JE LI TIHIC U BEOGRADU DOGOVORIO ODSTREL SILAJDZICA – LAGUMDZIJE – IZETBEGOVICA I RATNE PLEJADE

JE LI TIHIĆ U BEOGRADU DOGOVORIO ODSTREL SILAJDŽIĆA, LAGUMDŽIJE, IZETBEGOVIĆA I RATNE PLEJADE Ispis
 27.02.2009.godina

dayton_potpis_u_parizu_crno_bijela1.jpg 

Naime, jedina ozbiljna prijetnja Tihićevom naumu oko podjele BiH i očito  (zasada sadržajno nepoznatom) dogovoru Tihić – Tadić, nisu ni Ganić ni Kljuić ni ostali, već Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija koji su obnašali visoke fukcije u najtežim vremenima za BiH …

Naprasna posjeta predsjednika SDA BiH Sulejmana Tihića predsjedniku Srbije Borisu Tadiću prije nekoliko mjeseci dodatno je dobila na „težini“ pokretanjem potjernice iz Beograda prema Sarajevu. Nikad se nije saznalo o čemu su zapravo razgovarali Tihić i Tadić, jer medijima su isporučene fraze i floskule iz kojih se malo toga moglo saznati. Poslije toga, uslijedio je Prud da bi se nakon nekoliko mjeseci došlo do neočekivanog obrata: prvo Jeremićeva posjeta Sarajevu i Banja Luci, potom „skladne“ poruke Tadića u intervju za bh medije, i na koncu – potjernica iz Beograda za Ganićem, Kljuićem i 17 bošnjaka … Meta potjernice je simbolična: ljudi koji su stali u odbranu nezavisnosti BiH i države BiH.

Previše simbolike u samo jednoj vijesti da bi bila slučajna. U političkom smislu, iz tog vremena odbrane BiH, zapravo je jedini aktuelni političar Haris Silajdžić. Zato se postavlja logično pitanje je li beogradska prijetnja – zapravo poruka Silajdžiću u vezi moguće posjete srbijanskoj prijestolnici, ili je pak, dogovorena na ranije uspostavljenoj vrućoj liniji „Tihić-Tadić“.

Naime, jedina ozbiljna prijetnja Tihićevom naumu oko podjele BiH i očito  (zasada sadržajno nepoznatom) dogovoru Tihić – Tadić, nisu ni Ganić ni Kljuić ni ostali, već Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija koji su obnašali visoke fukcije u najtežim vremenima za BiH.
Nije potrebno govoriti zbog čega, ali je potrebmo pojasniti zašto: pokazalo se da je uticaj Silajdžića u javnosti i težina njegovih riječi znatno veća od uticaja Tihića i SDA. Upravo je tu, čini se, tajna famozne potjernice, koja je u stvari poruka Silajdžiću da se skloni s puta Tihiću i Tadiću ili će biti javno ponižen potjernicom iz Beograda, za koju još ne znamo koliko „meta“ sadrži.

Ne treba, naravno, posebno reći Silajdžiću, Lagumdžiji i još nekolicini političara – da im je to poruka da su nepoželjni u RS i Srbiji. Ne treba ni akcentirati da je Tihić žestoko frustriran velikom ulogom koju je Silajdžić imao u odbrani BiH i da bi bi takva "kompromitacija" Silajdžića na međudržavnoj razini i te kako dobro došla da bi se Tihić prikazao kao jedina osoba koja „ima viziju“ novih odnosa Bošnjaka i Srbije.
Nekolicina onih političara koji su 1992, 1993, 1994, 1995 – bili eksponirani, trebali bi svakako, umjesto da odustanu od putovanja u RS i Srbiju, zajednički reagovati kao blok onih koje Tihić sa Tadićem i Dodikom pokušava zapakovati u „ratne lidere“. Tihićeva, Tadićeva i Dodikova računica je tu jasna: na strani Srba ratni lideri su bili u optimalnoj varijanti genocidni lideri“ i takvo označavanje treba prenijeti i na drugu stranu – ali u slučaju Sarajeva : u pitanju je bila odbrana od onog što se zove genocid i agresija.

a.j.

Biznis.ba

Komentariši