Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

16.01.2019.

NEMA SIGURNOSTI REGIONA BEZ BiH-U U NATO, CRNA GORA JE ČLANSTVOM PRIVUKLA INVESTITORE

Nema sigurnog regiona bez BiH u NATO, Crna Gora je članstvom privukla investitore

Nema sigurnog regiona bez BiH u NATO, Crna Gora je članstvom privukla investitore
Savo Kentera, predsjednik Atlantskog savjeta Crne Gore, tvrdi da je ova država ulaskom u NATO, osim poboljšanja u pogledu političke stabilnosti i sigurnosti, zabilježila i ekonomski prosperitet.

"Iako je relativno kratak period od ulaska Crne Gore u NATO do danas, ova država je zabilježila značajan porast i povećanje direktnih stranih investicija koje su se direktno itekako odrazile na našu  ekonomiju. Svakako, moramo imati u vidu da za ovako kratko vrijeme ne možemo u potpunosti uvidjeti sve koristi od članstva Crne Gore u ovom savezu, ali sigurno je da će u periodu koji slijedi svi naši građani osjetiti sve koristi, a posebno na ekonomskom planu, od članstva države u ovom vojnom savezu", ističe Kentera za Vijesti.ba.

To je, dodaje, vidljivo iz primjera susjednih država koje su članice NATO saveza.

"Recimo, u Hrvatskoj je znatan porast i povećanje broja turista, kao i prihodi od turizma. U Albaniji isto tako, kao i nevjerovatan porast direktnih stranih investicija, te izgradnja autoputa kroz cijelu zemlju i slično. Sve su to stvari koje očekujem da će se tek početi dešavati u Crnoj Gori", kaže naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, ova država je članstvom u NATO-u stvorila preduslove za dolazak stranih investicija i investitora koji imaju zdrav kapital.

"Za razliku od investitora koji dolaze da bi prali novac, investitori sa zdravim kapitalom su potrebni svakoj državi. Riječ je o investitorima koji dolaze i ulažu u državu kako bi tu ostali duži vremenski period. Da bi se to postiglo, investitorima je jako važno da znaju da je Crna Gora bezbjedna zemlja", pojašnjava Kentera.

Naš sagovornik ističe kako je jednako važno da investitori budu sigurni da je cijeli region bezbjedan.

"No, mi ne možemo govoriti o bezbjednom regionu dok sve naše države, uključujući i BiH, ne postanu članice NATO saveza", zaključuje on.


(Vijesti.ba)














16.01.2019.

SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO DRAGANA ČOVIĆA: "ŠIROK OSMJEH, ZLATAN ZUB IZ PRVOG REDA NEUSTAVNE PROSLAVE, SAMO DA BI SE NAPAKOSTIO KOMŠIĆU"!

SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO ČOVIĆA: "Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Komšiću"!

Premijer Andrej Plenković ponovio je u srijedu u Hrvatskom saboru ocjene o prisustvu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH na neustavnom Danu Republike Srpske u Banjoj Luci, te poručio da je to bio odabir HDZ-a BiH i Čovića


SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO ČOVIĆA: 'Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Komšiću'! - 1


















-To nije bio prvi put da je predsjednik HDZ-a BiH bio u Banjoj Luci, stojim iza onoga što sam ranije rekao, da su takve odluke i odabiri, politički odabiri HDZ-a BiH i njenog predsjednika, bez konzultacija, bez uputa sa "centralom u odnosu na poslovnu jednicu u Mostaru", izjavio je premijer Hrvatske u Aktualnom prijepodnevu, komentirajući pitanje SDP-ovog zastupnika Predraga Matića o Čoviću kao "voditelju HDZ-ove poslovne jedinice broj 1" u Mostaru.

HDZ BiH nije nikakva poslovna jedinica HDZ-a, uzvratio mu je premijer.

Matić pak ističe da Čović od gubitka izbora "srlja iz gafa u gaf", posljednji je odlazak u Banja Luku.

"Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Željku Komšiću", ustvrdio je zastupnik kojeg je zanimalo premijerovo mišljenje o Čovićevim postupcima te poruka majkama i djeci poginulih i nestalih u Bosanskoj Posavini u kojoj je, kaže, poginulo preko tri hiljade ljudi.

Matić je poručio i kako je u cijeloj priči, "Pedro" ispao veleposlanik Del Vecchio kome je, dodao je, možda presudilo što je bio SDP-ovac.

16.01.2019.

BiH TRAŽI SVOJE GRANICE

BiH traži svoje granice


Vardište, selo u BiH na granici sa Srbijom

Vardište, selo u BiH na granici sa Srbijom

Pitanje granica u regiji, umjesto da bude tehničko, je političko. To potvrđuje i konstatacija kako Bosna i Hercegovina više od 25 godina, od tri zemlje sa kojima se graniči, sa dvije, Srbijom i Hrvatskom, to pitanje nije uspjela da riješi.

Uspostavljanje međudržavnog vijeća, Komisije za granice, nisu dali skoro nikakve rezultate, a nakon pojedinih političkih izjava o crtanju novih granica, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić je pozvao Hrvatsku da ratifikuje, a Srbiju da potpiše ugovor o granici s Bosnom i Hercegovinom.

"Imajući u vidu ukupnu atmosferu na prostoru Zapadnog Balkana, koja je u posljednje vrijeme obilježena provokacijama, zloslutnim idejama o crtanju novih granica na bazi etničkih principa, tendencioznim i zlonamjernim povezivanjem BiH sa odnosom između Srbije i Kosova, neprihvatljivim carinskim nametima i barijerama i sličnim nedobrosusjedskim aktivnostima i porukama, smatram da je vrijeme, i to upravo sada, da se promijene trenutne paradigme ponašanja koje vode u slijepu ulicu, jer ono što najviše treba Zapadnom Balkanu nisu nove hegemonističke politike i podjele, nego pozitivan politički dijalog, mir, međusobna saradnja i napredak", navodi Zvizdić u inicijativi.

Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske potpisan je prije tačno 20 godina, ali nije ratifikovan, dok sa Srbijom još uvijek traju pregovori o ugovoru.

Član Predsjedništva Šefik Džaferović, također, pozvao je BiH i Hrvatsku da ponovo razmotre ratifikaciju sporazuma "Izetbegović-Tuđman" iz 1999. godine.

Ključne tačke oko kojih se političari u Hrvatskoj ne slažu sa ugovorom koji je potpisao prvi hrvatski predsjednik su Veliki i Mali Školj i vrh Kleka, koje pripadaju BiH.

Prema Džaferovićevim riječima, kad je u pitanju Srbija, rješavanje pitanja granice će ići malo teže.

"Najbolje bi bilo da Republika Hrvatska sa Bosnom i Hercegovinom zaključi ili već ratificira već zaključeni sporazum o granici i da Bosni i Hercegovini u skladu sa međunarodnom Konvencijom o pravu mora prizna i omogući pristup, ničim ometan pristup, prema otvorenom moru. Poznata je granica sa Republikom Srbijom. Od nas se traži da pristanemo na razmjenu teritorija prije nego se zaključi ugovor o poznatoj granici, pa gdje to ima na svijetu", pita se Džaferović.

Član Komisije za granicu Željko Obradović za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi kako je za ratifikaciju sporazuma sa Hrvatskom sve spremno, no, kada je riječ o otvorenim pitanjima sa Srbijom, sporne su četiri tačke i to - hidroelektrane Zvornik i Bajina Bašta, pruga prema Baru i dio zemljišta kod Rudog.

"Dvije države su se usuglasile oko granice i mi smo identificirali granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije, znači, onu granicu koja je bila na dan međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine i to smo, čak, i zapisnički konstatirali, pripremili karte i tekst ugovora o granici. Međutim, kolege iz Srbije nisu htjele potpisati mape, niti su htjeli ići dalje, tražeći da se izvrši korekcija granice na četiri lokaliteta, na dvije hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik, pruga Beograd-Bar i četiri naseljena mjesta u općinama Rudo i Priboj", kaže Obradović.

Upravo ovi pobrojani lokaliteti već deset godina nisu sa mrtve tačke pomjerili razgovore o granici između BiH i Srbije.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić prošle godine, prilikom posjete Sarajevu, je izjavio kako Srbija predlaže devijaciju granice na 14 i 37 hektara, odnosno da se teritorija razmijeni u području pruge Beograd-Bar i oko Rudog.

I dok je, na Vučićev prijedlog, tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao kako neće biti problema, tome se protivi ne samo političko Sarajevo, već i vlast Rudog, gradića na istoku Bosne. Tamošnji načelnik Rato Rajak poručuje da nema adekvatne teritorije uz granicu BiH i Srbije koja se može izvršiti kao zamjena, kako to predlaže Vučić.

"Ja se plašim da se samo jednim običnim birokratskim potezom ne napravi nešto što će, bukvalno, devastirati našu opštinu i tu eventualnu kompenzaciju teritorije na nekoj drugoj liniji razgraničenja između Srbije i Bosne i Hercegovine, a već se nezvanično pojavljuju informacije da je riječ o teritoriji koja se veže uz opštinu Bijeljina ili Zvornik", ističe Rajak.

No, analitičarka Ivana Marić kaže kako, bez obzira na nove uslove koje postavljaju susjedne zemlje, Bosna i Hercegovina nije jedinstvena kada je o njenim granicama riječ. Ona ističe da, ukoliko bi se ovo pitanje prepustilo stručnjacima, granice bi bile vrlo brzo utvrđene, ali u Bosni i Hercegovini postoje tri politička stava o tome.

"Mislim da krivca trebamo tražiti, isključivo, u Bosni i Hercegovini, u našim institucijama, u nespremnosti na dogovor političkih stranaka kojima ovo izuzetno odgovara, tako da ne možemo očekivati ni od Zvizdićeve inicijative da će biti uspješna. Moraćemo čekati bolja vremena, neke buduće koalicije koje će, možda, biti spremne da porade na tom pitanju", poručuje Marić.

16.01.2019.

DENIS HADžOVIĆ: BLOKADA NATO PUTA UGROŽAVA ORUŽANE SNAGE BiH

Hadžović: Blokada NATO puta ugrožava Oružane snage BiH

Pripadnici Oružanih snaga BiH.

Pripadnici Oružanih snaga BiH.


Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije za 'Zašto?' kaže da bi neusvajanje Nacionalnog godišnjeg plana i neaktiviranja Akcionog plana za članstvo BiH u NATO-u zbog protivljenje političara iz Republike Srpske, što je postalo ključno pitanje u formiranu vlasti na nivou BiH, kao jednu on najtežih posljedica moglo imati daljnju stagnaciju, slabljenje i ugrožavanje opstanka Oružanih snaga BiH.

Politička nestabilnost

To su sve povezani problemi: implementacija izbornih rezultata, formirannje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, izmjene Izbornog zakona, formiranje vlasti na višim nivoima, u Federaciji i na državnom nivou.

Imamo sad i taj problem oko NATO-a, imenovanje predsjedevajućeg Vijeća ministara, odnosno uslovljavanje u vezi toga, odgovore na upitnik EU, tako da su sve to nekako problemi koje se rješavaju samo putem medija i putem izjava političkih predstavnika.

Vrlo malo se zaista pokušava iznaći rješenje i to je ono što je najveći problem trenutno u BiH, i izgleda da više idemo putem političke nestabilnosti nego stabilnosti, koja je više nego potrebna

Priključenje i integracija

Nakon Makedonije, vjerovatno je BiH naredni pretendent za članstvo i u tom cilju je i državni sekretar Mike Pompeo nedavno poslao pismo podrške SAD daljnjoj integaciji BiH u NATO, odnosno aktivaciji Akcionog plana za članstvo.

Nedostatak komunikacije, odnosno pokušaja da se napravi politički dogovor ili postigne konsenzus oko ovog pitanja je ono što najviše opterećuje BiH zadnjih devet godina, odnosno od uslova koji je dat BiH na samitu NATO-a u Tallinu.

Jednostavno, ne otvara se taj dijalog o budućnosti BiH vezano za integracije.

Politički predstavnici iz Federacije se deklarativno zalažu za priključenje i daljnju integraciju u NATO, i pozivaju se na određene dokumente koji su usvojeni u proteklih 10 godina.

Udaljavanje stavova

Na drugoj strani, političari iz Republike Srpske su protiv toga i traže da BiH slijedi vojnu neutralnost koju je proglasila i Srbija.

U tu svrhu su donijeli i jednu rezoluciju kao dokument koji obavezuje njihove predstavnike u institucijama BiH.

Nedostatak komunikacije i samo istupi u medijima koji su zaista oprečni po pitanju budućnost ne donose nikakav pomak.

Šta više, samo još više udaljavaju stavove jednih od drugih vezano za integraciju u NATO.

Minimalan budžet

Ali možda pod malo većim pritiskom naših međunarodnih partnera se pokuša iznaći nekakav politički kompromis, odnosno dogovor o aktivaciji MAP-a, s obzirom da su iz RS rezolutni da oni neće da BiH postane punopravan član NATO-a.

Značajnije od aktivacije MAP-a je da se dođe do implementacije Pregleda odbrane, odnosno plana modernizacije i opremanje Oružanih snaga u periodu 2017-2027 kojim su predviđena dodatna sredstva za unapređenje kapaciteta i poboljšanje opreme koja je neophodna za postizanje interoperabilnosti sa ostalim članicama.

Znači, to se ne može desiti bez dodatnih finansijskih sredstava i jednog budžeta koji je, evo, već više od deset godina na minimalnom nivou za Oružane snage, pri čemu one od postojećeg budžeta skoro 85 posto troše za lične troškove i naknade uposlenika, što znači da ne ostavljaju nimalo za razvoj i operativne troškove.

Suštinska važnost

To je nešto što prijeti urušavanju OS bez donošenja novih političkih odluka i zaustavljanja razvoja, prijeti gašenjem oružanih snaga, jer jednostavno sa opremom starom preko 30 godina ugrožavate i živote uposlenika i ne možete odgovoriti onim zadaćama za koje su oružane snage pretpostavljene, i na podršci civilima, i na učešću u mirovnim operacijama i deminiranju.

Sve su to stvari koje u značajnoj mjeri opterećuju funkcionisanje Ministarstva odbrane i ja bih rekao da je aktivacija, odnosno implementacija dogovorenog u okviru Pregleda odbrane vezana za modernizaciju, iznalaženje finansijskih sredstava za opremanje mnogo značajnija, suštinski, za BiH od formalne aktivacije MAP-a

Tako da je to jedna i od poruka iz pisma državnog sekretara Pompea.





16.01.2019.

PREMA VAŽEĆIM ZAKONIMA I ODLUKAMA NEMA PREPREKA ZA MAP

Prema važećim zakonima i odlukama nema prepreka za MAP

Prema važećim zakonima i odlukama nema prepreka za MAP
Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić izjavio je novinarima u Sarajevu da sadašnji saziv Vijeća nestrpljivo očekuje imenovanje mandatara za sastav novog Vijeća ministara kako bi dosadašnji članovi mogli predati dužnost budućim od kojih se očekuje nastavak rada na prioritetima utvrđenim u svim strateškim dokumentima Bosne i Hercegovine.

Odgovarajući na novinarsko pitanje koliko dugo on može biti predsjedavajući Vijeća ministara BiH i član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Zvizdić se pozvao na propise i dodao da nije svojom voljom u takvoj situaciji. On bi, kaže, želio da novi predsjedavajući Vijeća ministara stupi na dužnost što prije.

- Ovdje je pitanje kada će Predsjedništvo BiH dostaviti ime mandatara - dodao je Zvizdić.

Na pitanje kako će se on ponašati ako budžet bude na sjednici Zastupničkog doma, u odgovoru se također pozvao na zakone i propise koji definiraju specifičnu situaciju u kojoj, dodao je, nije samo on trenutno.

Zvizdić je odgovarao i na novinarska pitanja o aktivaciji MAP-a naglasivši da to nije proizvoljna volja bilo kog pojedinca ili političke partije.

- Zahtjev da bude usvojen ANP, prvi godišnji program Bosne i Hercegovine, baziran je na Zakonu o odbrani koji je i dalje važeći, na odlukama, i dalje važećim, Predsjedništva, kao i na Strategiji vanjske politike BiH usvojenoj prije 7- 8 mjeseci, u kojoj je precizirano da su među ključnim stubovima bh. vanjske politike - evropske integracije i dalji put ka NATO integracijama. Zbog toga je na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara i usvajanje ANP-a, a jučer, kao što znate, to smo prolongirali za neku od narednih sjednica. Da li će i kada biti usvojen, u kojoj formi i od koje institucije, vidjećemo - kazao je Zvizdić.

Evropski i NATO put svake države imaju zasebne procedure, ali su oni potpuno isprepleteni, naglašava predsjedavajući Vijeća ministara. Riječ je o zajedničkom djelovanju jer su politike Evropske unije i NATO saveza praktično identične.

Zvizdić podsjeća da sve članice EU nisu istovremeno i članice NATO-a, ali i da predominantan broj njih jeste.

- Govorimo, dakle, o paralelnim procesima i obavezama, ali govorimo o kauzalno povezanim procesima koji sasvim sigurno ne mogu biti potpuno razdvojeni - zaključio je.

Saopćio je i da su u završnoj fazi pripreme odgovora na dodatna pitanja Evropske komisije jer su konačno sve radne grupe dostavile svoje odgovore, a mali dio, 0,03 posto odgovora bit će usaglašen u drugim tijelima Mehanizma koordinacije.

Zvizdić očekuje da će do kraja januara Bosna i Hercegovina biti spremna da odgovore na dodatna pitanja uputi ka Briselu pod uvjetom da ne bude bilo kakvih daljnjih blokada, a on se nada da ih neće biti.

Zvizdić poziva na ozbiljnost i poštivanje važećih odluka i zakona.

- Po važećim odlukama i zakonima, ne bi smjela postojati prepreka za usvajanje ANP-a, što bi otvorilo put za imenovanje mandatara za sastav Vijeća ministara. Svake godine se donosi novi ANP, dakle, ovo nije članstvo u NATO paktu, ovo je početak aktivacije MAP-a, koja će ići iz godine u godinu narednih pet ili šest godina - rekao je Zvizdić.

On naglašava da će se uspjeh u BiH mjeriti unutrašnjim političkim dogovorom, dobrom suradnjom partija koje su sad lideri procesa i prije svega dobrom saradnjom unutar naroda i građana BiH.

Zvizdić je za suradnju BiH sa susjedima, ali ne kao suradnju između naroda, već između država. Podsjetio je na njegovo obnavljanje inicijative da Hrvatska ratificira, a Bosna i Hercegovina te Srbija potpišu ugovor o granici. Time bi prestale sve intencije, razgovori o secesionizmu, novim podjelama, mogućim hegemonističkim projektima itd., mišljenje je predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
















16.01.2019.

ALEKSANDAR VUČIĆ POMOĆU DRAGANA ČOVIĆA I NJEGOVIH SAVEZNIKA POKUŠAVA CRTATI NOVE GRANICE"

ĐONLAGIĆ OPTUŽUJE PREDSJEDNIKA SRBIJE: "Vučić pomoću Čovića i njegovih saveznika pokušava crtati nove granice"

"Očito je da Aleksandar Vučić pokušava pomoću Dragana Čovića iscrtavati neke nove granice na ovim prostorima", kazao je danas državni zastupnik Demokratske fronte Dženan Đonlagić, komentarišući izjavu srbijanskog predsjednika o potrebi stvaranja trećeg entiteta u BiH


ĐONLAGIĆ OPTUŽUJE PREDSJEDNIKA SRBIJE: 'Vučić pomoću Čovića i njegovih saveznika pokušava crtati nove granice'









....................
„Mi u Bosni i Hercegovini želimo saradnju i regionalnu stabilnost, i umjesto da gospodin Vučić želi i radi na istom za dobrobit cijelog regiona, on sada nažalost priziva nove teritorijalne podjele, pa čak i na neki način vrijeđa pojedine narode. Vučićev cinizam dobrih namjera demaskira ovakvo miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine“, ističe Đonlagić.
 
On navodi da je indikativno to što Vučić žali zbog činjenice da separatisti iz HDZ-a BiH ne uspjevaju u svojim planovima destrukcije Bosne i Hercegovine, kao i to da Vučić otvara ovu temu nakon misteriozne posjete Dragana Čovića Beogradu nakon 9. januara.
 
„Dodik nije jedini koji je spreman isporučiti suverenitet Bosne i Herecegovine Beogradu i Moskvi. U ovom trenutku na to je više spremna do temelja propala politika Dragana Čovića, koja u velikosrpskim aspiracijama u BiH hvata posljednju slamku spasa, i to bi na umu trebali imati svi građani Bosne i Hercegovine a naročito Hrvati koje Čović gura u antinato blok Beograd - Moskva“, dodaje Đonlagić.
 
Zbog svega toga, naglašava Đonlagić, potrebno je dodatno ojačati probosansko-hercegovačku NATO koaliciju, koja se definiše u Bosni i Hercegovini, ali i ukazati na to da ključne političke procese u BiH i u interesu naše države ne mogu voditi politike sumnjivih namjera koje su ostale izvan te koalicije.
16.01.2019.

HARIS SILAJDžIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: "KAO DA SU PONOVNO USKRSNULE SILE MRAKA U NAŠEM SUSJEDSTVU"!

HARIS SILAJDŽIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: "Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu"!

Promjena granica na Balkanu direktno bi ugrozila mir u Europi, poručio je u svom prvom intervjuu za Preporod dr. Haris Silajdžić koji je u odsudnim historijskim trenucima za Bosnu i Hercegovinu bio njen prvi ministar vanjskih poslova, potom premijer, a kasnije i član Predsjednitšva BiH.



HARIS SILAJDŽIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: 'Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu'!










"Znate da Bosna i Hercegovina smeta svakome, da mnogi već imaju opsesiju horizontalnog širenja. Kamo sreće da se hoće uspraviti, raditi na svojim tradicijama, vrijednostima itd. Nije traženje svog historijskog mjesta, odnosno, mjesta u historiji i identiteta u horizontalnom širenju. To je prije svega anahrono, a vidjeli smo koliko to košta, a koliko je koštalo Bosnu i Hercegovinu! I ne samo Bosnu i Hercegovinu! Dakle, radilo se o projektu, i danas se radi, u kome je mnogo ljudi na svim stranama izgubilo živote, naravno, najviše onih koji su bili cilj, to su građani Bosne i Hercegovine, Bošnjaci posebno koji zbog svoje vjerske pripadnosti imaju problem ne petsto godina, nego hiljadu godina", kazao je Silajdžić u intervjuu za Preporod.

 
Na pitanje novinara da danas, nakon 23 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ocijeni situaciju u BiH Silajdžić je kazao kako je "sadašnja situacija rezultat neprovođenja sporazuma".
 
"Aneks 7., po meni, najvažniji Aneks o povratku izbjeglih i raseljenih lica, nije proveden izuzev u veoma malom postotku. I zbog toga danas imamo problem odlučivanja, pošto se ljudi nisu vratili i ne mogu učestvovati u političkom životu zemlje. Danas su ta izbjegla i raseljena lica predmet sporova. Zato što prema Dejtonu, prema odlukama Ustavnog suda, zakonima, ti ljudi bi trebalo da budu rezidentni članovi, rezidentni ovdje u Bosni i Hercegovini i da učestvuju na izborima, na biračkom spisku. Oni to 2013. u popisu nisu bili. Dakle, oni nisu ušli u popis. Rekao sam, protivno ne samo našim zakonima, nego i svim instrumentima za zaštitu ljudskih prava koji se nalaze u Dejtonu", rekao je Silajdžić.
 
Silajdžić smatra da "to sigurno ne ide u prilog našem evropskom putu, euro-atlantskim integracijama i dovodi u pitanje autoritet Evropske unije, Vijeća Evrope i u konačnosti vladavine prava i demokratije. Evo ovih dana imamo situaciju u kojoj se praktično briše milion ljudi time što je izmijenjeno nešto što je već urađeno nakon dvije godine".
 
"Zaključak je bio 2016. da se ti ljudi moraju posmatrati kao rezidentni. Odjedanput iz Eurostata stiže nešto sasvim drugo, gdje kažu nije to tako, nego smo mislili da ne budu rezidenti. Pazite, to je jedan čudan odnos, nerazumljiv i ide na štetu svega. Dakle, briše te ljude, a to je bio cilj agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sada je pitanje zašto se europske institucije odnose prema nama tako? Jer, ovi dopisi dolaze iz Europske unije. Ta promjena nakon dvije godine od punovažnosti, što je protivno zakonu poručuje: "Htjeli smo da kažemo da oni ne traba da budu rezidenti"!? Tu vidimo utjecaj lobija u Briselu. Ima ih i u Washingtonu, paralelno, lobira se protiv Bosne i Hercegovine i zbog toga nas ljudi pitaju "Zašto vas nema?" Dakle, nismo dovoljno prisutni! U Briselu također. Tamo se radi o sustavnom, organiziranom lobiranju protiv Bosne i Hercegovine i po ovim dopisima koji stižu ja vidim tu utjecaj tih lobija", kazao je Silajdžić i dodao:
 
"Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu. U Srbiji svjedočimo konstantnoj dvostrukoj politici prema našoj zemlji, formalnoj koja deklarativno priznaje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, te suštinskoj koja u Bosni i Hercegovini vidi plijen za izgubljene hegemonske ratove propalog projekta 'velika Srbija'"
 
Silajdžić smatra da neće doći do prekrajanja granica na Balkanu.
 
"Upravo zbog tog potpitanja gdje bi to moglo odvesti. To je otvaranje Pandorine kutije, veoma opasno, gdje bi se probudile razne slile. Probuđene su na neki način. Za koje smo mislili da su nestale iz Europe. Promjena granica na Balkanu bi bio jedan akt koji bi direktno ugrozio mir u Europi. Posebno kad se uzme u obzir dinamika geopolitike između velikih sila. Tako da sumnjam u to. Danas općenito živimo u teškom vremenu globalno. Informatička revolucija je donijela globalizaciju koju više niko ne može zaustaviti. Postoje sile koje se očigledno plaše te globalizacije, jer ne ide onako kako su zamislile. To znači da je ova planeta postala mala, da se ljudi sve više miješaju. Jer, imigracije su poseban fenomen. Danas je u pokretu 260 miliona ljudi na svijetu. To se uvijek dešavalo, a danas se dešava brže, jer nam je vrijeme brže, historija je brža. I donosi susrete ljudi. Naravno u tome su osnovni faktor ove moderne komunikacije", rekao je Silajdžić.
 
U našem modernom vremenu, podsjetio je Silajdžić, ograđujemo se od naših dostignuća, pravimo barijere među ljudima.
 
"To možemo vidjeti u Europi u ovim desno profiliranim režimima. Zašto se ograđujemo i ko je tu na pogrešnoj strani historije? Po meni je na pogrešnoj strani historije onaj ko želi barijere među ljudima, počevši od viza do pravih zidova. Zbog toga što je to suprotno toku historije. To je nezaustavljivo. Imamo jedan paradoks. U jednoj sekundi se ostvare milijarde konekcija u svijetu preko svih mogućih granica. Danas živimo u takvom vremenu. S druge strane, imamo razvijene zemlje koje postavljaju barijere. Po meni je to pogrešna strana historije. I evo mi, ovakvi kakvi smo, u ovoj Bosni i Hercegovini, gdje sam siguran da ljudi žele, da jednostavno u sebi imaju, a ima ih mnogo i Bošnjaka i drugih, koji ne žele barijere među ljudima, koji u svojim kostima imaju da prihvataju drugog i drugačijeg. To je tako uvijek bilo u Bosni i Hercegovini. Dakle, Bosna je model koji je u problemu, ali je model onoga što Europa hoće biti. Oni koji ne žele barijere oni su na pravoj strani historije! Oni koji stavljaju barijere, oni su na pogrešnoj strani historije", pojasnio je.
 
Ukazao je na problem koji je star, kako je rekao, hiljadu godina.
 
"To je da se muslimani u Bosni i Hercegovini predstavljaju kao potencijalna opasnost, teroristi, itd. Islamofobija, da ne govorimo detalje, je prisutna i svi to znaju. Mislim da je ne koristimo dovoljno, a ima nekih ljudi koji sada pišu o našoj prošlosti, na koju smo mi ponosni. Ne moramo se ničega stidjeti. Trebalo je prije svih ujedinjenih nacija, prije svih rezolucija u 16. stoljeću ovdje primiti ljude, naprimjer bosanske jevreje Sefarde, potpuno tuđ narod sa jezikom, sa vjerom, oni su došli tu. Naši ljudi su ih primili kao jednake sebi, zahvaljujući osmanskoj politici. Da nije bilo toga, to ne bi bilo moguće. Volio neko ili ne Osmansku carevinu, to je činjenica, to je bilo tako. I uglavnom svi historičari to priznaju. Dakle, primili ih i štitili, cijelo vrijeme", rekao je Silajdžić.
 
Govoreći o rastu desničarskog populizma u Europi Silajdžić je kazao da „postoji tendencija u svim istočnim zemljama, uklon prema jednoj vrsti, kod nas bih ja to nazvao "demokratski feudalizam", a vani je to naravno, recimo da ga nazovemo konzervativni populizam. Populizam je ustvari predvorje, ili jedna komponenta totalitarizma. Totalitarizam jeste jednako anti- intelektualizam, ili to je prateća stvar, prateća komponenta totalitarizma, dakle, anti-intelektualizam. Bilo kakva objektivna analiza događaja nije u modi. Ljudi se oslanjaju na poluistine i mitove, gledajući neke svoje interese. Naravno, da u ovakvim vremenima imaju mnogo utjecaja oni koji imaju mnogo novaca. I time svako političko, objektivno, razmišljanje i analiziranje gubi na snazi. Jer, angažovani intelektualci praktično nemaju mjesta, mogu se angažovati samo ako su u projektu. Tako da je to korak nazad u odnosu na demokratiju i demokratizaciju. Pogotovo u ovim zemljama koje sam pomenuo, gdje demokratija nema duboke korijene, kao i kod nas. Mi ovo što imamo i ovo je demokratski feudalizam. To nema sumnje! Međutim, mnogi građani hoće, siguran sam većina, da imamo demokratska građanska prava kao u cijeloj Europi. I evo, Europski sud za ljudska prava je donio presudu, četiri godine od zadnje, devet godina od prve... Mi to želimo, većina građana žele to. Međutim, to se ne dešava. Očigledno nam treba pomoć, prije svega garanta Dejtona, a to nisu susjedne zemlje!“

16.01.2019.

IZ TROČLANOG PREDSJEDNIŠTVA BiH ISPAO JE NACIONALISTIČKI ORIJENTIRAN DRAGAN ČOVIĆ A DOŠAO DEMOKRAT ŽELJKO KOMŠIĆ

BIVŠI VISOKI PREDSTAVNIK POTOPIO ČOVIĆA: „Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Čović a došao demokrat Komšić, Hrvatska se miješa…“

EU ima puno problema. Ali ima ih i jugoistočna Europa. Posebno Bosni i Hercegovini prijeti nova kriza, o kojoj EU i Bruxelles više ne smiju šutjeti, smatra Christian Schwarz-Schilling


BIVŠI VISOKI PREDSTAVNIK POTOPIO ČOVIĆA: 'Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Čović a došao demokrat Komšić, Hrvatska se miješa…'






...............

Gdje stoji Europa na početku 2019. godine?

Očito se nagomilalo mnoštvo problema: Kako će EU izgledati nakon europskih izbora u svibnju? Na koji način će je promijeniti Brexit? Što će biti sa financijskom krizom u Italiji? Hoće li francuski predsjednik Macron izići na kraj sa svojim revolucionarima: „žutim prslucima“? Hoće li se nacionalizam i otpori prema EU-u dalje širiti? Koliko snažno će se Njemačka angažirati za EU?  Niz problema, kako vidimo, postoji unutar EU-a. Ali ni u neposrednom susjedstvu – u jugoistočnoj Evropi – nije drugačije. I tamo nitko ne zna, kako će se stvari dalje razvijati. 

Problemi u cijeloj jugoistočnoj Evropi

U Srbiji smo svjedoci otvorenih prosvjeda protiv predsjednika Vučića. No on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u smjeru EU-a. Na tom putu Vučić samo ima jednu veliku prepreku – priznanje Kosova – koje za srpsku politiku do ovog trenutka ne dolazi u obzir.

Na Kosovu se premijer Haradinaj i predsjednik Thaci ne mogu dogovoriti trebaju li težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju predvidjeti da  bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, cijelu regiju mogao odvesti u krizu. Ali zato postoji složnost po pitanju da Kosovu treba vlastita vojska.

Makedonija se nada okončanju krize s Grčkom oko imena, koje je do sada bilo najveća prepreka na putu ove zemlje u NATO i EU. Atena je do sada međutim odbijala svaki kompromis.

Iz Hrvatske, koja je preko pet godina članica EU-a, iseljava se toliko ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ za zemlju. Ali umjesto da se pozabavi ovim ključnim problemom, hrvatska politika se sve više miješa u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine.  Poznavatelji prilika to smatraju „diplomatskom ofenzivom“, koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku 90-ih.

Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina

I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: Bosne i Hercegovine.  Izbori, održani prošlog listopada, na prvi pogled nisu puno toga promijenili. Ali, onaj tko pažljivije baci pogled na BiH, mogao bi zapaziti i nekoliko svijetlih točaka: iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Hrvat Čović a na njegovo mjesto je došao demokrat Komšić, koji sam sebe vidi kao predsjednika svih građana BiH.  Time je prijeteća suradnja nacionalista Dodika i Čovića unutar tročlanog Predsjedništva BiH za sada onemogućena.  I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage  polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.

No, Nova godina je u BiH počela nevjerojatnim praskom: već godinama srpski entitet u BiH 9. siječnja slavi  Dan Republike Srpske – iako je Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasila neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.

Načelno, nitko nema ništa protiv da se 9. siječnja proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana državnim praznikom bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Jer oni taj dan povezuju s ratom, progonom i genocidom.

Neustavni praznik

Iako je svako državno slavlje na taj dan kršenje Ustava, nitko se ne trudi protiv toga nešto poduzeti – niti u zemlji niti van nje - na međunarodnom planu. Toliko o vladavini prava u BiH!

To što su političari iz Srbije prisustvovali  banjalučkoj proslavi 9. siječnja, Dana RS, nikoga ne čudi. Ali to što premijerka Srbije Ana Brnabić prima isto odlikovanje koje su primili Karadžić, Plavišić i Krajišnik, vrijeđa svakog tko ima imalo osjećaja za pravdu.

A ove godine, povrh svega, odjeknuo je još jedan prasak. Na proslavi Dana RS sudjelovali su visokopozicionirani političari iz reda bosanskih Hrvata: predsjednik HDZ-a BiH i neizabrani član Predsjedništva BiH Dragan Čović, i ministar financija BiH Vjekoslav Bevanda. Na proslavi u Banjaluci je bio i veleposlanik Hrvatske u BiH Del Vechio. S obzirom na skandal koji je u BiH i Hrvatskoj izazvalo njegovo pojavljivanje, ministrica vanjskih poslova Hrvatske Pejčinović-Burić je bila prisiljena dati pojašnjenje po kojem Del Vechio tamo nije bio po službenoj dužnosti.  Veleposlanik je odmah pozvan u Zagreb „na konsultacije".

Kako objasniti činjenicu da su Čović, Bevanda i Del Vechio sudjelovali na proslavi Dana Republike Srpske, ako se zna da je iz Banjaluke i Posavine tokom posljednjeg rata protjerano 150.000 Hrvata? Kako objasniti zašto su svi oni prisustvovali jednoj neustavnoj proslavi?

Egoisti a ne predstavnici naroda

Posve jednostavno: Nije njih briga ni za bosanski, niti za hrvatski narod - oni misle samo na sebe! Došli su u Banjaluku, kako bi Milorada Dodika podržali u jednom cilju: u  odcjepljenju Republike Srpske od BiH. To Hrvatu Čoviću otvara vrata za treći entitet i u konačnici za definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.

I tako smo na početku 2019. stigli tamo gdje smo bili početkom 90-tih. Je li Europa čula taj prasak?

Evropska unija sada mora učiniti sve što je neophodno, kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu!  Europa mora konačno jasno reći da je BiH samostalna i suverena država! I konačno mora reći da su svi pokušaji iznutra i izvana da se BiH podijeli, osuđeni na propast!

(SB / DW)

16.01.2019.

ISTINA O REPUBLICI SRPSKOJ - SPORNE IDENTIFIKACIJE I ASPIRACIJE

Istina o Republici Srpskoj – sporne identifikacije i aspiracije

Istina o Republici Srpskoj – sporne identifikacije i aspiracije
Proslava 9. januara, dana Republike Srpske, u Banja Luci otkrila je stare, ali pokazala i nove političke identifikacije i aspiracije. Na proslavi su, kao gosti, sudjelovali predstavnici najviše vlasti Srbije na čelu s premijerkom Brnabić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej sa svojim svećenicima, ambasador Ruske Federacije Petar Ivancov i ambasador RH Ivan Del Vechio.

Piše: Ivo Komšić

Ambasadori drugih zemalja u BiH su tu proslavu ignorirali. Uz funkcionere i političare iz RS iz BiH su na proslavi bili predsjednik HDZ BiH Dragan Čović sa dijelom partijskog vođstva te hadezeovi funkcioneri u vlasti RS.

Sama proslava je imala dva dijela, jedan svečarski, sa obraćanjima i dodjelom odlikovanja, na kome je uglavnom demonstrirano jedinstvo RS i Srbije, politike i Crkve, te drugi paradni, na kome je demonstrirana sila, vojna i paravojna, prekrivena službenim i neslužbenim uniformama i odorama simboličkog značenja.

Same uniforme su pokazale prvu vidljivu identifikaciju: RS nije od jučer, ona seže daleko u prošlost i legitimira se povijesnim događajima koji nadilaze današnje generacije.

RS se prikazuje kao davnašnja tvorevina koja je Bosnu i Hercegovinu oslobodila okupacije još 1918. godine i kao takva ima povijesni značaj. Ona je država srpskog naroda, a ne entitet unutar BiH, tako da je Sarajevo kao glavni grad države i formalno i stvarno za njih izmišljena prijestolnica, jer je i država ”vještačka tvorevina”.

Druga identifikacija je sa Srbijom. RS se uzima kao teritorij Srbije, spojen ”srpskom rijekom” Drinom sa matičnom državom. To je jedno tkivo. Sva simbolika je srbijanska, i vjerska i nacionalna, od zastava do himne i ostalih pjesama koje su se pjevale. BiH se pominje samo usput, radi međunarodne zajednice, jer i Srbija je potpisala Daytonski sporazum.

Premijerki Brnabić su bila puna usta tog sporazuma, a da ga je samo otvorila, vidjela bi da RS nije država Srba, da su u njoj narodi ravnopravni, da je Srbija obavezna poštivati Ustav BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet. Poštivanje ustava neke države nije verbalno, već mora biti stvarno i da je premijerka dosljedna obavezama koje je njena država preuzela u Daytonu, ne bi ni došla na proslavu.

Treća vidljiva identifikacija je sa Ruskom Federacijom koju je predstavljao na proslavi ambasador Petar Ivancov. To je stara teza – nas i Rusa 140 miliona.

Identifikacija sa Srbijom nije dovoljna jer je lokalna; potrebna je ova svjetska, globalna, sa moćnom zemljom u svakom pogledu. Ta identifikacija nije u službi davanja digniteta samoj proslavi, nego i izvjesno zastrašivanje svijeta jednom vojno moćnom silom. To zvaničnici nisu mogli otvoreno potencirati niti s jedne strane, ali narod to zna.

Narod je svojim uzvicima iz publike dao do znanja o čemu se radi i tako sam proširio kontekst proslave. Nije to samo demonstracija sile prema BiH nego prema cijeloj regiji, posebno Kosovu. Sve u stilu: naša vojna parada nije ovo što vidite, nego ona iz Moskve koju vidi cijeli svijet, pa izvolite, pokušajte…

Koliko je ta identifikacija bitna Ruskoj Federaciji veliko je pitanje. Mali uvijek mistificiraju svoje identifikacije s velikima, veliki ih drže samo onoliko koliko im trebaju u njihovim globalnim projektima. Barem je tako bilo u prošlosti. (Solunski front, na koji se podsjećalo paradnim uniformama, nisu probijali Rusi nego Britanci, Francuzi, Italijani, Grci).

Četvrta identifikacija je bila s Hrvatskom. Ona je izazvala najviše reakcija, i pozitivnih i negativnih, jer je bila dvostruko podebljana. S jedne strane je bio predsjednik HDZ-a Dragan Čović, sa stranačkim vođstvom i funkcionerima u vlasti RS-a, s druge strane hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio.

Dragan Čović je oglašen na proslavi kao predstavnik (legitimni) Hrvata, na što se on slavodobitno smješkao. (Samo je nedostajalo da se i njemu uruči orden kao heroju mirnodopskog razaranja BiH koju su inače ostali dobitnici ordena razarali ratom, zločinima, genocidom. Svi su, uostalom, osuđeni za ratne zločine.)

Njegovo prisustvo je i bilo najznačajnije za slavljenike, jer se potvrdila davnašnja identifikacija politike Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, koju su uspješno provodili u BiH Mate Boban i Radovan Karadžić.

Sa Čovićeve strane to je bila još jedna potvrda da je HDZ identičan s hrvatskim narodom i da narod postoji samo u mjeri u kojoj postoji HDZ. Ovo je također stara identifikacija, ali nije zgorega potvrdi je na zajedničkom sijelu s jednom državom iz regije koja regiju uvijek može destabilizirati i s jednom od najmoćnijih sila svijeta, bez koje se nigdje ništa ne zbiva. Zajedničko prisustvo samo je znak jednodušnosti.

Problem je napravio hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio, jer je svojim prisustvom izvršio jednu identifikaciju koja se dugo vješto skrivala. On je jednu članicu EU povezao sa zločinačkom tvorevinom i identificirao svoju državu s njom. Time je zgrožena cijela EU, koja u ovom slučaju poštuje Ustav BiH, Daytonski sporazum, presude Haškog suda ratnim zločincima i presudu Ustavnog suda BiH, koji je 9. januar, kao Dan RS, proglasio neustavnim.

Ambasadorov potez je izazvao ne manje zaprepaštenje i u Hrvatskoj, jer je sve uradio na svoju ruku, dakle nesmotreno i nepromišljeno. Međutim, ambasador je samo otkrio ono što je politička stvarnost u Hrvatskoj, stvarnost vladavine HDZ-a.

Reakcije hrvatske vlasti se zadržavaju na skandaloznom dodjeljivanju ordena čovjeku koji je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine. Za njih nije bitno da su takva odlikovanja ranije dodjeljivana ratnim zločincima također i tada nije bilo reakcija. Za njih zločin kao zločin nije bitan, nego identifikacija Hrvatske sa jednim od zločinaca preko zvaničnog predstavnika Hrvatske. Da toga nije bilo, ambasador bi dobio vjerovatno neki blagi ukor. Ovako, on je identificirao Hrvatsku, htjeli ne htjeli, sa zločincima.

Hrvatske vlasti i veliki dio javnosti još nemaju snage ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH povezati u cjelinu i tako ih promatrati. Oni nisu u stanju postaviti pitanje što povezuje Vukovar i Sarajevo ili Mostar, što povezuje Kninsku krajinu i druga mjesta zločina u Hrvatskoj sa Srebrenicom, Prijedorom, cijelom Posavinom…

Ne želi se znati da je to jedinstven zločin, izvršen pod jedinstvenom idejom koja je jednako provođena u Hrvatskoj i u BiH. Ista vojska, s istom komandom, počinila je te zločine, čak isti ljudi. Ne radi se dakle o jednom čovjeku, vojnom zapovjedniku po imenu Lisica, radi se o zločinačkoj ideji koja se provodila na različitim mjestima. Nije, dakle, problem identifikacije s jednim zločincem, nego sa zločinom kao takvim, sa zločinačkom idejom i zločinačkim umom.

Problem HDZ-a je u tome što je njena vlast u Hrvatskoj i BiH bila u dosluhu s tom idejom i što su je u BiH provodili zajedno. To je ista, zajdnička ideja o uništenju BiH kao države. Tuđman se davno identificirao s Miloševićem i obojica su završila na haškim optužnicama i u haškim presudama.

Ta identifikacija nije nikada opovrgnuta ili neutralizirana. Jer kakva je razlika između Bobana i Čovića, između Karadžića i Dodika?

Problem je u tome što je ambasador podsjetio na to i to potvrdio; problem je što je tu identifikaciju proširio na Plenkovića koji Hrvatsku predstavlja u EU. Sada najednom dolazi ograda iz Hrvatske da HDZ Hrvatske i Vlada Hrvatske ne vode politiki HDZ-a BiH i Čovića. Zaboravljaju da se ne može preko noći izvršiti prekid s onim što se desetljećima gradilo, da se identifikacije teže brišu nego što se formiraju.

Ambasador je bio samo dosljedan. On je nalog svoje Vlade o ponašanju u BiH davno dobio i čovjek je to ozbiljno shvatio. Nije računao da ovdje HDZ igra dvostruku ulogu.

Identifikacija Čovića i hrvatskog naroda je davno izvršena, hrvatski narod je poistovjećen sa HDZ-om. Teza o ”legitimnom predstavljanju” je odavno zaživila i u BiH i u Hrvatskoj; svi je ponavljaju – od kardinala Puljića do hrvatskih biskupa, od Čovića do Plenkovića, od hrvatskih parlamentaraca u EU parlamentu do većine hrvatskih medija. Ambasador je samo to slijedio.

Za njega je Čović isto što i Plenković. Tu je identifikaciju izvršio Plenković, ne samo Čović, a ambasador slijedi svoga šefa. Ako je Čović i Plenkovića stavio u svoju službu, to nije problem ambasadora. Čovjek je samo dao do znanja tko u Hrvatskoj vodi spoljnu politiku. Ni on se, jadan, ne snalazi u ovome zaokretu, daje kontradiktorne izjave i čudi se što se zbiva s njim. Pa nije on problem, nego su to Čović i Plenković. Nije on proglasio Čovića jedino legitimnim, nije ga on uzdigao na hrvatski pijedestal. Uostalom, to je nedavno uradio Hrvatski sabor.

Ambasador je odgovoran čovjek i ozbiljno igra ulogu svoje države, odnosno ono što od njega njegov šef očekuje: on se ponaša po inerciji politike u čijoj je službi. Nije na njemu da raskida identifikaciju koja je davno postavljena, za njega su dva HDZ-a jedna stranka, Čović i Plenković jedna osoba, jedan šef.

Plenković je do jučer žrtvovao ugled Hrvatske u EU za Čovića, odnosno njegovu Deklaraciju. Nigdje u Deklaraciji i nema Hrvata iz Bosanske Posavine, njih 140 hiljada, koliko ih je protjerano i nikad vraćeno. To je bio dio i hadezeove politike još iz onoga vremena. To hadezeovci u Saboru nisu ni pomenuli kao zločin. Za njih Hrvati u BiH i nisu bitni, nego Čović kao ”legitimni predstavnik” naroda koji je ostao bez funkcije. (Što bi tek radio da je tu funkciju dobio?)

Borba je za Čovića, čak ne za HDZ, jer stranka nije izgubila izbore nego on. Sada se ”legitimni” legitimirao i poistovjetio cijeli narod i susjednu državu, njeno državno i političko vođstvo sa zločincima.

To je začuđujuće, najednom, i za HDZ Hrvatske i za njenu Vladu?

Njima ne smeta što se današnja RS, nastala u Daytonu, poistovjećuje sa Karadžićevom zločinačkom tvorevinom. Da im je to smetalo, davno bi reagirali na savez Dodika i Čovića. Nisu li oni sami davali RS državni značaj, tom istom Dodiku išli na noge nekoliko puta i potpuno ignorirali predsjednika Federacije koji nije bio HDZ (i on je bio nelegitiman, iako je bio predstavnik jedne hrvatske stranke u BiH).

Dodikova politika nije nastala neki dan, na proslavi, ona je poznata odavno. Ali, ona je davala legitimitet HDZ-u i Čoviću, pa je bila prihvatljiva, sve drugo je bilo nevažno.

Zašto nije uspjela daytonska RS njih se nije nikada ticalo, iako je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma i morala se zalagati za njegovo provođenje.

U Daytonu nije legalizirana Karadžićeva zločinačka tvorevina, nije legalizirana ”srpska zemlja” ili ”srpska krajina” kao dio velike Srbije, nije legalizirana ”srpska država”, država srpskog naroda u BiH, kako je pisalo u paljanskom ratnom ustavu RS. Naprotiv, u Daytonu sve te tvorevine su bačene na smetljište povijesti.

Srbima u RS data je prilika da zajedno s druga dva naroda, i ostalim građanima, žive u entitetu koji je dio BiH, sa visokom autonomijom. Unutarnje uređenje RS moralo se potpuno uskladiti sa Daytonskim sporazumom u roku od tri mjeseca i sa svim aneksima tog sporazuma (ima ih 11).

Morali su svoje vojne formacije integrirati u zajedničku državnu vojsku, a policiju i specijalne snage u zajednički sigurnosni sistem, jer je to bio jedini način da se s njih skine hipoteka zločina, morali su osigurati povratak prognanih i raseljenih i namiriti štetu koju su im nanijeli uništavanjem imovine, morali su vratiti u zajedničke institucije ratni plijen i prisvojene javne korporacije, morali su prihvatiti IFOR i Visokog predstavnika kao jedine autoriteta u tumačenju i održavanju Daytonskog sporazuma, morali su prihvatiti BiH kao državu, suverenu, cjelovitu i demokratsku.

Da bi uopće došlo do daytonskih pregovora, prethodno je trebalo podvući crtu ispod ratne tvorevine RS: podignuta je optužnica za ratne zločine protiv predsjednika tadašnje Republike Srpske Radovana Karadžića, koji se morao povući sa svih svojih funkcija i predati Haškom sudu. On se, znamo, nije predao, već se dao u bijeg.

S Karadžićem Daytonski sporazum se nije mogao ni postići, a kamoli provesti. RS kao njegova tvorevina morala je prenijeti pregovaračka prava na Slobodana Miloševića. Funkcioneri RS koji su bili u Daytonu uopće nisu pregovarali, Milošević ih je potpuno izolirao od pregovora. On je potpisao Daytonski sporazum u njihovo ime, nitko iz tadašnje RS. Međunarodna zajednica, okupljena u Daytonu, napravila je i stvarni i formalni prekid s ratnom Republikom Srpskom.

O kakvoj se ratnoj tvorevini radilo najbolje je pokazao Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu: svi funkcioneri i vojni zapovjednici RS su osuđeni kao ratni zločinci. U Daytonu je napravljen radikalni raskid sa zločinačkom tvorevinom RS. Srbi su dobili šansu za novi početak, za skidanje hipoteke ratnih zločina s naroda, za integraciju u Evropu preko BiH.

Danas se tvrdi kako BiH opstaje samo kao projekt međunarodne zajednice. Zaboravlja se da je RS projekt međunarodne zajednice i da je RS faktički poklonjena Srbima u Daytonu. Inače, združene vojne snage, u sklopu vojne akcije ”Oluja”, ušle bi u Banja Luku i to bi bio i formalni i stvarni kraj RS.

Međunarodna zajednica nije htjela BiH bez Srba, ali nije htjela ni srpsku državu u BiH. S Daytonom se htio potaknuti potpuni mentalni i politički preobražaj i naroda i ratne tvorevine za koju se narod bio vezao. On je uključivao prihvaćanje istine koju utvrdi Haški sud, suočenje sa zločinima i promjenu kolektivne svijesti koja je inficirana idejom velike Srbije ili ”srpske države” u BiH. Daytonski sporazum je omogućavao, bez obzira na sva unutarnja ograničenja, demokratski razvoj entiteta RS, ali u okviru BiH.

Nitko u Daytonu nije mogao ni pomisliti da će se RS vratiti na pozicije i ideologiju ratne, zločinačke tvorevine, da neće priznavati BiH kao državu i njen Ustav.

Najveće iznenađenje je što je taj obrat izvršio Milorad Dodik, favorit i nada međunarodne zajednice, od koga se očekivalo da će RS uzdići iznad one ratne i na šinama Daytonskog sporazuma krenuti ka Evropi i NATO-u.

Dodik je ustvari obnovio Karadžićevu RS, ozakonio dan osnivanja zločinačke tvorevine kao Dan RS, rehabilitirao ratne zločince osuđene na međunarodnom sudu, pobrisao sve što je nosilo ime Bosne i krenuo u otvoreni proces rušenja BiH, što se ni ratom nije moglo uraditi.

Narod je ponovno založen za ideju. Može se reći da Srbima u RS nije ni pružena mogućnost prave percepcije daytonske RS; oni su političkom i medijskom kampanjom držani kao taoci jedne poražene ideje. ”Laž je vid našeg patriotizma”, davno je napisao rodonačelnik savremenog srpskog nacionalizma dobri Dobrica Ćosić.

Srbi se moraju suočiti s tim činjenicama i odlučiti se iza koje RS stoje, one Karadžićeve ili daytonske. To suočenje je potrebno prije svega njima jer sistem vlasti zasnovan na lažima, sakrivanju zločina i nagrađivanju zločinaca neće poštedjeti nikoga, samo je pitanje redoslijeda.

S tim se mora suočiti i politika HDZ-a, podjednako ona u Hrvatskoj i ova u BiH, inače će identifikacija sa zločincima ostati na cijelom narodu.

Budućnost se ne može graditi na smetljištu povijesti i to važi za sve narode u BiH.

Svi moraju odbaciti svoje lažne identitete iz kojih su mislili graditi svoje nacionalne države u BiH, bez obzira na žrtve.

U Daytonu je samo još jednom potvrđen suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Samo na toj istini moguća je pravda, samo na toj pravdi moguće je pomirenje, samo na tom pomirenju moguća je budućnost.

Najteže se pomiriti sa sobom, jer to pomirenje zahtijeva ljudsku emancipaciju.

(Vijesti.ba / Autograf.hr)













16.01.2019.

CERIĆ UPUTIO OTVORENO PISMO "PRIJATELJU BOŠNJAKA" ALEKSANDRU VUČIĆU

Cerić uputio otvoreno pismo "prijatelju Bošnjaka" Aleksandru Vučiću

Cerić uputio otvoreno pismo
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni, stoji u otvorenom pismu kojeg je Mustafa Cerić uputio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih


Pismo prenosimo u nastavku: 
 
"Poštovani "prijatelju" Vučiću,
 
Odavno kanim da vam pišem, ali me uvjek u tome omete neka mala ili velika obaveza. I danas imam obaveza, ali me vaša zadnja izjava Bošnjacima: "Iskoristite to… Imate prijatelje u Beogradu i u Srbiji" tako dirnula da sam odgodio sve obaveze kako bi vam napisao ovo otvoreno pismo. Pismo je otvoreno, jer je i vaš poziv otvoren Bošnjacima da se obrate ili vrate Beogradu i Srbiji, jer tamo imaju prijatelje. Mislio sam da su Bošnjaci uvijek imali prijatelje u Beogradu, ali iz ovog vašim poziva može se zaključiti da nisu. Vi, zapravo, velite da Bošnjaci tek sada imaju "prijatelja" ili "prijatelje", dok ste vi to što jeste: Predsjednik Srbije. Sjećaju se Bošnjaci i kralja Jugoslavije Aleksandra, koj im je slično govorio. Neki Bošnjaci su mu povjerovali, a mnogi nisu stigli, jer im se u međuvremenu dogodio genocid u Plavu i Gusinju. Vi zasada formalno niste srpski kralj Aleksandar, pa, stoga, ni vaš poziv Bošnjacima nije kraljevski, već vučiji, koji zvuči kao milostivi (Miloševićevski). 
 
Kao Bošnjak, priznajem - to je velikodušno od vas da se na takav "prijateljski" način brinete o Bošnjacima. Mi nismo navilkli na takve milostive pozive iz Beograda. Posebno ne kad vam je u Beogradu u gostima ili na srpskim slavam Milorad Dodik, koji trenutno sjedi u Predsjedništvu bosanske države. Od Dodika u vašem ili u prisustvu vaših miljenika na TVRS-u ili na konfernciji za novinare mi slušama iz Beograda samo prijetnje, psovke i uvrede na račun Bosne, Bošnjaka i svih ljudi zdrave pameti. Zato je ovaj vaš poziv za nas Bošnjake iznenađenje, jer smo vidjeli da ste vi, Dodik i patrijarh srpski Irinej ovih dana bili zajedno k'o šipka i bubanj. A oni, Dodik i Patrijarh, nisu to što vi pričate. Posebno ovih dana dok su po Bosni orgijale četničko-fašističke pjesme i policijsko-vojne parade, koje su bile zastrašujuće za Bošnjake, kao i nekad u Srebrenici i u Banjoj Luci. Mi u tim slikama, odnosno srpsk-četničkim memima nismo vidjeli tog prijatelja(e) Bošnjaka o kojem vi pričate. To sve je nama Bošnjacima ličilo baš kao nekad u vrijeme milostivog Miloševića: "Svi Srbi u jednoj državi". 
 
Slučajno sam ovih dana čitao "Eneidu" od Vergilije, gdje piše: "Bojim se Danajaca i kad darove nose" (lat. "Timeo Danaos et dona ferentes"). Tako se Bošnjaci danas osjećaju nakon vašeg paternalskog poziva - "boje se negatora genocida i kad nude prijateljstva". Jer, Bošnjaci su se naslušali lijepih priča i lažnih poruka od nekadašnjeg jugoslovenskog kralja Aleksandra do sadašljek srpskog "kinga" Aleksandra. A jednom su Bošnjaci čak povjerovali da biste vi, sadašnji srpski "king" Aleksandar, mogli biti preteča makedonskom "kingu" Zajevu. Tome su se Bošnjaci žarko nadali, jer su opet naivno vjerovali da su srpska pamet, srpska politika i srpska vjera doživjeli istinsku katarzu nakon poraza srpskih ratnih pohoda od Slovenije, Hrvatske, pa onda srpskog genocida u Bosni i masakra na Kosovo.
 
Ali, to vam se, Vučiću, očito nije dalo. Nije vam se dalo da budete srpski, kao makedonski Zajev, koji od male Makedonije pravi veliku priču na Balkanu i u Europi tako što se ponaša civilizirano demokratski i zato što u svojoj glavi nema ni etničku predrasudu, ni političku glupost, ni moralnu pokvarenost, ni iluzornu Makedoniju, već ima realni kontakt sa sobom i sa svijetom. A vi, Vučiću, još uvijek niste načisto šta želite osim što svako malo odašiljate zbunjujuće poruke svojim susjedima i zato Srbija nema prijatelja na Balkanu. Ako to vi ne vidite, dozvolite mi da vas podsjetim da vas vaše drugo oko u glavi, Crna Gora, gleda ispod oka, da sa Hrvatskom imate zategnute odnose, da Makedonija strahuje od vaše politike, te da Kosovo je već godinama u grču, ali i vi s Kosovom. Niste u nekoj ljubavi ni sa Bugarskom, Mađarskom i Rumunijom. Vašu majku Rusiju vi više volite nego što majka Rusija voli vas, ali to ništa ne mari. Važno je da vi imate crvenu mantu, Rusiju, s kojom možete mahati pred očima svojih komšija, posebno pred Bosnom, koja vam je zasada ostala i postala jedina meta za dokazivanje srpske hajdučije i junaštva, jer ste sve ostale mete na Balkanu promašili. 
 
Gosp. Vučiću, Ima Bošnjaka koji bi vam to donekle halalili, ali vam ne mogu i neće halaliti da ih tretirate kao nedonošćad, kojima treba vaša beogradska paternalska briga, kojima treba vaš drakulski zagrljaj u Beogradu. Stvar je, Vučiću, sasvim obrnuta. Vi treba da se pitate da li imate prijatelja(e) u Sarajevu nakon što ste ovaj grad nišanili sa brda. Bošnjaci nisu nišanili Beograd da se pitaju da li nakon toga imaju u tom gradu prijatelja(e). Jer, Bošnjaci znaju da ih (ne)maju, jer, da ih, imaju Bošnjaci u Sandžaku bi imali osnovna ljudska pravu, koja im pripadaju, a ne bi im se dijelila Islamska zajednica da bi se nad njima vladalo, ne bi im se osporavalo pravo na registraciju univerziteta kako bi im se pokazalo da u Srbiji nisu ravnopravni i ne bi ih se ucjenjivalo za ostvarivanje i najmanjeg prava kako bi ih se prisililo na slijepu pokornost i podobnost. 
 
No, gosp. Vučiću, glavni razlog što vam pišem ovo otvoreno pismo je da vam kažem jasno i glasno iz Sarajeva, grada kojeg ste vi nišanili iz puške sa okolnog sarajevskog brda - da vam kažem da se više nikad Bošnjacima u Bosni ne obraćaš kao otkačenoj etničkoj grupi, već kao državotvornoj naciji, tj., bosanskoj državi. Vi, gosp. Vučiću, kažite Bošnjacima u Sandžaku da imaju "prijatelja(e)" u Beogradu i pozovite ih na razgovor radi rješavanja njihovih problema u Novom Pazaru i cijelom Sandžaku. A što se tiče nas Bošnjaka u Bosni, mi smo predstavljeni kroz bosansku državu i zato kad se nama obraćate, obraćajte se kroz institucije bosanske države, odnosno poštujte suverenitet i teritorijalni integritet bosanske država te odustanite od podrške Miloradu Dodiku, koji krši sve ustavne, političke i moralne bosanske norme. Znam da vam to ne pada napamet, bar zasad, ali sigurno će doći vrijeme kad ćete morati pokazati i dokazati da poštujete bosansku samostalnu i slobodnu državu, a time i da cijela Bosna ima, a ne samo Bošnjaci, prijatelja(e) u Beogradu i Srbiji, jer u bosanskoj državi ne žive samo Bošnjaci. U njoj žive prije svega Bosanci, kao slobodni građani bosanske države, koju čine etničke grupe Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja, Mađara, Čeha, Italijana, Slovenaca i drugih. Kad se ove činjenice u Beogradu i Srbije shvate i prihvate, onda mi slobodni građani u Bosni možemo reći da imamo prijatelje u Beogradu i u Srbiji, ali samo mi to možemo reći bez vašeg sufliranja. Mi u Bosni ćemo reći ko su nam i gdje prijatelji. Ne treba nas niko tome učiti. 
 
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni. Žao nam je, ali nam je sada jasnije zašto se Čović i Dodik tako slatko ljube i grle. Ali, ta vrsta "udruženog zločinačkog poduhvata" protiv bosanske države je već osuđena. Žao nam je i vas, i Dodika, i Čovića što to još uvijek ne možete shvatiti. Ali, gosp. Vučiću, hvala vama na iskrenosti. Tako tako, jer nam otvarate oči i liječite nas od naše bosanske naivnosti. Nadam se da će vas ovo moje otvoreno pismo naći na odmoru od brige za Bosnom, Bošnjacima i Hrvatima, jer imate i previše briga oko Kosova, oko demonstracija u Srbiji, oko posjete Putina i oko položaja Rusije u svijetu. 
 
Lijepi pozdrav iz zimskog Sarajeva, grada heroja koji uživa u slobodi bez srpskih granata sa okolnih brda. 
 
Mustafa Cerić

 

(Vijesti.ba)


















Noviji postovi | Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
60609975

Powered by Blogger.ba