beats by dre cheap

IVO GOLDSTEIN: NEGIRANJE ANTIFAŠIZMA NA BALKANU, NEGIRANJE SEBE

Goldstein: Negiranje antifašizma na Balkanu, negiranje sebe



Image result for ujedinjeni protiv antifasizma fotos

Ivo Goldstein, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, za ‘Zašto?‘ objašnjava zbog čega se zemlje Zapadnog Balkana odriču antifašizma, iako neke od njih svoju državnost temelje na antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.

Ovo je uređena i skraćžena verzija snimljenog razgovora:

  • Neuspjeh

Odgovor na to pitanje možemo naći u svemu pomalo, i u općeveropskom, pa i općesvjetskom, trendu u radikalizmu koji se događa i kojem svjedočimo u različitim režimima različite ideološke i političke orijentacije, jednoj radikalizaciji koja ovih dana kulminira na Korejskom poluotoku, možemo ići čak i do te točke, s jedne strane.

S druge strane je, naravno, rezultat i posljedica jednog neuspjeha postjugoslavenskih društava i država da se nađu na svjetskoj karti, da se na pravi način ustroje kao države i društva i činjenica da to nije uspjelo, odnosno da nije uspjelo u pojedinim državama u manjoj ili većoj mjeri, pri čemu bih rekao da Bosna i Hercegovina i Makedonija su upravo na najnižoj razini dok je Slovenija u tom smislu ipak u najboljem položaju.

Ono što se dogodilo u tim društvima je zapravo povezano sa antifašizmom i sa antifašističkom opcijom.

  • Različitost

Naime, mi i danas u svim tim društvima i državana i dalje vodimo bitke iz Drugog svjetskog rata -- ustaše i četnici, partizani, belogardejci, balisti i ne znam koje sve ne opcije, političke i vojne.

Međutim, to je samo odraz refleksija današnjih političkih i ideoloških borbi koje se vode i koje sa manje ili više varijanti i verzija u svim tim društvima zapravo možemo svesti na borbu moderniteta, želje za jednom općom modernizacijom, liberalizacijom, demokratizacijom, otvorenošću -- koja podrazumijeva i suradnju, solidarnost, respekt prema drugom i drugačijem -- i naravno jednog tradicionalizma koji uključuje i opoziciju modernitetu, opoziciju novome, i naravno zatvaranje u sebe.

Dakle ona pozicija, s jedne strane, i oni drugi i drugačiji, sa one druge strane, pri čemu bilo kakva druga ili drugačija politička kulturna opcija koja uključuje ove drugačije na različite načine -- dakle to mogu biti političke opcije, mogu biti i vjerske, dakle vjerska različitost, nacionalna različitost, ja bih rekao isto i različite seksualne orijentacije i tako dalje, i tako dalje -- dakle, sve te opcije su na onoj drugoj strani.

  • Kriza

Ovi tradicionalisti se žele protiv njih boriti pa čak i ne samo demokratskim i političkim sredstvima nego to na neki način uključuje i određeno nasilje, koje je naravno kulminiralo u ratu prije 20 i više godina ali i sad se manifestira u pojedinom situacijama.

A ako ne nasilje, onda u svakom slučaju govor mržnje, radikalizam i jednu apsolutno nezdravu atmosferu u kojoj ne da ne želimo živjeti nego i ne možemo živjeti.

Dakle to je nešto što je, kada stavimo to u širi kontekst, jedan otklon od antifašizma i antifašističkog nasljeđa koje je u svim jugoslavenskim sredinama bilo vrlo jako prisutno -- zapravo manifestira jednu duboku društvenu krizu koja ima naravno šire implikacije od onoga što mi vidimo, a to je odmak od antifašizma.

  • Federacija

To je potpuno šizofrena situacija.

Svi u Hrvatskoj i BiH koji tvrde da BiH i Hrvatska a onda i Srbija počivaju na odlukama određenih anifašističkih vijeća narodnog oslobođenja, to je tako, to je tako jasno i tako nedvojbeno i tako neporecivo kao što znamo da je danas 2017. godina, a nije 2015. ili 2021.

Prema tome, o tome jednostavno ne možemo razgovarati.

Naravno, BiH i Hrvatska a onda i druge jugoslavenske republike su nakon što su de facto stvorene i potvrđene odlukama antifašističkih vijeća a onda i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJA, dakle krajem studenog ili novembra 1943. u Jajcu, počele funkcionirati kao dijelovi jedne nove federacije.

  • Prava strana

Uvijek se može pričati o tome da li je to bila istinska federacija ili ne, koliko je bilo slobode u tome, možemo govoriti i o svemu i svačemu, dakle i o zločinima koji su počinjeni u ime tog režima, međutim na neke državnopravne temelje tih država se ne možemo vraćati.

Govoreći o antifašizmu i njegovom nasljeđu danas, možemo postaviti jedno vrlo jednostavno pitanje i detektirati pozicije sudionika u diskusiji: ‘Hajde da se dogovorimo ko je u drugom svjetskom ratu bio na pravoj a ko na krivoj strani?’

I naravno u slučaju svih, ili većine, jugoslavenskih republika na pravoj strani, što se mene tiče, su bili partizani.

  • Diskusija

Na onoj drugoj strani svi ostali, uključujući naravno u hrvatskom slučaju i domobrane i ustaše, u slovenskom slučaju domobrane i naravno u Srbiji četnike, što je jedan onako dodatno poseban fenomen ali o njihovoj kolaboracionističkoj ulozi ne smije biti nikakve dileme.

Svi ti pokreti na ovaj ili onaj način su služili neprijatelju koji je promovirao rasne zakone, okupirao zemlju, provodio politiku terora i te su opcije u političkom i vojnom smislu apsolutno direktno služile i naravno provodile još dodatno svoje politike netrpeljivosti, sve do genocida.

Prema tome, ako se možemo dogovoriti o bazi, tko je bio na krivoj a tko na pravoj strani i ako možemo ustanoviti da su partizani bili jedini na pravoj strani, onda imamo temelj za jednu normalniju diskusiju jer onda možemo pozicionirati sve ono što se događalo.

  • Osveta

Ovi veliki predstavnici desnice sada stalno govore o komunističkim zločinima krajem 1944. i 1945., o komunističkoj staljinističkoj represiji i tako dalje.

Ja sam i o tome pisao, o zločinima koji su se dogodili u to vrijeme, ja ih ne pokušavam prikrivati i minimizirati ali ih moramo staviti u pravi kontekst.

A pravi kontekst je da je ta antifašistička opcija bila prava opcija, da se 1944-45 dogodilo oslobođenje zemlje i kada to tako kontekstualiziramo onda nam se i obračun sa narodnim neprijateljem -- koji nije bio samo obračun nego je prerastao u osvetu i osvetnički gnjev i naravno da je prerastao u nepravdu koja je rezultirala mnogim izgubljenim životima -- onda se ta antifašistička opcija vidi ipak na pravi način.

  • Tendencije

Netko je na kraju zloupotrijebio antifašizam, zamrljao ga, s jedne strane, a s druge strane nije promijenio osnovne pozicije ili osnovno pozicioniranje koje mi imamo u drugom svjetskom ratu.

Izvodeći iz ovoga sto sam sada rekao zaključak, danas 2017. te revizinističke tendencije koje su izuzetno snažne u čitavoj regiji, one su snažne do boli, do nečega što je apsolutno za bilo kakav liberalno-demokratski i intelektualni pristup apsolutno neprihvatljivo, zapravo opet dolazimo do toga da te opcije direktno ili indirektno impliciraju pozivanje na govor mržnje na nesolidarnost, pozivaju na nesnošljivost.

Mi u regiji bivše Jugoslavije na taj način ne možemo živjeti.









Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
11/09/2017 23:39