Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

26.04.2018.

MINISTAR CRNADAK: BH. DIJASPORA SE NE TREBA PLASITI DA INVESTIRA U BiH, POMOCI CEMO IM

Ministar Crnadak na SBF-u : Bh. dijaspora se ne treba plašiti da investira u BiH, pomoći ćemo im




Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak danas se prisutnima obratio na 9. Sarajevo Business Forumu (SBF) te je rekao da je danas vrlo važno poslati nekoliko poruka.

Prema njegovim riječima, BiH je zemlja koja 23 godine nakon rata u situaciju da većina građana je očekivala da živi bolje nego što jeste.

“Očekivali su da su bolji uvjeti, da su bolje plaćeni i da im je bolja egzistencija. To nam treba biti ‘pogonsko gorivo’, svima nam koji obavljamo važne funkcije u ovoj zemlji. Zato su ovakvi događaji vrlo suštinski, dogovaraju se konkretne stvari, poznanstva i veze. Sve to vodi ka novim ugovorima i rade se konkretne stvari. Vrlo je važno da se svi uključimo u taj proces i ne treba nikoga zaboraviti kada se traže rješenja – zato ne treba izostaviti ni BiH. Jedino tako imamo način na uspijemo u ovoj zemlji”, rekao je Crnadak.

Državni ministar vanjskih poslova je istaknuo kako u taj proces moraju biti bh. građani koji žive vani.

“Bh. dijaspora treba dobiti vrlo konkretne signale da su dobrodošli ovdje i da ih trebamo što više. Ministarstvo za vanjske poslove BiH u svom portfoliju imamo i segment koji se zove ekonomska diplomatija i pokušavamo ostvariti nove kontatke i nove investicije i to putem ljudi koji žive vani. Ne trebamo praviti razliku, već uključiti i sarađivati sa svim našim ljudima koji su otišli vani, a većina ih se dobro snašla”, pojasnio je danas Crnadak.

Dodao je kako se svi moramo udružiti i konačno rješiti pitanje – Kako u BiH “donijeti” bolji način života.

“Znam velikih broj primjera naših ljudi iz vana koji neće da dođu s velikom investicijom jer vide da ovdje ne vide uvjete za investiranje i bilo kakvu saradnju. Vlasti ovdje to moraju popraviti i to nam mora biti glavna aktivnost kada je riječ o privlačenju naših ljudi iz dijaspore. Moraju biti više dobrodošli, moraju se osjećati poželjniji jer ti ljudi imaju motiv kapitala i biznisa”, zaključio je Crnadak.

Kratko se osvrnuo i na stanje sporta u BiH te je rekao kako je nedavno učestvovao u jednom sličnom panelu.

“Naši ljudi trebaju više razgovarati sa stručnjacima iz vana iz oblasti sporta. Liga prvaka koja se posljednjih dana igra u svijetu je na jednom mjestu okupila i ljude iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a želio bih ovom prilikom poželjeti sreću našem reprezentativcu Edinu Džeki koji igra utakmice Lige prvaka”, podcrtao je državni ministar vanjskih poslova.

Poslao je poruku kako se Bošnjaci, Hrvati i Srbi moraju što više poštovati i uvažavati.

(Kliker.info-Radiosarajevo)

26.04.2018.

GOJKO BERIC : MOST KOJI RAZDVAJA

Gojko Berić :Most koji razdvaja




Ivo Andrić je neke od najljepših stranica svoje literature ispisao inspirisan mostovima: “Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer su opštiji, od hramova.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo… Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.” Višegradski most Mehmed-paše Sokolovića je glavni “lik” Andrićevog romana “Na Drini ćuprija”, a jedna od njegovih najpoznatijih priča nosi naslov “Most na Žepi”.

Dugo i strpljivo građeni u miru, mostovi u ratu postaju predmet rušilačkih nagona, kako protivničkoj strani ne bi bili od koristi. Ali, ima mostova koji prije nego su i podignuti izazivaju svađe i sporenja, ne samo među ljudima već i među državama. Takav je još od njegove zamisli Pelješki most, koji bi trebao povezati poluotok Pelješac sa ostatkom hrvatskog kopna. Radovi na izgradnji mosta su nekoliko puta najavljivani, a potom odgađani, manje zbog protivljenja Bosne i Hercegovine, jer Zagreb za to mnogo ne haje, a više zato što je Hrvatska čekala da joj Evropska komisija odobri blizu 360 miliona eura bespovratnih sredstava. Da je sada izgradnja mosta gotova stvar, potvrđeno je ovog ponedjeljka u Dubrovniku, gdje je potpisan odgovarajući hrvatsko-kineski ugovor. Kako je tom prilikom izjavio premijer Andrej Plenković, tokom izrade projekta “posvećena je pažnja dobrobiti susjedne BiH”. Njegov prethodnik Zoran Milanović nije imao ni toliko diplomatskog takta, pa je jednom prilikom rekao: “Ako se BiH bude protivila izgradnji Pelješkog mosta, neka u EU ide preko Niša i Kragujevca.”

Kinezi će za tri godine izgraditi most, a sve drugo je jalova priča u vidu naknadne pameti. Hoće li BiH ostati bez izlaza na otvoreno more? Hrvatski stručnjaci za međunarodno pomorsko pravo tvrde da neće, dok u Sarajevu vlada suprotno uvjerenje. Ali, čak i da su svi argumenti na njenoj strani, Bosna i Hercegovina bi teško mogla zaustaviti gradnju mosta, jer protiv sebe ima moćnu briselsku birokratiju, susjednu državu koja je članica EU i, na kraju, moćan kineski konzorcij koji u rukama drži krupan investicijski zalogaj. Pokušaji SDA da tu nešto učini, apelujući na Evropsku komisiju da se uključi u rješavanje ovog spora, više liči na prikupljanje predizbornih poena, nego na izglednu brigu o državnim interesima. Pogotovo je naivno upozorenje da će, u slučaju da reagovanje pomenute komisije izostane, “BiH biti primorana da putem međunarodnih sudova traži zaštitu svojih prava”. Ovdje dolazimo do suštine stvari.

Naime, nije u nadležnosti bilo koje stranke, pa ni SDA, da rješava ovakve sporove, nego je to stvar države. Ali ne države kakvu imamo, jer su njeni ugled i moć nikakvi, već države kakva bi trebala biti. Na stranu to što građanima BiH Pelješki most niti može naročito smetati, niti im može biti od bogzna kakve koristi. Međutim, ovaj most je jedan od najočiglednijih dokaza da umjesto jedinstvene države, koja bi u komunikaciji sa svijetom govorila jednim glasom, imamo tri međusobno zavađene etničke državice. Mogu oni koji se protive gradnji mosta biti ne znam koliko u pravu, ali neće dobiti podršku nijednog hrvatskog ministra ni u federalnoj Vladi, niti u Vijeću ministara. Srpski politički blok odnosi se prema Pelješkom mostu kao prema nečem što je nakraj svijeta, dok bošnjački politički korpus, koji suvereno vlada svega četvrtinom teritorije BiH, državne interese brani raznim aplikacijama, tužbama, žalbama i sličnom promašenom papirologijom. Bilo kako bilo, Pelješki most je postao most koji razdvaja Bošnjake i Hrvate.

Draganu Čoviću nije ni na kraj pameti da traži od Hrvatske da plati vodu Buškog jezera, koju koristi za proizvodnju električne energije ili da Bosni i Hercegovini vrati otetu imovinu, mahom lociranu na Makarskoj rivijeri. Baš kao što Milorad Dodik Srbiji galantno poklanja vodu rijeke Drine koja pokreće hidroelektranu u Bajinoj Bašti. Kao da je riječ o Alajbegovoj slami, a ne o prirodnim resursima koji su u vlasništvu ove države. I srpska i hrvatska politička garnitura u BiH više vode računa o interesima svojih matičnih zemalja, nego o interesima države u kojoj žive i u kojoj su ostvarili mogućnost da se bave politikom, najunosnijim biznisom u ovoj zemlji, uživajući u privilegijama jednog korupcionaškog i nepotističkog sistema.

Rečeno sportskim jezikom, zemljom upravljaju ljudi koji, redom, navijaju za strane “timove” – Srbi za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, a Bošnjaci za Tursku i arapski svijet. Jasno je da takva država ne može ni u kom pogledu biti normalna. Zato je život u njoj za većinu ljudi frustrirajući. Zato mnogi od njih svakodnevno odlaze u druge zemlje, ne želeći da ostanu zaglibljeni u kaljuži jednog deformiranog, dekadentnog i neprosperitetnog društva. Što reče jedan moj prijatelj, Bosna je kao Marilyn Monroe – prelijepa, ali puna tuge i nesreće. Takvom su je učinili etnonacionalisti, koji njome upravljaju gotovo tri decenije. Na vlasti se održavaju oprobanom populističkom formulom – kombinovanjem lažnih obećanja i psihoze straha od nekog “ne daj Bože” dana.

Lako je papagajski ponavljati kako je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata, suverena i nezavisna država. Koliko je poznato, još niko nije to javno doveo u pitanje, šta god ko mislio o toj činjenici. Međutim, jedno je biti deklarativno na pozicijama koje garantuje međunarodna zajednica, a sasvim drugo nemati sluha za ključno pitanje: Kakva je ova država iznutra?

Svi znamo da je odgovor na to pitanje poražavajući, bilo da je riječ o političkoj stabilnosti, ekonomskim i socijalnim prilikama, vladavini prava ili ljudskim pravima i slobodama. Svaki građanin BiH trebao bi da ima svoju, jednu te istu državu. A ova nije takva. Kad takva postane, niko neće trebati rezervnu domovinu, niti će podržavati nečije tuđe interese.

A tada će, vjerovatno, i Pelješki most biti tema iz prošlosti.

26.04.2018.

RASPLET JEDNOG OD NAJVECIH MISTERIJA U ISTORIJI AMERIKE : RAZOTKRIVEN MONSTRUM OD KOJEG JE DESETLJECIMA STREPILA CIJELA KALIFORNIJA

Rasplet jednog od najvećih misterija u istoriji Amerike : Razotkriven monstrum od kojeg je desetljećima strepila cijela Kalifornija




Više od četiri desetljeća nakon što je zloglasni serijski ubojica, nazvan “Golden State Killer”, započeo svoj pohod strave i užasa diljem Kalifornije, američke savezne države poznate i kao “Golden State”, istražitelji su konačno zaključili slučaj. Kako su vlasti objavile u srijedu, u slučaju koji se odnosi na desetke silovanja i ubojstva najmanje 12 ljudi, uhapšen 72-godišnji Joseph James DeAngelo.

Kako piše Washington Post , radilo se o jednom od najzloglasnijih neriješenih slučajeva u američkoj povijesti. Od 1976. do 1986. napadač je ubio desetak i silovao 45 osoba. Najmlađa žrtva imala je 13 godina, najstarija 41.

DeAngela su uhapsili  u okolici Sacramenta, u Kaliforniji.- Pronašli smo iglu u plastu sijena, izjavila je okružna tužiteljica Anne Marie Schubert, otkrivajući da ih je do zlikovca doveo trag njegove DNK.

– Svi su bili u strahu. Bilo je ljudi koji su spavali s puškama, mnogi su kupovali pse. Ljudi su bili zabrinuti, a imali su i pravo to biti. Ovaj tip je terorizirao cijelu zajednicu, činio je stravične stvari, kazao je agent FBI-a Marcus Knutson koji je rođen i odrastao u Sacramentu.

Često je ulazio u domove svojih žrtava prije počinjenja zločina i, dok nikoga nije bilo kod kuće, proučavao raspored prostorija i obiteljske fotografije, te pamtio imena ukućana. Onemogućio bi svjetlo na trijemu i otključao prozore, uklanjao bi metke iz pištolja, skrivao ispod jastuka vezice ili konop, čime bi vezivao svoje žrtve prije nego što bi ih ubio.

Apr 25, 2018 - Sacramento, California, U.S. - A suspect has been arrested in the case of the a serial killer who investigators believe raped 45 women and murdered 12 people in the Sacramento region 1970s and 1980s, known as the East Area Rapist or Golden State Killer. Sacramento County booked 73 year old Joseph James DeAngelo early Wednesday morning on two counts of murder, according to jail records. DeAngelo was wanted on a Ventura County arrest warrant and is being held without bail. The FBI had previously released these sketches of the suspect known as the East Area Rapist and Golden State Killer., Image: 369686685, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Zuma Press - News
Profimedia, Zuma Press – News

Policija ga je isprva nazivala “Silovatelj s istočnog područja” (“East Area Rapist”), jer na početku niza napada nije ubijao. Prvi put je napao usred noći u ljeto 1976., kada se uvukao u kuću na istoku okruga Sacramento, gdje je silovao mladu ženu i otišao. Nakon nekoliko tjedana ponovno je silovao, pa opet, i tako desetke puta. Nakon godinu dana neki su stanovnici počeli “spavati na smjene”, jer je zločinac napadao svoje žrtve čak i kad su drugi ukućani bili doma.

Njegova 44. žrtva bila je 13-godišnja djevojčica koju je 1979. silovao pod prijetnjom nožem dok su njezin otac i sestra spavali u drugoj sobi. Kazao joj je da će je ubiti ako bilo kome kaže, a zatim je otišao kroz stražnje dvorište, pored njezine kućice za igru.

Kad je počeo ubijati 1978. policija ga je nazvala “Pravi noćni vrebač” (“Original Night Stalker”): naganjao je i ubio bračni par koji je šetao svog psa na području Sacramenta.

Iza sebe ostavljao bi vrlo malo tragova. Često bi jeo hranu iz hladnjaka svojih žrtava i uzimao osobne predmete kao “suvenire”, poput školskog prstenja. Muškarce bi u pravilu vezivao prije no što bi ih ubio, a žene se silovao gotovo uvijek.

Policija čak nije shvatila da su “Silovatelj s istočnog područja”, “Pravi noćni vrebač” i “Golden State Killer” jedna te ista osoba, sve dok početkom 2000-ih DNK analiza nije povezala sve njegove zločine, napominje Washington Post.

No, tada je njegov zločinački pohod već odavna bio završio. Posljednja žrtva bila je 18-godišnja Janelle Cruz koju je zatukao nasmrt 1986. Zatim je netragom nestao. Tražili su ga istražitelji i detektivi amateri po cijelom SAD-u, pa čak i po Australiji.

Joseph James Deangelo, 72 appears in a booking photo provided by the Sacramento County Sheriff's Department, April 25, 2018. Sacramento County Sheriff's Department/Handout via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY.
REUTERS

2016. godine FBI se ponovno obratio javnosti i ponudio 50hiljada  dolara nagrade onome tko pomogne pronaći “nasilnu i neuhvatljivu osobu”. Inače,BBC  je prenio informaciju da je DeAngelo bivši policajac, otpušten iz službe u Auburnu 1979., i to zbog krađe u trgovini.

Policija je priopćila da je “vrlo vjerojatno” kako je počinio niz zločina dok je još bio zaposlen u policiji.

(Kliker.info-Jutarnji list)

26.04.2018.

EVROPSKE VRIJEDNOSTI: HNS PROMOVIRA BLEIBURG, ZA AUSTRIJU NAJVECI FASISTICKI SKUP U EVROPI

EUROPSKE VRIJEDNOSTI: HNS promovira Bleiburg, za Austrijance najveći fašistički skup u Evropi

U organizaciji Hrvatskog narodnog sabora 27 aprila će u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru biti predstavljana knjiga Čuvari Bleiburške uspomene - Počasni Bleiburški vod 1952.-2017." autora Bože Vukušića. Na predstavljanje knjige pozivaju iz Udruga "Počasni Bleiburški vod i Hrvatski križni put - Sredtište za istraživanja komunističkog totalitarizma i njegova naslijeđa.



EUROPSKE VRIJEDNOSTI: HNS promovira Bleiburg, za Austrijance najveći fašistički skup u Evropi

Dok se u Bosni i Hercegovni pod okriljem pseudoznantvenosti i povijesnog revizionizma u podršku organizacije čiji pojedini članovi prijete rušenjem ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, otvoreno krivotvori povijest i propali ustaški režim nastoji amnestirati "stradanjem na Bleiburgu", sa druge strane upravo u Austriji gdje se pomenti Bleiburg nalazi, pozivaju na zabranu fašističkog okupljanja pod egidom komemoracije takozvanim žrtvama totalitarizma.

 

Naime, austrijski europarlamentarci protive se komemoraciji u Bleiburgu i nazivaju je, kao i veliki dio austrijske javnosti, "najvećim fašističkim skupom u Evropi".

 

Oni navode da Austrija "svake godine u maju postaje mjesto fašističkog hodočašća", te da se "više od 20.000 hrvatskih fašista i neonacista okuplja pod maskom vjerske komemoracije za pale vojnike ustaške vojske".

 

Austrijski evroparlamentarci podsjećaju da je ove godine "tužna godišnjica Hitlerovog `anšlusa` Austrije u nacističku Njemačku", te da tolerancija prema događaju na kojem se vijore fašističke, odnosno ustaške zastave i obilježja, "nanosi štetu ugledu Austrije".

Troje austrijskih evroposlanika - po jedan sa desnice, liberalnog centra i socijaldemokratske ljevice - pridružuju se stavu Jevrejske opštine i Dokumentacionog arhiva austrijskog otpora da se ustaškom okupljanju kod Bleiburga treba odlučno suprotstaviti.

Oni tu, navodnu, komemoraciju opisuju u najavi svoje konferencije za novinare kao "fašističku manifestaciju".

Pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, mjestu na kome su stradali uglavnom pripadnici ustaškog pokreta i domobrana, kao regularnih jedinica fašističke Nezavisne Države Hrvatske, jeste - Hrvatski sabor.

Na taj način, Hrvatska institucionalno podržava događaj koji austrijski evroposlanici i tamošnja Jevrejska opština opisuju kao fašistički skup.

Austrijski europarlamentarci protive se komemoraciji u Bleiburgu i nazivaju je, kao i veliki dio austrijske javnosti, "najvećim fašističkim skupom u Evropi". Oni navode da Austrija "svake godine u maju postaje mjesto fašističkog hodočašća", te da se "više od 20.000 hrvatskih fašista i neonacista okuplja pod maskom vjerske komemoracije za pale vojnike ustaške vojske".

Europarlamentarci Otmar Karas, Jozef Videnholcer i Angelika Mlinar najavili su za 24. april konferenciju za novinare u Kući Evrope, u centru Beča, na kojoj će govoriti o tome.

Austrijski europarlamentarci podsjećaju da je ove godine "tužna godišnjica Hitlerovog `anšlusa` Austrije u nacističku Njemačku", te da tolerancija prema događaju na kojem se vijore fašističke, odnosno ustaške zastave i obilježja, "nanosi štetu ugledu Austrije".

Troje austrijskih europoslanika - po jedan sa desnice, liberalnog centra i socijaldemokratske ljevice - pridružuju se stavu Jevrejske opštine i Dokumentacionog arhiva austrijskog otpora da se ustaškom okupljanju kod Bleiburga treba odlučno suprotstaviti.

Oni tu, navodnu, komemoraciju opisuju u najavi svoje konferencije za novinare kao "fašističku manifestaciju".

Pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, mjestu na kome su stradali uglavnom pripadnici ustaškog pokreta i domobrana, kao regularnih jedinica fašističke Nezavisne Države Hrvatske, jeste - Hrvatski sabor.

Na taj način, Hrvatska institucionalno podržava događaj koji austrijski evroposlanici i tamošnja Jevrejska opština opisuju kao fašistički skup.

Austrijska televizija ORF u centralnoj informativnoj emisiji napravila osvrt na organizovanje komemoracije ustaškim zločincima u Bleiburgu

 

Ova televizija je podsjetila da se 12. maja svake godine u pokrajini Koruška organizuje komemoracija za, kako se navodi, hrvatske ustaške vojnike, koje su u posljednjim danima Drugog svjetskog rata ubijali Titovi partizani. Katolička crkva Hrvatske organizuje proslavu na privatnoj imovini u ovoj austrijskoj pokrajini, ali je komemoracija postala godišnja parada fašista i neonacista iz pola Evrope. Nakon protesta, između ostalog i Simon Wiesenthal centra u Jerusalimu, nadležna biskupija objavila je nova pravila: Ne bi trebalo da bude političkih govora, nit uniformi, niti znački.

 

 

 

(Vijesti.ba/SB)

26.04.2018.

REIS KAVAZOVIC POSJETIO BIJELU KUCU: "BOSANSKIM MUSLIMANIMA NETOLERANCIJA I EKSTREMIZAM NISU U PRIRODI"

REIS KAVAZOVIĆ POSJETIO BIJELU KUĆU: "Bosanskim muslimanima netolerancija i ekstremizam nisu u prirodi"

Susretom u Bijeloj kući Reisu-l-ulema je jučer nastavio radni dio posjete Sjedinjenim Američkim Državama. Delegacija Islamske zajednice je imala priliku sastati se g. Williamom B. Berkleyem, direktorom Ured za evropske poslove u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Sastanku je prisustvovala i direktorica za pitanje borbe protiv terorizma, Lauren Donatucci.



REIS KAVAZOVIĆ POSJETIO BIJELU KUĆU: 'Bosanskim muslimanima netolerancija i ekstremizam nisu u prirodi'

Gospodina Berkleya je zanimalo mišljenje Reisu-l-uleme o tome koliki je utjecaj stranih faktora na radikalizaciju prilika u BiH i pojavu nasilnog ekstremizma među mladima. Posebno ga je interesovalo iskustvo IZ u BIH u prevenciji i suzbijanju radikalizma i ekstremizma, a razgovaralo se o mogućoj podršci SAD-a programima i projektima koji bi za cilj imali jačanje kapaciteta Islamske zajednice i drugih institucija bh. društva u suprotstavljanju ideologijama koje promoviraju nasilje i isključivost.

 
Reisu-l-ulema je govorio o tome kako su u BiH i regionu sve prisutnije skupine koje nastupaju sa ekstremnih nacionalističkih pozicija a koje imaju podršku nekih država koje igraju destruktivnu ulogu u regionu. Neke od takvih skupina su pod sankcijama SAD-a i drugih međunarodnih faktora, ali im se iz nekog razloga tolerira paradiranje po BiH. Govoreći o izazovima s kojima se nosi Islamska zajednica kada je riječ o pojavi radikalnih skupina Reisu-l-ulema je kazao kako se i među muslimanima pojavljuju oni koji zagovaraju netolerantnu i isključujuću interpretaciju vjere i koji često svojim istupima omalovažavaju tradicionalne institucije i stoljećima uvriježene modele življenja islama na prostorima Balkana. Reisu-l-ulema je također napomenuo i to da bosanskim muslimanima nije u prirodi netolerancija niti ekstremizam. Kao potvrdu toga naveo je činjenicu da su mnogi ljudi izgubili djecu, roditelje, braću, majke i sestre, ali da oni nikada nisu posezali za osvetom. Brojni su primjeri doprinosa muslimana suživotu pripadnika različitih vjera i etničkih pripadnosti.

 

bijela-kuca-reis
 
Upoznao je svoje sugovornike da je Islamska zajednica razvila čitav niz programa koje je implementirala na većem dijelu BiH održavajući seminare za imame, omladinu i roditelje kako bi stala ukraj takvim skupinama koje prije svega atakuju na muslimansko jedinstvo i njihove interese.
 
Pored pomenutog, Reisu-l-ulema je kazao da su SAD dugo bile odsutne iz BiH ili njihovo prisustvo nije bilo tako vidljivo, što je kreiralo svojevrstan vakuum. Tu prazninu su, potom, popunili neki drugi politički faktori koji imaju interese u BiH.
 
Reisu-l-ulema je zamolio sugovornike da pomognu revitalizaciju i jačanje značaja Vašingtonskog sporazuma koji je izuzetno važan za funkcioniranje cijele države. Izuzetno je važno vidljivije prisustvo SAD-a u BiH za njenu sigurnost i napredak na evroatlantskom putu. Reisu-l-ulema je naglasio kako IZ u BiH ima odličnu saradnju sa Ambasadom SAD-a u Sarajevu i posebno je pohvalio trud koji ulaže NJ.E. Maureen Cormak na podršci BiH i svim njenim narodima i građanima a posebno na polju promocije civilnog društva i međureligijskog dijaloga.
 
Gospodin Barkley je kazao da je razumio poruku te napomenuo da je Bosna i Hercegovina američka investicija koja će biti zaštićena.
 
Nakon sastanka u Bijeloj kući, Reisu-l-ulema je sa delegacijom posjetio ambasadu naše zemlje, susreo se i razgovarao sa zaposlenima, kojima je zahvalio za aktivnosti koje preduzimaju predstavljajući našu domovinu. Rekao im je da su oni privilegovani jer je malo onih koji dobiju priliku da svoju zemlju predstavljaju u najvažnijem svjetskom centru.
 
Kako je za MINA-u izjavio Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ u BIH: „NJ. E. ambasador Haris Hrle je bdio nad organizacijom ove posjete i prisustvovao je svim dosadašnjim sastancima delegacije Islamske zajednice u Vašingtonu“.

26.04.2018.

ZAMJENIK MINISTRA PRAVDE, NEZIR PIVIC: "HDZ ONEMOGUCIO SJEDNICU, RADE NA RUSENJU PRAVNOG SISTEMA BiH"!

ZAMJENIK MINISTRA PRAVDE, NEZIR PIVIĆ: "HDZ onemogućio sjednicu, rade na rušenju pravnog sistema BiH"!

Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine odgođena je zbog nedolaska tri delegata iz Kluba hrvatskog naroda. Ljilja Zovko, Zdenka Džambas i Mario Karamatić nisu se odazvali današnjoj sjednici, a razlog njihovog nedolaska mogao bi biti povezan sa Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku, koji se danas trebao razmatrati u hitnoj proceduri.



ZAMJENIK MINISTRA PRAVDE, NEZIR PIVIĆ: 'HDZ onemogućio sjednicu, rade na rušenju pravnog sistema BiH'!

Te su izmjene i dopune, uprkos glasovima "protiv" zastupnika SNSD-a i HDZ-a BiH, usvojene na prošloj sjednici Zastupničkog doma, čime je napravljen prvi korak ka usaglašavanju Zakona o krivičnom postupku sa odlukom Ustavnog suda BiH i međunarodnim standardima. Međutim, drugi i finalni korak je njihovo usvajanje u Domu naroda, što je onemogućeno izostankom delegata delegata HDZ-a BiH i HSS-a sa današnje sjednice.

Na značaj usvajanja izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku, napominje zamjenik ministra pravde BiH Nezir Pivić, ukazivali su i domaći, a naročito predstavnici međunarodne zajednice, imajući u vidu negativne posljedice stavljanja van snage odredbi koje je Ustavni sud BiH ocijenio kao neustavne, ali i usvajanja neadekvatnog teksta Zakona o krivičnom postupku koji bi ograničio rad Tužilaštva BiH.

 

- Svim delegatima je u više navrata stavljeno do znanja koje posljedice mogu nastupiti zbog izbjegavanja usvajanja adekvatnog teksta Zakona o krivičnom postupku, kako tokom rasprava u Zastupničkom domu, tako i na sastancima sa predstavnicima međunarodne zajednice, ali i putem medija i raznih analiza. Imajući u vidu sve navedeno, netom prije sjednice Doma naroda, generalni direktor Evropske komisije zadužen za proširenje Christian Daniellson je predsjedavajućem Doma naroda Ognjenu Tadiću, njegovim zamjenicima Safetu Softiću i Bariši Čolaku, kao i šefovima klubova Halidu Genjcu, Ljilji Zovko i Sredoju Noviću uputio pismo, još jednom upozoravajući i ističući bitnost usvajanja ovog Zakona zbog poštovanja ljudskih prava, ali i primjene međunarodnih standarda kada je riječ o borbi protiv teškog i organizovanog kriminala – kazao je Pivić.

 

Uprkos svim upozorenjima, te ukazivanju da odgovornost za stanje u BiH snose domaći političari, danas se na sjednici, ističe zamjenik ministra pravde, nisu pojavila tri delegata iz reda hrvatskog naroda, onemogućivši time održavanje sjednice i usvajanje Zakona o krivičnom postupku.

 

- Poznato nam je da posljedice stavljanja van snage odredbi Zakona o krivičnom postupku dovode do obustavljanja između 50 do 100 istraga koje su u toku pred Tužilaštvom BiH, te kreiranja pravnog haosa koji ide na ruku kriminalcima. Stoga možemo zaključiti da predstavnici HDZ-a BiH svjesno rade na postizanju tog cilja i narušavanju pravnog sistema BiH. Samo je nepoznato koga time štite – poručio je Pivić.

 

Ukoliko se izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku ne usvoje do naredne sjednice Ustavnog suda BiH, koja je zakazana za kraj maja, neustavne odredbe tog zakonskog rješenja bi mogle biti izbrisane, što bi, kako je napomenuo i zamjenik ministra pravde, rezultiralo obustavljanjem stotinjak istraga i procesa vezanih za organizirani kriminal i korupciju.

26.04.2018.

RAT KAO UNAJMLJENI DZELAT ETNO-PATOKRATA

26.04.2018.

DVA NIJEMA I JEDAN ZVUCNI FILM U JASENOVCU

26.04.2018.

NACISTICKA HRVATSKA

Nacistička Hrvatska




Image result for novinar boris dezulovic

Je li dakle tako ispričana njihova priča dovoljna da im rodna Hrvatska oda tihu poštu? Jebiga, nije.

Mjesto se nalazi na osovini koja Hrvatsku siječe dijagonalno kroz Zagreb, na gotovo savršeno točno orijentiranom pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na tom pravcu, na njegovu horizontu, na samom kraju susjedne države nalazi se šumovitim brdima okružena prostrana zelena ledina, čijoj tihoj zloslutnji ni proljetno sunce ni slutnja vrelog ljeta ne mogu ništa. Petnaesti je svibnja, a toga dana obično pada kiša.

Na zelenom proplanku nalazi se nijemi spomenik koji bilježi golemu grobnicu Hrvata. Napunjena je prije sedamdesetak godina, toga petnaestoga svibnja, i onih dana što su slijedili, ususret četrdeset i nekom ljetu prošloga vijeka. Na jednoj strani bili su krvožedni zlotvori i koljači, na drugoj hrvatska mladost i starost. Ubijali su ih čime su stigli, strijeljali su ih i klali, sakatili bombama, kosili mitraljezima i bacali u jame. Hiljade hrvatskih muškaraca i žena zauvijek je ostalo tu, pod prostranom zelenom ledinom okruženom šumovitim brdima, čijoj tihoj zloslutnji, eto, ne mogu ništa ni proljetno sunce ni slutnja vrelog ljeta. I ove godine petnaestoga će svibnja po njima padati kiša.

Pitanje je jednostavno: je li ovako ispričana priča dovoljna da Hrvatska oda tihu poštu svojoj davno ubijenoj djeci? Ako vas to koleba, priča je istinita. Očišćena od teške patine romantičnog mita, oljuštena od svih nataloženih slojeva ideoloških pozlata, pljuvačke i hrđe, svedena na suhi enciklopedijski epitaf zvuči ovako: toga ratnog 15. svibnja na drugom kraju susjedne države, daleko od svojih kuća, pobijene su hiljade Hrvata. Je li dakle tako ispričana njihova priča dovoljna da im rodna Hrvatska oda tihu poštu?
Jebiga, nije.

Nije zbog toga što dvoličnoj Hrvatskoj treba više informacija. Zbog toga što dvolična Hrvatska ima dva lica, po jedno za svaki od svoja dva petnaesta svibnja. Zbog toga što Hrvatska, kad se stvar svede na suhi mrtvozornički izvještaj o tisućama Hrvata u masovnoj grobnici u tuđini, ne zna gdje kopati: govorimo li o 15. svibnju 1945. ili pak o 15. svibnju 1943.?

Historijski, dva su strašna petnaesta svibnja udaljena samo i točno dvije godine. Među njima, međutim, svih je sedamdeset pet godina, cijela jedna hrvatska povijest. Jednoga 15. svibnja, onoga 1945. godine, na sjeverozapadnom horizontu, onkraj susjedne Slovenije, na šumovitim brdima okruženoj ledini Bleiburškog polja, započet će osvetnički pokolj u kojemu će partizani bez suda strijeljati i u jame pobacati desetine hiljada ustaša i domobrana, ali i slovenskih belogardejaca, te srpskih četnika, nedićevaca i ljotićevaca. Drugoga 15. svibnja, onoga dvije godine ranije, 1943., na jugoistočnom horizontu, onkraj susjedne Bosne i Hercegovine, na šumovitim brdima okruženoj ledini Tjentišta, započet će slavna bitka na Sutjesci, u kojoj će, boreći se protiv Nijemaca, Talijana, ustaša i četnika, poginuti sedam i pol hiljada partizana, među kojima je više od polovice, više od četiri hiljade njih, bilo iz Hrvatske: samo Dalmatinaca na Sutjesci je izginulo više od tri hiljade!

Obje su priče – očišćene od teške patine romantičnog mita, oljuštene od svih nataloženih slojeva ideoloških pozlata, pljuvačke i hrđe, svedene na suhi enciklopedijski epitaf – upadljivo iste: jednoga su ratnog 15. svibnja na drugom kraju susjedne države, daleko od svojih kuća, pobijene hiljade Hrvata. Koja je razlika?

Ovako odoka, s historijske distance od sedamdesetak godina, ta je razlika prilično uočljiva: iza Bleiburga u masovnim su grobnicama ostale hiljade nacista i njihovih pomagača, mahom hrvatskih ustaša, dok su iza bitke na Sutjesci u masovnim grobnicama ostale hiljade jugoslavenskih, mahom hrvatskih partizana. Prvi Hrvati u Drugom su svjetskom ratu bili na strani Hitlerove osovine zla, dok su drugi toj osovini zla bili nasuprot. Prvi su poraženi i vojno, i historijski, i civilizacijski, dok su drugi vojni, historijski i civilizacijski pobjednici. Prvi su talog svjetske povijesti – bez suda okrutno pobijeni, ali ipak talog – dok su drugi prvaci svijeta, čisti čak i od okrutne osvete bez suda.

I da: prvima moderna hrvatska država svake godine 15. svibnja organizira veličanstvene memorijale pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike, Sabora i Vlade, dok druge moderna hrvatska država svake godine 15. svibnja ispraća zaglušujućom, prezirnom tišinom.

Svaki nesporazum moguć iz različitih ponuđenih interpretacija otklonjen je prije nekoliko dana: inicijativu zastupnika SDP-a Ranka Ostojića da hrvatski parlament ovoga svibnja bude službeni pokrovitelj obilježavanja jubilarne, sedamdeset pete obljetnice bitke na Sutjesci, bitke koju su iznijeli – stari bi se partizani ljutili na takvu prozivku, ali jebiga – upravo Hrvati, predsjedništvo hrvatskog Sabora odbilo je zaprepašćujućom lakoćom i neprikrivenim prezirom.

Na taj se način moderna hrvatska država izjasnila kratko i jasno, na ponuđeno „da ili ne“ odgovorivši njoj pomalo i netipičnom odlučnošću. Čak i kad bi se blagonaklono prihvatila maloumna službena hrvatska paradigma o fašizmu i antifašizmu kao dva suprotstavljena ideološka ekstrema, Hrvatska je glasno i razgovijetno, pri zdravoj svijesti i pod punom materijalnom odgovornošću izabrala jedan. Prezirno odbijajući makar protokolarnu, makar prijetvornu i licemjernu službenu žalost nad Hrvatima palim na pobjedničkoj, antifašističkoj strani – da ne bi bilo nikakvog povijesnog nesporazuma, upravo istog dana kad službeno žali Hrvate pale s poražene, nacističke strane – Hrvatska se sedamdeset i tri godine kasnije i službeno upisala u gubitnike Drugog svjetskog rata.

Od tog trenutka, tko god je nazove smiješnom malom nacističkom državom, ne može izgubiti niti na sudu.

N1

25.04.2018.

KURT BASSUENER: ZAPAD JE PODRZAVAO NAZADNE SNAGE NA BALKANU


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
53247989

Powered by Blogger.ba