Piše: Dragan STANOJLOVIĆ | |
Ničiji ljudi Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović, na jednoj, te ostali političari koji komentarišu zakulisne igre oko promjena Ustava BiH, na drugoj strani, okupirali su sve udarne termine u medijima, a razgovori o “naporima na tom planu“ zagrijavaju i bračne postelje njihovih birača. Iako je priča započeta na Prudu samo najnovija epizoda višegodišnje trakavice o Bosancima i Hercegovcima kao taocima politike njihovih izabranika, scenaristi su opet postigli pun pogodak: politički lideri su još jednom potvrđeni kao jedina svrha postojanja BiH i njenih građana, koji nastavljaju da ispaštaju posljedice ponašanja onih za koje glasaju mazohističkom upornošću. Te posljedice su se naročitom težinom sručile na leđa onih koji su iz raznih razloga morali da se iz prognaništva vrate u svoje prijeratne domove u naseljima gdje su danas apsolutna nacionalna manjina. Naravno, politika njihovih vođa tu im nije obezbijedila posao, zbog čega moraju da ga traže u “svom“ entitetu. Međutim, ako ga nekim čudom tamo i nađu, radnu knjižicu (ako ne rade na crno) plaćaju gubitkom prava na zdravstvenu zaštitu u mjestu gdje žive sa ukućanima, a sada su izgubili i pravo na olakšice po osnovu poreza na plate. Da bi koliko-toliko olakšali svoje jade, primorani su na stalna putovanja i administrativnu gimnastiku po CIPS-ovim šalterima, zbog čega više ni sami ne znaju gdje žive, gdje rade, gdje stanuju i kome zapravo pripadaju. A riječ je o desetinama hiljada ničijih ljudi. |