Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

14.12.2018.

POVRATAK HRVATSKE NA KONCEPT '90-TIH' I POLITIKU KOJOJ JE PRESUĐENO

Povratak Hrvatske na koncept '90-tih i politiku kojoj je presuđeno

Povratak Hrvatske na koncept '90-tih i politiku kojoj je presuđeno
Sabor Hrvatske usvojio je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH koja poziva na izmjene Ustava BiH i izbornog zakona. Sabor je s 81 jednim glasom za, 4 sudržavana i 11 protiv u petak izglasao Deklaraciju u položaju Hrvata u BiH.

Interesantno je, međutim, da Sabor Hrvatske broji 151 zastupnika što će reći da uz 4 suzdrđana i 11 onih koji su glasali protiv, za Deklaraciju o položaju Hrvata nije glasalo ukupno 70 saborskih zastupnika, što je skoro polovica. To je opet u suprotnosti sa očekivanjima vladajućih o nacionalnom konsenzusu po pitanju Deklaracije.

Antideklaracija kao odgovor

Bosanskohercegovački intelektualci okupili su se jutros u Sarajevu kako bi raspravljali o odgovoru na Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, o kojoj je raspravljao hrvatski Sabor.  Kako je najavljeno, intelektualci bi trebali sačiniti svojevrsnu antideklaraciju, koja bi sadržavala njihovo viđenje položaja Hrvata u našoj zemlji.

- Situacija je otežana problemima koji su nastali u procesu provođenja izbornih rezultata. Političke stranke ih tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima UN-a u Hagu, navode između ostalog.

Cilj – treći entitet

Jedan od sudionika skupa, Miro Lazović za Vijesti.ba kaže da se Sabor i Vlada Hrvatske upuštaju u argumentaciju koju su već diskreditirale Evropska unija i Brisel.

miro-lazovic-2018

- Brisel je u dva ili tri navrata poručio Hrvatskoj da je prioritet implementacija izbora u BiH, a da tek nakon toga na red dolaze izmjene Izbornog zakona - ali ne i u kontekstu prijedloga HNS-a i Bože Ljubića - kategoričan je Lazović.

Naglašava da bi se Hrvatska konačno morala početi ponašati kao evropska država - da principi i standardi koji važe u EU i njoj budu putokaz kako i na koji način rješavati pitanja u BiH.

Smatra da se pritiskom i jednom agresivnom diplomatijom pokušava promijeniti ustavni aranžman BiH stvaranjem uslova za daljnje dijeljenje države u kontekstu trećeg entiteta.
 
- Odbrana Komšića nije odbrana pojedinca, već koncepta na kojem treba počivati budućnost BiH, a to je građanska država s punim ljudskim i nacionalnim pravima na cijelom njenom prostoru, onako kako su organizirane i druge evropske države - poručuje Lazović.

Velikodržavna politika

Ugledni profesor i politički analitičar Esad Bajtal za Vijesti.ba kaže da kaže da se ne može sa sigurnošću znati kakve bi implikacije na buduće odnose BiH i Hrvatske mogla imati deklaracija, za koju smo vidjeli da u evropskim institucijama nema nikakvu snagu.

esad-bajtal

- Niko joj ne pridaje nikakav značaj i gotovo se javno prešutno prešlo preko toga i ne vjerujem da su iza zavjese šutjeli. Pretpostavljam da će ljudi iz EU, odgovorni za ovaj dio Balkana, znati kako da se dogovore s njima, odnosno da im objasne koliko je sve to besmisleno - ocjenjuje Bajtal.

Potcrtava kako su mnogi političari, među kojima i predstavnici opozicije u samoj Hrvatskoj, skoro identičnog stava da se radi o uplitanju u unutrašnje poslove BiH.

- Evropa sebe ne gradi na tom principu i ne vjerujem da je spremna u nekom praktičnom smislu bilo šta poduzimati, osim da onima koji ne razumiju vlastito djelovanje objasni kako to znači uplitanje, pogoršavanje i destabilizaciju prilika ne samo u BiH, već i u regionu - upozorava Bajtal.

Smatra da deklaracija predstavlja sastavni dio potrebe Hrvatske da istrajava na velikodržavnoj politici, odnosno konceptu iz 90-ih godina.

Izmišljeni problem

Miješanje Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH nije korisno ni za državu Hrvatsku, ni za BiH, niti za građane jedne i druge zemlje, a naročito nije korisno za Hrvate koji žive u BiH, smatra politički analitičar i ugledni sveučilišni profesor Slavo Kukić.

slavo-kukic-18

Sa barjacima, zastavama, talasanjima i izmišljenim problemima o neravnopravnosti, napominje, ništa se ne može riješiti, tim prije jer se ti "izmišljeni problemi ne tiču Hrvata u BiH, nego političke pozicioniranosti dominantne partije koja nastupa u ime Hrvata".

- Mora se priznati da tu vrstu lobističkog posla za HDZ u BiH obavlja HDZ Hrvatske, uz dodatak da ona čini državnu vlast u toj zemlji, pa se onda vani stiče dojam da to radi Hrvatska – kaže Kukić.

Zločinački poduhvat

Teolog i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Mile Babić u razgovoru za Vijesti.ba kaže da je ponovna priča o trećem entitetu, koja se zaobilaznim putem provlači kroz treću izbornu jedinicu, povratak na politiku koju je osudila međunarodna zajednica.

fra-mile-babic1

- Stalno nas vraćaju na taj treći entitet, koji je osuđen kao zločinački poduhvat u Hagu - naglašava Babić, aludirajući na tzv. Herceg-Bosnu, čije je čelnike Haški tribunal pravomoćno osudio na ukupno 111 godina zatvora.

Osvrnuo se i na stav Bože Ljubića, koji je u ime predlagača deklaracije kazao kako izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nije u skladu s duhom Dejtona, dodavši da bi se "moglo utvrditi i da nije u skladu sa slovom Dejtona".

- Ljudi uopće nisu politički školovani, samo zaglupljuju narod. Nacionalne vrijednosti su partikularne i to je posebno dobro, a ljudske su vrijednosti univerzalne. To je tako u svim demokratskim ustavima i politikama - ističe Babić.

Međutim, navodi kako se etnička pripadnost nastoji prikazati važnijom od građanske.

- Njima je partikularno važnije od univerzalnoga. Oni to prikazuju kao smak svijeta, što je zaglupljivanje naroda. Stalno nam nameću nacionalne politike i ispada da je važnije biti pripadnik nacije, naroda, etnije, nego biti čovjek. To je pervertiranje demokratskog procesa. Mi smo prvo ljudi, pa tek onda Srbi, Hrvati i Bošnjaci - zaključuje Babić u razgovoru za Vijesti.ba.


(Vijesti.ba)


















14.12.2018.

HUMAN RIGHTS WATCH: HRVATSKA NELEGALNO VRAĆA MIGRANTE U BOSNU I HERCEGOVINU

14.12.2018.

ŠVARC-ŠILING: MILORAD DODIK I DRAGAN ČOVIĆ ŽELE SECESIJU I TREĆI ENTITET

14.12.2018.

KEMAL KURSPAHIĆ: 'PRIJEVOD S EVROPSKOG' ZA HDZ

Kurspahić: 'Prijevod s europskog' za HDZ


Izbor Željka Komšića (lijevo) za člana Predsjedništva BiH izazvao burne reakcije dijela Hrvatske

Izbor Željka Komšića (lijevo) za člana Predsjedništva BiH izazvao burne reakcije dijela Hrvatske



Piše: Kemal Kurspahić

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Ofanziva vladajuće ha-de-zeovske politike, sračunata na internacionalizaciju pitanja „jednakopravnosti konstitutivnih naroda“ i onemogućavanje da „Hrvatima drugi biraju predstavnike“ u državnim organima Bosne i Hercegovine, ovih dana je naišla na nepremostivu prepreku: njeni nosioci – aktuelni najviši hrvatski funkcioneri uključujući i šeficu hrvatske diplomatije – imaju problema s razumijevanjem poruka evropskih institucija u vezi sa zaglušujućom kampanjom iz Zagreba protiv susjedne zemlje.

Primjer tog nesporazuma je, recimo, izjava ministarke vanjskih poslova Hrvatske kako ministri vanjskih poslova Evropske unije u raspravi o Bosni i Hercegovini „nisu ni spomenuli“ pismo tri bivša visoka predstavnika u toj zemlji u kojem se osuđuje miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

U diplomatskoj komunikaciji, za razliku od nepozvanog ogovaranja i tužakanja susjedne države u međunarodnim forumima, snažne poruke mogu se poslati i bez obaveznog spominjanja njihovog povoda – u ovom slučaju pisma trojice. U Briselu je, naime, potvrđeno kako je visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku Federica Mongherini proučila to pismo i poručila kako „vjeruje da će se pitanje izbora u Bosni i Hercegovini razmatrati što je prije moguće nalazeći odgovarajuću ravnotežu – i ja razumijem da je to diplomatski izazov – između potrebe da se pomiri osobeno uređenje države sa standardima Evropske unije“.

U „prijevodu s europskog“, koji je tako potreban službenom Zagrebu, to znači kako galama o „jednakopravnosti konstitutivnih naroda“ ne može potisnuti presude međunarodnih sudova o jednakim pravima svih građana i ostalih u izbornom procesu, čije provođenje nikad nije zanimalo nacionalističke elite, a – kad god se primijene – značiće korak u prevazilaženju ustavnog aparthejda.

Čak su i neki od predvodnika ofanzive protiv Bosne i Hercegovine pred evropskim odbijanjem diktiranja ustavnih normi suverenoj državi i upozorenjima kako je i predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a dva puta biran u Predsjedništvo po istim pravilima po kojima i Komšić, ovih dana nerado priznali kako izbor Komšića „nije nelegalan ali jeste nelegitiman“, jeste po slovu ali „nije u duhu Dejtona.“

Po Ustavu – iz Federacije se biraju dva člana Predsjedništva, jedan Bošnjak i jedan Hrvat, i nigdje ne piše kako to mora biti Hrvat s potvrdom podobnosti HDZ-a. Promjene Ustava i izbornih pravila neće ići u smjeru apsolutizacije prava „konstitutivnih naroda“ na račun jednakih prava svih građana da se kandiduju i budu birani u državne organe.

Druga poruka za koju je predvodnicima antibosanske kampanje potreban „prijevod s europskog“ je insistiranje na suverenitetu i teritorijalnom integritetu bosanskohercegovačke države: ne možete tvrditi kako podržavate njen suverenitet a istovremeno u evropskim institucijama, u vlastitom Saboru i medijima diktirati njeno unutrašnje uređenje.

Ta je kampanja doživjela kulminaciju ovih dana s raspravom u hrvatskom Saboru o „Deklaraciji o Bosni i Hercegovini“.

Iako je ta rasprava vođena uz upozorenja opozicije kako mnogo šta u njoj znači narušavanje suvereniteta susjedne države, pa je njen tekst prilagođavan potrebi za postizanjem što šire saglasnosti o Deklaraciji, ona predstavlja direktan poziv hrvatskim zastupnicima u organima Bosne i Hercegovine da rade na promjenama Ustava i izbornih pravila po mjeri HDZ-a.

One sa iskustvom iz devedesetih ta kampanja iz Zagreba za izborni zakon koji će osigurati da „samo Hrvati biraju Hrvate“, što bi najvjerovatnije značilo stvaranje izborne jedinice u kojoj nema mjesta za „ostale“ i oživljavanje - u nekoj novoj formi izbornog „trećeg entiteta“ - Tuđmanove herceg-bosanske paradržave. Njeno je ratno vodstvo pravomoćno osuđeno za udruženi zločinački poduhvat u provođenju Tuđmanovog i Miloševićevog sporazuma o srpskim i hrvatskim teritorijama na račun susjedne države.

Tada su, kako su u svjedočenjima pred haškim tribunalom govorili autoritativni strani posmatrači ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, predstavnici „Herceg Bosne“ poput Mate Bobana i Jadranka Prlića u službenim razgovorima i televizijskim intervjuima – čiji su snimci prikazivani u sudnici – govorili o „hrvatskom životnom prostoru“ u Bosni i Hercegovini. On se stvarao po uzoru na nacistički „lebensraum“ (životni prostor) tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća: masovnim progonima i istrebljenjem etnički nepoželjnih u koncentracionim logorima.

Poticanje nasilnog zaokruživanja „hrvatskih teritorija“ u Bosni i Hercegovini bilo je tragično i za Hrvate iz širokih područja Bosne i Hercegovine čiji su zavičaji ostavljeni na nemilost bilo srpskim ili bošnjačkim vlastima. I protiv njih su počinjeni zločini koji nikad nisu odgovarajuće pravosudno sankcionisani.

Objavio/la haler u 22:10, 0 komentar(a), print, #

14.12.2018.

ADIL KULENOVIĆ : DEKLARACIJA HRVATSKOG SABORA JE UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT UZP

Adil Kulenović: Deklaracija hrvatskog Sabora je UZP

Adil Kulenović: Deklaracija hrvatskog Sabora je UZP
Predsjednik Asocijacije "Krug 99" Adil Kulenović upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da je Hrvatska kroz Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH po ko zna koji put pokazala paternalistički i hegemonistički odnos prema nađoj državi.

"To je odnos prema BiH ne kao prema suverenoj državi, nego kao da je BiH gubernija Hrvatske, te da se prema njoj može odnositi kao iz perioda ratnih dana, kada je ulogu igrala sila i nepravda, a ne standardi i principi koji se podrazumijevaju u međudržavnim odnosima. Deklaracija je o udruženi zločinački poduhvat, čije posljedice još nismo uočili", poručio je Kulenović.

Kako je naveo, sporni dokument predstavlja političko nasilje prema BiH, kroz koji Hrvatska pokazuje neprimjeren odnos prema BiH kao suverenoj državi.

"Ubjeđen sam da je pokušaj da se referendumsko pitanje iz 1992. godine, kojim je jasno zatraženo da se građani BiH izjasne o tome da li su za suverenu, nezavisnu i cjelovitu državu ravnopravnih građana i naroda, zamijeni sa tzv livanjskim pitanjem, u kojem se insistiralo na na nečemu sasvim suprotnom, što predstavlja danas tu istu politiku. Naime, nasuprot referendumskog pitanja iz 1992. godine stajalo je tzv livanjsko pitanje koje je insistiralo na tome da se BiH odvoji, ali da pri tom bude uređena na princpu konstitutivnosti, posjedovanja nacionalnih teritorija itd", naveo je Kulenović.

Osvrćuči se na učestale tvrdnje političkih zvaničnika o ugroženosti Hrvata u BiH, predsjednik Asocijacije "Krug 99" podsjetio je na nedavnu izjavu visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, koji je pomenuo činjenicu da kada bi se izvršila temeljita analiza položaja hrvatskog naroda u BiH, odnosno zastupljenost Hrvata u političkim institucijama u BiH, moglo bi se doći do potpuno suprotnih zaključaka od onih koji su postali dio vokabulara HDZ-a BiH o ugroženosti.

Pri tom je zapazio i izjavu bivšeg visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga kako nema unazađenog položaja hrvatskog naroda, te da čak ima i povoljnije okolnosti u odnosu na druge konstitutivne narode  

"Vjerujem da Inzko, jednako kao i Schwarz-Schilling, nisu ocjene davali na osnovu površnog uvida, impresija i utisaka ili političke propagande bilo koje strane u BiH, nego na osnovu realnih činjenica i analiza", smatra Kulenović.

Naš sagovornik je podsjetio da je prije nekoliko godina na zvaničnoj internet stranici Konrad Adenauer fondacije u BiH objavljena precizna analiza o položaju Hrvata u BiH, ne samo u institucijama države, nego i u drugim realnim segmentima života.

"Koliko mi je poznato, u njoj je učestvovalo 20-ak intelektualaca iz BiH. Nažalost, ta analiza nije bila dovoljno prisutna u javnosti, jer je povučena sa web stranice nekoliko dana nakon objavljivanja. Razlog povlačenja mi nije poznat", napomenuo je Kulenović.

U tom kontekstu, mišljenja je da je zaista krajnje vrijeme da u BiH meritorni i objektivni istraživači analiziraju stvarni položaj Hrvata.

"Ta analiza trebalo bi da podrazumijeva da se posmatra realna zastupljenost, ali ne 1-1-1, nego realna zastupljenost u smislu proporcionalne zastupljenosti recimo u oblasti zapošljavanja. To se isto treba uraditi u odnosu na vlasništvo u kapitalu u BiH onih koji su predstavnici hrvatskog i drugih naroda u ovoj državi. Pokazalo bi se da to nije na štetu, naprotiv u korist građana hrvatske nacionalnosti koji su suvlasnici kapitala u BiH.  Treće, ukoliko se posmatra sa ekonomskog dinamizma, onda se golim okom može vidjeti da je taj ekonomski  dinamizam, zasnovan na poziciji dvojnog državljanstva, te na poziciji posebnog statusa u odnosu na Hrvatsku, očit u Hercegovini. On se uglavnom hrani sa područja koja nisu etnički organičena na ono što je zapadna Hercegovina, naprotiv, ako uđete u bilo koju prodavnicu u bilo kojem gradu u BiH, vidjećete da većina uvoznih proizvoda uglavnom dolazi preko vlasnika koji se nalaze u zapadnoj Hercegovini. To je pitanje koje bi morala da sadrži takva analiza", zaključuje Kulenović.


(Vijesti.ba)











14.12.2018.

ŠEFIK DžAFEROVIĆ O DEKLARACIJI: "HRVATSKA SE NE TREBA MIJEŠATI - INSTITUCIJE BiH ĆE RJEŠAVATI SVA PITANJA UNUTRAŠNJEG UREĐENJA""

DŽAFEROVIĆ O DEKLARACIJI: "Hrvatska se ne treba miješati - institucije BiH će rješavati sva pitanja unutrašnjeg uređenja"

Saopćenjem za javnost povodom usvajanja Deklaracije o položaju Hrvata u BIH u Saboru RH, oglasio se član Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića.


DŽAFEROVIĆ O DEKLARACIJI: 'Hrvatska se ne treba miješati - institucije BiH će rješavati sva pitanja unutrašnjeg uređenja'






.....................

- Usvajanjem Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH Hrvatski sabor se grubo miješa u unutrašnja pitanja i iskazuje nepoštivanje suvereniteta i teritorijalnog intergriteta Bosne i Hercegovine, naveo je Džaferović.
 
Dodaje da je, kao potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, Hrvatska dužna u potpunosti poštivati suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i suzdržati se od bilo kakvih akcija koje bi dovele u pitanje ove vrijednosti.

- Usvajanjem Deklaracije, kojom se tretiraju pitanja izmjena Ustava i zakona Bosne i Hercegovine, aktuelna vlast Republike Hrvatske krši obaveze koje je preuzela potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, navodi Džaferović i dodaje:

- Bosna i Hercegovina poštuje suverenitet Republike Hrvatske i pravo Hrvatskog sabora da uređuje unutrašnja pitanja Republike Hrvatske i ne miješa se u ta pitanja, te očekuje jednak odnos i od aktuelnih vlasti Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Institucije Republike Hrvatske ne mogu rješavati unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini. Institucije Bosne i Hercegovine će rješavati samostalno i suvereno sva pitanja unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine.
 
On je pozivao zvaničnike Republike Hrvatske da dobro promisle o svom odnosu prema Bosni i Hercegovini.

- Ako se nastavi ovakav trend miješanja u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine i trend izbjegavanja rješavanja otvorenih pitanja, kao što su granica, imovina i druga, neminovno će doći do udaljavanja u odnosima. To bi bilo protivno interesima obiju država, zaključio je Džaferović.

14.12.2018.

HARIS SILAJDžIĆ : "ZLOČINCI SU KAŽNJENE, ALI JE NJIHOV PROJEKAT OSTAO NA SLOBODI"

SILAJDŽIĆ ZA GRAĐANSKU BIH: "Zločinci su kažnjeni, ali je njihov projekat ostao na slobodi"

Danas je u prostorijama Kamernog teatra 55 u Sarajevu održana promocija knjige "Kontroverze o izborima i izbornom sistemu u Bosni i Hercegovini" autora Suada Arnautovića. Na promociji knjige je, izemđu ostalih, govorio i prof. dr. Haris Silajdžić.


SILAJDŽIĆ ZA GRAĐANSKU BIH: 'Zločinci su kažnjeni, ali je njihov projekat ostao na slobodi'









.......................

Na početku izlaganja je rekao kako je Kamerni Teatar, mjesto gdje se održava prmocija, bio tvrđava u odbrani protiv agresije na kulturu  ove zemlje.
 

Nametnuto političko predstavljnje

- Knjiga nosi naslov Kontroverze o izborima i u izbornom sistemu BiH. Gdje je izvor te kontroverze? Ja mislim da je izvor u političkom predstavljanju, ne izbornom sistemu i to je autor sasvim jasno naglasio. Ne radi se o izbornom sistemu, izborni sistem je izvođački dio radova. Radi se o konceptu političkog predstavljanja. Gdje je tu kontroverza? Kontroverza je u činjenici da imam političko predstavljanje koje stoji u potpunoj suportnosi sa historijskim i civilizacijskim bićem BiH. I zbog toga ne može služiti građanim BiH, zato što je nametnuto. Moralo je biti nametnuto i to na žalost najvećim zločinima u Evropi nakon II svjetskog rata u koji će ući i genocid, rekao je Silajdžić.

On je dodao da je Dejtonski sporazum dao etničko predstavljanje.

- Uglavnom pominju se građani, ali je prevalentna ona druga strana. Dejtonski sporazum se bavio mirom i takva je  bila politička konstalacija. Tada se radilo o tome da u BiH dođe mir. Mir je došao Dejton je takav kakav je. Međutim u Dejtonskom sporazumu postoje svi  mehanizmi zaštite ljudskih prava koji su nama poznati, uključujući Evropsku konvencij u o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sa protokolima. Uključujući i svih 15 konvencija iz Aneksa 1. Šta to znači, mi smo dobili Dejton kakav smo dobili ali su nam autori dali priliku da taj sistem uskladimo upravo sa ovim historijskim bićem BiH, jer ovo drugo  ovo što danas imamo nije odraz političke većine u BiH i nikada ne može biti. Ja sam u to siguran. Kada bismo proveli pošten referendum u BiH ja vjerujem da bi taj referendum većinom bio odbačen. Ovo političko predstavljanje treba promijeniti i zbog  činjenice da smo dobili rezultat kakav smo dobili. A dobili smo, ja bih to nazvao, demokratski feudalizam, rekao je Silajdžić.

Kažnjavanje protjeranih

Dodaje da se to mora mijenjati i da BiH sa tim ne može u Evropu.

- Dakle, suveren građanin BiH mora biti osnova političkog predstavljanja u BiH i to je ono što jeste u skladu sa historijskim i civilizacijskim bićem ove zemlje i to može uspjeti. U BiH sasvim sigurno. Znali bismo mi napraviti normalnu evropsku državu sazdanu na evropskim vrijednostima, koje su za mene zapravo univerzalne vrijednosti. To ne bi bio problem. Problem je što postoji otpr tome pa sve do danas. Evo, recimo, imamo kontroverzu u vezi sa osnovom za provođenje ovih  izbora. Da li je to popis iz 1991. ili 2013. Ja ću samo reći da je popis 2013. nekim kompromisom izostavio izbjegla i raseljena lica. Kao i svi građani BiH i ti ljudi se kažnjavaju nekoliko puta. Dakle protjerani su silom. U pitanju je bio život. E sada se  kažnjavaju zato što su protjerani. Dakle, ne bi trebalo biti nikakve sumnje u to što je na kraju i po Dejtonu zbog neprovođenja Aneksa VII, da popis iz 1991. bude osnova za implementiranje ovih izbora, rekao je on.


Zločinački projekti na slobodi

Silajdžić je dao i svoj stav o tome šta bi trebalo raditi u budućnosti.

- Pomenuo  sam evropsku Konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sa protokolima. Na osnovu toga su donesene presude. Imamo presude koje se tiču izbora i političkog predstavljanja pa prema tome treba ih prevesti. Cijela stvar je u tome. Jer druga, ne kontroverza, nego kontradiktornost koja je meni potpuno neshvatljiva, posebno kada je u pitanju međunarodna zajednica, je činjenica da su oni koji su činili zločine kažnjeni ali da je njihov projekat ostao na slobodi. To je osnovna kontroverza. Dakle šta je to? Taj projekat ostaje u jednu mjeru čak i zaštićen, pa Bosna ovakva kakva jeste sa ovakvim projektom u Evropsku uniju ne može nikada. Osim da se Evropska unija promijeni zbog  BiH. Naravno da se to neće desiti pa se mi moramo mijenjati zbog EU, na kraju krajeva bez obzira u kakvom je stanju EU osnovne vrijednosti su te za koje sam siguran da ih prihvata većina građana BiH, kaže Silajdžić.

Upitao je - Čemu pluralnost, čemu multikulturalnost? Šta to znači?

- Jer mi se  vrlo često pozivamo na autentičnu pluralnost stotinama godina ovdje u BiH. Koja je stalno na jedan način, bila na tapeti, možemo reći proteklih hiljadu godina, jer je BiH bila međuzona, između Istoka i Zapada, politički, konfesionalno itd..  Zašto je to potrebno danas? Zašto je paradigma primjera BiH potrebna? Pa zbog toga što u svijeti koji kakav je takav je danas ukoliko bude sukoba to će vjerovatno biti posljedni sukob na ovoj planeti . Svi to znaju, ali ipak vidimo svaki dan te iskre  koje mogu napraviti taj veliki požar koji ne treba nikome, kaže on.
 

Opsesija susjeda

Dodaje da smo upućeni, kroz nove izvore komunikacija, da živimo zajedno i da živimo pored drugoga.

- Posebno u konfesionalnom planu razlike koje su nastajale treba naravno ispoštovati i dati puna prava u budućoj građanskoj BiH. Jer BiH to zaslužuje. To zatvaranje koje se danas dešava, centralizacija i vlasti čak i u demokratskim zemljama je pokazatelj da se moderni svijet boji svojih dostignuća. U vrijeme interneta dižemo zidove, bez  obzira jesu  li to metaforički zidovi, jesu li stvarni zidovi, od viza.. Ali je činjenica da je to tako. Moramo ponegdje učiti kako se to radi, jedno od tih mjesta gdje se uči pluralnost svakao jeste BiH. S druge strane ukoliko to ne učinimo na čudan način mi se suprotstavljamo toku historije, rekao je Silajdžić i zaključio:

- Ja imam običaj reći da, bez obzira koliko je krhka i ranjiva BiH, zbog ove opsesije horizontalnog širenja susjeda, postoji opsesija horizontalnog širenja i dobro bi bilo da se malo usprave, to je jednostavno postalo ahistorično.  Uvijek je BiH na tapeti. Ja dakle vjerujem da smo mi ovakvi  kakvi smo u ovom trenutku, oni koji žele BiH za sve i za svakoga građanina BiH potpuno podjednako, a to će se i postići samo ukoliko osnažimo građanina u nekom novom Ustavu i njegovu poziciju. Ja mislim da smo mi na pravoj strani historije. A da su oni koji podižu zidove i barijere među ljudima u momentu kada pravimo milijardu konekcija u jednoj sekundi preko interneta da su ti na krivoj strani historije.

14.12.2018.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Sabor Republike Hrvatske




Sabor Repubike Hrvatske

Image result for sabor republike hrvatske i bozo ljubic karikature


Ako se poštovani Rajko Grlić i Ante Tomić ikada odluče, nakon izvrsnog Ustava Republike Hrvatske, za nastavak na temu Sabor RH, inspiracije im neće nedostajati.

Ne znam pod koji bi se to žanr moglo podvesti, ali bi svakako, na ulazu, gledateljima valjalo ponuditi one vrećice (znate koje) iz aviona.

Teško bi bilo u jednom filmskom uratku približiti publici svu tu količinu diletantizma, neznanja, neučtivosti, isključivosti, zadrtosti, nemorala, besramnosti i licemjerja.

Čudan je to  teatar apsurda gdje uloge nisu jasno određene, gdje se većina aktera ne drži ni sadržaja, ni norme ni vremenskog okvira. Gdje su „kod kuće“ isključivo na temama iz nekog od onih ratova koji jedino još u sabornici nije završen.

Pretrčavanje iz klupe u klupu, mijenjanje dresova, leteće izmjene, više liče kakvoj slagalici nalik kviz igri nego ozbiljnom poslu najvišeg predstavničkog tijela. Čija bi se promjenjiva struktura mogla,kao u kvizu, na tjednoj bazi, pogađati. Recimo: skočko – skočko – tref – tref.

Od svih tih, nikad se načuditi, idiotarija, najimpresivnije bi moglo biti međusobno „poštivanje“ zastupnika. Koji svoju lamentaciju, u želji da se pokažu tolerantnima počinju sa: poštovani gospodine predsjedavajući, poštovani predstavniče vlade, cijenjene kolege zastupnici….

I onda se, kao onaj Barak avion (na čekanju), obruše na već nekog iz suparničkog tabora, biranim riječima poput: čobane, majmune, idiote…

To me uvijek vrati u rano djetinjstvo kada su još, iako na umoru, živjeli ostaci finih manira nasljeđenih iz austrougarske. Pardonček, rukoljub, naklon, lepo prosim. Često bih se takvih finih izraza naslušao u kući naših susjeda, gdje je znalo doći do sraza i miješanja starih fazona s „novim“ vremenom. Tako mi jedna formulacija, pri obraćanju sina rebela, učtivom ocu pisaru: „tata, vi ste jedno đubre“, još ne izlazi iz ušiju.

E, upravo ta komunikacija mi liči na diskusiju u hrvatskom saboru danas.

Posebno u izvedbi nekih narodnih tribuna. Toliko je učestala da je i saborski poslovnik na nju postao tolerantan. Kao i oni koji ga tumače.

I onda, tim slijedom, praksa se prenosi i na „niže“ oblike odlučivanja; skupštine, odbore.

U zemlji gdje je predsjednik vlade uhvaćen u krađi, gdje pretendent na predsjednika države poreznim novcem kupi stotine umjetnina, gdje ministar lažira svoj ratni put, gdje gradonačelnik šahovskom igrom s premijerom eskivira desetine sudskih tužbi, gdje su, pred Božić, i zastupnici na sniženju, ništa nije za čuđenje.

Hrvati imajju vlastite riječi i izraze za mnogošto. Čak i zamjene za općeprihvaćene termine u većini svijeta.

Ali kako bi se na hrvatskom reklo: moral, etika, kultura dijaloga?

Taj film, sudeći po onima koji nas vode, nećemo gledati.

14.12.2018.

MIROSLAV LAJČAK I DUH DAYTONA: GLOKOV KOLAC ZA BOSNU I HERCEGOVINU

MIROSLAV LAJČAK I DUH DAYTONA: Glogov kolac za Bosnu i Hercegovinu




MIROSLAV LAJČAK I DUH DAYTONA: Glogov kolac za Bosnu i Hercegovinu

Ljudi koji naprasno postanu spiritualni i u pravnim paragrafima traže nekakav duh, vjerovatno to rade sa skrivenim namjerama. Tek iz ove perspektive postaje jasno zašto je Lajčak jedini otišao s funkcije visokog predstavnika prije isteka mandat.

Piše: Ivo Komšić- Analiziraj.ba

Kada se pominje pojam duha, onda treba znati o čemu se radi jer ovaj pojam može imati veoma različita značenja i upotrebe. U posljednje vrijeme kod nas se on koristi da bi se prekrilo stvarno značenje Dejtonskog sporazuma i nabacilo neko novo, nevidljivo, tj. duhovno. Zanimljivo da to značenje forsiraju politički pragmatičari, predstavnici i lobisti političkih stranaka koje imaju uvijek samo ovozemaljske ciljeve i vrlo jasne pragmatičke interese. Kako to da su oni postali najednom spiritisti i da u pravnim aktima traže duhove koji u njima ne bi smjeli uopće biti, jer su sastavljeni od paragrafa sa nedvosmislenim značenjem? Zašto baš oni bježe od doslovnosti pravnog jezika i zalaze mu iza leđa u lošu metafiziku?

Neuki to uvijek vole raditi jer onda nude svoje proizvoljnosti i svoja mnijenja o onome što je striktno i jednoznačno. Da su barem u srednjoj školi naučili nešto iz filozofije (ako su uopće išli u takve škole), znali bi da je svako uvjerenje proizvoljno i jednako vrijedi kao i drugo, te da o njima nije moguće raspravljati. Tada vrijedi pravilo tko je glasniji i drskiji, tko ima snažnije trube.

Isparenje sporazuma

U takvoj situaciji ipak se treba držati doslovnosti, same stvari, makar je ona prikazivana kao pneuma, isparenje, duh. Suočavamo se s činjenicom da moramo braniti Dejtonski sporazum od isparenja, da moramo braniti njegovo „pismo“ (pismo je sinonim za svete i proročke knjige). Pri tome treba imati na umu da uopće ne branimo njegova rješenja nego samo ono što je ispisano, ne duh nego pismo; pravni spisi nemaju metajezik.

Miroslav Lajčak, visoki funkcioner u institucijama Evropske unije, prihvatio je ulogu tumača „duha“ Dejtonskog sporazuma a da uopće ne zna što to znači. I igra tu ulogu. U tom njegovom tumačenju nedostaje jedna važna finesa: ako se hvatamo duha, moramo onoga od koga taj duh dolazi proglasiti mrtvim. Samo mrtvace napušta duh i na putu do raja ili pakla prepoznatljiv je, i životan, samo posebnim vizionarima i  misticima. Tako se Lajčak specijalizirao za hvatanje duhova i njihovo oživotvorenje. Uzjahao je kao jahač apokalipse na duh Dejtonskog sporazuma i vreba iz ćoškova hodnika i konferencijskih sala briselskih kako bi zastrašio funkcionere Evropske unije i našu domaću javnost. Zaboravio je samo Dejtonski sporazum proglasiti mrtvim. Ili je taj sporazum za njega mrtav već odavno, od vremena kada je on bio visoki predstavnik, funkcioner međunarodne zajednice jedini kompetentan i sa mandatom tumača i čuvara Sporazuma.

Tek iz ove perspektive je jasno zašto je on otišao s te funkcije prije isteka mandata. To se nije desilo niti jednom visokom predstavniku, niti jedan to nije želio radi visoke pozicije s nezamislivo visokom plaćom i za evropske prilike. Nikada njegov odlazak nije objašnjen, niti od njega, niti od onih koji su ga postavili. Pravdano je to imenovanjem za ministra vanjskih poslova njegove države, ali to nije bilo uvjerljivo za onu situaciju. Zna se da je opozvan iz Sarajeva, da je otišao i nije se više vratio na funkciju. Zna se i to da se sve desilo u kontekstu nabavke nekih skupih strojeva za poljoprivredu i šumarstvo za Republiku Srpsku. Premijer je bio Milorad Dodik, a nabavku je dobila neka slovačka firma. Pitanje je da li je i zašto Lajčak nagrađen i tko je to uradio: njegova vlada ili premijer RS-a. I jedni i drugi su imali jak razlog. Od tada do danas Dodik se bori za protjerivanje visokog predstavnika iz BiH. Samo je Lajčak otišao dobrovoljno. Sada nam on, nakon 10 godina, tumači “isparenja“ Dejtonskog sporazuma, koja samo on svojim mističnim čulima može da osjeti. Deset godina je puno, sve je isparilo, tako da je i Lajčakovom pneumatološkom vještinom nemoguće uhvatiti te dimne ekstrakte. A on je bio tumač i čuvar akta koji je trebao osigurati stabilnost u našoj državi, njen prosperitet i ulazak u EU. Nije ni čudo što ga se više nitko u ovoj zemlji ne sjeća kao Visokog predstavnika. Ispario je kao ovaj duh Daytona koji on naknadno hvata i vraća nam ga kao jedinu dejtonsku realnost. A tekst, samu stvar Daytona, odnosno „pismo“ kako on voli reći, probada glogovim kolcem.

Dvije realnosti

Sreća da on još o sebi misli kao ekspertu Dejtonskog sporazuma iako Dejtonskim pregovorima nije mogao ni primirisati, a kamoli o njima nešto znati. Tako je on kao glasnogovornik Dejtonskog sporazuma, i kao glasnogovornik svih onih koji taj sporazum žele upotrijebiti za rušenje naše države i svega onoga što je u Daytonu dogovoreno, objasnio nedavno kako nam je zemlja razapeta između dvije realnosti: „jedna je dejtonska, etnička, i druga briselska“. Pri tome nije objasnio što znači „briselska“; vjerojatno demokratska, jer i za njegov obraz bi bilo previše sjediti u Bruxellesu i biti protiv demokracije.

Ako se sada uhvatimo tog sataniziranog dejtonskog „pisma“ i u njemu potražimu oduhovljenu „etničku realnost“, brzo ćemo uvidjeti da je to Lajčakova izmišljotina. Nigdje u Dejtonskom sporazumu, niti u jednom aneksu, nije uspostavljen etnički princip kao jedini princip formiranja i funkcioniranja vlasti. Uspostavljeni su domovi naroda čija je funkcija zaštita vitalnog nacionalnog interesa. I kako je to utvrdila Venecijanska komisija, ti domovi imaju funkciju veta u parlamentima na svim razinama. Ni oni se ne biraju na etničkom principu jer moraju imati lokalni izborni legitimitet koji je zasnovan na proporcionalnosti. Etnički princip izbora delegata u domove naroda je samo dodatni mehanizam očuvanja ravnopravnosti naroda; zato je u tim parlamentarnim tijelima glasanje paritetno, nije moguće nadglasavanje. Ali taj princip nije ni temelj, ni realnost, ni slovo Dejtonskog sporazuma. Etničko se ne mora poklapati s nacionalnim jer je šire od toga. Etnički interesi se mogu ostvarivati i mimo nacionalnih stranaka, mogu ga ostvarivati pripadnici drugih naroda ukoliko sami nisu vođeni nacionalnim interesima svoga naroda već i nekim drugim, općeljudskim, građanskim, humanističkim. Međutim, Lajčaku je cilj sluđivanje evropske javnosti pa želi unijeti etnički princip u neposredne demokratske izbore, a proporcionalni u etničke. Misli, valjda, kako to Evropa ne može razabrati i kako će u toj općoj pojmovnoj zbrci prihvatiti prvo što joj se ponudi. Pogotovu ako to dolazi od njenog visokog funkcionera.  Može se i razumjeti da podcjenjuje nas, s nama je mlatio nepune dvije godine, ali kako može podcjenjivati svoje kolege?

Šta piše u Ustavu?

Dejtonskim Ustavom BiH nigdje nije određeno da se etnički glasa, da se moraju formirati etničke izborne jedinice. Ustav je uvažio referendumsko pitanje i pozitivan stav građana BiH o ravnopravnosti naroda, manjina i građana. Prilagođen je entitetskom uređenju, koje je za nas nepoželjno, ali ono je „pismo“ Daytona. Članovi Predsjedništva BiH moraju biti iz tri naroda, ali se ne biraju etnički. Ako se želi čitati između redova a ne iz isparenja, onda je jasno da to mora biti tako, jer oni nisu predsjednici svojih naroda u državi, nego predsjednici države, tj. svih naroda, manjina i građana, ma kako se izjašnjavali. Dalje je propisano, „slovo“ Daytona, da su izbori demokratski i slobodni, što znači da građani ne mogu biti pod pritiskom, ni vjerskim, ni političkim, ni pod nacionalističkim. Ne postoji niti u jednom izbornom segmentu „etnička realnost“. To etničko isparenje vidljivo je, izgleda, samo Lajčaku.

S druge strane, kada se Lajčak, Andrej Plenković i ostali zalažu za proporcionalni izborni princip, a to je pravi predmet i zahtjev Ljubićeve predstavke Ustavnom sudu, onda proporcionalno žele iskoristiti za nadmoć relativne većine nad svakom drugom mogućom većinom. To što većina u parlamentima nije relativna većina, nego konstituirana većina, a nju može formirati netko s veoma malim izbornim rezultatom, njih se ne tiče. Znaju to i Lajčak i Plenković. Zato su konstruirali novi pojam – „legitimno predstavljanje“. To je dodatni kriterij koji žele uvesti u naše izborno zakonodavstvo. Tada uopće ne bi bilo važno koliko procenata netko dobija na izborima, važno je samo tko će se proglasiti “legitimnim predstavnikom“ naroda. Neprevladiva je protivurječnost koju oni ovim pojmom sakrivaju. „Legitimno predstavljanje“ je njima potrebno za izbor člana Predsjedništva, ali im je neprihvatljivo pri izboru delegata u domove naroda. Za taj izbor se mora osigurati proporcionalno predstavljanje naroda, tako da iz onih sredina u kojima je neki narod u manjini taj narod ne može imati svog delegata u zakonodavnom tijelu. I to je za Lajčaka i Plenkovića demokracija. Razumljivo je da su njih dvojica spremni na takvu blamažu (tko zna što je sve u igri), ali nije razumljivo kako njihove kolege u Bruxellesu dopuste uopće razgovor o tome. Pa to je direktno u suprotnosti s principima na kojima funkcioniraju evropske institucije. Niti jedan predstavnik neke manjine ne bi bio predstavljen u tako koncipiranim parlamentima. Posebno je pitanje što uvođenje toga principa stavlja pripadnike svakog naroda u BiH u međusobno neravnopravan položaj. Svi bi oni ostali bez svojih predstavnika u zakonodavnim tijelima iz onih sredina u kojima su manjine. Svi bi zapravo bili pretvoreni u nacionalne manjine, osim u onim sredinama gdje je jedan narod teritorijalno homogeniziran. Znaju oni to dobro. Njihovi zahtjevi nisu slučajne greške ili nerazumijevanje Ustava. „Duh“ Ustava koji oni osjećaju svojim mistificiranim čulima je zapravo politička strategija. Treba tako urediti državu da svi oni koji su manjina u nekoj sredini, koji nisu „humano protjerani“, trebaju pobjeći iz te sredine i priključiti se većini. Tako će se konačno u BiH dobiti etnički homogenizirane teritorije i teritorijalizirane nacionalne politike. Multietničke stranke će morati nestati kada nestanu multietničke sredine. Ta „realnost“ ne postoji u Dejtonskom sporazumu, kako tvrdi Lajčak, ta se realnost želi proizvesti. To nam rade ljudi, političke stranke i države koje djeluju u briselskoj realnosti. Uz to tvrde kako su nam najbolji prijatelji, kako najbolje znaju stanje u BiH, njenu historiju i kulturu. Blago nama!

Jedino nam preostaje uzviknuti: prestanite nas više braniti!

14.12.2018.

SPREMA SE "ANTIDEKLARACIJA" O POLOŽAJU HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

BH. INTELEKTUALCI SE KONAČNO PROBUDILI: Sprema se "antideklaracija" o položaju Hrvata u BiH

Bosanskohercegovački intelektualci okupili su se jutros u Sarajevu kako bi raspravljali o odgovoru na Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, o kojoj je raspravljao hrvatski Sabor.


BH. INTELEKTUALCI SE KONAČNO PROBUDILI: Sprema se 'antideklaracija' o položaju Hrvata u BiH









.....................
Kako je najavljeno, intelektualci bi trebali sačiniti svojevrsnu antideklaraciju, koja bi sadržavala njihovo viđenje položaja Hrvata u našoj zemlji.
 
Ovom skupu, između ostalih prisustvovali su bivši ministar vanjskih poslova, Zlatko Lagumdžija, bivši gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, Miro Lazović - nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH, te Emir Zlatar, generalni sekretar Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.
 
Njihovo saopštenje za javnost prenosimo u cijelosti.
 
"Na Referendumu 1992. godine građani Bosne i Hercegovine opredijelili su se za nezavisnu, suverenu i cjelovitu državu Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih građana i naroda. Temeljem tih referendumskih principa i međunarodnog priznanja BiH kao suverene države, jula iste godine nastala je Platforma Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
 
Platforma je objedinila bosanskohercegovačke patriote, neovisno o njihovim ličnim i političkim opredjeljenjima, kako bi se odbranila cjelovita i međunarodno-pravno priznata država, što je potvrđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom decembra 1995. godine, potpisanim na današnji dan u Parizu.
Danas, nakon 23 godine, na teritorijama pod političkom kontrolom SNSD-a i HDZ-a, u značajnoj mjeri izvršena je etnonacionalna homogenizacija, sa dominantnim uticajem vladajućih politika iz Beograda i Zagreba. Na preostalom dijelu države je opstao politički pluralizam. U poslednje vrijeme, u odsustvu potrebne državničke vizije, scena se počela svoditi na golu borbu za vlast, a ne za reintegraciju države i društva u cjelini.
 
Nakon posljednjih općih izbora u našoj zemlji, javnost je zaokupljena formiranjem vlasti na svim nivoima u državi. Tim problemom je zaokupljena i međunarodna politička javnost, jer se taj problem nametnuo kao političko-sigurnosni problem cijele regije. Od proteklog rata i agresije postoji kontinuitet miješanja susjednih država u unutarnje stvari BiH. To kulminira u posljednje vrijeme i stiče se dojam kako je BiH najvažniji predmet spoljnje politike Srbije i Hrvatske.
 
Situacija je otežana problemima koji su nastali u procesu provođenja izbornih rezultata. Političke stranke ih tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima UN-a u Hagu.
 
Veliki broj stranaka koje imaju priliku ući u vlast, objektivno otežavaju taj proces, jer otvaraju veliki broj kombinacija u izboru partnera na principu „vlasti samo radi vlasti“, pod okriljem „programskih platformi“. Čak i one stranke koje su jedva prešle izborni prag dobile su veliki značaj.
 
Stranke „pobjednice“, dakle one sa relativnom većinom, u koalicionim pregovorima otkrile su svoju buduću politiku ili preciznije rečeno odsustvo valjane, konstruktivne državničke politike.
 
Deklarativno opće prihvaćeni evropski put je definirao prioritete budućim nositeljima vlasti. Domaće politike i konkretno ponašanje vode u suprotnom smjeru. S druge strane EU insistira na formiranju vlasti i reformskim procesima, pa tek onda na rješavanju unutarnjih problema.
 
Politički akteri i dalje formiranje vlasti uvjetuju svojim stranačkim ciljevima. Pobjedničke stranke iz RS-a najavljuju daljnju destrukciju BiH kao države i slabljenje njenih institucija, na račun jačanja entiteta. Stranke iz Federacije BiH, koje sebe smatraju pobjedničkim na izborima, najavljuju politiku daljnje etnizacije teritorija BiH i nacionalizaciju politika. To se želi „pokriti“ tezama o „legitimnom predstavljanju“ i „patriotskom nacionalizmu“. Bez obzira koji eufemizam upotrijebili, jasno je da se radi o etno-teritorijalnoj podjeli države, kao posljedici takvog političkog djelovanja.
 
Ciljevi takvih politika su: pokazati domaćoj i svjetskoj javnosti da je Bosna i Hercegovina kao država neodrživa, nefunkcionalna, nedemokratska i neracionalna. Velikom bukom o neravnopravnosti i ugroženosti, svih od svih, prikriva se činjenica da su upravo te stranke proizvele stanje koje prikazuju kao nepodnošljivo i da ga takvog održavaju godinama.
 
Krajnje je vrijeme da politički blokovi, lijevi, građanski ili bosanskohercegovački, formirani iz programski heterogenih stranaka, konačno formuliraju jedinstvenu dugoročnu politiku za BiH. Iako su svoj izborni rezultat ostvarli prije svega u sredinama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, nužno je da svoje biračko tijelo i demokratske vrijednosti prošire na čitavu teritoriju BiH. Ključni problem nosioca tzv. građanskih blokova leži u nedostatku potrebnog razumijevanja ukupnih procesa kroz koje društvo i država prolazi. Uz to, evidentno je neuvažavanje meritornosti i neadekvatna kadrovska kapacitiranost, populizam i realno odustajanje od vlastitih temeljnih programskih ciljeva.
 
U takvoj situaciji, budućnost države i stabilnost bh društva je prioritetno političko pitanje i treba biti preokupacija šire javnosti. To se ne može prepustiti samo političkim strankama i njihovim pragmatičnim partikularnim interesima.
 
Budućnost Bosne i Hercegovine ne može se dati u ruke onima koji su je uništavali i koji nas žele vratiti u tu prošlost, kao ni onima koji nemaju potrebnu snagu i sposobnost da se tome sami suprotstave. Većina građana ove zemlje nisu dali mandat na prošlim izborima za daljnju devastaciju države i društva. Svako pozivanje na izborni legitimitet u ovakvim okolnostima postaje čista manipulacija.
 
Zato, očekujemo od najšire javnosti da zajedno djelujemo u odbrani vrijednosti na kojima treba da počiva naša država i društvo. Mi se obavezujemo da ćemo, u ličnom kapacitetu, kao i kroz duštvene i političke forme u kojima djelujemo, zalagati se za iznesene principe. Očekujemo od domaćih političkih snaga da će se snažno založiti, ne samo za zaštitu teritorijanog integriteta, nego i suverenititeta države BiH i njenih institucija. Zabrinuti kontinuiranim naoružavanjem država u našem susjedstvu, zahtijevamo od međunarodne zajednice i njenih institucija , da osiguraju striktnu provedbu Dejtonskog sporazuma u segmentu koji traži balans u naoružavanju cijelog regiona.
 
Zahtijevamo, također, od domaćih vlasti kao i od EU, administracije SAD, Visokog predstavnika i predstavnika Evropske komisije u BiH, cjelovitu sprovedbu Dejtonskog sporazuma, koji garantira zaštitu suvereniteta naše zemlje, njene cjelovitosti i multietničnosti, zaštitu ravnopravnosti svih naroda i građana, demokracije i temeljnih ljudskih prava.
 
Objavio/la haler u 17:15, 0 komentar(a), print, #


Noviji postovi | Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 12/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59724056

Powered by Blogger.ba