beats by dre cheap

KNjIGA O SREBRENICI NE GOVORI O OSVETI I MRŽNjI

Senahid Halilović, preživjeli Srebreničanin, danas inžinjer tehnolog u Njujorku
Knjiga o Srebrenici ne govori o osveti i mržnji
Knjiga o Srebrenici: "Argentarija, Domavija, Srebrenica"
FOTO: "Webpublicapress"
Knjiga o Srebrenici ne govori o osveti i mržnji

Senahid Halilović nekim je čudom izbjegao genocid u Srebrenici. Ali je u toj kalvariji izgubio tri brata i oca. Ovaj 40-godišnji inžinjer tehnolog u Njujorku je od 2002. i već je, nakon savladanog engleskog jezika, ovdje magistrirao hemiju. Ove jeseni u Sarajevu je izašao njegov roman prvjenac "Argentarija, Domavija, Srebrenica".
U recenziji knjige profesor Ferid Muhić napisao je da je to "zaleđeni krik" čovjeka koji nije izabrao bijes, mržnju ili poziv na osvetu. On Haliloviću još pripisuje "savršeni mir, nirvanu i atraksiju, kakva se ne postiže ni postom ni molitvom, već samo iskustvom s dna života i katarzom...". Halilović povremeno obavlja i poslove imama u jednom od bošnjačkih islamskih centara u Njujorku.
U razgovoru za "Avaz" Halilović kaže da je ova knjiga nastala, na prvom mjestu, iz potrebe za istinom o Bosni i Bošnjacima u njoj.
- Edukacija je najvažnija. Istina o Bosni je kroz stoljeća izvrtana ili je ostala nedorečena. Ja sam ispisao jedan mali, "svoj" isječak iz te bosanske historije, koji je, bez obzira na prohujala stoljeća, od Kulina bana do Srebrenice naših dana, dotaknuo mene i moju generaciju. A dotaknuo je i naše pretke, pa i naše nasljednike, čini mi se na istim stazama historije. Smatrao sam da trebam zapisati ono što znam i kako sam sve to doživio u kontekstu Bosne kao nečeg što je veće od nas samih, pa i našeg stradanja. Minule događaje ugraditi u obrazovanje, koje će svima pomoći da se historija ne ponavlja - kaže Halilović, koji smatra da će se Bošnjaci, upravo zato jer su među najvećim žrtvama u minulim balkanskim ratovima, sve više baviti historijom u narednim desetljećima.
Kako je odolio ljudskom porivu da neki od njegovih likova ne podlegnu bolesti zvanoj osveta, i da u romanu ne progovori jezikom mržnje, pitanje je koje Haliloviću postavljaju mnogi čitaoci.
- Izbjegavao sam to namjerno i tjerao te misli kao što se tjera šejtan od sebe - kaže autor knjige o Srebrenici.
Upitan zašto se u svom romanu nije više pozabavio ličnim gubitkom najmilijih, Halilović kaže kako se plašio da time "ne umanji tuđu bol, a ne pretjera s vlastitom, jer svi smo pretrpjeli gubitak".
- Meni je najvažnije bilo da istaknem važnost traganja za draguljima istine, jer to je nevidljiva sila o koju se ne smijete ogriješiti ako je želite dokučiti - kaže Senahid Halilović.

Senahid Halilović nekim je čudom izbjegao genocid u Srebrenici. Ali je u toj kalvariji izgubio tri brata i oca. Ovaj 40-godišnji inžinjer tehnolog u Njujorku je od 2002. i već je, nakon savladanog engleskog jezika, ovdje magistrirao hemiju. Ove jeseni u Sarajevu je izašao njegov roman prvjenac "Argentarija, Domavija, Srebrenica".

U recenziji knjige profesor Ferid Muhić napisao je da je to "zaleđeni krik" čovjeka koji nije izabrao bijes, mržnju ili poziv na osvetu. On Haliloviću još pripisuje "savršeni mir, nirvanu i atraksiju, kakva se ne postiže ni postom ni molitvom, već samo iskustvom s dna života i katarzom...". Halilović povremeno obavlja i poslove imama u jednom od bošnjačkih islamskih centara u Njujorku.

U razgovoru za "Avaz" Halilović kaže da je ova knjiga nastala, na prvom mjestu, iz potrebe za istinom o Bosni i Bošnjacima u njoj.

- Edukacija je najvažnija. Istina o Bosni je kroz stoljeća izvrtana ili je ostala nedorečena. Ja sam ispisao jedan mali, "svoj" isječak iz te bosanske historije, koji je, bez obzira na prohujala stoljeća, od Kulina bana do Srebrenice naših dana, dotaknuo mene i moju generaciju. A dotaknuo je i naše pretke, pa i naše nasljednike, čini mi se na istim stazama historije. Smatrao sam da trebam zapisati ono što znam i kako sam sve to doživio u kontekstu Bosne kao nečeg što je veće od nas samih, pa i našeg stradanja. Minule događaje ugraditi u obrazovanje, koje će svima pomoći da se historija ne ponavlja - kaže Halilović, koji smatra da će se Bošnjaci, upravo zato jer su među najvećim žrtvama u minulim balkanskim ratovima, sve više baviti historijom u narednim desetljećima.

Kako je odolio ljudskom porivu da neki od njegovih likova ne podlegnu bolesti zvanoj osveta, i da u romanu ne progovori jezikom mržnje, pitanje je koje Haliloviću postavljaju mnogi čitaoci.

- Izbjegavao sam to namjerno i tjerao te misli kao što se tjera šejtan od sebe - kaže autor knjige o Srebrenici.

Upitan zašto se u svom romanu nije više pozabavio ličnim gubitkom najmilijih, Halilović kaže kako se plašio da time "ne umanji tuđu bol, a ne pretjera s vlastitom, jer svi smo pretrpjeli gubitak".

- Meni je najvažnije bilo da istaknem važnost traganja za draguljima istine, jer to je nevidljiva sila o koju se ne smijete ogriješiti ako je želite dokučiti - kaže Senahid Halilović.

Sud u Hagu je važan, ali prespor

- Imam svoje mišljenje o Haškom tribunalu! Važan je to sud, nema govora, ali ne znam da li će u potpunosti uspjeti u svojoj namjeri, jer predugo traje. Na kraju, u nekim instancama je nemoguće postići sudsku pravdu, jer koju to kaznu može zaslužiti stvorenje koje je naredilo pogubljenje više od 10.000 ljudskih duša?! Čini mi se zato ponekad kako je književnost pravednija od sudskog čekića. I zato ću ja još pisati, a pisat će i mnogi drugi o onome što sud ne može ili ne želi sudski sankcionirati. Mi ćemo naše vrijeme dokumentirati - kaže Halilović.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
27/11/2012 16:04