beats by dre cheap

ĐURA JAKŠIĆ U GLASAČKOJ KUTIJI

Predizborni psi u centru Sarajeva

Đura Jakšić u glasačkoj kutiji

 
Photo: BETA/AP

Mi smo dobili učahurenost elite, nema suštinske razlike u tome iz koje će partije doći načelnik ove ili one općine. Pogotovo ako se uredno događa ono što sam vidio prošlog vikenda. Naime, pred Markalama, na “penalu” centra Sarajeva desetak pasa glodalo je kosti u po bijela dana. Zazor i strah ljudi koji tu prolaze nikako nisu mogli ni spriječiti, ni ublažiti štandovi sedam-osam partija čiji su predstavnici uredno dijelili predizborne materijale. Nudili sebe kao najbolju robu na predizbornom pazaru

Photo: radiosarajevo.ba
U toku je 52. MESS. Nisam zaljubljenik u festivalsku kulturu, ali to jeste jedan od zdravijih i boljih projekata takve vrste u Sarajevu. U njemu i oko njega još uvijek postoji ona atmosfera koja tjera da se misli, da se ide naprijed, da se bude mentalno aktivan. U ovakvim vremenima, jedini intelektualizam koji do kraja treba slijediti je – aktivizam. Za ostalo se nema vremena, a bogami ni živaca. Sudeći po nekim predstavama, ne bi se moglo reći da evropski i regionalni teatar spavaju.

 

Preksinoć, opet, oka nisam sklopio. Čopor pasa cvilio je zavijao, i lajao do kasno u noć. Kopali su po smeću, a onda su pred jutro otišli. Sa zebnjom sam ujutro otvorio portale da vidim da nekog nisu napali i rastrgali, i onda krenuo u (dugi) dan.

Imam prijatelja koji je rekao da neće glasati na izborima. Kaže: “Neću. Svi su isti, dopisaću neko ime na glasački listić, recimo Đura Jakšić, i ubaciću u kutiju. Oni svakako ne mogu riješiti nijedan moj problem. Niti me mogu zaposliti, niti ponuditi nešto šta bi me moglo zainteresirati. Eto ih tamo.”

S praktične strane, nije do kraja u krivu. Mi smo dobili učahurenost elite, nema suštinske razlike u tome iz koje će partije doći načelnik ove ili one općine. Pogotovo ako se uredno događa ono što sam vidio prošlog vikenda.

Glođanje predizbornih obećanja

Naime, pred Markalama, na “penalu” centra Sarajeva desetak pasa glodalo je kosti u po bijela dana. Zazor i strah ljudi koji tu prolaze nikako nisu mogli ni spriječiti, ni ublažiti štandovi sedam-osam partija čiji su predstavnici uredno dijelili predizborne materijale. Nudili sebe kao najbolju robu na predizbornom pazaru. Slika, tragikomična, ali negdje duboko tačna: narod prolazi, zaobilazi prostor ispred Markala, a partijski kadrovi mašu parolama. “Dosta je bilo loše vlasti”, “Snaga naroda”, “Idemo naprijed”, možemo-ne možemo, moramo i slične, uglavnom, neubjedljive akcijaške parole.

Možda stvarno treba napisati Đura Jakšić na listiću i ubaciti ga u kutiju. Za one koji ne znaju, Jakšić je pjesnik, romantičar, jedan od najznačajnijih liričara 19. vijeka na ovim prostorima, slikar i autor nekih pjesama koje su odavno postale opća stvar, i smatraju se narodnim. Umro je, pu pu pu, u godinama u kojima je sad onaj što ovo piše. Od tuberkuloze. To je tada među pjesnicima bilo u modi. Danas se, uglavnom, umire od lošeg života. Gladi, zime ili kakve druge nepogode.

Photo: Stock
Tako da ispda da ne bi bilo dobro, barem za izbore biti Đura Jakšić. Nego, otići i glasati.

 

"Nabeđeni” i prevaranti

Politička stvarnost nam je prevaranstka. “Vjerodostojnost” plakata i (neka) pusta obećanja pojedinih kandidata izazivaju bol u želucu. Sve nekakva opća mjesta, šatro “duboka” filozofija, zvučne floskule koje kad se čovjek malo propita ne znače ama baš ništa.

Zato ne treba glasati za te neke, što reče onaj, “nabeđene” tipove. Na listama je dovoljno ljudi da možete probrati: dovoljno je da kandidata znate sa ulice ili iz samoposluge. Nekoga ko neće odmah smijenjivati sve vlasti, graditi revanšizam i svetiti se, ili obećavati kule i gradove.

Nema zlatnih kašika. Danas je tako da je dobro ako i u običnoj, emajliranoj ima nešto.

Photo: Stock
Zato, izaberite nekog jednostavnog, za koga znate da vam san može učiniti mirnijim, nekog ko bi mogao stariju osobu prevesti preko ulice, ili obezbijediti da se parking papci ne kote oko vaše zgrade. Ili da se ne kote cuke, s kojima se više nema gdje.

 

Nekoga ko bi znao riješiti male stvari, a ne neke tipove koje ni photoshop ne može urediti tako da se sakrije da im je vrijeme prošlo.

Krenusmo s pozorištem, pa da tako i završimo. Jedan od najboljih prijevoda legendarnog Shakespeareovog stiha, koji znamo kao “to be or not to be (biti ili ne biti / pitanje je sad)”, glasi “nema tu trt – mrt / život ili smrt.” Konkretnije je, i manje filozofski od “biti ili ne biti pitanje je sad.”

Kad smo već tu, lavež se nastavio i sinoć, i večeras. I nastaviće se. Ima li iko ko bi s tim znao na kraj?

Imam osjećaj da bi to bilo sasvim dovoljno da dobije moj glas. Jer, nema više trt-mrt. Oni s velikih plakata su vas iznevjerili. Zato glasajte intimno, za nekog svog. Za nešto “naše”.

Jer, život čine “male” stvari. Sve ostalo je bačen glas. Ne bi bilo loše da se, barem jednom, pokažemo pametnijima od onih koji su nas zajebali.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
http://haler.blogger.ba
04/10/2012 22:56