ZAVRSENA RUNDA DUGOTRAJNOG MECA COVICA PROTIV BRAJKOVICA

Direktor Aluminijskog kombinata Mostar Mijo Brajković prije nekoliko dana poslao je dramatično pismo domaćim i međunarodnim institucijama u kojem federalnu Vladu optužuje za “ekonomski šovinizam”; Slobodna Bosna otkriva stvarne…

… razloge zbog kojih je Brajković krenuo u otvoreni rat s federalnim vlastima.

Početkom sedmice generalni direktor Aluminijskog kombinata Mostar Mijo Brajković poslao je oštro intonirano pismo na nekoliko domaćih i međunarodnih adresa u kojem se žali na “ekonomski šovinizam” federalne Vlade prema njegovoj kompaniji! Brajković je nezadovoljan nedavno usvojenom odlukom federalne Vlade o nabavci električne energije za Aluminijski kombinat Mostar u narednoj godini nazivajući je kontradiktornom i nezakonitom jer jedino Aluminijski kombinat “primorava da uvozi električnu energiju” dok se svi drugi potrošači uredno snabdijevaju na lokalnom tržištu po neuporedivo nižim cijenama.

Brajković navodi podatak da je u 2008. godini “jedino Aluminijski kombinat Mostar bio prisiljen kupovati električnu energiju 63 posto skuplju od tarifa u Elektroprivredi HZ HB, a dvostruko skuplju od tarifa u Elektroprivredi BiH”. Zbog takve “diskriminatorske politike” samo u 2008. godini Aluminijskom kombinatu Mostar načinjena je direktna finansijska šteta u iznosu od 24,5 miliona eura.

Brajković iznosi i podatak o dramatičnom padu cijene aluminija na svjetskim berzama: u samo nekoliko posljednjih mjeseci cijena aluminija je pala za 50 posto, odnosno za 1.400 dolara po toni, što je rezultiralo padom prihoda Aluminijskog kombinata od približno 15 miliona dolara mjesečno, odnosno 180 miliona dolara godišnje.

Brajković kaže da je Aluminij Mostar došao u vrlo tešku situaciju i bit će prinuđen na smanjivanje proizvodnje, otpuštanje radnika kao i podizanje tužbe protiv svih relevantnih institucija koje su dovele Aluminij Mostar u neravnopravan položaj u odnosu na ostale potrošače električne energije u Federaciji BiH.
“Ovakvom odlukom Vlade čini se ekonomski šovinizam prema Aluminiju d.d. Mostar”, zaključna je rečenica u Brajkovićevom pismu.

REGRESIRANA CIJENA STRUJE

Brajkovićeva ocjena o “ekonomskom šovinizmu” prema Aluminijskom kombinatu Mostar bila bi utemeljena da su podaci navedeni u pismu kojim slučajem istiniti. No, u federalnoj Vladi tvrde da Brajković iznosi krive podatke i da svjesno prešućuje drugi dio “sporne” odluke federalne Vlade u kojoj se dvjema elektroprivrednim kompanijama nalaže obaveza urednog snabdijevanja Aluminijskog kombinata električnom energijom i to po regresiranim cijenama.

 Naime, “sporna” odluka federalne vlade sastoji se iz dva dijela: u prvom dijelu Odluke stoji da je Aluminijski kombinat dužan sam nabaviti 30 posto električne energije dok se u drugom dijelu dvjema elektroprivrednim kompanijama nalaže obaveza da za potrebe Aluminijskog kombinata Mostar obezbijede 70 posto električne energije. Tako bi, primjerice, Elektroprivreda BiH za potrebe Aluminijskog kombinata Mostar trebala obezbijediti oko 400 megavata električne energije po cijeni od oko 60 eura, što je za oko 20 eura niže od trenutne tržišne cijene po kojoj bi mogla izvesti električnu energiju na inostrano tržište. Na ovom će aranžmanu EPBiH izgubiti oko 15 miliona konvertibilnih maraka.

 Također, i druga federalna elektroprivredna kompanija, EP HZ HB, Aluminijskom kombinatu mora isporučiti 30 posto električne energije, također po regresiranim cijenama, na čemu će također izgubiti oko 15 miliona konvertibilnih maraka. Dakle, ukupne subvencije Aluminijskom kombinatu Mostar u narednoj godini premašuju iznos od 30 miliona konvertibilnih maraka i takav je aranžman na snazi već godinama.

Osim toga, Federacija BiH izmiruje i sve kreditne obaveze Aluminijskog kombinata Mostar u iznosu od oko 150 miliona dolara, nastale prije rata na osnovu inostranog kredita podignutog za izgradnju mostarskog kombinata. Nema dakle uporišta za tešku i politički zapaljivu optužbu o “ekonomskom šovinizmu” prema Aluminijskom kombinatu Mostar.

 U federalnoj Vladi tvrde da je izvozna ekspanzija Aluminijskog kombinata Mostar svakako posljedica dobre organizacije rada i novih tehnoloških rješenja kompanije, ali i visokih subvencija federalne Vlade preko povoljne cijene električne energije. Te su subvencije sada očito nedovoljne, budući da se trenutna cijena aluminija na svjetskom tržištu stropoštala sa 3.300 na svega 1.910 dolara po toni, no u federalnoj Vladi tvrde da su trenutne subvencije za Aluminijski kombinat od 30 miliona KM “maksimum na koji Brajković može računati”.

BLOKIRANA PRIVATIZACIJA MOSTARSKOG KOMBINATA

U državama tržišne ekonomije cijena struje za aluminijske kombinate u pravilu se veže za berzansku cijenu aluminija, što znači da rizik od tržišnih oscilacija ravnomjerno podnose i elektroprivredne kompanije i proizvođači aluminija. U našem slučaju još je na snazi socijalistički model dogovaranja cijena električne energije, što je uvijek izvor političkih napetosti.

 Taj bi se problem trebao prevladati privatizacijom Aluminijskog kombinata Mostar, ali prema dostupnim informacijama, to se neće skoro desiti budući da je i privatizacija ove tvrtke zapala u politikatnsko blato međustranačkih obračuna, jednako kao što su u istom blatu zaglibili i svi drugi razvojni projekti Federacije BiH.

Osim toga, u slučaju Brajkovića i njegovog Aluminijskog kombinata, postoji i još jedan, sasvim specifičan razlog zbog kojeg u federalnoj Vladi ne postoji preveliki entuzijazam da se privatizacija Aluminija pokrene s mrtve tačke. Riječ je naime o višegodišnjem sukobu između čelnika HDZ-a Dragana Čovića i prvog čovjeka Aluminijskog kombinata Mostar Mije Brajkovića, koji je počeo tinjati još prije pet godina kada je HDZ pod vodstvom Ante Jelavića pripremao plan za preuzimanje Aluminijskog kombinata Mostar.

Prema tom planu, na čelo Alumunijskog kombinata Mostar umjesto odmetnutog i neposlušnog Brajkovića trebao je doći – Dragan Čović! Odluka o Čovićevom imenovanju već je bila potpisana, no u posljednji tren plan je propao zbog odlučnog protivljenja iz Zagreba.
Sukob Brajkovića i Čovića dodatno je zaoštren prije dvije godine u vrijeme raskola u HDZ-u kada se Brajković svrstao na stranu političke frakcije Bože Ljubića, ali još više na nedavno održanim lokalnim izborima na kojim je najbliži Brajkovićev suradnik iz Aluminijskog kombinata Mostar, Jure Musa, bio nositelj izborne liste Ljubićevog HDZ-a 1990. za Mostar.

No, uprkos snažnoj podršci karizmatričnog Brajkovića, Musa je pretrpiso težak izborni poraz, što je mostarskog “sokola” Čovića osokolilo da krene u završni obračun s Brjakovićem i da napokon preuzme kontrolu nad najprofitabilnijom kompanijom u Hercegovini.

U tom kontekstu treba posmatrati i nedavnu javno iznesenu tvrdnju federalnog ministra finansija Vjekoslava Bevende prema kojoj Aluminijski kombinat Mostar godinama izbjegava platiti dividendu od dobiti u federalnu kasu. Ne treba uopće sumnjati da je Bevandina izjava sročena u tijesnoj koordinaciji s partijskim šefom Čovićem, koji na ovaj način želi pripremiti teren za svrgavanje Brajkovića i preuzimanje Aluminijskog kombinata. Čoviću naruku ide i činjenica da je Brajković još prije pet godina stekao usvjete za odlazak u redovnu mirovinu “po sili zakona”.

U svakom slučaju, privatizacija Aluminijskog kombinata Mostar neće se skoro okončati, tim prije što se u međuvremenu pojavila i formalna prepreka vezana za nejasan pravni status tzv. nenominiranog kapitala od 44 posto, koliko bi trebalo pripasti “malim dioničarima” predvođenim Mijom Brajkovićem. Privatizacijski zakoni naime ne poznaju kategoriju “nenominiranog kapitala” i već je to dovoljan osnov da federalna Vlada obustavi započetu privatizaciju mostarskog kombinata.

Čovićev juriš na “prvog u Hrvata”
LJUBIĆ I NJEGOVI JATACI NA UDARU “POBJEDNIKA” ČOVIĆA

Posljednji sastanak stranačkih čelnika federalne koalicije, održan u zgradi federalne Vlade prije dvije sedmice, naprasno je prekinut nakon što je lider HDZ-a Dragan Čović prisutnim saopćio da mora otići na “važniji sastanak” koji je navodno ranije zakazao. Prethodno se Čović eksplicitno izjasnio protiv predloženog plana federalnog premijera Nedžada Brankovića o rekonstrukciji vlasti u Federaciji BiH koja, pored ostalog, podrazumijeva i objedinjavanje dvije federalne elektroprivredne kompanije.

Također, Čović se usprotivio i užurbanoj izgradnji novih elektroenergetskih centrala u Federaciji BiH, među kojim je i termoelektrana u Livnu (Kongora) kapaciteta većeg od ukupne sadašnje proizvodnje električne energije Elekroprivrede HZ HB. Izgradnjom TE Kongora, Elektroprivreda HZ HB konačno bi riješila problem manjka električne energije a Aluminijski kombinat Mostar dugoročno bi obezbijedio stabilni izvor snabdijevanja električnom energijom.

Čović je očigledno zaokupljen borbom za prevlast u federalnoj vlasti iz koje po svaku cijenu nastoji istisnuti svog rivala Ljubića i njegove političe jatake, među kojima je i direktor Aluminijskog kombinata Mostar Mijo Brajković.

Brajković odolijeva znatiželji federalne Vlade
PROFIT ALUMINIJSKOG KOMBINATA “POSLOVNA TAJNA”

Aluminijski kombinat Mostar ubjedljivi je lider na listi najvećih bh izvoznika: u prošloj, 2007. godini mostarski kombinat je na inostranom tržištu ostvario prihod od 501 milion konvertibilnih maraka. Za razliku od podataka vezanih za izvoz ove hercegovačke kompanije, koji se redovito objavljuju, podaci o neto profitu drže se u najstrožijoj tajnosti i nedostupni su čak i ministrima federalne Vlade koja je nominalno suvlasnik ove kompanije.

Također, u federalnoj Vladi ne raspolažu pouzdanim informacijama ni o načinu raspodjele ostvarene dobiti, no pouzdano je utvrđeno da nikada ni jedna marka iz ostvarene dobiti nije uplaćena u federalnu kasu, što je nedavno javno posvjedočio i federalni ministar finansija Vjekoslav Bevanda.