Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

25.02.2018.

ZATVORENE XXIII ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U PYEONGCHANGU (JUZNA KOREJA)

Zatvorene Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu



Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos


Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos

Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos


Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos

Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos

Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos

Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotos
Image result for zatvorene zoi u juznoj koreji fotosObjavio/la haler u 19:05, 0 komentar(a), print, #

25.02.2018.

KO SE IGRA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI?

25.02.2018.

SCHWARZ-SCHILLING: EVROPSKA UNIJA JE BOSANCE OSTAVILA NA CJEDILU

Schwarz-Schilling: „Srbi su danas najpametnijic, Bosance smo ostavili na cjedilu“





U intervjuu za “Deutschlandfunk” bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz- Schilling   je govorio o političkom stanju u zemljama Zapadnog Balkana i perspektivi BiH na putu ka EU.

Njemački radio Deutschlandfunk je na svojoj internet stranici objavio opširan intervju sa Christianom Schwarz-Schillingom u kojem podsjeća na zasluge ovog sinologa i eksperta za kinesku diplomatiju, koji je u takozvanoj Kolovoj Republici bio ministar za telekomunikacije.

On je bio taj koji je dao dozvolu za osnivanje privatnih medijskih kuća (RTL, Pro7, SAT1 i drugih), kojima je želio smanjiti monopol državnih medija. Novinar Deutschlandfunka podsjeća kako je Schwarz-Schilling krajem 1992. godine demonstrativno napustio tu ministarsku poziciju.

“Stidim se što pripadam ovoj vladi”, rekao je on, bijesan zbog toga što je koalicija Demokršćana i Liberala, po njegovom mišljenju, učinila premalo da zaustavi ubijanje tokom raspada Jugoslavije. Smatrao je da je Njemačka bila obavezna da zaustavi ekspanziju Srbije na Balkanu i to u okviru NATO-a. A kao međunarodni medijator i visoki predstavnik u BiH kasnije je pokušavao pretvoriti BiH u funkcionalnu i održivu državu.

Prisjećajući se početka sukoba na Balkanu Schwarz-Schilling je rekao: “Raspad Jugoslavije u početku nije imao nikakve veze sa nama. To je bilo unutrašnjo-političko pitanje na Balkanu. No, Milošević je komunističku zamijenio etničkom ideologijom i rekao: Svaki dio zemlje gdje žive Srbi treba da postane srpski. Svi mi smo mislili da on to ne misli ozbiljno, ali je on to ustvari milsio vrlo ozbiljno. Mi tada nismo ništa uradili, iako smo na svojoj strani imali najjaču alijansu na svijetu – NATO.”

Schwarz-Schilling: Srbi su danas najpametniji

Na novinarsko pitanje o perspektivama za pristup zemalja nastalih raspadom Jugoslavije u članstvo Evropske unije, on je odgovorio:

„One su daleko od toga. Tu se uopšte ne može govoriti o vladavini prava. To je čisto politička stvar, i ta čisto politička stvar neće uspjeti, jer se zasniva na lažnim pretpostavkama. Morate sebi pretpostaviti šta to psihološki znači za sve te ljude. Bosance smo ostavili na cjedilu, nismo ih zaštitili, niti smo im dali oružje da se sami brane. Potom su oni dobili Dejton. Time su oni, koji su bili napadnuti i oni koje su namjeravali osvojiti, sada posljednji u redu za ulazak u EU.

Srbi su danas najpametniji. Oni imaju najbolju politiku, politiku koja je superiorna, i oni će biti pobjednici, kao što su to namjeravali u vrijeme Miloševića, ali sa katastrofalnim sredstvima. Danas to rade umješnom diplomatijom, mudro i istrajno. I ta istrajnost svojstvena igranju šaha, gdje znate da morate razmišljati, ne samo o sljedećem, već i o naredna dva, tri, četiri poteza, odgovornima u EU oduzima svaku radost.

Amerikancima je žao i oni kažu da je Balkan evropsko predvorje, a ne njihovo. Sigurno da možemo razumjeti sve strane, samo će predstavnici EU to osjetiti na svojoj koži, jer već danas imamo takvu situaciju da se ne može reći da je došlo do evropeizacije Bosne i zapadnog Balkana, nego da je došlo do balkanizacije Evrope. To bi mogao biti kraj priče ako se u jednom trenutku ne priberemo i pravilno ne riješimo ova pitanja u skladu sa našim vrijednostima u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu”, rekao je Švarc-Šiling.

(Kliker.info-DW)

25.02.2018.

OVO SU SLUZBENI PODACI: BiH JE NAJMANJE ZADUZENA DRZAVA U REGIJI!

OVO SU SLUŽBENI PODACI: BiH je najmanje zadužena država u regiji!

Ukupna javna zaduženost BiH na kraju devetog mjeseca prošle godine iznosila je oko 11,5 milijardi maraka, što je za 2,6 odsto manje nego u istom periodu godinu ranije, proizilazi iz službene informacije koju je usvojilo Vijeća ministara BiH.



OVO SU SLUŽBENI PODACI: BiH je najmanje zadužena država u regiji!

Ovo su posljednji podaci Ministarstva finansija i trezora BiH u kojem kažu da se oko 70 odsto duga odnosi na spoljni dug, a ostatak na unutrašnji dug, prenosi Blic, pozivajući se na službenu informaciju.

 

Stanje spoljnog duga iznosilo je oko osam milijardi maraka. U poređenju sa istim periodom godinu ranije, došlo je do smanjenja za oko četiri odsto. Veliki deo kredita uzetih kod međunarodnih finansijskih institucija stižu na naplatu. Tako su dospjele obaveze po osnovu spoljnog duga uvećane za 27,1 odsto.

 

Tokom devet mjeseci prošle godine servisirano je oko 608 miliona maraka spoljnog duga. Za otplatu glavnice utrošeno je oko 552 miliona maraka, odnoso 32,9 odsto više, a za otplatu kamata 85 miliona KM (kao i godinu ranije).

 

Istovremeno je u devet mjeseci lane povučeno 315,5 miliona maraka kredita, što je za 42 odsto manje nego u istom periodu 2016. godine. Takođe, u devet mjeseci novcem poreskih obveznika je plaćeno oko dva miliona maraka troškova za odobrena, a neangažovana sredstva.

 

Stanje unutrašnjeg duga, a prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija i trezora BiH, je iznosilo oko 3,5 milijardi KM i veći je za samo 0,3 odsto. Dug entiteta i Brčko distrikta porastao je za 1,1 odsto u odnosu na isti period godinu ranije, dug kantona u Federaciji BiH smanjen je za 4,2 odsto, dug gradova i opština je veći za 1,2 odsto, a dug fondova socijalne sigurnosti je smanjen ua 8,2 odsto.

 

Najveći dio duga entitetskih vlada se odnosi na obaveze po osnovu dugoročnih obveznica, ali i obaveze po osnovu stare devizne štednje, ratnih potraživanja, koji čine 82 odsto ukupnog entitetskog duga. Dug kantona najvećim dijelom je u vidu obaveza prema bankama po osnovu kredita. Kod preostalih nosilaca unutrašnjeg duga jedini vid obaveza jesu obaveze bankama po osnovu kredita.

 

Obaveze po kreditima svih nivoa vlasti u BiH, fondova socijalne zaštite i javnih preduzeća, kao i obaveze po osnovu emitovanih hartija od vrednosti, a prema podacima Centralne banke BiH, dostigle su 2,2 milijarde maraka. Zaduživanje opšte vlade kroz kredite komercijalnih banaka i emisije obveznica je na kraju devetog mjeseca viša za 2,3 odsto u odnosu na isti period 2016. godine.

 

Krediti opšte vlade bilježe smanjenje od 9,2 odsto, dok je zaduživanje kroz hartije od vrijednosti uvećano za 13,6 odsto. Do kraja maja prošle godine, zaduživanje kroz emisiju HOV bilo je karakteristično samo za entitetske vlade i opštine, a u maju je Kanton Sarajevo preko berze izršio aukciju obveznica.

 

- Bosna i Hercegovina je umjereno zadužena zemlja, što doprinosi njenoj fiskalnoj snazi i omogućava joj da, i pored ograničenog pristupa vanjskom finansiranju, može računati na dalju finansijsku podršku međunarodnih finansijskih institucija, navodi se pored ostalog u obrazloženju ocjene kreditnog rejtinga BiH, koju je izrekla Međunarodna agencija Moody's Investors Service.

 

BiH je i u apsolutnom i u relativnom smislu najmanje zadužena država na prostoru Balkana. Primjerice, javni dug Srbije premašio je 25 milijardi eura, (74 posto BDP-a), što će reći da je Srbija „po glavi stanovnika“ duplo zaduženija od BiH.

 

BiH još bolje stoji u usporedbi s Hrvatskom čiji je javni dug skoro tri puta veći od javnog duga BiH.

 

No, visina javnog duga i njegov udio u BDP-u samo je jedan fragment cijele slike. Da bi se cijela slika izoštrila, potrebno je pogledati strukturu javnog duga, uslove pod kojim je nastao i rokove dospijeća.

 

U tom pogledu, BiH stoji neuporedivo bolje i od Srbije i od Hrvatske. Naime, 83 posto javnog duga BiH čine dugoročni krediti s izrazito niskom kamatom od 0,8 do 1,7 posto. Riječ je uglavnom o povoljnim kreditima Svjetske banke, EBRD-a i EIB-a koje će BiH vraćati tokom narednih 20 i više godina.

 

Nasuprot tome, Hrvatska, a osobito Srbija, suočavaju se s izrazito nepovoljnom strukturom javnog duga, u kojem dominira novac prikupljen emisijom vrijednosnih papira s rokom otplate od 3-5 godina i izrazito visokom kamatom u rasponu od 5 do 6,5 posto. To znači da Srbija dvostruko veći kredit mora vratiti za tri puta kraće vrijeme i pri tome platiti kamatu koja je tri puta veća od kamate koju plaća BiH.

 

(S.B.)

25.02.2018.

GRADJANSKE STRANKE TREBBAJU NOMINIRATI ZAJEDNICKOG KANDIDATA ZA CLANA PREDSJEDNISTVA U BiH

DENIS BEĆIROVIĆ PISAO STRANAČKOM RUKOVODSTVU: „Građanske stranke trebaju nominirati zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva…“

Potpredsjednik SDP-a BiH i najizgledniji kandidat ove partije za funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, uputio je otvoreno pismo u kojem upozorava na "zamku" u koju SDP i ostale građanske stranke mogu upasti s kandidiranjem dva kandidata za Predsjedništvo iz Federacije BiH.




DENIS BEĆIROVIĆ PISAO STRANAČKOM RUKOVODSTVU: 'Građanske stranke trebaju nominirati zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva…'

Mada je Glavni odbor SDP-a jučer u Bugojnu usvojio stav da SDP istakne samo jednog kandidata za Predsjedništvo BiH, i to iz reda bošnjačkog naroda, Denis Bećirović navodi da time problem nije riješen i sugerira da građanske strake, a prije svih SDP i DF, istaknu samo jednog zajednićkog kandidata, što je zapravo indirektan poziv Željku Komšiću da odustane od najavljene kandidature.  

 

“Alternativa možemo biti samo duboko osviješteni, povezani i ujedinjeni. Moramo ujediniti sebe da bi pokazali da možemo ujediniti zemlju jer samo tako će nam narod istinski i masovno povjerovati”, poručuje Bećirović u pismu.

 

On smatra da demokratske i građanske stranke u bh. entitetu FBiH (ne samo SDP BiH i DF) trebaju zajednički nominirati jednog kandidata za člana Predsjedništva BiH i dogovoriti zajedničke liste za parlamente gdje god je to moguće i politički opravdano.

 

“Zbog budućnosti države Bosne i Hercegovine ne treba biti isključiv iz koje stranke ili iz kojeg naroda će biti taj jedan kandidat. Ako je toliki problem među nama taj kandidat može biti i vanstranački. Nije vrijeme za sujete i lične ambicije. Budućnost naše domovine je preča od bilo čijeg personalnog pozicioniranja ili interesa. Prekinimo sa unilateralnim potezima, podredimo sve stranačke i lične interese državi Bosni i Hercegovini, otvorimo najozbiljnije razgovore, okupimo sve što se može okupiti pod zastavu multietničke Bosne i Hercegovine i krenimo istinski ujedinjeni ka pobjedi”, poručuje Bećirović.

 

On upozorava, kako kaže, na zamku koju nosi kandidiranje dva kandidata za Predsjedništvo BiH u bh. entitetu FBiH, zamku koja može izazvati nesagledive posljedice. Zbog toga skreće pažnju javnosti na nekoliko činjenica:

 

  1. Dva kandidata građanskih stranaka za Predsjedništvo BiH će neminovno izazvati konfuziju i brojne dileme među biračima građanskih stranaka. Građanima moramo ponuditi rješenja, a ne servirati dileme i prostor za zbunjenost. Ozbiljna kampanja građanskih stranaka podrazumijeva jasne i precizne odgovore (i programske i kadrovske);

 

  1. Dva kandidata nose indirektnu poruku građanima da se opet nismo dogovorili;

 

  1. Dva kandidata će neminovno uzrokovati značajan broj nevažećih glasova kod onih ljudi koji će htjeti da glasaju za oba kandidata. Imamo već takva izborna iskustva na lokalnom nivou i to u najurbanijim sredinama;

 

  1. Dva kandidata potpuno onemogućavaju vođenje zajedničke kampanje građanskih stranaka i organiziranje zajedničkih predizbornih skupova;

 

  1. U nepravdeno skrojenom dejtonskom ustavnom i izbornom sistemu gotovo je nemoguće usmjeriti i kanalisati glasove birača koji imaju jedan glas, a dva kandidata građanskih stranaka;

 

  1. Dva kandidata nose opasnost izazivanja rivaliteta i negativne političke energije između dvije najveće stranke građanske orijentacije što se može krajnje negativno reflektirati na izborni rezultat;

 

  1. Dva kandidata na „terenu“ mogu izazvati negativne međustranačke tenzije i podjele koje se poslije neće moći zaliječiti godinama, a još uvijek se oporavljamo od prethodnih „unutrašnjih lomova“;

 

  1. Dva kandidata znače da nismo ozdravili od „bolesti nejedinstva“ koja nas je teško pogodila i koštala 2012, 2014. i 2016. Ove tri izborne lekcije i kazne su dovoljna opomena da ne srljamo u četvrtu „političku avanturu“;

 

  1. Dva kandidata su juriš na sve, ali i realna opasnost da rezultat bude ništa.

 

 

“Vremena za ozbiljan razgovor i produktivan dogovor još uvijek ima. Da je ovo demokratski i pravno uređena država ne bi ovo ni pisao. Nažalost, živimo u dejtonskom sistemu koji favorizira etnokratiju i diskriminaciju, imamo posla sa vladajućim „političkim vukovima“ koji su spremni na sve, nemamo na svojoj strani medijsku mašineriju kakvu imaju vladajuće stranke, nemamo ni približno njihovu finansijsku moć, nemamo hiljade i hiljade instaliranih kadrova u organima vlasti kao vladajuće stranke. Ipak, mi imamo časnu ideju i poštene namjere. To je najveća snaga. Učinimo sve što je do nas da ideja pravednije, slobodnije i ravnopravnije Bosne i Hercegovine pobijedi”, poručuje u saopćenju javnosti potpredssjednik SDP-a i poslanik u Parlamentu BiH Denis Bećirović.

 

25.02.2018.

HRVATSKA, ZEMLJA KOJA NEMA VISE NI ZA SPROVODA

25.02.2018.

TRI RATNA DRUGA

Tri ratna druga





Viktor Ivančić, Foto: S. DRECHSLER


„Da si ranije umro, živio bi vječno!“ – mogao bi u nekoj od zabačenih depadansi Onoga Svijeta pokojni Franjo Tuđman otrovno dobaciti pokojnome Janku Bobetku. „Htio si halapljivo dogurati do osamdesetpete i, normalno, navukao si Haag na vrat!“ – mogao bi zlobno dodati pokojni Gojko Šušak.

Dvojica zajedljivaca znali bi o čemu govore. Umrli su dovoljno rano da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ne stigne protiv njih podignuti optužnice za ratne zločine, pa se u glavnome gradu Hrvatske po Gojku Šušku odavno zove jedna avenija, a po Franji Tuđmanu zračna luka, s tim da je potonji svojim imenom zaposjeo i više desetaka ulica i trgova diljem Hrvatske.

Treći od tri ratna druga još uvijek je na suhom – što zbog nedostatka markantnosti, što zbog činjenice da je odbijajući umrijeti na vrijeme „navukao Haag na vrat“ – pa bi ulicu sa svojim imenom u Zagrebu trebao dobiti tek ovih dana (2018.!), a i to uz nepotrebna trvenja i polemike.

Predsjednik gradskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, proustaški zaneseni Zlatko Hasanbegović, recimo, predložio je da se rečena ulica zove „Ulica stožernog generala Janka Bobetka“, ali se tome energično suprotstavio gradonačelnik Milan Bandić, ustajući s kontraprijedlogom – neka se ulica zove samo „Ulica Janka Bobetka“!

„Kada budemo imali Zračnu luku prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, imat ćemo i Ulicu stožernoga generala Janka Bobetka“, podbadao je predlagača, dodajući kako bi stanari dotične ulice ipak morali imati adresu čiji im naziv može stati u osobne dokumente. Predlagaču, međutim, to ne odgovara, jer bi izostanak „stožernog generala“ iz naziva ceste mogao izazivati neželjene asocijacije, čak i na ulogu Janka Bobetka u NOB-u, jer je ovaj, treba podsjetiti, do početka zadnjega rata bio general zlikovačke JNA.

A onda su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava uznemirili javnost trećim (najdužim) prijedlogom za naziv prometnice: „Ulica sudionika udruženog zločinačkog pothvata Janka Bobetka“!

Razulareni omladinci podsjetili su da je Međunarodni kazneni sud u Haagu Bobetka označio kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini, te da je protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine zbog sudjelovanja u operaciji Medački džep. Štoviše, i Županijski sud u Zagrebu je u presudama protiv Mirka Norca i Rahima Ademija ustanovio da je Bobetko bio „na čelu usporednog zapovjednog lanca u operaciji tokom koje su počinjeni ratni zločini nad zarobljenicima i civilima“.

Apelirajući na gradske vijećnike, članovi Inicijative mladih za ljudska prava upozorili su kako bi imenovanje ulice po Janku Bobetku bilo „u suprotnosti s civilizacijskim standardima i vrijednostima ljudskih prava“, te će njihova odluka „utjecati na međunarodni ugled Zagreba i Republike Hrvatske“. „Kao gradski zastupnici“, rekli su im, „u prilici ste da odlučite promiče li naše društvo vrijednosti suživota i tolerancije ili promiče počinjenje ratnih zločina“.

Slične je ocjene iznijela i vijećnica Nove ljevice Rada Borić, no sustigli su je jednoobrazni odgovori iz redova vladajućeg bloka. Ivan Čelić (HDZ): „Ako vi mislite da je Bobetko zločinac, za vas je i Franjo Tuđman zločinac.“ Tomislav Jonjić (stranka Nezavisni za Hrvatsku): „Ako je Bobetko zločinac, i Tuđman je. U tom slučaju bi morali promijeniti ime zračne luke.“

Može li itko zdravoga razuma tvrditi da Čelić i Jonjić nisu u pravu?

Treba li dakle po pokojnome stožernom generalu Janku Bobetku nazvati ulicu u Zagrebu ili nekadašnjega načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske valja smatrati ratnim zločincem?

Dilema je, razumije se, lažna, jer obje ponuđene solucije vabe na potvrdan odgovor: Janko Bobetko treba dobiti ulicu u glavnome gradu Hrvatske upravo zbog toga što se potvrdio kao ratni zločinac. Još preciznije: da Janko Bobetko nije pokazivao spremnost da bude uključen u zločinačke aranžmane, ne samo što ne bi danas dobivao ulicu u Zagrebu, već u ratno doba ne bi bio ni posađen na mjesto operativnog zapovjednika Hrvatske vojske.

Ali problem je u jebenom terminu. Inicijativa mladih za ljudska prava remeti ritual kolektivnog cinizma nazivajući stvari pravim imenom, i to taman kada se zajednica, gotovo bez ostatka, privikla na korištenje jezika s dvostrukim značenjem.

Nemaju, naime, hrvatski domoljubi nikakav problem sa sadržajem i karakterom počinjenih djela, nego s njihovom kvalifikacijom. Zašto bi se, zaboga, ubijanja i protjerivanja Srba, odnosno ubijanja i protjerivanja Bošnjaka, smatrali ratnim zločinima?

Tu leži izvor stvarne patriotske nelagode. Nema smisla tvrditi da Janko Bobetko nije činio „ono što mu se stavlja na teret“, jer on to bez sumnje činio jest, no spomenuta djela zapravo nisu ratni zločini – pa mu se onda ne mogu ni „stavljati na teret“ – nego su junački podvizi koje mu valja upisati u zasluge. A te zasluge zatim treba dolično istaknuti i u simboličkoj formi ostaviti kao zalog budućim generacijama.

Postupci poput imenovanja ulice po Bobetku samo su izraz postojanog otpora hrvatskih domoljuba kontingentu vrijednosnih sudova i perverznoj terminologiji skovanoj u međunarodnim centrima moći. Vižljasti patriotski um – za kojeg je bijelo ono što je za ostatak čovječanstva crno, za kojeg je časno ono što je ostatku svijeta ogavno – uvijek će naći način da se suprotstavi globalnoj terminološkoj diktaturi.

Promotri li se stvar iz suprotne perspektive, Inicijativa mladih za ljudska prava – pridodamo li joj šačicu istomišljenika – ustvari je za ovu zemlju jedina šansa, barem ako tu šansu vidimo u nečemu poput denacionalizacije istine.

Za razliku od Janka Bobetka, koji nije uspio umrijeti dovoljno rano da vlastiti heroizam simbolički omasovi bez podmukle haške verifikacije svojih ratnih djela, nevjernički raspoloženi omladinci rodili su se odviše kasno da bi im stožerni general sa svojim suborcima uspio začepiti usta i prekratiti izdajničku rabotu na nekom od proslavljenih stratišta.

Tri ratna druga – Franjo, Gojko i Janko – dobro znaju kakva je važnost tajminga, i nije bez osnova vjerovati da iz zabačene depadanse Onoga Svijeta zemaljsku aktivnost odmetnute mladeži promatraju agilno škrgućući kljovama.

Budući da kao zagrobni nositelji specifičnih funkcija (vrhovni komandant, ministar obrane, šef generalštaba) reprezentiraju ratni karakter hrvatske državnosti – dakle isti onaj koji se ima održavati i u uvjetima neželjena mira – sigurni su i da je po pitanju nacionalne dobrobiti jedino ispravno gledište ono koje se zauzima kroz nišanske sprave.

Plus tajming, jebi ga. Pravilan izbor vremena smrti. Naročito tuđe. Zadnji među preminulima, koji valjda proživljava posthumno traumatsko iskustvo zbog grozne simboličke nerealiziranosti, možda s nostalgijom podsjeća ostalu dvojicu kako je upravo pravodobnim komandama znao raditi u korist etnonacionalne ekonomije: „Vrijeme je, Norac!“

Objavio/la haler u 00:02, 1 komentar(a), print, #

24.02.2018.

NENAD CANAK: BICE NEMIRA NA SJEVERU KOSOVU KOJI CE ICI NA RUKU VLADIMIRU PUTINU

24.02.2018.

EROL AVDOVIC: NAD NAMA TAMNI POLITICKI OBLACI

24.02.2018.

MAGNUS RANSTORP: NAPAD U PODGORICI JE TERORIZAM


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
52239747

Powered by Blogger.ba