Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.07.2014.

NAJVEĆI POVOD ZA BAJRAMSKU RADOST JE OPROST GRIJEHOVA


Najveći povod za bajramsku radost je oprost grijehova
Staro Sarajevo: Dva pucnja iz topa označavala kraj ramazana

27.07.2014.

Staro Sarajevo: Dva pucnja iz topa označavala kraj ramazana


Mjesec posta ramazan muslimani proslavljaju Bajramom, utemeljenim u Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Razlozi za proslavu su brojni - vjernici su na vrijeme dali zekjat, vitre, međusobno se izmirili...

 

Predbajramska atmosfera na Baščaršiji početkom 20. stoljeća

 

No, najveći povod za radost je oprost grijehova od Gospodara, koji je najmilostiviji u odabranom mjesecu.

Primopredaja štapa


- Bajramska radost sarajevskih muslimana bila je skrivena, pa čak i na početku vladavine Isa-bega Ishakovića. Tek je dolaskom sultana Mehmeda el-Fatiha ispovijedanje islama postalo javno, a samim tim i proslava muslimanskih blagdana. Bilo je to veliko rasterećenje za sve vjernike i prva zraka slobodnog ispoljavanja vjere, po kom je Bosna postala poznata u narednim stoljećima - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

 

Garibija: Primopredaja štapa

 

Naredne godine obilježili su masovni prelasci domicijelnog stanovništva na islam. Događaj koji najbolje simbolizira ovu prekretnicu bila je primopredaja Didovog štapa, koji je bio poglavar Crkve bosanske.

Ulazak u džamiju bez kape bila je sramota

U posljednjih nekoliko godina prakticiralo se i nošenje kapa, naročito u džamijama. Pokrivanje glave je sunet, znak poštovanja i simbol skrušenosti. U našem društvu očuvao se kroz nošenje turbana, fesova, francuzica (beretki) i pletenih kapica... Ulazak u džamiju bez kape smatrao se velikom sramotom, ali je taj običaj, zbog nemara u posljednjih četrdesetak godina, sve manje prisutan.

 

Stolovao je u srednjovjokovnom gradu Hodidjedu, čija je lokacija bila negdje s istočne strane u blizini Sarajeva.  

Primajući islam, Did je svoj štap predao sultanu El-Fatihu, simbolično pokazujući pravi put svojim sljedbenicima. Štap se stotinama godina čuvao u mevlevijskoj tekiji na Bembaši, a neposredno prije njenog rušenja misteriozno je nestao.

Ružice i baklave

Pojavom javnih proslava Bajrama ustanovljeni su i običaji. Tako su se posljednjih dana ramazana uređivale kuće, ulice i mezaristani, spremala se bajramska gardaroba, a u kućama su se pravile ružice i baklava.

- Bajram se najavljivao na nekoliko načina. Dva pucnja topa u posljednjem danu ramazana nagovještavala su kraj svetog mjeseca. Bio je to znak i pripadnicima drugih religija da je mjesec posta okončan i da nastupaju dani Bajrama. Istovremeno su telali obilazili mahale i najavljivali vrijeme bajram-namaza - govori Garibija.

Muškarci kupovali paklame

Običaj koji je opstao je kupovanje paklame, bajramskog peciva specifičnog po tome što ga krasi kapica, kao simbol glave kuće. Kupuju ga muškarci nakon bajram-namaza i nose ga svojim majkama i suprugama. Za djecu jedenje kapice sa paklame predstavlja naročitu radost.

////////////////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////

Hafiz Sadrudin ef. Išerić, imam i hatib Careve džamije u Sarajevu
Naš Bošnjo nije zaslužio da bude ostavljen na pola puta

27.07.2014.


Imam i hatib Sultan Fatihove, poznatije kao Careva džamija u Sarajevu, u čijem kompleksu je i sjedište Rijaseta Islamske zajednice u BiH, hafiz Sadrudin ef. Išerić, povodom Ramazanskog bajrama, govorio je za „Dnevni avaz“.

Ef. Išerić u bajramskom intervjuu ističe vrijednost mubarek mjeseca ramazana i ljepotu bajramskih blagdana. Također, analizira i stanje duha bošnjačkog naroda, naglašavajući da je „naš Bošnjo dobar insan, koji zaslužuje respekt.“

Uzdignute glave

Ramazan je prilika za istinsko bogaćenje i odgoj duše. Bošnjaci su na ovim prostorima izloženi stalnim iskušenjima. Jesu li oni, prema Vašem mišljenju, odgovorili svim izazovima svetog mjeseca?

- Svaki vjernik se raduje i veseli dolasku mjeseca ramazana ili, što mi volimo reći, mubarek musafiru, zato što je to još jedna prilika da iskažemo svoju zahvalu Svevišnjem Gospodaru, prije svega na blagodati upute. Blagodat upute kojom smo spoznali Stvoritelja i kojom se veselimo da izvršavamo ono što će nas približiti Njemu i Njegovom zadovoljstvu. A post je jedan poseban ibadet u kojem je svaki hair, svako dobro, pa kada postač diše, veliča Allaha, dž. š., kada šuti, tesbih Mu čini, pa čak i kada spava, ibadet Mu čini, a kakve nas tek nagrade očekuju za druge ibadete od namaza, učenja Kur'ana časnog, noćnih namaza, sadake... To samo Allah Dragi zna, On nam je obećao da će postače posebno nagraditi.

Post, kao i svaki drugi ibadet, ima za cilj da osnaži vjernika i ojača svijest o postojanju Stvoritelja Koji ga je stvorio i Kojem će se vratiti. Post je tu i da nam pokaže koliko smo poletni za ovim prolaznim dunjalukom, a koliko nam samo malo treba kada dođe iftar. Post je tu da nam pokaže šta znači jaka volja i kolika je to pokretačka snaga kada hoćemo i kada znamo zašto i zbog čega nešto radimo. Doista je lijepo vidjeti čehru postača, taj smiraj, ali i odlučnost, radost i ustrajnost u onome što Uzvišeni Allah traži, a u čemu on nalazi sreću za svoju dušu.

U kakvom stanju su, prema Vašem mišljenju, danas Bošnjaci?

- Ja stalno govorim i ponavljam: „Mi smo dobar narod“. I stvarno jesmo, i nikome ne dam da kaže kako su bolji muslimani od nas. Vratimo se nazad kroz historiju šta smo sve preživjeli u posljednjih 136 godina, šta je sve činjeno na našem slabljenju pa do posljednjeg genocida i pokušaja našeg nestanka. Preživjeli smo i opstali, a uz to sačuvali čast, ponos i dostojanstvo. Ako iko može da uzdignute glave hoda ovom lijepom Bosnom, onda su to Bošnjaci. Na Bošnjacima je glavna odgovornost za državu, a da bi to postigli, moraju se okrenuti jedni drugima. Cijenimo i poštujmo jedni druge, radujmo se našim uspjesima, budimo uvijek jedni za druge, kao što smo bili za vrijeme poplava, podržimo dobre ideje koje su za opće dobro bez obzira od koga dolazile, kao što je primjer Koalicije „1. mart“ i izbora u Srebrenici.

Naš Bošnjo je dobar insan koji zaslužuje respekt od svojih predstavnika, jer je pokazao da je spreman dati i život za svoju rodnu grudu i više ciljeve. Naš Bošnjo nije zaslužio da bude ostavljen na pola puta i da ne zna kako i kuda dalje. Naš Bošnjo ne zaslužuje da bude zbunjivan po fundamentalnim pitanjima našeg opstanka. Naša velika snaga i nada su mladi koji su svjesni ko su i šta su i koji se ne stide što su Bošnjaci, naprotiv, ponosni su na to i to s velikim pravom. Ti mladi, obrazovani, osviješćeni ljudi zaslužuju našu pažnju i prostor da pokažu kako se voli država i kako se može i treba za nju boriti. Ovom prilikom predlažem studente sarajevskog Univerziteta za Šestoaprilsku nagradu za njihov angažman u pomoći ugroženima od poplava.

 

Istinski borci za Bosnu

 

I ove godine teško je bilo vjernicima u povratničkim džematima u manjem bh. entitetu. Koliko smo odgovorili svojim obavezama da im pomognemo?

- Naši povratnici su pravi i istinski borci za Bosnu. Oni su ti koji su smogli snage i hrabrosti da se vrate odakle su protjerani, gdje su njihovi najbliži ubijani. Naši povratnici zaslužuju veliko poštovanje. Nedovoljno se uključujemo u njihove probleme koji su svakodnevni i ponekad se pitamo odakle im tolika upornost, odakle crpe toliku snagu kada znamo da nemaju neophodne podrške od naših predstavnika. Najbolji primjer za to je problem djece iz Konjević-Polja, kada su došli u Sarajevo i rekli nam ima Bošnjaka u Podrinju, borimo se da tamo ostanemo, pomozite nam. Kakav je naš odgovor bio?! Takvo stanje je, manje-više, u cijelom manjem entitetu, ali naši povratnici su odlučni da ostanu, oslonjeni jedni na druge ne daju se zastrašiti niti obeshrabriti u svojoj borbi. Čini mi se da oni trebaju nama doći i pomoći nam u našim odnosima.

U kakvom ozračju dočekujemo Bajram, najveći muslimanski blagdan?

- Poslanik islama Muhammed, a. s., podučava nas da imamo dva praznika Ramazanski i Kurban, hadži bajram. Dakle, Ramazanski bajram dolazi nakon mjeseca ramazana u kojem smo se odazvali Allahu, dž. š., postom i drugim ibadetima da tako pokornost i poslušnost iskažemo. Nakon tog velikog napora i predanosti dolazi nam nagrada. Bajram je nagrada za postače. Oni se vesele svom uspjehu, ispoštenom mjesecu ramazanu i tu radost međusobno dijele zijaretima i hedijama. To je poseban osjećaj koji može da doživi samo postač. Bilo bi dobro kada bismo ovaj hal (stanje), ovaj ambijent, ovu pozitivnu atmosferu mogli zadržati što je duže moguće.

 

Ef. Išerić: Priznanje greške je vrlina, a nikako mana

 

Vjernicima se preporučuje da Bajram iskoriste za pomirenje u svakom smislu riječi. Znamo li to iskoristiti?

- Vjera nas podučava da su vjernici u njihovim međusobnim odnosima poput jednog tijela i ako je jedan dio tijela bolestan, cijelo tijelo pati od bola i nesanice. Dakle, traži se jedinstvo, a nema jedinstva bez razumijevanja. Nismo svi jednaki i nemojmo suditi drugima prema sebi. Često sebi dozvoljavamo luksuz da ljudima sudimo, a da i sami ne znamo zašto, možda da bismo sebe istakli i zadovoljili svoj nefs, ego. Takav pristup i odnos remeti odnose među nama. Vjera nas podučava da onaj koji nije spreman da oprosti drugom kako se nada da će njemu Allah, dž. š., oprostiti, a posebno poslije mjeseca ramazana, kada se nadamo Allahovoj, dž. š., nagradi i oprostu grijeha. Moramo priznati da nam je nerijetko teško reći – oprosti, brate, pogriješio sam, radije bismo napisali knjigu kojekakvih opravdanja. Priznanje greške je vrlina svakog čovjeka, a vjernika posebno, nikako mana.

Gradimo porodice

Svake godine svjedoci smo neprimjerenih „bajramskih provoda". Možete li nam reći kako bi se trebalo ponašati za vrijeme Bajrama, a imajući u vidu bošnjačku tradiciju?


- Kao što smo rekli, Bajram dolazi nakon velikog ibadeta posta, a Bajram je radost postača, pa kako da ga provede osim na način kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan. Naš je lijepi adet da se za Bajram obiđu porodica i komšiluk, da se obiđu mezarja, djeca obraduju bajramlucima, bajrambankom... Dakle, sve u okvirima vjere, što će nas dodatno zbližiti. A što se tiče „bajramskih provoda“, uvijek ima onih kod kojih je novac jedina vodilja i koji ne biraju način niti sredstvo da dođe do njega, pa će tako i koristiti i Bajram da pripreme kojekakav bajramski koncert uz pijanku.

To je u najmanju ruku nemoralno i samoponižavajuće i zaslužuje našu osudu i prezir. Smatram da im ne treba pridavati nikakvu pažnju jer oni to rade i prije i poslije Bajrama. Žalosno je što ne cijenimo sebe i svoje svetinje. Ovdje bih se radije osvrnuo na drugi dan Bajrama koji je mudrom odlukom Rijaseta IZ proglašen Danom šehida. Danom onih koji zaslužuju da izađemo na najbliža šehidska mezarja, da ih zijaretimo, da se prisjetimo kako i zbog čega su poginuli. Ako budemo iskreni u toj posjeti, na povratku ćemo sebi odgovoriti kako i s kim dalje.

Nekako je nemoguće izostaviti temu zekata. Koliki je značaj za muslimane da zekat i sadakatul-fitr daju u Bejtul-mal IZ-a?


- Zekat je poput namaza, posta i hadža stub vjere. To je propis koji je obavezujući za imućne muslimane da izdvajanjem jednog dijela svog imetka očiste i osiguraju svoj imetak. Posebno u današnjem vaktu, kada niko nije siguran u čistoću svog imetka zbog kamata i sl., a mi tim imetkom hranimo i opskrbljujemo svoje najbliže i svoju djecu. Davanjem zekata potvrđuje se da je Allah, dž. š., taj koji daje nafaku i taj imetak i da je to emanet za koji će biti pitani kako i u šta su ga trošili, kao i da drugi imaju pravo na taj imetak. Allahov poslanik Muhammed, a. s., prikupljao je zekat u Bejtul-mal, a potom ga raspoređivao onima koji su imali pravo na njega.

Naša velika blagodat je ta da smo u vjerskim poslovima organizirani kroz Islamsku zajednicu. Ne znam jesmo li svjesni njenog značaja, ali IZ je bila, jeste i ostat će kičma našeg naroda. Na čelu IZ je reisu-l-ulema, on je naš vođa, kojeg smo dužni slijediti u vjerskim propisima, a on je donio odluku, fetvu, da se zekat i sadakatul-fitr prikuplja u Bejtul-mal IZ. Mi, kao odgovorni i savjesni vjernici, nemamo pravo na izbor ili na ono naše „ali“. Nema ali, moramo slušati onog koji nas vodi, a to je reisu-l-ulema, naš vođa. Ono na šta vjernici imaju pravo jeste transparentnost u trošenju prikupljenih sredstava IZ.

Koja bi bila Vaša bajramska poruka Bošnjacima, ali i njihovim liderima?

- Dragi i ponosni Bošnjaci, Allah, dž. š., dao nam je da se rađamo i umiremo u ovoj lijepoj zemlji Bosni. Ja sam Mu na tome zahvalan. Nema ljepše zemlje od Bosne. Volimo je i učimo našu djecu da je vole. Držimo se jedan drugog. Nas nema puno da bismo imali luksuz eksperimentiranja. Budite ponosni što ste Bošnjaci, što vam je jezik bosanski i što vam je vjera islam. Gradimo naše porodice i odgajajmo našu djecu kako su nas naši roditelji odgajali na univerzalnim moralnim vrijednostima, one su nam danas najpotrebnije i one nikada neće izdati niti ostaviti.

Poruka liderima je jednostavna, mijenjajte svoj kurs, ako želite da vam ljudi ponovo vjeruju, siđite među „obični svijet“, dopustite im da budu i oni bitni. Obični čovjek ne traži puno, osigurajte mu da živi od svoga rada, sačuvajte mu dostojanstvo. Nemate pravo ostaviti narod zbunjenim i na raskršću vaših svađa. Sjedite zajedno, dogovarajte se, samo ćete tako uliti smiraj kod nas.

Palestina je isključivo islamsko pitanje

- Palestina je naša rana koja krvari više od 60 godina. Palestina je blagoslovljena zemlja, kolijevka Božijih poslanika. Palestina je zemlja Isre i Miradža Allahova poslanika Muhammeda, a. s., Palestina ima posebno mjestu u srcima svih muslimana. Nažalost, sve ove godine od instaliranja Izraela kao države i njenog terora i zločina muslimani nemaju odgovor. Dugo vremena, a možda i danas Palestina se tretira kao arapsko pitanje. Ona to nije niti može biti. Ona je isključivo islamsko pitanje. Islamski svijet, ako ga možemo tako nazvati, radije bih rekao, svijet sa većinskim muslimanskim stanovništvom, ponaša se neshvatljivo indolentno. Sva njihova reakcija je da će skupiti novac za obnovu Gaze, a kako vratiti izgubljene živote, kako tim ljudima, kojima su oteli zemlju, živote, dostojanstvo čovjeka, vratiti pravo na život!?

Mi, Bošnjaci, najbolje razumijemo dvoličnu igru međunarodne zajednice, mi razumijemo Palestince najbolje, jer znamo šta znači biti ostavljen i prepušten nasilnicima. A nasilnik u svome pohodu ne zna ni za kakva pravila niti konvencije. Umjesto da se nasilnik zaustavi, on se još ohrabruje. Ovakav odnos međunarodne zajednice ne može prihvatiti niti razumjeti nijedan normalan čovjek. Nama ostaje da molimo Allaha, dž. š., da našoj braći u Palestini bude na pomoći, da im podari snage i odlučnosti u njihovoj pravednoj borbi – ističe hafiz Išerić.


////////////////////////////////////

Mahir Burić, mladi kaligraf iz Visokog
Levhe su najljepši bajramski poklon
Buriću za izradu potrebno desetak dana



Levhe su najljepši bajramski poklon


Visočanin Mahir Burić već se nekoliko godina uspješno bavi kaligrafijom. Sve je počelo kao hobi, koji je u posljednjih nekoliko godina prerastao u aktivno bavljenje ovom umjetnošću. Iza Mahira su i dvije izložbe u Visokom, jedna samostalna i zajednička izložba mladih visočkih umjetnika, a Mahirove levhe krase brojne domove u BiH, Turskoj, ali i u mnogim zemljama u kojima žive Bosanci i Hercegovci.

- Posebna inspiracija i motivacija dolazi za vrijeme svetog mjeseca ramazana, a tada nastaje i najveći broj prelijepih levhi. Kao i u svemu, tako je i moje bavljenje ovom vrstom umjetnosti u početku bio neka vrsta hobija. Svoje levhe sam poklanjao dragim ljudima, ali su s vremenom počele pristizati i narudžbe tako da sada veliki broj mojih levhi krasi domove u BiH i Turskoj, ali i domove naših ljudi u dijaspori – govori nam Mahir.

Za izradu jedne levhe potrebno je desetak dana, a osim izrade i posvećenosti da svaka levha bude jedinstvena i unikatna, potrebno ju je i uokviriti u poseban okvir, što iziskuje dodatnu inspiraciju. U posljednje vrijeme Mahirove levhe ljudi koriste kao fin bajramski poklon, a upravo tokom ramazana i pred Bajram bude i najviše narudžbi.

- Već je nekoliko godina običaj da ljudi koriste levhe kao idealan poklon za Bajram. Smatram, kao i mnoge moje mušterije, da su upravo levhe idealan poklon za bajramske praznike, posebno za ljude koji su ramazan proveli u ibadetu. Nema ljepšeg poklona za Bajram od lijepo ispisanih kur'anskih ajeta, dova ili hadisa na levhama - kazao nam je Mahir.

 

Završene levhe koje će biti uokvirene

27.07.2014.

LORENS LISTO POBJEDNIK 448. SKOKOVA SA STAROG MOSTA U MOSTARU


Igor Kazić pobjednik u kategoriji skokova na noge
Lorens Listo pobjednik 448. skokova sa Starog mosta



Mostarac Lorens Listo osmi put zaredom je ponio titulu šampiona pobjedivši danas na 448. skokovima sa Starog mosta. On je u veoma jakoj konkurenciji, među 26 skakača na glavu, za spektakularnu izvedbu "laste" u oba kruga dobio pet desetki.

Kako je nakon pobjede kazao Listo, nikad jaču konkurenciju nije imao, a pobjedu su presudile nijanse.

Listo je  već najavio da će se i sljedeće godine takmičiti, odnosno, kako je naveo, sve dok ga zdravlje bude služilo.

Drugo mjesto  u kategoriji skokova na glavu pripalo je, također, Mostarcu Vedadu Bašiću, a treće Mustafi Šariću iz Zenice.

U konkurenciji skokova na noge, disciplini u kojoj tradicionalno dominiraju Mostarci, među 18 učesnika pobijedio je Igor Kazić. Drugo mjesto pripalo je Admiru Deliću, a treće je zauzeo Edi Fink.

Skokove je ove godine ocjenjivao žiri u sastavu: Emir Balić, Mirsad Deda Pašić, Sanin Zukanović, Alica Jakirević i Enver Novaković.

Iako je iza podne Mostar i okolinu zahvatilo jako nevrijeme praćeno grmljavinom, te obilna kiša, skoro sat i po pred održavanje manifestacije, vrijeme se stabiliziralo, a nekoliko hiljada ljudi je gledalo skokove.

Na ovogodišnjim skokovima, jedan od takmičar Ilija Spasovski iz Mostara povrijedio se prilikom izvođenja skoka na glavu, ali je nakon pružene pomoći konstatirano da je riječ o lakšim ozljedama.

/////////////////////////////////////////////////
//////////////////////////////
Slatki specijaliteti na bajramskoj sofri
Od 30 vrsta baklava, traže i sa čokoladom
Bogata ponuda "Baklava shopa"


Od 30 vrsta baklava, traže i sa čokoladom


Ramazanski bajram poseban je po mirisima, jer se nakon mjeseca posta čula izoštre za primamljive arome. Da je u sarajevske mahale stigao ovaj gost, najbolje odaju posebni mirisi sofri, na kojima kraljevsku poziciju zauzima nezaobilazna baklava.   

Specijalitet koji se počinje spremati već u posljednjoj trećini ramazana, ispuni domove blagdanskom atmosferom. Bajram nije blagdan ako nema baklave, pa, kako kažu stari, ili je ispeci ili kupi, ali bez nje ne može.

Sarajevska Baščaršija ima rješenje za sve one koji nisu vješti u spremanju ove slastice ili za to nemaju vremena. Radnjica "Baklava shop" nudi više od 30 vrsta baklava.

Kako nam je kazala Ilhana Mulić, jedna od vlasnica, osim bosanske tradicionalne baklave prave i posebne po turskim recepturama, ali i majstor samostalno smišlja nove kreacije.

- Građani su oduševljeni i, na naše iznenađenje, osim domaće baklave žele probati i druge vrste te ih naručuju i za Bajram. Najveća atrakcija je turska baklava s pistacijama i ona sa čokoladom. Cijene su prilagođene našem tržištu - kazala je Mulić.

Prema njenim riječima, najvažnija je priprema jufke, koja mora biti tanka da se „kroz nju može čitati".

- Kao što kaže naš majstor, glavni sastojak je srce, pa ko priprema ovu slasticu srcem, sigurno će biti i više nego ukusna - govori Mulić.

 

Mulić: Priprema srcem

///////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////

 
U Sarajevu se okupila grupa građana protiv nasilja nad...
Kako saznaje portal "Dnevnog avaza", večeras se u Sarajevu okupila grupa građana i građanki kako bi digli glas protiv bjesomučnog ubijanja Palestinaca. Građani su se okupili kod spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, a mirno okupljanje je...
////////////////////////////////////

„Marš s vlasti, bando antihrvatska!“
Fotogalerije: Trista čuda

Sedam foto dana: O ljudima i zverovima

Sa napretkom tehnologije neka daleka mesta postala su nam bliža. Nije uvek jednostavno putovati, a sa razvojem interneta sada možemo da otvorimo neke nove horizonte. Dok se sami ne uverite, pridružite nam se na putovanju ...

Ken Heyman: Majčinstvo izgubljenih majki

Fotograf Ken Heyman je, pretražujući svoju arhivu, pronašao sakriveno blago. U kutiji na kojoj je pisalo "Majke" čekale su zaboravljene fotografije koje je snimio pre skoro pedeset godina. Ova mala istorijska čuda pokazuju nam kako ..

////////////////////////////////////////////////////////

Crni bilans u Gazi: preko 1.000 žrtava

Broj poginulih u izraelskoj ofanzivi na pojas Gaze, započetoj 8. jula protiv militanata Hamasa, premašio je 1.000, rekli su palestinski zvaničnici. Oni su to objavili usred dvanaestočasovnog prekida vatre koji ..

////////////////////////////////////////////////////

Četvrtina građana Srbije na rubu siromaštva

Oko 24 odsto gradana Srbije živi u riziku od siromaštva, što našu zemlju svrstava u sam evropski vrh, a najteže je nezaposlenima i penzionerima, pokazala je poslednja anketa ...

//////////////////////////////////////////////////

Godišnjica razornog zemljotresa u Skoplju

Dan kada je živote izgubilo više od hiljadu ljudi



Photo: telegraf.rs

U Makedoniji se u subotu obilježava 51. godišnjica zemljotresa u Skoplju koji je odnio više od hiljadu ljudskih života i uzrokovao veliku materijalnu štetu. Zemljotres jačine 6,9 stepeni Richterove skale uništio je tada više od 70 posto objekata u makedonskoj prijestolnici

Prema pouzdanim historijskim izvorima, u zemljotresu je poginulo više od 1.000 dok je povrijeđeno više od tri hiljade osoba. Također, u razornom zemljotresu više od 200.000 građana je ostalo bez krova nad glavom. Uz veliku podršku i financijsku pomoć koja je pristizala sa svih strana svijeta, Skoplje je u većem djelu uspjelo da se obnovi i zablista starim sjajem. Ipak, strašni zemljotres je tada u velikoj mjeri oštetio mnoge historijske objekte od kojih nikada nisu ni obnovljeni i danas predstavljaju ružniju sliku glavnog makedonskog grada.

Posljednjih 20 godina učenjeni su veliki napori kako bi se obnovila porušena historijska mjesta koja danas privlače na hiljade turista koji posjećuju makedonsku prijestolnicu. Tako je uz financijsku podršku vladinog plana pod nazivom "Skoplje 2014" obnovljena zgrada "Srpskog pozorišta", koja je pretrpila veliku štetu u zemljotresu.

Sekretar ministartva kulture Makedonije Behicudin Sehabi za Anadolu Agency (AA) je govorio o historijskim objektima koji su srušeni u zemljotresu 1963. godine.

"U zemljotresu je srušeno preko 20 historijskih objekata prvostepenog značaja od čega deset u potpunosti. Većina srušenih objekata su pripadali osmanskom periodu. Ali porušeni su i objekti iz antičkog kao i iz perioda srednjeg vijeka. Neke poznate i prelijepe kule su srušene u zemljotresu", istakao je Sehabi.

Napomenuo je da su u zemljotresu u potpunosti srušene i mnoge džamije izgrađene u periodu kada su Osmanlije vladale Balkanom.

"Tada je uništeno ukupno 12 objekata iz osmanskog perioda, od čega su većina bile džamije poput Sultan Muratove i Aladža džamije. Do temelja su srušene i džamije Arasta i Hatuncuk", kazao je ovaj zvaničnik. Ipak, dodaje kako je su nakon 1991. godine uz financijsku podršku Republike Turske mnogi objekti porušeni u zemljotresu iz 1963. godine obnovljeni.

U zemljotresu su srušene i neke pravoslavne crkve iz osmanskog perioda poput crkve Sveti Konstantin i crkve Elena, koje su trenutno u fazi ponovne izgradnje. I pored toga, Skoplju još uvijek postoje mnogi objekti od velikog historijskoj značaja, porušeni u razornom zemljotresu, a koji čekaju da budu obnovljeni i da služe kao ukras makedonske prijestolnice.



////////////////////////////////////////////////

Saveti zrelom piscu
26.07.2014.

ZA ŽRTVE BRIŠEVA PRAVDA NE POSTOJI

Glavne teme

Prijedor

Za žrtve Briševa pravda ne postoji

U petak je u selu Briševo održana komemoracija za 67 bosanskih Hrvata ubijenih prije 22 godine. Za ovaj zločin nad Hrvatima još niko nije procesuiran. Najstarija žrtva bio je 81-godišnji Stipo Dimač Dalje/More

Ilustrativna fotografija

Vanbračna i bračna zajednica: Jednakost u nasljeđivanju

Federacija BiH nedavno je dobila novi Zakon o nasljeđivanju, koji je harmoniziran sa nasljedno-pravnim odnosima sa zemljama regije. Ovim zakonom odredba o jednakosti vanbračne i bračne zajednice iz obiteljskog zakona bit će uvrštena i u nasljedno pravo Dalje/More

Doboj mjesec dana nakon poplava, ilustrativna fotografija

Raseljeni nakon poplava: Plati pa živi

Tokom majske poplave u dobojskom Domu penzionera poplavljeno je osam soba u kojima su živjele raseljene osobe. Dobili su nove domove koje su, zvuči nevjerovatno, morali sami da renoviraju kako bi imali osnovne uslove za život Dalje/More

Cvijeće za žrtve MH17 na ulazu u aerodrom u Ajndhovenu, 24. juli 2014.

Kurspahić: Jezik bezosjećajnosti

Vijest kako se „srušio avion“ jednako je bezosjećajna kao i izvještavanje Tuđmanovih medija 1993. kako se „srušio" Stari most“ ili paljanske televizije 1992. kako je "u borbama" pogođeno sarajevsko porodilište“ iako je u njemu u sistematskom granatiranju ubijeno pet beba Dalje/More

chocolate riots

"Čokoladni neredi": Cilj je da se ljudi susreću i upoznaju

“Čokoladni neredi” ili “Čokolucija” održani su u petak uveče u nekoliko gradova BiH i regije, kao znak da se mladi i ostali građani različite etničke pripadnosti ili socijalnog statusa mogu susresti i na miran, civiliziran način razgovarati Dalje/More

Kurspahić: Jezik bezosjećajnosti

Vijest kako se „srušio avion“ jednako je bezosjećajna kao i izvještavanje Tuđmanovih medija 1993. kako se „srušio" Stari most“ ili paljanske televizije 1992. kako je "u borbama" pogođeno sarajevsko porodilište“ iako je u njemu u sistematskom granatiranju ubijeno pet beba
Dalje/More

Raseljeni nakon poplava: Plati pa živi

Tokom majske poplave u dobojskom Domu penzionera poplavljeno je osam soba u kojima su živjele raseljene osobe. Dobili su nove domove koje su, zvuči nevjerovatno, morali sami da renoviraju kako bi imali osnovne uslove za život
Dalje/More

Mostar: U nedjelju 448. skokovi sa Starog mosta

U nedjelju, 27. jula, s početkom u 16 sati, bit će održani 448. tradicionalni skokovi sa Starog mosta u rijeku Neretvu u Mostaru. Skokovi se održavaju na desetu godišnjicu obnove Starog mosta
Dalje/More

Fotogalerija Cvijeće za žrtve Keraterma: Zlo nad logorašima se ne smije zaboraviti

Porodice stradalih i bivši logoraši koji su prošli kroz prijedorski logor Keraterm položili cvijeće u znak sjećanja na 370 civila ubijenih u ovom logoru, čime su obilježili 22. godišnicu stradanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije
Dalje/More

Multimedija Svjedok ustvrdio: Susjeda me krivo optužila za odvođenje muža

Kao zadnji svjedok prije ljetne pauze u suđenju Ratku Mladiću iskaz je dovršio Zoran Kovačević, zapovjednik 2.čete Bratunačke brigade VRS-a koja je sudjelovala u zauzimanju Srebrenice 1995.godine
Dalje/More

Mladi poručuju: Nema budućnosti bez suočavanja s prošlošću

Mladi žele žele i čine promjene, jedna je od poruka mladih pravnika iz cijelog svijeta koji su se okupili u Sarajevu u sklopu Ljetne škole prava. Suočavanje s prošlošću samo je jedna od tema o kojoj razgovaraju
Dalje/More

Deset godina od obnove Starog mosta: Uprkos politici, pomaka ima

Posmatrači društvenih zbivanja u Mostaru i BiH ističu kako je obnovljeni Stari most - uprkos svemu - promijenio imidž Mostara. Štaviše, mišljenja su da Stari most pruža odlične šanse za unapređenja turističke ponude u BiH
Dalje/More

Video Pejić o liječenju pacijenata nesrpske nacionalnosti

Na haškom suđenju Ratku Mladiću dvodnevni iskaz je dovršio Milan Pejić, sarajevski liječnik koji je nakon odlaska iz bolnice „Koševo“ i opkoljenog Sarajeva u svibnju 1992.godine - organizirao bolnicu „Žica Blažuj“ na Ilidži
Dalje/More

Fotogalerija Biciklistički maraton iz Kragujevca u čast Starog Mosta

Iz Kragujevca je startovao 11. Tandem - bicilistički maraton do Mostara, tradicionalna sportska manifestacija, ustanovljena 2004. godine, u čast obnavljanja Starog mosta na Neretvi i obnavljanja pobratimstava između ova dva grada.
Dalje/More

Prijedlog KPZ-a Kaonik: Regionalni azil za pse u krugu zatvora

Kazneno popravni zavod Kaonik kod Busovače raspolaže sa 8 hektara zemljišta i tri velika magacina bivše JNA koji su pogodni za azil pasa. Potporu ideji za azil dali i predstavnici Vijeća Europe
Dalje/More

Deceniju poslije: Stari most (ni)je povezao dvije strane u Mostaru

U srijedu se navršava deset godina od velike svečanosti kojom je otvoren obnovljeni Stari most, simbol Mostara, srušen 9. novembra 1993. napadima sa obližnjih položaja snage HVO-a
Dalje/More

Japanski ambasador govori što građani BiH misle

Nameće se pitanje ko je onda izabrao ovakvu vlast ako građani BiH misle isto što i japanski ambasador. Psiholog Ibrahim Prohić kaže da odsustvo reakcije iznutra pokazuje da bez podanika nema tiranina
Dalje/More

Gael Garcia Bernal počasni gost SFF-a

Meksički glumac Gael Garcia Bernal ovogodišnji je počasni gost 20. Sarajevo Film Festivala. Festival će biti otvoren gala projekcijom filma „Pasja ljubav“, u kojem Bernal tumači glavnu ulogu, u Otvorenom kinu Metalac
Dalje/More

Nema života bez dogovora o miru

Mnogi Palestinci koji decenijama žive izvan zemlje, poput Majida El-Adasija u Tuzli, sa bolom prate događaje u Palestini. S obitelji u Gazi zbog prekida veza ne mogu se čuti niti znaju što je s njima
Dalje/More

Video Anđa dobila struju nakon 70 godina

Iako je stigla struja u Anđin dom, petrolejku koja joj je decenijama rastjerivala mrak nije poslala u mirovinu
Dalje/More

Svjedok suočen sa zločinima redovnih snaga u Foči

Svjedok Simović pri tom se kleo u Boga – da ni on ni drugi pripadnici VRS-a nisu znali za masovno silovanje zatočenih žena i djevojčica bošnjačke nacionalnosti
Dalje/More

Porodice žrtava: Strah da ih nećemo pronaći je nestao

U zločinima u ljeto 1992. godine na lijevoj obali rijeke Sane ubijene su cijele porodice. U nedjelju su ukopane 24 osobe sa prezimenom Kadirić, 21 sa prezimenom Hegić i 20 sa prezimenom Duratović
Dalje/More

Petković: KratkofilPlus donosi nagrađivane filmove svih žanrova

Industrija kratkog filma se sastoji od mladih ljudi koji imaju prirodnu tendenciju da se povezuju, kaže za RSE selektor i filmski kritičar osmog po redu festivala KratkofilPlus
Dalje/More

Najveća povijesna nepravda: BiH u zadnjem vagonu jugoistočnog vlaka prema EU

Za RSE Andrej Plenković govori o mogućem uticaju ovog odbora na proces proširenja Unije, te ukazuje na ključne aspekte zastoja BiH u procesu evropskih integracija.
Dalje/More

U Kozarcu kod Prijedora obavljena kolektivna dženaza za 284 žrtve

U Kozarcu kod Prijedora obavljena je kolektivna dženaza sa koje su na vječni počinak u mjesna mezarja i groblje ispraćeni posmrtni ostaci 284 građanina grada Prijedora nesrpske nacionalnosti, ubijena u proteklom ratu.
Dalje/More

Vučić u Doboju: Srbija i BiH zajedno da traže međunarodnu pomoć

Vlada Republike Srbije izdvojiće pola miliona eura za obnovu poplavljene osnovne škole Vuk Karadžić i za Opštu bolnicu u Doboju. To je nakon posjete delagacija Srbije i Republike Srpske ovoj osnovnoj školi, rekao premijer Srbije Aleksandar Vučić
Dalje/More

Fotogalerija Sanski Most: Ispraćaj 284 identifikovane žrtve

Kolona s posmrtnim ostacima 284 žrtve koje su ubijene tokom proteklog rata na području Prijedora, stigla je u poslijepodnevnim satima u Kozarac, gdje će u nedjelju biti obavljena kolektivna dženaza i ukop
Dalje/More

Stefanovski za RSE: Sve je nekako disperzirano, rastureno

Možda je za mene bilo najbolje, ali za mlade danas, koji "vrte" po tim telefonima, za njih je ovo vrijeme najbolje, jer bolje nikada nisu imali. Ne bih želio biti isključiv. Ima talenata, ima bendova, ima muzičara, ali se oni moraju izboriti za svoju istinu - kaže u intervjuu za RSE makedonski muzičar Vlatko Stefanovski
Dalje/More

Žujo: Nigdje u Evropi, pa ni u Austriji, nema spomenika Francu Ferdinandu

Književnik i publicista iz Sarajeva Valerijan Žujo, koji je u Pragu promovisao knjigu "Glosar Sarajevskog atentata", u intervjuu za RSE kaže da je djelo priručnik i može biti od koristi svima koje interesuje ova tematika
Dalje/More

Neum izvan turističkih putanja

Bilo da je riječ o stranim, ali i domaćim gostima, do Neuma sve teže je doći jer ova turistička destinacija, jedina koju BiH ima na moru, još nema prohodne putne komunikacije ka unutrašnjosti BiH
Dalje/More
Više tekstova
















26.07.2014.

BICIKLOM OD BEOGRADA DO SREBRENICE; MAJKE TRAŽE DJECU, KOSTI TRAŽE SKELET

Piše: Sanja Nikolić

Sanja Nikolić jedna je od devetoro biciklista koji su iz Beograda stigli u Potočare, gdje su prisustvovali sahrani posmrtnih ostataka u međuvremenu pronađenih žrtava genocida iz 1992.godine. Svoje emocije sa putovanja na kojem su u Valjevu bili napadnuti podijelila je s Radijom Slobodna Evropa.

Kupila sam manji bicikl, da mogu da ga unosim u lift. Majstor se smeje. ”Za decu je”, kaže. Uzimam njegov, glomazan i težak. Ne mogu ni sesti, dva puta je veći od ovog mog. Ne mogu mu ni prići, a treba da ga odvezem s jednog kraja grada na drugi.

Preznojavam se, jogunast je. Uskoro će me savladati i oboriti na beton Beograda. U lift ne mogu da ga unesem, a kako ću s ovim na put po Bosni?!

Noću više ne spavam. Zamišljam put. Sigurno su vijugavi ti putevi gde mi idemo. Sve mi je propalo. Ostala je samo Srebrenica. I to je dobro. Baba me pita gde ću i da l’ sam normalna. Fatalista je, uvek – sve ili ništa. 

Ne mogu da podnesem nijedan komentar. Već me neko pitao “što ne  krenem kajakom u Jasenovac”. Ne mogu da dozvolim da me unište glupostima pre polaska. Samo se malo opustiš i gotov si. Tako je to ovde. Uvek si meta.

Osmi jul, jutro, prvi dan. 

Nisam spavala. Pitam ostale – niko nije spavao. Do Valjeva ima 95 km. Na trgu u Valjevu sa Ženama u crnom zajedničko stajanje sa transparentom “Da se ne zaboravi Srebrenica”. Ja delim letke o biciklističkoj akciji. Namrčeni su i tihi. Hoću da kažem, tihi posmatrači. Dok nije rat, održavaju svoj komfor, ako dođe rat, gledaju svoja posla. Ne volim ljude koji neguju svoj komfor. Lenji su.

Jedan “ljutko” od 60-ak godina kome nudim letak, šalje me u p...u materinu. Prilazi policajcima, ćaskaju. Prilazim i ja. “Izvinite, gospodin mi je rekao da se nosim ...”, kažem im. Gledaju me. Nemo. Misle: “Ova nije normalna”. Dripac je lokalni predsednik jedne stranke u nestajanju. Prosečan Srbin, u čijoj je glavi “svet uperen protiv njega”.

Prošlo je 45 minuta. Umorni smo. Počinju da se okupljaju. Možda im se čini da su u pozorištu. Dolazi Pavijan, na čijoj nadlaktici stoji “Teodora”, istetovirano vizantijskim fontom. Ne znam da l’ sam ikada videla toliku snagu u akciji, bez da njome upravlja mozak. Nisam. Bogami, veći je od svih policajaca. Prsa u prsa upada u policijski korpus. Isprsio se, prirodna poza. Na ratištu je. Ono iz glave prenosi se u stvarni svet. Ispred njega biciklisti i Žene u crnom. 

Pretvara se da je tata mata. Liči na pevca iz crtanog filma, sokole ga sopstvene misli. Ruke širi u delu leđa gde od mišića ne može da artikuliše pokrete kao normalan čovek. Radio je na telu. Izbačena brada, lice tresnuto daskom. Ima u njemu nešto žalosno. Ovaj ne bi bio lep ni kao nema skulptura. Alfa pevčina. Okupljaju se i ostali “pevci”. Skromnijeg perja, ali dokazuju se. “Četniks”. Svi tetovirani.

Pavijan sa još nekim završava u marici savladan. Kako i dolikuje kokošima, donose jaja, nišaneći na nas. Gledam sebi u stopala. Nisam jela ništa od jutros. Jedno jaje da me pogodi u stopala ima da povraćam, ljigave stvari sad bi me dotukle.  Kombi se ljulja levo-desno jer Pavijan skače u marici da obori kombi. “Srbija Srbija!” (Mislim na grafite sa jedne pošte u Sarajevu pred početak rata:
“Ovo je Srbija!” I odgovor: “Budalo, ovo je pošta”.)

Pavijanov drugar, čiji se rečnik sastoji od 100 reči u svim situacijama, nudi nam lascivne stvari. Ja se nekako ne plašim, ali se gadim. Ako me neko napadne, uješću ga zubima, toliko mogu.
                                                                           
Vraćamo se u Beograd u pratnji policije, odluka je da se umesto putovanja do Loznice iz Valjeva, nacrtamo na granici i negde usput pridružimo drugim biciklistima iz Bihaća u četvrtak. Sačekali smo se kod Konjević Polja. Stižemo ranije. Tačno tamo gde stoji crkva. 

Nijedan ding-dong. Crkva deluje usamljeno, pobodeno, bez popa i popadije. Neobično je. Stoji crkva još malo pa nasred puta. Čekamo bicikliste, a svaki čas se pitam gde li su. Formiraju se oblaci, počinje vetar. Hladno mi je. Nemam patike, ne volim ih. U papučama vozim. Navlačim čarape na noge.

Stižu bajkeri iz Sarajeva. Nama na majicama piše odakle dolazimo. Prilazi nam čovek i slika nas. Plače. Kaže: “Hvala”. Šest sati je. Stižu biciklisti iz Bihaća. Prilaze nam. Svi su već čuli za Valjevo. Ljudi nas pitaju da im poklonimo naše majice. 

Pravimo kolonu pored imanja na kome je crkva. To je Bosna danas. Svaki pedalj, spomenik ratu. Mi iz Beograda poređani smo u sredinu kolone čiji se početak odavde ne vidi. Ima nas oko 300. Tačno u trenutku kada smo krenuli uz ogradu, hitala je u haljinama nana Fata. Potpuno neprirodno, crkva stoji gde joj mesto nije, na naninom imanju.

  

Sva naselja poređana uz uzan put, sa ponekim poljančetom. Planine sa strane, u sredini tesnac, gore pregledno ko tepsija. Ni akrobata se ne bi sakrio. Malo više, kuće razbacene po brdima. Ljudi nam mašu. Kad smo ušli u Potočare, iza krivine sa desne strane, prostrli su se beli spomenici na uzdignuću.

Sa leve strane mučilište – Fabrika akumulatora. Eto pakla na zemlji. Kolona zavija u Komemorativni centar, ušli smo na groblje. Biciklistkinja Alma sa zastavom oko glave grli me, kaže: “Hvala.” Plačemo. Neko mi na ruku stavlja plavu gumenu narukvicu “10. Biciklistički maraton Bihać – Srebrenica”

Grli me lepa žena, divna, sa belom maramom na glavi. Kao vesnik dobrih vesti. Kao Pijeta. Tako me je tešila: “Ne plači, pokazaću ti sutra, ovde leži mojih 25 najbližih.“ Nismo se više srele. 

U kuću su nas primile Šuhra Malić i Suada Selimović, majka i sestra. Dva sina ubijena, dva se čudom spasila. U kući smo ubijenog sina. Kuća ranjenik, izbušena ko sir od gelera. Tri su kuće u dvorištu, uske sa stepeništem spolja. U sobi nas je desetoro. U ratu bilo je 100 ljudi u te tri kuće. Pljušti kiša. Hladno je jutro. Sve se sliva od sinoć. Navlačim na sebe slojeve preko pidžame. Biciklima idemo u Srebrenicu pre dženaze.

Poneki ženski sat. Naočari privezane kanapčićima, gumicama, tamo gde su se polomile, gde su se odvojile drškice od ramova, gde se prelomio ram po sredini kod nosa. Ljudi su krpili kako su znali. Novčanik sa četiri male fotografije za dokumenta, otac, majka i deca. Slika Sofije Loren nazubljena. Veštačko oko celo. Veštačke vilice ni makac. Ratni pribor za jelo. Kašike. Četkice za zube. “Brioni” pasta za brijanje. Stvari načete zemljom i krvlju. Zemlja i krv, to ne ide. Na kostima očuvali su se predmeti. Tužan je čovek. Sve što je izmislio nadživi ga i u grobu. To pomaže u identifikaciji. Majke traže decu, kosti traže skelet. Sahranjuju, neko butnu kost, neko celog čoveka. Krv u zemlji, a zemlja u krvi. Ruke u krvi. Kažu da takvi šetaju svuda oko nas. Bagerista koji je premeštao kosti takođe nije rekao – “Neću”.

Što nisu bežali? Nije se imalo gde. Okolo omeđene neprijateljske teritorije. Zločinac samo što ne poleti od sreće, vidi se na snimcima ekstaza prevare i plana. “Ja sam bio u vojsci u Beogradu, na Banjici. Ja sam imao devojku u Beogradu. Ja sam bio policajac na službi sedam godina po Beogradu.” To mi je sve tako rečeno. Možda je nekad razgovor izgledao ovako:

“Odakle si? Iz Potočara. Gde je to? Pa to je ono što ima Fabriku akumulatora.”

Ne sećam se kad sam prvi put čula za genocid u Srebrenici. Nama to ovde nisu govorili. Sa zidova fabrike visi užas, krv i poruke holandskih vojnika. Izvukli su se ti momci. Šta je sa njima, šta su sve nabavili od plavošlemovskih plata, na koja su sve mesta putovali?

Šta je sa komandantom koji nije poslao avione spasioce jer obična raja manje vredi od njegove vojske. Holandski komandant Thomas Karremans koji je direktno odgovoran, odlikovan je i živi u Španiji. Posle svega Srebrenica je u Republici Srpskoj.

Dlanom o dlan, 8.372 u nekoliko dana pod zemlju. Odlikovanja – putovanja - komfor. Raja u grob. Skromni ljudi, sirotinja. Smeta raja na zemlji. Istina, “Država je tamnica”. Tlapnja.

////////////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////////


///////////////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////////////

26.07.2014.

DINO MUSTAFIĆ: VICTIMIZERS

Dino Mustafić: VICTIMIZERS  

Autor
26.7.2014.


Dino Mustafić: VICTIMIZERS

Foto: AP

U mračnoj galeriji historije ljudskih zločina posebno mjesto pripada zločinima počinjenim ili pravdanim u ime patnje koju je narod u čije ime se vrše zločini pretrpio nekada u prošlosti.

Piše: Dino Mustafić

Na žalost, ADEKVATAN PRIJEVOD riječi  “victimizers” ne postoji  na svim jezicima. Označava kolektivitete koji su dobili status žrtve, a potom nasiljem i terorom nad drugim kolektivitetom postali victimizers.

Uvriježeno je mišljenje da se utvrđivanjem zločina i davanjem priznanja žrtvama status žrtve,  prekida ciklus nasilja time što se stigmatizira zločinac i tako spriječava da žrtve postanu “victimizers”. Očigledno da  utvrđene istine o Holokaustu ili genocidu u Ruandi nisu spriječile vlasti u Kigali ili Tel Avivu da postanu victimizers. Izvještaji iz Gaze su potresni, pokazuju ovozemaljski pakao u kojem se ubijaju palestinski civili, neselektivno gađaju bolnice i škole, ubijaju djeca u naručjima roditelja. Kada se vide ti prizori, horizont 21 stoljeća izgleda pomračen, jer “sukob civilizacija” nije više akademska rasprava o nošenju burke ili alkoholu, već je to globalno zastranjivanje prema diskriminaciji, ksenofobiji, etničkim konfliktima, međusobnim pokoljima sa traženjem istorijskih razloga i motiva. Kada vlada takva atmosfera,  jasno je da čak i oni koji su uvjereni da se bore protiv varvarstva i terorizma na kraju i sami u njega upadnu. To što čini Izrael je državni teror nad palestinskim civilima, sa pažljivo odabranim propagandnim vokabularom o “pravu i obavezi da se brani”. Svima je jasno da ubijanje djece na plaži nije nikakva odbrana Izraela već ratni zločin, da se time ne uništava militantni i teroristički Hamas,  već nevino stanovništvo Gaze, najvećeg savremenog logora na svijetu. Gaza materijalizira prostor kampa koji je desetljećima marginalizacija i dehumanizacija Palestinaca u ekonomskom, društvenom i nacionalnom smislu. Ako se nastave aktuelna neprijateljstva na Bliskom istoku bićemo svjedoci tokom ovog stoljeća osipanja demokratije, pravnog statusa i svih društvenih normi.  Dodamo li ovom rat u Ukrajini, protjerivanje manjinskih kršćana iz pojedinih gradova Iraka od strane Islamske militantne grupe ISIS, jasno je da je to začarani krug osvete i nasilja gdje će svako tražiti svoje odgovore koje će mu diktirati njegovi strahovi i predrasude, njegovo porijeklo i etnička pripadnost. Ima li nam spasa u ovom “poremećenom svijetu” u kojem protagonisti moraju ispitati svoje odnose prema drugim narodima i preispitati svoju odgovornost? Sudeći po izjavama američkih i izraelskih zvaničnika njima ne pada ni na pamet da promjene svoju politiku i ponašanje na Bliskom istoku, dapače sav PR rata kojeg gledamo i pamtimo i iz sopstvenog iskustva je cinični osmijeh okrutnosti jakih i moćnih prema nemoćnim civilima. Ohrabruje činjenica da su mnogi ugledni izraelski intelektualci ovih dana u Hareetzu osudili izraelsko nasilje nad Palestincima i stradanje civila, mada se njihovi istupi u domaćim medijima odmah dočekuju kao izdajnički i sramni. S druge strane, val protesta protiv izraelske politike na ulicama mnogih gradova u Francuskoj i Njemačkoj je ponegdje iskorišten za neprihvatljive parole koje potvrđuju stalno i latentno prisustvo migrantskog i hrišćanskog antisemitizma. Naravno da su to upotrijebili mnogi političari i pro-izraelski intelektualci kao dokaz da je svako neslaganje sa svim što Izrael radi automatski antisemitski stav. To je jasna i opasna zamjena teza koja onemogućava mir i istorijski kompromis, tako nužan i potreban. “Može li se u isti mah uzeti u obzir tragedija jevrejskog naroda i tragedija palestinskog naroda, tragedija muslimanskog svijeta, tragedija hrišćana sa Istoka, i takođe ćorsokak u koji je zalutao Zapad?” pita se Amin Maluf francuski i libanski pisac. Dok Amos Oz konstatuje da su Jevreji dobili državu koja je otvorena svim Jevrejima, ali da se sada mora postići mir i koegzistencija sa Palestincima i čitavim prostorom Bliskog istoka tako što će i Palestinci dobiti svoju državu. Da ima i takvih poruka mira i pobjede razuma uvjerile su nas i fotografije studenata i prijatelja u jeku rata koji su napisali: “Ja sam Jevrejin iz Izraela. Ja sam musliman iz Palestine. Zašto svi ne bi mogli da se slažemo?”  u velikoj akciji i kampanji na društvenim mrežama pod nazivom:”Jevreji i Arapi odbijaju da budu neprijatelji!”

Valjda ne postoji narod koji barem u jednoj periodu svog postojanja nije bio u ulozi žrtve. Način na koji tragično iskustvo holokausta koristi aktuelno političko i državno vođstvo Izraela u sramotnim zločinima nad Palestinskim narodom, osim što ponižava žrtve Holokausta, i upozorava: Ne postoji patnja iz prošlosti koja može opravdati nanošenje zla nedužnima, i to bez razlike da li se radi o zloupotrebi patnje u događajima od prije nekoliko decenija, kako to radi Izrael danas, ili o onoj  vjekovima staroj, kako je to objašnjavao Ratko Mladić pravdajući genocid u Srebrenici namirenjem “duga prema Turcima”.

Nadam se da fotografije bosanskih muslimana iza bodljikave žice u srpskim logorima koje su često pokazivane uporedo sa fotografijama nacističkih logora kao istorijski kontinuitet zla predstavljen bodljikavom žicom, neće biti razlog Bošnjacima koji su dobili tako malo pravde i istine da jednog dana postanu „victimizers“



Povezani članci









26.07.2014.

ZAŠTO SVAKO TREBA DA ZNA PONEŠTO O EKONOMIJI

Zašto svako treba da zna ponešto o ekonomiji

 
Nedavno ste u jednom članku napisali da je „ekonomija suviše važna da bi se prepustila profesionalnim ekonomistima, uključujući i mene“. Možete li da pojasnite šta ste mislili?

Ne kažem da je stručnost nevažna. Ne može se voditi složena moderna ekonomija na maoističkim linijama, koje kažu da svako može da radi sve pa nam eksperti ne trebaju. Ne verujem da može. Eksperti su presudni, ima mnogo tehničkih stvari koje samo stručnjaci znaju. Međutim, ako hoćete smislenu demokratiju, onda stručnost treba da bude stavljena u službu opšte volje, najšire javnosti.

Ukoliko građani nisu upoznati sa osnovnim ekonomskim teorijama i ključnim ekonomskim činjenicama, donosiće pogrešne odluke. Građani su dužni da se informišu o ekonomiji kako bi donosili racionalne odluke. Posle stručnjaci mogu da se bave detaljima. Ali mi smo umesto toga napravili sistem u kome samozvani eksperti vode glavnu reč, dok je demokratija postala samo formalnost jer ljudi ne razumeju šta se dešava i ne žele da shvate šta se dešava.

Ljudi imaju čvrste stavove o najrazličitijim pitanjima – gej brakovima, Iraku, abortusu, globalnom zagrevanju – bez ikakvih kvalifikacija da donose informisane odluke. Ja nisam studirao međunarodne odnose, ali znam šta mislim o ratu u Avganistanu. Zašto onda svi misle da je ekonomija previše komplikovana, previše tehnička? Ljudi formiraju jasno mišljenje na temelju nekog osnovnog znanja o međunarodnoj politici ili klimatskim promenama, a ne na osnovu komplikovanog ekspertskog znanja, i to je sve što tražim kada je reč o ekonomskim pitanjima.

Nažalost, mi ekonomisti smo veoma uspešno ubedili ljude da je ono što radimo vrlo komplikovano i da neće razumeti čak ni ako im objasnimo. Postoji i snažan politički interes da se ekonomija drži podalje od demokratske rasprave, od najšire javnosti, tako što ćemo ljude ubeđivati da je vrlo komplikovana. Tako da nema prave rasprave, nego monetarnu politiku treba da vodi Banka Engleske ili Upravni odbor Federalnih rezervi, ili cene komunalija treba da reguliše neka posebna komisija. Posle nekog vremena čovek shvati da je demokratija postala isprazna jer su sve važne odluke prepuštene tim ekspertskim grupama. To mora da se promeni.

Zar monetarna politika ne bi trebalo da bude potpuno nezavisna od politike? Da li bi birači trebalo da imaju neku ulogu?

Ovo se nije pokazalo kao naročito efikasno, ali u Americi predsednik upravnog odbora Federalnih rezervi makar mora da stane pred kongresnu komisiju i da ga ona jednom u šest meseci propita. S druge strane, Evropska centralna banka ne polaže račune nikome. Oni su potpuno oslobođeni demokratije. To mora da se promeni. Možda bi trebalo na slobodnim izborima birati članove Monetarnog odbora Banke Engleske. Zašto da ne? Nije da se zalažem za biranje članova odbora, ali mora da postoji neka vrsta demokratske odgovornosti ovih ekspertskih grupa.

Mora da postoji neka ravnoteža; odluke ne mogu da se donose čisto na osnovu političkog oportunizma, bez ikakve tehničke kompetentnosti ili stručnog mišljenja. S druge strane, stručnjaci nisu samo tehnokrate. Oni imaju svoje stavove. Možda guverneri centralnih banaka ne zastupaju otvoreno političke stavove, možda nisu članovi neke stranke, ali oni predstavljaju jedan specifičan svetonazor. To su obično ljudi iz finansijske zajednice i, ne nameravajući da budu pristrasni, oni obično gledaju na svet kroz jedan specifičan objektiv. Treba da postoji protivteža. Ako nećete ljude bez ikakvog ekonomskog iskustva, onda makar pitajte sindikate ili grupe građana da preporuče ekonomistu koji može sa njima da sedne i zastupa druge interese. U ovom trenutku, ta scena je puna ljudi iz finansijske industrije ili iz akademske sfere, tako da se monetarna politika vodi na jedan vrlo čudan način.

Kritični ste i prema tome kako je mejnstrim ekonomska misao dominantna u akademskim krugovima…

Ponekad ekonomsku profesiju poredim sa katoličkim sveštenstvom u srednjem veku. Ako niste znali latinski niste mogli ni da čitate Bibliju, jer papa nije dozvoljavao da se Biblija prevodi na lokalne jezike. Morali ste ili da naučite latinski ili da im verujete na reč. Ekonomija je postala potpuno nepristupačna za mnoge, i to moramo da promenimo, kao što je pokušano sa verskim reformama u ono doba.

U to vreme, verski reformatori su promovisali prevođenje Biblije na lokalne jezike i čitanje Biblije u krugovima običnih ljudi. Isticali su autoritet Biblije umesto onoga što Vatikan kaže da piše u Bibliji. Ako hoćete, oni su demokratizovali religiju. Nešto slično je i danas potrebno. To ne znači da nam akademski ekonomisti nisu potrebni; ti ljudi su neophodni. Ali to se mora povezati sa onim što se dešava u realnom svetu. Nažalost, mnoge moje akademske kolege ne samo što se ne bave realnim svetom, nego nisu ni zainteresovani za realni svet.

Kakve biste heterodoksne ili alternativne pravce ekonomske misli voleli da vidite u mejnstrimu?

Ne volim izraz heterodoksno, jer je relativan. On već pretpostavlja da postoji ortodoksna pozicija i da je sve ostalo heterodoksno. Ono što je heterodoksno može se promeniti u svakom trenutku. Pedesetih godina Milton Fridman je bio heterodoksan. Moj stav je da nam treba pluralistički pristup, gde nijedna teorija nije superiorna u odnosu na bilo koju drugu teoriju. U ovoj novoj knjizi objašnjavam da ima najmanje devet velikih ekonomskih škola, a možda još 5-6 ako uključimo i neke manje škole ili veće podelimo na različite pravce.

Ima mnogo različitih ekonomskih teorija i sve one mogu nešto da doprinesu. Svaka ima slabosti i prednosti, jer svaka ima izvesne pretpostavke o etici i politici. Postoje različite teorije o tome kako se države razvijaju, različite vizije kako izgleda idealno društvo i tako dalje. Ljudi bi trebalo imaju pristup što širem opsegu teorija kako bi stekli sofisticiraniji pogled na svet. Proučavajući različite teorije steći ćete komplikovaniji uvid u svet.

Svoje čitaoce pokušavam da naučim kako da misle a ne šta da misle. Oni će sami izvući zaključak, ja im jednostavno dajem neophodna sredstva u obliku različitih teorija i istorijskog konteksta i činjenica, takvih kakve su danas, tako da mogu da donesu što racionalniji zaključak. Odličan primer je Singapur. Ako čitate isključivo Economist ili Wall Street Journal, o toj zemlji ćete znati samo da vodi tržišnu politiku i da je otvorena za strane investicije.

Nikad vam neće reći da je u Singapuru država vlasnik 90% ukupnog zemljišta, da 85% stanova obezbeđuje državna stambena korporacija i da firme u državnom vlasništvu proizvode zaprepašćujućih 22% BDP-a, dok je međunarodni prosek oko 9%. Singapur kombinuje politiku ekstremnog kapitalizma i ekstremnog socijalizma, i kakva je onda to zemlja? Ne postoji jedna ekonomska teorija koja može da objasni Singapur. Stvarnost je veoma kompleksna, zato podstičem svoje čitaoce da razmotre različite teorije i pokušaju da primene različite teorije u različitim kontekstima.

Koje su šire implikacije dominantnog ekonomskog svetonazora koji postavlja pojedinca kao racionalnog aktera, kao činioca koji deluje u sopstvenom interesu i sistematski vaga troškove i dobit? Neki ljudi tvrde da je, kao rezultat toga, tržišna logika sada ugrađena u naše svakodnevne, lične interakcije.

Da, to je tačno. Naravno da je glupo negirati da svi mi makar pokušavamo da budemo racionalni. Ima racionalnih aspekata u onome što radimo. Ljudska bića su makar delimično motivisana sebičnim interesom. Ali takav vrlo uzak pogled na ljudsku prirodu zapravo je izgradio siromašno društvo, u smislu da se sve svodi na monetarnu vrednost. Sada ljudi postavljaju pitanja da li su nam potrebni predmeti poput antropologije, ili istorije umetnosti, ili sociologije, kada samo treba da zarađujemo novac. To je vrlo siromašno društvo.

Danas neki tvrde da treba komercijalizovati BBC tako da proizvodi više programa koje bi ljudi gledali, a ti ljudi ne shvataju da nam na tom BBC-ju zavidi čitav svet, jer nudi vrlo kvalitetan kulturni program. Takav svetonazor je osiromašio društvo, u smislu kulturne raznolikosti i sličnih stvari. Ali još važnije, stvorio je društvo gde se bezobzirnost smatra pozitivnom odlikom, ili se neko takav čak smatra pametnim. Ako čovek nije pokvaren, zapravo je budala.

Kada jednom počnete da posmatrate svet na takav uzak, osiromašen način, onda ćete stvoriti društvo koje je zapravo vrlo neefikasno. Onda morate reći – pošto svako pokušava svakoga da prevari i bori se za svoj interes, moramo svakog da nadziremo sve vreme, ali ko će onda kontrolisati kontrolore? Moramo da angažujemo kontrolore za kontrolore i tako dalje. Na taj način društvo postaje vrlo neefikasno, da i ne spominjemo koliko je neprijatno.


Ha Joon Chang, Social Europe Journal, 18.07.2014.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 26.07.2014.

/////////////////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////













26.07.2014.

IZBOR JE SAMO JEDAN - ZA I PROTIV BiH: KAKO PREPOZNATI "ONE KOJI SU OD ISTINE

Izbor je samo jedan - za i protiv BiH

Kako prepoznati „one koji su od Istine“

26.07.2014.

FOTO: B. Nizić

Kako prepoznati „one koji su od Istine“

 

 

Evo, i ovaj ramazan je na izmaku. Još samo sutra. Bili smo dobri: postili smo, klanjali i sunnete, pa i nafile, nismo činili zulum ni sebi ni drugima... I šta sad? Šta poslije mubarek mjeseca ramazana? Hoćemo li se vratiti na staro, predramazanskim navikama, naklonostima i sklonostima; zabranjenom koje opravdavamo zahtjevima savremenog i aktuelnog trenutka... Hoćemo li s odlaskom dragog gosta prestati biti muslimani? Ako je ramazan prošao, islam nije! Ne bismo smjeli s prolaskom mubarek mjeseca ramazana prestati biti muslimani.

Odluka o izboru

Život ide dalje. Očekuju nas izbori. Iz mnogo razloga vjerovatno najznačajniji poslije rata. Davno prije ramazana počela je predizborna, a netom poslije njega slijedi izborna kampanja koja će, sudeći prema prvim i drugim pokazateljima, biti u skladu sa značajem izbora. Bit će surovija, nemilosrdnija, bespoštednija i beskompromisnija nego bilo koja do sada. Iskušenja (u) kojima smo  mi - Bošnjaci - kao narod u potrazi za vlastitim historijskim, političkim i etničkim identitetom, izloženi, ponajviše će se odraziti na etičkoj ravni.

Mnogi će se, tajno i javno, zaklinjati da sve što čine - svaka riječ i svako djelo - jesu u ime Boga, Uzvišenog. Mnogi će se pozivati na svoju javnu i tajnu pobožnost i bogobojaznost, tvrdeći da je samo njihovim djelima Uzvišeni zadovoljan. Prije nego što im povjerujete, znajte da je Allah, Uzvišeni, u Kur'anu Časnom rekao: „Nije čestitost u tome hoćete li prema istoku ili prema zapadu okrenuti lice svoje, već je čestit onaj ko u Allaha vjeruje, u Dan posljednji i u meleke, u Knjigu i vjerovjesnike; ko imovinu daje - iako draga mu je - rodbini i siročadi, ubogima i putnicima, prosjacima i u otkup za robove; onaj ko obavlja namaze i zekat daje; ko izvršava preuzete obaveze, ko je trpeljiv u vrijeme bijede i nevolje, te u boju ljutome - to su oni što su od Istine i upravo oni čine bogobojazne!“ (El-Bekare, 177)

„Oni koji su od Istine!“ kaže Allah, Uzvišeni. Istina je ključ, Istina je jedna, samo je svako drukčije zove. Za Istinu i u ime Istine ne može se napadati, ratovati, ubijati, masakrirati, pogotovo ne kršiti zakon. Istina se može samo braniti, ali Istini ne trebaju ni branitelji ni advokati. Istina se brani sobom. A opet, prosječno obrazovan čovjek iz rukava može navesti makar tri rata koji su se vodili za istinu. Tada i tamo gdje su Istinu spominjale, na nju se pozivale i u ime nje ratovale sve strane u sukobu, od svega je najmanje bilo istine. S druge strane, istina je prva žrtva svakog rata. Kako je prepoznati kad je ona šuma koja se obično ne vidi od jednog stabla laži? Istina boli. Ona nije relativna. Istina je dragocjenost čije je otkrivanje vrijednosti prepušteno vremenu. Istina je da su Bošnjaci u situaciji u kakvoj, vjerovatno, nisu do sada, u svojoj historiji, bili.

Njihova djela

Istina je da su većinom Bošnjaci i manjinom Hrvati i neki Srbi zainteresirani za opstanak, teritorijalni i svaki drugi integritet zemlje Bosne i Hercegovine. I Istina je da ćemo, na prvi pogled, ali samo na prvi, imati puno izbora, a ustvari izbor će biti samo jedan - za i protiv Bosne i Hercegovine. A ko će biti, odnosno, ko je prinuđen odlučiti u tom izboru? Mi. Pojedinačno i kolektivno, individualno i skupno, u kapacitetu u kojem nas izbor zatekne: kao roditelji, potomci, braća i sestre, prijatelji, rodbina i komšije. I to sve u socijalnoj, materijalnoj i moralnoj situaciji u kojoj, nažalost, jesmo. A kakva je ta situacija?

Prenoseći od Allahovog Poslanika Muhammeda (mir neka je s njim i njegovim) hazreti Ali (mir neka je s njim) kaže: „Neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral i razvrat, a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće (početi) zakidati na mjeri i vagi, a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša s neba, a da im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor s Allahom, Uzvišenim, i ugovor s Allahovim Poslanikom s. a. v. a., a da im Allah, Uzvišeni, neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah, Uzvišeni, objavio - a da Allah neće dati da se sami među sobom krve!“

Kako prepoznati „one koji su od Istine“ i djelom zamoliti Allaha, Uzvišenog, da promijeni stanje našeg naroda? Jedan od potomaka najbolje generacije među muslimanima je rekao: „Čuo sam moga oca da je Allahov Poslanik rekao da je trud svakoga ko (makar) pokuša zadovoljiti potrebu svoga brata muslimana, jednak trudu onoga ko bi 9.000 godina, bez prestanka, danju postio, a noći provodio u dobrovoljnom ibadetu.“

Jedan od velikana ummeta kaže: pobožnost je žudnja za vrlinom, a ne za ovim svijetom; muževnost je zaštita vjere, samopoštovanje, blagost, dobronamjernost i prijateljstvo; velikodušnost je davanje prije nego se i zatraži; siromaštvo je pohlepa; a sloboda - zadovoljstvo vlastitom sudbinom. Stoga: “poštujmo starije jer oni imaju više dobrih djela od nas; poštujmo mlađe jer oni imaju manje grijeha, a više prilika da učine dobro od nas i, poštujmo svoje vršnjake, jer, mi znamo samo naša djela, a ne i njihova.”



///////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////////

Na svečanosti Centra za mir i multietničku saradnju u Mostaru
Priznanje za 21 „graditelja mira“ na 10. rođendan obnovljenog Mosta

26.07.2014.


Deseta godišnjica obnove Starog mosta, simbola Mostara, obilježena je i u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju i to nesvakidašnjom svečanošću održanom u srijedu navečer u dvorištu Koski Mehmed-pašine džamije.

Radost jubileja


Odatle se pruža fascinantan pogled na Stari most, po svojoj ljepoti jedinstveni monument u svijetu, a i ova svečanost okupila je mnoge građane Mostara, brojne zvanice i goste, te aktiviste i prijatelje Centra koji su zajednički željeli podijeliti radost obilježavanja jubileja.

Bila je to prilika za svečano uručenje novoustanovljene nagrade Centra koja nosi naziv „Mimar mira“, koja će biti dodjeljivana svakog ljeta na godišnjicu obnove Starog mosta, a ovoga puta proglašen je 21 laureat.

Tako su epitet „graditelja mira“ stekli Predrag Matvejević, Rusmir Ćišić, Tihomir Rozić, Esad Humo, Amir Pašić, Sead Pintul, Zoran Mandelbaum, Radivoje Krulj, Radmilo Andrić, Emir Balić, Mirsad Deda Pašić, Eldin Palata i Nedžad Kasumović.

Također, posthumno je priznanje dodijeljeno Bogdanu Bogdanoviću, Aliji Kebi, Josipu Joli Musi, Safetu Ćišiću, Hivziji Hasandediću, Ćirilu Rajiču, Jadranku Finku i Zijadu Demiroviću.

Prikazan film

U okviru svečanosti prikazan je dokumentarni film „Stari most - spomenik mira - 10 godina poslije...“, rađen u produkciji Centra za mir i multietničku saradnju i u režiji Ahmeda Imamovića. Film je i svojevrsno podsjećanje na burne i tragične dane devedesetih godina, kada je Stari most srušen, ali i na tokove rekonstrukcije Mosta u čije je nove temelje i savršen luk ugradila svoj trud cijela međunarodna zajednica, da bi po okončanju gradnje bio uvršten i na prestižnu listu svjetske kulturne baštine pod zastavom UNESCO-a.

Za učesnike je na kraju priređen veličanstven prizor kada je deset članova Kluba skakača u vodu „Mostari“ s bakljama u rukama izvelo skok, simbolički označivši 10. rođendan obnovljenog Mosta.

Čuvar sjećanja

U svom obraćanju direktor Centra za mir i multietničku saradnju Safet Oručević istakao je da je ovaj centar „čuvar sjećanja“.

 - Centar će i ostati čuvar sjećanja na strahote kroz koje je prošao Mostar i čuvar sjećanja na dobre ljude koji su zajedno s nama proživljavali te strahote. Svi ste vi večeras ovdje mimari mira i svi ste centar za mir. Želim da se svi skupa na ovom mjestu ponovo okupimo 23. jula naredne godine - rekao je Oručević.


/////////////////////////////////////////////////

 
Berić i Bogušiće nakon rata napustilo oko 400 stanovnika
Katastrofalna politika u proteklih 20 godina dovela je do iseljavanja oko 400 stanovnika iz goraždanskih mjesnih zajednica Bogušići i Berič, a odnos aktuelne Vlade BPK Goražde, koja je ova mjesta izostavila iz prijedloga za prekategorizaciju...

////////////////////////////////////////////////

26.07.2014.

NA DRINI KRVAVI VIŠEGRAD


Filmski dokumenti užasa (4): Srpski genocid nad Bošnjacima

Na Drini krvavi Višegrad

Photo: Stock

Kad je nedavno Milorad Dodik izjavio da su „Mladić i Karadžić ljudi koji su u jednom istorijskom trenutku bili na čelu pokreta koji se borio za slobodu, pre svega, srpskog naroda i u tom pogledu srpski narod će u budućnosti morati i Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i plejadi mnogih da oda određeno priznanje i da se oduži na pristojan način za njihov doprinos“, bilo je jasno da se, u stvari, negira genocid nad bošnjačkim narodom. Isti Dodik je odmah u narednoj rečenici to potvrdio: „Da li su oni prekršili međunarodno pravo i da li su počinili zločine to tek treba da utvrdi sud, mada smo imali brojne situacije gde smo se uverili da sud radi veoma selektivno. Ne može se verovati odlukama suda koji očigledne zločine nad Srbima nikada nije procesuirao ili osudio ili koji Antu Gotovinu prvostepenom presudom osudi na višegodišnju kaznu zatvora, a samo nekoliko meseci nakon toga, uz očigledno lobiranje i značajnu podršku hrvatske države, oslobodi te kazne. U pravdu te vrste apsolutno se ne može verovati“. Za razliku od Dodika, e-novine veruju u pravdu; verujemo da se zločini i masakri ne smeju zaboraviti – baš zato, čitaocima ćemo predstavljati filmove o genocidu nad Bošnjacima, da u ovim još uvek turbulentnim vremenima od zaborava otrgnemo ono što se pokušava sakriti, slagati ili demantovati. Zločincima se nikad ne sme oprostiti!

Dokumentarac “Na Drini krvavi Višegrad” koji je režirao Avdo Huseinović govori o stradanju Bošnjaka u Višegradu, ne samo u proteklom ratu, nego i stolećima kroz istoriju. Reč je o hronološkoj priči o zločinima koji su izvršeni nad Bošnjacima Višegrada od Prvog srpskog ustanka, preko dva svetska rata, sve do poslednje agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.

"Zamolio bih vas da zapamtite ovo ime. Hasan Tufekčić. To je čovjek kojem su četnici pod vođstvom Draže Mihailovića 1943. godine u Višegradu ubili 10 djece. Nepunih 50 godina kasnije, 1992. godine, Hasanu su četnici ubili još troje djece u Višegradu, dakle u dva rata su mu ubili 13 djece. Ovaj film posvećujem Hasanu Tufekčiću i svim bošnjačkim Hasanima", rekao je reditelj Huseinović na premijeri filma u aprilu 2014. godine u Sarajevu.

////////////////////////////////////////////

//////////////////////////////

image

Filmski dokumenti užasa (3): Srpski genocid nad Bošnjacima

Svedok otmice u Sjeverinu

image

Filmski dokumenti užasa (2): Srpski genocid nad Bošnjacima

Zloglasna Omarska

image

Filmski dokumenti užasa (1): Srpski genocid nad Bošnjacima

Prijedorska polja smrti

image

Sećanja na Danila Kiša (4)

Da mu u večnosti pevaju ptice

image

Sećanja na Danila Kiša (3)

Kafanskim arhipelagom, od ostrva do ostrva

/////////////////////////////////////

LGBT beskućnici

e-novine.com - LGBT beskućnici


/////////////////////////////////////////////////

Nemačka vlada se distancira od izraelske ofanzive

Nemačka vlada, prema informacijama nedeljnika "Der Spiegel", pokušava oprezno da se distancira od vojne ofanzive Izraela u pojasu Gaze, gde je stradalo više od 800 osoba

///////////////////////////////////

„Marš s vlasti, bando antihrvatska!“
//////////////////////////////////////////////

Dragan Markovina: Hrvati sanjaju Kraljevinu

Da bi ovakvi tekstovi u novinama koje sebe vole nazivati ozbiljnima, a spletom nesretnih okolnosti doista i predstavljaju jedne od vodećih tiskovina u zemlji, uopće bili mogući, bilo je potrebno ...

Dragan Bursać: Milorad Dodik vježba jogu u kafani Srpska

Prvim ljudima Prijedora, koji su naoko živi ljudi, nije palo u oko, gangliju, grlo ili kičmenu moždinu da je malo neprikladno gledati narodno veselje krajputaško, dok se posmrtni ostaci iz ...

/////////////////////////////////////////////////////////////////

Fotogalerije: Trista čuda

Bilo jednom na Temzi: Kosturi rata

Napravljena posle velikog bombardovanje Londona, utvrđenja Maunsell služila su kako bi se London i ostala naselja na obalama Temze zaštitili od vazdušnih napada tokom Drugog svetskog rata. Povučena su iz upotrebe od strane ...

Kir Esadov: Tamna i teška groznica

Čisto? Šta je to?/ Jezici pakla su/ mlitavi, mlitavi k'o trostruki/ Jezici mlitavog, debelog Kerbera/ što na ulazu dahće. Nemoćan/ lizanjem da očisti/ Grozničavu tetivu, greh, greh./ Zapomaže fitilj./ Neuništivi vonj/ Ugašene sveće!/ ...

////////////////////////////////////////////////

Povorka žrtvovanih

Marjan Čakarević

Grad je u srcu trn



/////////////////////////////////////////////////

image

Pjesme iz nove zbirke ''Jezik''

Grad je u srcu trn

image

Branko Ćopić, kako ga se sjećam

Čovjek među ljudima

image

Nikola Koljević kao psiholog nacionalizma i kritičar apsurda (4)

Šekspirovi soneti na dar Kačavendi Vasiliju

image

O Bože, O Venero, O Merkure, zaštitniče lopova

Ostrvo na jezeru

image

Apartman u kuli od slonovače

Nekretnine. Izdavanje

image

Nikola Koljević kao psiholog nacionalizma i kritičar apsurda (3)

Čovjek koji je shvatio smisao života, pa se ubio


///////////////////////////////////////////////////////////////////////

image

Lukovićev tv blog: 35 Diwrnod, made in Wales

Tragedija podvučena velškim

image

Lukovićev tv blog

Policijski duborez

image

Parks and Recreation: Leslie Knope

Administracija iz snova

image

Nova škola mišljenja: Ćuretina ne može da pobedi teletinu

Učenje Rona Swansona

image

Lukovićev tv-blog: „Gran Hotel“, narkotik

Oprosti mi, Španijo

image

Lukovićev serijski TV blog: Serangoon Road

Singapur, najskuplja britanska kolevka

25.07.2014.

KEMAL KURSPAHIĆ: JEZIK BEZOSJEĆAJNOSTI


Kurspahić: Jezik bezosjećajnosti


Cvijeće za žrtve MH17 na ulazu u aerodrom u Ajndhovenu, 24. juli 2014.
Cvijeće za žrtve MH17 na ulazu u aerodrom u Ajndhovenu, 24. juli 2014.

//////////////////////////////////////////////////////

Otkako sam, pred slikama eskalacije krize u Ukrajini, na ovom mjestu pisao o bolnim sličnostima između bosanskog iskustva devedesetih i ukrajinskog ovih dana („Tako isto a tako drugačije“ – 9. maja 2014.) – o vapajima civilnog stanovništva za očuvanje mira; o dobro naoružanim paravojskama koje blokiraju puteve i pristup gradovima s maskama na licu; o nasilnom zauzimanju radiotelevizijskih predajnika radi danonoćnog propagiranja samo „svoje istine“; o jeziku mržnje i isključivosti; o teritorijalizaciji potencijalnih rješenja, nemoći diplomatije i ponižavanju međunarodnih posmatrača; uzaludnosti očekivanja da „Evropa“ i Ujedinjene nacije bilo šta urade i bezosjećajnosti za sudbinu civilnog stanovništva – „situacija na terenu“ samo je potcrtavala to osjećanje već viđenog.

Ništa tako duboko kao slike žena i djece, nemoćnih i ostarjelih, koji se sa zavežljajima potrepština i uspomena ukrcavaju u kolone automobila, autobuse i vozove, ostavljajući očeve, braću i muževe u zonama sukoba i prijeteće eskalacije nasilja.

Dijete s nosićem pritisnutim uz prozor autobusa i uplakana majka u pozadini – slika kakvu sam gledao uživo kad su u samrtno proljeće 1992. konvoji sa ženama i djecom, ostarjelima i bolesnima, napuštali Sarajevo s nadom i obećanjima kako je to samo privremeni oproštaj, „dok ovo ne prođe“, da bi za mnoge od njih to bilo i zauvijek, bilo zato što više nema onih koji su ostali da čuvaju kuću ili brane grad i državu, bilo zato što za njih više nema onog istog grada ni one iste države koje su sa suzama ostavili.

Gledajući slike iz Ukrajine, s vremenske distance od pune 22 godine od vlastitog doživljaja nasilnih oproštaja i rastanaka u opkoljenom Sarajevu, tek iz opisa ispod slike primjećujem kako su na njima žene i djeca pripadnika „obje strane u sukobu“ i kako je saosjećanje s njima potpuno jednako nezavisno od toga jesu li im očevi „ukrajinski patrioti“ ili „proruski separatisti“. Njihova bol i tuga, suze i jecaji, strah i neizvjesnost, jednako su doživljeni i autentični.

Oni u tom nasilnom istrgnuću iz korijena ne snose nikakvu odgovornost za ideale separatizma i velikodržavlja zbog kojih su njihovi očevi, sinovi ili braća uzeli oružje ili regrutovani da ratuju, ubijaju ili ginu zavijajući u crno i stotine i hiljade nevinih na drugim stranama nepomirljivih nacionalnih dioba.

Tihi marš za žrtve leta MH17, Amsterdam, 23. juli 2014.Tihi marš za žrtve leta MH17, Amsterdam, 23. juli 2014.

Kao, recimo, hiljade osoba u najmanje deset zemalja, od Holandije do Malezije, Australije do Velike Britanije, neposredno pogođenih ubistvom 298 putnika i članova posade malezijskog aviona oborenog nad istočnom Ukrajinom. Kažem – neposredno pogođenih, jer posredno su pogođeni i svi koji širom svijeta iščekuju ili će tek iščekivati pronalazak lijeka protiv AIDS-a, jer su u avionu bili i neki od najuvaženijih svjetskih eksperata na putu za razmjenu rezultata svojih naučnih istraživanja na konferenciji u Australiji, a ne može ostati ravnodušan ni bilo ko s elementarnim osjećanjem ljudskosti pred spoznajom kako su među poginulima i troje djece koja su se s djedom sa odmora u Evropi vraćala u školu u Australiji.

Mislim da sa tim osjećanjem ljudskosti nijedan urednik sa sjećanjem na propagandni jezik devedesetih ne bi u svojim novinama i danima nakon te globalne tragedije objavljivao naslove tipa „srušio se malezijski avion“ kad sve upućuje na zaključak da je avion oboren. Konačne zaključke o tome ko je zaista kriv treba naravno ostaviti za vrijeme kad budu objavljeni nalazi međunarodne istrage ali neka od najčešćih opravdanja koja dolaze od proruskih separatista – osumnjičenih za obaranje aviona – ili iz Moskve, međunarodno osumnjičene da naoružava i obučava esktremiste, vrijeđaju zdrav razum kao i uvjeravanja devedesetih kako Srbija nema ništa s ratnim djejstvima u Bosni i Hercegovini.

I tada, kao i sada, bilo je jasno kako „samoorganizovani ugroženi narod“ nije mogao posjedovati tenkove i bacače raketa, minobacače i protivavionska oružja: ona su mu neposredno prije „rata“ dovožena kamionima u čijim je deklaracijama pisalo da voze oružje „za kasarne JNA“ ili čak da transportuju banane kao što je bio slučaj s kamionima s oružjem zaustavljenim koji mjesec prije rata na putevima nedaleko Foče ili na Bistriku iznad Sarajeva ili su mu ustupljena, zajedno sa zločinačkim oficirima, od strane nekad „svenarodne“ JNA.

Vijest kako se tek „srušio avion“ jednako je bezosjećajna kao i izvještavanje Tuđmanovih medija u novembru 1993. kako se „srušio mostarski Stari most“ sve dok nisu pokazani snimci njegovog sistematskog granatiranja i urušavanja ili izvještavanje paljanske televizije u maju 1992. kako je „u sinoćnjim borbama pogođeno sarajevsko porodilište“ iako su u njemu u sistematskom granatiranju uništena dva sprata i ubijeno petoro novorođenčadi. Taj jezik bezosjećajnosti tipičan je za novinarstvo koje se, umjesto težnje za objektivnošću, poziva na neutralnost koja, u izboru između dobra i zla, vodi iznevjeravanju ljudskosti.

////////////////////////////////////////////

Prijedor

Ratni zločini u Prijedoru: Za žrtve Briševa pravda ne postoji

U petak je u selu Briševo održana komemoracija za 67 bosanskih Hrvata ubijenih prije 22 godine. Za ovaj zločin nad Hrvatima još niko nije procesuiran. Najstarija žrtva bio je 81-godišnji Stipo Dimač Dalje/More

Ilustrativna fotografija

Vanbračna i bračna zajednica: Jednakost u nasljeđivanju

Federacija BiH nedavno je dobila novi Zakon o nasljeđivanju, koji je harmoniziran sa nasljedno-pravnim odnosima sa zemljama regije. Ovim zakonom odredba o jednakosti vanbračne i bračne zajednice iz obiteljskog zakona bit će uvrštena i u nasljedno pravo Dalje/More

Doboj mjesec dana nakon poplava, ilustrativna fotografija

Raseljeni nakon poplava: Plati pa živi

Tokom majske poplave u dobojskom Domu penzionera poplavljeno je osam soba u kojima su živjele raseljene osobe. Dobili su nove domove koje su, zvuči nevjerovatno, morali sami da renoviraju kako bi imali osnovne uslove za život Dalje/More

Cvijeće za žrtve MH17 na ulazu u aerodrom u Ajndhovenu, 24. juli 2014.

Kurspahić: Jezik bezosjećajnosti

Vijest kako se „srušio avion“ jednako je bezosjećajna kao i izvještavanje Tuđmanovih medija 1993. kako se „srušio" Stari most“ ili paljanske televizije 1992. kako je "u borbama" pogođeno sarajevsko porodilište“ iako je u njemu u sistematskom granatiranju ubijeno pet beba Dalje/More

Počelo uređenje arheološkog nalazišta kod Srebrenice

Fotogalerija Počelo uređenje arheološkog nalazišta u Skelanima

Arheološki muzej "Rimski municipium" iz Skelana kod Srebrenice, u saradnji sa arheolozima i konzervatorima, pripremio je projekte za nastavak iskopavanja na lokalitetu bivšeg zadružnog doma i konzervaciju ranije otkrivenih ostataka rimske arhitekture Dalje/More

Raseljeni nakon poplava: Plati pa živi

Tokom majske poplave u dobojskom Domu penzionera poplavljeno je osam soba u kojima su živjele raseljene osobe. Dobili su nove domove koje su, zvuči nevjerovatno, morali sami da renoviraju kako bi imali osnovne uslove za život
Dalje/More

Mostar: U nedjelju 448. skokovi sa Starog mosta

U nedjelju, 27. jula, s početkom u 16 sati, bit će održani 448. tradicionalni skokovi sa Starog mosta u rijeku Neretvu u Mostaru. Skokovi se održavaju na desetu godišnjicu obnove Starog mosta
Dalje/More

Fotogalerija Cvijeće za žrtve Keraterma: Zlo nad logorašima se ne smije zaboraviti

Porodice stradalih i bivši logoraši koji su prošli kroz prijedorski logor Keraterm položili cvijeće u znak sjećanja na 370 civila ubijenih u ovom logoru, čime su obilježili 22. godišnicu stradanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije
Dalje/More

Multimedija Svjedok ustvrdio: Susjeda me krivo optužila za odvođenje muža

Kao zadnji svjedok prije ljetne pauze u suđenju Ratku Mladiću iskaz je dovršio Zoran Kovačević, zapovjednik 2.čete Bratunačke brigade VRS-a koja je sudjelovala u zauzimanju Srebrenice 1995.godine
Dalje/More

Mladi poručuju: Nema budućnosti bez suočavanja s prošlošću

Mladi žele žele i čine promjene, jedna je od poruka mladih pravnika iz cijelog svijeta koji su se okupili u Sarajevu u sklopu Ljetne škole prava. Suočavanje s prošlošću samo je jedna od tema o kojoj razgovaraju
Dalje/More

Deset godina od obnove Starog mosta: Uprkos politici, pomaka ima

Posmatrači društvenih zbivanja u Mostaru i BiH ističu kako je obnovljeni Stari most - uprkos svemu - promijenio imidž Mostara. Štaviše, mišljenja su da Stari most pruža odlične šanse za unapređenja turističke ponude u BiH
Dalje/More

Video Pejić o liječenju pacijenata nesrpske nacionalnosti

Na haškom suđenju Ratku Mladiću dvodnevni iskaz je dovršio Milan Pejić, sarajevski liječnik koji je nakon odlaska iz bolnice „Koševo“ i opkoljenog Sarajeva u svibnju 1992.godine - organizirao bolnicu „Žica Blažuj“ na Ilidži
Dalje/More

Fotogalerija Biciklistički maraton iz Kragujevca u čast Starog Mosta

Iz Kragujevca je startovao 11. Tandem - bicilistički maraton do Mostara, tradicionalna sportska manifestacija, ustanovljena 2004. godine, u čast obnavljanja Starog mosta na Neretvi i obnavljanja pobratimstava između ova dva grada.
Dalje/More

Prijedlog KPZ-a Kaonik: Regionalni azil za pse u krugu zatvora

Kazneno popravni zavod Kaonik kod Busovače raspolaže sa 8 hektara zemljišta i tri velika magacina bivše JNA koji su pogodni za azil pasa. Potporu ideji za azil dali i predstavnici Vijeća Europe
Dalje/More

Deceniju poslije: Stari most (ni)je povezao dvije strane u Mostaru

U srijedu se navršava deset godina od velike svečanosti kojom je otvoren obnovljeni Stari most, simbol Mostara, srušen 9. novembra 1993. napadima sa obližnjih položaja snage HVO-a
Dalje/More

Japanski ambasador govori što građani BiH misle

Nameće se pitanje ko je onda izabrao ovakvu vlast ako građani BiH misle isto što i japanski ambasador. Psiholog Ibrahim Prohić kaže da odsustvo reakcije iznutra pokazuje da bez podanika nema tiranina
Dalje/More

Gael Garcia Bernal počasni gost SFF-a

Meksički glumac Gael Garcia Bernal ovogodišnji je počasni gost 20. Sarajevo Film Festivala. Festival će biti otvoren gala projekcijom filma „Pasja ljubav“, u kojem Bernal tumači glavnu ulogu, u Otvorenom kinu Metalac
Dalje/More

Nema života bez dogovora o miru

Mnogi Palestinci koji decenijama žive izvan zemlje, poput Majida El-Adasija u Tuzli, sa bolom prate događaje u Palestini. S obitelji u Gazi zbog prekida veza ne mogu se čuti niti znaju što je s njima
Dalje/More

Video Anđa dobila struju nakon 70 godina

Iako je stigla struja u Anđin dom, petrolejku koja joj je decenijama rastjerivala mrak nije poslala u mirovinu
Dalje/More

Svjedok suočen sa zločinima redovnih snaga u Foči

Svjedok Simović pri tom se kleo u Boga – da ni on ni drugi pripadnici VRS-a nisu znali za masovno silovanje zatočenih žena i djevojčica bošnjačke nacionalnosti
Dalje/More

Porodice žrtava: Strah da ih nećemo pronaći je nestao

U zločinima u ljeto 1992. godine na lijevoj obali rijeke Sane ubijene su cijele porodice. U nedjelju su ukopane 24 osobe sa prezimenom Kadirić, 21 sa prezimenom Hegić i 20 sa prezimenom Duratović
Dalje/More

Petković: KratkofilPlus donosi nagrađivane filmove svih žanrova

Industrija kratkog filma se sastoji od mladih ljudi koji imaju prirodnu tendenciju da se povezuju, kaže za RSE selektor i filmski kritičar osmog po redu festivala KratkofilPlus
Dalje/More

Najveća povijesna nepravda: BiH u zadnjem vagonu jugoistočnog vlaka prema EU

Za RSE Andrej Plenković govori o mogućem uticaju ovog odbora na proces proširenja Unije, te ukazuje na ključne aspekte zastoja BiH u procesu evropskih integracija.
Dalje/More

U Kozarcu kod Prijedora obavljena kolektivna dženaza za 284 žrtve

U Kozarcu kod Prijedora obavljena je kolektivna dženaza sa koje su na vječni počinak u mjesna mezarja i groblje ispraćeni posmrtni ostaci 284 građanina grada Prijedora nesrpske nacionalnosti, ubijena u proteklom ratu.
Dalje/More

Vučić u Doboju: Srbija i BiH zajedno da traže međunarodnu pomoć

Vlada Republike Srbije izdvojiće pola miliona eura za obnovu poplavljene osnovne škole Vuk Karadžić i za Opštu bolnicu u Doboju. To je nakon posjete delagacija Srbije i Republike Srpske ovoj osnovnoj školi, rekao premijer Srbije Aleksandar Vučić
Dalje/More

Fotogalerija Sanski Most: Ispraćaj 284 identifikovane žrtve

Kolona s posmrtnim ostacima 284 žrtve koje su ubijene tokom proteklog rata na području Prijedora, stigla je u poslijepodnevnim satima u Kozarac, gdje će u nedjelju biti obavljena kolektivna dženaza i ukop
Dalje/More

Stefanovski za RSE: Sve je nekako disperzirano, rastureno

Možda je za mene bilo najbolje, ali za mlade danas, koji "vrte" po tim telefonima, za njih je ovo vrijeme najbolje, jer bolje nikada nisu imali. Ne bih želio biti isključiv. Ima talenata, ima bendova, ima muzičara, ali se oni moraju izboriti za svoju istinu - kaže u intervjuu za RSE makedonski muzičar Vlatko Stefanovski
Dalje/More

Žujo: Nigdje u Evropi, pa ni u Austriji, nema spomenika Francu Ferdinandu

Književnik i publicista iz Sarajeva Valerijan Žujo, koji je u Pragu promovisao knjigu "Glosar Sarajevskog atentata", u intervjuu za RSE kaže da je djelo priručnik i može biti od koristi svima koje interesuje ova tematika
Dalje/More

Neum izvan turističkih putanja

Bilo da je riječ o stranim, ali i domaćim gostima, do Neuma sve teže je doći jer ova turistička destinacija, jedina koju BiH ima na moru, još nema prohodne putne komunikacije ka unutrašnjosti BiH
Dalje/More

Dodikov zahtjev o Hilu ocjenjen kao predizborna taktika

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović za RSE kaže kako sumnja da će Predsjedništvo razmatrati zahtjev Milorada Dodika da se otpravnik poslova Ambasade SAD Nikolas Hil proglasi nepoželjnim
Dalje/More
Više tekstova
25.07.2014.

RATNI ZLOČINI U PRIJEDORU

Ratni zločini u Prijedoru: Za žrtve Briševa pravda ne postoji


Prijedor
Prijedor

////////////////////////////////////////////////////////

U Prijedoru se nastavljaju obilježavanja stradanja nesrpskog stanovništva u proteklom ratu. U petak je u selu Briševo održana komemoracija za 67 bosanskih Hrvata ubijenih prije 22 godine. Za ovaj zločin nad Hrvatima još niko nije procesuiran.

Selo Briševo kod Prijedora mjesto je najmasovnijeg stradanja bosanskih Hrvata u jednom danu u ratu od 1992. do 1995. godine u BiH. U ovom mjestu srpske snage 24. i 25. jula 1992. godine ubili su 67 mještana Hrvata.

Župnik iz obližnje crkve u Staroj Rijeci Iljo Arlović prošle godine nam je svjedočio o dešavanjima iz jula 1992. godine:

Mene i stotinjak župljana su odveli 23. u logor. A onda su 24. na 25. podno stanice preko Briševa ubili nevinih, nedužnih civila 67. Neke su masakrirali, većina je tupim predmetom poubijana, nešto malo njih lakšim oružjem.“

Ovo je bio dio akcije rasprostranjenog sistematskog napada na bošnjačka i hrvatska sela oko Prijedora na lijevoj obali Sane, kako to navodi Haški tribunal, kaže Edin Ramulić iz Udruženja Prijedorčanki “Izvor”:

„Išli su 20. jula u nekoliko sela, u četiri sela na lijevoj obali, pa su onda 23. u Čarakovo i Zecovi, i on da su dalje nastavili na Briševo. Učestvovale su jedinice, to je sigurno, Šesta sanska, 43. prijedorska, peta kozarska i policijske jedinice.“      

Prijedorsko udruženje “Izvor” od 1996. godine prikuplja informacije o nestalim osobama, pruža podršku žrtvama i svjedocima ratnih zločina i gradi kulturu sjećanja.

„Nema pravog istraživanja koliko je tačno jer nije bilo procesa. Mi smo došli do broj 59, ali držimo da mještani najbolje znaju, koji kažu da je 68 - negdje se pominje 67, negdje 68.“, kaže Edin Ramulić.

U Briševu 25. jula 1992. stradale su kompletne obitelji Matanović, Atlija, Dimač, Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-ogodišnji Ervin Matanović.

Seida Buljubašić iz „Izvora“ ističe da je u Briševu danas nastavljeno i potpisivanje peticije da se u središtu Prijedora podigne spomen obilježje s imenima 102 djece koja su ubijena ili nestala u razdoblju od 1992. do 1995. godine na području tog grada:

„Postoji incijativa roditelja ubijene djece iz Prijedora da se podnese zahtjev Skupštini opštine grada Prijedora za podizanje spomen-obilježja ubijenoj djeci.“

Za zločine u Briševu još nitko nije odgovarao iako je prije tri godine Tužilaštvo BiH najavljivalo da će biti završene istrage.

Franjo KomaricaFranjo Komarica

Banjalučki biskup Franjo Komarica već godinama izražava nezadovoljstvo što, i pored istrage koju su vodili Tužilaštvo BiH i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), još niko nije procesuiran za zločine u Briševu i na području Banje Luke:

„To znači da pravna država ne postoji za Hrvate ni Briševa ni banjalučke regije jer u Banjoj Luci je puno Hrvata ubijeno, daleko više protjerano, a nismo čuli da je itko za te ubijene Hrvate u banjalučkom kraju, pogotovu u prijedorskom kraju, odnosno na Briševu, pozvan na odgovornost.“ 

Komarica je u Briševu održao misu i izmolio opijela za sve pokojne. Najstarija žrtva u Briševu bio je 81-godišnji Stipo Dimač. Briševo je danas mrtvo mjesto. Pet kuća je obnovljeno nakon rata, a bivši stanovnici dolaze samo u ljeto da ga posjete.


////////////////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////////////


///////////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 07/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
18549160

Powered by Blogger.ba