beats by dre cheap

DR. SLAVEN KOVAČEVIĆ O IZBORNOM ZAKONU: HDZ-ov MODEL NEPRIMJENJIV, GRAĐANSKI PRINCIP JE HISTORIJSKA NUŽNOST

SLAVEN KOVAČEVIĆ O IZBORNOM ZAKONU: HDZ-ov model neprimjenjiv, građanski princip je historijska nužnost

O manipulaciji presudom Ustavnog suda BiH od strane HNS-a, odnosno učitavanju nepostojeće dimenzije presude Ustavnog suda, i o ostalim manipulacijama koje proističu iz svjesno pogrešnog i politički motiviranog tumačenja Ustava, o političkim posljedicama i ciljevima takvih manipulacija, o žurbi da se „proguraju“ antievropski prijedlozi izmjena Izbornog zakona, te o prezaviđenim etničkim konceptima i historijskoj nužnosti građanskog uređenja BiH, za vijesti.ba govorio je dr. Slaven Kovačević.

Image result for dr. Slaven Kovačević.

Kako komentirate manipulaciju koja dolazi iz HNS-a, a koja sugerira da je Ustavni sud BiH presudom po apelaciji Bože Ljubića de facto zabranio izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, iz reda svih konstitutivnih naroda kada se zna da takva dimenzija presude uopće ne postoji?

Ovo je jako važno pitanje, Iz tih razloga, odmah na početku da kažemo da je presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji gospodina Bože Ljubića samo djelomična, tiče se samo članova 10.12 stav (2) i 20.16.A stav (2) a-j, koji su proglašeni neustavnim i da ih treba korigirati na način da se usklade sa Ustavom BiH. To su članovi Izbornog zakona BiH koji se tiču isključivo izbora za Dom naroda FBiH i o tome se Ustavni sud BiH izjasnio, iako dozvolite da primijetim koristeći neslužbenu verziju Ustava BiH, jer je prema nedavnom saopćenju iz OHR-a jedina službena verzija ona na engleskom jeziku. Zašto je Ustavni sud BiH koristio neslužbeni prijevod, a ne službenu verziju Ustava BiH na engleskom jeziku meni nije poznato, ali to ipak stvara osjećaj pravne nesigurnosti kod građana. Da pojasnimo još malo. Ustavni sud BiH je u presudi rekao da pomenuti članovi Izbornog zakona BiH nisu u skladu sa članom I/2 Ustava BiH, koji po njihovom prijevodu glasi:

 

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

 

dok nasuprot toga u službenoj verziji Ustava BiH kojeg možete pronaći na internet stanici OHR-a isti član glasi:

Bosnia and Herzegovina shall be a democratic state, which shall operate under the rule of law and with free and democratic elections. (Bosna i Hercegovina biće demokratska država koja funkcionira na temelju vladavine prava, kao i slobodnih i demokratskih izbora).

Termin vladavine prava mnogo je širi od lošeg prijevoda »u skladu sa zakonom (kojim!!??) i to znači da se svim građanima Bosne i Hercegovine trebaju garantirati sva njihova prava. Ta prava Ustav BiH je uredio u članu II/2 koji kaže:

 

The   rights   and   freedoms   set   forth   in   the  European   Convention   for   the   Protection   of  Human  Rights  and  Fundamental  Freedoms  and  its  Protocols  shall  apply  directly  in  Bosnia  and  Herzegovina.  These  shall  have  priority  over  all  other law.  (Prava i slobode utvrđene Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao svi njeni protokoli, primjenjivaće se direktno u Bosni i Hercegovini. Pomenuti akti imaće prednost nad svim drugim zakonima).

 

To vam u najkraćem znači da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sa svim njenim protokolima ima prednosti nad svim domaćim zakonima, pa tako i istovjetno mora imati prednost u odnosu na Izborni zakon BiH i to je obligatorno, odnosno o tome nema rasprave. Da kažemo ovdje i ponešto o protokolima, kojih ima 14, a koji su zapravo izmjene i dopune Konvencije. Za ovaj konkretan slučaj je važan Protokol 12, kojim se zabranjuje svaki oblik diskriminacije i koji je naša zemlja, koliko se sjećam, potpisala 2002. i ratificirala 2003. godine, tako da i taj protokol ima prednost nad svim domaćim zakonima. Za Protocol 12. važno je istaći da je prva Odluka Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga bila baš u predmetu »Sejdić-Finci« kada je utvrđeno kršenje člana 1. pomenutog protokola i kada je donesena odgovarajuća odluka u tom pogledu. Još jasnije, ovdje u članu II/2 Ustava BiH, imamo vrlo jasnu ustavnu normu koja kaže da se nikome ne može uskratiti kandidatura za bilo koji organ vlasti, jer bi to došlo u ravan termina diskriminacija, koja je zabranjena Protokolom 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i koja ima prednost u odnosu na sve domaće zakone. Tačnije, ne smije biti zabranjena kandidatura bilo koga za bilo koji organ vlasti i obratno, svako treba imati prava da glasa za bilo koga, a ne kako to tvrde oni koji posežu za manipulacijom da je presuda Ustavnog suda BiH bilo što zabranila, jer to svakako nije tačno. Ostaje nepoznato zašto Ustavni sud BiH nije upotrijebio i ovu normu, koja je obavezujuća, koristeći neslužbenu verziju Ustava BiH i time su očito pogrešno utvrdili činjenično stanje.

 

Politički gledano, kakve je posljedice po javni diskurs ta manipulacija proizvela. Uzimano je zdravo za gotovo da je provođenje presuda Ustavnog suda po toj apelaciji zapravo implementacija prijedloga HNS-a.

U našem političkom prostoru ima nekoliko manipulacija, pa da iskoristimo priliku i probamo ih demaskirati. Nije tačno da je Bosna i Hercegovina država koja se sastoji od dva entiteta i tri naroda, jer to tako ne piše u Ustavu BiH. Tamo jasno u jednoj od uvodnih alineja piše sljedeće:

 

Recalling  the Basic Principles agreed in Geneva on September 8, 1995, and in New York on September 26, 1995, Bosniacs, Croats, and Serbs, as constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia and Herzegovina hereby determine that the Constitution of Bosnia and Herzegovina is as follows (Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8.9.1995. godine i u Njujorku 26 9.1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s Ostalima) i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine)

 

Dakle, konstitutivni elementi ove zemlje su Bošnjaci, Hrvati i Srbi (u zajednici sa Ostalima) i građani Bosne i Hercegovine. Kako ih vezuje slovo »i« to naprosto znači da su svi jednaki u konzumiranju prava. Vidite kako jednostavno možete pronaći sve odgovore ako ih pročitate u Ustavu BiH, tako da u Bosni i Hercegovini zapravo postoje konstitutivni narodi, zatim Ostali i građani koji moraju isti stepen konzumiranja prava, a nikako da neko ima veća prava od drugoga. To je klasična manipulacija. Što se tiče toga da Bosnu i Hercegovinu sačinjavaju dva entiteta, opet ću se pozvati na nedavno saopštenje OHR-a u kojem je jasno rečeno da se postojanje entiteta veže za Bosnu i Hercegovinu i njen ustavno-pravni poredak.

 

Dodatna manipulacija odnosi se na to da je Ustavni sud BiH navodno dao instrukcije šta treba da se upiše u novi Izborni zakon BiH, pa kao HDZ-ov prijedlog to ispunjava, što nije također tačno. Ustavni sud BiH naložio je i kasnije ukinuo dijelove dva sporna člana 10.12 stav (2) i 20.16 stav (2) a-j, tako da se izmjena Izbornog zakona BiH, za sada, treba samo toga ticati, iako je zapravo prethodna i sadašnja pravna posljedica ista. U istom Izbornom zakonu BiH, preostao je član koji jasno kaže da će se ovakav sistem primjenjivati do konačne provedbe Anexa VII Daytonskom mirovnog sporazuma, odnosno do konačnog povratka svih prognanih građana u njihove prijeratne domove. Zato je jako važno pitanje, ko ima dovoljno hrabrosti da proglasi povratak okončanim, znajući da se stotine hiljada građana, još nisu vratila u svoje predratne domove (recimo Posavina, Srednja Bosna, entitet Republika Srpska, dijelovi Hercegovine i tako dalje). Kad se tako nešto desi, onda se mora sačiniti novi popis koji odgovara tom činjeničnom stanju, a nakon toga i utvrđivanje novih normi u Izbornom zakonu BiH. To HDZ očito prešućuje vodeći se svojim osobnim političkim interesima, a ne interesima građana Bosne i Hercegovine. Posebno ako znamo da u Ustavu FBiH još uvijek stoje odredbe na koji način se popunjava Dom naroda FBiH, a što treba biti prema popisu iz 1991. godine, sve do okončanja povratka svih prognanih.

 

Bez ikakvih navijačkih strasti, želim istaći da radi građana ove zemlje, sve manipulacije koje se pojavljuju u političkom prostoru iz tih razloga treba odbaciti i vratiti se na jasno utvrđene pravne norme.

 

Kako komentirate činjenicu da su čak i pojedini pravni eksperti koji stoje na liniji etničkog predstavljanja govorili da odluka Ustavnog suda nema onaj smisao koji joj Ljubić i apelanti žele učitati i da po tvrdnjama tih eksperata izbor u Dom naroda i nakon presude Ustavnog suda ostaje isti u bazičnom smislu izbora delegata?

Kao što sam objasnio u prethodnom pitanju, to je apsolutno tačno radi preostalih odredbi Izbornog zakona BiH, koje Ustavni sud BiH nije stavio van snage i onih koje se pozivaju na Anex 7. Dodao bih ovdje da je u obrazloženju svoje presude, Ustavni sud BiH koristio mišljenje Venecijanske komisije koja eksplicitno kaže:

 

Venecijanska komisija na kraju zaključuje da se „čini da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima. (str. 11)

 

Ovime se jasno kaže da je sadašnji sistem prema Ustavu BiH u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima, tako da više nema nikakvih dvojbi da je činjenično stanje ostalo isto, tako da i manipulacija oko nemogućnosti provođenja izbora pada u vodu već na prvi pogled. To je Venecijanska komisija veoma jasno rekla i to treba da se primijeni ovdje. Da se još oslonimo i na to da ima razmišljanja da Dom naroda FBiH nije Dom kantona, što je tačno, ali je isto tako tačno da tamo ne sjede predstavnici naroda, nego predstavnici onih ko ih je birao, a to su skupštine kantona, što se može vidjeti i iz izlaganja zastupnika u Domu naroda FBiH, koji u najvećoj mjeri u svojim izlaganjima štite interese kantona iz kojih dolaze, a ne naroda u čije ime se predstavljaju, što je također rekla Venecijanska komisija. Sve ostalo predstavlja klasičnu zamjenu teza u nečiju političku korist. Zato treba razmisliti o ideji da Dom naroda FBiH ne bude zakonodavni organ već dom vitalnog nacionalnog ili lokalnog interesa, sa jasno propisanim normama šta je tačno taj vitalni interes.

 

Šta je onda ideja HDZ-ovo prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH i tolika količina njihovog nastojanja da se taj prijedlog usvoji u hitnoj proceduri?

Ovdje odgovor možemo podijeliti u dva kratka dijela. Prvi je upravo ta hitna procedura, koja ne dozvoljava amandmansko djelovanje, već po principu političkog pritiska »uzmi ili ostavi« traži izglasavanje tog prijedloga. Drugi dio, tiče se njihovog nastojanja kojeg možemo pronaći u političkoj teoriji »konsocijacije« ili »konsocijacijske demokracije« koja je kao politički model napuštena u Evropi, mislim da je zadnja zemlja koja ga je odbacila bila Holandija i to 1969. godine. Taj model »konsocijacijske demokracije« po njenom autoru Arendu Lijphartu pretpostavlja četiri principa, gdje je treći od njih upravo ta HDZ-u željena proporcionalna zastupljenost, o čemu se govori ponešto i obrazloženju presude Ustavnog suda BiH. Ali, znate, ima tu jedan vidan problem jer se proporcionalna zastupljenost treba odnositi na cio teritorij jedne zemlje, odakle se izvlači ulazni podatak za izračunavanje proporcionalne zastupljenosti i u toj mjeri onda taj neko može da konzumira vlast. Dakle, ako nekog ima 15% sa stanovništvom u nekoj zemlji, onda taj neko može konzumirati 15% vlasti. Ovdje se kod nas ovaj princip »konsocijacijske demokracije« pokušava primijeniti na željene dijelove zemlje, odakle se crpe ulazni podaci sa namjerom da se proporcija vještački uveća u tolikoj mjeri da bi se konzumiralo više vlasti nego što bi nekom po ovom modelu pripadalo i to na način da se izmišlja termin koji nigdje u Evropi ne postoji – legitimni predstavnici naroda. To bi, dakle, moglo samo ako će se primijeniti na cijeli teritorij zemlje, a nikako da se kao model uzimaju samo njeni dijelovi kako bi se proporcija smišljeno uvećala. Očito da ovaj model ne može da se primijeni u Bosni i Hercegovini, pa ako ga je Evropa davno odbacila, ne znam zašto bismo mi ovdje probali da primijenimo nešto što nigdje više ne postoji. 

 

Nedavno ste istakli da zaključci Vijeća EU u prvi plan stavljanju građansko a ne nacionalno. U BiH nažalost imamo obrnut proces. Zbog čega je to tako po Vašem mišljenju?

Vijeće EU je na svojoj sjednici od 16. oktobra veoma jasno u zaključku 4. reklo da se moraju garantirati sva građanska prava i da ne smije biti diskriminacije, kao i da se vlasti BiH pozivaju da ne donose zakone ili povlače političke poteze koji mogu otežati provođenje Odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strasboruga u predmetu »Sejdić-Finci« kao i svih drugih vezanih odluka. Time je iskazan stav evropskih institucija, koje će ovdje provoditi njihovi predstavnici uključujući i OHR. Zašto je to tako, može se odgovoriti sa tezom da ovdje i dalje postoje političke snage koje misle da će se Evropska unija nama prilagođavati, dok je istina potpuna drugačija i odnosi se na to da BiH na svome evropskom putu mora ispunjavati evropske standarde i principe, a garantiranje svih građanskih prava je jedan od tih principa i od toga Evropa neće odustati. Domaći političari rade to vođeni prevashodno vlastitim interesima ili interesima stranke iz koje dolaze, pa time stavljaju po strani evropski put BiH, radi lične koristi, što svakako nije dobro. To će, čvrsto vjerujem, jednom prestati jer BiH nema druge alternative osim ulaska u Evropsku uniju, a to znači ispunjavanje cijelog niza uvjeta iz evropske pravne stečevine.

 

U javnosti se pojavio i prijedlog izmjena zakona o izbornim jedinicama. Koliko je u ovom kontekstu potrebno da se povede šira rasprava o općoj vrijednosti glasa građana BiH. Često se u BiH na legitimitet pozivaju oni politički subjekti koji u zbiru glasova građana se i ne mogu naročito pohvaliti brojkama?

Pročitao sam taj prijedlog i on je u osnovi pošten, ima dobru ideju. Međutim, radi mogućnosti da se nepravilno shvati taj fenomen »vrijednosti glasa« koji mora biti istovjetan za svakoga građanina BiH, mislim da prijedlog treba dodatno doraditi, na način da se otklone sve sumnje oko toga, putem dodatnog preciziranja normi koje to definiraju. Mislim da takav zakon treba donijeti kako bi se omogućilo popunjavanje Doma naroda FBiH na pošten način i da se time otklone mogućnosti da neko kome se ne svide izborni rezultati svjesno blokira implementaciju tih rezultata. Vjerujem da ima prostora da se takve dorade učine na vrijeme i da to postane jedan jako pošten i transparentan zakon koji će svim građanima garantirati jednaka prava, onako kako je to rekla Venecijanska komisija i član II/2 Ustava BiH.

 

Također, u BiH se princip konstitutivnosti uzima jako selektivno. Pojedine partije konstitutivnost odbacuju tamo gdje vide  da postoji njihova etnička većina na koju računaju. 

Konstitutivnost je termin koji se u našoj zemlji najčešće pogrešno tumači. Već sam vam citirao alineju Ustava BiH koji utvrđuje da svi imaju jednaka prava, tako da korištenje termina na selektivan način vidim kao političku igru onih kojima to u određenom trenutku treba. Nema potrebe više posezati za političkim manipulacijama, kada je Vijeće EU jasno reklo kako se treba urediti naš ustavno-pravni sistem u kojem država treba garantirati sva prava svim njenim građanima. O tome više ne treba imati bilo kakvih dvojbi, jer je to stav međunarodne zajednice, a ne moj ili vaš. To se treba provesti u djelo jer na taj način idemo bliže Evropi, dok svi prijedlozi koji nisu na liniji vladavine prava, jednostavno nas udaljavaju od evroatlantskih integracija. Vladavina prava je jako važan termin i teško će ga bilo ko od političkih elita zaobići, jer će se on kroz aktivnosti međunarodne zajednice uvijek vraćati na stol, kao nezaobilazan pojam koji jednostavno treba obezbijediti.

 

Da li je građanski princip uređenja BiH historijska nužnost?

To je jedini mogući princip da bi ovo postaja uspješna zemlja. Pa sve zemlje Evropske unije su organizirane na građanskom principu i teško je povjerovati da će neko dozvoliti BiH da radi njenih navodnih specifičnosti (kao da druge evropske zemlje nisu specifične) uđe u Evropsku uniju ako u njoj postoji bilo koji vid diskriminacije. Isto tako, koristim priliku da odbacim tezu pojedinih aktera, da unitarna BiH dovodi do supremacije nekog od naroda, što je netačno. Pa već sada u Parlamentu BiH ili Parlamentu FBiH imate natpolovičnu većinu građana iste nacionalnosti, koji mogu dominirati kad god hoće, pa to niko ne spominje kao problem majorizacije bilo koga. Dakle, BiH može biti unitarna decentralizirana zemlja, u kojoj se treba pomiriti građanski i etnički princip, ali na način da su svima garantirana istovjetna prava od strane države. To može biti polazni princip pred Londonski samit naredne godine, u okviru inicijative Berlin Plus, u čemu treba vidjeti šansu da se BiH uredi tako da svi njeni građani budu zadovoljni, uz pomirenje građanskog i etničkog principa i uređenja zemlje prema evropskim principima i standardima. Zato to jeste historijska nužnost koja nema alternative.

 

(vijesti.ba / SB)


















Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
13/11/2017 14:41