NICIJI LJUDI

Piše: Dragan STANOJLOVIĆ   
 

Ničiji ljudi

Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović, na jednoj, te ostali političari koji komentarišu zakulisne igre oko promjena Ustava BiH, na drugoj strani, okupirali su sve udarne termine u medijima, a razgovori o “naporima na tom planu“ zagrijavaju i bračne postelje njihovih birača.

Iako je priča započeta na Prudu samo najnovija epizoda višegodišnje trakavice o Bosancima i Hercegovcima kao taocima politike njihovih izabranika, scenaristi su opet postigli pun pogodak: politički lideri su još jednom potvrđeni kao jedina svrha postojanja BiH i njenih građana, koji nastavljaju da ispaštaju posljedice ponašanja onih za koje glasaju mazohističkom upornošću.

Te posljedice su se naročitom te­žinom sručile na leđa onih koji su iz raznih razloga morali da se iz prognaništva vrate u svoje prijeratne domove u naseljima gdje su danas apsolutna nacionalna manjina. Naravno, politika njihovih vođa tu im nije obezbijedila posao, zbog čega moraju da ga traže u “svom“ entitetu. Međutim, ako ga nekim čudom tamo i nađu, radnu knjižicu (ako ne rade na crno) plaćaju gubitkom prava na zdravstvenu zaštitu u mjestu gdje žive sa ukućanima, a sada su izgubili i pravo na olakšice po osnovu poreza na plate. Da bi koliko-toliko olakšali svoje jade, primorani su na stalna putovanja i administrativnu gimnastiku po CIPS-ovim šalterima, zbog čega više ni sami ne znaju gdje žive, gdje rade, gdje stanuju i kome zapravo pripadaju. A riječ je o desetinama hiljada ničijih ljudi.

Komentariši