Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.04.2021.

POTPREDSJEDNIK SABNOR-a SKENDERAGIĆ ODBIO FUNKCIJU GRADONAČELNIKA SARAJEVA


//////////////////////////////////////////////////////////////////



/////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////////////////////////

////////////////////////

///////////////////////


/////////////////////////////

//////////////////////////////////////

/////////////////////////


///////////////////////


/////////////////////


///////////////////


////////////////////////////


////////////////////////


///////////////////////////////////////

03.04.2021.

KOMŠIĆ PISAO BRISELU: HDZ I SNSD, POD KONTROLOM SUSJEDNIH DRŽAVA, SISTEMSKI RUŠE BIH












Član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je „non paper“ u Brisel u kojem je, između ostalog, naveo da je trenutno prisutan novi i jači pritisak Rusije na Bosnu i Hercegovinu, kao geopolitičku tačku, kroz prijetnje u slučaju daljeg NATO puta BiH.

Naveo je i da je uloga Evropske unije pod značajnim utjecajem Hrvatske „koja nastoji producirati svoje interese kroz EU kako bi ostvarila kontinuiran utjecaj na BiH, posebno kroz djelovanje HDZ-a“.

U dokumentu se navodi da su prisutni i direktni utjecaji i miješanje susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije na BiH kroz političke stranke HDZ i SNSD, kao i „sistemsko urušavanje i blokiranje rada državnih institucija BiH putem kadrova koje postavljaju političke stranke HDZ i SNSD, kroz Dom naroda BiH i Vijeće ministara“.

Prisutno je, smatra Komšić, i nastojanje HDZ i SNSD da kroz reformu Izbornog zakona BiH „zacementiraju etnički temeljenu politiku koja eskalira u populistički totalitarizam. Posebno, kroz stvaranje etnički čistih izbornih jedinica, što asocira na stvaranje ‘trećeg entiteta’.“

On navodi da je prisutno i „dvosmisleno i neiskreno ponašanje Misije Evropske unije u BiH, koja vidno nastoji ‘nešto dati Čoviću’ vršeći pritisak na druge političke stranke i političke aktere, iako se radi o stvarima koje nisu dijelom politika Evropske unije“.

Kada je riječ o tome šta se očekuje, u dokumentu se navodi reforma Ustava BiH na način da se implementira svih pet presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić kako bi se obezbijedila jednakost svih građana BiH u svim pravima, uključujući i politička prava. Dodaje se da je Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“ već provedena, jer su stavljene van snage sporne odredbe Izbornog zakona BiH, što je riješila Centralna izborna komisija donoseći svoje uputstvo o popunjavanju Doma naroda Federacije BiH.

Očekuje se i prelazak sa etničkog modela koji nosi elemente sistemske diskriminacije i totalitarnosti, na građanski koncept kako bi ostvarili potpunu demokraciju.

U dokumentu je navedeno da je unutar ustavne reforme potrebno redefinirati nadležnosti Doma naroda, na način da to nije zakonodavni organ vlasti, već organ koji samo utvrđuje da li je povrijeđen etnički interes svih zajednica (Bošnjaka, Hrvata, Srba, Jevreja, Roma, Slovenaca, Italijana, Ukrajinaca, Albanaca i svih drugih) u okviru 5-7 jasno utvrđenih pitanja. Na ovaj način, smatra on, spriječile bi se sve moguće blokade rada državnih institucija BiH.

Očekuje se i reforma Izbornog zakona BiH na način da svi građani imaju jednako aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno da se svi građani mogu kandidirati za sve političke pozicije i da svi građani mogu glasati za sve kandidate.

Komšić navodi kako se očekuje i snažnija pomoć u okviru NATO integracija, „na način da se više neće podilaziti onima koji odbijaju članstvo BiH u NATO savezu, te da se ubrza put BiH prema NATO-u“, kao i uspostavljanje vladavine prava i vraćanje povjerenja u rad pravosudnih institucija kroz potpunu reformu VSTV-a na način da se formiraju tri zasebna tijela: Visoko sudsko vijeće, Visoko tužilačko vijeće i Ured disciplinskog tužioca, te formiranje Vrhovnog suda BiH.

Također se, navodi on, očekuje i suzbijanje negativnog ruskog utjecaja i njihovog narativa da je BiH država sa dva entiteta i tri naroda, te da će oni prihvatiti „sve što se tri naroda dogovore“ što nije demokratski izraz i uvodi elemente sistemske diskriminacije i nestabilnosti u radu državnih institucija BiH.

Komšić je naveo i poteškoće u dosadašnjim procesima, napomenuvši da je „veoma zbunjujući sadašnji kontekst saradnje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, u vezi reformskih procesa u BiH, kao što su reforme ustava i Izbornog zakona BiH, u smislu nedostatka liderstva jedne ili druge strane kao i jasne koordinacije u reformskim procesima“.

Zabrinjavajući je, po njegovom mišljenju, „nivo servilnosti Misije EU u BiH prema zahtjevima koji dolaze iz SNSD-a (Dodik) i HDZ-a (Čović) na način da se traži prostor da se njihovim zahtjevima udovolji iako takvi zahtjevi nisu na liniji jačanja državnih institucija niti u donošenja odluka u korist svih građana BiH, te skoro nikakva komunikacija za političkim strankama koje zagovaraju građanski koncept ili jednakopravnost svih građana u skladu sa Mišljenjem Evropske komisije“.

Komšić je ukazao i na „povlađivanje HDZ-u (Čović) u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, što Misija EU u BiH kontinuirano radi, u smislu da se od bosanskohercegovačkih stranaka traži da prihvate nešto što je Međunarodni sud iz Haaga utvrdio kao udruženi zločinački poduhvat (UZP) ili stvaranje etnički čistih teritorija (izbornih jedinica) putem kojih bi zvanični Zagreb kroz jednu sestrinsku političku stranku imao permanentnu kontrolu i utjecaj na odlučivanje u BiH“.

Također je naveo i „nedovoljnu odlučnost Misije EU u BiH u različitim pitanjima koja nisu utvrđena Dejtonskim mirovnim sporazumom ili su usmjerena na njegovu korekciju u korist etničkih politika, koje forsiraju totalitarni sistem upravljanja, a na štetu demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda svih građana BiH, što je jedan od stubova Evropske unije“.

U dokumentu se navodi da sve što Misija EU u BiH radi, stvara atmosferu da je njima stalo samo do statističkih pokazatelja da je posao obavljen (job done) kako bi to javili sjedištu Evropske unije u Briselu, a da pri tome ne ulaze u sadržaj reformskih aktivnosti, koje često znaju biti izvan interesa građana BiH.

Komšić na kraju „non paper-a” navodi rastući ruski utjecaj u BiH, kroz retoriku i aktivno djelovanje prema pojedinim političkim akterima, što nije moguće kvalitetno riješiti bez aktivnijeg angažmana zvaničnika EU iz Brisela, kako bi se otkočili reformski procesi.

(Kliker.info-Fena)

03.04.2021.

SAD O GASU ZA BiH PREKO 'TURSKOG TOKA': NASTAVITI EU ENERGETSKE PROJEKTE

03.04.2021.

SRĐA PAVLOVIĆ : KOLUTANI

Kolutani




/////////////////////////

Farsa


/////////////////////////////////////

Mirsad Tokača: U parlamentu sjede oni koji dijele ciljeve koji su se htjeli postići genocidom

Mirsad Tokača: U parlamentu sjede oni koji dijele ciljeve koji su se htjeli postići genocidom


///////////////////////////////////


Ples slobode

03.04.2021.

AUTOR MARIJAN VOGRINEC: VERBALNO DIVLJAŠTVO S DRŽAVNIČKIM IMUNITETOM

Verbalno divljaštvo s državničkim imunitetom

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Nikola Grmoja tvrdi da Milanović nije bio njegov predsjednički izbor, ali i to da Pupovac ne samo ima dovoljno „putra na glavi“ da se propituje njegovo političko i imovinsko stanje (Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo ga je s 4000 kuna zbog zatajenih činjenica u imovinskoj kartici, npr.), odnosno da Pupovac nije razumio Milanovića ili mu nešto namjerno imputira. „Pogrešno tumačite njegove riječi“, kazao je Grmoja, „želite ga prikazati kao nekakvog Hitlera koji vam je uputio te riječi jer ste Srbin. Ja ne znam po njegovom političkom habitusu i činjenici tko je sve sjedio u njegovoj vladi da mu je to smetalo i ne vjerujem da je to razlog. Ovdje je više pitanje nekakvog višegodišnjeg osobnog odnosa. Treba smirivati tenzije i jačati snošljivost u društvu.“ 

Marijan Vogrinec

Država koja je naopako nasađena već 1990-ih godina, tzv. samostalna, neovisna i suverena Republika Hrvatska – samonedostatan kao i ostali bantustani na ruševinama 24-milijunske domovine tzv. jugoslavenskih naroda i narodnosti, bratstva i jedinstva i dosljedno provedene ustavne odvojenosti crkve od države – ovih se dana možda više no ikad u prošlih tridesetak godina pokazuje nedoraslom/nezrelom vladati sama sobom kao pristojnom i savjesnom članicom međunarodne zajednice. To što, je li, predsjednik Zoran Milanović (s neposrednim narodnim legalitetom) i premijer Andrej Plenković (sa stranačkim/HDZ-ovim izvedenim, izbornim legalitetom) čine jedan drugomu zbog – u suštini – bezvezne teme izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda RH, formalnog i reformski neovlaštenog šefa/ice totalno kompromitiranog/disfunkcionalnog pravosudnog sustava nije zabilježeno u novije doba ni u jednoj ozbiljnijoj zemlji koja drži do sebe i svog digniteta u svijetu. Dobro, iznimka je tzv. trumpističko doba krajnje redikuloznog američkog Twitteraša koji ipak sa svojim „pospanim Joeom“ i arogancijom prema nepoćudnima u svijetu, etc. nije skliznuo u neotesani CRO prostakluk, pa ni „pospani“ Joe Biden nije baš kočijašio kad je ruskom suverenu neki dan zaprijetio: „Platit ćeš mi!“ Sic transit.

Divljaštvo, prostačke uvrede, ponižavanje ad hominem, ne ad rem, pa prijetnje iz očajničke nemoći smjenom za koju ni u teoriji nije moguće skupiti 101 ruku apsolutne zastupničke većine u tzv. Visokom domu, bapsko, zajedljivo pripisivanje teških poremećaja ponašanja, psihičke nesposobnosti za odgovorno voditi državne poslove, EU-podaništvo na štetu tzv. naroda i države, etc. dvojice akademski obrazovanih političara, odgojenih u uzornim intelektualnim obiteljima, podjednako poteklih iz tzv. zrinjevačkog inkubatora Mate Granića za mlade diplomatske nade mlade ‘rvacke države, poliglota i karijernih političara nešto je što ne bi očekivali ni najrazvikaniji analitički nostradamusi koji ama baš svakom loncu nađu poklopac. Umjesto da se bave izvlačenjem tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene iz živog blata gospodarskoga, polit-ideološkog, moralnog, pa sada i epidemijskog propadanja, predsjednik RH i premijer s buljukom svojih desnih i lijevih dobro potkoženih pozicijama, apanažama i moći uhljeba vode privatni rat, hrvaju se i valjaju u blatu, žele utopiti jedan drugoga u žlici vode da to više nije ni smiješno niti tragično. Blesavo je.

Nije trebalo dugo čekati

„Naš Facebook junak je poražen i ponižen, razumijem da mu je teško (HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina i Ustavni sud RH koji vodi bivši HDZ-ov ministar pravosuđa Miroslav Šeparović odbili su predsjednikov prijedlog da sveučilišna profesorica Zlata Đurđević bude kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda RH, op. a.)“, reći će premijer Plenković u povodu predsjednikove salve optužbi/poruga koje su mu očito pogodile u živac porukom neka „jednom u životu bude hrabar, skupi žetončiće, pozove kumove, odriješi kesu i pokrene moj opoziv“. „Smatram da bi se on trebao ispričati gospodinu Miloradu Pupovcu (kojega je Milanović bio izvrijeđao zbog zloporabe srpske manjinske potpore HDZ/Plenkoviću, op. a.), nizu drugih, ali i javnosti kojoj je ovo priuštio na Cvjetnicu i u Velikom tjednu. Teško da može doći do našeg opoziva. Bili su izbori za Hrvatski sabor, HDZ je pobijedio, formirali smo vladu i nastavili kontinuitet naše odgovorne politike. Mi ćemo tu odgovornost, povjerenje birača, nastaviti sljedeće tri godine i četiri-pet mjeseci unatoč pozivima predsjednika Milanovića. Mogao je nazvati i pitati kuha li se neki opoziv. Zbog njegovih drugara iz Mosta, to nije realno.“

Naravno da nije trebalo dugo čekati Milanovićevo reagiranje. Svega par sati. „Ništa novoga, Plenković se prepao“, napisao je na FB-u. „Dokazani herojski zec. Jutros se junačio i prijetio opozivom Predsjednika Republike, a sada se skriva iza Mosta. K’o Brka na trukom HDZ-ovom mostu uvjerava nas kako ‘nije tako loše kao što izgleda’. Loše je, loše. Nema dovoljno žetona, Milorad i Zekanović nisu dostatni. Jasno, ne daje niti jedan odgovor na pitanja koja sam mu postavio, na pitanja čiji odgovor traže građani Hrvatske.“ Poznati odvjetnik Ljubo Pavasović-Visković je neki dan kazao televiziji N1 Hrvatska – politički eutanaziranom kanalu 29. ožujka 2021., čiji su novinari i uređivačka politika godinama išli na živce HDZ-u i osobito Andreju Plenkoviću, jer ih nisu štedjeli niti gledali kroz prste njihovim evidentnim promašajima, nesposobnosti te ulizništvu bruxelleskoj birokraciji – kako je predsjednik Milanović dobro izabrao prijedlogom istaknute znanstvenice, šefice Katedre procesnoga prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, politički nepotkupljive Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda RH.

Plenković i HDZ ju ne žele zato što na nju ne mogu utjecati, a taj sud ima u postupku i žalbu na prvostupanjsku presudu HDZ-u zbog korupcije ili, točnije, pljačkanja vlastitog naroda. Aktualni predsjednik Vrhovnog suda RH Đuro Sessa, kojemu u srpnju prestaje mandat, pa se kandidirao za reizbor, prošao je kroz iglene uši 2017. godine kao Plenkovićev kandidat nasuprot Ivanu Turudiću, špic-kandidatu tadašnje gaf-predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Po Ustavu RH, državni suveren je ovlašten i dužan predložiti tzv. Visokom domu predsjednika/cu Vrhovnog suda RH, što ne bi trebalo biti sporno kad su šef/ica države i premijer iz istoga stranačkog legla, ali itekako može biti kad nisu. Te se 2017. godine ipak pokazalo da i istostranačka predsjednica RH i premijer teško nalaze zajednički jezik, ako prorade taštine, pa tjeraju mak na konac. Ona želi Turudića, a on Sessu. Sada je Ivan Turudić kandidat za predsjednika tek osnovanog Vrhovnoga kaznenog suda RH, o čemu ima odlučiti Državno sudbeno vijeće (DSV), međutim, taj je izbor postao iznimno sporan zbog strahovito toksičnog udara bivšega „gazde hrvatskog nogometa“ Zorana Mamića na korumpirani dio pravosudnog sustava budući da je Turudić – osvjedočeni Mamićev prijatelj. Pa…

HDZ, naravno, nema šapu na cjelini hrvatskog pravosuđa, na svakom sudcu ponaosob, ali itekako ima na vrh tog sustava, na čelne institucije i ljude koji ih vode. Otuda toliki interes za ishod izbora u Vrhovnom sudu RH, a unutarhadezeovski „nesporazum“ iz 2017. godine iznjedrio je kobnu posljedicu koja sada već tjednima prolijeva hektolitre zle krvi između dva državna brda: izmjenama i dopunama Zakona o sudovima uveden je institut javnog poziva za prijavu DSV-u kandidature za predsjednika/cu Vrhovnog suda RH. DSV šalje kandidate predsjedniku RH na odabir, no Milanović ne želi nikoga od troje prijavljenih, već – koristeći izričitu, je li, ustavnu ovlast u kojoj se ne spominje nikakav DSV – predlaže upravo svoju kandidatkinju, Zlatu Đurđević. Koja se nije prijavila „poštanskom uredu DSV-u“ (skuplja prijave i prosljeđuje na Pantovčak, a ovaj nema nikakvu ustavnu/zakonsku obavezu izabrati baš među tima što su se prijavili), pa je došlo do sukoba ustavno-pravnih (ne)kompetencija.

Ali i notornog ustavnopravnog Plenkovićevog i bezobrazluka njegovih uhljeba na vrhovima svih triju tzv. stupova, zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti: „Ne želimo profesoricu Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda RH i nećemo je prihvatiti ni bude li se prijavila na ponovljeni DSV-ov javni poziv“. A prijavit će se, tvrdi Zoran Milanović, „pa neka joj Plenkovićevi žetončići u Saboru zajedno s Miloradom Pupovcem pogledaju u oči i otvoreno kažu zašto je ne žele“. Tko god da joj bude konkurencija, teško da će imati kvalitetnije reference, međutim, vladajući su već dali znati kako će se „gledati programi kandidata i naravno da će prednost imati bolji“. Taj „umjetnički dojam“, je li, unaprijed je najavljen od HDZ-ovog sljemena kao palac dolje profesorici Đurđević. Najtragičnija sastavnica tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – pravosuđe – ostaje do daljnjega kloaka državnog sustava od kojega su jamačno već digli ruke i bog i vrag. I dobro je da božica s povezom na očima ne vidi toliku sramotu koja se dnevno događa – u njezino ime.

Režimski mediji

Milanović je izazvao i strahovit Plenkovićev bijes i tvrdnjom da „Vladimir Šeks i kum na čelu Ustavnog suda RH godinama uništavaju pravosuđe“, da je Ustavni sud RH politički sud „isluženih političara“, etc. To smatra i odvjetnik Pavasović-Visković: „To je Šeksovo naslijeđe u pravosuđu. Sve danas krivo ima korijene u 1990-im godinama. Loše je što Šeks ima bilo kakvog utjecaja na tu priču (kadroviranje u Vrhovnom sudu RH, op. a.), bilo u savjetovanju kod Plenkovića, bilo kod utjecaja na bilo čiju odluku, jer se radi o osobi koja je još 1990-ih dizajnirala pravosuđe i sve ono što su danas velike boljke pravosuđa. Šeks je osoba koja je omogućila u RH da slobodan hoda među svima nama čovjek koji je na Sljemenu likvidirao 11-godišnju djevojčicu (Aleksandru Zec, op. a.) metkom u potiljak. Šeks je tada bio glavni državni odvjetnik i Šeks je donio odluku. Govorim o Munibu Suljiću koji je odlukom glavnog državnog odvjetnika, a to je tada bio Šeks, oslobođen odgovornosti. I ako danas netko uzima savjete od njega, ako uzima ozbiljno ono što on tvrdi, treba se ozbiljno zapitati kamo ide ova zemlja, pogotovo njezino pravosuđe.“

Šeks – foto: sibenski.slobodnadalmacija.hr

Režimski mediji u Bijednoj Našoj ofrlje su i kao nevažno objavili skraćeno i prepričano (već 45.) Izvješće američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava u svijetu, gdje se ponovno na crnoj listi našao RH zbog nasilja nad novinarima, zastrašivanja i cenzure, Kaznenog zakona koji sankcionira tzv. klevetu, neopravdanog policijskog nasilja nad migrantima i izbjeglicama, diskriminacije manjinskih Srba i Roma, etc. Umjesto da se Plenković operativno bavi ispravljanjem te krive Drine, a Milanović da mu pomaže, njih dvojica – na zgražanje javnosti s makar dva zrna soli u glavi – jedan drugomu vade crijeva te se prokazuju kao nedostojni državničkih fotelja. Ma što oni sami mislili o svom ponašanju i ma koliko nejednako bili krivci za povode i posljedice bezveznog sukoba za ključne razvojne i dnevne životne interese svojih sugrađana, već manje od četiri milijuna tzv. malih/običnih ljudi koji su – bez zabune – poslodavac i Plenkoviću i Milanoviću, odnosno svim foteljašima u Banskim dvorima, tzv. Visokom domu i na Pantovčaku. Uključivo cijeli tzv. treći stup vlasti, pravosuđe, od korijena do samog vrha. Ali, tko mari za to što Mađarska nema more!?

Tzv. javna medijska kuća HRT je svojim ključnim informativnim, talk show i komentatorskim formatima – čak u „Dobrom jutru, Hrvatska“ na Prvom programu HTV-a, sic transit – debelo režimski orijentirana braniti sve i svakoga iz polit-ideološke manufakture „uspješne vlade premijera Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno“ (sic transit), bacila se pravovjerno u liku voditeljice Zrinke Grancarić izuti iz cipela Zorana Milanovića. Pa je u HTV-ovom „Otvorenom“ vrlo otvoreno navijala za ono što Plenković sugerira da Milanović čini, da jest i da će biti. Niš’koristi lik u bivšoj Titovoj vili Zagorje što prakticira komunikacijski obrazac dostojan birtijaške rulje notornih pijandura nezapamćen u hrvatskom političkom, je li, koliko-toliko uljuđenom prostoru na što je premijer nevoljko bio prisiljen odgovoriti. Možda, kažemo, možda malo žešće i mimo njegova kulturnog habitusa usisanog s majčinim mlijekom, pa je rafal prostoseljačkoga in medias res bio prisiljen nazvati Milanovićevim verbalnim divljaštvom.

Na „divljaštvo“ reagirati „divljaštvom“ iliti „divljački“ drugim riječima, pa još iz prvih državnih usta, ravno je prvom Aristotelovom silogizmu: divljaštvo u najčišćem verbalnom izrazu. Bivša dugogodišnja savjetnica od osobita povjerenja tzv. prvog hrvatskog predsjednika Vesna Škare-Ožbolt reći će Telegramu.hr da je verbalno Plenković-Milanovićevo divljaštvo, zapravo, „blaga kamilica prema onomu kako se Franjo Tuđman 1990-ih godina izražavao o onima koje nije podnosio“. Premijer Plenković i koalicijski mu držač tzv. stabilne saborske većine iz redova srpske manjine, šef SDSS-a Milorad Pupovac (solidarno se s predstavnikom Roma i 11 inih etničkih manjina Veljkom Kajtazijem protivi izboru Zlate Đurđević u Vrhovni sud RH i podupire Plenkovića) zborno plaču kako „Milanović vrijeđa Pupovca samo zato što je Srbin, a Tuđman je 1995. godine isprdavao Srbe jer da su „tako brzo pobjegli pred oslobodilačkom hrvatskom vojskom da nisu stigli ponijeti ni svoje prljave gaće“. Zapamćena je i njegova, je li, ogavna nacifašistička izjava kako je „sretan što mi supruga nije ni Srpkinja niti Židovka“, pa je omrznuo RH te se debelo zamjerio i službenom Izraelu. Polit-ideološku je oporbu nazivao „crvenim, crnim i žutim vragovima“…

„Evidentno je da imamo problem s nekontroliranom komunikacijom koja ima izravne veze s osobama na istaknutim pozicijama u javnom životu, pogotovo u politici“, kazala je u HTV-ovom „Otvorenom“ komunikacijska stručnjakinja s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Smiljana Leinert-Novosel, istaknuvši da je bilo mnogo ekscesnih situacija koje su bile dobar razlog za raspravu o komunikaciji u hrvatskoj politici. „Tijekom prošlih 30 godina ti se ekscesi nisu odnosili samo na žene nego i na etničku pripadnost pojedinih zastupnika, etc., i sve su to bili okidači za ovakav tip rasprave u kojoj je bitno analizirati što nam se događa, zašto nam se događa i što možemo jedino kvalitetno i dobro pokušati izvući iz takve situacije. Očekuje se da osoba na istaknutoj poziciji itekako kontrolira što govori. Ne u smislu da odustaje od nekakvih elemenata sadržaja, nego da vodi računa o tome kako ljudi doživljavaju to što ta osoba govori. Nekontrolirana komunikacija nije samo hrvatski specifikum, ona se vidi i po Europi i Americi.“

Milanović – foto Pixsell

U „Otvoreno“ su bili pozvani i saborski zastupnici Mirela Ahmetović (SDP), Milorad Pupovac (SDSS), Nikola Grmoja (Most nezavisnih lista) i Mario Kapulica (HDZ), a po običaju probrana mišljenja gledatelja imala su prevagu u korist vladajućih, protiv predsjednika RH. „Ako je Pupovac sada meta“, kazala je Ahmetović, „zašto se nije govorilo o meti kada su se šatori razvijali nasred Zagreba (2014.-2015. na Savskoj cesti 66 radi HDZ-ovog nasilnog rušenja SDP-ove vlade Zorana Milanovića i SDP-ovog predsjednika RH Ive Josipovića, op. a.)!? Jesu li onda mete bili ministar hrvatskih branitelja i njegov zamjenik (Predrag Matić-Fred i Bojan Glavašević, op. a.), pa i sam premijer!? Ovo sada između dvojice državnika, predsjednika i premijera, nije debata, to je sramota, ako se sve značenje društveno-političkog života u Hrvatskoj svodi na to tko će bolju, jaču i uvredljiviju stilsku figuru izvesti, tko će goru personifikaciju ili metaforu upotrijebiti za kojeg kolegu, odnosno kolegicu. Ja sam svaki dan suočena s mrzilačkim porukama (referirala se na to da se Pupovca vrijeđa zato što je Srbin, op. a.), ali mi ne pada na pamet osporavati svaki pokušaj propitivanja mog postupanja zato što sam druge nacionalnosti, vjerske, rodne ili bilo koje druge pripadnosti.“

Plitvička krivotvorina

Nikola Grmoja tvrdi da Milanović nije bio njegov predsjednički izbor, ali i to da Pupovac ne samo ima dovoljno „putra na glavi“ da se propituje njegovo političko i imovinsko stanje (Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo ga je s 4000 kuna zbog zatajenih činjenica u imovinskoj kartici, npr.), odnosno da Pupovac nije razumio Milanovića ili mu nešto namjerno imputira. „Pogrešno tumačite njegove riječi“, kazao je Grmoja, „želite ga prikazati kao nekakvog Hitlera koji vam je uputio te riječi jer ste Srbin. Ja ne znam po njegovom političkom habitusu i činjenici tko je sve sjedio u njegovoj vladi da mu je to smetalo i ne vjerujem da je to razlog. Ovdje je više pitanje nekakvog višegodišnjeg osobnog odnosa. Treba smirivati tenzije i jačati snošljivost u društvu.“

Verbalni dvoboj prepun uvreda i podbadanja, premijer Andrej Plenković i predsjednik RH Zoran Milanović nastavili su i u srijedu 31. ožujka 2021. na Plitvičkim jezerima, gdje su – u odvojenim posjetima, što su jedan drugomu također zamjerili, otklanjajući bilo kakvu vlastitu krivnju – došli komemorirati obljetnicu tzv. krvavog Uskrsa 1991. godine i pogibiju mladog policajca Josipa Jovića iz Aržana. Pogibija prvoga hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, Hrvata, službeno se vodi i kao prva žrtva Domovinskog rata, što je krivotvorina prvog reda. Prva redarstvena žrtva Domovinskog rata je 27-godišnji Goran Alavanja, Srbin iz Donjeg Karina nedaleko od Benkovca, kojega su srpski teroristi mučki ubili oko 1,30 sati iza ponoći 22./23. studenoga 1990. godine na službenoj dužnosti, u službenom automobilu i u odori MUP-a RH dok je s kolegama Stevanom Bukaricom i Jovom Graovcem iz Policijske postaje u Benkovcu nadzirao već srpskom pobunom nemirno područje u blizini Obrovca. Goranova je žrtva žrtvovana – znanjem i odobrenjem samog Tuđmana – eda bi se, je li, uzvisila Josipova žrtva!?

Nacionalna sramota, jer pala krv za domovinu nema nacionalnu cijenu. Državna sramota koja se prihranjuje svakoga 31. ožujka. Jer, „domoljubi“ – bili političari, ratni veterani, poduzetnici ili tzv. mali/obični ljudi – ne bi se mogli u zrcalo ujutro pogledati da moraju priznati, kamoli komemorativno paliti svijeće i polagati cvijeće zato što je 27-godišnji Srbin (u hrvatskoj policijskoj odori) prvi položio život za zajedničku domovinu Hrvatsku. Ili, kako vole reći, za „slobodu koju danas uživamo“. Povijesna ironija? Ma kakvi, povijesna krivotvorina kao mnoge u zbirci tzv. državotvornosti.

03.04.2021.

AUTOR NENAD BUNJAC: HRVATSKA KAO ZLA MAĆEHA BiH

Hrvatska kao zla maćeha BIH

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Gotovo nezamjetno u javnosti protekli tjedan je hrvatska neslužbena diplomatska inicijativa, sročena u vidu „non paper“ dokumenta, doživjela cjeloviti fijasko. Naime, sudeći po nemaštovitom, podmuklom intelektualnom potpisu koji nesumnjivo pripada premijeru Andreju Plenkoviću, u dogovoru s pet zemalja (Mađarska, Cipar, Bugarska, Grčka i Slovenija) Europskoj komisiji upućen je dokument „O stabilnosti regije“ s naglaskom na BiH kojeg je operacionalizirao ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.

Čovjeka kojeg s razlogom nitko ne voli, ali o toj psihodinamskoj strukturi malo kasnije.

Uglavnom, nakon silne brige Hrvatske za BiH koju je svela na diplomatsku frazu, pojednostavljeno rečeno, „o stabilnoj, suverenoj državi, u kojoj dominira vladavina prava i provode se nužne gospodarske reforme“ – mislim, tko želi za susjeda državu koja je suprotiva svemu navedenom – hrvatska Vlada je efektno poentirala zagovarajući za BiH status pridružene članice EU. Pa tko je ne bi tako brižnu poželio za maćehu, ako već slijedom stvaralačkog poretka, ne može biti majka napaćenoj BiH?

Svatko razuman, a evo i zašto. Slijedeći logiku „non paper“ dokumenta, Hrvatsku najviše osim sveopćih reformi – želje tipa „sretno i berićetno ti bilo“ – jest promjena izbornog zakona do proljeća 2022. odnosno jednakopravni položaj naroda u BIH koji je po sudu Hrvatske „uznemiravajući i ugroziv“. Štono bi rekao visokopozicionirani diplomatski izvor pri EU, „hrvatska Vlada valjda misli da u EK sjede članovi izabrani po stranačkom ključu kao u Nadzornom odboru“. Sve u svemu, blasfemična politička ideja da se europskoj diplomaciji mogu prodati „muda pod bubrege“, ubrzo je dobila oblik preporučene povratnice MVP-u Grlić Radmanu u kojoj EK na čelu sa Njemačkom i Francuskom hladno poručuje da je „stabilna BiH strateški cilj EU“ i da Hrvatska, kao nasilna mentorica, ne može u ime BIH išta zahtijevati, posebice jer „BiH trenutno nije u stanju samostalno provesti predložene reforme nego isključivo uz EU monitoring“.

Boom, tras, od udarca je ispalo staklo iz brandiranih naočala MVP Grlić Radmanu, a taman je prodao priču javnosti da je „dokument dobro primljen među ministrima EU“. A Dodik, taj strašni zločesti Dodik? Pa taj nelegitimno izabrani Željko Komšić? Sve su pokušali denuncirati u hrvatskoj Vladi kako bi prikrili činjenicu o latentnom uplitanju u unutar političke poslove suverene države i regionalnog partnera. Ništa od te priče poručila im je Njemačka, u celofan brižno zamotana „višestoljetna hrvatska saveznica“, koja nas je, usput budi rečeno u proteklom razdoblju u nekoliko navrata dobro išamarala lijevom i desnom pesti, od preraspodjele cjepiva pa do uskrate podrške diplomatskim inicijativama.

No zašto je potreban Hrvatskoj „sav taj cirkus“, kako reče već spomenuti diplomatski izvor? E tu dolazimo do lika i djela ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlić Radmana.

HAPPY BIRTHDAY MR. PLENKOVIĆ

Spomenuti dugogodišnji diplomatski kadar koji je uspio politički opstati i kod Ive Sanadera, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića iako su svi odreda sumnjali u njegov intelektualni kapacitet, jedan je od najmržih osoba u susjednoj nam BiH i sukreator je niza dvojbenih inicijativa na štetu bošnjačkog naroda. Na glasu kao tvrdolinijaš HDZ-a s prikladnim setom vrijednosti koji se ježi na sam spomen ljevice, Jugoslavije i Srba, sasvim logično je da svoj psihološki profil gradi na negiranju vlastite prošlosti. Sin visokog SKJ funkcionera i stipendista jugoslavenskog studentskog fonda, tzv. Domovinski rat proveo je u dijaspori, a kako sam voli istaknuti „u Hrvatsku se vratio na sam poziv predsjednika Franje Tuđmana koji je prepoznao njegov napor u promicanju hrvatske nezavisnosti“.

Drugim riječima, pseudointelektualni ešalon München bojne čija biografija je splet političkih mitova, samohvale i bespogovorne pokornosti stranačkim vođama ili hijerarhijski nadređenim strukturama. Anegdota koja kruži o njemu jest da je jedini čovjek koji bi mogao otpjevati rođendansku čestitku šefu i to politički preživjeti.

Nakon što je premijer Plenković uklonio Milijana Brkića Vasu s položaja „namjesnika za Herceg Bosnu“ nudeći mu imunitet na ime sporazumnog političkog razvoda, nastupio je ministar Grlić Radman trudeći se predvidjeti sve premijerove i stranačke želje po pitanju BIH. Opće mjesto hrvatske vanjske politike je status hrvatskog življa u BiH-a kao ovisne stranačke vojske i infrastrukture kojom izravno utječu na politička zbivanja u BiH i Hrvatskoj. Riječ je o 400 tisuća duša koji dobrim dijelom žive od hrvatskog državnog proračuna i pripadnosti stranačkom monolitu HDZ-a, a za sva potencijalna iskakanja brine se kler spreman ekskomunicirati svakoga tko dirne „u opstojnost hrvatskog naroda“.

A ministar pod egidom „da, gospodine predsjedniče“, pokušava održati Hrvatsku politiku neoštećenu pred EU u kontinuiranom sukobu sa službenim Sarajevom.

UŽAS I STRAVA GRAĐANSKE BIH

U kompromitirajućem „non paper“ uratku ministra Grlić Radmana uočljiv je taj politički obrazac. Pred Europskom komisijom hrvatski državni vrh glumata stabilnog partnera, pače, zaštitnika interesa država jugoistočne Europe u pristupanju euroatlantskim integracijama, dok paralelno promiče doublecross politiku u kojoj optužuje, denuncira i suflira EU „stvarno stanje i uzročnike nereda u BiH“. Pa su se tako dohvatili cipelariti predsjednika RS Milorada Dodika kojeg je u više navrata sa svim počastima primio državni vrh tretirajući ga kao ravnopravnog partnera, a zanimljivost je da predsjednik Dodik koji pati od logoreje kao Donald Trump, mirno je prešutio udarac u lice. Ako nije slučajno, onda je dogovoreno, sve s ciljem da se skrene pažnja sa protuustavnih intervencija HDZ-a u djelovanje susjedne i suverene države.

No, meta svog političkog djelovanja jest održanje i razvoj hrvatskog entiteta pod svaku cijenu, a ukoliko je još bilo zagovornika jedinstvene, građanske BiH, svi glavom ponikoše kad je Željko Komšić izabran kao hrvatski predstavnik u Predsjedništvo BiH i postao persona non grata u Hrvatskoj. Inzistiranje na promjeni izbornog zakona pod krinkom „nužnih reformi“ – kome su one nužne?- upravo je sračunato s idejom da se zatre svaka ideja građanske BIH i spriječi ponavljanje „Komšićevog poučka“.

Pa zna se tko vlada Hercegovinom.

Ipak, otužna je sudbina hrvatskog naroda u BIH koji su pretvoreni u socijalne slučajeve i političke taoce matice Hrvatske. Veličina reda od par milijardi kuna prima stranačka klika i kler, narod taj novac ne vidi, niti osjeti, a sve što mu se nudi jesu braniteljske povlastice i dokumenti kojim Bošnjaci postaju „punokrvni“ Hrvati na putu za bauštele stranih tržišta EU. Hrvatskom državnom vrhu uspio je svojevrstan presedan: ne samo da je iselio nukleus hrvatskog društva u potragu za boljim životom, nego to uspijeva učiniti i sa Hrvatima u Bosni.

Jedini način da se okonča poguban i nazadni proces nacionalističke politike jest demistificirati stvarne nakane HDZ-a. Službeno Sarajevo, na žalost šuti jer mu odgovara situacija u kojoj se Hrvati bave sami sobom na svoju štetu.

Nitko tu nije na dobitku, Bosna ponajmanje, a svi aduti su kod nje.

03.04.2021.

AUTOR JAROSLAV PECNIK: ANATOMIJA NACIONALISTIČKE DESTRUKTIVNOSTI

Anatomija nacionalističke destruktivnosti

Heni Erceg, hrvatskoj, ali i široj, tzv. regionalnoj javnosti poznata kao (glavna) urednica, danas već kultnog (na žalost, pod političkim pritiscima ugaslog) splitskog tjednika Feral Tribune, objavila je svoju novu knjigu Sir, vrhnje i fašizam (Ex libris iz Rijeke i Centar za kritičko mišljenje i portal tacno.net iz Mostara, 2020) u koju je uvrstila gotovo 150 kolumni, pisanih u razdoblju 2008-2019…

Piše: Jaroslav Pecnik, Danas.rs

… za slovenski tjednik Mladina, a u kojima je u svom prepoznatljivo, oštro i kritički intoniranom maniru, precizno i lucidno secirala temeljne probleme, prije svega demokratske deficite, et(n)ičke deformacije, moralne devijacije i nacionalističke mitove hrvatskog društva.

Ili, kako je zapisala u uvodu knjige: „Riječ je o izboru ogleda čija zajednička nit ukazuje na razloge zbog kojih je Hrvatska i danas demokratski insuficijentna država, država nepoštivanja manjinskih prava, naročito onih građana srpske nacionalnosti, država mržnje, ukopana u nacionalizmu, klerikalnom konzervativizmu, sklona da generacije podučava i odgaja na negaciji historijskih činjenica, tj. povijesnom revizionizmu. Pisala sam uglavnom mimo dnevnih političkih tema… o nevoljkosti pravosuđa da procesira naše ratne zločince, o političkim elitama, mahom desničarskim, oslonjenim na lažni mit o Ocu domovine, Franji Tuđmanu, koje su, uz akademske elitiste najodgovornije za državu kojoj su i danas najvažniji simboli Rat i Nacija. Državu koja svojim upornim njegovanjem romantičnog odnosa prema zločinu NDH, poricanjem antifašizma i veličanjem zločinaca iz zadnjeg rata u Hrvatskoj i Bosni, okuplja zajednicu nesretnog naroda, zaluđenog pogrešnim, anticivilizacijskim vrijednostima.“

Zapravo, sve ove tekstove tematski povezuje jedna, te ista nit: promisliti i propitati, odnosno pojasniti zašto se Hrvatska tako (o)lako, duboko i strasno prepustila nacionalističkoj bludi iz koje se ne zna, niti želi iskobeljati; političke, akademske i uopće tzv. društvene elite (ma što to značilo) kao da uživaju valjati se u blatu vlastitih svinjarija, sveopćeg beščašća, korupcije, licemjerja i predrasuda, braniti neobranjivo i pri tomu bezočno, visokoparno docirati i lagati o europskim civilizacijskim i kršćanskim vrijednostima do kojih u praksi drže koliko do crnog ispod nokta.

Ogled posvećen Vaclavu Havelu, češkom predsjedniku, zapravo državniku i piscu europskog formata, majstorski je uklopila kako bi podcrtala njegovu misao da je nedopustivo rat na prostorima bivše Jugoslavije svoditi samo na etničku interpretaciju, jer se iza nje uvijek kriju prepoznatljivi grupni, osobni, klijentelistički, u pravilu kriminalni interesi.

Ispod zaslijepljujuće nacionalističke fasada, ne prezajući ni od najkrvavijih zločina, kradeža i pljačke, na ruševinama socijalizma formirale su se staronove naci(o)-elite koje su vlastitu zajednicu bez ikakve griže savjesti, ne mareći za katastrofalne posljedice svog sebičnog čina, bacile u ratnu avanturu, samo kako bi (p)ostvarili svoje zločinačke ambicije i formirale svoje nedodirljive feude uskih ulica za široke manevre kriminala i bezakonja.

Heni Erceg nam je posložila tekstove koji su retrospektivno izložili sažetu, svojevrsnu povijest našeg vremena i koji u bitnom oslikavaju sve presudne momenta razdoblja o kojem je pisala.

Iako je naglasila kako pišući kolumne nije vodila računa o dnevnopolitičkoj aktualnosti, upravo odabir tema jasno i zorno prezentira da je nervom vrsnog novinara, zapravo više esejiste prepoznavala suštinske problema hrvatskog društva ističuči u prvi plan sve ono što su vladajuće strukture željele pred javnošću skriti ili barem marginalizirati svijesne kriminalnih zlouporaba i beskrupuloznih manipulacija kojima su se (po)služile.

Budući smo i sami bili svjedoci tih vremena, ako već tada nismo bili svijesni što nam vlast radi, kakve nam sve laži servira, onda sada imamo priliku, čitajući ovo instruktivno štivo, prepoznati i shvatiti koliko smo bili slijepi kod zdravih očiju.

Naravno, izuzev ako nismo do kraja indoktrinirani malograđanskim obzirima političke korektnosti, vlastite slaboumnosti koja je uvijek Za dom spremna opravdati svaku, pa i najmonstruozniju ispriku ili obrazloženje.

Međutim, takvih je na žalost protokom vremena sve više; to jest paradoksalna, ali i duboko istinita činjenica; naprosto nismo znali, dopustili smo da nama ovladaju demoni zla, povjerovali smo opasnim naci(o)-opsjenarima i mnogima od nas teško je sada priznati koliko smo i kako katastrofalno (po)griješili, skrivamo se od odgovornosti i omotani zastavom Domovine, činimo sve samo kako bi izbjegli suočavanje s istinom; na što smo sve to pristajali u nanošenju boli i zla bližnjem svom.

Zaboravljajući ljudsko, ismijavali smo kršćansko na koje smo se nedeljom u crkvi tako skrušeno pozivali; lagali smo na ispovijedi kako više nećemo činiti ono što sramoti našu vjeru i ljudskost, da bi već koliko sutra benevolentno (po)gazali (za)dati zavjet.

Autorica nam je u svojim tekstovima dala kronologiju hrvatske političke i društvene zbilje, njena moralna i institucionalna posrnuća, ali iz njena pisma možemo pratiti i sve mjene od vremena kad je Republika Hrvatska konkurirala za ulazak u EU, kako je usprkos svemu iznalazila određene mjere da ih sanira (ne i sankcionira), pa sve do njena ulaska u članstvo Unije, da bi danas vidjeli kako se u nas zapravo ništa suštinski nije promjenilo na bolje. Dapače, gore je nego jučer.

Dakako, krivnja nija samo na nakaradnom čudovištu državotvornog božanstva, već prije svega na nama samima.

Kad je zapisao: „Svi smo krivi za sve“, Dostojevski je dobro znao što govori; nedopustivom neodgovornošću prista(ja)li smo na dragovoljno ropstvo i tako smo postali crnom rupom Europe u kojoj caruju, kako bi to Krleža rekao ubojice i varalice (Mörder und Falschspiler).

Sami smo to birali, prista(ja)li na poniženja, pa onda to i sami moramo (i možemo) rješiti, a ogledi Heni Erceg su tu da nas podsjete na grijehe struktura, kao i na vlastiti (u)dio grijeha u toj i takvoj krvavoj, domoljubnoj laži. Ali, da nas i potakne kako bi možda ipak poželjeli biti boljim.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89214000

Powered by Blogger.ba