beats by dre cheap

UZ SMRT "KEVE NACIJE"

UZ SMRT "KEVE NACIJE": Pjevači lakih nota Dačić i Dodik jučer su u Doboju pokazali da je životni projekat Smilje Avramov, rušenje avnojevskih granica, dao rezultate!"

Budućnost mira na ovim prostorima, ovist će od "aktuelnosti" pravne i državne misli Smilje Avramov. Baš kao što je njen najbliži suradnik i supatnik, istomišljenik i stradalnik Milorad Ekmečić u knjizi "Živa reč Milorada Ekmečića", objavljenoj godinu-dvije prije rata dalekovido najavio "ni milion Srba neće biti mnogo položiti u ratu za novu srpsku državu".



UZ SMRT 'KEVE NACIJE':  Pjevači lakih nota Dačić i Dodik jučer su u Doboju pokazali da je životni projekat Smilje Avramov, rušenje avnojevskih granica, dao rezultate!' - 1


















....................

Piše: Senad AVDIĆ

 

U Beogradu je jučer u 101. godini umrla Smilja Avramov, bard srpske pravne misli, najdugovječnija članica Srpske akademije nauka i umetnosti . Ako je Dobrica Ćosić nosio neformalnu titulu Oca Nacije, nimalo se neće pogriješiti, ako se uz Smilju Avramov veže atribut Majke (srpske) Nacije. Nakon svjedočenja u Haagu 2004. godine Smilja Avramov je posjetila optuženog Slobodana Miloševića u zatvorskoj ćeliji i kasnije opisivala taj dirljiv susret: "On me je tako čvrsto zagrlilo da je to trajalo..Ja sam tog trenutka osetila da sam ja njegova majka. On je mene osetio kao svoju majku tog trenutka". Pravnica Avramov, je uz književnika Čosića i povjesničara Milorada Ekmečića činila velikosrpski akademski tronožac na kojeg oslanjala moderna srpska politička terorija i praksa, čije je "uspravljanje" otpočeo upravo njen "haški sin" i, kako je govorila, "najpristojniji i najbolje odgojeni" Slobodan Milošević prije trideset godina.

 

 

ĆOSIĆ I AVRAMOV-OTAC I KEVA NACIJE

 

Brojne generacije studenata beogradskog Pravnog fakulteta educirala je i insprirala harizmatična i autoritativna profesorica Avramov. I njen životni put, poput biografije pomenutog akademika Milorad Ekmečića, obilježile su tragične sudbine njihovih obitelji, žrtava ustaškog terora tokom drugog svjetskog rata. Obitelj Smilje Avramov masakrirali su u Jasenovcu ustaški fašisti u Hrvatskoj, a Ekmečićevi pretci završili su živote u ustaškim jamama u okolini rodne Čapljine. Ni te tragične sudbine nisu u stanju objasniti, a pogotovo opravdati eruptivnu, nepkrekinutu mržnju koju je akademski dvojac Avramov- Ekmečić decenijama širio prema drugim naciijama, a pogotovo njihovu patološku islamofobiju i Bosnofobiju. Milošević, Kosta Čavoški, Vojislav Koštunica ...iz starije generacije, Aleksandar Vučić, Marko Đurić, njihovi nasljednici, učili su pravne nauke na fakultetu kojem je pečat više od pola stoljeća davala profesorica Avramov.

 

Početkom osamdesetih godina Smilja Avramov je bila mentor mladom magistru iz Sarajeva Vojislavu Šešelju za njegovu doktorsku disertaciju. "Vojo je u Beograd po doktorat otišao kao tvrdokorni komunistički dogmata, a vratio se kao radikalni velikosrspski agitator", svjedočile su njegove kolege i prijatelji. Profesorica Avramov je sredinom 80-ih, nakon Šešeljevog izlaska iz zatvora, bila najzaslužnija za njegovu akademsku i političku promociju u Srbiji.

 

Poznavatelji i bolji analitičari pravnog "rukopisa" i ustavno-pravne doktrine Smilje Avramov prepoznali su njeno prisustvo, ili barem značajan utjecaj u uobličavaju pojedinih dijelova Memoranduma SANU, "nepostojećeg" dokumenta o budućnosti Jugoslavije koji u javnost, navodno mimo volje njegovih autora, procurio 1986.godine. No, životno djelo profesorice Smilje Avramović svakako je njeno aktivno uključivanje u operativnu politiku, krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog vijeka. Autoritativna, energična profesorica je u godinama pred  raspad Jugoslavije i tokom trajanja tog destruktivnog procesa ("godina raspleta", kako ih je u knjizi nazvao Milošević) u svojstvu pravne savjetnice svog nekadašnjeg najdražeg studenta, srpskog lidera Miloševića, bila aktivan sudionik, neposredni, ili posredni, tokom svih presudnih dogovora i pregovora u modelima raspada Jugoslavije i sudbine njenih republika.

 

DODIKOV I VUČIĆV POZIV NA ORUŽANI DOBOJ

Kada se ima u vidu stručnost, ugled, iskustvo, a pogotovo lična upućenost i obostrane simpatije, nimalo ne čudi što je Slobodan Milošević na razgovore u Karađorđevo sa hrvatskim kolegom Franjom Tuđmanom u svoj najuži pregovarački tim (uz akademikeKostu Mihajlovića i Mihajla Markovića) uvrstio i Smilju Avramov. Do danas nije poznat nijedan dokument, nikakav materijalni trag koji bio pomogao da se rekonstruira sadržaj, ili barem načelni principi koje su hrvatska i srpska delegacija usuglasile tokom razgovora u aprilu 1991.godine, što daje arumente i srpskim i hrvatskim pregovaračima i njihovim nasljednicima koji su trenutačno na vlasti u ubje države, za tvrdnje da nikakvog dogovora nije bilo, pa ni o srpsko-hrvatskom združenom uništavanju Bonse i Hercegovine. Jedan od hrvatskih pregovarača, Dušan Bilandžić u brojnim je intepretacijama podrctavao ulogu profesorice Avramov, koja je po njegovom mišljenju bila ta koja diktirala pravila igre tokom raspada SFRJ: nestankom Jugoslavije, prestaju važiti avnojevske, kako je tvdila-vještačke, granice među njenim republikama. Nove granice će ispisivati narodi u pojedinim republikama, prije svega srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji imaju pravo na samoporedjeljenje, do otcjepljenja od eks-jugoslovenskih republika, bilo je stajalište Miloševićeve delegacije. Bilandžić je tvrdio da Tuđman i njegovi eksperti nisu prihvatali te polazne pozicije....

 

Naučnici, kao i umjetnici, žive koliko je dugovječno njihovo djelo. A da će njeno naučno, ili kvazinaučno naučno djelo, odnosno njegova praktična primjena, koja je nekada imala formu rata, a danas rata za intepretaciju rata, nadživjeti profesoricu Avramov, moglo se vidjeti jučer na dan njene smrti "u cvijetu starosti". Za razliku od filmskog Pantelije iz "Maratonaca..." Dušana Kovačevića, nasljednici njene velikosrpske, imperijalističke ostavštine su složni, solidarni i neumorni. Potvrdili su to jučer na otvaranju još jednog parčeta auto-puta Milorad Dodik i Ivica Dačić (najdraži učenik najdražeg studenta Smilje Avramov) poručujući da između Republike Srpske i Srbije "nema granica"(Dodik), kao i da "svi putevi vode u Beograd" (Dačić). Srpski ministar vanjskih poslova i lakih nota otpjevušio je "nasuho" na mikrofon još nekoliko velikosrpskih tradicionalnih šlagera poput onog da je "Repubublika Srpska unutrašnje, a ne vanjskopolitčko pitanje za Srbiju", kao i da "Srbija neće sjediti skrštenih ruku, ako neko pokuša uništiti Republiku Srpsku".

 

Dakle, dvadeset i sedam godina nakon Karađorđeva, i dvadeset i tri godine poslije Daytona, poslije jednog teškog i iscrpljujućeg rata, barem stotinu hiljada mrtvih i dva miliona raseljenih i odseljenih ljudi, imamo pred sobom isti problem, tapkamo u istom glibu od kojeg je sve i počelo: jesu li avnojevske granice (ne važi to samo kada je BiH posrijedi, lako će se ta mantra rasplamtati i u Crnoj Gori, Makedoniji, kao što je već na Kosovu) granice novih država, kao što je utvrdila Badinterova komisija a prihvatio cijeli svijet. Ili su avnojevske granice bivših jugoslovenskih republika ništavne, jer su antirspski crtane, kao što je cijelog života pisala, tvrdila, agitovala blagopočivša profesorica Smilja Avramov. Budućnost mira na ovim prostorima, ovist će od "aktuelnosti" njene pravne i državne misli. Baš kao što je njen najbliži suradnik i supatnik, istomišljenik i stradalnik Milorad Ekmečić u knjizi "Živa reč Milorada Ekmečića", objavljenoj godinu dvije prije rata dalekovido najavio "ni milion Srba neće biti mnogo položiti u ratu za novu srpsku državu".

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
03/10/2018 17:24