Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.09.2017.

KO SMO MI BOŠNJACI

KO SMO MI BOŠNJACI?

Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.

Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”

//////////////////////////

UDŽBENICI U SRBIJI VRVE FAŠISTIČKIM SADRŽAJEM: 'Predci današnjih Bošnjaka bili su gori i nesnosniji od Osmanlija, pravih Turaka'

UDŽBENICI U SRBIJI VRVE FAŠISTIČKIM SADRŽAJEM: "Predci današnjih Bošnjaka bili su gori i nesnosniji od Osmanlija, pravih Turaka"

//////////////////////////////////////

IVANIĆ O SUSPENZIJI REFERENDUMA: 'To je politički kukavičluk i blamaža institucija RS-a'

IVANIĆ O SUSPENZIJI REFERENDUMA: 'To je politički kukavičluk i ..

////////////////////////////

21.09.2017.

KALIF MJESTO KALIFA: VIDI LI MILORAD DODIK SEBE KAO "FüHRERA" U SANJANOJ SVESRPSKOJ TVOREVINI?!

KALIF MJESTO KALIFA: Vidi li Dodik sebe kao “führera” u sanjanoj svesrpskoj tvorevini?!

Teško je poverovati da makar u okruženju šefa korumpiranog i separatističkog režima u Banjaluci ne postoji neko ko bi mu objasnio da je granica na Drini postojala vekovima i da je ona bila neprekinuti istorijski fakticitet i pre 1992., a da je od te granice tek nešto mlađa težnja da se ona ukine ili pomeri na zapad, piše ugledni istoričar iz Srbije dr. Milivoje Bašlin, čiju kolumnu prenosimo u integralnoj formi.

KALIF MJESTO KALIFA: Vidi li Dodik sebe kao 'führera' u sanjanoj svesrpskoj tvorevini?! - 2

Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature

U Beogradu je 15. septembra otvorena manifestacija “Dani Srpske u Srbiji 2017” na kojoj su bili prisutni važni protagonisti srpke političke i intelektualne elite. Tom prilikom Milorad Dodik je rekao da ne želi da se odrekne sna da će Srbija i RS biti jedno i da su granicu napravile “istorijske nesreće”. Iako je reč o knjiškim znanjem neopterećenom političaru, teško je poverovati da makar u okruženju šefa korumpiranog i separatističkog režima u Banjaluci ne postoji neko ko bi mu objasnio da je granica na Drini postojala vekovima i da je ona bila neprekinuti istorijski fakticitet i pre 1992., a da je od te granice tek nešto mlađa težnja da se ona ukine ili pomeri na zapad. Od Dodikovih reči, niko se od predstavnika vlasti u Beogradu nije ogradio. Aplaudirali su mu.   Države nastaju i nestaju u ratovima. Retko se raspadaju dogovorom, posebno ako nisu federalne i ako nisu sastavljene iz odvojenih celina. U moderno doba, Bosna i Hercegovina je bila nacionalno pluralna, ali državno integralna zajednica sa jasnim identitetskim karakteristikama i istorijskim kontinuitetom. Od pada pod Osmansku vlast u drugoj polovini 15. veka, uvek u sastavu neke veće celine (Osmansko carstvo, Austrougarska, Jugoslavija), ali sa jasno determinisanim granicama. 

Ne bismo pogrešili ako bismo ustvrdili da je poslednja tri veka, Bosna i Hercegovina imala izraženiju stalnost granica od ostalih istorijskih subjekata na Balkanu, posebno u poređenju sa Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Makedonijom, itd. U savremenosti, granice BiH su mirnim putem najozbiljnije bile “okrnjene” krajem avgusta 1939. sporazumom Cvetković-Maček, formiranjem Banovine Hrvatske i nastavkom federalizacije Jugoslavije kao i unutrašnjim prekrajanjem granica u pokušaju konstituisanja Srpske Banovine. 

Drugi svetski rat je osujetio takav razvoj događaja koji je išao u dobro poznatom smeru – srpski i hrvatski nacionalizam bili su uvek spremni da se glože, ali i da se dogovaraju na račun BiH i da preko nje namiruju svoje teritorijalne apetite i velikodržavne ambicije. Promena vladajuće ideološke paradigme u socijalističkoj Jugoslaviji im nije išla na ruku. I u skladu sa tim, Bosna i Hercegovina je bila definisana “ne kao srpska, hrvatska ili muslimanska”, već kao “i srpska i hrvatska i muslimanska”, a njene granice nepovredive, poput ostalih federalnih država – republika, unutar federativne Jugoslavije. 

Kontinuitet koji se ne menja
Ali, čim je nacionalizam kao dominantna ideologija, krajem osamdesetih godina 20. veka, postao hegemoni narativ, Bosna i Hercegovina je platila najvišu cenu. “Karađorđevo”, do 1991. simbol i oznaka političkog nasilja koje je izvršeno nad Hrvatskom, jer je u tom vojvođanskom mestu, na najvišem jugoslovenskom partijskom organu 1971. smenjeno popularno reformsko hrvatsko rukovodstvo, postalo je dve decenije kasnije simbol želje srpskog i hrvatskog nacionalizma da raskomadaju Bosnu. Kontinuitet koji se ne menja. Milošević i Tuđman bili su logični izrazi starih i neprekinutih težnji nacionalizama u čije ime su nastupali. 


Međutim, ako na Drini ne bi bilo granice, to bi značilo da nema jedne od dve međunarodno priznate države koje se spajaju na toj granici. Čije to ukidanje, Dodik i njegovi poklonici okupljeni u beogradskom centru “Sava”, zazivaju – Srbije ili BiH?! Priželjkivanim “brisanjem” granice na Drini, između dve susedne države, Vučić bi rekao i prijateljske, BiH bi morala da prestane da postoji. U prisustvu najviših civilnih i crkvenih velikodostojnika, sa državne manifestacije, iz centra Beograda, praćen podrškom svih režimskih medija, Dodik je još jednom pozvao na ubistvo s predumišljajem države Bosne i Hercegovine. Toliko od sarajevskih zaklinjanja u prijateljstvo prilikom Vučićeve posete. Pored takvih “prijatelja”, Bosni neprijatelji, svakako, nisu potrebni. 

Kalif umesto kalifa

Ako pođemo od pretpostavke da će Dodik uže da zategne do pucanja, i jednog dana raspiše protivustavni referendum o ostvarenju svojih separatističkih nauma, postavlja se problem odgovora na takav istorijski izazov. Jasno je da će to značiti da Dejton više ne postoji, da je, kako je govorio Vladko Maček, “lajbek opet raskopčan” i da se BiH mora konstituisati na nov način i drugačijom metodologijom, ako bi opstala. Rat u tom slučaju nije isključen. Ali, pođemo li od pretpostavke da bi Dodikovi snovi mogli biti ostvareni, može li neko da zamisli dan posle fantomskog svesrpskog integrisanja?! Ako su Srbi jedna celina, kako Dodik urla u centru Beograda, a i to je nastavak tradicije organicističkog poimanja nacije kod srpskih nacionalista – koncepta odavno prevaziđenog u razvijenom svetu; dakle, ako su svi Srbi jedno, to bi značilo da RS sebe mora da razvlasti, samoukine, Dodik da prepusti vlast, a Banjaluka bude spremna da igra ulogu daleke provincije čija deca sanjaju da se jednog dana presele u Beograd. 

Ultracentralizovani sistem uspostavljen u Miloševićevoj Srbiji je neumoljiv. I on je istorijski kontinuitet i nasleđe prošlosti. Ako nekome izgleda nemoguće, neka pogleda istoriju Vojvodine kroz 20. vek. Dovoljno je proučiti sudbinu vojvođanskih Srba, danas, izvan svake sumnje, najsiromašnijih i najpotlačenijih Srba u regionu. Podsetimo se, Srbija je država sa najnižim privrednim rastom i zaradama u regionu, a Vojvodina je u takvoj Srbiji, njen i zvanično proglašen – nerazvijeni region. A, setimo se i toga, za razliku od bosanskih Srba, vojvođanski Srbi su u kreiranju moderne srpske nacije bili avangarda, a ne siromašni, slabo pismeni rođak sa sela, kako bi se najpre mogla definisati percepcija bosanskih Srba u Srbiji i kakav bi im položaj u sanjanoj Dodikovoj svesrpskoj tvorevini bio namenjen. Izuzev ako Dodik upravo sebe ne vidi kao “führera” te velikodržavne kreature. Beogradom kruže i narativi o njegovim planovima da postane kalif umesto kalifa. 

I dalje, u ratovima se gube ljudi, novac, materijalni resursi stvarani generacijama (ko ne veruje neka vidi bilans četiri rata koje je nekada srednjerazvijena Srbija vodila 90-ih) ali, gube se i teritorije. Podizanjem temperature u Srbiji i RS, nacionalističkim histerijama i bunilom, neminovno se ljudi homogenizuju i pripremaju za sukob. I, još važnije, podižu se tenzije i njihova očekivanja od budućnosti koja bi trebalo da bude slavna, kao što je i ona konstruisana prošlost o kojoj im lažljive, mitomanske intelektualne elite govore. 

U istoriji nema popravnih ispita


Teško je proceniti hoće li Srbija, ipak, učestvovati u sukobima za ujedinjenje koje Dodik iz Beograda najavljuje. Prošli put, u želji da raskomada svoje susede, Srbija je završila bez dela svoje dotadašnje teritorije. Nova avantura, koju Dodik tako smelo urbi et orbi oglašava u prisustvu gotovo kompletnog srbijanskog državnog vrha, imaće svoju cenu. Koliko su sadašnje granice Srbije konačne i čime bi se, ovog puta, platio poraz u ratu, ako se u njega uđe?! 

Geostrateški posmatrano, Srbija i nije najveća pretnja za BiH, već za obode južnog krila NATO-a – Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju. Trebalo bi nacionaliste u Srbiji podsetiti na veliko slavlje kada je, posle težnji od čitavog veka, ostvarena zajednička granica sa Crnom Gorom, u Balkanskim ratovima (1912–1913). Prva takva intencionalnost je zabeležena još u vreme Prvog srpskog ustanka. Trebalo bi razmišljati o ceni dok se sanjaju integralistički snovi.

I na kraju, od Dodikovih reči, niko se od predstavnika vlasti nije ogradio. Aplaudirali su mu. Ni jedna opoziciona stranka nije osudila verbalno varvarstvo i poziv na novi sukob, osim malene vojvođanske stranke Nenada Čanka (LSV). Ostaje pitanje, da li je Srbija spremna da plati cenu ideje da se Dodikovi snovi pretvore u javu?! I nije to samo Dodikov san, već i aktivni angažman koji bi trebalo da postane realnost, na čemu radi ne mali broj predstavnika intelektualne elite Srbije i one bliske vlastima i one opozicione i kritičke. 

Kako god se nacionalni snovi srpskih elita tumačili, jedno je sigurno, košmar miliona je zagarantovan. U istoriji nema popravnih ispita. Svaka ideja ima cenu koja mora da se plati. Životima, materijalnim resursima i teritorijom. Tako biva od “početaka” istorije. 


















21.09.2017.

GDJE JE NESTALO KU.ČENJE GOSPODO?!

Aktuelno pitanje Slobodana Vaskovića : Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?!

Septembar 21. 2017.



Režimska koalicija obratila se javnosti, ali teško ih je bilo razumjeti, toliko su nesuvislo zborili, mrmljali, izbacivali nebuloze…Nisu imali prevodioca, a bio je neophodan; Posebno u dijelu koji se tiče povlačenja Odluke o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH.
Prava šteta, jer bi prevodilac, vjerujem, bio bar u tri riječi precizan, za razliku od Režimskog Trojca, što zajedno nije mogao sročiti tri suvisle.Ovako, bez Prevodioca, ostao je utisak dezorijentisanosti Režimskog Ganga, straha od sopstvenih postupaka varanja naroda i apsolutnog nedostatka bilo kakve odgovornosti za politički avanturizam, plitkost, prejeftine prevare sa referendumima…, kojima je ovaj entitet pretvoren u Gulag.
Odluka o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH je objavljena 20.09.2017. u Službenom glasniku, dvije godine i dva mjeseca nakon što je donesena, 15.07.2015.Čim je objavljena, biće i poništena: Kakav debakl i potpuna Kapitulacija antinarodne vlasti.
“Govorili” su redom Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar Đokić: Dodik je djelovao otužno, Pavić još otužnije, a Đokić kao da je tek pao “s Marsa”!
Slika Potpunog Poraza, Poražene antipolitike, Poraženih samoživih, neiskrenih, nasilnih, samoproglašenih Gospodara života i smrti u Republici Srpskoj!
Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?
Gdje nestadoše riječi nadmoći, snage, minimiziranja, ponižavanja, vrijeđanja… svega i svakoga?
Gdje nestadoše “vitalni interesi”?
Gdje je izgubljena Regionalna i Svjetska Moć, koju ste koliko do juče “demonstrirali”?
Gdje Vam je nestao “značaj” Planetarni u koji ste se kleli?
Gdje su Lobisti i njihovi rezultati?
Ostalo je tek nešto Primitivizma, mnogo mnogo nesigurnosti i baš previše javno emitovanog Straha, jedva prigušenog bijesa, kao njegove direktne posledice i, nažalost, najviše Neizvjesnosti oko daljih događaja.
Režim je gotov; Trojac, što ga vodi, je izbezumljen, dezorijentisan, potrošen, teško poražen…, ali nemaju namjeru da se povuku, odu, nestanu…
Imaju namjeru da još jednom skupo prodaju narodnu kožu, ono što je od nje ostalo!
Pravo zlo od Režima tek dolazi!!!
Slobodan Vasković (Blog)

////////////////////////////////////

OTPOR ČOVIĆU I HDZ-U BIH: Opozicione hrvatske stranke formiraju blok za opće izbore

Sedam ili osam opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom zajednički će nastupiti na općim izborima u BiH naredne godine.


OTPOR ČOVIĆU I HDZ-U BIH: Opozicione hrvatske stranke formiraju blok za opće izbore

Sedam ili osam opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom zajednički će nastupiti na općim izborima u BiH naredne godine.


Predvodnik opozicionog bloka je HDZ 1990, koji će u zavisnosti od "raspoloženja u političkom Sarajevu", donijeti odluku hoće li imati i predsjedničkog kandidata. Odavno se špekuliše da bi to mogla biti doktorica Diana Zelenika, koja je ljetos u razgovoru za naš list odbacila takvu mogućnost u ovakvim okolnostima, podsjećajući na neregularnost svih dosadašnjih izbora.

 

Takmičenje

 

- Sve je na stranačkim tijelima i ne mogu osobno za to garantirati. U slučaju da političko Sarajevo ponovo bude imalo namjeru Hrvatima nametnuti člana Predsjedništva BiH, odluku ćemo donijeti pod posebnim povećalom. Ukoliko se, pak, ostavi mogućnost da se Hrvati natječu između sebe, onda ćemo sigurno imati kandidata. Doktorica Zelenika bila bi kvalitetna poruka svima u BiH, ali o njenoj ili nečijoj drugoj eventualnoj kandidaturi će, ponavljam, odlučiti stranka, kaže predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović.

 

Trenutno su u toku pregovori stranka opozicije o modalitetu zajedničkog izlaska na izbore. Koaliciju bi osim Devedesetke trebali činiti i Hrvatski savez HKDU-HRAST, Posavska stranka, Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska čista stranka prava (HČSP), te nekolicina političkih organizacija na lokalnom nivou poput Čapljinske neovisne liste. Razgovori će se narednih dana obaviti i sa Hrvatskom strankom BiH. Na pitanje zbog čega sve članice HNS-a neće nastupiti ujedinjene, Cvitanović odgovara da HNS ni na prošlim općim izborima, nije imao svoju listu, već koaliciju okupljenu oko HDZ-a BiH.

 

- Smatramo da ne treba zloupotrebljavati HNS u izborne svrhe. Trebamo se natjecati u kvaliteti, pa na koncu vidjeti šta tko donosi i građanima i HNS-u BiH. Oporbeni blok otvoren je za sve Hrvate koji nisu zadovoljni sadašnjim stanjem. Odlučno idemo riješiti hrvatsko pitanje u BiH, koje nam neće riješiti ni Bošnjaci ni Srbi, dodaje Cvitanović.

 

Ideja o koaliciji se, prema riječima predsjednika HSP-a Nikole Raguža, rodila u momentu kad je postalo jasno da HNS danas nije ono što je trebao da bude. Zajednički zaključak stranaka opozicije bio je da se sve iz korijena mora mijenjati.

 

- Shvatili smo da HDZ BiH koristi HNS u svoje političke svrhe i da nas to nigdje ne vodi. Blok koji će se okupiti želi se hrabro suprotstaviti politici HDZ-a, koja je dovela do nezaposlenosti i odlaska mladih iz ove zemlje. Usudit ću se reći da je aktualna vlast najgora od rata do danas, kaže Raguž.

 

Podmetanja

 

Uvjeren je i u dobar rezultat opozicionog bloka 2018.

 

- Ne da se nadam, već sam uvjeren da ćemo ostvariti kvalitetan rezultat. Spremni smo preuzeti odgovornost vođenja hrvatskog naroda, uvjereni da ćemo uspjeti, iako se uvijek na našu štetu rade izborne krađe i podmetanja. Ovog puta ćemo biti ažurniji i od CIK-a tražiti da se na svim glasačkim mjestima pooštre kriteriji, poručuje Raguž.

 

 

(SB/Vijesti.ba)


/////////////////////////////

Prof. dr. Zlatko Hadžidedić : Trump je održao historijski govor kakav ...

21.09.2017.

HRVATSKA SE PROTIVI DOKAZIMA

BURA U ČAŠI VOĐE: Hrvatska je iznenađena i uvrijeđena, jer je dokazano da „europski put“ kojeg nude za BiH vodi preko Rusije!

Kafanski dogovor u Zagrebu na kojem hrvatski lobisti, ruski investitori i hercegovački lokalni moćnici dogovaraju prodaju nekoliko rudnika, ali i daljnje penetriranje ruskog kapitala u elektroenergetski sistem BiH, po svemu, asocira na kafansku prodaju hrvatske naftne industrije INA-e mađarskom MOL-u. Podsjetimo, zbog te „sjedeljke“ se godinama sudi bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu i njegovom mađarskom kompanjonu Zoltu Hernadiju (u odsustvu).



BURA U ČAŠI VOĐE: Hrvatska je iznenađena i uvrijeđena, jer je dokazano da 'europski put' kojeg nude za BiH vodi preko Rusije! - 3

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Ivan Lovrinović, zastupnik u Hrvatskom saboru, ovih je dana govoreći o dramatičnim, sveobuhvatnim posljedicama afere „Agrokor“, rekao da je slom te mastodontske hrvatske tvrtke „najveća sigurnosna prijetnja Hrvatskoj“. Ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kazao je kako je boraveći nedavno u Slavoniji bio svjedokom masovnog, grozničavog iseljavanja Hrvata u evropske zemlje. Kao jedan od ključnih razloga tog egzodusa izdvojio je neizvjesnost koja u tom dijelu Hrvatske postoji glede sudbine „Agrokora“ za kojeg je vezana egzistencija i perspektiva najvećeg dijela stanovnika „hrvatske žitnice“.

 

MALA ZEMLJA ZA VELIKI ODRON

 

Podsjećajući na izjavu potpredsjednice Vlade Hrvatske Martine Dalić koja je kazala kako se nijedna tvrtka iz sastava „Agrokora“ ne može prodati zainteresiranim hrvatskim kompanijama, jer su sve one vlasništvo vjerovnika/banaka zastupnik Lovrinović nagovijestio je mračni scenarij u ne tako dalekoj budućnosti: poljoprivredni kombinati u Hrvatskoj otići će u ruke stranih, poglavito ruskih, vjerovnika koji će, budući da je hrvatske radne snage svakim danom sve manje, dovoditi vlastite radnike.

 

„Iz toga će profitirati samo jedna susjedna zemlja“, kazao je Lovrinović, ne precizirajući da misli na Srbiju, mada je aluzija na istočno susjedstvo, od kojeg se većini u Hrvatskoj diže kosa na glavi, prilično razgovijetna.

 

Ivan Lovrenović se na kraju obratio sigurnosno-obavještajnom aparatu Hrvatske pitanjem: „Da li je Sigurnosno-obavještajna agencija raspolagala informacijama o stanju u „Agrokoru“?!

 

Sudeći prema godišnjem izvještaju koji je prošle nedjelje objavljen u medijima hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija /SOA/ nije tretirala „Agrokor“ kao releventan sigurnosni fenomen, odnosno potencijalnu opasnost po nacionalnu sigurnost. Valja podsjetiiti da je prije tačno 30 godina, kada su službe sigurnosti BiH otkrile kriminal u poslovanju “Agrokomerca“, tužiteljstvo upad u platni sistem tadašnje države od strane Fikreta Abdića kvalifiiciralo kao „podrivanje ekonomske moći zemlje“, odnosno „rušenje ustavno-pravnog poretka“. Kriminal u „Agrokomercu“ neuporediv je, što bi se reklo, mala maca je, u poređenju sa štetočinskim, tektonsko-dubinskim posljedicama poslovanja koncerna Ivice Todorića u Hrvatskoj i regiji.

 

Gospodarski kriminal koji je cijelu Hrvatsku gurnuo u dužničko ropstvo i galopirajuću bijedu, lišio je značajnog dijela njene ekonomske suverenosti, dakle, nije bio predmet opservacije hrvatskog obavještajnog sustava, jer je, valjda benigan, „ništetan“. Ali je zato SOA sve snage usmjerila prema, kako se tvrdi, najvećoj sigurnosnoj prijetnji po Hrvatsku - 10-ak tisuća radikaliziranih stanovnika Bosne i Hercegovine. Kako su hrvatske službe, kojim obavještajno-sigurnosnim metodama i tehnikama došle do ove brojke, sa kojom već mjesecima gdje god stigne maše i alarmira hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarević, spada valjda u domen službene tajne.

 

ZAŠTO BOLI UBOD OSA-e?

 

Bila ova brojka tačna i vjerodostojna, ili ne bila, a sve ukazuje da je tendenciozno-prenapuhana, jasno je da su do nje hrvatske službe došle (i ) radom/izvidima/ na terenu Bosne i Hercegovine, dakle druge države. Prakticirala je, dakle, hrvatska obavještajna zajednica ono za što posljednjih dana u orkestriranoj režimskoj medijsko-špijunskoj kampanji optužuje državnu obavještajnu agenciju BiH: da je provodila nezakonite špijunske aktivnosti protiv Hrvatske, njenih najviših dužnosnika (uključujući premijera Andreja Plenkovića), gospodarstvenika, kao i Hrvata iz BiH.

 

Zalud je Dragan Mektić, državni ministar sigurnosti BiH, jučer u dva navrata u kratkom vremenskom intervalu ponavljao da nikakvih nezakonitih aktivnosti bosanskohercegovačkih obavještajaca prema Hrvatskoj nije bilo, te da Bosna i Hercegovina kao i druge suverene države ima pravo /i obavezu/ da štiti svoje ekonomske i državne interese kada postoje indicije da su oni ugroženi. Medijsko-policijsko-političko-propagandističko- huškačku oluju iz Hrvatske to nije pokolebalo, a kamoli zaustavilo.

 

Tako će u centralnoj informativnoj emisiji Hrvatske televizije Ivo Lučić, „povjesničar i analitičar“ Mektića nazvati „čovjekom Bakira Izetbegovića“ čij je cilj ( Mektćev i Izetbegovićev, istovremeno ) sotoniziranje i kriminalizranje Hrvata koje bi, na koncu, trebalo za rezultat imati dokidanje njihove konstitutivnosti i jednakopravnosti u BiH“. (Zanimljiva je, ali ne i slučajna, podudarnost ove Lučićeve (dis)kvalifkacije sa onim što je nekoliko dana ranije izgovorio Dodikov krompirdžija Nikola Špirić na vlastitoj režimskoj televiziji!).

 

Naravno da je kao u svim sličnim kampanjama koje se posljednjih mjeseci sinhronizirano pokreću iz Zagreba prema BiH, elegantno zaobiđen meritum, suština ovoga spora. A ona za Hrvatsku nje baš pohvalna niti ugodna po euro-atlantski imidž susjedne zemlje: iz Hrvatske, uz pomoć tamošnjih političara, gospodarstvenika, lobista, bivših i aktualnih špijuna se organizira sistemsko transferiranje ruskog kapitala i (samo?) ekonomskog ekspanzionizma prema našoj zemlji! Čini se to tajno, zakulisno, zavjerenički, netransparentno. Naravno da ruski kapital (kao ni arapski, hrvatski, srbijanski...) nije okužen, niti je sam po sebi sporan: problematičnim ga čini upravo ta subverzivna netransparentnost i neprovjerivost.

 

RASPRODAJA EUROPSKH VRJEDNOSTI

 

Kafanski dogovor u Zagrebu na kojem hrvatski lobisti, ruski investitori i hercegovački lokalni moćnici dogovaraju prodaju nekoliko rudnika, ali i daljnje penetriranje ruskog kapitala u elektroenergetski sistem BiH, po svemu, asocira na kafansku prodaju hrvatske naftne industrije INA-e mađarskom MOL-u. Podsjetimo zbog te „sjedeljke“ se godinama sudi bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu i njegovom mađarskom kompanjonu Zoltu Hernadiju (u odsustvu).

 

Rečeni Ivo Lučić, a on tu nije usamljen, a osobito originalan, nego reflektira stajališta vladajuće elite u Hrvatskoj, sa indignacijom odbacuje „objede“ o bilo kakvim (prikrivenim) vezama, ekonomskim, energetskim, gopodarskim Hrvatske sa Ruskom Federacijom, jer ponavlja „Republika Srpska je ta koja gaji bratske odnose sa Rusijom, dok su Bošnjaci oslonjeni na Tusku, a preko nje i na Rusiju“. Demantira ga, međutim, veleposlanik Hrvatske u BH Ivan Del Vechio koji je, kako stoji na službenoj internet stranici mostarskog Aluminija, tokom nedavne zajedničke posjete ovoj kompaniji sa ruskim kolegom Petrom Ivancovom rekao da „kao predstavnik vlasnika 12 posto kapitala Aluminija mogu samo zahvaliti na ovakvoj (ruskoj op, S.A.) inicijativi koju Vlada RH vidi kao šansu za napredak koju ne smije propustiti“. Ruski veleposlanik Ivancov je dodao da je „već upoznao službenu Moskvu sa Aluminijevom argumentacijom“. Riječ je, da bude jasnije, o ruskoj namjeri da kupi „Aluminij“ u čijem vlasništvu Hrvatska sudjeluje sa 12, a Federacija BiH sa 44 procenta, pa se, ipak, iz Zagreba uskraćuje pravo vlastima u Sarajevu da ima (barem) relevantne informacije o tom poslu stoljeća.

 

Kada se vlast u Hrvatskoj prije nekoliko godina domogla presretnutih razgovora slovenačkih političara i sudaca koji su dogovarali ishod arbitražnog spora sa Hrvatskom oko razgraničenja na moru, automatski se, jednoglasnom odlukom Sabora, povukla iz arbitražnog procesa. Nikada niko (čak ni iz Slovenije) nije potegao pitanje kako je Hrvatska pribavila tu kompromitirajuću građu, niti je osporena njena autentičnost. Zbog tih razgovora, koji su „kontaminirali“ arbitražu Hrvatska ne prihvata odluku Suda. Niko iz Hrvatske, barem do sada, nije negirao sadržaj, istinitost, objavljenih dokumenata koji se pripisuju OSA-i, mada se čini da su su oni prikupljeni od neke mnogo ozbiljnije, tehnčki i kadrovski superironije (zapadne) obavještajne službe. Možda upravo one koja je Hrvatskoj proslijedila dokaza o slovenačkoj prevari...

 

Kolinda Grabar Kitarević je prošle nedjelje tokom posjeta Mađarskoj kazala da ta zemlja, koja blokira Hrvatsku u važnm evropskim institucijama ima pravo da „u slučaju INA-MOL štiti svoje vitalne ekonomske i nacionalne interese u Hrvatskoj“, Neki u Hrvatskoj tu su izjavu ocijenili kao brutalan čin veleizdaje od strane predsjednice. Ali, nije njeno rezoniranje baš u potpunosti lišeno neke logike: ako Mađarska, ne obazirući se na zakone i propise, može štititi svoje interese u Hrvatskoj, zašto Hrvatska ne bi mogla promicati i skrbiti za interese Rusije u BiH. Jesu li to „europske vrijednosti“, usput pokupljene od Putina, Orbana, koje promiče Hrvatska i njena vazalska ekspozitura u BiH predvođena Draganom Čovićem?!

 ////////////////////////////

//////////////////////////////////////

SAVEZ ZA PROMJENE U OFANZIVI: 'Dodik je kapitulirao, vrijeme je za ostavku'!

SAVEZ ZA PROMJENE U OFANZIVI: 'Dodik je kapitulirao, vrijeme je ...

//////////////////////////////
//////////////////////////////////

KOMŠIĆ OCIJENIO ČOVIĆEV GOVOR NA SKUPŠTINI UN-a: 'Dio govora o Izbornom zakonu zvučao je infantilno'!

KOMŠIĆ OCIJENIO ČOVIĆEV GOVOR NA SKUPŠTINI UN-a: 'Dio ...

//////////////////////////

21.09.2017.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ I ALEKSANDAR VUČIĆ U ZAJEDNIČKOJ MISIJI (DE)STABILIZACIJE BiH

Grabar-Kitarović i Vučić u misiji destabilizacije BiH


Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, Beograd, 2017.

Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, Beograd, 2017.

U najnovijoj analizi događaja na Balkanu, o kojoj u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori direktor Instituta IFIMES​ Zijad Bećirović, zaključuje se da su predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u zajedničkoj misiji destabilizaciji regije.

RSE: Možete li se najprije osvrnuti na analizu u kojoj govorite o štetnim posljedicama politike predsjednice Hrvatske na zemlje u regiji?

Bećirović: Moraću se vratiti na period ranije. Tuđman (Franjo) je smatrao da Hrvatska brani Evropu od muslimana i islama, a sada imamo novu situaciju u kojoj hrvatska predsjednica izmišlja novu opasnost, a to su islamski teroristi kojih, prema njenim informacijama, ima deset hiljada u Bosni i Hercegovini. Sada se ponovo Hrvatska pojavljuje kao "zaštitnik Evrope" od deset hiljada navodnih terorista. No, postoji ozbiljniji problem što se tiče BiH, jer je Hrvatska članica Evropske unije i NATO-a i te riječi imaju odjek. To je nanošenje otvorene štete Bosni i Hercegovini.

Niti je Hrvatska pregrađe kršćanstva, niti u Bosni i Hercegovini postoji deset hiljada islamskih terorista, i za sve bi trebali postojati dokazi. Međutim, Hrvatska ih nema, kao što ni Aleksandar Vučić nije ponudio nikakve dokaze kada je riječ o navodnom prisluškivanju ambasade Srbije u Makedoniji ili prisluškivanju makedonskih bezbjednosnih organa Srbije. To su priče rekla-kazala, ali, nažalost, dolaze od predsjednika jedne države ili predsjednice jedne države i imaju odjek u međunarodnoj zajednici, a Bosna i Hercegovina ne reaguje na način na koji bi trebala.

Imali smo reakciju vrhovnog poglavara Islamske zajednice, međutim, ovdje se radi o međudržavnim odnosima koji mogu nanijeti trajnu štetu samoj Bosni i Hercegovini na njenom putu i članstvu u NATO i Evropskoj uniji.

RSE: Pomenuli ste reakciju reisa Huseina efendije Kavazovića koji je zatražio da Hrvatska prestane sa "zlonamjernom kampanjom čiji je cilj diskreditovanje Bošnjaka i sijanje straha od njihovog prisustva u Evropi". Slažete li se sa ovakvom ocjenom i šta mislite zbog čega niko od zvaničnih predstavnika, izuzev ministra sigurnosti i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, nije reagovao na ove izjave?

Bećirović: Mislim da su svijetle tačke ministar Mektić (Dragan), koji je zadužen za sigurnost u BiH, on je reagovao na pravi način, kao i Denis Zvizdić (predsjedavajući Vijeća ministara BiH). Sve to govori u kakvom stanju se nalazi politička scena u BiH i da ne postoji koordinacija u vanjskoj poltiici.

Ovdje nije samo pitanje da se radi o BiH, Bošnjacima. Bosna i Hercegovina treba da zaštiti sve svoje građane, jer sutra može doći do napada na neku drugu etničku zajednicu koja živi u BiH.

Mislim da postoji dosta mehanizama kojima se može odgovoriti Hrvatskoj i tu je velika uloga Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje vodi vanjsku politiku, ali reakcije nema.

"BiH treba zaštititi sve svoje građane"
"BiH treba zaštititi sve svoje građane"

RSE: U kom kontekstu posmatrate djelovanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kada je u pitanje BiH, odnosno njegov djelovanje u, kako tvrdite, destabilizaciji Bosne i Hercegovine?

Bećirović: Kada pogledamo i hrvatsku i srpsku politiku, ona ima određene sličnosti, međutim, načini i stil su potpuno drugačiji. Hrvatska ima prilično "umiven" stil, mada ga je prevazišla hrvatska predsjednica, dok je politika Aleksandra Vučića poznata. Ako izuzmemo sve njegove hipoteke iz prošlosti i period preobrazbe u modernog političara, on je u dubini duše ostao srpski radikal.

Problem nastaje zato što Srbija želi jedan dio Bosne i Hercegovine, a to je Republika Srpska (RS), uključiti u svoje projekte Evroazije i navodne neutralnosti prema NATO-u, što je, u stvari, tipično miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

Nije logično da pojedini članovi Predsjedništva BiH zastupaju interese druge države, a ne one koju predstavljaju.

RSE: Da li se u tom kontekstu može dovesti i nedavna izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika koji je rekao da će Republika Srpska i Srbija jednog dana biti jedno, teritorijalno i državno?

Bećirović: Aleksandar Vučić oko sebe ima ekipu ljudi što on misli, a ne smije ili ne želi kazati u određenom kontekstu. To su Aleksandar Vulin, Marko Đurić i Milorad Dodik. Tako da je Dodik sa svojom politikom i svojim angažmanom sa Vučićem i dalje favorit Beograda.

RSE: Koliko ovakve politike koje vode Hrvatska i Srbija mogu biti jake, s obzirom na nikakve reakcije Bosne i Hercegovine prema njima, pa i unutarstranačke sukobe koji traju godinama unutar BiH?

Bećirović: Postoje dva pristupa o tome. Prvi da nije dobro reagirati na sve te provokacije koje dolaze iz susjedstva, i drugi gdje treba vrlo jasno poslati poruke, ali koje ne trebaju slati lideri etničkih zajednica, to moraju slati institucije države. Nije logično da pojedini članovi Predsjedništva BiH zastupaju interese druge države, a ne države koju predstavljaju i na toj funkciji ih plaćaju poreski obveznici BiH.

Sve dok bude takva situacija, nećemo imati očekivanu reakciju vlasti Bosne i Hercegovine i biće prisutna ta natezanja da će svako naginjati, u zavisnosti kojoj etničkoj skupini pripada, pojedinoj državi. To je neka vrsta "pubertetskog" procesa kroz kojeg prolazi Bosna i Hercegovina u politici.

Iskreno, nadam se da će ta poltiika evoluirati i da će postojati zajednički stavovi koji brane državu Bosnu i Hercegovinu od ovakvih izjava. Ali, politički mobing u ovakvom kontekstu Hrvatske i Srbije, sa časnim izuzecima, će postojati.

Znači, Bosna i Hercegovina će biti i dalje pred snažnim političkim mobingom svojih susjeda i zvaničnog Beograda i zvaničnog Zagreba.

21.09.2017.

ZBOG KOLINDINIH IZJAVA; REISU-L-ULEMA HITNO POZVAO ZAGREBAČKOG MUFTIJU NA KONSULTACIJE

ZBOG KOLINDINIH IZJAVA: Reisu-l-ulema hitno na konsultacije pozvao zagrebačkog muftiju i uputio pismo kardinalu Bozaniću

Reisu-l-ulema je ovom prilikom muftiji Hasanoviću predao pismo koje je uputio hrvatskom kardinalu i nadbiskupu metropolitu Zagrebačke nadbiskupije Josipu Bozaniću.





Danas je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović na konsultacije pozvao predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, muftiju dr. Aziza ef. Hasanovića. Sastanku je prisustvovala delegacija Mešihata u kojoj su bili: predsjednik Sabora Mešihata IZ u Hrvatskoj prim. dr. sc. Ferid Latić, sabornik u Saboru IZ u BiH Mirza Šabić, zamjenik muftije Mevludin ef. Arslani i sekretar Mešihata Nermin Botonjić. Na sastanku se razgovaralo o posljednjim istupima predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, te kampanji koja se u dijelu hrvatske političke, akademske i medijske javnosti vodi s ciljem predstavljanja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao terorističke prijetnje okruženju i Evropi.

   

Reisu-l-ulema je ovom prilikom muftiji Hasanoviću predao pismo koje je uputio hrvatskom kardinalu i nadbiskupu metropolitu Zagrebačke nadbiskupije Josipu Bozaniću. U pismu je reisu-l-ulema između ostalog podijelio svoju zabrinutost i zabrinutost članova Islamske zajednice zbog pogoršanja političkih odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, za koje se koristi negativno karakteriziranje vjere i vjerske pripadnosti i koje šteti dobrim odnosima među pripadnicima Islamske zajednice i Katoličke crkve u BiH i Hrvatskoj. Te izrazio svoje ubjeđenje kako sa Kardinalom dijeli zajedničku želju za očuvanjem dobrih odnosa i sprječavanjem njihova ozbiljnijeg i trajnijeg narušavanja.

 

„Znam da mi kao ljudi vjere ne možemo izravno utjecati na politike koje vode zvaničnici. No, znam također da politički zvaničnici često namjerno ili nenamjerno zanemaruju to što njihovi istupi mogu imati negativne posljedice izvan područja njihova dnevnopolitički određenog djelovanja, pa tako i na međuvjerske odnose koji su dublji i trajniji od stranačkih političkih odnosa“- kaže se između ostalog u pismu reisu-l-uleme.

////////////////////////////////////


////////////////////////////

INTERVJU/MUHAMED FAZLAGIĆ FAZLA ZA NOVI.BA: Na Eurosong ...

/////////////////////////

/////////////////////////////////

20.09.2017.

DODIKOVA BEZUSLOVNA KAPITULACIJA

KRAJ JE SVE BLIŽE, U PITANJU SU DANI: „Dodikova bezuslovna Kapitulacija“

Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti
 

Image result for milorad dodik karikature

 

Piše: Slobodan Vasković

 

Javno samoponižavanje Milorada Dodika postalo je već burleska, u kojoj Glavni Junak svojom voljom prelazi put od samoproglašenog i samozvanog heroja do istinskog intelektualnog, političkog i mentalnog patuljka, što je transformacija dosad neviđena na ovim prostorima.

1.

Milorad Dodik je javno i bezuslovno kapitulirao; Potvrdio je da će suspendovati odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH: “Ako se ovih dana objavi ta odluka u Službenom  glasniku RS, SNSD ce ući u parlament i izglasati tu suspenziju”!

 

2.

Milorad Dodik bi, nakon javne kapitulacije njegovog antinacionalnog projekta, trebalo da podnese ostavku, jer je institucije Republike Srpske izvrgao ruglu, pokazao da su njegovo privatno vlasništvo; Jer je, zbog sopstvene avanturističke politike narod doveo u izolaciju, podijelio Društvo i građane i zamalo prosuo krv u Narodnoj skupštini; Jer je RS pretvorio u Gulag; Jer je, riječju, Lagao nemilosrdno, brutalno, bezočno…, samo kako bi prevario birače i dobio izbore; Njegov jedini cilj je bio sačuvati plutokratsko društvo/oligarhiju/oteto.

 

3.

Dodik i dalje govori neistine: Nije RS donijela Odluku o suspenziji referenduma, već on lično, što je dodatni dokaz, u, ionako, predugačkom nizu sličnih, da su institucije uzurpirane i da je on Uzurpator.

 

Nikakvi “međunarodni odnosi” tu ne igraju ulogu, jer su slični bili i prije dvije godine, kada je donesena ta antinarodna odluka; Sam Dodik je to potvrdio svojim kapitulantskim potezom.

 

4.

Dodikov potez je Slom Režima; Dokaz da je ta Oligarhija, u političkom smislu, Ništa. Nula. 

 

Ostala im je još Gola Sila.

 

5.

Dodikov potez je i dokaz njegovog potpunog poraza u sukobu sa SAD-om, njihovim predstavnicima u BiH, koji se nisu još ni zagrijali, a lider SNSD-a je već predao borbu.

 

Dodik je kapitulirao, povukao sve svoje referendume, a zauzvrat nije dobio ništa. Štaviše, stavljen je na “Crnu listu”.

 

6.

“Dodikovog referendum neće biti, jasno je to sada; Neće biti ni kompromisa sa njim, jer ga nema ko napraviti. Niko sebi neće da dozvoli dalje prljanje”, napisao sam još 22. jula 2015. godine u tekstu ”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”.

 

Pokazalo se ispravnim, kao što se pokazalo da je Dodik obesmišljen i da treba da ide.

 

7.

Dodikovo visoko podizanje Bijele zastave, predaja, dok kraj njega stoji Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije (Beograd je, bez sumnje, bio, za razliku od Dodika, konstruktivan), najveće je poniženje koje je bilo ko od visokih funkcionera RS režirao sam sebi; Ujedno, to je vrhunac iznimnih napora Režima da spriječi Opoziciju da istraje u zahtjevima koji bi Narodnu skupštinu RS vratili iz pozicije Privatne prćije Skupštinske većine i njenog Vlasnika u prirodno stanje najvišeg zakonodavnog tijela u ovom entitetu.

 

8.

Shodno tome, ključna tačka je bila objavljivanje Odluke o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH u Službenom glasniku RS; Odluku je parlament donio 15.07.2015., a ona nije objavljena do danas. 

 

Dodik je kapitulirao - prihvatio je da Skupština poništi sopstvenu odluku o referendumu. Čim se, konačno, objavi. I tako je još jednom ponizio Parlament.

 

9.

Vladajućoj većini, koja je Uzurpirala nadležnosti svih institucija, isisala ih iz njih i prenijela na Pojedinca, objavljivanje Odluke i sprovođenje Referenduma nikako nije odgovaralo - uzrokovalo bi nove teške sukobe sa Zapadom i dovelo do Krize unutar BiH, koju bi bilo gotovo nemoguće kontrolisati i koja bi uzdrmala cijeli Region!

 

Režim, ma koliko osion bio, nije bio spreman ići u takvu vrstu sukoba, jer bi imali, otvoreno, i Srbiju potiv sebe. Ta varijanta gubitnička je u svakom pogledu.

 

10.

Sama činjenica da Odluka Narodne skupštine nije objavljena u Službenom glasniku duže od dvije godine svjedoči ko zaista ruši parlament (da ne navodim druge brojne događaje), a to, svakako, nije Opozicija; Štaviše, Opozicija zaslužuje najoštrije kritike što je duže od dvije godine bila bez adekvatne reakcije na javno urušavanje Parlamenta. 

 

Sama činjenica da Dodik, lično, najavljuje poništenje Odluke koja još nije ni objavljena u Službenom glasniku, svjedoči da je Narodna skupština definitivno srušena. I da je i Dodik srušen. 

 

Sam sebe je srušio.

 

11.

Uzurpatorove Priče o “čekanju konsenzusa” u vezi sa održavanjem referenduma su jeftini trikovi, šibicarenje, puzanje, bježanje od preuzimanja odgovornosti za teške političke promašaje, rušenje institucija i entiteta; To je kukavičluk, koji se prikriva snažnom medijskom agresijom i pojačanom policijskom represijom; Režim je donio Odluku; Režim je trebalo i da je objavi i sprovede, ali nisu smjeli.

 

Pokazali su sami, lično, kroz svoj “Brend”, da nikada nisu branili ničije interese, sem svojih.

 

12.

Dodikova Kapitulacija ne smije biti tačka na ovu užasnu antinarodnu platformu: Režim posebno želi da što prije i što dublje “zatrpa” prisustvo uniformisane naoružane policije u parlamentu, jer je to djelovanje Hunte, a ne “odbrana institucija”, koje niko nije ni napao (sem Režima, naravno); 

 

Režim najviše želi da zaustavi nastavak pasivnog fizičkog otpora Opozicije u parlamentu (sprečavanje održavanja sjednica tijelima): Zbog toga je javnost u RS doslovno zatrpana nepostojećom odbranom od izmišljenih Obojenih revolucija, lažnih državnih udara, raznoraznih nepostojećih opasnih scenarija…

 

Klimaks je Dodikova javna Kapitulacija!

 

13.

Jednostavnije rečeno, Režim, prilično histerično, teži ka tome da Opoziciju vrati Iza skupštinskog stola rukovodstva na taj isti sto/u salu; Ukoliko to Opozicija, i nakon Dodikove kapitulacije/poništenja referenduma, dozvoli, biće opet na meniju, kao i prethodnu deceniju i, realno, pojedeni do izbora.

 

Odlazak Opozicije Iza Stola u Salu sa Dnevnim redom, bez ispunjenja zahtjeva koji se odnose i na smjenu Nedeljka Čubrilovića, predsjednika skupštine, što je parlament pretvorio u policijsko vježbalište (zasad) i smjenu Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova, jer je zaprijetio prosipanjem krvi i pripremio scenu za taj akt, značio bi njenu Kapitulaciju!!!

 

I dobrim dijelom bi pokrio Dodikov potpuni debakl - poništenje referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH i odustajanje od referenduma o samostalnosti RS, koji je u svojim aktima donio SNSD!

 

14.

Opozicija, njen najbitniji dio, u koji, svakako, ne ubrajam Mladena Ivanića, po svemu sudeći, razumije da će veoma pogriješiti ukoliko se povuku Iza Stola i to je ono što najviše brine Režim.

 

Moraće reagovati, ali je pitanje kako i na to pitanje Režim nema odgovor!

 

Ukoliko postupe po Lukačevom najavljenom scenariju, to znači krvoproliće; Režim takav rasplet i pritisak, koji bi proizveo, ne može izdržati. 

 

Pokazuje to i nagli nestanak iz javnosti samog Lukača, koji je “nastupe” prepustio epigonima, uz Kompletan Orkestar Propagandističke Mašinerije!

 

Pokazuje to i Dodikov javni slom!

 

16.

Dokaz je to i svijesti da su počinili vrlo, vrlo glupu i opasnu grešku uvođenjem uniformisane naoružane policije u Parlament, nadograđenu Lukačevim krvavim prijetnjama; Režim nikada nije javno priznao nijednu grešku, neće ni ovu, što ih dodatno sapliće u traženju rješenja za vraćanje Opozicije Iza Stola na Meni!

 

17.

Ukoliko Režim, pak, dozvoli Opoziciji da nastavi stajati Iza Stola, a oni - Uzurpatori institucija - i dalje budu nastavili, sami za sebe, sa ekspresnim zasjedanjima, pokazaće veliku slabost, ali i strah od objavljivanja Odluke o referendumu; To će, opet, rasplamsati Krizu do gigantskih razmjera; krizu koju neće kontrolisati Režim, što je, po njih, dodatno kompromitujuće i veoma ih slabi.  

 

Neminovan je, po Režim, gubitak u biračkoj supstanci.

 

18.

Iako je kapitulirao, Dodik neće otići sam; Još manje, tek sada, će dozvoliti da ode voljom birača.

 

Bio bi to izvrstan epilog, ali nijedna plutokratska vlast u ovom vijeku nije otišla svojom voljom. Neće ni ova.

 

20.09.2017.

DINO MUSTAFIĆ: BIT ĆETE ODGOVORNI ŠTO IZA SEBE OSTAVLJATE SAMO DUHOVNU I CIVILIZACIJSKU PUSTOŠ

DINO MUSTAFIĆ: Bit ćete odgovorni što iza sebe ostavljate samo duhovnu i civilizacijsku pustoš


Dino Mustafić

Autor 19.9.2017. 



Image result for dino mustafic fotos

Autor

////////////////////////////

Izdvajamo

  • Politika koju promovirate nam poručuje da želite BiH kao državu bez muzeja, pozorišta, knjižara, galerija i kina, kako bi sve pretvorili u prostor profita, konzumerizma i kiča. Vi nas gurate u civilizacijski mrak i izolaciju. Vama ne trebaju umjetnici, naučnici i sportaši, već još više državnih činovnika i partijsko podobnih kadrova.
............................

Našim novcima podržavate opskurne folklorno-vjerske priredbe i seoske igranke po etničkom principu i “kulturne” skupove u užim zavičajima kao mjesta koja su vaša glasačka baza za naredne izbore dok vidljivo diskriminirate institucije internacionalne kulturne djelatnosti i predano radite na provincijalizaciji naše zemlje

Povodom jučer održane press konferencije Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine na kojoj je još jednom istaknuta iznimno teška situacija u kojoj se nalazi ova institucija, kao općenito i cijela kulturna scena u Bosni i Hercegovini, donosimo otvoreno pismo istaknutog bh. reditelja Dine Mustafića upućeno Ministarstvu civilnih poslova BiH, Ministarstvu kulture i sporta FBiH, Ministarstvu prosvjete i kulture RS te Predsjedavajućim Skupštinama BiH, FBiH, RS:

Jučerašnja press konferencija kolegica i kolega iz Zemaljskog muzeja BiH nije jedan u nizu apela da se zaštiti kulturno historijsko nasljeđe, sačuvaju institucije koje pohranjuju i istražuju našu zajedničku memoriju, već je to i PROTEST zbog sveukupnog neodrživog stanja u kulturi i odnosa države prema umjetnicima i naučnicima u svim oblastima stvaralaštva. I na toj pressici se ponovo vidjelo kako više svijesti i brige imaju dobronamjerni strani diplomati i donatori, nego domaći političari i nadležna ministarstva koja godinama ništa ne čine da se riješi pravni, imovinski i finansijski status ove institucije. 

Godinama se kulturni sektor mrcvari sa različitih nivoa vlasti, masakriraju se budžeti za rad, netransparentno i nezakonito podržavaju opskurne folklorno-vjerske priredbe i seoske igranke po etničkom principu. Našim novcima podržavate “kulturne” skupove u užim zavičajima kao mjesta koja su vaša glasačka baza za naredne izbore. To se primjeti iz spiska anonimnih i nevažnih događaja koje subvencionirate mimo kriterija i procedura transparentnosti. Vidljivo diskriminirate institucije internacionalne kulturne djelatnosti i predano radite na provincijalizaciji naše zemlje. Godinama ignorišete zahtjeve struke da se iznađe sistem za popunu budžeta za kulturu i sport, donesu Zakoni o kulturnoj i sportskoj djelatnosti i izrade strateški pravci u svim oblastima umjetničkog i naučnog djelovanja. Politika koju promovirate nam poručuje da želite BiH kao državu bez muzeja, pozorišta, knjižara, galerija i kina, kako bi sve pretvorili u prostor profita, konzumerizma i kiča. Vi nas gurate u civilizacijski mrak i izolaciju. Vama ne trebaju umjetnici, naučnici i sportaši, već još više državnih činovnika i partijsko podobnih kadrova. 

Krajnje je vrijeme da odgovorni nosioci zakonodavne vlasti ovakvo ponašanje visokih državnih funkcionera, zaposlenih u Ministarstvu civilnih poslova i entitetskih Ministarstava za kulturu i sport, koji se finansiraju iz budžeta građanki i građana države BiH, javno sankcionišu, a njihov način ophođenja sa javnošću i zaposlenima u resoru kulture, upravnicima, direktorima i radnicima u kulturi promjeni iz temelja. U našoj zemlji život mora biti važan, a kultura je život jednog vremena koji mora nešto iza sebe ostaviti potomstvu. U protivnom, vi ćete kao nosioci zakonodavne i izvršne vlasti biti odgovorni što ćete iza sebe ostaviti samo duhovnu i civilizacijsku pustoš!

20.09.2017.

MILORAD DODIK I NJEGOVI TAJKUNI

DODIKU SE TRESU GAĆE: Šta bi donio "makedonski scenario" u Republici Srpskoj?!

Ako ekonomsko uništavanje Republike Srpske nije dovoljan razlog da njeni građani izađu na ulice i pokažu da nisu zadovoljni što ih vlast pljačka, šta je dovoljno? Šta treba da ih pokrene na bunt? Da ih silom iz kuća istjera naoružana policija, kao što je to prije nekoliko dana učinila sa poslanicima opozicije u Narodnoj skupštini?

DODIKU SE TRESU GAĆE: Šta bi donio 'makedonski scenario' u Republici Srpskoj?! - 2

Sada, kada je opozicija odlučno krenula na put bez povratka, shvativši da će u potpunosti izgubiti podršku građana ako se oštro ne suprotstavi arogantnoj i osionoj vlasti, zavladala je panika među vladajućima. Naročito među Dodikovim buldozima iz prvih redova, od kojih je većina ucijenjena ili skupo plaćena opljačkanim narodnim novcem.

 

PIŠE: Željko Raljić

 

Makedonski scenario, narandžasta, žuta ili drugom bojom obojena revolucija, bauk je kojim ovih dana Dodikovi kerberi posredstvom režimskih medija plaše građane Republike Srpske. Sve to nakon samo jednog oštrijeg nastupa opozicije u Narodnoj skupštini, na šta je vlast reagovala - oružanom silom!

 

Građani Republike Srpske nisu spremni da se odreknu državnosti za koju su se izborili uz teške žrtve i koja im je garantovana u Dejtonu, a nezadovoljstvo ekonomskom situacijom nije dovoljno da izađu na ulice i traže smjenu vlasti, jer je ta vlast, ipak, garant samostalnosti Srpske u okvirima Dejtonskog sporazuma, navodi se u komentaru ruske novinske agencije "Sputnjik" na srpskom jeziku na parlamentarnu krizu u Banjaluci.

U tekstu pod naslovom "Srpsku čuvaju Srbi i - neće na ulicu" autor Nikola Joksimović upozorava da nema garancija da će Republika Srpska biti samostalna i nakon eventualnog "makedonskog scenarija", jer ih tome uče druge obojene revolucije.

Autor u potpunosti zanemaruje činjenicu da je Republika Srpska već preživjela dvije "obojene revolucije" i to 1997. i 2006. godine. Preživjela, a nije (p)ostala samostalna poslije Biljanine revolucije iz 1997. godine i Dodikovog dolaska na čelo Vlade RS 2008. uz podršku Zapada.

 

Republika Srpska nije (p)ostala samostalna ni nakon što je na vlast 2006. godine ponovo došla politička opcija na čijem čelu je Milorad Dodik. Naprotiv. Aktuelno rukovodstvo Republike Srpske, odnosno vlast koju već 11 godina predvodi SNSD, revnosno je izvršavala sve naloge koji su dolazili iz Vašingtona i Brisela.

Zato se Dodik i njegovi sljedbenici i plaše izlaska građana na ulice i narodnog gnjeva. Plaše se čak i "onih dječaka koji vozaju autiće", kako je omladince iz udruženja "Restart Srpska" sa ekrana RTRS posprdno nazvao ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač. Isti ministar koji je naoružanu policiju suprotstavio golorukim opozicionarima i time pokazao da je za nas i Turska oličenje demokratije. U Turskoj se poslanici potuku i okrvave u parlamentu, ali ih ne razvađa naoružana policija.

 

altDODIKOVE UZDANICE: Lukač i Ćeranić pred hotelom Bosna 9. septembra 1997.

 

Ima li razloga za proteste?

Ako ekonomsko uništavanje Republike Srpske nije dovoljan razlog da njeni građani izađu na ulice i pokažu da nisu zadovoljni što ih vlast pljačka, šta je dovoljno? Šta treba da ih pokrene na bunt? Da ih silom iz kuća istjera naoružana policija, kao što je to prije nekoliko dana učinila sa poslanicima opozicije u Narodnoj skupštini?

Aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj danas je na naplatu došlo sve ono što je činila tokom protekle decenije, kao i ono što je obećala, a nije činila.

Čitava priča u vezi sa navodnim "makedonskim scenarijem" u Republici Srpskoj, koja stiže iz Dodikove kuhinje, vrti se oko izjave ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića, koji je nedavno rekao da mu je "makedonski scenario" u Republici Srpskoj "prihvatljiv".

 

Da se, kojim čudom, u Republici Srpskoj dogodi "makedonski scenario" i Dragan Mektić ili bilo ko drugi posle toga dođe na vlast, on bi, poput Zaeva u Makedoniji, morao da sprovodi ne ono što je volja građana, već ono što je volja Bakira Izetbegovića, visokog predstavnika i američkog ambasadora. Sve drugo bilo bi nevažno, kaže se u tekstu koji je objavio Sputnjik.

 

A šta je Dodik sve ove godine činio, osim što je provodio naloge iz Brisela i Vašingtona!?

U prvom premijerskom mandatu ukinuo je platni promet sa Srbijom u koju se danas kune, eliminišući sredinom 1999. srpski dinar kojeg je zamijenila konvertibilna marka.

 

Nijedna sjednica Vlade RS kojom je Dodik predsjedavao nije mogla da počne prije nego što OHR verifikuje njen dnevni red. Za servilnost stigla je i nagrada, pa je novac od donacija, ali i iz budžeta, dijelio svojim pulenima šakom i kapom, zbog čega je kasnije završio na sudu. Njegovim oslobađanjem od odgovornosti, kao predjednika vlade, počeo je sunovrat domaćeg pravosuđa koji traje i danas.

altProtesti SNSD-a u Banjaluci 2005. godine kao uvod u Dodikov povratak na vlast 

 

Iako je Dodik 2006. osvojio vlast najavljujući bespoštednu borbu protiv kriminala i SDS-ovih poratnih tajkuna, nikakve istrage protiv njih nije bilo. Naprotiv. Većina tajkuna zaštitu je našla u SNSD-u, uključujući i one najkrupnije (poput vlasnika Integrala i još sijaset preduzeća, Slobodana Stankovića; stasao u vrijeme vlasti SDS), koji već godinama rade najveće infrastrukturne projekte i povlače novac iz budžeta i kredita koje Dodikova vlast bespoštedno uzima kod stranih kreditora.

 

Specijalno tužilaštvo RS koje je osnovano 2006. godine, ugašeno je je deset godina kasnije, bez ikakvih ozbiljnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala, ili školskom terminologijom rečeno "kriminala bijelih kragni". Jedina "zasluga" Specijalnog tužilaštva jeste što je obustavilo istragu protiv Milorada Dodika i ostalih koji su se našli pod istragom zbog malverzacija prilikom izgradnje autoputa Gradiška-Banjaluka i zgrade Vlade RS.

 

Ni obećanu reviziju započete privatizacije u RS Milorad Dodik nikada nije proveo, iako famozna komisija zadužena za taj posao i danas egzistira.

Kada je skupština Kosova 17. februara 2008. godine proglasila nezavisnost, Milorad Dodik se držao obećanja datog Amerikancima da u Republici Srpskoj "neće biti nikakvih problema". Na ulice Banjaluke izašlo je nekoliko stotina studenata banjalučkog Univerziteta koji su izrazili podršku srpskim studentima na Kosovu i protivljenje jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova. Jedna grupa došla je pred kancelarije američke ambasade sa jajima i kamenjem i tu ih je dočekao kordon policije. To je bila sva Dodikova "pobuna" protiv samostalnosti Kosova.

Gora od ovoga bila je jedino Dodikova ponuda Srbima sa Kosova da se presele u Republiku Srpsku.

Dan nakon proglašenja kosovske nezavisnosti, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović primio je u Sarajevu Grujicu Spasovića, tadašnjeg ambasadora Srbije u BiH, koji mu je uručio pismo predsjednika Srbije Borisa Tadića u vezi situacijom na Kosovu.

 

U saopštenju nakon sastanka, iz Radmanovićevog kabineta je navedeno:

 

Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović izrazio je potrebu da se u BiH u ovom trenutku sačuva mir i stabilnost i ne dozvole nikakve nepotrebne i ishitrene reakcije.

 

Godinu dana kasnije, 2009., SNSD je preko srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića pokrenuo mehanizme za pristupanje BiH NATO savezu.BiH je danas u predvorju NATO saveza, a Dodik jedini odgovor nap omen NATO-a je još jedan referendum - o ulasku u NATO.

alt Radmanović u Predsjedništvu prvi pokrenuo pitanje ulaska BiH u NATO

 

Od silnih predizbornih obećanja o referendumu za otcjepljenje Republike Srpske od BiH, Milorad Dodik je održao samo jedan i to onaj o 9. januaru, Danu RS, koji je njegova najvjernija i najbliža saradnica i premijerka RS Željka Cvijanović nazvala "anketom". Taj referendum, održan 25. septembra 2016. u jeku izborne kampanje, osim trošenja budžetskog novca, nije donio nikakav rezultat. Osim možda koji glas više za SNSD i kratku priliku da glume žrtve zarad "viših nacionalnih interesa".

 

Dodikov hod po žici

 

Opasni hod po žici između Rusije i Zapada Dodik je započeo onda kada su njegovi zapadni mentori počeli da ga pritišću zbog sve veće arogancije prema njima, ali i institucijama BiH. Dodikova Ahilova peta u ovom slučaju je nemjerljiv kriminal u kome je ogrezla njegova vlast. Ta vlast i danas iz ekonomski skršene Republike Srpske izvlači novac po principu cijeđenja suve drenovine. Nema tendera u javnom sektoru a da se Dodikovi tajkuni nisu unaprijed u njega ugradili.

 

Američke sankcije Dodiku iz januara ove godine samo su ga djelimično obeshrabrile. Ipak, dočekao se na noge i uz pomoć podmitljivih birokrata EU privremeno odložio uvođenje sankcija Brisela.

altDodik, Plavšić, Olbrajt: Dašak svježeg vjetra u trafo-stanici u Bijeljini

 

Sada ponovo koketira sa Zapadom pokušavajući da utiče na tokove političkih procesa u BiH, kako bi pokazao da još uvijek nije gotov. Ipak, bez obzira na sve propuste opozicije i njen rejting u javnosti, svako komešanje u kome se u pomoć poziva narod da bude konačni sudija, Dodiku se tresu gaće. A kako i ne bi?

Taj narod iz dana u dan svjedoči sveopštem rasulu, korupciji, kriminalu i partokratskoj vladavini koja je stranačku knjižicu pretpostavila i Bibliji. Zbog toga su na izborima 2014. godine razočarani građani, barem koji su odlučili da uopšte glasaju, opoziciji dali gotovo polovinu mandata. Sve nakon toga ponovo je bila korupcija, politička trgovina, kriminal...

Opozicija je godinama propuštala da čini ono što je morala, pa je sada sustiže sve što je odlagala. Tako je 2014. dopustila formiranje parlamentarne većine u Narodnoj skupštini uprkos očiglednoj političkoj korupciji i trgovini poslaničkim mandatima. Nedugo potom, opozicija je olako dopustila i formiranje druge vlade Željke Cvijanović, uprkos audio snimku koji dokazuje trgovinu "papcima" koji su pojačali većinu za izbor njenog kabineta.

 

Sada, kada je opozicija odlučno krenula na put bez povratka, shvativši da će u potpunosti izgubiti podršku građana ako se oštro ne suprotstavi arogantnoj i osionoj vlasti, zavladala je panika među vladajućima. Naročito među Dodikovim buldozima iz prvih redova, od kojih je većina ucijenjena ili skupo plaćena opljačkanim narodnim novcem.

 

Zato se olako poteže oružje i prijeti upotrebom sile. Izbori su još daleko, a svako popuštanje zahtjevima opozicije u vidu smjena ili istrage odgovornih, poraz je koji Dodik ne može da podnese. Tako je bilo i sa ministrom finansija Zoranom Tegeltijom koji je odgovoran za stotine miliona budžetskog deficita. Umjesto Tegeltijine glave, na žrtvenik vlasti prinesena je ona revizorska, Duška Šnjegote.

 

Jedina dobra stvar u aktuelnoj krizi u Narodnoj skupštini sadržana je u tome što ni opozicija ne smije olako da uzmakne. Ako sada ne istraju u disciplinovanju vlasti, na izbore 2018. ne moraju ni da izlaze.

 

SB/Istinito

//////////////////

'CRNA LISTA' MIJENJA SVE, DODIK SE KORIGOVAO: 'Neće biti referenduma u RS, zbog signala koji su stizali iz EU' - 2

'CRNA LISTA' MIJENJA SVE, DODIK SE KORIGOVAO: 'Neće biti ...

////////////////////////////

19.09.2017.

ŽIVJETI NA TABLETAMA ZA SMIRENJE

Živjeti na tabletama za smirenje


Nesnalaženje u postkonfliktnom tranzicionom društvu

Nesnalaženje u postkonfliktnom tranzicionom društvu

Teška ekonomska situacija, loše društveno okruženje, psihološki pritisak, ali i posljedice rata, neki su od razloga zbog kojih građani Bosne i Hercegovine sve više uzimaju tablete za smirenje.

Zabrinjavajuće je što je sve veći broj onih koji ove tablete koriste samoinicijativno ne razmišljajući o posljedicama. Stručnjaci kažu da loše društveno okruženje i nemaština više utiču na anksioznost ili depresiju nego što su to ratne traume koje su do sada trebale biti prevaziđene. No činjenica je da u BiH živi više od 400 hiljada osoba koje se bore sa PTSP-om.

Anisa Mahmutović je mlada novinarka. Svoje lično iskustvo sa PTSP-om pretočila je u tekst koji govori kako se ovaj sindrom prenosi sa roditelja na djecu. Od PTSP-a, liječio se najprije njen otac, a zatim i majka. Kao dijete nije shvatala o čemu je riječ, odrastanje je naučilo da mora da istražuje i nauči o kakvo je to stanje i na šta sve utiče.

Anisa vjeruje da veliki broj ljudi u BiH koristi antidepresive i tablete za smirenje zbog posljedica rata, no kaže da poratno društvo u kojem ovi ljudi žive doprinosi sve većem broju onih koji spas traže u tabletama.

„Imamo još uvijek onu kritičnu masu koja ne traži pomoć neuropsihijatra, već to rješava na drugi način, tako što kupuju sami sebi lijekove“, kaže ona.

Neki odlaze iz zemlje, treći pokušavaju da ignorišu: Srđan Puhalo
Neki odlaze iz zemlje, treći pokušavaju da ignorišu: Srđan Puhalo

Psiholog Srđan Puhalo kaže da je sve počelo još prije rata, jer ljudi u BiH žive u permanentnom stresu. Devedesetih je bio rat, a danas ti ljudi žive u postkonfliktnom tranzicionom društvu u kojem ljudi ne mogu da se snađu, dodaje on.

„U takvom drušvu čovjek je najčešće gubitnik. U kojem je on neko ko, bez obzira koliko jaku mentalnuu snagu ima, prosto vrijeme i sve ono što se dešava ga troši. I onda imate ono što je najlakše, a to je otići kod ljekara i posegnuti za lijekovima“, govori Puhalo.

S druge strane, psihologinja Jasna Bajraktarević smatra da sve veći broj ljudi koji na svoju ruku uzimaju tablete za smirenje nisu posljedica rata. Za ljude u BiH je specifično kaže ona, da žive u tenziji iščekujući neke promjene koje će život učiniti boljim. Ta tenzija stvara psihički nestabilnost i mentalnu neravnotežu, objašnjava.

„Ono što ljudi misle i ono što pokušavaju nama da predstave da je BiH ugrožena, zato što je ovdje prije 22 godine bio rat je zapravo priča koja je isključivo političke prirode. Jer ljudi koji su ostali naprosto moraju da žive, ali život koji im je omogućen je postao nešto što je postalo preteško za svakog običnog čovjeka“, navodi Bajraktarević.

Stručnjaci tvrde da je psihoterapija mnogo efikasnija od uzimanja tableta, no veliki broj građana nema novca za ovaj način liječenja.

“Psihoterapija je skupa. Neki odlaze iz zemlje da bi možda to preuprijedili, treći pokušavaju to da ignorišu, ali se bojim da je riječ o periodu od 25 godina života pod permanentnim stresom”, obajšnava Srđan Puhalo.

Dodatan problem predstavlja i činjenica da su tablete koje građani uzimaju na svoju ruku vrlo često neadekvatne.

„Razgovor, priča, otkrivanje pravog uzroka, davanje imena strahu i bolu koji nosimo u sebi, kao i problemu, a ne generalizacija, su načini koji će mnogo prije otkloniti anksioznost mnogo prije nego uzeti lijek na svoju ruku”, zaključuje Jasna Bajraktarević.

//////////////////////////

Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
46703106

Powered by Blogger.ba