Milorad Dodik i SNSD sa Nacional-Socijalizmom.
SNSD je partija koja tvrdi da se zalaze za socijal-demokratske principe i da na njima istrajava. Da je to zaista tako? Sta je socijal demokratija i kako se ona ispoljava i primijenjuje?
Socijalisticke ideje su kao sto svi znamo zasnovane na jednakosti i pravdi za sve ljude (ili barem vaze za veliku vecinu), bez obzira na vjersku, rasnu, nacionalnu pripadnost. Ako pogledamo na SNSD i primjenu njihove socijaldemokratije ne mozemo konstatovati da tu ima bilo cega sto bi moglo uputiti na univerzalnost njihovih principa i otvorenost prema svima bez obzira ko oni bili. SNSD je partija iskljucivo namijenjena Srpskom narodu, i kao takva narusava elementarni princip socijaldemokratije,a to je jednakost medju ljudima. Davanje prednosti jednom narodu u odnosu na druge je ono sto se zove NACIONAL-SOCIJALIZAM.
Nacionalsocijalizam se pojavio u Italiji i Njemackoj nakon 1 svjetskog rata i kulminirao je sa najcrnjom fasistickom ideologijom, koja je u koncentracione logore uputila mnogo svijeta, koja je zapocela rat ogromnih razmjera u kojem su zivote izgubile desetine miliona ljudi, a sve u svrhu dominacije jednog naroda nad cijelim svijetom.
SNSD nacionalsocijalizam nema ambicije niti program kakav je imao Hitler, ali u svoj sustini i programu mirise na elementarne principe koje je NSDAP (Hitlerova nazi partija) imala na svom pocetku. Velicanje nacionalne pripadnosti, pozivanje na ponos i tradicije, uzdizanje jednog naroda iznad drugih, kao i omogucavanje pripadnicima jednog naroda mnogo veca prava u odnosu na druge su samo djelic aktivnosti koje upucuju na tradicije nacionalsocijalizma.
U realnosti, Dodik i njegov SNSD praktikuju pseudo-vjerski socijalizam (Dodik ide u crkvu, vjeruje u Boga, itd) i kao takav u sustini nema nikakve veze sa socijaldemokratijom. Cak stavise, SNSD je u svojoj sustini jako blizak SDA, koja istinski praktikuje vjerski socijalizam. U pocetku SNSD je bio po svojoj ideologiji trebao biti blizak SDP-u, ali upravo zbog mononacionalog, odnosno nacionalsocijalistickog pristupa ta koalicija nikada nije imala sanse za uspjeh.
I na kraju, bilo bi pretjerano direktno povezivati Dodika sa Hitlerom, jer Dodik nije u svojoj politickoj praksi primijenio metode primjerene nacional-socijalizmu fasistickog tipa, ali njegovo uporno insistiranje na postulatima koji su jako bliski ideologiji nacional-socijalizma guraju stvar u tom pravcu. Njegovo podrzavanje principa po kojima samo Srpski narod ima iskljuciv suverenitet nad teritorijom Republike Srpske (koja je sastavni dio nezavisne drzave Bosne i Hercegovine) govori u prilog ovim tvrdnjama. Cinjenica da je SNSD pobijedio velikom vecinom na proteklim izborima, u kojima je totalno izgurao SDS (krajnju desnicarsko-nacionalnu stranku) njihovom sopstvenom ideologijom je zaista cudno. Ispada da je SDS izgubio samo zato sto nije uspio da ostvari ono sto je zapoceo; samostalost Republike Srpske i njihovo pripajanje Srbiji. Dodika sad ocekuje tezak zadatak. Valja sprovesti ono sto se (nezvanicno) obecalo. (Cinjenica je da Dodiku idu u prilog neke partije i politicari iz Federacije koji zagovaraju ukidanje RS kao i izbacivanje Srpskog naroda izvan granica BiH, sto je posebna prica)
Mi svi imamo potrebu da stvari nazivamo pravim imenima. SNSD je partija izuzetno desnih ubjedjenja i kao takva mora biti okarakterisana. Kada promijene svoj statut i u svoju partiju uvedu na velika vrata Bosnjake i Hrvate i ostale, i kad prestanu pricati o referendumu Republike Srpske i njihovom odvajanju od drzave BiH, tek tada imaju pravo da se nazivaju socijaldemokratama i traze svoje mjesto u socijaldemokratskoj internacionali. Do tada bi trebali da drze jezik za zubima kada je u pitanju socijal-demokratija i socijaldemokratski principi.
