Zajednički tekst kreatora Dejtonskog sporazuma Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) i nekadašnjeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown), koji je "Dnevni avaz" objavio prije tri dana, izazvao je buru na međunarodnoj političkoj sceni.
U ekskluzivnom razgovoru za "Avaz", Ešdaun objašnjava ne samo šta je dovelo do nastanka teksta nego govori i o prvim akcijama nekih zapadnih vlada.
Susret u Belgiji
– Nakon mog posljednjeg boravka u Bosni i Hercegovini imao sam dugi razgovor sa svojim prijateljem Ričardom Holbrukom. Iznio sam mu svoju duboku zabrinutost dešavanjima u BiH. Dogovorili smo se da ćemo vrlo pažljivo pratiti šta se dešava i napraviti zajednički tekst ako se situacija ne poboljša.
Nedavno je Holbruk došao u Brisel. Priča se da bi on mogao biti državni sekretar u Obaminoj administraciji. Vidjet ćemo.
S obzirom na to da stanje u BiH postaje sve ozbiljnije, uradio sam grubu verziju teksta, a finalna je djelo rada obojice.
Htjeli smo privući pažnju svijeta na situaciju u BiH i mislim da u tome uspijevamo.
Šta očekujete da će se desiti u BiH?
– Nezahvalno je davati bilo kakve prognoze. Želim reći da je stanje u BiH vrlo delikatno, pa i opasno. Postoji opasna konkurencija u dinamici nacionalizma koja se gradi na obje strane.
Žalosno je što moram reći da je nacionalističku spiralu pokrenuo Milorad Dodik, ali ni neke izjave mog starog prijatelja Silajdžića nisu nimalo korisne. Sve to podiže tenzije i stvara vrlo krhku situaciju.
Ako se sve to ubrzo ne ohladi, ko zna kakve posljedice može proizvesti akcija nekog tamo ludaka negdje u BiH.
BiH ima samo jednu sudbinu – evropsku. Ko god misli da BiH ili neki njen dio može biti dio Rusije, živi u grdnoj zabludi. Ako BiH izgubi evropsku sudbinu, onda je sve izgubljeno! No, od tog gubitka niko ne može profitirati.
Međunarodna zajednica mora se odmah probuditi i razmotriti situaciju. Ne vjerujem da je kriza neizbježna, ali sve više postaje izgledna ako se međunarodna zajednica ne probudi.
Promjene Ustava
Ovo je već drugi tekst kojim pokušavate probuditi međunarodnu zajednicu zbog problema u BiH. No, ništa se ne mijenja nabolje?
– Vidjet ćemo! Šutio sam dvije godine smatrajući da se ljudima mora dati prilika da uđu u posao. U takvoj situaciji neprikladno je bilo da interveniram. No, vidim da stvari idu u lošem smjeru i ne mogu šutjeti. Nadam se da će se stvari pokrenuti i prvi odgovori koje dobivam, ne samo na tekst koji smo objavili nego i druge aktivnosti, ohrabruju me.
U najmanju ruku, britanska vlada probuđena je i zahtijeva djelovanje. Moj stari prijatelj i kolega Edvard Luelen (Edward Llewellen) vrlo je blizak saradnik lidera Konzervativne stranke Dejvida Kamerona (David Cameron). Ta partija u Velikoj Britaniji je trenutno u opoziciji, ali se i ona mobilizira kako bi se poduzele akcije.
Hoće li se taj talas proširiti i van Britanije, vidjet ćemo.
Siguran sam da Holbruk radi najbolje što može kako bi i Vašington odmah reagirao, ne čekajući promjene u administraciji. Siguran sam da će s eventualnim dolaskom Obame na čelo SAD stvari biti mnogo drugačije i da će se SAD snažno angažirati.
Šta bi talas o kojem govorite mogao donijeti?
– Međunarodna zajednica mora insistirati na onome što zahtijeva od bh. lidera. OHR ne može biti zatvoren dok svi zadaci i uvjeti ne budu ispunjeni. EUFOR mora i dalje biti u BiH, a organi EU moraju insistirati na ispunjenju svih preduvjeta za napredak na evropskom putu, ali i pomoći u tome. Međunarodna zajednica mora biti mnogo snažnija u zahtijevanju da se usvoje izmjene Ustava BiH.
Na kakve izmjene misite?
– Međunarodna zajednica to mora odlučiti. Siguran sam da SAD i EU moraju jasno reći da su promjene Ustava jedan od preduvjeta daljnjeg napretka ka EU. To će omogućiti da se taj proces ponovo pokrene.
Snaga EU
EU je tako slaba i podijeljena da se djeluje nerealnim očekivati da oni zauzmu jasan, agresivan i jedinstven stav i o čemu, pa i o BiH?
– Sjećate li se šta je sve urađeno za mog mandata u BiH?
Naravno! Bila je to revolucija!
– E, mnogi misle da je to sve urađeno uz pomoć ovlasti koje sam imao. A nije!
Sve odluke bile su u parlamentarnoj proceduri i ta institucija rekla je svoju konačnu riječ i podržala promjene. One su bile moguće zahvaljujući snažnom angažmanu EU. Dakle, ne treba potcijeniti moć EU kada govori jednim glasom. Sada to moramo ostvariti.
