Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.04.2017.

SEKTA

Sekta


 Ivo Anić

Autor
18.4.2017. 



Sekta

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu.

Piše: Ivo Anić

Programer Filip Rodik prikupio je jedan dio poruka koje su naši sugrađani ispisivali na svojim Facebook profilima, ili ih kao komentar u posljednjih pet godina – od 2012. do početka 2017. ispisivali na profilima nekolicine portala izrazito desne orjentacije. Svoj elektronički „trag“ tako je bez straha od bilo kakvih sankcija, na stranačkim ili osobnim Facebook profilima Velimira Bujanca, Željka Glasnovića, portala Večernji. hr, Narod.hr, Kamenjar. Info, Direktno. hr, Urbana desnica, Projekt Velebit i Priznajem, Hrvat sam, ostavilo desetak tisuća ljudi, a indirektno podržalo elektroničkim tragom „sviđa mi se“ još tridesetak tisuća.

Sadržaje takve vrste, navodi Filip, a prenijele su Novosti, 80 000. naših sugrađana podržalo je, a ne osudilo, a od 4,5 milijuna poruka, komentara ili izjava, Rodik je sistemom filtriranja označavao poruke koje u svom sadržaju imaju „Za dom spremni!“, te je od 2014. u kojoj se to desilo 1,7 tisuća puta, došao do porazne brojke od 4,7 tisuća u prošloj godini i ta brojka neumoljivo raste.

Pravna država u zrakopraznom prostoru i internetskim bespućima očito ne postoji, no osnovni problem jest što ne postoji niti u zbilji, u stvarnom životu u kojem  politika fašizam ili prešutno podržava ili otvoreno podupire. Najnovija istraživanja pokazala su izuzetan rast šovinističkih i rasističkih internetskih napada diljem Europe, tako da ni Hrvatska, očito, u tom trendu ne zaostaje, kao i u trendu širenja i porasta filoustaških i neonacističkih organizacija koje preko interneta propagiraju svoje stavove, a sve više ih korisnika tih i takvih portala ili njihovih osobnih, društvenih profila otvoreno podržava.

Hrvatska očito i dalje ima problema s diskriminacijom nacionalnih manjina i poštivanjem ljudskih prava i sloboda, jer su poruke, komentari ili objave otvoreno usmjerene na manjine, kao i na one koji dovoljno hrvatski ne razmišljaju. Toj jako izraženoj nacionalističkoj retorici i govoru mržnje pridonijeli su aktualni političari na vlasti, koji nikada nisu osudili posebno sporni pozdrav, već ga implicitno ili podržali, ili prešutno uvrstili u političlki mainstream za svoje trenutne potrebe, što je u konačnici dovelo do drastičnog porasta retorike mržnje i jačanja netolerancije, posebno na internetskim stranicama.

Razdoblje političke nestabilnosti kojoj smo svjedočili u protekle dvije godine, generiralo je u društvu porast netolerancije, svjedoci mo jačanja nacionalističke retorike kao i neoustaških skupova, znakovlja, podizanja ploča, posebno one u Jasenovci, u bivšem stožeru Maksa Luburića, kao i oživljavanja fašističke ideologije koja se perfidno provlači kroz medije, koji su postali klerikalno – fašističke glasnogovornice, a koje promiču korištenje provokativne ili eksplicitne ikonografije koja općenito potiče na mržnju prema manjinama. Poticanje na diskriminaciju, klevete i uvrede, posebno se provode prema nepoćudnima, najčešće novinarima, koji jedini još ukazuju na te opasne i brzo rastuće trendove koje uglavnom generira, potiče ili prešutno odobrava aktualna politika.

Posebno zabrinjava, ako gledate presjek tih i takvih poruka mržnje, javni sektor, iz kojeg najčešće dolaze te i takve poruke, a on je posebno oštar prema manjinama na koje se upozorava kao na stalnu i prijeteću opasnost. Pravo korištenja jezika, pisma manjina demoniziraju se, a francusko – njemački kanal Arte napravio je i dokumentarac o Hrvatskoj „Rechts, zwo, drei – Driftet Europa ab?“, u kojem se prati zabrinjavajući trend porasta fašizma, kao i popularnosti Marine Le Pen u Francuskoj, Pegide i AfD-a u Njemačkoj, ali koji je istakao Hrvatsku kao zemlju u kojoj fašizam najbrže jača „kao najmanje poznatoj, ali ništa manje zabrinjavajućoj zemlji.“

Pegida, koja je prerasla praktički u pokret, započela je ne zaboravimo iz jedne opskurne desničarske ideološke platforme, običnog portala koji je okupljao građane revoltirane sve bržom „islamizacijom Zapada.“ U njemačkom gradu Dresdenu 2014. ta struja potaknuta upravo internetskim ohrabrujućim porastom, u rekordnom je vremenu i kratkom periodu izrasla u panevropsku organizaciju, te se uskoro proširila i na Norvešku, a sam lider ultra desničara Joerg Meuthen ( AfD) potvrdio je svoj status upravo osokoljen internetskom agendom, tj. brzorastuićim brojem aktivnih članova njegove profašističke struje, koji se nisu libili stavljati na njegove stranice nacistička obilježja, tekstove i pamflete o Židovskom stradanju i holokaustu, kojeg su skndalozno umanjivali ili se javno izrugivali s njim.

Mađarska je za sada otišla najdalje u toj sferi, kada se druga stranka po jačini, sa svojim liderom Jobbikom javno usprotivila kada je Budimpešta izabrana za grad domaćin Svjetskog židovskog kongresa, te u išli toliko daleko da su tražili spiskove Židova u Mađarskoj u svrhe – nacionalne sigurnosti, preko interneta , naravno.

Naravno da programer Filip Rodik nije uspio sakupiti sve profašističke komentare i komentatore, kao i sve one koji šire mržnju, nesnošljivost i paranoju prema manjinama na internetskim mrežama ili portalima i naravno da ma koliko se trudio nikada u tome u cijelosti neće uspjeti, ali već same brojke dovoljno su strašne i dovoljno nam govore. Kako se iz godine u godinu, pirast pogotovo mladih ljudi koji prihvaćaju ta i takva stajališta, znatno i zabrinjavajuće povećao. Možemo za to kriviti ekonomske prilike, možemo za to kriviti vlast i političare koji javno potiču i ohrabruju takvu vrstu sadržaja, no istina je jedna i ona je porazna.

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu. Taj poraz, poraz je svih nas, jer se ne znamo nositi s njima, tim nama bliskim ljudima objasniti koje i kakve strahote podržavaju, kakvoj se zločinačkoj religiji kunu i kakvom užasu povlađuju.

Taj poraz je poraz svih nas. Nas normalnih ljudi koji po statistikama, brzorastućim trendovima, postajemo sekta.

Sekta ili šaka ljudi koji se u ovoj zemlji mogu još koristiti razumom, svojom izobrazbom i povijesnim znanjem, svjetonazorom i racionalnim pogledima na svijet, kakvim bi on, barem po Ustavu RH, trebao izgledati.   Kako vrijeme odmiče pitanje je samo što ta zadnja sekta normalnih može napraviti?

Prije što ne završi pod stvarnim i fizičim nasiljem koje će se kad – tad prenijeti iz virtualnog i u stvarni svijet!










19.04.2017.

ESAD BAJTAL: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE

Esad Bajtal: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE


Esad Bajtal

Autor
19.4.2017. 



Esad Bajtal: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE

Foto: Masa Galic

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Nakon što je već solidno otoplilo, povelik snijeg, jutros 19. 04. 2017. godine, iznenada, sasvim neočekivano, pokri Bosnu, njene zelene livade i beharom već rascvale voćnjake. Baš kao u sevdalnci “Snijeg pade na behar na voće”. Naravno, rijetko se događa, ali nije ništa novo. O istom događaju svoga vremena izvještava i slavni sarajevsku hroničar Mula Mustafa Bašeskija:

Kada se već jako bio razvio behar, pade snijeg i nastade žestoka studen, tako da se behar promrznuo. Ovo se dogodilo u mjesecu šabanu (30. III – 27. IV) 1759.

Da li je baš ovaj ili neki drugi snijeg povod pjesmi ne znam. Ali znam samo da snijeg u pjesmi nije slučajno, a najmanje je u njoj samo zato da bi pjesma zabilježila neobičnost te vrste. Zašto snijeg a ne kiša? Zašto pjesma ne kaže: “kiša pade na behar na voće”. A mogla je. Kiša na beharu spada u redovno stanje stvari. Snijeg na beharu je nešto sasvim drugo. Kad snijeg padne na behar, riječ je o nečem vanrednom, neobičnoom koje potiskuje ono obično, svakodnevno. Svojom neobičnošću, snijeg u ovo doba godine, kao i sve drugo, spada u „Božje davanje“. U pjesmi to Božje davanje postaje Božji znak urušavanja starog i uspostavljanja nekog novog poretka stvari. A kad Bog uspostavi novi poredak, ni ljudski više ne može ostati isti. Sve se ruši.

O čemu se radi?

U vrijeme nastanka sevdalinke sistem dogovorenih brakova, kao sastavni dio uobičajenog poretka, funkcionira kao nešto sasvim prirodno. Upravo zato, “neprirodno” padanje snijega “na behar na voće”, kao urušavanje uobičajenog toka stvari, postaje Bogom dan znak za pobunu i isporuku zahtjeva za novim poretkom vrijednosti. Neodrživost jednog, prirodnog, vodi padu i neodrživosti drugog, ljudskog poretka. To je trenutak krize koji otvara horizont slobode i nove, dotad zatomljene mogućnosti društvenog poretka. Pjesma, pozivajući se na prirodnu (dakle, Božju)*, priziva, traži i zahtijeva pravo na drugu, ljudsku, tj. društvenu neobičnost. Na slobodu ljubavnog izbora.

Snijeg pade na behar na voće
Neka ljubi ko god koga hoće 

Snijeg u nedoba, “kad mu vrijeme nije”, kao simbolički slom uobičajenog reda i poretka, postaje zgodna prilika da se ista logika protegne i na neke druge životne sfere. Jednom običaju (poretku) je odzvonilo, i pobuna protiv njega može da počne:

Neka ljubi ko god koga hoće
A ko neće nek se ne nameće
Od nameta nema selameta

Sa gender stanovišta našeg vremena, ova sevdalnika, kao uostalom i cijeli njen opus, unosi nedvosmisleni emancipatroski naboj u život žene. Zahtjev “Neka ljubi ko god koga hoće”, zahtjev je za oslobođenje žene od presije običaja i nametanja koji, nemilosrdno, do bola, gaze volju, želje i htijenja djevojačke osjećajnosti. A nametanje ne vodi ničemu dobrom. I tu je pjesma sasvim jasna: “od nameta nema selameta”. Otuda sevdalinka kao zgodan način i oličenje one mladalačke pobune koju nije bilo moguće izvesti ni na jedan drugi način. Samo pjesmi je dozvoljeno da kaže ono što je jezikom svakodnevnice nezamislivo i neizgovorljivo:

Od nameta nema selameta

Tako u okruženju tvrdih adeta i običaja pjesma postaje vid odvažnosti da se, kroz bodljikavu ogradu uobičajenih i neupitnih zabrana, posegne za vlastitom slobodom. Ljubav se pjesmom brani od običaja. Baš kao što običaji svojim ograničenjima i zabranama dovode u pitanje mogućnost slobodnog ljubavnog izbora:

Koga hoću, ne daju mi
Koga neću, nameću mi
Jest tako mi zdravlja moga
Ne imala nikog svoga

I nisu u pitanju samo djevojačke, nego, ljudske slobode. Na jednakom udaru običaja toga doba su i momci. Ponekad toliko mladi da njihova svijest nije dorasla smislu konkretnih zbivanja i događanja koja roditelji nameću i provode:

Meha majka luda oženika
Još luđega u đerdek spremila

U nemogućnosti da razumije jednu nestvarnu stvarnost, ostaje mu još samo zbunjenost na ivici emotivnog sloma:

Gleda Meho lijepu djevojku
Gleda Meho al se ne dosjeća
Šta će sobom, a šta li sa njome
Pa zaplaka traži staru majku 

Njega tješi pod duvak djevojka: 

Nemoj plakat moji jadi Meho
Ja sam tebi nešto donijela 

Šta mu je donijela?

U odgovoru na ovo, naizgled banalno pitanje, dolazimo do najvećeg umijeća sevdalinke i njenog prefinjenog poetskog jezika: da sve kaže, a da, ostajući metaforički vrlo precizna, ne bude ni vulgarna ni prizemna ni nejasna:

Ja sam tebi nešto donijela:
U njedrima dvije gurabije
U dimije – ticu lastavicu

Sve je uredu. I sve je na svom mjestu. Običaj uljudnog govora je sačuvan, a poruka prenijeta precizno i bez zabune. Tako sevdalinka rafiniranim metaforama izriče svoje želje i zahtjeve; nade i razočarenja; čuvajući pri tom ljudski dignitet aktera ljubavne drame. I to je ono što je čini ljudski velikom i estetski jedinstvenom poetskom formom koju je iznjedrilo jedno vrijeme uobičajenog nametanja i prisilnog ljubavnog odricanja.

Iz knjige E. Bajtal, Sevdalinka – alhemija duše, izd. Rabic, Sarajevo 2012.

___________________________________

* Deus sive natura (Bog ili Priroda), kaže Spinoza

//////////////////
/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 19. april/travanj 2017.

19.04.2017.

SAMO ON SVE (NE) ZNA: JADRANKO PRLIĆ - POLEMIKA SA ISTINOM I PRAVDOM

SAMO ON SVE (NE) ZNA: Jadranko Prlić - polemika sa istinom i pravdom (VIDEO)

Večernji list, izdanje za Bosnu i Hercegovinu, počeo je jučer s objavljivanjem feljtona s dijelovima iz još neobjavljene knjige prvog i posljednjeg predsjednika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranka Prlića...



SAMO ON SVE (NE) ZNA: Jadranko Prlić - polemika sa istinom i pravdom (VIDEO)


Image result for dodik i covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Image result for dodik i covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Koji trenutno u Haškom zatvoru kao dio tzv. hercegbosanske šestorke čeka pravomoćnu presudu za ratne zločine počinjene od strane HVO-a na prostoru nekadašnje „Herceg-Bosne“ Prlić je prema prvostepenoj presudi osuđen na 25 godina zatvora, piše agencija Patria.
 
Knjiga "Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg-Bosne", trebala bi se pojaviti u javnosti do ljeta, a Večernji list svojim čitateljima donosi dijelove knjige u kojoj Prlić opisuje svoje viđenje nastanka „Herceg-Bosne“, političke i ratne prilike na prostoru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.
 
Već u prvim redovima feljtona da se zaključiti na kakvim tezama počiva knjiga prvog i posljednjeg predsjednika „Herceg-Bosne“.
 
Prlić piše da su prethodne publikacije vezane za „Herceg-Bosnu“ - "temeljene na stereotipima koji su opisivali događaje potpuno neprepoznatljive akterima koji su u njima sudjelovali", te da je "objavljeno više tisuća naslova, ali da još niko nije isključivo dokumentima i autentičnim svjedočenjima, cjelovito pokazao razloge formiranja Hrvatske zajednice, a zatim 'Hrvatske Republike Herceg-Bosne'".
 
Jadranko Prlić ovom tezom želi budućim čitateljima, prije nego što uopšte dođu u priliku da pročitaju njegovu knjigu, poručiti da se apsolutna istina o događajima vezanim za formiranje i djelovanje „Herceg-Bosne“ nalazi isključivo u toj knjizi, a da sve knjige objavljene prije njegove jednostavno ne vrijede ništa, jer su temeljene na stereotipima i nepoznavanju stvarne situacije na terenu.
 
Kao primjere takvih knjiga, koje počivaju na stereotipima i teorijama zavjere, kako kaže Prlić, navodi i knjige autora i novinara Patrije Seada Seje Omeragića "Dogovoreni rat" i Mehmedalije Bojića "Historija Bosne i Bošnjaka".
 
Prlić žestoko kritikuje autoricu BBC-jevog filma "Velika Hrvatska" Belindu Giles, optužujući je da nije imala nikakvog prethodnog predznanja, niti je posvetila vrijeme istraživanju, te da je prije snimanja filma pročitala svega nekoliko primjeraka novina.
 
On joj zamjera da u filmu pokazuje kako Hrvati iz Hercegovine izdaju bosanske Hrvate.

 

Međutim, takve optužbe je iznio i sam gradonačelnik Dervente Vinko Begić, koji je direktno optužio hercegovačku liniju za pad Bosanske Posavine.
 
Isto je uradio i Iko Stanić, koji je bio član HDZ-ovog vrha u BiH, te Anto Kovačević. O padu Posavine govorio je i Stjepan Kljuić, prvi predsjednik HDZ BiH.

 

Desetine drugih Posavljaka je optuživalo HDZ za prodaju njihovog rodnog kraja. Prlić sada to, sudeći prema ovom feljtonu, negira vrlo površno.   
 
On nastoji proturiti tezu da je HVO bio multietničkog sastava, s velikim brojem muslimana u svojim redovima, te da su sukob između Bošnjaka i Hrvata u svim gradovima u kojima je do njega došlo, započeli Bošnjaci, odnosno Armija RBiH.
 
U svim mjestima sukoba, HVO je prvi pokretao napade. Uradio je to u Gornjem Vakufu koji je opciji tzv. Velike Hrvatske bio na putu prema spajanju sa Srednjom Bosnom. Uradio je to u Travniku, u Vitezu, u Ahmićima, u Varešu u Stupnom dolu, u Konjicu, u Mostaru itd.         
 
Prlić, također, želi istaći kako na teritoriju BiH nije bilo vojske iz Hrvatske, već da su u redove HVO-a pristupali samo Hrvati čije je porijeklo iz BiH.

 

Nema ni riječi o tome da su na području Stoca ratovale regularne jedinice iz Splita, u Konjicu iz Trogira... Tu ni Tribunal nema nikakvih dilema, sudeći prema pet pravomoćnih presuda koje smo do sada imali protiv pripadnika HVO-a, pa i ove posljednje protiv Prlićeve grupe.  
 
Ako je suditi po prva dva nastavka feljtona, nema sumnje da je očita namjera Jadranka Prlića da kroz svoju knjigu iznese ono na čemu se zapravo i zasniva kompletna odbrana tzv. hercegbosanske šestorke u Hagu, te da se pored toga ubere i solidan honorar.
 
Izgleda da jedinu istinu o ratu na prostoru nekadašnje „Herceg-Bosne“ zna samo Jadranko Prlić, a svi drugi svoju istinu zasnivaju na "teorijama zavjere i stereotipima".

 

(SB/Vijesti.ba/NAP) 

 ///////////////////////////////

///////////////////////////////

///////////////////

PREMIJERKA RS NA TAJNOM ZADATKU: Zašto Cvijanovićka krije da u SAD ide na sastanak MMF-a?

Zašto premijerka Cvijanović krije da u SAD ide na sastanak MMF-a?

///////////////////////

PUSTOŠI VOJNE OTPADE SSSR-a: 'Nije sigurno da je Vučić služio vojsku, ali paravojsku pod vojvodom Nikolićem svakako jeste' - 3

PUSTOŠI VOJNE OTPADE SSSR-a: 'Nije sigurno da je Vučić služio ...

///////////////////////////////////


////////////////////


Erdogan za CNN : ‘Nisam diktator, ovaj referendum uopšte nije bio zbog mene! Znate, mogao bih umrijeti svakog trenutka…’

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u ekskluzivnom intervjuu za CNN bjasnio je da nove ustavne promjene kojima je dobio apsolutnu moć ne znače da je postao diktator. Štoviše, Erdogan se novinarki [...]

18.04.2017.

ČOVIĆEVIM IZMJENAMA IZBORNOG ZAKONA BiH PREKO 17.000 HRVATA NE BI IMALO SVOJE PREDSTAVNIKE U PARLAMENTU FBiH

Čovićevim izmjenama Izbornog zakona BiH preko 17.000 Hrvata ne bi imalo svoje predstavnike u Parlamentu FBiH

Selma Ašćerić
Autor 18.4.2017. 


Čovićevim izmjenama Izbornog zakona BiH preko 17.000 Hrvata ne bi imalo svoje predstavnike u Parlamentu FBiH
Image result for dragan covic karikature

Izabrani predstavnici HDZ-a BiH i HDZ 1990 konstantno i kontinuirano potenciraju da su Hrvati u BiH neravnopravni sa ostalim narodima, što je bilo tema i nedavno održanog znanstveno-stručnog skupa“Hrvati u BiH – nositelji europskih vrijednosti”. Dragan Čović se kao i obično izjasnio da se prije svega zalaže za institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda u cijeloj BiH, o čemu bi trebale da svjedoče i predložene izmjene Izbornog zakona BiH.

Mi smo sebi stavili u prioritet kao hrvatski narod, nositelj političkog života u BiH, da budemo predvodnici svekolike stabilnosti BiH, njenog europskog puta i naravno da osiguramo ustavnu i institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda na čitavom području BiH.

(Dragan Čović, 16.03.2017.)

Krajem prošle godine Ustavni sud BiH proglasio je neustavnim odredbe Izbornog zakona BiH, o načinu izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a na osnovu apelacije Bože Ljubića. Nakon presude, kojom su odredbe Izbornog zakona BiH proglašene neustavnim, HNS BiH (čije su članice i HDZ BiH i HDZ 1990) pristupio je izradi prijedloga, odnosno amandmana na Izborni zakon BiH, a kako bi se postigla ravnopravnost i izvršila presuda Ustavnog suda BiH.

Prema javnosti dostupnim prijedlozima izmjena Izbornog zakona, jasno su postali vidljivi stranački interesi na jednoj, i deklarativno zalaganje za ravnopravnost Hrvata na drugoj strani. Priča o izmjenama izbornog zakona BiH dobila je dva lica, kao i dva prijedloga o načinu izbora izaslanika u Dom naroda FBiH.

Naime, prvi model predviđa da se iz svake županija / kantona bira broj predstavnika svakog konstitutivnog naroda, a koji bi bio srazmjeran učešću tog naroda u ukupnom broju Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih u FBiH.

Prema prvom modelu, izaslanici iz reda svakog konstitutivnog naroda i ostalih županija / kantona brali bi se na sljedeći način:

a) 17 izaslanika iz reda bošnjačkog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija na način da Tuzlanska županija bira pet (5) izaslanika, Sarajevska četiri (4) izaslanika, Zeničko-dobojska tri (3) izaslanika, Unsko-sanska tri (3) izaslanika, Hercegovačko-neretvanska jednog (1) izaslanika i Srednjobosanska jednog (1) izaslanika iz reda bošnjačkog naroda.

b) 17 izaslanika iz reda hrvatskog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija na način da Hercegovačko-neretvanska županija bira pet (5) izaslanika, Srednjobosanska četiri (4) izaslanika, Zapadnohercegovačka tri (3) izaslanika, Herceg-bosanska dva (2) izaslanika, Zeničko-dobojska jednog (1) izaslanika, Posavska jednog (1) izaslanika i Tuzlanska jednog (1) izaslanika iz reda hrvatskog naroda.

HNS i HDZ BiH pod izgovorom provedbe i primjene odluke Ustavnog suda BiH, prilagođavanjem i izmjenom Izbornog zakona BiH, precizira broj delegata iz svakog naroda po kantonima, na način da najviše Bošnjaka dolazi iz onih kantona gdje su većina, najviše Hrvata iz kantona gdje su oni većina i najviše Srba iz kantona gdje ih je po popisu stanovništva najviše.

Prema tome, Klub delegata iz bošnjačkog naroda činilo bi pet delegata iz Tuzlanskog kantona, četiri iz Kantona Sarajevo, tri iz Zeničko-dobojskog kantona, tri iz Unsko-sanskog kantona, te po jedan iz Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona.

Klub delegata iz hrvatskog naroda bi činilo pet delegata iz Hercegovačko-neretvanskog kantona, četiri iz Srednjobosanskog kantona, tri iz Zapadnohercegovačkog kantona, dva iz Kantona 10, te po jedan iz Zeničko-dobojskog kantona, Posavskog kantona i Tuzlanskog kantona.

Dakle, prema ovom prijedlogu, 17.520 Hrvata (Rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine) koji žive u Kantonu Sarajevo ne bi imali svog predstavnika u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Gore predloženi model izbora Doma naroda FBiH suprotan je tvrdnjama i obećanjima koje je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH, i nekadašnji kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, iznjeo na predizbornom skupu u oktobru 2014.

Nismo digli ruke od Sarajeva kako bi neki voljeli. Ono što radimo i način na koji to radimo iza sebe krije vjerodostojnost politike koju zagovaramo.

Trebamo biti ponosni na 24 godine stranačkog djelovanja HDZ-a BiH. Snaga HDZ-a BiH je pokrenuta upravo ovdje u Sarajevu.

(Dragan Čović, Predizborni skup HDZ i HNS BiH 01.10.2014.)

Drugi tzv. “Dionički model” predviđa dosta složen i komplikovan način izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, a rješenje je bazirano na tačnom izračunu „koeficijenta elektorskog glasa“ koji matematički precizno svakom konstitutivnom narodu (i ostalim) u svakom kantonu dodjeljuje tačno onoliko glasova („dionica“) koliki je udio stanovnika tog konstitutivnog naroda (i ostalih) u nekom kantonu prema ukupnom broju stanovnika tog naroda u Federaciji BiH.

Prvi model, u vidu amandmana na Izborni zakon BiH, očigledno je u suprotnosti sa zagovaranjem ravnopravnosti Hrvata u cijeloj BiH, a da ne govorimo tek koliko je u suprotnosti sa navedenom izjavom kako Sarajevo nije zanemareno.

Za svoju izjavu o ravnopravnosti Istinomjer Čovića ocjenjuje sa nedosljedno.

Istinomjer je zbog provjere autentičnosti teksta Prijedloga izmjena Izbornog zakona kontaktirao i HDZ BiH i HDZ 1990, i oni su nas uputili na HNS koji nam svoj odgovor, do momenta objave članka nije dostavio.

(Istinomjer.ba)











18.04.2017.

JAD MRŽNjE, I MOĆ PRAŠTANjA

Jad mržnje, i moć praštanja

Goran Sarić

Autor
18.4.2017. 



Jad mržnje, i moć praštanja

Foto: Flickr

/////////////////////////////

Grad Konjic, ulica Suhi do, kasna jesen devedeset druge. U podrum susjeda P., u kome se već nekoliko mjeseci krijemo od granata, ulazi moj kolega, profesor iz srednje škole, ovdje ću ga nazvati Rumeni. Obučen je u uniformu HVO-a. U skloništu smo u tom trenutku samo ja, majka i jedna starica, tetka našeg domaćina koju i mi svi tako zovemo. Kolega, bivši gorljivi partijac, bučno otvara vrata naziva faljen Isus, mada zna da mati i ja nismo vjernici.

Potom, samouvjereno sjeda na stolicu i nakon nekoliko dugih minuta šutnje, vadi kamu iz futrole i veli Tetki, sve me ispodoka mjerkajući: “Znaš, Tetka, ja bih sve one Srbe sa Boraka doveo u Grad, na raskrižje, svezao ih naglavačke, i ovako, polako…”

Pa poče mahati kamom. K’o pravi mesarski dirigent.

“Nemoj, sine, grijeh ti je to i pomislit,” prošapta starica, vjernica koja je cijeli život grijala crkvene klupe.

“Bi’, bi’, Tetka, da znaš”, odgovori Rumeni, osovi se na noge pogane i napusti sklonište.

Svo to vrijeme, šćućurena, mati me je čvrsto držala za ruku, valjda da mu ne bih nešto “lanuo”. A ja – skamenjen.

Koliko znam, Rumenom do tada, a ni kasnije, niko u ratu nije stradao. Nego,mržnja je čudo. I ja sam bio kivan na karadžićevce, ali nikog nisam mrzio. Često sam viđao da najviše mrze oni koji u ratu nikog, i ništa nisu izgubili.

Ali, čudo je, katkad još i veće, ljudska dobrota. Evo primjera.

Nekako baš u to vrijeme, kao član mjesnog Crvenog krsta otišao sam na saučešće kod stare konjičke porodice Begić. Njihov sin, moj mlađi kolega-pjesnik Dženan Begić, vojnik Armije BiH poginuo u borbama, čini mi se oko Hadžića. Znao sam ga iz lokalnog književnog kluba. Nismo bili prijatelji, ali smo se viđali i pomalo družili. Bio je neobičan, simpatičan momak. I solidan pjesnik.

U mjesnom CK sam insistirao da mu i ja, njegov drug, baš kao Srbin roditeljima odem na žalost. Neki su se malo pribojavali kako će me ljudi primiti, ali smo se na koncu složili da je to u redu, čak i poželjno.

I stvarno, tako i bi. Ljudi me primili kao najrođenijeg. Nijedne ružne riječi, ni prijekog pogleda. Čini mi se čak da su posebno pazili da me nečim ne povrijede.

Mnogo kasnije, iza rata, kad smo na Boračkom predstavljali Đanijevu posthumno objavljenu zbirku pjesama, došli i otac, i mati, i rođaci…Bila je to najdirljivija književna veče na kojoj sam ikada učestvovao.

Eto, i tako se može nositi sa zlom, i ličnom tragedijom.

Druga priča o dobru, skoro na rubu “naučne fantastike”.

Ediju (Eddy) Hekmanu, kliničkom psihologu iz Groningena, sjever Holandije, momak ubio kćerku. U napadu bijesa umlatio je aparatom za gašenje požara. Djevojka se zvala Renske, a mladić Alasam, tamnoputi izbjeglica iz Benina. Za sobom su imali dugogodišnju vezu, na koju je u zadnje vrijeme pala debela sjenka problema oko Alasamovog zahtjeva za azil u Holandiji. Naime, nakon desetogodišnjeg procesa, od advokata do advokata, sud je nedavno odlučio da se mladić mora vratiti u zemlju porijekla. I pored Renskinog uvjeravanja da će se vjenčati i tako izbjeći deportaciju, Alasam je zapao u duboku depresiju.I počeo piti antidepresivu. Paroksetine.

Djevojčin otac misli da su upravo oni prouzrokovali tragediju. Radi se o jakim lijekovima koji kod pacijenta nerijetko izazivaju konfuziju, osjećaj ugroženosti i agresivnost. Zato ih neki i zovu killer-drugs.

U strašnom zločinu koji je počinio supružnici Hekman apsolutno ne prepoznaju prijatelja pokojne kćeri. Po njihovim riječima, on je nježan, pažljiv, duhovit mladić.

“Ali, on vam je ubio kći?” iznenađeno konstatuje novinar dnevnog lista u intervjuu koji me je potaknuo na ovaj tekst. Edi mu odgovara protupitanjem: “Imate li Vi djecu? Zamislite da jedno Vaše dijete napravi nešto strašno Vašem drugom djetetu. Do tada sve bilo u najboljem redu, a onda – strašan udarac! Da li biste ga otpisali? Biste li pomislili: ‘Ah da, to je uvijek bilo problematično dijete’? Ne, tada obično pomisliš: ‘Kako je to moguće?’ To je bilo moje prvo pitanje. Alasam je bio član naše porodice. Oboje sam ih volio. Naravno da je tu bilo malih razlika, ali sam ga osjećao mojim djetetom. I još uvijek osjećam. On pripada nama.” (Pocrtao GS)

Već slijedećeg jutra Edi donosi odluku: “Pomoći ćemo mu,” kaže supruzi. Ova ga prvo pogleda, a onda klimne glavom. “U tom momentu nismo imali pojma u čemu bi se mogla sastojati ta pomoć, pa čak ni da li je naša odluka ispravna. Ali da baš to mora biti naš prvi korak, to nam je oboma bilo jasno,” napisao je docnije otac ubijene djevojke. I otišao posjetiti momka u zatvor.

Jednom, drugi, treći put. Iz tih, isprva suzdržanih susreta, rodila se ideja o pisanju knjige. Zajedničke knjige, koju bi napisali Edi i Alasam, svaki sa svojom verzijom tragičnog događaja.

Nedavno objavljena, knjiga Jedan kupe dalje (naslov aludira na slučajno upoznavanje Renske i Alasama) ovih dana izaziva ogromnu pažnju holandske javnosti. Edi Hekman se bukvalno “ne skida s ekrana”. Odaje utisak mirnog, uravnoteženog čovjeka s trajnim ožiljkom. Sam kaže da je to jednim dijelom maska, ali i profesionalna deformacija. A na pitanje šta mu je značilo pisanje ove knjige, i to sa kćerkinim ubicom, tiho odgovara: “Možda upravo to: da se malo lakše nosim s mojim bolom.”

U Edijevim riječima ni “grama” mržnje. On i dalje redovno posjećuje “sina” u zatvoru. Knjiga očinstva nije zaklopljena.

Kako to objasniti mom “kolegi” Rumenom, i mnogim drugim rumenima?

////////////////////
////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 18. april/travanj 2017.

18.04.2017.

DRAGAN ČOVIĆ NE ODUSTAJE : IZMJENE IZBORNOG ZAKONA SU PRIORITET

Dragan Čović ne odustaje : Izmjene izbornog zakona su prioritet


April 18. 2017.


Danas je u Mostaru održana sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH.


///////////////////////////////////


Image result for dragan covic u helikopteru fotos





Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

 

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

//////////////////////////////


Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos



Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos



Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic u helikopteru fotos



Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


– Razgovarali smo o tome kako bi se set prijedloga našao u parlamentarnim klupama. Imamo usuglašen stav oko prve i druge tačke dnevnog reda HNS-a i vjerujem da ćemo već sutra na razini BiH imati neke incijative, a ove sedmice i na razini entiteta – rekao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, piše N1, prenosi Patria.

Na pitanje šta je sa izmjenama izbornog zakona, on je kazao da su one prioritet.

– On će sigurno biti na koordinaciji svih hrvatskih zastupnika i ministara na Vijeću ministara, a predvodi Borjana Krišto. Do kraja dana ćemo imati stav. Prijedlog modela koji smo usaglasili kroz HNS ide u proceduru putem Kluba u jednom odnosno drugom domu Parlamentarne skupštine BiH – izjavio je Čović i dodao da bi u narednih 5-6 dana trebali imali prijedlog za izmjene i dopune Izbornog zakona.

– Ništa nismo mijenjali što je HNS usvojio kao praksu kako smatramo da treba udovoljiti odluci Ustavnog suda BiH, rekao je Čović i dodao da se po tom modelu bira po 17 predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba – dodao je Čović.

Jedan od prijedloga s kojim su partneri najdalje otišli, kaže Čović je taj da jedan narod drugom ne bira predstavnike.

Kršenje dogovora hrvatski član Predsjedništva BiH gleda kao dio taktike.

– Ima ljudi koji su sadašnjim statusom quo. Svako od kolega ima pravo igrati vruće hladno, a takva igra traje zadnjih 6,7 godina – istakao je Čović.

U četvrtak je glasanje o izmjenama Zakona o akcizama.

– SDA ima svoj stav, iako ne cjelovit. SBB ima svoj stav i HDZ svoj. Nastojat ćemo da taj stav bude i stav HNS-a. Naše nastojanje je vrlo jasno, da moramo imati bar na Kolegiju jednog i drugog Doma, Vijeću ministara i tročlanom Predsjedništvu konsenzus u dogovaranju. Smatramo da nije dobro da se preglasava bilo ko. Možda je teško dobiti konsenzus, ali se za njega treba izboriti. U Parlamentu je svaka varijanta u igri, borba je oko jednog glasa, što je porazno jer se radi o suštinskim zakonima – odgovorio je Čović i dodao da HDZ nikada nije dvojio oko akciza.

(Kliker.info-NAP)

///////////////////////////
//////////////////////


//////////////////////

BISKUP KOMARICA RAZBJESNIO DODIKA: Evo šta mu je predsjednik manjeg entiteta napisao u otvorenom pismu

BISKUP KOMARICA RAZBJESNIO DODIKA: Evo ... - Slobodna Bosna

///////////////////////

POSLANICI SNSD-a POZVALI SDS DA ZAJEDNO SRUŠE VIJEĆE MINISTARA: Staša Košarac uputio inicijativu za glasanje o nepovjerenju

POSLANICI SNSD-a POZVALI SDS DA ZAJEDNO SRUŠE VIJEĆE ...

///////////////////

MASOVNI PROTEST NA SOKOCU: Više hiljada građana ustalo protiv SNSD-ovih direktora, Sokolac blokiran

Više hiljada građana ustalo protiv SNSD-ovih direktora, Sokolac blokiran

/////////////////////////////////
///////////////////////////////////
/////////////////////


Matematika nije bauk : Upoznajte Tijanu, mladu Banjalučanku koja je osvojila zlato na Evropskoj matematičkoj olimpijadi

Mladi matematičari iz BiH na međunarodnim takmičenjima i olimpijadama redovno osvajaju medalje. Svaka od ovih priča govori o velikom talentu i još većem trudu ovih sjajnih mladih ljudi. Danas vam predstavljamo [...

/////////////////////

Mike Pence na granici između Južne i Sjeverne Koreje : Američko strpljenje je potrošeno, “sve opcije su na stolu” !

Američki potpredsjednik Mike Pence tokom posjete demilitariziranoj zoni na granici Južne i Sjeverne Koreje u ponedjeljak poručio je Pjongjangu da je američko strpljenje potrošeno i da su "sve opcije na stolu". Dan [...]

17.04.2017.

IVICA TODORIĆ I AGROKOR ALTER EGO HRVATSKE DRŽAVE

Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države


Marijan Vogrinec

Autor
17.4.2017. 


Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države

Foto: SD/ilustracija

/////////////////////////

Izdvajamo

  • Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih etničkih fantasta.

.................................

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga. Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se

Marijan Vogrinec

Frka s Agrokorom završit će kako jedino i može završiti – sramotno, u konačnici tragično za državu ne samo zato što više neće imati „nacionalni koncern“ sposoban koliko-toliko nositi se s međunarodnom konkurencijom nego i stoga što je maloumno pristala na kukavičje jaje enormnih gubitaka uvaljeno u gnijezdo svojih građane. A to će dugoročno biti bolno i za građane i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. Nikakav izvanredni vladin povjerenik, ma kako se zvao, ni vatrogasni „zakonski okvir“ (sic, okvir?), tzv. lex Todorić/Agrokor ili službeno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH – pa još i neusklađen s Europskom komisijom i pravnom stečevinom kakvu je Hrvatska pristupno potpisala s Unijom – neće eskulpirati vladu od posljedica dobrih namjera koje vode u pakao. A te se „dobre nemajere“, nevjerodostojno tvrdi premijer Andrej Plenković, ne odnose na spašavanje privatnog vlasnika koncerna Ivicu Todorića od pada u grobnu jamu koju si je sam iskopao, nego na spašavanje barem 40.000 Agrokorovih radnih mjesta u RH, od 60.000 u cijelom regionalnom lancu od BiH, Crne Gore i Srbije do Dežele.

„Želim reći da je vlada reagirala ne samo pravovremeno, učinkovito i odgovorno“, kazao je premijer u četvrtak na početku vladine sjednice, „već je pokazala da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema. Želim da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi (zajedno s izravno i posredno povezanim poslovnim subjektima, od najkrupnijih dobavljača do zadnjeg OPG-a negdje bogu iza nogu, op. M.V.), manjkom poreznih prihoda, financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama to je važno. Bitno je da ovaj trenutak bude prekretnički za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj.“

U te političke bajke za populističku uporabu uoči lokalnih izbora 21. svibnja, istina, ne vjeruje nitko ozbiljan, jer u kapitalističkom sustavu, kakav prakticira EU, država nema što tražiti u privatnoj tvrtci, čiji se vlasnik „nije snašao“ u tržišnom nadmetanju, zapao je u dugove te se vlastitom krivnjom doveo na rub bankrota. Hrvatska je u slučaju ove Todorićeve grandomanije, kojoj vlasnik koncerna, pokazalo se, nije dorastao jer je zinuo više nego što je mogao uredno poslovno progutati, prekršila ključna pravila kapitalističke doktrine. Stoga će premijeru Plenkoviću trebati u tjednu nakon Uskrsa znatno više od sreće kad se u Bruxellesu nađe oči u oči s gazdama prvog kata ili tzv. prve brzine EU-a ne bi li im uvjerljivo objasnio, a da se ne naljute, što je pisac želio reći tzv. lex Todorićem/Agrokorom.

Ako je takvo što uopće moguće očekivati od trenutnog premijera, koji se nikad u svoj svojoj diplomatskoj karijeri nije znao/želio vjerodostojno suprotstaviti washingtonsko-bruxelleskom interesnom mainstreamu, nego je pokorno/primjerno odrađivao zadane birokratske poslove. I na njima udobno čekao ne samo političke benefite. Vrlo moćna manjina tih iz prve brzine EU-a, koji uistinu odlučuju pa i građanima Bijedne Naše presudno kroje gaće, bile im po mjeri ili ne, a najčešće su kritično pretijesne, dolaze upravo iz zemalja čije banke-kćeri i korporacije-kćeri izvlače natprosječne profite iz RH, s područja Plenkovićeve premijerske nadležnosti i odgovornosti, a bitno diktiraju tempo u ključnom Agrokorovom sektoru djelovanja, trgovini hranom. Zašto bi stranim financijskim i gospodarskim subjektima bilo u interesu spašavati – konkurenciju? Pa onda i Berlinu, Beču, Parizu, Budimpešti i takvima spašavati, i k tome bildati poslovne mišiće Agrokoru? Nema šanse.

Ako smo braća u „obitelji kojoj i Hrvatska oduvijek pripada“, da parafraziramo pučku mudrost, „kese nam nisu sestre“. Najmanje u kapitalističkom sustavu za koji analitički plaćenici svjesno govore neistinu, da je u povijesti ljudskog društva – najbolji model.

„Favoriti“ na klupi za rezerve

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga.

Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se. Taj vrč koji neki s pravom ili trunčicom pretjerivanja nazivlju prenapuhanim balonom megalomanije nesposobnog, ekonomski neukog i nesavjesnog poduzetnika Ivice Todorića, zapravo je alter ego same hrvatske države. Koja će, predviđaju i neki ozbiljni ekonomski autoriteti u zemlji i inozemstvu, također skončati – pitanje je samo vremena – agrokorovski neslavno i jako bolno za gro njezinih žitelja. O toj će konačnici odlučiti potpuno isti ekonomski i razvojni razlozi, uzrokovani maloumnim tzv. „državnim“ ili „domoljubnim“ politikama izgradnje RH od 1990-ih godina na paradigmi legalne pljačke tzv. društvene, „ničije“ imovine te nacionalističke isključivosti i široke klerikalizacije/pokatoličenja društva.

Ta polit-ekonomska agenda, u ključnim sastavnicama podređena vlasnicima licencije hrvatske samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, unaprijed je osuđena na ograničen rok trajanja. Na to zorno upućuju u prošlih 27 godina sva politička, domovinsko-ratna, ratno-profiterska, tzv. pretvorbena, društvena i vjerska zbivanja u Bijednoj Našoj, čiji su rezultati negativni. Jedva da bi se u cijeloj hrvatskoj povijesti od doseljenja Hrvata na Balkanski poluotok našlo primjera veće nesloge, podijeljenosti, razdora i sukoba u nacionalnom korpusu od ovih što sada potresaju društvo i strmoglavo vuku zemlju na dno. Jamačno je politička nesposobnost i ekonomska ovisnost/podložnost Zapadu učinila beznadnom svaku mogućnost restrukturiranja Bijedne Naše na zdravoj osnovi baš kao što nikakvo tzv. restrukturiranje Agrokora po vladinom/državnom obrascu ne može čak ni spasiti sva radna mjesta, kamoli zadržati na okupu šezdesetak tvrtaka i namiriti vjerovnicima možda i znatno više od 50 milijarda kuna raznih dugova.

Kao što se propašću Agrokora pokazalo da Ivica Todorić nije znao držati uzde svog poslovnog giganta, u slučaju političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog posrnuća RH na rubu nekog novog građanskog rata i gubitka licencije državne tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti dnevno se potvrđuje kako (i zašto) Hrvati ne znaju vladati sami sobom i kad im se posreći, doduše rijetko/iznimno u povijesti – državotvorna prigoda. Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih  etničkih fantasta.

Judine škude i varljiva toplina „partnerskog“ tapšanja po ramenu hrvatskih državnih vođa svih su četvrt stoljeća Bijedne Naše sirenski zov iz „zapadne obitelji kojoj RH oduvijek pripada“. Oni mu nisu kadri odoljeti ni svezani uz jarbol, ne kontroliraju svoju svijest i razum, pa državotvorna prigoda svaki put – ode dovraga. Kao što će sad otići i koncern Agrokor kakav je znala i na koji je navikla javnost u regiji.

Nije vjerodostojna vladina sugestija „između redaka“ da premijer Andrej Plenković odjednom, kad se Agrokorov vrč već razbio, zna/može ono, što nije znala/mogla ni jedna vlada u prošlih 26 godina, koje su sve odreda tolerirale Todorićevu poslovnu megalomaniju. Kao što su tolerirale katastrofalnu i kriminalnu tajkunizaciju Bijedne Naše, na maloumnoj matrici prvog hrvatskog predsjednika (sic) Franje Tuđmana iz 1990-ih godina o „150-200 hrvatskih obitelji koje će učiniti od RH drugu Švicarsku ili Norvešku“. Sve su te vlade zapravo armirale gospodarsku katastrofu tuđmanovsko-tajkunskog tipa, kojoj su Ivica Todorić i Agrokor tek jedan od vrhova pogubne sante zbog koje je RH danas na samom europskom dnu, čak ispod ili ravna s Bugarskom i Rumunjskom, a kao SRH u sastavu SFRJ zemlja je bila prva gospodarska sila u Federaciji i treća među srednjerazvijenim zemljama zapadne Europe.

„Hrvatski tajkun ima klišeiziran životni put“, pišu 8. travnja 2017. na internetskom portalu Express.hr B. Rašeta i F. Lepan u članku „Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama“. „Na točki A stoji skromna potleušica i ‘bosonogo djetinjstvo’, na točki B je rezidencija koja gradu i svijetu treba pokazati milijunaševu veličinu, a između tih dviju točaka nalaze se povremeni ili stalni, ali u pravilu nezaobilazni sukobi sa zakonom. Naš je tajkun, naime, često kontroverzni poduzetnik kojega nije pametno pitati za prvi milijun. Neki od njih, poput bivšeg kralja mlijeka Luke Rajića (vozača kamiona u Dukatu, op. M.V.), to i otvoreno priznaju. Drugi pak tvrde da su na početku kupili jabuku za kunu, potom je prali i glancali do visokog sjaja, a onda prodali za dvije kune. Tada su kupili dvije jabuke, pa Jovo nanovo… a onda je umrla bogata teta iz Amerike i ostavila im milijun dolara…“

Neki iz galerije „150-200 bogatih hrvatskih obitelji“ po Tuđmanovom obrascu (i izboru?), uključujući njegovu djecu Nevenku i Stjepana te unuka Dejana Košutića, već su odavno profućkali svoja poslovna carstva, neki su u smrtnom hropcu, a neki će uskoro ili za nešto duže vrijeme neminovno podijeliti neslavnu Todorić-Agrokorovu sudbinu. Javnost i da hoće ne može zaboraviti „poduzetnička“ imena janjevačkog tajkuna Josipa Gucića, pa Miroslava Kutle, Tomislava Horvatinčića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Franje Pašalića, Vladimira Zagorca, Hrvoja Petrača, Zdravka i Višnje Pevec, Joško Svaguša, Stipe Gabrića-Jamba…

„Zanimljivo je da su skoro svi veliki hrvatski tajkuni – osim Tedeschijevih – potekli iz identičnih društvenih okolnosti“, piše Express.hr. „Potleušice, radničko ili seljačko socijalno podrijetlo, pješačenje, oskudica, ponekad i glad. Nema sumnje da su godine teškog lišavanja razvile snažnu potrebu za dokazivanjem i nadoknađivanjem propuštenog. Često bez obzira na cijenu.“

To je bitna politička i ekonomska, ali i popudbina određene ne-svijesti koja nadilazi premijerovu poruku javnosti u vezi s Agrokorom. Budući da nije politički neuk niti diplomatski nepismen čovjek, teško da Plenković i sam vjeruje u to u što nastoji uvjeriti oporbu i širu društvenu javnost. Vlada nije reagirala pravodobno, kako tvrdi, nego se našla zatečenom Agrokorovim krahom na način kako se dogodio. Reagirala je brzopleto, a posljedice te brzopletosti tek predstoje. Do danas se ne zna tko je u vladi ili za vladu pisao tzv. lex Todorić/Agrokor, ako ponajbolji pravni stručnjaci za tu tematiku nisu, niti su konzultirani. Čak ni profesori specijalizirabnih katedri pravnih fakulteta u RH i znanstvenih instituta.

„Spasilačke“ izlike državne intervencije

Protivno premijerovoj tvrdnji, vlada nije pokazala „da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema“. Nikog ne obvezuje to što premijer „želi da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi, manjkom poreznih prihoda i financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama“. Moglo se intervenirati na osnovi postojećih zakona, osobito po hitnom postupku pofriškanom Stečajnom zakonu. Time se ne bi konfrontiralo vladu s nepoštivanjem pravne stečevine EU-a niti bi se država kompromitirala intervencijom u privatnom koncernu. To ne smije biti „prekretnički trenutak za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj“. Ni po kakvoj „spasilačkoj“ izlici.

Izvanredni vladin povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak jest stručnjak od formata u poslu za koji ga je premijer Plenković izabrao obaviti u raspadajućem koncernu, ali nije čarobnjak. Možda bi mogao odglumiti iluzionistu tipa Davida Copperfielda da mu je premijer, uz nemoguće zadaće, dao i novac kojim će vjerodostojno riješiti ključne dubioze i restrukturirani Agrokor ostaviti na nogama. Novac je ključ problema. Bio je, jest sada i bit će ubuduće. Osim duga dobavljačima oko 17 milijardâ kuna i minimum 10 milijardâ u mjenicama bez pokrića, pa i 1,3 milijarde eura ruskog Sberbanka plus neki dan još 100 milijuna eura istog najvećeg vjerovnika radi pripreme restrukturiranja Agrokora pod vodstvom ruskog izabranika Antonia Alvareza III., ključni je problem kako osigurati tekuću likvidnost posrnulog sustava i onemogućiti blokade u mreži koja uključuje navodno oko 5000 Agrokorovih dobavljača i poddobavljača, kakve su ovih dana već zaledile znatan dio gospodarskog sustava.

Sva politička i ekonomska pamet restrukturatora pada na prostoj činjenici: bez novca i poslovnog povjerenja nema ništa od ozbiljnog posla. Kako smo među prvima pisali na našem portalu nakon javne eksplozije prenapuhanog Agrokorovog balona, Rusi znaju biti jako nezgodni igrači pokuša li ih se izigrati, a njihovi vjerovnici – vrlo moćne državne novčane institucije Sberbank i VTB – drže pretežan dio Todorićeva duga. Ta je činjenica itekako važna, jer te banke nisu željele sudjelovati s četiri druge banke u namicanju interventnog kredita od 80 milijuna eura, uz 4,97 posto kamata na 15 mjeseci, radi isplate plaća u Agrokoru uoči Uskrsa te dijela obveza dobavljačima, povezanim trgovačkim društvima i malim OPG-ima.

Ulaskom države u Agrokor, što neki analitičari drže izravnom direktivom Washingtona i Bruxellesa premijeru Bijedne Naše da po svaku cijenu onemogući ili barem znatno zakomplicira daljnji prodor Rusa u poslovni sektor RH, Banski su dvori omalovažili pokušaj Sberbanka i VTB-a da posredstvom Antonia Alvareza III. postave ne samo novu upravu Agrokora nego i restrukturiraju koncern primjereno svojim interesima. To je očiti znak da predstoje nove napetosti, ne samo zbog Agrokorova golemog duga Rusima, koje neće smiriti hitno slanje iskusnog diplomata Tončija Staničića u Moskvu gdje će, nakon dvije godine maloumnog hrvatskog zanemarivanja svjetske velesile, napokon popuniti upražnjeno mjesto veleposlanika RH u Ruskoj Federaciji.

„Vlasnici i menadžment Agrokora dosta su dugo krivotvorili financijska izvješća“, kazao je novinarima prvi potpredsjednik VTB-a Jurij Solovjev, čija banka potražuje od Agrokora više od 300 milijuna eura od ukupnog duga Rusima 1,7 milijardâ eura, što je ozbiljan izazov izvanrednom vladinu povjereniku Anti Ramljaku. „To je dovelo do toga da je kompanija upala u dugove koje nije prikazivala, ali u jednom trenutku je pitanje kratkoročne likvidnosti izašlo u prvi plan i zato je tvrtka došla u sadašnju situaciju. Nakon restrukturiranja duga moguće su i promjene u dioničarskoj strukturi.“

U međuvremenu se dosta toga zbiva izvan očiju javnosti, što je krajnje indikativno ne samo za postupak restrukturiranja koncerna nego i krajnji učinak. Tajnoviti Antonio Alvarez III. je po svjetlosnom brzinom izglasanom tzv. lex Todoriću/Agrokoru nestao iz Ciboninog tornja, a na njegovo je mjesto u Agrokorovom strateškom uredu zasjeo Ramljak s najbližim suradnicima. Prema nekim spoznajama Jutarnjeg lista, koje je prenijela televizija N1 Hrvatska, njegova se tvrtka Alvarez&Marsal „nije ni odazvala  na poziv koji je Ante Ramljak odaslao na adrese niza međunarodnih konzultantskih kuća, specijaliziranih za restrukturiranje. Alvarez III. je poslao odbijenicu Ramljaku?“

Vladin je izvanredni povjerenik, navodno, poslao pozive „za dostavljanje ponuda za sudjelovanje u restrukturiranju Agrokora na adrese šest velikih konzultantskih kuća specijaliziranih za taj posao. Osim Alvarez&Marsala, pozive su dobili FTI Consulting, AlixPartners, McKinsey, BCG i KPMG. Alvarez&Marsal nije se ni odazvao na poziv, a FTI Consulting se, otkriva sugovornik Jutarnjeg lista, zahvalio na ponudi, opravdavajući se da bi bio u sukobu interesa budući da surađuje s jednom od banaka s kojom je Agrokor u poslovnim odnosima“.

Da cijela ta tragična storija ipak ne bi bila bez svog humorističkog poglavlja, pobrinula se – a tko bi drugi bio svakom loncu poklopac!? – predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u kratkom međutku na margini jednog od svojih prekobrojno nekorisnih i skupih boravaka izvan domaje. „Zgrožena sam i jednostavno ne mogu vjerovati da u situaciji kada ne možete plaćati dobavljačima i hoćete li moći isplatiti plaće, da u situaciji kada ljudi strepe za vlastiti život i budućnost svojega radnog vijeka, kada možete izazvati domino efekt pada dobavljača, da i dalje možete živjeti u luksuznim uvjetima u nekakvom dvorcu“, bubne „žena iz naroda“ koja samodopadno po globusu glumata kraljicu i – ostade živa. Kivna na Todoriće, jer još nisu pokupili kovčege kako bi njoj, jelte, prvoj hrvatskoj predsjednici (sic) prepustili Kulmerov dvorac u Šestinama za rezidenciju u elitnoj podsljemenskoj zoni? Kakav vražji Pantovčak ili, nedajbože, čak predizborno obećana Visoka ulica na Gornjem gradu u Zagrebu!

Bolje da nemamo to što imamo

Uza sve što predsjednica Republike čini i što je činila u prošlih nešto više od dvije godine mandata, Kulmerova bi kraljevska raskoš na sjevernim padinama Zagrebačke gore taman pristajala njezinoj taštini (bez pokrića). Predsjedničini ormari pretrpani dizajnerskom odjećom i obućom, koju za potrebe vizualne promidžbe svog lika i djela mijenja triput dnevno, samo su još potrebiti tuceta-dva odgovarajućih krinolina. Što njezinom krojačkom timu, u slučaju potrebe, nije nikakav problem: gdje ona okom, oni skokom. Jer, zašto bi se Grabar-Kitarović uopće obzirala na „zle jezike“ javnosti, koji joj spočitavaju neumjereno, često neukusno prešetavanje frizura, odjeće i obuće pred tv-kamerama. Kako bi tek neumornoj globtroterici monarhističkih manira izvrsno sjele veličanstvene odaje u dvorcu što ih je Ivica Todorić dao urediti i opremiti kremi londonskih eksperata za tu vrst interijera!

Inače, Kulmerov se dvorac vodi kao imovina iz Agrokorovog portfelja, pa je zasad još neizvjesno kakva će u njemu biti sudbina obitelji Todorić. Neizvjestan je i sam rasplet slučaja Agrokor koji, u najcrnjoj inačici, može izazvati i pad Plenkovićeve vlade prije isteka mandata. To što se dogodilo/događa s najvećom nacionalnom korporacijom je, zapravo, pravo naličje političkih, ideoloških i gospodarskih Potemkinovih sela što ih je stisnutih zuba i šaka na kninskoj tvrđavi, postolujnog kolovoza 1995., sažeo Franjo Tuđman krilaticom „Imamo Hrvatsku!“ U međuvremenu, do danas, pokazalo se kako je bolje na nemamo to što zapravo – imamo. Zemlju koja ne da pristojno živjeti svom vlastitom narodu na vlastitom tlu, odumire iznutra, truje djecu lažnim domoljubljem i srednjovjekovnim praznovjerjem, izmišljenim mitovima iz nepostojeće prošlosti…

Raspad agrokorske megalomanije slika je i prilika službene Hrvatske koja već, eto, dvadeset sedmu godinu političko-ekonomski ne zna zbrojiti dva i dva, pa jamačno više nije daleko od raspada sustava. Sada je prekasno tražiti krivca kada je račun napokon stigao na naplatu. A krivac nije jedan. Nikakve teorije zavjere, kojima je osobito sklona politička (ultra)desnica, ne mogu eskulpirati biračko tijelo što svaki put iznova, mazohistički uporno daje upravljačke uzde svoje sudbine ljudima nahvao, kako bi kazao dum Marin, umjesto ljudima nazbilj. I u tom je smislu jako indikativan za „stanje nacije“ sada zvoneći Agrokor-Todorićev poučak. Velik je upitnik to koliko je bilo koja vlada Bijedne Naše, ne samo trenutna, Plenkovićeva, uopće još sposobna kontrolirati stanje u zemlji. Političko, gospodarsko, proračunsko, društveno i moralno.








17.04.2017.

MILORAD DODIK I DRAGAN ČOVIĆ RUŠE BiH NA LINIJI LOGIKE VELIKODRŽAVNIH KONCEPATA IZ DEVEDESETIH GODINA

Dodik i Čović ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina

Nevena Ćosić

Autor
16.4.2017. 





Politički analitičar Esad Bajtal upozorava u razgovoru za Vijesti.ba da vlast u BiH ne želi istinske reforme, jer bi one značile odricanje od svih privilegija, te stvaranje pravne države koja bi morala preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana, naglašava Bajtal.

VIJESTI.BA: Kako biste protumačili izjavu člana Predsjedništva HNS-a BiH i delegata Kluba Hrvata u državnom Parlamentu Maria Karamatića da će BiH ostati bez Vijeća ministara, a Federacija BiH bez Vlade ukoliko SDA ne prihvati “hrvatski” prijedlog o izmjenama Izbornog zakona i zakona o RTV servisu? On tvrdi da tada Vašingtonski i Dejtonski sporazum ne bi vrijedili, te da bi Hrvati u BiH imali pravo na revitalizaciju Herceg-Bosne. Kako tumačite ove navode? 

BAJTAL: Ova izjava je ujedno i ucjena i prijetnja. S druge strane, to je samo finale vječitog zamajavanja javnosti da sve to što se politički radilo, što se komplikovao politički život na javnoj sceni FBiH, bilo je u službi onoga što se stalo osporavalo, a to je oživljavanje Herceg-Bosne zarad koje grupa u Hagu, barem za sada, na plećima ima 120 godina zatvora, a očito će imati i više. To samo potvrđuje činjenicu da su bili u pravu oni koji su se kritički odnosili prema politici Dragana Čovića i HNS-a.

VIJESTI.BA: Dakle, iz Karamatićeve izjave progovara politika Dragana Čovića?

BAJTAL: To je jasno. Samo se sada to uokviruje u HNS ili nešto drugo, stvar se pokušava objektivizirati. Kada to nije moglo visokom sofisterijom, onda se podleglo pritisku, instinsktu, refleksu da se konačno otvoreno, glasno i jasno govori jezikom ucjena i prijetnji.

VIJESTI.BA: Je li ovo direktan poziv na kršenje ustavnog poretka u BiH?

BAJTAL: Svaka ucjena uvijek je neko rušenje. Ucjene i prijetnje nisu ništa normalno, ni u smislu retorike, niti u smislu akcije koje bi mogle uslijediti. Prijeti se raspadom, gubljenjem Vijeća ministara BiH, Vlade FBiH, uspostavljanjem nečega što je već bilo na zločinačkim osnovama i čemu se sudi. To su očigledne prijetnje i to vrlo ružne. To nije politika, to je sila upakovana u verbalni paket sa porukom: “Evo izvolite, pa birajte”.

VIJESTI.BA: HDZ BiH da se do kraja mjeseca u parlamentarnu proceduru upute prijedlozi za izmjene Izbornog zakona koji će Hrvatima omogućiti da sami biraju svoj člana Predsjedništva BiH, kao i uspostavljanje javnog RTV kanala na hrvatskom jeziku. Vjerujete li da će ova inicijativa dobiti podršku državnih parlamentaraca? Hoće li se pristati na Čovićeve zahtjeve?

BAJTAL: Zaista ne znam da li će dobiti podršku. U ovoj zemlji nikada ništa ne možete prognozirati, jer je u pitanju iracionalni, a ne racionalni sistem. No, činjenica je da sve to raskrinkava Čovićevu politiku i da je sve to u službi rušenja ne samo federalnog dijela ove zemlje, nego kompletne države, koje proizilazi iz jednog prisnog, tobože, prijateljskog, a zapravo očito politički dobro uvezanog sistema dua Dodik – Čović.

To je jasno svih ovih godina. Čović javno zagovara BiH, a pri tome je najbolji politički partner Dodiku, koji javno govori o tome kako ne želi ovu zemlju, kako je ona privremena, kako će se ona raspasti, a kako je samo RS stabilna forma.

Ne možemo biti naivni. Ovo je govor činjenica. Njih dvojica prisiljavaju sve nas da budemo i gluvi i nijemi i slijepi, a rade to što rade. A to šta i kako rade, to je očigledno rušenje ove zemlje. Ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina – velike Srbije i velike Hrvatske. To govori logika, ne govorim to ja.

VIJESTI.BA: Ukoliko izostanu izmjene Izbornog zakona BiH, pojedini visoki zvaničnici govore o mogućnosti neodržavanja opštih izbora 2018. u BiH. Postoji li opravdan bojazan od ovakvih najava? Ili je to još jedna politička mantra?

BAJTAL: Sve to je populistička priča, ucjene i prijetnje. U Mostaru više od osam godina nema izbora. To nikoga ne brine. Sada se odjednom govori o mogućnosti izostanka izbora i pokušava se politički kapitalizirati.

Bez obzira na to šta će biti, ovo što se u BiH radi nije politika, nego politikanstvo. Osim dvije pomenute strane, postoji i treća koja je takođe njihov dobar partner u svemu ovome, samo je ona nekada manje, a nekada više vidljiva. To važi i za Dodikovu i za Čovićevu stranu, dakle, zavisno od situacije, one su manje ili više vidljive, ali to ne znači da ih nema ili da nisu prisutne na sceni.

VIJESTI.BA: Zašto su izmjene Izbornog zakona BiH ponovo stavljene kao dominantan prioritet, umjesto onoga o čemu se pričalo na početku ovog mandata – socijalne i ekonomske reforme u BiH i zadaća koju nam je zadala EU?

BAJTAL: Domaći političari ne mogu ništa reformisati. U ogromnoj pljački BiH, u ogromnoj prevari naroda i građana BiH, reforma je nešto što ne dolazi u obzir. Reformisati znači odreći se svih privilegija. Reforme bi morale pristati na oblik pravne države koji bi morao preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana.

Govorimo o problemima ove vrste – 50 posto građana BiH je na rubu siromaštva, a još 30-ak procenata je ispod granice siromaštva. Prema svjetskim istraživanima, mi smo pretposlednja najbjednija zemlja u svijetu, ispod nas je samo Venecuela. Prije dvije godine bili smo 17 najbjednija država, prije godinu dana 13, a sada smo pretposlednja. No, da bi se pobjeglo od stvarnih problema, naši političari na svenu stavljaju one vještačke.

Stvarni problemi kažu političarima: “Obećali ste građanima to i to. Ništa od toga nise ispunili. Vi više niste legitimni predstavnici svojih naroda. Vi morate ići!”. No, oni neće da idu, jer je ovo vlast bez odgovornosti i bez obaveza. Rade šta hoće i kako hoće, mimo svih obećanja koja su dali narodu.

Vijesti.ba.

////////////////////////////

Gdje si bio 1791?

Gdje si bio 1791?

17.Apr 2017

Foto: Mladina Antivakcinacijska histerija samo je najnovija srednjovjekovna moda u Hrvatskoj, i već je izvjesno kako je ono hrvatsko nacionalno pitanje, majka svih pitanja – gdje si bio devedeset prve?

//////////////////////////////////////
17.04.2017.

PROVJERAVANjE POLITIČKE SCENE U BiH

Provjetravanje političke scene u BiH



Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

///////////////////////////

Uz osnivanje nekoliko političkih pokreta koji imaju ozbiljne ambicije za opšte izbore 2018. godine, počelo je provjetravanje bh. političke scene, uz pitanje - rađa li se alternativa strankama koje više od dvije decenije određuju pravac kretanja zemlje i kroje sudbinu naroda?

Stvaranje političkog pokreta Most 21. nedavno je objavio Amir Reko, zvani Makedonac, bivši oficir JNA a kasnije Armije BiH, koji je 1992. godine spasio 44 srpska civila, iz sela Bučje u opštini Goražde.

„Službeno najavljujem formiranje pokreta Bh. Most 21, uvjeren da je upravo sada trenutak da se okrene stranica, nova stranica, stranica koja će nas zajedno dovesti u novo i uspješnije doba Bosne i Hercegovine“, rekao je Reko.

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH, zemlji u kojoj se reforme teško i sporo provode? Može li se izvući najbolje iz pojedinaca za kolektivno dobro? Amir Reko, koji se iz privrednih, prvi put upušta u političke vode, kaže:

„Nama je želja, nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo, kako bismo dali šansu ljudima koji nemaju alternativu osim da se priključe ovim etnonacionalnim strankama i šta ja znam šta se sve ovdje, vidite i sami, dešava. Znači, jedno zdravo, potpuno zdravo tkivo koje se zasniva na ljudskosti, na povezivanju svega onog dobrog u ljudima, a ne bacanje loptice sa jedne na drugu stranu. Ima dosta ljudi koji bi željeli da budemo samo normalni, jednostavno, da ne gledamo ko je koje vjere, nacionalnosti itd.“

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

I predsjednik Stranke za BiH, Amer Jerlagić, najavljuje stvaranje novog demokratskog bloka, bloka centra, pod nazivom „Proboj“, s ozbiljnim namjerama za naredne opšte izbore, 2018. godine.

„Nećemo biti ni komunisti ni nacionalisti, radićemo na probosanskom frontu i ubrzo ćemo obznaniti naš koncept političkog djelovanja. Sam pojam Proboj je nastao kao kratica nekoliko riječi – pro-bosansko-jedinstvo. Nama je cilj prije svega da okupimo snage političkog demokratskog centra u Bosni i Hercegovini, gdje će biti otvorena vrata i svim nezavisnim pojedincima, intelektualcima, koji će moći biti dio projekta Proboj, i zajedno sa političkim partijama koje budu u toj koaliciji djelovati na političkoj sceni. Znači, to će biti otvorene liste, daćemo priliku svim ljudima, koji i nisu članovi partija, da budu dio tog projekta, a naravno, planiramo obaviti razgovore i sa nezavisnim načelnicima da i oni učestvuju u projektu koalicije Proboj“, ističe Jerlagić

Podsjećamo da je grupa od sedam nezavisnih kandidata, koji su na lokalnim izborima osvojili gradonačelničke i načelničke položaje, i zvanično se udružila i formirala Pokret za Evropu.

Ujedinjenje ljevice u BiH se najavljuje već godinama pa i sada, godinu i po prije paralmentarnih izbora, sastaju se lideri i dogovaraju neki modeli. Međutim, brojni analitičari upozoravaju da prepreke mogu biti u sujetama, egoizmu i borbi za vlast „ljevičarskih“ prvaka.

U koncept provjetravanja bh. političke scene uklapaju se i dvije grupe „novih“ socijaldemokrata - Socijaldemokrati IgG (Inicijativa grupe Građana) i socijaldemokrati okupljeni oko „Jahorinske deklaracije“.

U ime grupe Socijaldemokrati IgG, jedan od osnivača, univerzitetski profesor Damir Marjanović kaže:

„U protekla dva desetljeća djelovanja stranaka koje su se nominalno označavale kao lijeve stranke, zbog njihovog koketiranja s nacionalističkim ili strankama desnice, mislim da se ideja ljevice izgubila. Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka. Ali ako budemo to morali, imamo snage i znanja i mudrosti da to uradimo. Ipak, stvaranje još jedne političke stranke koja će ispunjavati procente, boriti se da uđe u Parlament, koja će sklapati formalne i neformalne koalicije, koja će biti bazirana na tome da neko ostane na vlasti - mislim da to BiH ne treba.“

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Takođe se organizovala grupa intelektualaca, građanskih aktivista, političkih lidera lijevo orijentisanih stranaka, koji su potpisali tzv. Jahorinsku deklaraciju. Na taj način žele osigurati zajednički nastup kako se navodi „nenacionalističkih stranaka“ na izborima 2018. godine.

Kakve su šanse da BiH dobije Most, po ugledu na Hrvatsku, novu snagu koja će donijeti toliko neophodne promjene u BiH ?

Analitičarka Ivana Marić smatra da nove pokrete ili povezivanje partija treba pozdraviti, ali je pitanje da li postojeći politički sistem u BiH omogućava njihovo drugačije djelovanje od onog na koji su građani navikli.

„Djelovanje izvan standardne političke šeme, odnosno tradicionalnih stranaka je tendencija u svijetu. Pitanje je međutim u BiH, da li uz postojeći sistem može bilo kakva stranka, novi Most, novi pokret donijeti promjene ili će se prilagoditi okolnostima? Vidjeli smo da su i hrvatski Most već potresale afere. Dok ne promijenimo sistem, dok se oslanjamo samo na politički moral, nema promjena. Moramo imati sistem koji bi garantovao da će se političari ponašati po normama i pravilima. Sada imamo pogrešno postavljene temelje - mijenjanjem boje zidova nemoguće je promijeniti strukturu i ojačati temelje. Za sada ne vidim da će oni donijeti očekivano poboljšanje. Ipak je dobro da se građanima ponude nove snage, pa možda neka od njih i doživi uspjeh“, poručuje Ivana Marić.

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

O tome da su BiH potrebne nove političke snage, govorio je u jednom od intervjua za RSE fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

„Nadam se kako se rađa alternativa koja će omogućiti da dođu političari koji neće voditi politiku na razini identiteta, nego na razini izgradnje zdravog društva. Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci, nego političari koji, poput europskih lidera rade, na organizaciji društva, prije sve na ekonomiji. Na nacionalnoj razini se samo manipulira. Pucaju se velike nacionalne ideje, a u biti se sve svodi na pljačku“, izjavio je fra Ivo Marković.

///////////////////////
///////////////////////////////
/////////////////////////

Erdoganove buduće poteze, kako zaključuje Zlatko Dizdarević, neće kontrolisati ni Evropa, niti SAD, ni Rusija

Vijeće Evrope: Referendum u Turskoj nije u skladu sa evropskim ...

//////////////////////////////////////

Ilustracija

Dobavljači iz BiH složni, Konzumu treba dati šansu

////////////////////////////////////////

Ilustracija

Hiljadu palestinskih zatvorenika štrajkuje glađu

////////////////////

Otvaranje dosijea Tajne policije poslednji put je bilo tema 2013. godine, ilustracija

Tajna policija Srbije, misterija koju niko ne otkriva

17.04.2017.

PROF. DR. SUAD KURTĆEHAJIĆ : NEMA DISKUSIJE SA ONIMA KOJI NUDE PODJELU BiH

PSuad Kurtćehajić : Nema diskusije sa onima koji nude podjelu BiH

April 17. 2017.



Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno bošnjačka politika ne snalazi i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari. Ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima i sa nazivom Republika BiH. Tako da bi to bio pravni slijed stvari, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, prof.dr Suad Kurtćehajić

VIJESTI.BA: Danas je u Sarajevu održana javna tribina pod nazivom “Globalno udruživanje Bošnjačakih organizacija”. Šta bi danas u svijetu uopšte bile bošnjačke organizacije i kakva je njihova koordinacija?

KURTĆEHAJIĆ: Ne postoji koordinacija bošnjačkih organizacija a ima ih jako puno. Ideja je bila, da bi bilo jako dobro napraviti neko koordinaciono tijelo koje bi na neki način bila jedna vrsta platforme djelovanja svih tih organizacija. Onda bi ta snaga bila neuporedivo jača nego što je pojedinačno djelovanje i veća snaga Bošnjaka ispoljena kroz praktično jedno koordinaciono tijelo. Ovo je jedna ideja za koju treba da se čuje, za koju postoji potreba, a sada je na nosiocima pojedinih bošnjačkih organizacija da se vidi da li će ovu ideju materijalizirati, ili će na desetine bošnjačkih organizacija ostati bez ikakve kordinacije.

VIJESTI.BA: Vi ste danas naveli da bi to tijelo uključivalo sve probosanske snage, međutim postoji stanovita razlika između probošnjačkog i probosanskog. U čemu je suštinska razlika?

KURTĆEHAJIĆ: Prvo je potrebno da se uvežu sve bošnjačke organizacije. Poradili smo na tome da se ta ideja obznani a onda vremenom je potrebno napraviti tijelo koje bi imalo jednu bosansku platformu što bi moralo dobiti svoj adekvatan naziv. Moj prijedlog je bio da se to novo tijelo nazove Svebosanski stanak, po našem srednjovjekovnom parlamentu. Kada je Evropa imala apsolutističke monarhije,Bosna je imala parlament koji se zvao Stanak i koji je ograničavao vlast bosanskih vladara. To bi sigurno bio moćan nevladin sektor kojeg bi vladine snage morale respektirati.

VIJESTI.BA: Pomenuli ste izradu svojevrsne platforme. Šta bi u tome kontekstu bili zahtjevima prema, kako ste naveli, legitimnim predstavnicima Bošnjaka?

KURTĆEHAJIĆ: Potrebno je naravno napraviti platformu, ali tek treba da vidimo efekte i reakcije. Tek treba da se vidi kakav će biti odjek ove ideje, a ako bude dobre volje onda je potrebno napraviti platformu na principima koji će biti konstanta za sve bošnjačke organizacije. Prva konstanta bi bila da jednostavno BiH se mora očuvati u svome nedjeljivom kapacitetu i po tome možemo ravnati bilo čije odstupanje i ispade jer se dešava da nekada i eminentni intelektualci naprave određena lutanja pa izađu iz nekakvih stvari koje ne bi smjele biti osnov polemike.

VIJESTI.BA: Nedavno je akademik Muhić iznio zanimljive teze?

KURTĆEHAJHIĆ: Akademik je toliko dobrih stvari rekao kada je u pitanju BiH i Bošnjaci, da je prosto nevjerovatno da on onakvu izjavu daje. Hoću da vjerujem da se nekad jednostavno desi lutanje ili crna noć duše kod nekih intelektualaca, pa tako i one izjave akademika Muhića su u suprotnosti sa načinom kako je on do sada djelovao, ali na sreću nisam čuo da je on to kasnije ponavljao.

VIJESTI.BA: Kako gledate na aktuelnu,zvaničnu bošnjačku politiku?

KURTĆEHAJIĆ: Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno ne snalaze i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari, jer puno stvari Bošnjaci nisu odradili kako treba, počev od slučaja Sutorine, da se u vezi s tim ide na sud jer je to bila najnormalnija stvar, jer BiH je jedina imala jasne granice od strane AVNOJ-a. Mi smo morali postavit taj zahtjev kao što je to uradila Rumunija prema Ukrajini koja je 2009.godine dobila presudu i vraćen im je dio oduzete teritorije.

Druga stvar, ne smije nijedan poličar reći da je RS konstanta. Ona jeste predviđena Dejtonskim sporazumom, ali presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine, kojoj je vojska i policija RS-a označene kao odgovorne za genocid u Srebrenici, jednostavno mijenja čitavu situaciju i dovodi RS pod uptnik, jer sud je tijelo koje poništava svaki ugovor pa može poništiti i Dejton, a da ne govorim o kovenciji o spriječavanju genocida koja kaže da sve što je nastalo na genocidu mora biti i uništeno. Treća stvar, u pogledu izbornog zakona na način na koji bi to Čović htio, o tome uopće ne treba razgovarati.

Jednostavno mu treba dati doznanja da je to prvo u suprotnosti sa presudama Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, i u suprotnosti sa evropskom ustavnosti po kojoj svaki građanin pod jednakim uslovima treba da ima jednaku mogućnost pristupa vlasti, a ovo što hoće Čović i njegovi pratioci je dalje ojačavanje etničkog kriterija što je paradoksalno i mora se jednostavno jasno reći da to nema smisla i da neće proći. Osim toga, mora se imati mehanizam ukoliko dođe do opstrukcija.

Međutim ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima od kojih se posebno ističu amandmani iz 1990.godine, te se država vraća nazivu, Republika Bosna i Hercegovina. Tako da bi to bio pravni slijed stvari.

(Kliker.info-Vijesti)

///////////////////////

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je krajnje neozbiljna'!

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je ...

////////////////////////

ZAVRŠEN SASTANAK U FEDERALNOJ VLADI: Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

///////////////////////////


Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////////

“Rođeni” u Americi ne odustaju od tradicije : Veležova “Crvena noć” 13. maja ponovo u Louisville-u


///////////////////////////

Bosna International forum : Bh. dijaspora godišnje investira oko tri milijarde KM u BiH

///////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

Banjalučki biskup Franjo Komarica : Ako bi hrvatski entitet bio sličan entitetu RS, bio bi samo strašna sramota za Hrvate

////////////////////////////////////////////////////////////

Emir Suljagić : 2018. ljevica mora ponuditi viziju

////////////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Odluka je pala, kandidata SDA za Predsjedništvo BiH želi se ukloniti po svaku cijenu

///////////////////////////////////////////////////////

Dragan Bursać : Višegradski krst srama urliče nad žrtvama


/////////////////////////////////////////

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

/////////////////////////////////////////////

Emir Ramić : Armija RBiH je zauzela časno i istaknuto mjesto u odbrani države BiH

 

 

Noviji postovi | Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45063686

Powered by Blogger.ba