beats by dre cheap

MASOVNE EGZEKUCIJE U SELU KRAVICA : NA DANAŠNJI DAN POČELE MASOVNE EGZEKUCIJE OKO SREBRENICE

Masovne egzekucije u selu Kravica : Na današnji dan počele masovne egzekucije oko Srebrenice


Juli 13. 2017.

Učenjem Fatihe (muslimanske molitve) i polaganjem cvijeća, preživjele žrtve genocida u Srebrenici  danas su obilježile godišnjicu masovnih egzekucija svojih najbližih, koje su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubijali u selu Kravica jula 1995. godine, javlja agencija Anadolija.

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu traje suđenje osmorici bivših pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, koje optužnica tereti da su hangarima zemljoradničke zadruge u Kravici i u okolini ubili 1.313 Bošnjaka iz srebreničkog kraja.

Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva optuženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinić, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić.

Ubijeni sinovi, braća…

Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ kaže kako je prisustvovala suđenju, ali ističe kako je stekla dojam da optuženi neće biti kažnjeni.

Hotić je u julu 1995. ostala bez sina, muža, dvojice braće… Nabrajajući ih poimenično, kaže da je ubijeno 56 članova njene rodbine.

„Nama je doći, obilježiti i podsjetiti se toga. Ne možemo mrtve vratiti, a Boga molimo da se procesuiraju odgovorni zbog budućnosti da se više nikada ovako nešto ne ponavlja. Niko nam ne može nikakvom presudom vratiti ubijene, ali može služiti kao opomena i nauk budućim generacijama“, smatra ona.

Njen brat Mustafa Đilović odveden je u hangar u Kravicu, ispred kojeg je danas položeno cvijeće. Njegovi posmrtni ostaci bili su nekompletni.

Nedostajala je glava, a Mustafa je, priča Hotić, prije smrti krvnički premlaćivan. Ukopan je pored brata Ekrema koji je pronađen u masovnoj grobnici Crni vrh.

Ramizi Gurdić u genocidu su ubijena dvojica sinova Mustafa (20 godina) i Mehrudin (18), te muž Junuz. Rastanak sa svakim od njih bio je pretežak, a kada se opraštala sa mlađim sinom, on joj je, sjeća se brišući suze, rekao da se više nikada neće vidjeti.

„I tako je i bilo, nisam ga više nikada vidjela. Muža Junuza sam malo vidjela u koloni, a Mustafu prema igralištu u Kasabi, odakle su ga otjerali na Branjevo i tu je završio. Čula sam da ga je Erdemović (Dražen, op.a) strijeljao. Tražila sam preko Crvenog križa da se sa njim sastanem, a on je poručio: Ne mogu se majko s tobom sastati, meni je bilo naređenje“, priča Gurdić.

Osim Kravice, tokom dana preživjeli su posjetili više lokacija na kojima su žrtve ubijane i odali im poštovanje uz poruku kako takva ubistva nikom ništa dobro nisu donijela, a razorila su hiljade porodica i zbog toga ne smiju nikada biti zaboravljena.

Početak masovnih egzekucija

Na današnji dan prije 22 godine, 13. jula 1995. godine, vojnici bosanskih Srba su se ukradenom opremom UN-a počeli predstavljati kao „mirovnjaci“ i na prijevaru zarobljavati Srebreničane koji su nakon pada „zaštićene enklave“ započeli svoj Marš smrti prema Tuzli, piše portal INS.

Bio je to zlokobni uvod u početak masovnih egzekucija u Srebrenici, odnosno početak genocida.

Tako je jedna egzekucija manjih razmjera izvršena već ujutro na rijeci Jadar. Sedamnaest muškaraca je odvezeno na mjesto na obali rijeke, gdje su ih postrojili i strijeljali. Jedan svjedok, koga je metak pogodio u kuk, skočio je u rijeku i uspio pobjeći.

Prva velika egzekucija dogodila se poslijepodne 13. jula 1995. godine. Između 1.000 i 1.500 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz kolone, koji su bježali kroz šumu, zarobljeni su i zatočeni na polju kod Sandića. Odvezeni su autobusima ili pješice u skladište u zloglasnu Kravicu. Oko 18.00 sati, kad se skladište napunilo, vojnici su počeli unutra ubacivati ručne bombe i pucati u ljude nagurane u skladištu.

“Odjednom, u skladištu je nastala velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ručnih bombi, rafala; u skladištu se tako zamračilo da ništa nismo mogli vidjeti. Ljudi su počeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve počelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noć“, ispričao je jedan svjedok.

(Kliker.info-INS)

//////////////////////
///////////////////////////////////

Žarko Korać : Genocid u Srebrenici je kolektivna odgovornost srpskog naroda, a

////////////////////////////////////

Intervjui

Njemački parlamentarac Josip Juratović : Njemačka neće šutjeti na destruktivno

///////////////////////////////////////

Ambasador Jonathan Moore: Treći entitet ne dolazi u obzir

//////////////////////

“Sedmica sjećanja” : U Richmondu usvojena Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u BiH

Juli 13. 2017.


Tužno i dostojanstveno istovremeno , bilo je ovih dana u Ricmondu u američkoj državi Virginiji  gdje je u  organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida iz Kanade , održana  “Sedmica sjećanja”  na genocid u Srebrenici,   počinjen nad Bošnjacima Istočne Bosne od strane  srbijanske vojske i vojske i policije bosanskih Srba,  1995. godine.

Predsjednika KBSA  Eldina Elezovića, najviše je kaže,  dojmila atmosfera  u Muzeju holokausta  kada je tokom prikazivanja dokumentarnih scena genocida cijela dvorana plakala.

-Više od 350 gostiju, što naših ljudi, što Amerikanaca, među kojima je bilo i  političara, odnosno kongresmena i senatora   je pratilo projekciju slika genocida i budite uvjereni da niko nije mogao suspegnuti suze. I ovo nam govori  da je na nama ogromna  odgovornost da ne bi  došli u situaciju  da umjesto never again kažemo here we go again.  Jednostavno moramo biti istrajni na putu  traženja istine jer ona vodi ka pravdi, koja se dalje usmjerava prema  miru i prosperitetnoj budućnosti -, ocjenjuje Elezović i ističe da svi oni koji njeguju i unaprijeđuju kulturu sjećanja potenciraju,  ne  osvetu, nego  odbranu svojeg  bića i  opstojnosti svojih  familija, naroda i države,   pošto  nije isključeno da agresori neće pokušati ponovo  jer  je konstantno negiranje počinjenog genocida  prva stepenica u pravcu njenog ponavljanja.


Njegovo mišljenje dijeli i direktor Instituta za ostraživanje genocida, Kanada, profesor Emir Ramić , naglasivši naročito da je  na panel diskusiji u Richmondu ,  uz aktivno učešće: akademika prof. dr Smaila Čekića, gospodina Mira Lazovića, predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, prof. Ive Komšića, člana Predsedništva Republike Bosne i Hercegovine i jednog od gradonačelnika Sarajeva, prof. dr Senadina Lavića, predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Preporod Sarajevo; gospodina Saliha Brkića, istaknutog novinara i reportera,  prof. dr Harisa Alibašića, jednog od predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Eldina Elezovića, predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, te brojnih drugih ličnosti, usvojena  Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u BiH.


1. Institucije i organizacije u Sjevernoj Americi kontinuirano djeluju na širenju i jačanju svijesti šire američke i kanadske javnosti o genocidu, najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, kao i u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.

2. Zahvaljujemo se Kongresu u Senatu SAD-a i Parlamentu Kanade na usvajanju više rezolucija o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; gradonačelnicima više od 20 američkih i kanadskih gradova, koji su 11. juli proglasili Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini. Posebnu zahvalnost izražavamo i dugujemo Kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode (engleski naziv) na stalnoj izložbenoj postavci o genocidu u Srebrenici. Također iskazujemo zahvalnost Windzoru i lokalnoj zajednici na izgradnji prvog spomen obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u dijaspori; akademskim naučno-istraživačkim i obrazovnim institucijama u SAD i Kanadi koje istražuju i izučavaju genocid u Srebrenici.

3. Civilizacijska je obaveza i kulturna potreba razvijanje kulture sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. i cijeloj Republici Bosni i Hercegovini, ali i znatno šire, kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Cilj ovog projekta je:

– da se naučno istraži i naučno sazna naučna istina o zločinu genocida; govori u ime nevino ubijenih žrtava genocida; razvija individualna i društvena svijest i individualna i kolektivna potreba i odgovornost za prevenciju genocida i odgovarajuću blagovremenu reakciju; permanentno istrajavati i istrajati na priznanju krivice i prihvatanja odgovornosti za izvršeni genocid; intenzivno u kontinuitetu planski, organizovano, sistematično, ciljno i svrsishodno raditi na procesuiranju odgovornih; istrajati u ostvarenju barem minimalne pravde, kao individualne ljudske i društvene satisfakcije; razvijati aktivnosti trajnog pamćenja na genocid i žrtve genocida; ostvariti faktičke moralne i pravno-normativne pretpostavke i uslove onemogućivanja negiranja genocida.

4. Problem genocida je problem cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije.  Genocid treba biti bitan činilac društvene svijesti i savjesti međunarodne zajednice, koja, nažalost, i danas prelazi preko toga na način da čak i u toj zoni ne dopušta bošnjačkoj djeci, potomcima genocida, školovanje na bosanskom jeziku i učenje istine o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj historiji i kulturi tradicije. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se, pored ostalog, vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se članica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikodržavnih projekata osvajačkog, fašističkog i genocidnog karaktera. U entitetu Republika Srpska očuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politički i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. To im je omogućio upravo Dejtonski mirovni sporazum. Entitet  Republika Srpska je tvorevina nastala na genocidu.

5. Misliti genocid u Srebrenici znači i tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju kulturnih i političkih ciljeva? Dejtonski mirovni sporazum, nažalost, pokazuje da on to jest. Isto tako, pred nam je pitanje da li je Presuda Internacionalnog suda pravde dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Da li je moguće da djelo genocida i dalje postoji na tlu države Bosne i Hercegovine?  Donošenje nužnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini i njena evroatlanska integracija nije moguća uz očuvanje tekovina genocida koji je u njoj izvršen. Zločinom genocida stvoren je entitet Republika Srpska na tlu države Bosne i Hercegovine i tražimo da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim institucijama prava.

6. Genocid u Republici Bosni i Hercegovini je proces koji je počeo 1992. i završio 1995. – genocidom u Srebrenici. Međunarodna zajednica je intervenirala nakon genocida u Srebrenici i zbog toga je insistirala na tome da se samo zločin koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine nazove genocidom. Bosanskohercegovačko društvo nije izvuklo pouku od genocida u Republici Bosni i Hercegovini koji je kulminirao genocidom u Srebrenici.  Proces suočavanja međunarodne zajednice sa odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini trebao bi da teče paralelno sa procesom suočavanja sa činjenicama o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Svaki genocid ima svoj državni i međunarodni kontekst, pa tako i genocid u Bosni i Hercegovini. Bez prešutnog odobrenja i bez ignorirajućeg odnosa međunarodne zajednice nijedan genocid nije moguć. Međunarodna zajednica je daleko od toga da se suoči sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini. Onog trenutka kad međunarodna zajednica bude spremna da se suoči sa svojom odgovornošću, krenut će i proces suočavanja u Bosni i Hercegovini.

7. U Bosni i Hercegovini je negiranje genocida norma. Negiranje genocida je praktično zvanični diskurs vlasti u entitetu Republike Srpske. Sve dok vlasti tog entiteta i vlasti u Srbiji ne budu spremne da se suoče sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini, to negiranje će trajati. Proces priznavanja genocida je složen, jer podrazumijeva, prije svega, političke konsekvence u Bosni i Hercegovini. Suočavanje s genocidom od vlasti entiteta Republike Srpske znači pristanak na ustavne promjene, podrazumijeva pristanak na pravednija rješenja, a ne promoviranje legitimiziranja ciljeva genocida. Teorije o genocidu ne promoviraju ideju o genocidnim narodima, ali govore o masovnom učešću u genocidu. Promovirati tezu da su genocid izvršili samo pojedinci, udaljava nas od odgovora na pitanje zašto se neki ljudi ponašaju kao spasioci, neki kao izvršioci, a neki kao posmatrači. Srpska negacija zločina genocida nad Bošnjacima je rezultat političkog projekta srpskih vlasti, bez obzira koja je partija na političkoj sceni.

8. Priznanje genocida u Srebrenici, kao jedinog genocida koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine. Država u kojoj je izvršen genocid, pored više pokušaja, nije usvojila dokument o osudi genocida. Evroatlanska budućnost Bosne i Hercegovine podrazumjeva, pored ostalog, usvojanje rezolucije o osudi genocida, podrazumijeva razvijati sistem obrazovanja koji će učiti generacije da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija, a nad Bošnjacima genocid. Negiranje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Bolja budućnost zasnovana na učenju o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za obrazovanje o genocidu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji raznih političkih establišmenata u Bosni i Hercegovini.

9. Tražimo izmjenu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi se, pored ostalog, zabranilo negiranje, minimiziranje, opravdavanje ili odobravanje zločina genocida. Implementacija presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je kao pravna činjenica utvrđeno da je u sigurnoj zoni Ujedinjeni nacija Srebrenici počinjen genocid 1995, nema rok trajanja. Na ovaj način doprinijelo bi se izgradnji sigurnog društva, ali i iskazalo poštovanje sa žrtvama agresije i genocida. Istraživači genocida ističu kako je posljednja faza genocida negiranje da se on dogodio. Naša je moralna i historijska obaveza da širimo istinu o genocidu, tražimo pravdu za žrtve genocida, institucionaliziramo kulturu pamćenja.

10. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja novih poglavlja za pregovore o priključenju Srbije Evropskoj uniji postave uvjet da ta zemlja mora priznati odluke međunarodnih sudova o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Pozivamo predstavnike Evropske unije da od Hrvatske, koja je već članica Evropske unije, zatraže poštovanje odluka međunarodnih sudova. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja poglavlja za pregovore o priključenju Bosne i Hercegovine  Evropskoj uniji ne pregovaraju sa onima koji negiraju odluke međunarodnih sudova, jer ukoliko neko ne poštuju te odluke kako će poštovati druge evropske standarde. U dijelu Bosne i Hercegovine, zatim Srbiji, u kontinuitetu se  negira genocid nad Bošnjacima, veličaju se najveći ratni zločinci, a i danas je na djelu ideologija i politika, uključujući i medije koji siju novo agresivno genocidno sjeme zla. Mlađe generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je počinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija negiranja genocida ima simboličku funkciju za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je počinjen genocid. Da bi se u njoj omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje činjenica o izvršenom genocidu kao jednom od najvažnijih uslova evroatlanskih integracija.

11. Bošnjaci, žrtve genocida imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na genocid, koji je nad njima počinjen. Nosioci ideologije i politike genocida, kao i izvršioci genocida, imaju historijsku odgovornost da osude ideologiju, politiku i praksu genocida i da zahtijevaju da se u tom procesu najodgovorniji primjereno kazne.

12. Sadašnja civilizacija mora omogućiti žrtvama genocida da ostvare pravo i na materjalno – financijsku nadoknadu za izvršeni genocid, Stoga pozivamo sve preživjele žrtve genocida da se obrate Vijeću sigurnosti UN, vodečim državama međunarodne zajednice, posebo SAD i Kanadi, kao i Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i entitetu Republika Srpska sa zahtijevom ostvarivanja navedenog prava.

(Kliker.info)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
13/07/2017 15:35