U vrijeme sultana Fatiha Hajdar-dedo Karić sagradio je džamiju u Karićima u blizini Vareša, godina i datum gradnje nikada nisu tačno utvrđeni, jer o tome nema vjerodostojnog zapisa.
Planinski predio
Usamljena u planinskom predjelu, ova drvena džamija svjedoči o prošlim vremenima iako u blizini nema kuća. Džamija je otvorena samo petkom, kada se klanja džuma-namaz, i tradicionalno je dovište muslimana koje nazivaju Malom Ajvatovicom. Tu se u posljednjoj sedmici jula održava i tradicionalna dova.
Brojne legende vezane su uz ovu džamiju, koja je u septembru 1993. godine posljednji put spaljena do temelja. Obnovljena je 2001. zahvaljujući brojnim donatorima.
Drvena džamija u Karićima dugo je, nakon što je izgrađena, bila centralna na području džemata Blaža. No, brojni su razlozi utjecali na to da u samom naselju Karići, kao i u okolnim mjestima, do početka Drugog svjetskog rata nije ostao nijedan Bošnjak, što je dovelo do prvog rušenja džamije.
Prema predanjima, nakon njenog rušenja četrdesetih godina prošlog stoljeća, naglo je počela obolijevati stoka pa su se tadašnji stanovnici obratili svećeniku, koji im je kazao da na tom mjestu ima neka bogomolja i da je moraju obnoviti i brinuti se o njoj. Tada su je ponovo sagradili, a legenda kaže da su hrastovi temelji bili kraći nego što je trebalo, ali da je drvo toliko omekšalo da su mogli rastegnuti temelje koliko im je volja.
Tako se tamošnje stanovništvo brinulo o ovoj džamiji kao o crkvi sve do agresije na BiH. Bego Hrustemović iz Breze, čovjek koji 50 godina posjećuje svako dovište, ispričao je za "Avaz" kako su četnici 1993. godine spalili džamiju.
Čelične spojnice
Sagrađena u vrijeme sultana Fatiha
– Mještanin Nenad Trifunović imao je ključ džamije. Kada su četnici došli, zatražili su ga. Kako ga Neno nije dao, ubili su ga, sve su iz džamije iznijeli i zapalili je – kaže Hrustemović.
Nenad Trifunović je i sahranjen u blizini džamije. Hrustemović svjedoči i da se Trifunović brinuo o džamiji kao što ne bi nijedan musliman.
– Eto, i život je dao kako bi je sačuvao. Mnogi pričaju razne legende, ali istina je da je ovo dovište posebno baš kao i Ajvatovica, kada dođu desetine hiljada muslimana – dodaje Hrustemović.
On je nakon rata u haremu džamije posadio tri lipe u obliku tespiha. Udaljenost između svake lipe je 33 metra, a kaže da je to uradio zato što je u ratu izgorjela jedna, stara hiljade godina.
– Interesantno je da je ova džamija napravljena bez eksera. Koristile su se samo velike čelične spojnice, sve ostalo je uklapano – kaže Hrustemović.
Je li ljekovita voda u kamenu nišana
Neobjašnjiva enigma nalazi se u haremu džamije, gdje u kamenu jednog od nišana uvijek ima vode. Kada je temperatura čak i plus 40, voda je u nišanu, a predanja kažu da su to suze osobe koja je plakala za ukopanom osobom. Vjeruje se da je voda ljekovita te vjernici u nju stavljaju kažiprst i uče dove za zdravlje.
Legenda: Prisustvo žena donosi oluju
Još čudnija priča kaže da je jedna posjeta turske delegacije prije desetak godina završila "stresno" za djevojku Tuče Hilmaz (Tuce Hylmaz), koja je na ruci kao ukras imala jevrejsku zvijezdu, koja je pukla prilikom ulaska u džamiju. Inače, na ovo dovište ne dolaze žene, jer legenda kaže da se šezdesetih godina ustanovilo da prisustvo žena donosi oluju pa su vjernike nerijetko za vrijeme klanjanja ometali grmljavina i munje.
– Imam je tada tako odlučio. Poslije toga dugo godina nije bilo nevremena za vrijeme dove, ali opet zna biti kiše – dodaje Hrustemović.
