Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.03.2017.

GERT WILDERS I MARINE LE PEN GOVORE ISTIM JEZIKOM KOJIM JE U SREBRENICI '95. GODINE GOVORIO RATKO MLADIĆ

Emir Suljagić : Gert Wilders i Marine Le Pen govore istim jezikom kojim je u Srebrenici ‘95. govorio Ratko Mladić! Zar treba da šutimo?!

Mart 26. 2017.


Od trenutka kada su poslijepodne 11. jula 1995. godine ušli u Srebrenicu, nisam imao nikakvih dilema da će pripadnici Vojske Republike Srpske pobiti sve muškarce koje sustignu, zatvore ili zarobe. Sve sam to već gledao u proljeće i ljeto 1992. godine.


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Piše : Emir Suljagić (Depo)

Sve vrijeme koje sam proveo u Potočarima nisam uspijevao ubjediti nikoga od holandskih ili drugih UN-ovih službenika i zvaničnika. Svi su to smatrali nemogućim i svi poricali stvarnost, negirali suštinu odvajanja dječaka i muškaraca od porodice, spaljivanje dokumenata, više nego sporadična smaknuća u okolini fabrika u Potočarima. Sve je bilo tu. Pred očima. I svi su se pretvarali da ne vide ništa. To je činjenica. Nije bilo moguće ne vidjeti šta se događa.

Poslije rata, naša realnost je ostao zbjeg. Istresli su nas u tuđe avlije, kuće, nagurali u tuđa naselja. Godinama sam gledao i slušao kako se ženski ostaci porodica na dnevnoj osnovi sakupljaju i ogledaju i gataju i nagađaju sudbinu svojih najbližih. Ni tada mi niko nije vjerovao da su svi pobijeni.

Holandsko ponašanje u Srebrenici poriče mogućnost definisanja. Najbliži opis bi vjerovatno bio pragmatično saučesništvo. Kada su prvi kamioni počeli da stižu u Potočare, stajao sam na jednom bočnom ulazu u glavnu zgradu fabrike akumulatora: gledao sam okamenjen. Okrenuo sam se holandskom vojniku koji je stajao pored mene i pitao da li on zna šta se događa. Odgovorio mi je: „Dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše.“

Svega sam se još nagledao u narednih desetak dana koliko sam ostao u Potočarima. Ali, na jednom nivou to je trenutak u kojem sam shvatio da je sve završeno. Kad je i počelo.

Gledao sam kasnije kako zamjenik komandanta bataljona Robert Franken obećava da će primjerak spiska muškaraca i dječaka koji su bili u fabrici poslati u Zagreb i Genevu, a original ponijeti sa sobom. Spisak je pronađen tek mjesecima kasnije, negdje u nekoj ladici u sjedištu UN-a u Zagrebu. Niko od ljudi sa spiska nije živ.

Svi oni pobijeni su isključivo zato što su bili muslimani. Mogao si biti bilo šta drugo. Mogao si biti sve drugo što postoji. Ali samo ako si bio musliman, ništa od toga nije vrijedilo. Samo ta jedna stvar, jedina na koju nisi mogao uticati, koju nikako nisi mogao promijeniti.

Nikad o tome nisam donio svjesnu odluku, ali sam uvijek najviše u svom identitetu branio ono što su mi najviše napadali. Kada je došao red da nas napadaju zato što smo muslimani, niko moj nije napustio Bosnu i Hercegovinu. Dok moj najbliži rođak zbog neimaštine i nemogućnosti da radi, da doprinese i prosperira, nije napustio zemlju 2000. godine, nisam imao rodbine u iseljeništvu.

Danas se u Evropi ponovo čuje eho onoga što se u Bosni i Hercegovini događalo tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka. Kako je napisao veliki bosanskohercegovački pisac Branko Ćopić, „umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri“ i spremaju se da projašu kontinentom.

Jezik kojim danas govore Gert Wilders and Marine Le Pen je jezik koji je u Srebrenici u julu 1995. godine govorio Ratko Mladić. I šta treba, da ostanemo suzdržani na Wildersa? Da prešutimo Le Pen? Koja je tačno razlika u bodljikavoj žici oko logora u Prijedoru kojom su muslimani ograđivani od one kojom Viktor Orban ograđuje Evropu od muslimana danas?

Vlada Republike Hrvatske već nekoliko godina vodi politiku reqonquiste u Bosni i Hercegovini. Mjere i koraci koje Hrvatska preduzima protiv Bosne i Hercegovine, na njenoj teritoriji, u regionu, u međunarodnoj areni, ne ostavljaju nikakve sumje da je riječ o hibridnom ratu čiji je cilj da muslimane ogradi u nove bodljikave žice.

Da stvar bude gore, državno rukovodstvo Republike Hrvatske to otvoreno objašnjava time: viškom muslimana u Bosni i Hercegovini. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović otvoreno i opetovano laže da je BiH utočište hiljada ISIL-ovaca.

U Bosni i Hercegovini se jednoj grupi poriče mogućnost građanstva, sposobnost da organizuju zajednicu u kojoj je nosilac suvereniteta građanin, samo zato što većinu u toj grupi čine muslimani. Zato što muslimani mogu imati samo kolektivna prava, ne i invidualna, građanska. Zato što muslimani mogu biti samo muslimani.

Holandski vojnik koji mi je sarkastično saopštio da „Ratko Mladić dolazi da nas evakuiše“, nakezio mi se u lice dok je to govorio. Tokom deset dana od 11. do 21. jula 1995. godine, koliko sam ostao u UN-ovoj, holandskoj bazi u Potočarima nakon pada enklave, nisam posvjedočio nijednom činu integriteta. U Potočarima sam naučio ponešto o holandskom karakteru, ali sam naučio sve o holandskoj političkoj klasi.

Bio sam u Den Haagu kada je objavljen dugo najavljivani izvještaj holandskog Instituta za rat, holokaust i genocid. Nije ni izbliza odgovorio na pitanje holandske suodgovornosti, ali je interpretiran kao ultimativni dokaz holandskog suočavanja sa odgovornošću za političke odluke koje je donosila Vlada Kraljevine Holandije.

 

Samo sam se jednom pobio u životu. Na kraju osnovne škole dječak iz razreda me nazvao Turčinom. Uvrijedilo me ne samo to što me nazvao nečim što nisam, nego što je to izrekao kao optužbu, izrekao kao uvredu, kao da sam zbog toga manje vrijedan.

Na kraju se ispostavilo da će skoro sve ružno što mi se dogodilo poslije toga – i ne samo meni, nego cijeloj jednoj grupi – biti zbog te turske kože u koju nas guraju i iz koje nam ne daju izaći.


/////////////////////////

Begić i Šušnica u Mostu RSE : Koliko je politički vrh BiH ogrezao u kriminalu?

U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o povezanosti politike i kriminala u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zlatan Begić, docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički analitičar

//////////////////

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude izolovana, BiH će biti suočena s unutrašnjim sukobima' - 1

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude ...

////////////////////

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio Aleksandar Vučić

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio ...

///////////////

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA JE PREŠLA NA ISLAM: 'Prodali ste veru za večeru'!

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA ...

/////////////////////////////////////
26.03.2017.

GS: BORJANA KRIŠTO JE DOKAZ DA JE HDZ KRIMINALNA I PARAZITSKA ORGANIZACIJA

GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

tačno.net

Autor
26.3.2017. 



GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

//////////////////////////

Izdvajamo

  • HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine.
..................................
................................

Image result for karikature covic  i dodik

Image result for karikature covic  i dodik
Image result for karikature covic  i dodik


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for dragan covic i bojana kriso fotos


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for borjana kristo i dragan covic karikature

“Građanski savez (GS) smatra skandaloznom odluku Vijeća ministara da dodijeli sto hiljada maraka fantomskom udruženju čiji je jedini osnov da konkuriše za državni novac bio taj što se na čelu udruženja nalazi izvjesna Tihana Krželj, inače snaha Borjane Krišto.

Stoga ovim putem zahtijevamo od predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića da objavi izvještaj o trošenju novca ovog fantomskog udruženja, koje harči stotine hiljada narodnih para dok građani Sarajeva, Zenice ili Bihaća novac za liječenje djece sakupljanju telefonskim i SMS akcijama.

Da stvar bude gora, Borjana Krišto je i 2008. godine, u svojstvu predsjednice Federacije BiH svoju snahu „počastila“ sa 15.000 maraka narodnih para.

GS smatra da je ovo još jedan u nizu dokaza naših tvrdnji da HDZ nije ništa drugo nego kriminalna organizacija, koja dok zagovara neoustaške vrijednosti, ima za cilj samo jedno da Dragan Čović i njegova klijentela parazitira sa leđa matematičke većine građana BiH.

Ovo, u najmanju ruku kriminalno ponašanje nije ništa u odnosu na ono što bi uslijedilo u slučaju da Čović i HDZ dobiju treću izbornu jedinicu. Nažalost, njegovi koalicioni partneri iz SDA nisu nikad jasno i eksplicitno iznijeli stav o otvorenim zahtjevima HDZ-a da podjarmi građansku većinu u našoj zemlji.

GS će na temelju Zakona o slobodi pristupa javnim informacijama od kabineta Predsjednika Federacije BiH i kabineta Predsjedavajućeg Vijeća ministara tražiti uvid u izvještaje o trošenju para fantomskog udruženja u vlasništvu snahe Borjane Krišto, te podnijeti krivičnu prijavu protiv nje i Tihane Krželj.

HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine”, stoji u saopštenju GS BiH.

////////////////////
////////////////////

Ljevica i kultura zaborava (video)

Ljevica i kultura zaborava (video) | Tacno.net


/////////////////////////////////

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

26.Mar 2017

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje u Mostaru su nastavljeni razgovori lidera lijevih i građanskih stranaka o zajedničkom nastupu na Izborima 2018 godine. Okupljeni oko ideje da se suprotstave nacionalističkim

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

Kultura

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

  25.Mar 2017

Foto: Fena Alma Numić  (1981). iz općine Doboj-Jug, malog mjesta pored Doboja je jedna od osoba  čiji je portret predstavljen na izložbi  fotografija „Lično“ Velije Hasanbegovića koja je otvorena u

26.03.2017.

SALIH MUSIĆ: DIJASPORA JE SPREMNA DA INVESTIRA U BiH

Salih Musić: Dijaspora je spremna da investira u BiH


Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

////////////////////////

Privlačenje stranih investicija kako bi se ojačala bh. ekonomija trebalo bi biti prioritet domaćim vlastima. Oni se za to deklarativno zalažu, pri čemu zaboravljaju na potencijal bh. dijaspore.

Direktor Restart-a, poslovne ambasade za bh. dijasporu, Salih Musić, kaže da je 26 posto iseljenika iz BiH spremno pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini.

Brojna bh. dijaspora, koja je među najvećom u Evropi, ima značajan potencijal kada su u pitanju i prenos znanja i kapitala. Milion Bosanaca i Hercegovaca živi u jedanaest razvijenih zemalja svijeta, a njih 26 posto iskazalo je interes za investiranje, uglavnom u svoj rodni grad u BiH, kaže Musić.

„Ako 26 posto je onih koji žele investirati i ako uzmemo minimalnu cifru od milion potencijalnih investitora, onda ih je to 260.000, pa ako prvih par godina targetiramo njih deset posto, to je 26.000 investitora. Neka svako od njih uloži deset hiljada eura, to je 26 miliona investicija“.

Prema zvaničnim podacima bh. dijaspora svake godine 'upumpa' u BiH oko tri milijarde KM za pomoć svojim porodicama.

„Zamislite da se taj novac, te tri milijarde, oplodi u investicije. Nije u pitanju da nemamo novca. Novca u dijaspori ima, ali se taj novac uglavnom potroši na osnovne potrebe, faktički na preživljavanje njihovih familija. Trinaest posto živi upravo od novčane doznake iz dijaspore. To je ogroman novac“.

Do sada je novac, prema podacima Restart-a, u Bosnu i Hercegovinu uložilo šest posto iseljenika, i to uglavnom u mala i srednja preduzeća koja se bave veleprodajom, nekretninama, proizvodnjom, poljoprivredom i turizmom. Prepreke postoje za veće investicije, no pozitivnih primjera ima, navodi Musić.

„Mi imamo neke od najvećih bh. profesionalaca na svijetu, koji rade za najveće svjetske kompanije, koji su na visokim menadžment pozicijama i koji ovoj zemlji mogu pomoći ne samo što će investirati. Dovoljno je da uzmu dobavljače iz BiH za različite stvari koje im trebaju ili usluge koje se mogu raditi. Dosta IT firmi je to prepoznalo, neki su iskoristili svoje prilike zahvaljujući upravo dijaspori i ostvarili svoj izlazak na strano tržište.

Brojke ne lažu, ako kažete da je neko došao u BiH, uložio dvanaest hiljada dolara, napravio firmu, u početku imao dva uposlena, danas ima četrdeset uposlenih, u početku je imao minimalni prihod, jedva da preživi u određenom periodu, a danas ima prihod koji svake godine raste za sto posto, sve to zahvaljujući izvozu, i to rade naši ljudi, friško završeni sa fakulteta, i mogu da rade te poslove i pariraju bilo kojim profesionalcima vani.

To je naš najveći motiv - da im pokažemo: Evo, znamo da je teško, znamo da ima gomila problema, ali hajde, osim ove humane misije da zaposlimo naše ljude, osiguramo radna mjesta – evo vam vaša korist, prihod, novac, moguće je, ako imate kontakte vani, pogotovo sa našim ljudima, moguće je uspjeti diljem svijeta"
, rekao je Musić.

Političari u BiH zaboravljaju na potencijal dijaspore. Nema lobiranja za takvu vrstu investitora, a malo ko od njih razmišlja da poboljša poslovni ambijent. Ipak, najteže je vratiti izgubljeno povjerenje.

„Problem je prije svega nepovjerenje, to je ogroman problem. Problem je što su neki od pripadnika dijaspore čak i investirali u BiH u nekom periodu koje nije bilo najbolje vrijeme, došli u kontakt sa pogrešnim ljudima koji su ih, blago rečeno, izvarali, i ti su ljudi jednostavno izgubili povjerenje, zatvorili firme i ne žele raditi ništa u Bosni i Hercegovini. Među nekim od izjava čuo sam: 'Sine, to je rupa bez dna, tamo ništa ne vrijedi ulagati'.

Ogroman problem je percepcija da u BiH nema kvalitetnog kadra. Drugi problem je što ljudi u prosjeku moraju dolaziti ovdje dva mjeseca da bi registrirali svoju firmu. U slučaju kada im mi pomažemo to se može smanjiti na nekih dvadeset do trideset dana. I nije to najveći problem. Najveći problem je što nema nikakve komunikacije prema dijaspori. Vi imate uspješne priče iz dijaspore, koji su došli tu, investirali i imaju uspješan biznis, izvoze svoje proizvode ili usluge na tržište EU, Amerike, Kanade ili nekih drugih zemalja“
, kaže Musić.

Salih Musić iz poslovne ambasade za dijasporu upozorava da bi se prije svega trebala kreirati politika koja će dijaspori omogućiti da ulaže i pomaže svojoj domovini. A evo i kako:

„Morate već sada razmišljati ako želite ovdje imati investicije koje dolaze iz IT sektora. Već u srednjoj školi morate promovirati ljudima da je IT sektor nešto što je top zanimanje, da će tu imati nevjerovatne uslove. Već u srednjoj školi ljudi se počnu zanimati za taj dio. IT sektor kod nas je procvjetao, nema dovoljno programera u BiH koliko ima posla. Nema ni kadra koji izlazi s fakulteta koji mogu biti juniori, a o seniorima da i ne govorim. Kompanije jedne drugim samo uzimaju developere, tamo se rade transferi. Mi nemamo politike da neko već gradi od juniora seniore. To rade samo privatni poduzetnici. Niko drugi“, zaključuje Salih Musić.

/////////////////////
//////////////////////////////////////
26.03.2017.

SUZANA MIJATOVIĆ: DOGODINE JOŠ GORE - ČEKAJU NAS IZBORI

Mijatović: Dogodine još gore – čekaju nas izbori





Suzana Mijatović je dugogodišnja novinarka sedmičnika Slobodna Bosna iz Sarajeva, koji je počeo izlaziti u ljeto 1995. godine a ugašen je posljednjeg dana 2015. Dvadeset godina se bavila istraživačkim novinarstvom, pisala o ratnim zločinima, kriminalu i korupciji. Nakon što je Slobodna Bosna prestala izlaziti u printanom izdanju, nastavila je rad na portalu, mada novine još nije prežalila.

Subota, 18. mart

Prošlo je dvadesetak dana otkako je Međunarodnom sudu pravde u Haagu upućen zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, a ta je tema još uvijek dominantna u većini bosanskohercegovačkih medija.

Nakon što je i zvanično potvrđeno da je Sud odbio zahtjev, uz obrazloženje da odluku o reviziji nisu donijele nadležne državne institucije BiH, uslijedile su burne reakcije iz političkih i pravosudnih krugova, gotovo svakodnevno se otkrivaju novi detalji, koji su u proteklih godinu dana od javnosti brižljivo skrivani.

U razgovoru za portal Slobodne Bosne Dževad Mahmutović, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, otkriva da je bh. pravnom timu nekadašnji haški tužitelj Geoffrey Nice nudio svoje pravne usluge, ali i da je tražio milijun eura za honorar.

Istu večer mu odgovara Nevenka Trump, bivša suradnica tužitelja Nicea u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, i optužuje Izetbegovićeve savjetnike kako su radili sve da revizije nikada ne bude. U međuvremenu, odnosno istog dana, mediji otkrivaju da je Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj samo dan nakon što je Sud odbio zahtjev BiH za reviziju presude, izdvojila skoro 400.000 maraka (blizu 200.000 eura) koje će biti uplaćene nevladinim organizacijama za provedbu odluke istog suda?!

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Preživjele žrtve genocida, ljude koji su imali snage da se unatoč strahovitim ratnim nedaćama vrate u svoje prijeratne domove, više nitko i ne spominje. Pravo na pravdu ponovno je ostalo u sjeni prizemnih političkih obračuna koji će jednima donijeti naklonost birača, drugima financijsku korist, a nama svima još jednu krizu vlasti, kojoj se, na žalost, ne nazire kraj.

Nedjelja, 19. mart

Drugi je dan vikenda, nekada su dežurni novinari i urednici nedjeljom muku mučili kako da vijestima popune informativni program i dnevne novine. Dežuram na portalu, informacija ne manjka, ali nam nedostaju pozitivne vijesti. Noć ranije mediji su objavili da je mladić iz Hrvatske u sarajevskom Velikom parku srušio skulpturu oca iz Srebrenice koji doziva sina Nermina.

Vijest je izazvala lavinu komentara, forumi su ponovno pretvoreni u bojna polja, uistinu je zabrinjavajući govor mržnje koji se širi portalima. Poslijepodne se oglašava policija, saopćavaju da je mladić pušten na slobodu nakon što su svjedoci potvrdili da je spomenik oštetio slučajno, dok se pokušao fotografirati.

Sarajevski umjetnik Mensud Kečo u izjavi novinarima kaže da mu je žao što se sve ispolitiziralo, da je mladić malo popio i da će njegova obitelj nadoknaditi štetu koja se može popraviti za nekoliko dana. Razmišljam kako bi bilo da se tako jednostavno može popraviti i "šteta" u glavama, najčešće mladih ljudi, koji će u svemu naći povod da se, sjedeći za računarom, brutalno obračunavaju sa "drugim i drugačijima".

Ponedjeljak, 20. mart

Odlazim na Konferenciju u hotel Evropa, razgovara se o institucionalnoj korupciji u BiH, odnosno, ima li snage koja joj se može suprotstaviti. Na žalost, već nakon desetak minuta shvatam da onih kojima je posao da se korupciji suprotstave; policijskih istražitelja, tužitelja i sudaca, u sali nema.

Raspitujem se poslije kod organizatora, kažu mi da su uredno pozvani, ali su izostanak pravdali drugim obvezama. Iako su p(r)ozvani, na konferenciju nisu došli ni čelnici vladajućih stranaka, bez sumnje najveći krivci što je BiH u samom vrhu crne liste država u kojima je korupcija široko rasprostranjena.

Utorak, 21. mart

Jučer su tri delegata iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj (koja je na državnoj razini u oporbi), bojkotirali sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH, koja je na koncu odgođena zbog nedostatka kvoruma. Danas su, opet, zastupnici HDZ-a i HDZ 1990, demonstrativno napustili sjednicu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, usred žučne rasprave koju je izazvao prijedlog zastupnika Socijaldemokratske partije da se usvoji Rezolucija o osudi inicijative za federalizaciju države i entiteta.

U prvih devet mjeseci prošle godine federalni zastupnici su održali samo jednu redovnu i šest vanrednih sjednica, zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma osuđena je za prevaru, protiv četiri parlamentarca se vode sudski procesi. No, svi oni, radili ili ne radili, bili na slobodi ili u pritvoru, uredno primaju plaću. Samo njihova naknada za odvojeni život iznosi koliko i prosječna mjesečna plaća u BiH.

Srijeda, 22. mart

Danas je u Parlamentu Federacije BiH, na inicijativu oporbene Naše stranke, održana prva tematska sjednica o iseljavanju stanovništva. Federalni premijer Fadil Novalić se poziva na, inače posve nepouzdane podatke Agencije za statistiku, kaže da se iz Federacije BiH prošle godine iselilo tek nešto više od 6.000 ljudi, i da stanje nije tako dramatično kako se u javnosti predstavlja.

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Katolička crkva, opet, ima podatke koje su svećenici prikupili izravno sa terena, da je BiH prošle godine napustilo 15.000 Hrvata katolika, dok se o stvarnom broju građana ostalih nacionalnosti i vjeroispovjesti može samo nagađati. Posljednjih mjeseci sve češće čujem da su moji poznanici, kolege, susjedi otišli iz Sarajeva, sve je više prijatelja koji ozbiljno razmišljaju da zauvijek napuste BiH, iako su neki od njih, mjereno barem prema bosanskim standardima, pristojno situirani.

Prisjećam se prvih poratnih godina, kolona ljudi koji ispred ambasada zapadnoeuropskih država u Sarajevu strpljivo čekaju da predaju zahtjeve za vizu. Bosanci i Hercegovci su tada u svijet odlazili kako bi obišli rođake i prijatelje od kojih ih je razdvojio rat. Danas ih napuštaju i odlaze da se u BiH više ne vrate.

Četvrtak, 23. mart

Jutros uz prvu kafu čitam poruku drage kolegice, upozorava me da na svoj zid na Facebooku stavim podsjetnik da je ovo tjedan prevencije raka dojke. Nisam baš aktivna na društvenim mrežama, ali sam objavu podijelila. Razmišljam kako su našu pažnju odvukli opskurni politički likovi, da novinari premalo pažnje posvećuju najvažnijim životnim pitanjima, a to je, dakako, briga za zdravlje svih nas.

U bh. medijima se rijetko može pročitati kvalitetna analiza stanja u kojem se zdravstvo nalazi, o brojnim problemima sa kojima se bolesnici suočavaju doznajemo tek iz pojedinačnih slučajeva, svi pričaju o kriminalu i korupciji u zavodima zdravstvenog osiguranja i kliničkim centrima, ali još nitko nije osuđen.

Petak, 24. mart

Spremam se žurno u redakciju, kasnije dogovaram susret i kafu sa prijateljicama, poslijepodne je rezervirano za dijete, da ugrabimo još malo sunca i topline, prije zahlađenja koje najavljuju metereolozi.

Još jednom čitam sedmodnevni Dnevnik, čini mi se kako sam isto mogla napisati i lani, a bojim se da bh. svakodnevnica neće biti bolja ni za godinu dana. Bit će, zapravo, još i gora jer nas naredne godine čekaju izbori.

//////////////////
//////////////////////////


////////////////////////
  Upoznajte najneobičnijeg političara u Americi : Senatora Randa Paula danas svi mrze – i Trump i demokrati, a možda


////////////////////

Al Arabiya TV: Haris Silajdžić kandidat za novog specijalnog izaslanika UN-a i Arapske lige za Siriju

Mart 26. 2017.



Arapski satelitski kanal Al Arabiya TV objavio je u subotu navečer, pozivajući se na neimenovanog visokog dužnosnika UN-a u New Yorku, da će visoki izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju Staffan de Mistura, sljedećeg mjeseca podnijeti ostavku na tu poziciju.

Pozivajući se na neimenovani izvor, Al Arabiya tvrdi da su mogući kandidati holandska diplomatkinja Sigrid Kaag, predsjednica Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) koja je bila koordinator združenog tima UN-a i OPCW-a za uništenje sirijskog hemijskog oružja u periodu 2013-2014,  i naš Haris Silajdžić. Oboje govore perfektno arapski jezik, navodi Al Arabiya.
(Kliker.info-Saff)
///////////////////////

U POTRAZI ZA GENERALOVOM IMOVINOM: Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg prijatelja Gorana Babića, kome je 'preoteo' ženu! - 3

Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg ..

////////////////////////////

/////////////////

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske, Hercegovac Milijan Brkić, komentirao rusko naoružavanje Srbije

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske ...

25.03.2017.

ZMAJEVI POBJEDILI GIBRALTAR REZULTATOM 5:0

Rutinska pobjeda i novay tri boda : „Zmajevi“ petardom ispratili amatere sa Gibraltara (Video)

Mart 25. 2017.


Fudbalska reprezentacija BiH ostvarila je treću pobjedu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine nakon što je večeras u okviru 5. kola grupe H savladala Gibraltar sa 5:0. „Zmajevi“ su bez nekoliko standardnih fudbalera opravdali ulogu favorita, te sa četiri lopte ispratili jednu od najslabijih selekcija u Evropi.

Počelo je sjajno za izabranike Mehmeda Baždarevića. Miralem Pjanić je u 4.minuti proigrao Vedada Ibiševića koji iskosa sa desne strane pogađa za 1:0. Domaći su dominirali u prvom dijelu. Nakon što je 11. minuti u prilici bio Armin Hodžić, u 16. gosti ne koriste grešku Asmira Begovića, a samo tri minute kasnije Ervin Zukanović je spasio gol BiH nakon što je zaustavio opasan napad amatera sa Gibraltara.

Olakšanje je stiglo u 44. minuti kada Ibišević po drugi put pogađa mrežu gostiju, ovaj put na asistenciju Višće. Iz prvog dijela treba izdvojiti žuti karton Seada Kolašinca zbog kojeg će propustiti najvažniji duel u narednom kolu protiv Grčke. Njega je u drugom dijelu zamijenio debitant Daniel Pavalović.

BiH silovito krenula i u nastavku. Pavlović je nakon svega sedam minuta igre upisao asistenciju za Avdiju Vršajevića koji je zakucao loptu za 3:0. Samo četiri minuta kasnije Vršajević je sada u ulozi asistenta, a Višća pogađa za 4:0.

Do kraja su domaći imali inicijativu, a tačku na i je stavio Ermin Bičakčić za konačnih 5:0. Nakon nepotpunog petog kola bh. fudbaleri su se probili na željeno drugo, a da li će tu ostati znaće se nakon večerašnjeg derbija između Belgije i Grčke.

U narednom kolu BiH će ponovo u Zenici u vjerovatno ključnoj utakmici ugostiti selekciju Grčke.

Grupa H

Rezultati 5. Kola: BiH – Gibraltar 5:0, Kipar – Estonija 0:0, Belgija – Grčka (20.45).

1. Belgija 4      4      0      0      21:1 12

2. Bosna i Hercegovina   5      3      1      1      13:5 10

3. Grčka  4      3      1      0      9:2   10

4. Kipar   5      1      1      3      3:8   4

5. Estonija       5      1      1      3      5:15 4

6. Gibraltar      5      0      0      5      2:22 0

(Kliker.info-NN)

////////////////////

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO)

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO

25.03.2017.

REVIZIJA PROCESA PROTIV SRBIJE : REFIK HODžIĆ POSLAO OTVORENO PISMO DAVIDU SHEFFERU

Revizija procesa protiv Srbije : Refik Hodžić poslao otvoreno pismo Davidu Shefferu

Mart 25. 2017.


Refik Hodžić, novinar i aktivista iz Prijedora, uputio je otvoreno pismo Davidu Shefferu, šef bh. ekspertnog tima koji je radio na prikupljanju dokaza za reviziju presude po tužbi BiH kojom je Srbija osuđena za nesprječavanje genocida.

Hodžić je u svom pismu naglasio da je on ”Shefferov klijent” premda to šef bh. ekspertnog tima ”vjerovatno ne zna”. Pismo Refika Hodžića prenosimo u cijelosti.

”Profesore Scheffer,

Ja sam Vaš klijent, Refik Hodžić. Možda će Vas iznenaditi da to saznate na ovaj način, s obzirom da se nikada nismo sreli “uživo” i da vjerovatno prvi put čujete moje ime, ali dozvolićete mi da Vam pojasnim osnov našeg odnosa koji proizilazi iz Vaše uloge u propalom pokušaju podnošenja zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine u predmetu tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid.

Ja sam iz Prijedora, gradića na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, iz Mrakovačke ulice, sokaka na sjevernoj periferiji grada. Edin Mušić Muha i Damir Arslanagić Danicin, moji prijatelji iz djetinjstva, su takođe rođeni i odrasli u Mrakovačkoj. Nedžad Delkić, još jedan moj drugar, živio je u susjednoj ulici. Nećko me uveo u svijet stripa, što je mentorstvo od ogromne važnosti za jednog bosanskog tinejdžera, jer bez toga vam se lako može desiti da zalutate u svijet Marvela i DC Comics i potpuno promašite belgijsku i italijansku školu stripa. Nećko je pazio da mi ruku padne samo najbolji materijal. Elem, sva trojica, Edin, Damir i Nedžad su ubijeni 1992. godine. Kao što su ubijeni i Sabahudin Kuburaš Kuba i Zedin Delkić Zedo, takođe moji drugovi iz djetinjstva.

Kuba je bio iznimno talentovan fudbaler i čekala ga je sjajna budućnost. Ubijen je na Korićanskim stijenama, siguran sam da vam je poznato ime te lokacije. Kao što ste vjerovatno čuli i za logor Omarska. A možda se čak i sjetite opisa jednog od najokrutnijih ubistava u Omarskoj, ovako opisanog u presudi Dušku Tadiću: “Sva trojica su zatim morala da izađu iz kanala, a svjedoku H je zaprijećeno da će mu nožem iskopati oba oka ukoliko ne bude držao Harambašićeva usta zatvorena kako ovaj ne bi vrištao. G je zatim natjeran da legne između Harambašićevih golih nogu i da ga, dok se ovaj otimao, udara po genitalijama i odgrize ih. G je zatim odgrizao jedan od Harambašićevih testisa i ispljunuo ga, te mu je rečeno da može da ode. Svjedoku H je naređeno da odvuče Fikreta Harambašića do obližnjeg stola, gdje je zatim stajao pored njega, a onda mu je naređeno da se vrati u svoju sobu, što je i učinio. To je bilo posljednji puta da je Fikret Harambašić viđen živ.”

Fikret Harambašić je bio moj blizak rođak. Bio je policijski inspector, detektiv, iznimno poštovan među kolegama u Prijedoru. Sjećam se kako je mene i svog mlađeg brata Mufida jedno popodne učio kako se najbolje roštilja riba.

Moj stric Hasan i njegov sin Amir su takođe živjeli u Mrakovačkoj. Kao i Fikret, bili su zatočeni i mučeni u Omarskoj. Ali su preživjeli, skupa sa mojim drugim stricem Husom i tečićima Nedžadom i Huseinom, koji su prošli pakao Keraterma. Preživjeli su logor, ali stric Hasan je umro nedugo potom. Nikada se nije oporavio od mučenja i poniženja pretrpljenog u logoru koji su vodili oficiri sa platnog spiska Slobodana Miloševića. Istog platnog spiska na kojem su bili i oni što su komandovali ubistvima Edina, Damira, Nedžada, Kube, Zede i još više od 3000 mojih sugrađana iz Prijedora. Mogao bih ovako nabrajati unedogled, ali mislim da Vam je jasno šta hoću da kažem: moj ulog u predmetu u kojem ste Vi navodno zastupali interese porodica žrtava u predmetu revizije presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije je ozbiljne, substantivne i nimalo apstraktne prirode.

Drugi osnov moga prava na istinu koju ovim putem od Vas zahtijevam proizilazi iz činjenice da sam državljanin Bosne i Hercegovine koji uredno plaća porez državi po raznim osnovama. Moj interes kao državljanina Bosne i Hercegovine u ovom kontekstu je dvostruk: da se ne narušava ugled moje zemlje na međunarodnoj sceni i da se novac poreskih obveznika (uključujući i moj) ne troši netransparentno i neopravdano. Znam da ćete se složiti sa mnom da je u zemlji poput Bosne i Hercegovine, kojom vladaju uglavnom izrazito nekompetentni i korumpirani ljudi, možda i smiješno insistirati na ovim stvarima, ali to ne znači da građani treba da odustanu od nečega što je uobičajeno u zemljama iz kojih dolaze naši prijatelji iz međunarodne zajednice koji su od rata naovamo tako zorno demonstrirali svoje dobre namjere i spremnost da nam pomognu.

Dakle, na osnovu dva gore pomenuta elementa smatram da imam pravo na odgovore o Vašem nedavnom (i, moguće je, trenutnom) angažmanu na zahtjevu za reviziju presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije u predmetu odgovornosti Srbije za kršenje Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, a koji je prije par sedmica sud odbio na način koji me je kao državljanina Bosne i Hercegovine duboko posramio i ponizio. Inače bih ovakvu prepisku tretirao privatnom, ali me je na njeno objavljivanje primorao Vaš istup na televiziji N1 15. marta pošto ste odlučili da se obratite javnosti Bosne i Hercegovine, koja uključuje stotine hiljada Vaših klijenata poput mene, na najjavniji mogući način, nudeći istinski neprobavljiva objašnjenja. Na kraju krajeva, složićemo se da nakon svih godina mistifikacije i manipulacije ovim predmetom, i nakon što je avanturom sa Vašim zahtjevom za reviziju sahranjena i zadnja nada da ćemo putem MSP-a doći do makar dodatnog zrna istine o odgovornosti Srbije za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, smatram da ste nam dužni potpunu transparentnost i iskrenost.

Očekujem odgovore u formi kakvu preferirate na sljedeća pitanja:

  1. Za koga Vi ustvari radite?

U Vašem nedavnom istupu na televiziji N1 rekli ste da odluka suda „nije kraj priče“, da „Vas očekuje nastavak“ i da „imate neke opcije“ da nastavite sa ovim predmetom čak i nakon odluke suda da odbaci Vaš zahtjev za reviziju na iznimno ponižavajući način, pošto to nije bio ispravan zahtjev podnesen u ime neke države, što je minimum uslova da bi se nešto moglo razmatrati pred Međunarodnim sudom pravde. U svom istupu ste takođe rekli da „niste ovlašteni“ da detaljno govorite o tim „drugim opcijama“.

Profesore Scheffer, u čije ime nastavljate da radite na pripremi tih „drugih opcija“ ili tačnije – za koga radite? To zasigurno nije država Bosna i Hercegovina, jer obojica znamo da nadležni organi države nisu donosili nikakve odluke o pokretanju zahtjeva za reviziju (što je i bio razlog da MSP bez razmatranja odbaci Vaš pokušaj aplikacije), a kamoli o „drugim opcijama“ koje pominjete. To ne može biti ni bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović jer je on sam nekoliko puta, uključujući i intervju BHRT-u 7. marta, ustvrdio da „on nije pokrenuo zahtjev“ nego ga samo podržao, šta god to značilo. A zbog Vašeg ugleda se iskreno nadam da to nije g. Sakib Softić, jer bi bilo nepojmljivo za jednog advokata Vašeg renomea da se upušta u ovakvu avanturu na osnovu poziva čovjeka koji je sam sebe nazvao „bivšim agentom“ još 2013. godine i koji je prošle godine od MSP-a dobio jasne instrukcije da nema legitimitet da predstavlja Bosnu i Hercegovinu u postupku revizije bez nove odluke nadležnih organa. Zato Vas molim, profesore Scheffer, da mi razjasnite koga mislite da predstavljate u ovom poduhvatu, na osnovu čega, da li postoji ugovor koji mi možete dostaviti na uvid i, meni najvažnije, ko Vas to nije ovlastio da ljudima u čije ime navodno radite saopštite o kakvim „drugim opcijama“ govorite?

2. Kako objašnjavate svoj kontinuiran angažman u timu koji predvodi g. Sakib Softić u svjetlu jasne komunikacije iz MSP-a u kojoj se još 2015. objašnjava da Softiću treba nova odluka nadležnih organa države da bi kao agent mogao podnijeti zahtjev za reviziju presude iz 2007. godine?

Da li ste zaista pristali da se upustite u „kockanje“ sa nečim od takve historijske važnosti i sa tektonskim posljedicama, kako ste ustvrdili u Vašem intervjuu za N1? Kockanje da će sud ignorisati sopstvenu preciznu instrukciju koju je prethodno uputio o tome šta je potrebno da bi zahtjev bio legitimno podnijet u ime države Bosne i Hercegovine? Kockanje u situaciji gdje – čak i da takva precizna instrukcija g. Softiću nije postojala – je postojalo dovoljno razloga da se vjeruje da Softić nije ovlašten kao agent za postupak revizije, kako su to objasnili pravni stručnjaci Dapo Akande i Marko Milanović, koji su u svojim analizama demontirali labavu teoriju da je sud nekim čudom trebao uzeti kao legitimnu odluku staru 15 godina, donesenu prije nego je predmet okončan presudom iz 2007. godine i smatrati je dokazom Softićevog legitimiteta u postupku revizije uprkos svojoj jasnoj instrukciji iz maja 2015. koja govori suprotno. Uvjeren sam da se advokat Vašeg kalibra, niti bilo ko ko ima iskustva u vođenju sličnih predmeta pred MSP-om, nikada ne bi upustio u takvo kockanje, pa stoga s nestrpljenjem očekujem Vaše stvarno objašnjenje.

refik hodžić pismoIzvor: N1
  1. Kako Vi, kao jedan od ključnih članova tima, opravdavate takav nivo netransparentnosti i neiskrenosti u vezi sa predmetom koji je trebalo da dovede do transparentnosti najvišeg nivoa – istini o učešću jedne države u genocidu počinjenom u drugoj državi?

Profesore Scheffer, nemam snage da navodim sve odvratne detalje najnedopustivijih mahinacija koje su se odvijale daleko od očiju javnosti tokom proteklih par godina u vezi sa ovim predmetom. Neke od njih su izašle na vidjelo u međusobnim optužbama nekih od aktera za koje sada znamo da su bili uključeni u tajnovite razgovore o pitanju od ogromne važnosti za širu javnost Bosne i Hercegovine. Siguran sam da će još toga isplivati u dogledno vrijeme (naprimjer, ja lično poznajem neke eksperte kojima su sumnjivi emisari iz Sarajeva nudili ogromne pare da preuzmu vođenje ovog poduhvata, a koji su takvu ponudu odbili), a sada postoji i krivična prijava o čitavom slučaju u državnom tužilaštvu. Pored svog tog blata, javnost ništa ne zna o osnovnim stvarima kao što su: kako su donošene odluke, kada i ko ih je donosio i, najvažnije, šta zapravo stoji u zahtjevu koji je podnesen.

Neprobavljiva objašnjenja kako je „tajnost bila potrebna da bi se izbjeglo da Srbija utiče na pripremu zahtjeva“ ljudi koji tvrde da su bili članovi tima jednostavno ostavljaju bez riječi u svjetlu činjenice da je zahtjev za reviziju moguće podnijeti samo ukoliko je „zasnovan na objelodanjivanju neke činjenice takve prirode da predstavlja odlučujući faktor, a koja činjenica nije bila poznata niti Sudu, niti strani koja podnosi zahtjev za reviziju u trenutku donošenja presude“. Govorimo dakle o ČINJENICI tako odlučujuće težine da može promijeniti presudu iz 2007. o ulozi Srbije u genocidu počinjenom u Bosni i Hercegovini. Tvrditi da Srbija nije već svjesna postojanja takve činjenice je naprosto smiješno. Ustvari, tvrditi da postojanje takve činjenice nije poznato nikome izvan Vašeg tima i misterioznim likovima oko njega je naprosto smiješno. I na kraju krajeva, čak i da su se tako redikulozna objašnjenja mogla uzimati zaozbiljno prije nego što je zahtjev odbijen, šta, za Boga miloga, opravdava držanje javnosti i žrtava u mraku o sadržaju zahtjeva sada kada je sud rekao svoje, a rok za reviziju istekao?

  1. Na koje ste nove dokaze računali da zadovoljite odredbe Člana 61 Statuta MSP-a?

Zar ne mislite da, kao Vaši klijenti, ja i mnogi poput mene na zaslužujemo da znamo sa kakvim dokazima ste išli u postupak od ovako ogromne važnosti? Sve što smo mi van kruga privilegovanih koji su bili prisutni u Vijećnici 17. februara do sada mogli čuti su budaleštine o „mozaiku dokaza“ sklopljenom iz različitih izvora, perioda i suđenja, koji se „akumulirao“ tokom zadnjih 10 godina; da su odlučujući dokazi došli iz suđenja Ratku Mladiću; te da je iskopavanje masovne grobnice u Tomašici ilustracija takvih novih ključnih dokaza. Ja se iskreno, očajnički nadam da je sve ovo upravo tako kako i zvuči – budalasanje neupućenih koji nemaju pojma ni o sadržaju presude iz 2007, ni o odredbama Člana 61 Statuta, ni o suđenju Ratku Mladiću, a ni o predmetima o Prijedoru u kojima se sudilo i za genocid, te da ću od Vas dobiti odgovor dostojan advokata Vašeg renomea.

Siguran sam da se slažete da pomenuti koncept „mozaika dokaza“ zaista nije dostojan ozbiljnog razgovora, jer to nije ništa do akademski žargon iskorišten u političke svrhe, koji nema šta tražiti u pojmovniku postupka pred sudom poput MSP-a, niti i na koji način ima veze sa stavkama presude iz 2007. koje bi trebale biti predmetom revizije. Ali ću pomenuti da sam se konsultovao sa jednim od pravnika koji su vodili postupak protiv Ratka Mladića i dobio jasno objašnjenje da „suđenje Mladiću ne može da se smatra kao postupak koji na bilo kakav način predstavlja značajne nove dokaze o umiješanosti Srbije, pošto to jednostavno nije bio fokus predmeta“. A umiješanost Srbije čini osnovu za bilo kakav navod o odgovornosti zasnovanoj na Članu 9 Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, što je jedini osnov za nadležnost MSP-a u ovom slučaju, zar ne? Što se Tomašice tiče, za nekoga iz Prijedora je posebno teško progutati priču da će otkriće ove masovne grobnice nekako pomoći da sud promijeni svoje nalaze o optužbama za genocid u Prijedoru (i, pretpostavljam, u drugim mjestima u BiH). Siguran sam da neko ko vlada činjenicama poput Vas zna da je genocid bio tačka optužnice u 14 dosadašnjih suđenja koja su se odnosila na zločine u Prijedoru, ali da nikada nije presuđen. Nažalost, iako je to meni neprihvatljivo, ali nije. Veličina masovne grobnice u Tomašici to neće promijeniti, jer veličine masovnih grobnica sudijama nisu dokazi genocidne namjere. Da jesu, mi u Prijedoru bismo već imali nekoliko takvih presuda, a i nalazi presude MSP-a bi bili drugačiji, jer, recimo, masovna grobnica u Starim Kevljanima, otkrivena 2004. godine, krila je ostatke 456 tijela, 19 više nego što je do sada ekshumirano iz Tomašice.

  1. Kako ste namjeravali zaobići odredbu Člana 61 koja jasno zahtijeva da se nova činjenica odlučujuće prirode mora dostaviti sudu u roku od 6 mjeseci od trenutka kada ugleda svjetlo dana?

Obojica vrlo dobro znamo da je Vaš zahtjev prošao pisarnicu, da je Vaš tim imao validnu odluku države da može podnijeti aplikaciju, i da je došlo do rasprave o prihvatljivosti zahtjeva, da bi Srbija napala zahtjev upravo na ovoj tački kao najslabijoj karici aplikacije. Takođe znamo da su dejtinjasta objašnjenja Izetbegovićevih spin doktora kako bi se takav napad odbio oslanjanjem na završne riječi u predmetu protiv Mladića upravo to – djetinjaste. Jer završne riječi ne sadrže dokaze takve prirode koje zahtijeva Član 61 Statuta, iada je izlaganje dokaza Tužilaštva u ovom predmetu – čak i da su takvi dokazi podneseni, nasuprot tvrdnjama ljudi koji su dokazivali optužnicu – završeno u februaru 2014. Kako je iko ozbiljan mogao očekivati da sudije MSP-a prihvate da je nova činjenica potrebna za reviziju presude iz 2007. predstavljena u predmetu protiv Mladića otkrivena tek dvije godine kasnije?!? Toliko o dokazima iz predmeta Mladić i famoznom „mozaiku dokaza“ koji, prema nekim Izetbegovićevim tumačima uključuje i dokaze „otkrivene“ na sličan način u suđenjima Perišiću i drugima, koja su okončana još godinama prije. Osim ako za oktrivanje nove činjenice, kako je to definisano Članom 61, u ovom slučaju ne smatramo neko zajedničko otkrovenje koje se Vašem timu ukazalo iz „mozaika dokaza“. Siguran sam da bi Vama bilo zanimljivo, izazovno i možda čak i zabavno da zastupate nemoguće teze pred sudijama, ali se nadam da shvatate da je meni takav pravni avanturizam u predmetu od ovakve važnosti ne samo neodgovoran, nego i protivan etici.

  1. Niste li bili zabrinuti da bi sudije MSP-a mogle smatrati zahtjev podnesen doslovce dva dana prije isteka roka od 10 godina, u bizarnim okolnostima u kojima g. Softić istovara kutije materijala iz gepeka automobila, kao nešto što nije podneseno u dobroj vjeri?

Neću elaborirati, samo ću Vas pozvati da se uvjerite u ton jezika koji su sudije koristile da odbace zahtjev za reviziju El Salvadora u predmetu protiv Hondurasa podnesen na sličan način, dva dana prije isteka roka od 10 godina. Mislim da ću teško preći preko stida koji sam doživio kao građanin Bosne i Hercegovine kad sam vidio na kakav nadrealan način se „podnosi“ zathjev koji kao zastupa sve nas.

  1. Jeste li u bilo kojem trenutku razmišljali ili ljudima koji su vas angažovali na bilo koji način komunicirali o mogućim posljedicama koje će uslijediti ako zahtjev bude odbijen prije nego dođe u fazu razmatranja merituma?

Siguran sam da ste sada svjesni ovih posljedica, jer ste mogli svjedočiti poniženju i retraumatizaciji koje su žrtve doživjele po primitku vijesti o odbijanju MSP-a da razmatra Vaš zahtjev, ili krizi koja urušava ionako krhke institucije države Bosne i Hercegovine, ili jačanju politike poricanja zločina Milorada Dodika i njegovih saveznika u RS-u i Srbiji koji se nisu ni u snu mogli nadati takvom poklonu u svojim naporima da minimiziraju odgovornost srpskih snaga za počinjene zločine, ili gubitak podrške u međunarodnoj zajednici za bilo kakav pritisak na Srbiju da prihvati odgovornost za zločine u Bosni i Hercegovini, itd, itd. Danas je to sve kristalno jasno, ali moje pitanje je da li ste mogućnost ovakvih posljedica imali na umu u bilo kojem trenutku prije nego sto ste ušli u „kocku“, kako ste rekli u intervjuu N1? Jeste li bili svjesni s čim se kockate? Šta će građani Bosne i Hercegovine izgubiti ako kocka ne padne onako kako ste zamislili? Šta je bio ulog za Vas lično u ovom kockanju u poređenju sa nadama i očekivanjima desetina hiljada žrtava koje su uložile sve svoje nade, ma kako to bilo naivno, u ovu avanturu?

  1. Možete li objaviti finansijske aranžmane vezane za Vaš angažman? Postoji li ugovor za Vaše usluge? S kim ste ga sklopili? Koliko su Vaše usluge koštale i ako su pokrivene od neke treće strane, ko je ta treća strana? Koliko su koštale usluge ostalih međunarodnih članova Vašeg tima – Allaina Peleta, Paola Plachettija, Phona van den Biesena? Ko je platio njihove troškove?
  1. Na kraju, da li mislite da ste učinili uslugu građanima u Bosni i Hercegovini i Srbiji kada ste nakon odluke najviše sudske instance u svijetu, kao ugledan advokat, ustvrdili da je u predmetu u kojem ste učestvovali (ili pokušali da učestvujete, da budem precizan) odluku donio sud koji nije „ispoštovao vlastita pravila ni Statut“, bez ikakvog dokaza da podržite tako zapaljivu tvrdnju?

Siguran sam da ste svjesni posvemašnje kulture poricanja zločina koja vlada u Srbiji i u Bosni i Hercegovini (posebno u RS-u), gdje i pored ogromne količine dokaza i mnogih presuda Tribunala koje su utvrdile činjenice o zločinima van svake razumne sumnje, vodeći političari u Srbiji i RS-u još uvijek negiraju genocid u Srebrenici i sistematsku kampanju istrebljenja nesrpskog stanovništva u Prijedoru i 36 drugih opština u RS-u. Mislite li da ovakve Vaše izjave pomažu da se porazi takva kultura poricanja ili je ustvari podstrekavaju tako otvorenim odbacivanjem sudskih odluka?

Profesore Scheffer, sa nestrpljenjem očekujem Vaše odgovore. Da smo se ikada sreli, mogao bih da Vam pričam i o nekim drugim očekivanjima. Kao što su očekivanja da će suđenja na Tribunalu rezultirati presudom za genocid za ono što se desilo mojima u Prijedoru. Mogao bih Vam pričati o satima koje sam proveo u sudnicama Tribunala misleći da nema načina da se sudije neće složiti da je ono što se u Prijedoru dogodilo uistinu bio genocid. Ali nisu. Nijednom. Kao što nisu ni sudije MSP-a 2007. Trebale su mi godine da razumijem njihovo rezonovanje i prevaziđem bijes i beskrajno razočarenje koje sam pretrpio zbog njihovih odluka.

Ali uzmimo da su ta moja očekivanja irelevantna za pitanja koja Vam postavljam u ovom pismu. U svakom slučaju, ona se ni ne mogu porediti sa očekivanjima majki kojima su pobili djecu, bivših logoraša, onih koji su preživjeli silovanja i mučenja, očekivanja žrtava žednih pravde koja su eksplodirala kada su ih Bakir Izetbegović i ljudi oko njega uvjeravali da Vaš zahtjev ima odlične šanse za uspjeh i da će borba „trajati godinama.“ Žrtve nisu znale da Vaša avantura sa zahtjevom nije imala nikakve šanse.

Siguran sam da ste svjesni devastacije koju je kod te najranjivije populacije među nama izazvao krajnji ishod. I tu ne govorim o šačici privilegovanih sa kojima ste vjerovatno bili u kontaktu, koji djeluju u simbiozi sa političarima poput Izetbegovića, koji su bili direktno uključeni i koji su dobro profitirali od raznih budžetskih linija iz kojih su isplaćeni milioni za aktivnosti na „provođenju presude“ ili drugih isplata iz budžeta koji kontrolišu njihovi saveznici. Ne, ja govorim o ljudima poput Mine Delkić, majke moga druga Zedina.

Očekivanja ovakvih ljudi su bila takva da su bilo kakva upozorenja da nije sve onako kako se predstavlja smatrana ličnom uvredom i izdajom. Ako Vam je stalo, pročitajte njenu priču u tekstukoji prilažem ovom pismu. Jedino što je bilo veće od očekivanja izazvanih projektom u kojem ste bili jedan od ključnih protagonista, bili su njihovo razočarenje i poniženje. Pišem Vam zbog ljudi poput nje, jer ona je kao i ja – još jedan klijent koji zaslužuje istinu. U očekivanju promptnog odgovora”, navodi se u pismu upućenom na adresu Davida Sheffera.

(Kliker.info-N1)























25.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ: LICEMJERSTVO; ARENA PET GODINA POSLIJE; FILDžAN "MAFIOZO"

Slobodan Vasković : Licemjerstvo; Arena pet godina poslije; Fildžan”mafiozo”

Mart 25. 2017.



1.
Pored Aleksandra Vučića, na obilježavanju godišnjice udara “Milosrdnog Anđela” stajao je lično Milosrdni Anđeo, jedan od njih, Milorad Dodik, koji je te 1999. godine bio glavni srpski logističar “Milosrdnog Anđela”.
Ove godine u Grdeličkoj klisuri, lani u Varvarinu.
2.
Sve što je Dodik izgovorio je cinizam, drskost i bestidnost, jer ga nikada nismo čuli kako javno izražava žaljenje zbog svoje uloge u tragediji žrtava “Milosrdnog Anđela”. 
 
“Zaboravi ako možeš”, zaista jeste prava poruka za Dodika.
3.
Lani smo čuli Džoa Bajdena, tadašnjeg potpredsjednika SAD-a, koji je pozvao Vučića i izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava tokom bombardovanja NATO, ali i tokom ratova devedesetih. Neuobičajen potez za supersilu, istorijski rijetko za supersilu, što opet govori o značaju Srbije u očima/planovima supersile. 
4.
U političkom smislu, Bajdenov potez bio je izuzetno značajan i krajnje pozitivan i za Srbe i Srbiju, ma šta ko mislio i o supersili i o Bajdenu.  
Bajdenov potez bio je dokaz puta Srbije ka Zapadu; Godinu kasnije taj put je još vidljiviji.
5.
Ove godine Specijalni izaslanik Stejt departmenta za pitanja Holokausta Tomas Jazdgerdi, zajedno sa predstavnicima američkih ambasada u BiH i Hrvatskoj, posjetio je Donju Gradinu i Jasenovac i odao počast žrtvama.
Održao je i lekciju hrvatskoj vlasti zbog tolerisanja ustaških simbola u Jasenovcu, navodeći da je “mučno gledati ustašku ploču”.
Posjeta Jazdgerdija nastavak je Bajdenovog lanjskog poziva.
6.
U periodu od Varvarina do Grdelice mogo toga se promijenilo, iako je i u Varvarinu i u Grdelici, Vučić bio tokom kampanje; U prvom slučaju parlamentarne, u drugom predsjedničke. 
Vučić je lani otvoreno podržavao Dodika, ove godine ta podrška ne postoji.
Dok je lani Dodik bio sastavni dio kampanje SNS-a, ove godine ga u Vučićevoj predsjedničkoj trci nema.
7.
Na Konvenciji SNS-a, u beogradskoj “Areni”, Dodika nije bilo; Nije ni pomenut.
Bilo je to nepodnošljivo za Vučića, jer je u prošloj predsjedničkoj trci u Srbiji, održanoj 2012. godine, u istoj toj “Areni”, Dodik podržao Borisa Tadića, tadašnjeg srpskog predsjednika, a njegovog protivkandidata Tomu Nikolića i najznačajnijeg čovjeka SNS-a Aleksandra Vučića nazvao “politički pobačaj”.
8. 
Pobačen je Dodik pet godina nakon tog 17. maja 2012. Istina ne do kraja, jer ima pobačaja koji baš teško idu. Ali idu.
9.
Dodik je bio i ostao politički licemjer najtežeg kalibra – neće ga pokolebati trenutno stanje “pobačaja u toku”; Nastaviće da se bori ne bi li politički preživio, iako mu malo šta ide na ruku.
Ne mogu ni željezničari baš svaki dan eksirati. Što krušku što…
10. 
Zasjedao je i vrh Gradskog odbora SDS-a Istočno Sarajevo, a u javnosti ih je prezentovao Darko Babalj Gumeni. 
Toliko je jadan njegov istup bio da je nevrijedan i prezira.
11.
Nakon 11 godina “sistematskog uništavanja Istočnog Sarajeva od vlasti SNSD-a”, odlučili su u SDS-u “da reaguju”. Veći dio tog vremena, Babalj je trgovao sa onim koji su uništavali. I postao milioner.
12.
Sada bi taj fildžan”mafiozo” da se “bori”; On koji je pomogao pobjedu SNSD-a na lokalnim izborima u jednom dijelu istočnosarajevskih opština, On koji je, korupcijom, došao u posjed elitnog hotela “Andrea”, milionske vrijednosti; On koji je učestvovao u prodaji zemljišta osobama iz arapskih zemalja (o tome ću uskoro opširnije); On koji je otvorio privatnu “Berzu rada” unutar SDS-a…
Mogao bih nabrajati unedogled, ali Babaljeva iznenadna “borbenost” više je posledica krivičnog stradanija Boje G., što fildžan”mafiozo” doživljava kao lični udarac, nego želje da se SDS zaista suprotstavi SNSD-u. 
Tamo gdje je Babalj, u prečniku njegovog uticaja, SDS i ne postoji; Postoji samo koruptivna mreža koju samoproklamovani “kum” kontroliše. 
13. 
Kolika je Babaljeva stvarna politička snaga nedavno je demonstrirao Miroslav Brčkalo, potpredsjednik PDP-a.
Brčkalo je Babaljem obrisao pod u pregovorima oko strukture vlasti u Gradu Istočno Novo Sarajevo, gdje SDS i PDP imaju većinu.
PDP ima tri odbornika u Skupštini Grada, a SDS 13; Međutim, Brčkalo je uzeo i gradonačelnika i zamjenika predsjednika gradske skupštine i pola načelničkih mjesta.
PDP je izračunao da jedan njihov odbornik vrijedi 4,3 SDS-ova, ili da Brčkalo vrijedi 4,3 Babalja.
14.
Babalj je ništa; On nije nikakva opozicija, već dio okoštale oligarhije koja je satrala ovaj entitet.  
Babalj je dio Sekte, samo u SDS-ovom dresu. 
15.
Kod Babalja na “borbenoj obuci” bio je i Cicko Bjelica. Lako ga je prepoznati: za reverom ima značku sa likom Steve Mirjanića Metuzalema.
16.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)


















25.03.2017.

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji

Čelnici 27 zemalja članica okupili su se u subotu u Rimu kako bi obilježili 60. rođendan Evropske unije i potpisali Rimsku deklaraciju u kojoj ističu jedinstvo i nedjeljivost nakon izlaska Velike Britanije.



U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji - 2

Sastanak na vrhu započeo je Odom radosti, himnom Evropske unije. Predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker izrazio je optimizam u pogledu budućnosti EU. "Imat ćemo i 100. rođendan EU", rekao je Juncker po dolasku na summit.

 

U deklaraciji su pobrojana dosadašnja postignuća, naglašava se važnost očuvanja jedinstva, zajedničkih interesa i vrijednosti, te daju obrisi smjera u kojem bi EU trebala ići u sljedećih deset godina.

"Evropska unija krenula je kao san nekolicine, a postala je nada mnogih. Ujedinjeni smo i jači: stotine miliona ljudi diljem Europe imaju koristi od proširene Unije koja je prevladala stare podjele", kaže se u izjavi koju bi čelnici 27 zemalja članica, među njima i hrvatski premijer Andrej Plenković, trebali potpisati.

U deklaraciji se također kaže da se Unija suočava s dosad nezabilježenim izazovima - regionalnim sukobima, terorizmom, migracijskim pritiskom, protekcionizmom i gospodarskim nejednakostima.

 

Proteklih dana diplomati zemalja članica intenzivno su radili na tekstu deklaracije. Jedno od najosjetljivijih pitanja bilo je vuropa više brzina. Taj koncept ima potporu zapadnih članica, ali mu se opiru zemlje u srednjoj i istočnoj Evropi, bojeći se da ne završe u skupini manje važnih članica.

 

Taj dio je razvodnjen kako bi se zadovoljilo sve strane, pa je tako izbačena riječ brzina (na engleskom speed) i umjesto toga sada stoji "pace", što se može prevesti kao ritam.

 

"Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je to potrebno, krećući se u istom smjeru kao što smo činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenima za one koji se žele pridružiti kasnije", glasi zadnja verzija toga paragrafa u nacrtu deklaracije.

 

Prije 60 godina, šest zemalja utemeljiteljica - Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg potpisali su Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju (Euroatom), koji predstavljaju temelj današnje Evropske unije.

 

U proteklih 60 godina ta zajednica je narasla na 28 zemalja članica, a uskoro će ih biti 27 nakon što je Velika Britanija napusti.

 

Svečani summit održava se na rimskom Kapitolu, u istoj prostoriji, dvorani Kapitolskog muzeja, u kojoj su prije 60 godina potpisani rimski ugovori.

 

Rimska deklaracija

 

Donosimo integralni tekst Rimske deklaracije (neslužbeni prijevod s engleskog):

 

"Mi, čelnici 27 država članica i institucija EU-a, ponosni smo na postignuća Evropske unije: izgradnja Evropske unije je hrabar i dalekovidan pothvat. Prije 60 godina, oporavljajući se od tragedije dva svjetska rata, odlučili smo se udružiti i ponovno izgraditi naš kontinent iz pepela. Izgradili smo jedinstvenu Uniju sa zajedničkim institucijama i snažnim vrijednostima, zajednicu mira, slobode, demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona, veliku gospopodarsku silu s neusporedivim razinama socijalne zaštite i blagostanja.

Evropska unija počela je kao san nekolicine, postala je nada mnogih. Evropa je ponovno postala jedinstvena. Danas smo ujedinjeni i jači: stotine milijuna ljudi diljem Evrope uživa u životu u proširenoj Uniji koja je prevladala stare podjele.

 

Evropska unija je suočena s dosad nezabilježenim izazovima, globalnim i domaćim; regionalnim sukobima, terorizmom, rastućim migracijskim pritiscima, protekcionizmom, socijalnim i gospodarskim nejednakostima. Zajedno, mi smo odlučni suočiti se s izazovima svijeta koji se brzo mijenja i ponuditi našim građanima sigurnost i nove prilike.

 

Učinit ćemo Evropsku uniju jačom i otpornijom, još većim jedinstvom i solidarnošću među nama i poštovanjem zajedničkih pravila. Jedinstvo je i potreba i naš slobodni izbor. Uzeti zasebno, globalna dinamika bi nas ostavila po strani. Ostajanje zajedno naša je najbolja šansa da utječemo na nju te za obranu naših zajedničkih interesa i vrijednosti. Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je potrebno, krećući se u istom smjeru, kao što smo to činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenim za one koji se žele pridružiti kasnije. Naša Unija je nepodijeljena i nepodjeljiva.

 

U sljedećih 10 godina želimo Uniju koja je sigurna, prosperitetna, konkurentna, održiva i socijalno odgovorna i s voljom i sposobnostima za igranje ključne uloge u svijetu i u oblikovanju globalizacije. Želimo Uniju gdje građani imaju nove mogućnosti za kulturni i socijalni razvoj i gospodarski rast. Želimo Uniju koja ostaje otvorena onim europskim zemljama koje poštuju naše vrijednosti i odlučne su ih promicati.

U ovim vremenima promjena, svjesni zabrinutosti naših građana, donosimo Rimski program i obećavamo da ćemo raditi u pravcu:

 

1. Sigurnije Evrope: Unije u kojoj će se svi građani osjećati sigurno i slobodno se kretati, gdje su naše vanjske granice zaštićene, s učinkovitom, odgovornom i održivom migracijskom politikom, poštujući međunarodne norme; Evrope odlučne boriti se protiv terorizma i organiziranog kriminala.

 

2. Prosperitetne i održive Evrope; Unije koja stvara rast i radna mjesta; Unije gdje snažno, povezanije jedinstveno tržište koje se razvija, prihvaćajući tehnološku transformaciju, te stabilna i ojačana jedinstvena valuta otvara putove za rast, koheziju, konkurentnost, inovacije i razmjenu, posebice za mala i srednja poduzeća; Unije koja promiče održivi rast, investicijama, strukturalnim reformama i zajedničkim radom na dovršetku Ekonomske i monetarne unije; Unije u kojoj ekonomije konvergiraju; Unije u kojoj je energija sigurna i dostupna, a okoliš čist i siguran.

 

3. Socijalne Evrope; Unije, koja na temelju održivog rasta, koja promiče gospodarski i socijalni napredak kao i koheziju i konvergenciju, istodobno čuvajući integritet unutarnjeg tržišta; Unije koja uzima u obzir različitost nacionalnih sustava i ključnu ulogu socijalnih partnera; Unije koja promiče jednakost između muškaraca i žena kao i prava i jednake mogućnosti za sve; Unije koja se bori protiv nezaposlenosti, diskriminacije, socijalne isključenosti i siromaštva; Unije u kojoj mladi ljudi stječu najbolje obrazovanje i obuku, u kojoj će moći studirati, naći posao diljem kontinenta; Unije koja čuva našu kulturnu baštinu i promiče kulturnu raznolikost.

 

4. Jače Evrope na globalnoj sceni; Unije koja dalje razvija postojeća parnterstva, gradi nova i promiče stabilnost i prosperitet u svom neposrednom susjedstvu na istoku i jugu, ali i na Bliskom istoku, diljem Afrike i globalno, Unije koja je spremna preuzeti više odgovornosti i koja je spremna pomoći u stvaranju konkurentnije i integrirane obrambene industrije; Unije privržene jačanju naše zajedničke sigurnosti i obrane, također u suradnji i komplementarno sa Sjevernoatlantskim savezom, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti i pravne obveze; Unije angažirane u Ujedinjenim narodima, koja poštuje multilateralni sustav temeljen na pravilima, ponosne na svoje vrijednosti i koja štiti svoje građane, koja promiče poštenu i slobodnu trgovinu i pozitivnu globalnu klimatsku politiku.

 

Nastavit ćemo slijediti naše ciljeve, čvrsti u uvjerenju da budućnost Evrope leži u našim rukama i da je Evropska unija najbolji instrument za postizanje tih ciljeva. Obećavamo da ćemo slušati i odgovarati na zabrinutosti koje izražavaju naših građani i angažirati se s nacionalnim parlamentima. Radit ćemo zajedno na razini koja doista čini razliku, bilo to na razini EU-a, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj i u duhu povjerenja i lojalne suradnje među zemljama članicama i međusobno i među institucijama EU-a u skladu s načelima supsidijarnosti. Omogućit ćemo potrebni prostor za djelovanje na različitim razinama kako bismo ojačali inovativnost, potencijal rasta Evrope. Želimo da Unija bude velika u velikim stvarima i mala u malim stvarima. Promicat ćemo demokratski, učinkovit i transparentan proces donošenja odluka i bolje rezultate.

 

Mi kao čelnici, radeći zajedno unutar Evropskog vijeća i unutar naših institucija, osigurat ćemo da današnji program bude proveden kako bi sutra postao stvarnost. Ujedinili smo se radi boljitka. Evropa je naša zajednička budućnost".

/////////////////////////
///////////////

10 FINANSIJSKIH ZAPOVIJESTI: Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ogroman novac!

Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ...

//////////////////////////


SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a stradat će cestogradnja

SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a ...

//////////////////////

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

//////////////////////
///////////////////////////////


///////////////////////////////////


/////////////////////////////////////////////

Trump nakon povlačenja zakona o zdravstvenoj reformi : “Razočaran sam…pomalo sam iznenađen, da budem iskren”

Američki predsjednik Donald Trump rekao je u petak, nakon što je povučen njegov nacrt zakona o zdravstvenoj reformi, da je razočaran i pomalo iznenađen, te naglasio kako je trebalo vrlo malo

////////////////////////////
/////////////////////

‘Pojavio se novi svijet’ : Vladimir Putin podržava Marine Le Pen

Ruski predsjednik Vladimir Putin primio je u petak čelnicu francuske krajnje desnice Marine Le Pen, potvrđujući na taj način da je ona važan faktor na međunarodnoj sceni, ocjenjuje agencija Reuters. Ispitivanja javnog [...
24.03.2017.

ESAD BAJTAL: GOVORITI O NEBITNOM ZNAČI ŠUTITI

Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti


Esad Bajtal

Autor
24.3.2017. 



Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti

////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.

.........................

Prenosimo stari tekst prof. dr. Esad Bajtala sa promocije knjige Nerzuka Ćurka “Filozofija Zagrljaja“, 2010. godine jer nam se čini vrlo aktuelnim u ovom trenutku, trentku u kome se govori o svemu samo ne o onome što istinski muči građane ove zemlje, koji jedva sastavljaju kraj s krajem i pravo s pravdom …

Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče

Ima jedna misao koja kaže ovako:

Dobro hoće da bude bolje, bolje bi da postane najbolje, a samo tupo i glupo misli da je dovoljno samo sebi, i da je dobro takvo kakvo je.” (Meštrović).

Ovu knjigu čitao sam upravo sa gornjih pozicija: kao komunikaciju sa onima koji bi da ovo malo dobra (u jednom lošem svijetu, u kakvom živimo), učine nekako boljim. A o kakvom svijetu je riječ, najbolje da se uvjerite na sljedeći način: Nemojte platiti struju, vodu, telefon ili tramvajsku kartu. Kazna (sankcija) će vas stići za koji dan, a možda čak i istog momenta.
Ali, ako u tom istom tramvaju ubijete Denisa Mrnjavca proces će se povlačiti godinama. A na kraju će presuda biti i poništena, a sam postupak vraćen na neko daljnje razmatranje kao što se upravo ovih dana i dogodilo u Sarajevu.
Presuda poništena, i nikom ništa.

GOVOR O NEBITNOM

Uzeo sam samo jedan primjer. Ima ih, i znamo ih, na stotine. Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče. Zato govor o nebitnom nije komunikacija na koju se ova knjiga poziva i za koju iskreno pledira, pozivajući se na “bezgraničnu volju (autorovog) uma za komunikacijom”.

ŠTA JE KOMUNIKACIJA?

Latinski i talijanski riječnici kazuju da commūnîco, comunicato, znači saopštiti; učiniti poznatim; izvijestiti nekoga nešto o nečemu. Dakle, komunikacija kao opštenje s nekim, podrazumijeva Drugog i Druge kao sagovornike okupljene oko nečeg bitnog, najčešće životno važnog. Njoj nasuprot, šutnja, i(li) govor o nebitnom, jeste govor sa samim sobom.

Govor o nebitnom je laganje samog sebe. U pitanju je toaletni monolog još nerasanjenog egosa pred jutarnjim ogledalom. Na djelu je maskirani socio-autizam narcističke samodovoljnosti, koji Ćurak (ako ga dobro razumijem), eufemistički, i ne baš najadekvatije onom što sam ima na umu, naziva “ohološću samoće”. Samoća je, kako je ja iskustveno vidim, nešto drugo. Daleko od bilo kakve oholosti, samoća je stanje rezigniranog i pobunjenog uma. Samoća je uzvišeni gest pobune i nepristajanja. U govoru o nebitnom ne radi se, dakle, o oholosti samoće, nego o oholosti distance. Govor o nebitnom je jedan “baš me briga” stav. Tom stavu prethodi dobra egzistencijalna i društvena situiranost. Radi se o sasvim svrhovitom (“meni je dobro, baš me briga …”), i licemjerno pragmatičnom zatvaranju očiju pred onim što jest.
A šta jest?
Jest bijeda i jest nevolja;
Jest nepravda i kriminal;
Jest nepotizam i jest primitivizam.
I, povrh svega toga, jest otvoreni ili prikriveni cinizam kao temeljni način drčno-hazjajinskog vladanja zemljom i ljudima. O tome se, danas i ovdje, intelektualno stidljivo govori, tj. šuti. I ne samo ovdje, nego i u velikom bijelom svijetu kako je jasno vidljivo iz racionalne politološke analitike, četvrtog poglavlja Ćurkove knjige.

Upravo zato, postmoderna demistifikacija politikantskih mitova svijeta modernih laži, traži trezven dijalog i i civliziranu komunikaciju, a ne advokate status quo-a. A pogotovo ne režimske kolumniste koji, kritikuju kritičare lošeg i neljudskog, čime (da se vlasi ne dosjete), zapravo, servilno i udvorički prilježno, služe osiljenim oholim i uzmožnim vlastodršcima. Riječ je onima, koji su “vjerujući sve (svoje) sumnje odagnali” (str. 61). Pri tom, ovdje ne mislim samo na sluganski dio klera, niti na nečasna a dobro plaćena novinska piskarala. Mislim na dio akademske inteligencije, nama (ovdje, za ovim stolom) formalno ravne. Formalno ravne, ali, ne i moralno jednake.

Kao formalno ravni, oni (vjerovatno!!!) znaju sve ono što i mi znamo. I vide ono što i mi vidimo. Međutim, umjesto da ga iskazuju oni “svoje mišljenje skrivaju”. Čine to upravo govorom šutnje. Odnosno, govorom o nebitnom. Na taj način, ma šta inače mislili sami o sebi i svom intelektualnom habitusu, oni, svjesno ili nesvjesno, okreću leđa nauci, moralu, čovjeku i društvu. Radi se, kako rekoh, o licemjerju ohole distance koja utemeljuje “Bosnu kao uniju straha, umjesto unije vrijednosti” (str. 68). Jer, ovdje se vlada strahom i bahatom prizemno-ruralnom retorikom po kojoj smo svi mi (oponenti, kritičari, politički protivnici, građani … ), samo najobičnije šuše, budaletine, pederi, izdajnici, itd., kako već godinama slušamo ili čitamo sa ekrana i stranica režimskih medija. I svako onaj, ko snažno i otvoreno upre prstom na taj i takav način vladanja, pa kriminalca nazove kriminalcem; lopova lopovom; a razbojnika razbojnikom; biva od dežurnih i dobro plaćenih režimskih kolumnista i kolumnistica, optužen za “širenje jezika mržnje”, direktno pušući u jedra upravo onom etno-lideru koji je taj prizemni jezik javne psovke i vrijeđanja uveo na javnu i političku bh scenu.

ŠTA NAM TO GOVORI?

To nam govori da stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.
Ali, šta da se radi?
Takvi smo kakvi smo.
Odnosno, pučkom, pravopisno išćašenom, leksikom govoreći: tak’i smo kak’i smo. Zapravo, u nešto drugačijoj i dužoj akcentuaciji te riječi, – kâki smo. To, u krajnjoj liniji, nije uopšte netačno! Problem je samo, što u svojoj moralnoj prehlađenosti, i intelektualnoj pothlađenosti, ne osjećamo smrad sopstvene kāke. Pa, u narcisoidnom zanosu sebeljublja, govorimo samo, i isključivo: o smradu Drugog i Drugih.
“Svakome je njegovo dupe dunja”, kaže narodna mudrost.
Nažalost, u svojoj klero-etničkoj i etno-politikantskoj zavedenosti narod se oglušuje i o vlastitu mudrost. Zahvaljujući toj zavodljivoj dupe-dunja logici, i ugodnoj samoobmani njene olfaktivne iluzije, svako je sam sebi najbolji. I niko nikome ne valja.
Eto, zašto nam je, ovako kako nam je.

I zato smo svi zajedno, umjesto franjevačkoj filozofiji zagrljaja, izručeni zagrljaju filozofije. Filozofije mržnje, filozofije besmisla, cinizma, i nadmenosti. Zato ja, za razliku od dobrohotnog Nerzuka Ćurka, mislim da bi Zagrljaj filozofije cinizma i nadmenosti, bio pravi naslov ove knjige.
Ali, ko sam ja, ko je Nerzuk Ćurak, i ko smo svi mi?
I ko to mene; ko to Nerzuka Ćurka; i ko to, sve nas zajedno, bilo kad, i bilo šta, u ovom životu pita.
NIKO NIŠTA!

Na djelu je, čitam između redova Ćurkove knjige, pedagoški uzoran slučaj specijalne demokratije: demokratije bez naroda.
I (trebao bih ovdje da dodam), naroda bez pameti.
Ali neću to da kažem
Hoću i ja malo da šutim!

19.01.2010, Žurnal











24.03.2017.

DAVID SCHEFFER : BiH JE IMALA I IMA JAKE ARGUMENTE ZA REVIZIJU POSTUPKA PROTIV SRBIJE

David Scheffer ne odustaje : BiH je imala i ima jake argumente za reviziju postupka protiv Srbije

Mart 24. 2017.


Autor dokumenta revizije u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, američki profesor David Scheffer (Dejvid Šefer) ocijenio je danas da je Sarajevo “imalo i ima” jake argumente za reviziju postupka  protiv Srbije po tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, prenosi Beta.

Šefer je za sarajevski portal Avangarda.ba kazao da je utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u BiH i ko je za to odgovoran, “cilj vrijedan truda, za koji se vrijedi boriti pred sudovima”.

“Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine. Bilo bi neodgovorno ignorisati taj razvoj događaja i dopustiti da presuda Međunarodnog suda pravde u ovom predmetu iz 2007. godine ostane neosporena”, rekao je Šefer.

On je naveo i da pravni tim BiH ne vjeruje da je Registrar Međunarodnog suda pravde pružio odgovarajuće objašnjenje svoje pozicije, kada je odbio dokument revizije.

Upitan na koje je opcije mislio kada je nagovijestio da i nakon odbijanja revizije postoji mogućnost nastavka procesa pred Međunarodnim sudom pravde, Šefer je rekao da nije u poziciji da javno raspravlja o tim opcijama.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se u sudskoj proceduri u BiH utvrdilo da su srpski i hrvatski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i Dragan Čović u svojim pismima na odgovor Registrara dezavuisali i doveli u zabludu Međunarodni sud pravde, odnosno da su lažno prikazali status i sakrili informacije o legitimitetu agenta BiH, to bi moglo da znači da bi takav nalaz sudova u BiH mogao dovesti do razmatranja u Međunarodnom sudu pravde.

On je ocijenio da je Srbija odlagala hapšenje i predaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida, u okviru desetogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju.

Šefer je dodao da zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju “pruža argumente u pogledu ukupnosti dokaza”.

“To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016. godine, trebali, prema našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u BiH tokom 1992. godine”, rekao je Šefer, koji je bio prvi američki ambasador za ratne zločine.


/////////////////////////////////
  Prof.dr. Šaćir Filandra : Osnovni principi bošnjačke politike su jasni , Bošnjaci dijele savremene civilizacijske vrijednosti živeći u


//////////////////////

Srećko Latal upozorava i predlaže : Na Bošnjacima je da konačno izađu iz priče žrtve i da osmisle BiH koja bi bila prihvatljiva svima !

Politički analitičar Srećko Latal upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da se BiH nalazi u najozbiljnijoj krizi od kraja rata, u krizi u kojoj je na političkoj sceni došlo do [...]

////////////////////////////

Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a: Milioni iz Bobar banke izneseni kao u filmu

Stekao sam utisak da je državno Tužilaštvo mnoge stvari pokrenulo sa mrtve tačke i nadam se da se u toj procjeni ne varam, kaže predsjednik SDS-a Vukota Govedarica. Nakon jednog


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
44712715

Powered by Blogger.ba