Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

11.04.2021.

AUTOR JUDITH KOHLENBERGER: RADIKALNOST VEĆEGA MI


Radikalnost većega Mi

Pod motom „Nedjeljivi“ izašlo je 2018. oko četvrt miliona ljudi na ulice u Berlinu, foto: DPA

Više kriminala i manje blagostanja: zašto diskriminacija ne šteti samo diskriminiranim nego svima.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Prije više od godinu dana, u februaru 2020. jedna bitna okolnost doprinijela je brzom širenju novoga korona virusa u sjevernoj Italiji, što je u međuvremenu skoro opet palo u zaborav: Desetine hiljada kineskih šivačica bez važećeg boravišnog statusa koje su u velikim modnim metropolama zemlje radile ponekad u nehumanim uslovima, nisu imale ni zdravstveno osiguranje niti pristup zdravstvenoj zaštiti. U slučaju infekcije nisu se mogle ni besplatno testirati niti dovoljno izolirati.

Iz straha od protjerivanja i visokih troškova bolest je ostala neliječena, u tijesnim smještajima i radnim prostorijama virus se brzo proširio. To je imalo, kako se brzo pokazalo, dramatične posljedice za cjelokupno italijansko stanovništvo, a ne samo za pogođenu grupu marginalizovanih, neevidentiranih migranata.

Ova anegdota o početku korona krize objašnjava kako je važan nizak prag pristupa zdravstvenom sistemu za sve ljude koji žive u zemlji, bez obzira na status boravka. “Zdravstvena zaštita ne počiva samo na dobro funkcionalnom zdravstvenom sistemu sa univerzalnim pokrićem, nego i na socijalnoj inkluziji, pravednosti i solidarnosti. […] Podjele i strah od stranaca vode do lošijih rezultata za sve”, to je naglasak jednog članka u renomiranom medicinskom stručnom časopisu The Lancet u jeku prvog vala Covida – 19.

Međutim i kad ne vlada upravo globalna pandemija, dobro činimo ako u vlastitom interesu redukujemo nejednakosti i uzimamo u „Mi“ i one koji su do sada bili isključeni. Za to postoje mnogobrojne empirijske evidencije: Ako okončamo diskriminaciju i jačamo najslabije članove našeg društva, tako jačamo sve.

Ako okončamo diskriminaciju i jačamo najslabije članove našeg društva, tako jačamo sve.

Na prvi pogled to može izgledati kao apsurdna fantazija jednog socijal romantičara. Jer čisto pragmatički moglo bi se misliti da jednom članu najviše prihodne klase može biti potpuno svejedno koliko puno (ili malo) zarade sugrađani, da li oni koriste isti pristup osnovnim pravima kao on sam i da li su rođeni sa istim šansama – osnovna stvar, imati svoj bazen, vilu i luksuzni automobil.

Međutim, ako se ovo stanje ispoljava u tome da se ovaj luksuz može uživati samo u njegovom ograđenom stambenom naselju (gated community), kao što je slučaj u Južnoj Africi ili dijelovima SAD-a, postavlja se pitanje šta se ima od toga, pripadati privilegovanom Mi kad su mnogi drugi ljudi sasvim očigledno isključeni.

Jer činjenica je da mnogobrojni empirijski nalazi potvrđuju da zemlje sa većom socijalnom nejednakošću imaju veće stope kriminaliteta. Što je veći Gini koeficijent, indeks za mjerenje (ne)jednakosti u raspodjeli imovine, odnosno prihoda unutar kao i između pojedinih zemalja, utoliko su više stope ubistava. Ova jednostavna statistička korelacija je mnogo puta potvrđena, među ostalim u okviru sveobuhvatne studije Svjetske banke. Ona pokazuje da kroz sve veću nejednakost, prije svega nisko kvalifikovani ljudi gube određene društvene statusne stvari, među njima dobar posao, osiguran prihod i mogućnost da prehrane svoju porodicu.

Nezaposlenost i sa tim povezani gubitak statusa su idealno tlo za delikte, koji nastaju iz osjećaja da se „tamo ne pripada“. Tu spadaju prije svega ubistva koja se često baziraju na emocionalnoj odbačenosti ili povrijeđenom osjećaju časti. Dok podaci za Njemačku nedostaju, jedna analiza FBI-a za SAD pokazuje da se otprilike polovina svih ubistava ne može pripisati nekom prethodnom aktu (trgovina drogom, pljačka, kućno nasilje ili finansijski sukob), nego takozvanim „other argument“ – jednostavnoj činjenici da se ubica osjećao povrijeđen u svojoj časti.

Nezaposlenost i sa tim povezani gubitak statusa su idealno tlo za delikte, koji nastaju iz osjećaja da se „tamo ne pripada“.

Posjedovanje oružja i socijalno značenje „časti“ rastu sa sve većom socijalnom nejednakošću, a uslovljeni su više kroz diskriminaciju nego kroz kulturalne ili religiozne razloge. Oduzme li se ljudima kroz diskriminaciju mogućnost da ostvare socijalni status i društveno priznanje i da osobno i profesionalno napreduju onda, prije svega muškarci na osnovu duboko usađenih patrijarhalnih struktura, posežu za drugim mogućnostima, da bi ostvarili poštovanje.

U SAD-u jedno područje istraživanja trenutno se bavi sistemskim troškovima strukturne diskriminacije i nejednakosti, koje svi građani (ne samo crni) moraju platiti. U 250 godina istorije SAD-a ima bezbroj drastičnih primjera. Tako su naprimjer u okviru ustavnopravno naređene desegregation u kasnim 1950-im zatvoreni mnogobrojni javno finansirani objekti, od bazena do parkova, umjesto da u smislu zakonodavstva za okončanje rasne podijeljenosti budu otvoreni za crnce.

Odgovorni u gradovima su radije prihvatili da ni bijelci nemaju više prostore za odmor nego da se saglase na zajedničkom korištenju i time povećanom kontaktu ljudi različite boje kože. Do danas mnogobrojni tada zatvoreni objekti, među njima kompletni zoološki vrtovi i parkovi, nisu više otvoreni i ponovo uređeni. Ovaj postupak ne može se objasniti niti gospodarski niti racionalno, nego to pokazuje kako je sveprisutan, prožimajući i održiv strukturni rasizam i koje stvarne troškove to ima za sve ljude, čak iako neki na individualnom nivou od toga profitiraju jer su bijelci.

Od jednoga većeg Mi, sa više uključenih, profitiraju dakle ne samo oni koji su prije toga bili iz toga isključeni.

Lista negativnih uticaja diskriminacije i nejednakosti za sve stanovnike jedne zemlje, neovisno od njihove boje kože ili njihovih konkretnih imovinskih i vlasničkih odnosa, može se skoro beskrajno nastaviti. Diskriminacija i marginalizacija pojedinih društvenih grupa dovode do erozije povjerenja u zakone i institucije, štete psihičkom i fizičkom zdravlju, povećavaju ekcesivnu potrošnju, trgovinu drogom i pretilost, djeluju negativno na radna vremena i vode do više ljudi u zatvorima. One imaju za posljedicu lošije političko uređenje i lošiju gospodarsku situaciju.

Od jednoga većeg Mi, sa više uključenih, profitiraju dakle ne samo oni koji su prije toga bili iz toga isključeni. I oni, koji su zahvaljujući svome porijeklu, svome spolu, svojoj boji kože, svojoj religiji ili drugim značajkama uvijek bili dio toga Mi i time mogli uživati s tim povezane privilegije, izvlače neposrednu korist iz toga ako nekadašnji „ostali“ budu uključeni u Mi.

Oštro formulisano znači da se trebamo založiti za radikalno otvaranje i proširenja našega Mi ne samo iz visokih motiva civilne hrabrosti i solidarnosti, nego već iz samo banalne vlastite koristi. Jer kako gore navedeni primjeri pokazuju, može se empirijski bez dvojbe dokazati da svi profitiraju od toga – ako ne samo privilegovane grupe, nego svaki pojedinac ima pristup obrazovanju, zdravstvu i radu. Jedan ravnopravniji svijet je naime i jedan sigurniji, zdraviji i života vredniji svijet.

Judith Kohlenberger je kulturološkinja i istražuje integraciju, napuštanje i pripadnost na Institutu za socijalnu politiku WU u Beču. Njena knjiga „Mi“ objavljena je u izdavaštvu Kremayr & Scheriau.

ipg-journal.de

11.04.2021.

BOGATAŠI U PARLAMENTU: U godini pandemije 12 članova Administrativne komisije zaradili oko 855.000 KM!


BOGATAŠI U PARLAMENTU: U godini pandemije 12 članova Administrativne komisije zaradili oko 855.000 KM!

Troškovi za smještaj u Sarajevu, iznosi za mobitel, reprezentaciju, itd. u zvaničnoj tabeli primanja poslanika nisu navedeni. Podsjećamo da parlamentarci za smještaj u Sarajevu dobijaju 475 KM, a ako ga ne koriste dobijaju novac za gorivo

Istraživački tim Inforadara

Bivši ministar pravosuđa Zapadnohercegovačkog kantona Gojko Kolobarić u novembru 2001. sebi, Tihomiru Jurki i Bariši Čolaku potpisao je Zahtjev o plaćanju magistarskog studija na Pravnom fakultetu u Mostaru od državnih para. Kantonalni ministar finansija je uvažio zahtjev i odobrio traženi iznos od 5.000 KM po osobi.

U to vrijeme Bariša Čolak bio je ministar pravde u Vladi Federacije BiH.

Uprvo će u narednim godinama krčmljenje novca građana BiH od strane predstavnika svih vlasti postati uobičajena praksa. Konkretno, Čolak je ušao u politiku 1993. kao pomoćnik ministra pravde u Vladi tzv. „Herceg-Bosne“ te je s godinama dosegao najviše izvršne i zakonodavne funkcije u federalnim i državnim institucijama. Trenutno je delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i član mnogobrojnih zajedničkih i stalnih komisija oba doma Parlamenta BiH.

KADA SU ISPLATE U PITANJU – SVE BESPRIJEKORNO ŠTIMA

Koliko se edukacija na račun građana isplati, najbolje potvrđuje izjava predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamenta BiH Borjane Krišto kada je početkom sedmice na sjednici proširenog Kolegija, na pitanje opozicionog zastupnika o nesazivanju hitne online sjednice prije dvije sedmice, odgovorila:

„Rečeno nam je iz službe da mi nemamo mogućnost za to, jer znate, nikad ne znate ko se može uključiti i slušati sve to, znate i na kraju krajeva kako znamo ko je glasao i kako da to računamo, jer znamo da imamo entitetsku većinu a i da vam kažem, puno kolega u parlamentu ne koristi službeni email pa ne znam ni kako bi smo ih pozvali…“

Dakle, Krišto je javno priznala da je većina parlamentaraca informatički elementarno nepismena i da se ne koriste službenom elektronskom poštom.

Krišto: Biti majoriziran kao najunosniji posao

No, kada su isplate iz budžeta u pitanju, sve štima besprijekorno. Tako je u godini koja je iza nas, najtežoj poslijeratnoj godini zbog posljedica pandemije Covid-19, Krišto naplatila čak 76.364 KM! U prosjeku je mjesečno inkasirala oko 6.100 KM neto: plata osnovnica 4.697 KM, topli obrok 126 KM, odvojeni život 300 KM, paušal 713.54 KM te naknada za odvojeni život oko 300 KM. No, ni to nije sve. Krišto je za izmišljeni “obilazak izborne baze“, što je nova privilegija koju su koristili još neki parlamentarci, naplatila čak 6.500 KM, te na kraju i regres 300 KM. Po svemu ovome, biti majoriziran je najunosniji posao.

Troškovi za smještaj u Sarajevu, iznosi za mobitel, reprezentaciju, itd. u zvaničnoj tabeli primanja poslanika nisu navedeni. Podsjećamo da parlamentarci za smještaj u Sarajevu dobijaju 475 KM, a ako ga ne koriste dobijaju novac za gorivo. Članovi kolegijuma imaju po 500 KM interne i 500 KM eksterne reprezentacije, a šefovi klubova i komisija do 200 KM za internu reprezentaciju.

Šest članova Kolegijuma imaju pravo na troškove mobilnog telefona od 1.000 KM mjesečno, dok šefovi klubova i komisija imaju do 150 KM.

Radili ili neradili, plate su redovne.

Podsjećamo, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH održao je konstituirajuću sjednicu 6. decembra 2018. Skoro pola godine Borjani Krišto je trebalo da sazove prvu sjednicu. U međuvremenu, državni parlamentarci, iako nisu radili, primali su plate u visini do šest prosječnih plata isplaćenih u BiH.

Foto: Faksimil dijela dokumenta o ukupnim primanjima bh. parlamentaraca u 2021. godini

Početkom okrobra prošle godine kada je, prema zvaničnim podacima, već oko 30.000 radnika zbog pandemije ostalo bez posla, delegati Doma naroda Parlamenta BiH su odbili da usvoje niz prijedloga za smanjenje privilegija funkcionerima. Odbili su Prijedlog zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama BiH, zabrani korištenje sredstava za reprezentacije do kraja godine, ukidanju prava na regres, jubilarnih nagrada, te ukidanju naknada za obrazovanje i stručno usavršavanje, odvojeni život, stimulacije, službena putovanja, itd.

Obrazložili su to pravdanjem „da ne podliježu populizmu“, ne pokazujući nimalo empatije i razmijevanja zbog teške ekonomske situacije u zemlji i egzistencijalne ugroženosti desetina hiljada porodica u BiH. Iza tog šoka stigao je novi zbog narudžbe tri limuzine za potrebe tri člana kolegijuma Parlamenta BiH: Nebojšu Radmanovića (SNSD), Borjanu Krišto (HDZ BiH) i Nikolu Špirića (SNSD). Izdvojeno je 337.000 KM za izuzetno luksuzne automobile koji su morali da posjeduju navigaciju, multifunkcionalni kožni upravljač te minimalno osam zvučnika, dva kolor displeja, podršku za leđa, daljinsko otvaranje prtljažnika, itd.

Foto: Bariša Čolak, Sredoje Nović i Asim Sarajlić

Zanimljivo je da podaci o materijalnim troškovima nisu dostupni čak ni parlamentarcima. Oni su strogo čuvana tajna unutar Zajedničke komisije za administrativne poslove. Poznavaocima političkih prilika u BiH nije teško predpostaviti ko su njeni članovi.

To su: predsjedavajući Obren Petrović, prvi zamjenik Bariša Čolak, drugi zamjenik Amir Fazlić, te članovi Borjana Krišto, Lidija Bradara, Vlatko Glavaš, Nermin Mandra, Sredoje Nović, Nebojša Radmanović, Asim Sarajlić, Safet Softić i Nikola Špirić. Dakle, uglavnom dugogodošnji visokopozicionirani kadrovi vladajućih stranaka čija je politika po državu BiH destruktivna.

Da ništa ne prepuštaju slučaju, ovi članovi Administrativne komisije popunili su i ostala zajednička i stalna tijela u Parlamentu BiH. Tako su obezbijedili nadzor u Ustavnopravnoj komisiji, Komisiji za vanjske poslove, Komisiji za vanjsku trgovinu i carine, Komisiji za finansije i budžet, Komisiji za saobraćaj i komunikacije i Komisiji za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u Predstavnilkom domu PSBiH. U Domu naroda, rasporedili su se i po Zajedničkim komisijama: za odbranu i sigurnost BiH, za nadzor nad radom OSA-e (Obavještajnо-sigurnosne agencije BiH), za ekonomske reforme i razvoj, za evropske integracije te za ljudska prava.

ČLANOVI ADMINISTRATIVNE KOMISIJE KONTROLIRAJU SVE PROCESE

I dok ljudima dijele otkaze, parlamentarci se voze u svemirskim limuzinama i mjesečno naplaćuju oko sedam prosječnih plata u BiH. Čak dva člana Administrativne komisije u 2020. inkasirala su više od Borjane Krišto (koja je osim 76.364 KM naplatila čak i učešće u izbornoj kampanji!), dok približna primanja imaju i ostali članovi „prestižne“ Administrativne komisije.

Lani, dakle u vrijeme korone i teške ekonomske krize, Nikola Špirić je postao bogatiji za 78.285 KMBariša Čolak je inkasirao 76.617 KM, a Safet Softić, nakon što je pouapošljavao bližu i širu familiju u javnim preduzećima, prošle godine naplatio je 68.532. Još jedna HDZ-ovka, neumorna u mnogobrojnim komisijama Lidija Bradara, naplatila je 67.518 KMAmir Fazlić 71.061 KMNermin Mandra 64.665 KM, Nebojša Radmanović 71.819 KM, Asim Sarajlić 64.616 KM, a Sredoje Nović 72.600 KM. I konačno, Obren Petrović je naplatio 74.987, a Vlatko Glavaš 67.207 KM sredstava poreskih obveznika.

Ukupno, članovi Administrativne komisije u najtežoj poslijeratnoj godini zaradili su 854.271 KM!

 

Foto: Tabelarni prikaz primanja članova Administrativne komisije i drugih članova komisija; pojedinci naplatili i izmišljenu kategoriju “obilazak izborne baze”

Ova primanja su, dakle, bez posebnih troškova. Slična su primanja i ostalih poslanika i delegata. Sve skupa, njihov rad u javnosti se manifestira kao nerad. Rijetko koji „pandemijski mjesec“ je protekao bez blokada. U svom radu samo su nametali nove obaveze građanima i uvodili akcize. Zakoni se ne donose i mnogo ih je na čekanju još iz bivšeg saziva koji su takođe u većini činili današnji poslanici.

U svakom slučaju, oni ne mogu dobiti otkaz kao građani koji ih plaćaju. Privilegije i velike plate koje se ne mogu smanjivati, ugrađene su u odlukama Vijeća ministara BiH još 2007. godine kada je predsjedavajući bio Nikola Špirić. I to mu je bio prvi posao koji je uradio. Sve ostalo, bila je opstrukcija države.

Foto: Halid Genjac, parlamentarac sa stažom od 25 godina, u godini pandemije naplatio 68.000 KM naših para; do sada u “karijeri” parlamentarca inkasirao oko 1,15 miliona KM

U svemu ovome, nimalo ne zaostaje ni Halid Genjac, koji je u palramentarnim klupama čitavu vječnost te je za ovih 25 i nešto godina odanosti SDA „čista obraza“ inkasirao čak oko 1,15 miliona KM! Uz njega i njegov stranački kolega Adil Osmanović. Uglavnom, svi u Parlamentu kao lažni zaštitnici nacionalnih interesa, a ne narodni poslanici i delegati.

Najbolju ocjenu stanja u inistuticijama BiH nedavno je izrekao savjetni u Uredu za borbu protiv korupcije KS Amerikanac Eric Larson o tome da „lažne patriote koriste etnonacionalizam da odvrate pažnju javnosti od vlastite korupcije koju čine“.

„Kompleksna politička situacija konkretno u Bosni i Hercegovini čini sve još gorim. To vodi nedostatku institucionalnih kapaciteta da problemu pristupaju strateški, koristeći integrirani pristup. Ali, lažni patriotizam je glavni problem. U BiH sam dolazio već 20 godina i još nikad nisam upoznao nijednog političara nacionalistu, ali sam upoznao mnogo korumpiranih političara koji se pretvaraju da su nacionalisti kako bi skrenuli pažnju s korupcije“…

inforadar.ba

11.04.2021.

AUTOR HENI ERCEG: KOKOŠARSKA DRŽAVA


Kokošarska država


Ili, kako je Ivo Andrić u priči o šverceru kokošima, a potom ratnom profiteru, Husi Kokošaru, fino oslikao kasabu u lošim vremenima kada „zli zavladaju, a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore, čestiti i mudri umuknu, a pravovjerni izgube nadu“. I eto je, davno opisane kokošarske, 30-godišnje Hrvatske.

Kada netko navrši 30 godina očekuje se da ode od kuće, nađe posao, napravi nešto od svoga života. Ili ne. Nego postane propalica, pa se vrati na grbaču roditeljima. U koju kategoriju spada Hrvatska koja je nedavno napunila 30 godina? I je li se uopće odmakla od roditeljskog prokletstva Franje Tuđmana koji joj je nježno djetinjstvo obilježio surovim nacionalizmom, diktaturom i klijentelizmom, čime je udaren čvrst temelj njenom odrastanju, s korupcijom kao središnjom idejom najjače desničarske partije?

A koja je uvijek vlast osvajala temeljem nacionalističko – konzervativne matrice, ignorirajući liberalni, demokratski koncept države, pa na istom silničkom principu djeluje i sadašnja vlast koja Hrvatsku urušava već pet godina, pa imamo narod koji umnogome vjeruje da su ustaše bili dobri momci, a ne fašisti, da je zemlja ravna ploča, a corona virus svjetska zavjera, te se čak i dobar dio medicinskog osoblja odbija cijepiti. Hrvatska je svakako moralno usahla tvorevina, s urušenim obrazovnim i zdravstvenim sustavom, slabašnim medijima, podložnima političkoj cenzuri, birokratiziranim institucijama, disfunkcionalnim pravosuđem pod nedopustivim patronatom izvršne vlasti.

Koja pučanstvu uporno nameće divinizirani lik praroditelja, Franje Tuđmana, čija je tadašnja klika, regrutirana mahom iz redova jugoslavenskih tajnih službi, stvorila politički, društveni i ekonomski okvir koji i danas funkcionira, uz kastu veterana, od kojih su najgori među njima ministri u vladi, utabala put korupciji i vrijednosti partijske iskaznice. I tako HDZ vlada, iako s tako tankom većinom u parlamentu da praktički ovisi o koalicijskim glasovima manjina, pa otuda i premijerova velika „briga“ za tobožnju ugroženost šefa najveće srpske stranke. Koji mu pak, kao liberalni političar, umjesto barem povremenog zazora od loših političkih odluka, ljubav pokorno uzvraća, iako bez te njegove partnerske ruke HDZ ne može postići parlamentarnu većinu.

Pa je i u tekućem bijesnom, psovačkom ratu između predsjednika države i premijera oko izbora čelne osobe Vrhovnog suda, vođa Srba odabrao stranu potonjeg, unatoč histeričnoj, nedopustivoj prijetnji toga kadrovika u sudbenoj vlasti kako nema šanse da ugledna, nezavisna stručnjakinja, kao izbor šefa države, postane predsjednica Vrhovnog suda. Pri tome dotična je još i Srpkinja, i osoba u čiju stručnost nitko ne sumnja, ali je tobože narušen neki zakonski akt, takozvani javni poziv za izbor predsjednika toga suda, a na kojega se ona, eto vraga, nije odazvala. Još jedan birokratski dokument, kao kukavičje jaje HDZ-a, postao je time važniji od Ustava koji pravo predlaganja šefa Vrhovnog suda daje predsjedniku države.

Mnogo je pitanja za srpskog koalicijskog partnera koji se, čak i u slučaju sitnog predsjednikova protresanja uništenog pravosuđa, priklanja partiji koja je proteklih pet godina nastavila pretvarati Hrvatsku u izoliranu državicu, s upitnom vladavinom prava, s proklamiranom „istinom“ o Vođi koji da nije dijelio Bosnu, ili o oslobodilačkoj akciji Oluja, s progonom srpskog stanovništva, koja je „bila čista kao suza“. Uz tragičnu istinu da upravo ona sićušna srpska manjina u Hrvatskoj i danas živi u posvemašnjoj bijedi, razasuta po bespućima hrvatskih sela, na putu prirodnog izumiranja.

Uglavnom, teško je razumjeti odluku predstavnika Srba da baš u svakoj prilici bude sudrug vladajuće elite čija ideologija slavi ustaštvo i patološki nacionalizam, ekonomski razara zemlju do mjere da sada već bolnice, ali i teški onkološki bolesnici, ne dobivaju lijekove jer je zdravstvo u besprizornim dugovima, unatoč ogromnom izdvajanju građana za taj resor. Da bi konačno, mračno lice pravosuđa razotkrivao odbjegli osuđenik za krađu velikog novca, bivši šef nogometnog kluba Dinamo, koji iz BiH šalje autentične dokumente o podmićivanju oveće grupe sudaca, satovima, novcem, skupim putovanjima…

Je li onda Hrvatska uistinu uzaludna država? Koju su već napustile stotine tisuća njenih građana, najvećim dijelom zgađeni nepodnošljivo zagušljivom društvenom klimom, pa joj evidentno prijeti demografski slom. Ali već i sama pomisao na otvaranje etnički čvrsto zabrtvljenih vrata i spasonosno pripuštanje imigranata izaziva svrab nacionalista na vlasti koji i nakon 30 godina tretiraju državu kao plemensku zajednicu, zavađenu sa svim bliskim susjedima, koja leleće okupljena oko vatre, umjesto oko ideje zajedničkog prosperiteta. Pitanje smisla takve države odlično je u svojoj novoj knjizi raščlanio povjesničar Ivo Goldstein – ali, avaj, tko da čita takvo štivo – navodeći uzroke i posljedice uspostave i postojanja države duboko utonule u politički i društveni glib, bez ikakve naznake oporavka. Barem ne dok državom vlada partija, osuđena kao kriminalna organizacija, uz pomoć koalicijskih satelita.

Ili, kako je Ivo Andrić u priči o šverceru kokošima, a potom ratnom profiteru, Husi Kokošaru, fino oslikao kasabu u lošim vremenima kada „zli zavladaju, a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore, čestiti i mudri umuknu, a pravovjerni izgube nadu“. I eto je, davno opisane kokošarske, 30-godišnje Hrvatske.

Mladina

11.04.2021.

GOLDSTEIN O 8O GODINA NDH: USTAŠE NISU NIKAKVI PREDSTAVNICI HRVATSKOG NARODA

11.04.2021.

SARAJEVO ODAJE POČAST DIVJAKU: NA VIJEĆNICI OSLIKAN LIK GENERALA UZ NATPIS “DRAGI JOVO, HVALA TI ZA SVE”










Grad Sarajevo se noćas  osvijetljenom Vijećnicom, zajedno sa svojim građanima, oprašta od istinskog misionara dobra, ljubavi i mira, Jovana Divjaka.

Bio je i ostao po svemu građanin Sarajeva i jedan od najpopularnijih, jedan od najsarajevskijih Sarajlija.

– Jovan Divjak je u vremenima najvećih iskušenja, bio simbol herojske odbrane Sarajeva, omiljen među borcima, učesnik duhovnog otpora grada, naš dobri duh kojem su Sarajevo i Bosna i Hercegovina bili cijeli njegov svijet. Pamtit ćemo čika Jovine poruke koje su nas učile životu, dobroti, poštenju, prijateljstvu. Posebno mlade generacije, kojima je kroz Fondaciju “Obrazovanje gradi BiH”, otvarao perspektivu za samostalan uspješan život – naveli su iz Gradske uprave.

(Kliker.info-Press)


////////////////////////////


/////////////////////

Šef WHO-a: Šokantna neravnoteža u distribuciji vakcina 

//////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////////////


/////////////////////////


/////////////////////

11.04.2021.

JASMILA ŽBANIĆ : FILM 'QUO VADIS, AIDA?' JE MEĐU JAKIM IMENIMA I TO ME RADUJE

10.04.2021.

ERIC LARSON: OVO JE RAT, MORATE “POLUDJETI” I USTATI!








Morate da poludite, ustanete i kažete – dosta!, kazao je u više navrata večeras Eric Larson, američki viši savjetnik iz sarajevskog Ureda za borbu protiv korupcije, bivši međunarodni tužitelj u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (BiH) i tužitelj EULEX-a (Misije vladavine prava Europske unije) govoreći u intervjuu za Face TV sa Senadom Hadžifejzovićem.

Zemlja umire

Vrijeme je, kazao je, da institucije BiH ozbiljno shvate korupciju!

“Ovo je rat! Ili će zemlja pasti i umrijeti ili vi morate “poludjeti” Rat je ovo. Egzistencionalno pitanje. Zemlja umire. Hoćemo da vam pomognemo da se vratite na pravi put. Dobro vam je išlo. Tek u posljednje vrijeme su stvari eskalirale”, poručio je, uz ostalo, Larson.

Dodao je kako ohrabruje cijelu BiH da se usmjeri na borbu protiv korupcije.

“Nije iznenađenje što su neki sektori privrede podložni korupciji, to je tipično: izgradnja, obrazovanje, prijevoz, to su standardna područja gdje se dešava korupcija u svim zemljama, uključujući BiH. Generalno, ohrabrujem i cijela Ambasada SAD-a, uključujući ambasadora Erica Nelsona. Vrijeme je da institucije BiH ozbiljno shvate korupciju”, jasan je Larson.

U svakoj instituciji u ovoj zemlji ima dobrih ljudi koji su spremni da se bore protiv korupcije, smatra on.

“Amerika želi da podrži dobre ljude u ovoj zemlji, da se bore za ono što trebaju. Ja sam stari policajac, volim da šutnem vrata, ljudima stavim lisice, ali nisam tu došao to da radim. Administrativno djelovanje često može biti i moćnije: otkazivanje građevinske dozvole, uklanjanje ljudi sa lažnim diplomama, ljudi koji su ilegalno zaposleni…sve se to administrativno radi”, pojašnjava Larson.

Ne možete se boriti protiv korupcije u jednoj kancelariji, kazao je, neophodno je sarađivati s tužilaštvom i ostalim institucijama.

Počašćen je, istakao je, da njemu ljudi dostavljaju informacije i dokumentaciju, ali ovaj posao moraju raditi xdomaće institucije, te moraju biti ohrabrivane u tom pravcu.

“Moramo učiniti sve što možemo da pomognemo “zviždačima”. Neprimjereno je prijetiti medijima jer podržavaju “zviždače”. Želimo dati tehničku podršku za sistematičan pristup borbi protiv korupcije. Cijeli sistem treba da se bori protiv korupcije”, dodao je američki tužilac.

Svaka žrtva mora dobiti pravdu

Govoreći o neriješenim slučajevma poput ubistva Dženana Memića, rekao je svaka žrtva mora da dobije pravdu, da zaslužuje pravdu”.

“Mi smo prijatelji ove zemlje i želimo da uspijete…Korupcija je toliko ukorijenjena, da ljudi ili se prodaju, ili se isključe, ili odu… Dosta je ljudi odustalo. To je trik korumpiranog sistema – da ljudi povjeruju da nemaju moć, a imaju”, rekao je uz ostalo sagovornik Senadža Hadžifejzovića.

Ljudi imaju moć

Prema njegovim riječima, posebno je zabrinjavajuća činjenica da ljudi odlaze.

“Ljudi nogom glasaju. Vjerovatno ovdje živi 2,5 milona ljudi, ostatak je napola u Njemačkoj i drugdje. Ako se ovo ne zaustavi – neće biti nikog više. Građani zato moraju glasno progovore. Jedna osoba može da se zgazi kao insekt, ali ne može 100.000 ljudi. Volim Bosance i Hercegovce, to su ljudi koji će vam dati posljednji zalogaj, to su dobri ljudi. Ljudi s obmanuti da nemaju moć, a imaju! Jedan izvještaj neće učiniti ništa, ali 100.000 hoće”, kazao je Larson, ističući da je tek nekoliko stotina ljudi i BiH korumpirano i hrani taj korumpirani sistem.

O zdravstvenom sektoru

Govorio je i o zdravstvenom sektoru, ali nije želio da spominje konkretne slučajeve.

“Zdravstveni sektor u svakoj zemlji je ogroman sektor. Ako postoji mogućnost da se krade, krast će se. Morate doći do optužnica i suđenja…Treba nam sistematičan pristup. Da ljudi kažu – dosta! Da idu sektor po sektor: zapošljavanje, javne nabavke, ceste... “, rekao je on, smatrajući da se korumpiranom sistemu treba presjeći dotok novca.

Prema njegovim riječima, lažne patriote, entonacionalisti žele da skrenu pažnju sa korupcije, sa činjenice da kradu, pa se konstruiraju razne priče koje govore o problemima u funkcioniranju ustavnog sistema.

“Skreće se pažnja. Lažni nacionalisti to rade”, dodao je.

Podržao je rad Ureda disciplinskog tužioca BiH, naglašavajući njegov značaj u pravosudnom sistemu, te podvukao da je imenovanje Halila Lagumdžije na čelo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) pozitivan korak.

Prema njegovim riječima, tužilaštva trebaju djelovati na svim razinama, a ne da čekaju prijave, medije itd.

“Trenutno je opasno biti dobar tužilac, treba biti opasno da budete dobar tužilac”, zaključio je Larson.

Posebno je pohvalio šefa Ureda za borbu protiv korupcije Erduana Kafedžića, istakavši da je to najhrabriji čovjek kojeg je upoznao i da se bori sa brojnim pritiscima.

(Radio Sarajevo)

10.04.2021.

DIGITALNA OPSESIJA: DA LI PREVIŠE KORISTIMO DRUŠTVENE MREŽE?

Više od milijardu ljudi dnevno šeruje, tvituje, objavljuje storije i fotografije, a još dve milijarde ljudi to čini barem jednom nedeljno. Da li su društvene mreže zapravo postale centar naših života, zabave, druženja i komunikacije?

Vest da je u prošloj godini širom sveta prodato nešto više od 735 miliona novih smartfona, zvuči neverovatno, naročito ako se ima u vidu da je globalna ekonomija bila pogođena pandemijom. U ovu brojku ne ulaze stariji modeli (NOS, new old stock), kao i ‘hibridni uređaji’ – razni laptop-tablet uređaji, pametni displej i zvučnici itd. Kada se sve sabere, za zadnjih godinu dana je prodato čitavih 1,2 milijarde smart uređaja.

Umreženi bilo gdje

Na ove zaista astronomske brojke treba dodati i klasične PC računare, starije laptopove, kao i sve veći broj TV uređaja sa pristupom internetu i aplikacijama. Tako u praksi, mnogi korisnici (čak i na ovim prostorima) imaju i po dva smartfona, smart TV, kućni računar, računar na poslu, itd. Vlasnici novijih automobila internet imaju i u svom vozilu, putem raznih ‘infotaiment’ sistema. Ne zaboravimo ni konzole za igrice nove generacije, razne pametne i fitness satove, multimedijalne audio uređaje i BluRay plejere – svi oni takođe imaju konekciju ka internetu i raznim aplikacijama.

Činjenica je da se od sadržaja sa interneta i društvenih mreža više ne može pobeći, a one su toliko prisutne u našim životima da su odavno ušle i u politiku, pa tako često na vestima čujemo da se neki strani ili domaći političar ‘oglasio na Twitteru’ ili postavio ‘skandalozan’ sadržaj na svom Facebooku. Većina svetskih državnika već godinama koristi društvene mreže da građanima čestitaju nacionalne praznike, ili kao što je sada aktuelno, pozivaju da se vakcinišu protiv korona virusa. Objave državnika na društvenim mrežama odavno imaju ‘istu snagu’ kao i nekadašnji intervjui na televiziji ili novinama.

Ovolika popularnost smartfona, tableta i raznih računara – a sve kako bi se koristio Facebook, Twitter, Instagram, YouTube – odavno je i ogroman biznis. Samo prošle godine na tržištu SAD je prodato pametnih uređaja u vrednosti od 77.5 milijardi dolara. U EU se ta cifra kreće između 38 i 42 milijarde eura, sa trendom rasta od 32% do 2025. godine. Zanimljivo je i da zemlje Istočne Evrope ne zaostaju puno, jer su ovim zemljama na tržištu proda smart uređaja za čitavih 33 milijarde eura. U zemljama bivše SFRJ se godišnje proda oko 550 hiljada novih smartfona i tableta, a u ovu cifru ne ulaze uređaji koji se kroz razne pakete nabave kod nekog od brojnih operatera. Ono što je specifično na Balkanu je i činjenica da se godišnje proda više od  100 hiljada polovnih smartfona, uglavnom nešto starijih modela, a ovo je mnogima i jedini način da priušte smartfon sebi ili članovima porodice. U EU, zbog strogih zakona o reciklaži i elektronskom otpadu, ‘preprodaje’ uređaja gotovo da i nema, već se stariji smartfoni ‘vraćaju’ operateru uz popust za novi (trade-in programs).

Pretjerujemo, ali ne mnogo

Sa ovolikim brojem uređaja, nije iznenađenje i da dobar deo dana provodimo ‘ulogovani’. U proseku dnevno provedemo 2 sata i 51 minut koristeći smartfon ili računar, a više od polovine Evropljana proverava svoj telefon više od pet puta za sat. Ono što posebno zabrinjava je i da je prosek godina kada se dobija prvi smartfon pao sa 14 na 12, a nije retkost ni da deca predškolskog uzrasta imaju svoj smart uređaj – tablet, telefon pa čak i pametni sat. Dalje, 2.7 milijardi ljudi u svetu poseduje smartfon, a preko pet milijardi ima neku vrstu mobitela. Ujedinjene nacije procenjuju da će ovaj broj narasti na preko sedam milijardi do 2030. godine. Ovoliko mobilnih uređaja troši i zaista puno električne energije – svakog dana se u svetu na punjenje uređaja potroši struje koliko i cela Švajcarska za godinu dana.

Ovolika povezanost ima i svoje negativne strane, što psiholozi nazivaju ‘efektom zasićenja’. Na Facebooku i Instagramu su i naši prijatelji, ali i članovi porodice, kolege, komšije. Mnogi zbog toga kreću u suprotnom pravcu brišu naloge na društvenim mrežama i prelaze na aplikacije za komunikaciju poput Vibera, WhatsApp i Telegram.

Sanja Petrov, urednica i novinarka, kaže da se način korišćenja smartfona i društvenih mreža dosta promenio:

“Društvene mreže su promenile gotovo svaki aspekt našeg života, na društvenim mrežama kupujemo, zakazujemo termine, čitamo novosti, te je neminovan i uticaj na komunikaciju sa porodicom i prijateljima. Svakako su chat aplikacije više uticale na komunikaciju među članovima porodice, jer su intimnije, nego profili na društvenim mrežama.

Iz porodice sam sa četvoro dece i svi smo ‘raštrkani’. Lakše nam je da delimo realnost jedni sa drugima i da organizujemo obaveze kada smo svi u istoj Viber ili WhatsApp grupi. To je svakodnevnica. Takođe, primetno je da smo sada u situaciji da roditelji možda i više od nas koriste Facebook i imaju neki svoj način komuniciranja sa prijateljima, koji je nama često smešan ili simpatičan, a moja generacija svakako više koristi Instagram. Mlađi su sada na TikTok-u, tako da ova „razdvojenost“ ide u prilog teoriji da chat aplikacije više utiču na komunikaciju od samih društvenih mreža” kaže Petrov.

Sa ovim se slaže i Jelena Jović, pravnica:

“Ugasila sam svoj Facebook nalog jer mi je sadržaj na njemu postao nezanimljiv i pomalo dosadan. Sa druge strane, Instagram mi omogućava da postavim slike i sadržaje koje zaista želim da podelim sa svojim prijateljima, a sa njima najviše komuniciram popularnom aplikacijom Viber” kaže Jović.

Umjetnost na internetu

Mnogi umetnici širom sveta su, pre svega zbog pandemije, u poslednjih godinu dana odlučili da svoja dela izlažu onlajn. Tako muzeji u Njujorku, Rimu i Londonu nude svima širom sveta da obiđu njihovu postavku u ‘virtuelnoj realnosti’. Postavke su zapravo snimljene kamerama visoke rezolucije, a onda postavljene u virtuelnom izložbenom prostoru.

I veliki broj muzičara se odlučilo da svoje nastupe prenose uživo preko aplikacija Instagram TV, Twitch i YouTube.

Instagram i Facebook su odlično rešenje za prikaz raznih vidova umetnosti, budući da podržavaju video, slike, tekst pa čak i razne opcije poput VR video klipova.

Akademska slikarka Vesna Marinković Stanković takođe svoje radove prezentuje na Instagramu i Facebooku, a aplikacije koristi i za komunikaciju sa učenicima:

“To je sad postala naša realnost, svi su na društvenim mrežama i sve se tu ugovara i dešava. Vode se poslovi, zakazuju sastanci i sve, mi počinjemo da živimo tako. Ja sam da bi svoje učenike pratila otvorila prvo Facebook,  a odskora i  Instagram. Društvene mreže su deo naše realnosti i u mnogome oblikuju naš život” kaže Marinković Stanković.

Digitalni život prije realnog

Nedavno objavljena studija iz SAD je došla do zapanjujućeg otkrića. Objavljena u ‘Journal of applied and cognitive psychology’, studija zaključuje da korišćenje smartfona i raznih mreža duže od dva sata dnevno, dovodi do ozbiljnih kognitivnih poremećaja – sposobnosti razumevanja sveta oko sebe, procene ličnog emocionalnog stanja, te čak i do ozbiljne depresije i anksiozkosti, naročito kod tinejdžera i osoba do 30 godina starosti.

To je postalo toliko često, da danas mnoge specijalizovane klinike u SAD i Evropi nude tretmane lečenja od bolesti zavisnosti nove generacije: zavisnosti od kocke, video igara i – društvenih mreža.

Ivan Trajković (AJB)

10.04.2021.

ŠEKI RADONČIĆ UPOZORAVA : CRNA GORA JE BURE BARUTA, LAKO MOŽE EKSPLODIRATI (VIDEO)

10.04.2021.

PRIJE 80 GODINA OSNOVANA NDH, NAJVEĆA SRAMOTA U HRVATSKOJ HISTORIJI

10.04.2021.

SEFER HALILOVIĆ : OVA “TROJKA” BILA JE SIMBOL MULTIETNIČKE REPUBLIKE BIH

Bivši komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine  Sefer Hqalilović uputio je  posljednji pozdrav saborcu Jovanu Divjaku.

Halilović je na Facebooku objavio fotografije njega, Divjaka i Stjepana Šibera. Članova komande Armije RBiH tokom rata devedesetih. Bošnjak, Srbin i Hrvat. Bosanci i Hercegovci. Ili kako kaže, trojka koja je bila simbol multietničke Republike Bosne i Hercegovine i njene Armije.

“Uvijek smo bili skupa. U ratu. I miru. Ova ‘trojka’ bila je simbol multuetničke Republike Bosne i Hercegovine i njene Armije. Mi nikada nismo izdali ideju za koju smo se borili i u ratu, i u miru. Mnogi drugi jesu. Posljednji pozdrav mom saborcu Jovanu Divjaku”, napisao je Halilović.

Udruženja generala BiH: Nenadoknadiv gubitak

Udruženja generala Bosne i Hercegovine sa velikom tugom primilo je vijest o smrti Jovana Divjaka. Kako su podsjetili, pokojni Divjak je bio prvi predsjednik Skupštine Udruženja generala BiH.

“Sa velikom tugom primili smo vijest o smrti našega prijatelja, saborca, kolege i prvog predsjednika Skupštine Udruženja generala Bosne i Hercegovine Jovana Divjaka. Njegovo znanje i iskustvo, kao vojnika, bilo nam je od velikog značaja u toku odbrane od agresije na Republiku BiH. Njegovi ljudski kvaliteti su u nas unosili mir”.

Iz Udruženja su kazali kako je ovo “nenadoknadiv gubitak”.

“Smrću našega kolege i prijatelja svi smo na gubitku, jer nestanak patriote kao što je bio general Divjak je nenadoknadiv. U ime svih članova Udruženja generala Bosne i Hercegovine izražavam žaljenje. Članovima porodice Divjak najdublje saučešće”, poručeno je iz Udruženja.

(Kliker.info-N1)

10.04.2021.

PISMO JOVE DIVJAKA IZ 1992. GODINE: ,,NEĆE ME POKOLEBATI MALICIOZNE I GNUSNE OPTUŽBE. SMRT NEOFAŠIZMU!"

10.04.2021.

GENERAL I NJEGOVA OSTAVŠTINA


GENERAL I NJEGOVA OSTAVŠTINA

Foto: Radiosarajevo.ba



/////////////////////////////////////////////////////////



///////////////////////////////////////////


“Dao bih život za njega”

Foto: Mario Boccia


10.04.2021.

TENZIČNE PORUKE SA OBJE STRANE U CRNOJ GORI

10.04.2021.

PUTIN POZVAO ERDOGANA DA SAČUVA STATUS KVO U PRISTUPU CRNOM MORU

Putin pozvao Erdogana da sačuva status kvo u pristupu Crnom moru


Crno more

Crno more

Ruski predsednik Vladimir Putin zatražio je danas od turskog kolege Redžepa Tajipa Erdogana da sačuva postojeći ugovor koji se smatra povoljnijim za prolazak ruskih ratnih brodova kroz turske moreuze na Crnom moru.

Zahtev je upućen pošto je Erdogan izrazio želju da izgradi novi kanal u Istanbulu da bi rasteretio Bofsor, jedan od najprometnijih moreuza u svetu.

Ali taj projekat bi, prema protivnicima, mogao da ugrozi Konvenciju iz 1936. godine, koja garantuje slobodan prolazak civilnih brodova u Bosforskom i Dardanelskom moreuzu, u doba mira i rata.

Za Moskvu je konvencija važna jer postavlja manja ograničenja za prolazak ratnih brodova zemalja koje se graniče sa Crnim morem, među kojima je Rusija.

Posmatrači smatraju da bi moguće revidiranje konvencije olakšalo pristup Crnom moru ratnim brodovima iz drugih zemalja, kao što su SAD ili članice NATO-a, čemu bi se Moskva protivila.

"U vezi sa turskim projektom izgradnje Istanbulskog kanala, ruska strana je naglasila važnost očuvanja konvencije, kako bi se osigurala regionalna stabilnost i bezbednost", navodi se u saopštenju Kremlja.

TASS: Ankara obavestila da će američki ratni brodovi uploviti u Crno more 15. aprila



Ankara je obavestila članice konvencije iz Montrea da će američki ratni bordovi uploviti iz Mediterana u Crno more, prolazeći kroz Bosfor, 15. aprila, obavestila je ruska ambasada u glavnom gradu Turske, a prenosi agencija Tass."U skladu sa konvencijom, Turska je poslala obaveštenje članicama da će američki ratni brodovi iz Mediterana 14. aprila proći kroz Bosfor i 15. aprila ući u Crno more", saopštila je ambasada.

Agenciji je ranije u petak neimenovani izvor iz turskog ministarstva inostranih poslova potvrdio da će dva američka ratna broda ostati u Crnom moru do 4. ili 5. maja.

Mreža CNN je u četvrtak citirala američkog oficira kojije izjavio da slanje američkih vojnih brodova u Crno more podrška Ukrajini i da je to "specifična poruka" Moskvi, zbog pojačanog prisustva ruskih snaga na ukrajinskoj istočnoj granici.

Stejt department nije Tass-u potvrdio ove informacije.

10.04.2021.

CRTICA O GENERALU; AUTOR ZLATKO DIZDAREVIĆ : "DAO BIH ŽIVOT ZA NJEGA"


“Dao bih život za njega”

Foto: Mario Boccia

“Za njega sam bio spreman da dam život onda, u jesen ’92. isto kao što bih i danas”.

Neću o Jovi Divjaku i prijateljstvu sa njim, znam kako to ide sa storijama o njemu sada i sa onima koji ga se sjećaju. Frankofonac, znao je kazati – deja vu. Danas, nakon toliko godina, sjetim se povodom storija o generalu (usput, generali nikada i nigdje nisu “bivši”, bez obzira na okolnosti) jednog slučaja koji, mene što se tiče, govori o njemu više od svih naknadnih sjećanja i storija. Samo zato imam potrebu da to ispričam kao usputni, autentični svjedok.

U julu 1995. godine – svi koji se tog sarajevskog ljeta sjećaju znaju da je to bilo vrijeme najgorih bombardovanja grada, valjda očajničkog i “oproštajnog” pred poraz koji je slutio čak i topovnicima oko Sarajeva – stjecajem okolnosti zatekao sam se kao postoperativni pacijent u tada tek bivšoj “vojnoj bolnici”. Bilo nas je troje u sobi na hirurgiji. Jedan momak iz Foče i jedan iz Sarajeva, pored mene kojeg je u svoj ratnoj muci operisao Abdulah Nakaš, zbog crnih slutnji “civilne” bolesti. Dvojica cimera bili su borci Armije BiH, prethodno teško ranjeni.

Dva dana nakon operacije, negdje u suton, banuo je u sobu general Divjak sa nekom kesom “poklona” kupljenih od preprodavača na Markalama, tržnici koja je ušla u istoriju zločina sa brda, prvi put u februaru ’94. i onda ponovo mjesec dana nakon ove pričice, krajem avgusta ’95. Tada je to napokon postalo dovoljno NATO-u da se promeškolji povodom epohalnog zločina nad Sarajevom.

General Jovo došao je u bolnicu da me obiđe i ohrabri. Sa dvojicom ranjenih boraca u krevetima pored mene ostao je duže nego sa mnom. Razumio sam. Kazao mi je kasnije, “o tebi ‘civilu’ u ratu sve znam, a znam i da ćeš shvatiti, njihove sudbine su priča za našu istoriju…” Sokove koje mi je donio dao je njima. Rekao je, “mi ćemo to nadoknaditi”. Shvatio sam, i kasnije smo nadoknadili više puta. Htio je da zna sve o njima, ko su i odakle su, o jedinici u kojoj su bili, koga imaju, kako su teško ranjeni, ko im je komandovao… Meni je rekao samo, “čekamo te da nastavimo uz pobjedu pred kojom smo…”

Kada je otišao, nas trojica šutili smo u polumraku dok momak iz Sarajeva, sjećam se da se zvao Enes, ne reče, više kao za sebe: “Za njega sam bio spreman da dam život onda, u jesen ’92. isto kao što bih i danas”. Znali smo da priča ima nastavak povodom ovoga, ovako kazanog. I nastavio je: “Nas četvorica ostavljeni smo da čuvamo poziciju nakon jedne akcije gore na Trebeviću, direktno na liniji sa njima, u jednoj rupi iskopanoj pod stijenom i prekrivenoj granjem sa okolnog drveća… “Oni” su bili tu na pedesetak metara i vjerovatno su slutili da smo mi samo malo dalje. Vjerovatno nisu bili sigurni koliko nas je i umirili su se. Treći, četvrti dan ostali smo bez ikakvog kontakta sa našima, imali smo minimum municije, dvije-tri ručne granate i ništa od hrane. Četvrte noći, sjećam se velika kiša je padala, mi šćućureni ispod granja i jednog šatorskog krila, čujemo ispotiha nečije kretanje prema nama. Mislili smo da su “oni” i da nam se prikradaju. Onda je neko iz mraka više šaptom kazao ‘mi smo, naši…” Među nas je mokar k’o čep ušao general Divjak. Sa njim je bio jedan pratilac. Pod miškom je nosio dvije štruce mokrog hljeba, četiri konzerve paštete i mokru šteku “Drine”. Neću to nikad zaboraviti. Izljubio se sa nama i pravdao se što je hljeb mokar. Pitao je kako smo, jesmo li svi dobro, izvinuo se što nije prije saznao da smo tu gdje smo i zašto smo, praktično, zaboravljeni. Tada sam osjetio da je mislio kako je, zapravo, u cijeloj ondašnjoj vojnoj situaciji cijenio da je to bez velikog smisla. Nas nekoliko bi oni sa druge strane bez problema pomeli začas nakon što utvrde koliko nas je, gdje smo i koliko smo “moćni”. Razmišljao je logikom školovanog oficira, ali i čovjeka humaniste. Obećao je da će dogovoriti da nas izvuku odatle. Tako je i bilo… Eto, odonda znam ono što i danas. Za takvog čovjeka, takvog komandanta koji misli na svakog vojnika, za takvog vojnika a pri tome i humanistu, dao bih život…

Bilo je dovoljno za razumjeti o kakvom se čovjeku i komandantu u slučaju Jovana Divjaka radilo. I zašto su ga voljeli svi koji su se makar i jednom sa njim sreli. Istorija je već rekla o njemu što je trebalo. Biće toga još. Mene što se tiče, i ova pričica koju sam čuo lično, u polutami nekadašnje vojne bolnice, danas bolnice “Abdulah Nakaš”, bila je dovoljna za nepostavljeno već tek usput pominjano pitanje – kako smo i zašto postali prijatelji od dana uoči rata pa sve do njegovog odlaska u sarajevsku istoriju.

09.04.2021.

POVODOM SMRTI JOVANA DIVJAKA: VLADA KS PROGLASILA 13. APRIL DANOM ŽALOSTI

Povodom smrti Jovana Divjaka

Vlada KS proglasila 13. april Danom žalosti


////////////////////////


////////////////////////////

U COVAX-u potvrdili sigurnost AstraZenecine vakcine
Foto: Vijesti.ba

//////////////////////////////////


/////////////////////////////////////


/////////////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////////


///////////////////////


//////////////////////////////


///////////////////////////

09.04.2021.

KRIVIĆ ODGOVORIO ĆOSIĆU: NA VIJEĆNICI PIŠE SAMO ISTINA, A VI POČISTITE SVOJU AVLIJU

Krivić odgovorio Ćosiću: Na Vijećnici piše samo istina, a vi počistite svoju avliju

Krivić odgovorio Ćosiću: Na Vijećnici piše samo istina, a vi počistite svoju avliju
Foto: Avaz

Vijećnik u općini Stari Grad i politički direktor SBB-a Anis Krivić odgovorio je gradonačelniku Istočnog Sarajeva Ljubiši Ćosiću, koji je Gradu Sarajevo i Općini Stari Grad danas uputio zahtjev za uklanjanje tabli na Vijećnici i u ulici Ferhadija kojima se srpski narod karakterizira kao “zločinački i agresorski” i kojima se “podstiče mržnja prema Srbima”.

Reakciju Krivića prenosimo u cijelosti:

"Poštovani gradonačelniče Ćosiću, Sarajevo neće mijenjati nazive svojih ulica sve dok vi, koji to predlažete Sarajlijama ne odgovorite jasno i glasno ko je izvršio agresiju na BiH i držao Sarajevo pod opsadom 1425 dana. Prije vašeg prijedloga, bilo bi dobro da nama koji smo četiri godine živjeli pod granatama, kažete ko nas je granatirao i zašto je to radio.

Na tabli na Vijećnici piše samo istina, ništa drugo.

Gospodine Ćosiću, prije bilo kakvog upućivanja prijedloga nama, prvo počistite svoju avliju, zamijenite imena ulica koje su nazvane po osuđenim ratnim zločincima. Možda da razmislite o promjeni imena spomenika u Istočnom Sarajevu kojeg ste nazvali po preminulom ruskom ambasadoru u UN Vitaliju Čurkinu, koji je spriječio da UN izglasa rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Nakon toga, možda biste imali pravo i legitimitet nešto tražiti od nas.

Istina ima jedno lice! Budite hrabri pogledati je!”

(Vijesti.ba / Avaz)

09.04.2021.

GRADONAČELNICA SARAJEVA KARIĆ PORUČILA ĆOSIĆU: NEĆE BITI PROMJENA PLOČA NA VIJEĆNICI I U FERHADIJI



//////////////////////////

///////////////////////


///////////////////////


//////////////////////////


///////////////////////////


/////////////////////////


///////////////////////


///////////////////////


/////////////////////////


/////////////////////////////



//////////////////////////


////////////////////


/////////////////////////


////////////////////


/////////////////////


//////////////////////////

09.04.2021.

NELSON I FIELD: "... I NAGRADA IDE FILMU 'QUO VADIS, AIDA?' IZ BiH"

Nelson i Field: "... I nagrada ide filmu 'Quo Vadis, Aida?' iz BiH"

Nelson i Field: "... I nagrada ide filmu 'Quo Vadis, Aida?' iz BiH"
Foto: Facebook

"Što se nas tiče, vi ste već pobjednici". Poručili su ovo u zajedničkoj videoporuci ambasadori SAD-a i Velike Britanije u BiH Eric Nelson i Matt Field, obraćajući se sjajnoj ekipi bh. filma "Quo Vadis, Aida?", predvođenoj rediteljicom Jasmilom Žbanić.

- Danas slavimo uspjeh, nadu, budućnost. Čast nam je biti ovdje s vama. U ovim teškim vremenima kada se čitav svijet hrabro bori protiv pandemije, naša stvarnost postaje bolja sa svakom dobrom viješću, sa svakim uspjehom. Danas smo ovdje jer slavimo uspjeh bh. rediteljice Jasmile Žbanić, producenta Damira Ibrahimovića i njihove fantastične ekipe filma "Quo Vadis, Aida?" - poručili su ambasadori.

Ambasador Nelson podsjeća da je ovaj bh. film nominiran za prestižnu nagradu "Oscar" u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. Field dodaje da su film i rediteljica Žbanić nominirani i za dvije prestižne nagrade "British Academy Film Awards", u kategoriji najbolji film i najbolja režija.

- Jasmila i Damire i tim "Quo Vadis, Aida?" danas slavimo s vama. Što se nas tiče, vi ste već pobjednici. Jako sam sretan što ovaj važan film svaki dan privlači sve više pažnje. Kao što je sama Jasmila rekla, ovo nije film o "krivici ili osveti". Namjera mu je da očuva sjećanje na ovaj važan i tragičan događaj i podstakne razgovor o pomirenju - govori Nelson.

Ističe kako je ovaj film važan i na kulturološkom i ljudskom nivou, jer podsjeća koliko je važan ljudski život, koliko je važno sjećanje, a ne poricanje historije, kao i da je važno koristiti sjećanje da bi se odala počast prošlosti i krenulo naprijed ka svjetlijoj budućnosti.

- Umjetničko djelo poput "Quo Vadis, Aida?" svima nam pomaže da učimo iz prošlosti da se ovakav genocid nikada više ne dogodi i da nikada niko ne bude proganjan zbog etničke pripadnosti, rase, vjere, pola ili seksualne orijentacije. Samo prihvatanjem istine o prošlosti možemo naučiti lekcije za budućnost, osigurati mir i doći do pomirenja svih - poruka je ambasadora Fielda.

Nelson je istakao i sjajnu glumu Jasne Đuričić, koja je, kako je rekao, našim srcima približila patnje majki, supruga i kćerki žrtava srebreničkog genocida.

- Čestitamo svim Bosancima i Hercegovcima na ovom velikom uspjehu bh. filma. Najveća čestitka filmskoj ekipi koja je okupila talente iz cijelog regiona. Želimo vam puno sreće u Ujedinjenom Kraljevstvu i Americi. Od srca se nadamo da je april mjesec kada ćemo čuti: "... I nagrada ide filmu 'Quo Vadis, Aida?' iz Bosne i Hercegovine" - poručili su na kraju videoporuke ambasadori Nelson i Field.

(Vijesti.ba)

09.04.2021.

POSTUPAK ZBOG DANA RUSKIH DOBROVOLJACA U VIŠEGRADU

09.04.2021.

PISMO JOVE DIVJAKA IZ 1992. GODINE: „NEĆE ME POKOLEBATI MALICIOZNE I GNUSNE OPTUŽBE. SMRT NEOFAŠIZMU!“

09.04.2021.

BERNARD HENRI LEVY: JEDINI KOJEG SAM NAZVAO "MOJ GENERAL" BIO JE JOVAN DIVJAK



/////////////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////////////

////////////////////////////

Preminuo britanski princ Philip
Foto: Vijesti.ba
Vojvoda od Edinurgha

/////////////////////////////


//////////////////////////


///////////////////////////


/////////////////////////


///////////////////////////////////////


/////////////////////////



//////////////////////////////


//////////////////////////////


/////////////////////////////


09.04.2021.

SATKO BITANGA : ŠTA BI BILO DA JE BILO (1991.) I ŠTA BI BILO KAD BI BILO (2021.)???!!!














Trideset godina je već prošlo od raspada bivše nam zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Neki od nas se dobro sjećamo kako se živjelo tada u toj i takvoj Jugoslaviji, a poznato je i koji su tada bili vodeći i glavni političari bivše SFRJ, te tadašnjih republika i autonomnih pokrajina. Isto tako, iz vlastitog iskustva znamo i kakvi su bili naši međusobni ljudski i komšijski odnosi, kao i kakvi su u to vrijeme bili politički, ekonomski, socijalni i svaki drugi odnosi u društvu između republika i autonomnih pokrajina, a posebno kakvi su bili odnosi među svim tadašnjim narodima, narodnostima i nacionalnim manjinama u bivšoj SFRJ.

Piše : Satko Bitanga

“BRATSTVO I JEDINSTVO” je bio najpoznatiji slogan iz tog vremena, koji je trebao opisivati i predstavljati “bratski odnos” između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i “jednakost” svih građana u tadašnjoj socijalističkoj državi. Titova poznata rečenica: “Čuvajmo Bratstvo i Jedinstvo kao zjenicu oka svoga” je bila najpoznatija i opće prihvaćena narodna krilatica i parola. Jedno od najvećih državnih priznanja i odlikovanja SFRJ bio je “ORDEN BRATSTVA i JEDINSTVA”, koje se dodjeljivao “… za posebne zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda..” Pored toga, širom Jugoslavije, “BRATSTVO i JEDINSTVO” je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, a po njemu je nazvan i autput koji je spajao Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje….

Mislilo se da “Bratstvo” i “Jedinstvo” predstavljaju najbolja riješenja međunacionalnih odnosa u državi kakva je bila Jugoslavija. Nažalost, uvjerili smo se svi mi da to nije bilo baš tako, kao i da mnogi političari, ali i mnogi obični ljudi u bivšoj SFRJ nisu baš iskreno i na isti način shvatili ni “Bratstvo”, niti “Jedinstvo”. Nekada vrlo moćna i snažna Titova Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija počela je slabiti vrlo brzo nakon njegove smrti 1980. godine, Poslije ZOI 1984. u Sarajevu bilo je sve gore i gore, posebno krajem osamdesetih godina.

A sve je zatim krenulo nezaustavljivo i bezpovratno “niz vodu”, te kulminiralo devedesetih godina prošlog stoljeća kada se nekadašnja naša velika, snažna, moćna, jedinstvena i zajednička država SFRJ međusobnim ratovima, zločinima i ubijanjima… raspala u paramparčad i kao pravi “mjehur od sapunice”. A moglo je bolje….samo da je više bilo pameti i mudrosti….

Svi mi znamo dobro kako se živi sada u svim ovim sadašnjim samostalnim državama i autonomnim pokrajinama nastalim nakon tragičnog, brutalnog i krvavog raspada SFRJ. Znamo svi mi i kakvi su nam sadašnji političari u svim ovim nezavisnim državama i autonomnim pokrajinama u kojima živimo, a odlično znamo i kakvi su naši međusobni odnosi, kako u BiH, tako i na cijelom prostoru bivše SFRJ.

“BRATSTVO i JEDINSTVO”, najpoznatija parola kojoj se nekad klicalo u cijeloj SFRJ, ubrzo nakon Titove smrti izvrgnuta je od mnogih političara, kao i raznih akademika, intelektualaca, umjetnika, sportaša, nekih radnika, seljaka i mnogih drugih običnih ljudi pravom ruglu i ismijavanju. Usljedili su ružni i nesretni događaji za sve nas, koji su doveli do krvavog raspada nekadašnje zajedničke države. Za neke je to bila jednostrana “secesija” Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, a kasnije Crne Gore i Kosova i “razbijanje” Jugoslavije, za druge je to bila “veliko srpska” i “crnogorska” “agresija” i želja za stvaranjem “Velike Srbije”, pod krinkom “Krnje Jugoslavije”, za treće je to bio samo i isključivo odbrambeni rat i borba tih istih republika i u njima većinskih naroda za svoju stoljećima sanjaju i željenu samostalnost i slobodu.

Siguran sam da na pitanje: “Ko je, zašto i koliko kriv za raspad Jugoslavije?” nikada neće biti jedinstvenog odgovora i sa tim se treba napokon pomiriti, a ne da jedni druge i dalje stalno pokušavamo ubijediti samo u naše mišljenje, naš stav i našu “istinu”. Pokojni, veliki i neponovljivi dobri čovjek Đorđe Balašević je, bar za mene, to lijepo napisao i otpjevao u stihovima svoje pjesme “KRIVI SMO MI”, ali i ta Đoletova pjesma se nekima sviđa, a nekima ne. A moglo je sve biti možda biti i drugačije i bolje…

Sve ove naše mlade generacije rođene krajem osamdesetih i nakon toga se ne mogu ni sjećati svega ovoga iz vremena bivše Jugoslavije, a niti znaju kako je zaista tada bilo i kako se živjelo u toj državi. A isto tako ni ove mlade generacije rođene krajem devedestih godina i nakon toga ne mogu se ni sjećati, niti znati šta se dešavalo tokom proteklih ratova i raspada SFRJ. Oni o tome mogu sam slušati razne priče svojih roditelja i starijih ljudi, mogu o tom vremenu čitati iz mnogih domaćih i stranih knjiga, dokumenata i analiza, gledati igrane i dokumentarne filmove, nTV serije i pozorišne predstave na ove teme, a mogu i sami to detaljnije istraživati i donositi svoje osobne zaključke. Do njih je i do njihove svijesti…

Da podsjetim, zadnje Predsjedništvo SFRJ se 1991. godine sastojalo od OSAM predstavnika tadašnjih ŠEST Socijalističkih Republika i DVIJE Autonomne Pokrajine. Činili su ga sljedeći članovi:

  1. Stjepan Mesić predsjednik Predsjedništva (predstavnik SR Hrvatske),
  2. Borislav Jović, (predstavnik SR Srbije),
  3. Janez Drnovšek (predstavnik SR Slovenije),
  4. Bogić Bogićević (predstavnik SR BiH),
  5. Nenad Bućin (predstavnik SR Crne Gore),
  6. Vasil Tupurkovski (predstavnik SR Makedonije),
  7. Riza Sapunxhiu (predstavnik AP Kosovo i Metohija) i
  8. Jugoslav Kostić (predstavnik AP Vojvodine).

Ove 2021. godine, na području bivše SFRJ postoji trenutno ŠEST u potpunosti međunarodno priznatih i samostalnih država koje su sve članice Ujedinjenih naroda i JEDNA, za neke međunarodno priznata država Republika Kosovo, a za druge AP Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, i koja još nije članica Ujedinjenih naroda. Jedino je AP Vojvodina u istom statusu kao i 1991. godine i nalazi se u sastavu Republike Srbije.

Predsjednici i prvi ljudi svih ovih u potpunosti međunarodno priznatih, kao i djelimično priznatih ili nepriznatih država/pokrajina, da postoji sada neka zajednička država/unija/zajednica Jugoslavija i njeno kolektivno Predsjedništvo po sadašnjoj funkciji bi mogli biti članovi ovog kolektivnog Šefa takve Jugoslavije ili možda neke zajedničke države/unije/zajednice pod nekim drugim imenom.

Na današnji dan 05.04.2021. u sastavu takvog kolektivnog Predsjedništva bilo bi OSAM osoba:

  1. Borut Pahor (predsjednik Republike Slovenije),
  2. Zoran Milanović (predsjednik Republike Hrvatske),
  3. Milorad Dodik (aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH, u čijem sastavu su još Željko Komšić i Šefik Džaferović),
  4. Aleksandar Vučić (predsjednik Republike Srbije),
  5. Milo Đukanović (predsjednik Crne Gore),
  6. Stevo Pendarovski (predsjednik Republike Sjeverne Makedonije),
  7. Igor Mitrović (predsjednik Vlade AP Vojvodine) i
  8. Vjosa Osmani (jučer izabrana predsjednica Republike Kosovo za neke, ili predsjednica AP Kosovo i Metohija za druge).

Baš me zanima mišljenje o političkoj i ljudskoj kvaliteti ondašnjih bivših i sadašnjih političara/ki sa prostora bivše SFRJ???!!!

Vrlo bi zanimljivo bilo i znati kakav bi bio rezultat glasanja ovih sadašnjih političara o nekoj vrlo bitnoj stvari kao što je to bilo npr. glasanje članova Predsjedništva SFRJ o proglašenju vanrednog stanja na sjednici Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ održane 12., 14. i 15. marta 1991.???!!!

Posebno bi bilo zanimljivo i mišljenje: “Da li se tada ili sada bolje živjelo, kao i da li bi, ili ne bi bilo bolje, da je ta zajednička država Jugoslavija u nekoj formi i kakvoj opstala??!!”

A najbolje bi bilo, po mome mišljenju, i ne pokušati dati odgovor na pitanje: “Zašto se Jugoslavija raspala na svoje sastavne dijelove i ko je kriv i odgovoran za to???!!!” Siguran sam da svi mi imamo “svoj” odgovor i na ovo pitanje, imam ga i ja, ali sam isto tako siguran da bi naši odgovori bili često npotpuno razliičiti i suprotni, jer su nam i iskustva drugačija. Iako mnogi kažu: “ISTINA JE SAMO JEDNA”, što se tiče moga iskustva i većine nas sa prostora bivše SFRJ i Balkana, koji svi imamo neke “svoje istine”, nisam baš nimalo siguran u to da je ova tvrdnja ISTINITA!!!???

Da se podsjetimo, i da je na prijedlog Glavnog štaba JNA trebala je na toj martovskoj sjednici 1991. u Beogradu biti donijeta odluka o zavođenju vanrednog stanja u Jugoslaviji i povećanju borbene gotovosti JNA. Pojedini članovi Predsjedništva SFRJ kao učesnici ove sjednice su taj prijedlog shvatili i tumačili kao vojni udar i uvođenje vojne uprave na cijeloj teritoriji tadašnje Jugoslavije. Kasnije će stav Bogića Bogićevića, člana Predsjedništva iz SR Bosne i Hercegovine, koji nije podržao takav prijedlog Glavnog štaba JNA, biti tumačen kao odlučujući glas i faktor sprečavanja vojnog udara.

Štab Vrhovne komande JNA na ovoj poznatoj Sjednici održanoj u Beogradu bio je u sastavu:

  1. Veljko Kadijević, general armije i savezni sekretar za odbranu,
  2. Blagoje Adžić, general-pukovnik i načelnik štaba Vrhovne komande JNA i
  3. Stane Brovet, admiral i zamjenik saveznog sekretara za odbranu.

Predsjedništvo SFRJ, u funkciji Vrhovne civilne komande i sa članovima iz svih tadašnjih saveznih republika i autonomnih pokrajina, a koje je tada svojim glasanjem odlučivalo o ovom prijedlogu Vrhovne komande JNA bilo je u sastavu:

  1. Borisav Jović, član Predsjedništva iz SR Srbije i tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ,
  2. Riza Sapunxiu, član Predsjedništva iz AP Kosovo i Metohija,
  3. Jugoslav Kostić, član Predsjedništva iz AP Vojvodine,
  4. Stjepan Mesić, član Predsjedništva iz SR Hrvatske,
  5. Bogić Bogićević, član Predsjedništva iz SR BiH,
  6. Nenad Bućin, član Predsjedništva iz SR Crne Gore,
  7. Vasil Tupurkovski, član Predsjedništva iz SR Makedonije i
  8. Janez Drnovšek, član Predsjedništva iz SR Slovenije. 

Sigurno sada nije nimalo lako bilo kome objektivno odgovoriti niti na jedno od ovih mojih gore spomenutih hipotetičkih pitanja, jer je sve to kako unutrašnja, tako i vanjska politika, ali istovremeno i naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost, bilo pojedinačna ili zajednička svejedno… A glavna politička odgovornost za našu prošlost, našu sadašnjost i za našu budućnost na ovim prostorima je uvijek bila, sada je, a i ostati će kako na ovim, tako i na nekim drugim bivšim, aktuelnim i budućim političarima.

Ali, pored političara, puna građanska odgovornost za našu i sudbinu naših država je bila, sada je, a tako će i ostati i u budućnost, i na svima nama koji smo ranije glasali, sada glasamo ili ćemo glasati na nekim budućim demokratskim i višestranačkim izborima, jer samo tada i na taj način imamo priliku i mogućnost da slobodno, svojom voljom biramo pojedine političare koji će nakon izbornih rezultata formirati vlast i odlučivati i u naše ime. 

Do njih je sigurno, ali još više do nas! Zato, pamet u glavu, a olovku u ruke, jer ipak je na kraju najviše do nas, pa zato demokratski i slobodno birajmo one političare kojima vjerujemo!!!

09.04.2021.

3. MAJ. 1992. : LEGENDARNI SNIMAK JOVANA DIVJAKA: NE PUCAJ, NE PUCAJ...

Legendarni snimak Jovana Divjaka: Ne pucaj, ne pucaj...


////////////////////////////////


/////////////////////////////


///////////////////////


/////////////////////////


//////////////////////////


///////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////////


//////////////////////////////

08.04.2021.

U SARAJEVU PREMINUO JOVAN DIVJAK, GENERAL ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE

U Sarajevu preminuo Jovan Divjak, general Armije BiH

U Sarajevu preminuo Jovan Divjak, general Armije BiH
Jovan Divjak

U Sarajevu je u 84. godini preminuo general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak.

Jovan Divjak rođen je 11. marta 1937. godine u Beogradu, gdje je završio 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komadanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu.

Kasnije je također završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu Teritorijalne odbrane BiH. Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, prenosi Oslobođenje.

Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti iz Bosne i Hercegovine. Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na devet mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

Uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice i optužnice o počinjenim ratnim zločinima, koju je raspisala Srbija, 3. marta 2011. godine u 20 sati na bečkom aerodromu na putovanju iz Sarajeva za Italiju. 29. jula 2011. godine austrijski sud odbija zahtjev Srbije za izručenje i oslobađa Jovana Divjaka.

Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju "Obrazovanje gradi BiH". Ovo udruženje pomaže djeci koja su izgubila roditelje u ratu da se školuju. Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin.

(Vijesti.ba)

08.04.2021.

BAKIR IZETBEGOVIĆ : KINESKI RESPIRATORI U 4O ZEMALJA SVIJETA, SAMO U FBiH PROBLEM


////////////////////////


/////////////////////////


/////////////////////////


//////////////////

////////////////////////

////////////////////////

////////////////////

//////////////////////

/////////////////////

///////////////////////


//////////////////////


//////////////////


//////////////////


////////////////////////

08.04.2021.

ONI SU GRAĐANE SARAJEVA UBIJALI I TERORIZIRALI ČETIRI GODINE

08.04.2021.

DENIS BEĆIROVIĆ : MILORAD DODIK POZIVA NA RAT I TO TREBA JAVNO REĆI

Bećirović: Dodik poziva na rat i to treba javno reći

Bećirović: Dodik poziva na rat i to treba javno reći
Foto: FENA

Delegat u Klubu bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović je na početku današnje sjednice postavio pitanje predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji „da li podržava Dodokovu politiku razbijanja države BiH“.

Bećirović je konstatirao da je između posljednje i današnje sjednice Doma naroda, uprkos pandemiji i ogromnim problemima s kojima se suočavaju svi građani BiH, Milorad Dodik intenzivirao politiku zagovaranja destrukcije BiH.

Kaže da je zato postavio pitanje predsjedavajućem Vijeća ministara BiH „da javno, otvoreno i precizno kaže da li i on podržava Dodokovu politiku razbijanja države BiH“.

Bećirović je naveo kako Dodik javno poručuje da ima jasan plan i koncept, kako on kaže, kako treba razbiti državu BiH.

- Smatram da je vrijeme da mu odgovorimo na takve antiustavne i antidejtonske poruke, ne na nekom sporednom mjestu, već ovdje u državnom parlamentu BiH - kazao je Bećirović.

Dodao je da riječ razdruživanje, koju koristi Molorad Dodik, „jedan obični separatistički eufemizam“.

- Nema nikakvog razdruživanja u BiH, riječ razdruživanje je zamjena za riječ rat. Dodik poziva na rat i to treba javno reći. Nema i ne može biti ni mirnog, ni nemirnog razdruživanja države BiH. Nije to moglo ni 1992., ne može ni danas i neće moći nikada i to Milorad Dodik treba jednom da upamti za sva vremena - poručio je Bećirović.

Također je poručio Dodiku da „ako krene u taj antiustavni scenario razbijanja države, u tom slučaju treba konstatirati da je on odgovaran za unilateralno rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH“.

- Tužilaštvo i Sud BiH moraju raditi svoj dio posla, jer je to najteže moguće antiustavno i krivično djelo u našoj državi. Treće, državni organi BiH, u skladu sa Ustavom i zakonom, u tom eventualnom antiustavnom scenariju kojeg Dodik najavljuje, dužni su odmah uhapsiti i Dodika i sve eventualne saučesnike u jednom takvom antiustavnom činu - kazao je Bećirović.

Istaknuo je da stavove koje je izrekao, nisu samo njegovi lični stavovi.

- Ove stavove sam prezentirao i na Klubu Bošnjaka i tretirajte ih kao jednoglasan stav cijelog Kluba Bošnjaka, a također i kolege Zlatka Miletića iz Kluba Hrvata - naveo je Bećirović.

Na ovo izlaganje reagirao je zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić, koji je kazao da je izneseno niz optužbi, a ne delegatsko pitanje.

- Ovdje se poziva na hapšenje srpskog člana Predsjedništva BiH. Mislim da je ovo nedopustivo - kazao je Špirić.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija je kazao da neće biti neko preko koga će se prenositi poruke bilo kome, pa ni predsjedavajućem Predsjedništva BiH.

- Na ovo pitanje je nemoguće odgovoriti, iz dva razloga. Iz prvog zato što su u pitanju sadržane sve netačne konstaticije vezano za stavove predsajedavajućeg Predsjedništva BiH. Druga stvar, moj odnos sa predsjednikom SNSD-a je naša stvar i ovo nije mjesto na kojem će se razgovarati o odnosu predsjednika SNSD-a i jednog od članova SNSD-a kao što sam ja - kazao je Tegeltija.

Dodao je da Milorad Dodik, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, kao predsjednik SNSD-a, svoje stavove javno iznosi u institucijama BiH, u institucijama RS, putem medija i svi stavovi su jasni, transparentni i javni.

- Svi stavovi Dodika i kada govori o ustavnom uređenju i promjenama u BiH, iznosi javno i svaki put samo zagovara jednu stvar, dogovor nas unutar BiH, a ne dogovor nekih izvan BiH - kazao je Tegeltija.

Istaknuo je da „prijetnja o hapšenju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i njegovih saradnika neprihvatljiva“.

Predsjedavajući Kluba srpskog naroda Sredoje Nović je kazao kako neće da sluša optužbe da treba hapsiti ni njega, ni Milorada Dodika, ni bilo koga.

- Je li ovo sudnica, je li ovo podignuta optužnica, je li ovo znači definitivno da mi trebamo da se raziđemo. Ako je ovako ja sam spreman i zatražiti da napustimo današnju sjednicu, u ime Kluba srpskog naroda – kazao je Nović.

Nakon njegove diskusije data je pauza od pola sata, nakon koje je nastavljena sjednica.

(Vijesti.ba / FENA)

08.04.2021.

BENJAMIN KARIĆ JE NOVA GRADONAČELNICA SARAJEVA: ŽELIM DA BUDEMO VELIKI TIM KOJI RADI ISKLJUČIVO U INTERESU SARAJEVA I BiH

Benjamina Karić je nova gradonačelnica Sarajeva : Želim da budemo veliki tim koji radi isključivo u interesu Sarajeva i BiH


Vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva izglasali su Benjaminu Karić (SDP) za novu gradonačelnicu Sarajeva.

Karić je članica Socijaldemokratske partije (SDP) BiH, a predložena je nakon što se iz utrke povukao Bogić Bogićević. Ona je kandidatkinja koju je podržalo 15 vijećnika iz SDP-a, Naše stranke i Naroda i pravde.

Izabrana je jednoglasno sa 26 glasova “za”.

Benjamina Karić (rođena Londrc) rođena je 1991. godine u Sarajevu, a izjašnjava se kao ostali. Od svoje 18. godine je članica SDP-a, a od 2019. godine je i potpredsjednica svoje partije. Uporedo je diplomirala na dva fakulteta, na Pravnom fakultetu i na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta.

“Povlačenje kandidature Bogića Bogićevića za ovu funkciju je za sve nas bilo veliki šok i još veće razočarenje”, napisali su iz SDP-a u predstavljanju Karić kao kandidatkinje za gradonačelnicu.

“Kao i mnogi građani Sarajeva, i mi smo to željno iščekivali, jer smo u tome vidjeli pozitivnu promjenu i novu nadu. Građani Sarajeva su svojom nesebičnom podrškom pokazali šta misle o ovom bosanskohercegovačkom velikanu. Nakon neprincipijelnog ponašanja pojedinih vijećnika prilikom glasanja u Gradskom vijeću Sarajeva, mogli smo naslutiti da će Bogićević povući svoju kandidaturu. Njegov nesalomljivi karakter i odlučnost su upravo ono što ga najbolje opisuje i ono zbog čega ćemo mu uvijek biti zahvalni. Opredijelili smo se za osobu koja će svojom energijom i znanjem voditi Grad. Kandidatura Benjamine Karić pokazuje kakvo Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu SDP BiH želi vidjeti”, kazali su iz SDP-a, a navodi Slobodna Bosna.

Benjamina Karić naslijedit će Abdulaha Skaku (SDA) i postati 39. osoba na čelu Sarajeva i druga žena.

Novoizabrana gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić obratila se vijećnicima Gradskog vijeća Sarajeva nakon što je položila svečanu zakletvu. Kazala je kako je ovo velika čast i obaveza te da će učiniti sve da sa svojim saradnicima opravda povjerenje. Pozvala je sve vijećnike i uposlenike Gradske uprave da joj pomognu u razvijanju glavnog grada BiH i podsjetila na njegove vrijednosti. Najavila je nove korake u Gradskoj upravi.

Istakla je da će, kao gradonačelnica, vodiit se interesima građana i dati puni doprinos. Zahvalila se dosadašnjem gradonačelniku Abdulahu Skaki na svemu pozitivnom što je uradio za Sarajevo.

“Želim da budemo veliki tim koji radi isključivo u interesu Sarajeva i BiH. Moramo služiti Sarajevu i njegovim građaniama i građankama. Ljubav prema našem Sarajevu treba biti glavni motiv našeg djelovanja. Svima nama koji imamo privlegiju da se nalazimo u Vijećnici, ta ljubav treba biti vodilja. To znači razumjetni građane, njihove probleme i raditi u njihovu korist. Sarajevo je grad koji poznaje cijeli svijet. On u sebi spaja mnogo toga, što je šire od naše historije i civilizacije. Mi naše civilizacijske vrijednosti dijelimo sa drugima i u zemlji, regiji i kontinentu. Ponosni smo na naše vrijednosti i dokazanu hrabrost. Želimo razvijati odnose sa svim gradovima prijateljima Sarajeva i razvijati nova. Podsticati privredne, ekonomske, sportske, kulturne i druge subjekte na razvoj. Posebnu pažnju posvetiti diplomaciji gradova koja dobija na značaju”, kazala je Karić.

Naglasila je kako je Sarajevo evropski, slobodarski, olimpijski grad te da uvijek izlazi kao pobjednik.

“Duh Sarajeva je neuništiv. Ono je antifašističko, civlizacijsko, građansko i slobodorasko. Budimo ponosni na historiju grada koja je pokazla da i u najtežim situacijama ne odustaje od cvilizacijskih vrijednosti. Naš grad ponovo ovoih mjeseci prolazi kroz težak period, pandemija odnosi ljudske živote i ostavlja duboke posljedice. Svi moramo dati svoj doprinos u suočavanju s posljedicama krize, moramo iskazati solidarnost, odgovornost i hrabrost”, kazala je.

Navela je kako je svjesna ograničenaj Gradske uprave u smislu ovlaštenja, ali i istakla kako vjeruej da zajedno mogu pomoći građanima kako bi lakše prevazišli ovaj period i osjetili da su posvećeni njihovom boljitku.

“Gradska uprava mora biti u funkciji građana i mora biti otvrena prema njihvim incijativama u vezi budućeg razvoja i boljeg funkcionisanaj postojećeg sistema. Želim vjerovati da ćemo u projektima imati podršku viših nivoa vlasti kako bi naš grad, kao glavni grad BiH, dobio novu fizionimiju uz njegovanje tradicionalnih vrijendosti. Da Sarajevo u budućnosti postane prepozantljivije kao privredni, kulturni, naučni, duhovni i administrativni centar, grad otvoren za sve dobronamjerne ljude, koji privlači ljude da investiraju zananje i nvoac, grad koji njeguje slobodaraski duh i privržen je civilzacijskim vrijednostima. Želim dati svoj doprinos i dati sve da se to ostvari”, kazala je Karić.

Naglasila je kako će insistirati na borbi za ravnopravnost svakog čovjeka, te da popziva na jedinstvo u različitostima što je, kazala je, bogatstvo, a ne hendikep.

“Tražit ću najveći mogući zajednički imenitelj u našem gradu, radu i praksi. Želja mi je da nas naši sugrađani dožive kao konstruktivne, odgovorne i demokratski izgrađene javne uposlenike. Ne priznajem i ne podržavam podjele. Naša misija je da ujedinimo i stvaramo nove vrijednosti, da nas po tome pamte građani. Srajevo i Sarajlije s ujedno tradiconalni i modern. Prepoznali su zla i oduprli se kako tokom agresije i najduže opsade jednog grada u Evropi, tako u borbi protiv fašizma nakon čijeg je sloma naš grad doživio punu obnovu i prosperitet. Vjerujem da dolazi vrijeme renesanse i prosperiteta nešeg grada, pomozite mi u tome”, apelovala je.

Poručila je kako će se fokusirati na racionaliziranje troškova Gradske uprave i prilagoditi ih trenutnim okolnostima. dati dopirnos u borbi protiv svih bolika kriminala, korupcije i nepotizma, uspostaviti kvalitetne odnose s vijećnicima, dati prenost ozbiljnim, poštenim i stručnim ljudima koji mogu unaprijediti rad gradske uprave, te podržati naučnike, sportiste, privrednike kao i inicirati projekte i dati podršku postojećim. Foksu će biti i na saradnji sa svim gradovima svijeta, ali i na boljoj saradnji s gradovima poptu Tuzle, Zenice, Banjaluke, Brčkog, Bihaća itd.

“Moramo pokazati da je Sarajevo istinski glavni grad naše države. Pokazat ćemo senzibilinost prema najastarijim hrađanima, ali i prema mladima, djeci i ženama. Podržat ćemo izgradnju nacionalnog stadiona i mnogo toga zajednički moramo ostvariti u što ni u jednom momentu ne sumnjam da ćemo uspjeti. Priča o Sarajevu je nadvremenska. Niko nije pametan kao svi. Zato vas pozivam da zajedničkim snagama vratimo zlatno doba Sarajeva”, zaključila je Karić,javlja N1.

(Kliker.info)

08.04.2021.

ZVORNIK TOKOM RATA POPRIŠTE TEŠKIH ZLOČINA, JOŠ SE TRAGA ZA 413 ZVORNIČANA

Zvornik tokom rata poprište teških zločina, još se traga za 413 Zvorničana

Zvornik tokom rata poprište teških zločina, još se traga za 413 Zvorničana
Foto: FENA

Na današnji dan 1992. godine u Zvorniku je zvanično počeo rat, a ovaj grad na obali Drine bio je poprište teških zločina nad bošnjačkim civilnim stanovništvom.

Ubijen je na današnji dan 1992. godine prvi novinar u Bosni i Hercegovini Kjašif Smajlović.

Nisvet Mujanović tada je imao jedanaest godina i u koloni od nekoliko hiljada žena i djece, sa majkom i bratom krenuo je put slobodne teritorije prema Tuzli, preko Sapne. Otac mu je ostao ranjen u Kamenici, a brat prebačen za Srebrenicu.

-S prvim znakovima proljeća vraćaju se najteža ratna sjećanja na najcrnje dane za moj Zvornik. Brat je nakon 11. jula, došao 72. dan. Pješačio je planinskim putevima – prisjeća se Mujanović u izjavi za Fenu.

Kaže da, ipak, danas s porodicom rado dolazi u svoj grad, a više od deset godina radi u prosvjeti sa povratnicima.

-Ne možete a da se ne sjetite godine opsade koju smo proveli u podrinjskim vrletima. Živjelo se dan za dan. Danas je to mjesto gdje ipak najradije dođem i dovedem svoju djecu. Pričao sam im kako je moj učitelj Milenko iz učionice otišao na tenk. Njima to nije shvatljivo. I meni donekle - priča Mujanović.

Predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik Ahmet Grahićam kazao je za Fenu da tragaju za još 413 lica.

Prema njegovim riječima i ove godine će biti obilježena godišnjica po utvrđenom protokolu, a u skladu sa epidemiološkom situacijom. Kolektivna dženaza je planirana 1. juna za četiri osobe.

Pod optužbom za ratne zločine počinjene u Zvorniku, Dušan Vučković "Repić“ umro je u Centralnom zatvoru u Beogradu, a njegov brat Vojin osuđen je na 10 godina zatvora. Major Pavolović, sa pravim imenom Branko Popović, osuđen je na 15 godina zatvora za zločine u Zvorniku. Brano Grujić, predsjednik SDS-a i Kriznog štaba u Zvorniku, osuđen je na šest godina zatvora...

A mnogi drugi izvršioci ubistva oko 2.000 zvorničkih Bošnjaka u aprilu, maju i junu 1992. godine, još uvijek su na slobodi.

(Vijesti.ba / FENA)

08.04.2021.

RAK RANA BIH : ŠTA TREBATE ZNATI O IZVJEŠTAJU O NEKAŽNJIVOSTI KORUPCIJE TRANSPARENCY INTERNATIONALA BIH

Prema broju optužnica podignutih za djela korupcije i otkrivenih slučajeva krupne korupcije Transparency international zaključuje da u Bosni i Hercegovini nema procesuiranja korupcije na visokom nivou. Ali novi izvještaj ove organizacije „Sprečavanje nekažnjivosti u slučajevima korupcije viskog nivoa“, ističe da posebno zabrinjava trend sve većeg broja prijava korupcije u tužilaštvima i sudovima što dodatno narušava povjerenje u pravosuđe.

Prema nacionalnom izvještaju Transparencyja, posljednih godina BiH potresle su velike korupcijske afere o čijoj većini se izvještavalo samo u medijima, a nikada nisu stigle do suda. Većina velikih korupcijskih afera završava se ili u istražnoj fazi ili se pretvaraju u dugogodišnje sudske postupke, urušavajući značaj blagovremenog i efektivnog procesuiranja.

„Ova analiza, u kojoj je utvrđen znatan broj predmeta korupcije i korupcije na visokom nivou u kojoj su učestvovali članovi pravosuđa, govori da su nedostatak nezavisnosti i integriteta u pravosuđu BiH odnedavno prerasli u problem korupcije u samom pravosuđu“, navodi se u izvještaju.

TI je u svom istraživanju za ovakvo stanje procesuiranja korupcije na visokom nivou u BiH kao ključne razloge utvrdio složen i decentralizovan sistem pravosuđa, nepostojanje integriteta u institucijama pravosuđa, nedostatak kapaciteta tužilaca i sudija, te manjkavosti zakonodavnog postupka.

BiH nalazi se, kako se navodi u izvještaju, pred ozbiljnim sistemskim izazovima u procesuiranju korupcije. Gotovo da i ne postoje učinkoviti mehanizmi kojima se obezbjeđuje integritet u institucijama pravosuđa, što ih čini podložnim političkom uticaju i pritiscima.

U izvještaju se također ukazuje kako jedno od najvažnijih pitanja za učinkovito procesuiranje malog broja predmeta korupcije na visokom nivou koji dospiju do suda jeste trajanje postupka, što je posljedica nedostatka kapaciteta sudija i tužilaca. Prema TI, sudski postupci u BiH generalno traju pretjerano dugo, a u krivičnim predmetima organizovanog kriminala i korupcije, istrage se mogu razvlačiti godinama, ponekad čak i čitavu deceniju.

Ovo su stvari koje trebate znati o izvještaju o nekažnjivosti u slučajevima korupcije visokog nivoa.

Sudski postupci traju (ne)opravdano dugo

Sudnica Suda BiH / Foto: BIRN BiH
Sudnica Suda BiH / Foto: BIRN BiH

Analiza podataka o predmetima korupcije na visokom nivou, prema izvještaju, ukazuje na sporost sudskih postupaka, što rezultira prekomjerno dugim i neefikasnim suđenjem.

„Uzroci kašnjenja i dugotrajnosti postupaka proizlaze iz pitanja tehničke prirode, kao što je zakazivanje ročišta, i materijalnih pitanja koja se tiču pravila dokaznog postupka“, stoji u izvještaju Transparencyja.

Kako se pojašnjava, sudije imaju popustljiv pristup zakazivanju ročišta, što rezultira dugim vremenskim razmacima između ročišta, te ne koriste sve instrumente koje imaju na raspolaganju i tako obezbijede pojavljivanje optuženih pred sudom.

Optuženi su često odsutni sa ročišta bez valjanog obrazloženja ili ispitivanja opravdanosti odsustvovanja, što daje utisak da je njihov dolazak fakultativne prirode, navodi izvještaj.

Obezbjeđivanje prisustva svih strana u postupku, prema izvještaju, posebno je teško u predmetima gdje su optuženi napustili BiH, a vlasti zatražile njihovo izručenje, te da osim toga sudije nekih sudova imaju praksu da ročišta odgađaju za nekoliko mjeseci bez obzira da li je odsustvo svjedoka opravdano ili ne.

Osim generalno nezadovoljavajućeg načina zakazivanja ročišta, vremenski razmak između potvrđivanja optužnice i početka suđenja u nekim predmetima koje je analizirao Transparency, kao potencijalne slučajeve korupcije na visokom nivou, bio je značajan.

„Odgađanja glavnog ročišta, koja su veoma česta u predmetima korupcije na visokom nivou i drugih oblika korupcije koju su počinili visokopozicionirani zvaničnici, prepreka su efikasnom i blagovremenom postupku“, ističe izvještaj.

Tužioci imaju niske kapacitete i praksu razdvajanja optužnica

U izvještaju se ističe da je uz mali broj optužnica za djela korupcije i kvalitet optužnica na niskom nivou.

„Nemar se naročito ogleda u kvalitetu optužnica, koje se tokom krivičnog postupka često mijenjaju zbog grešaka i manjkavosti u pogledu opisa krivičnog djela, tumačenja zakonskih odredbi i navođenja malo ili nimalo dokaza o krivičnoj namjeri optuženog ili optuženih“, ističe TI.

Usvajanje kriterijuma Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) za ocjene rada tužilaca iz 2017. godine je, prema izvještaju, direktno uticalo na predmete organizovanog kriminala i korupcije, gdje je razdvajanje tačaka optužnice u predmetima korupcije na visokom nivou postala uobičajena praksa.

Kako se navodi u izvještaju „tužioci generalno pokazuju nizak kapacitet i nespremnost za vođenje propisne, zakonite i blagovremene istrage u predmetima korupcije, a neprocesuiranje predmeta krupne korupcije tijesno je povezano i sa odsustvom integriteta i nepristrasnosti u tužilaštvima, čiji članovi dolaze iz vladajućih elita“.

„Pitanje integriteta i nezavisnosti pravosuđa polazi od zajedničkog regulatornog tijela VSTV-a. Zbog sastava VSTV-a, sudije učestvuju u izboru tužilaca i obrnuto. Ovaj način rada pokazao se problematičnim u više navrata“, piše u izvještaju.

Odsustvo odgovornosti tužilaca za nemar u radu direktno je povezano sa apsolutnom diskrecijom da krivičnu istragu vode prema svom nahođenju. S obzirom da tužilac slobodno odlučuje da li pokrenuti istragu, koga optužiti i da li uložiti žalbu, jasno je da je tužilačka sloboda neograničena, što prema izvještaju TI objašnjava značajan procenat tužilačkih odluka o nepokretanju istrage u odnosu na ukupan broj podnesenih prijava o koruptivnim krivičnim djelima. Također, tužilaštvo se često oslanjalo na dokaze pribavljene posebnim istražnim radnjama.

„U mnogim situacijama, ove radnje bile su značajno problematične u smislu prihvatljivosti na taj način pribavljenih dokaza i ugrozile zakonitost procesuiranja“, naglasio je TI u svom izvještaju.

Presude su loše obrazložene a kazne blage

Transparency naglašava da se mnogi predmeti korupcije na visokom nivou još uvijek nalaze u fazi glavnog pretresa, odnosno da nisu došli do faze donošenja presude.

Također je navedeno kako je izuzetno mala učinkovitost pravosuđa u procesuiranju korupcije na visokom nivou i aktuelna praksa nekažnjavanja visokopozicioniranih zvaničnika rezultirala ograničenim razumijevanjem značaja integriteta u javnoj službi.

„Sudije često propuštaju izreći zabranu obavljanja javne funkcije u presudi, čime se propušta prilika da se apostrofiraju odgovornost nosilaca javnih funkcija i pogubne posljedice korupcije na visokom nivou po društvo. Ovo je naročito bitno u kontekstu BiH, gdje zvaničnici protiv kojih se vodi istraga ili se terete za korupciju nastavljaju da obavljaju i kandiduju se za javne funkcije“, pojašnjeno je u izvještaju.

Također je istaknuto kako osim lošeg kvaliteta i obrazloženja presude, kratak pogled na statističke podatke o vrsti presude i kazni koje izriču sudovi u BiH u predmetima korupcije takođe ukazuje na blag pristup kažnjavanju korupcije. Postoji potreba za izmjenom kaznene politike u predmetima korupcije u pravcu obezbjeđivanja sprečavanja i odvraćanja.

Narušeno povjerenje javnosti zbog korupcije u pravosuđu

Milan Tegeltija (Foto: CIN)
Milan Tegeltija (Foto: CIN)

U svom izvještaju TI ukazuje kako su posljednjih godina, navodi i optužbe članova samog pravosuđa za korupciju ozbiljno narušili povjerenje javnosti u pravosuđe i integritet pravosuđa.

„U istraživanju smo utvrdili veći broj predmeta korupcije, u nekoliko slučajeva i korupcije na visokom nivou, gdje su optuženi nosioci pravosudnih funkcija“, istaknuto je.

Prema istraživanju, došlo je do povećanog broja optužnica protiv nosilaca pravosudnih funkcija. Korupcijom se, kako stoji u izvještaju, bave ne samo sudije nižih sudova i tužilaštava, nego i nosioci pravosudnih funkcija u najvišim institucijama pravosuđa u zemlji.

TI u svom izvješaju izražava zabrinutost u pogledu sve većeg broja prijavljenih slučajeva i korupcije u pravosuđu i korupcijskih afera na visokom nivou, kao što su afere u kojima su učestvovali članovi VSTV-a, te ističe da postoji i veliki broj neriješenih korupcijskih afera u koje je umiješano i pravosuđe poput afere „Potkivanje“ u kojoj je bio uljučen nekadašnji predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

„Ovaj predmet iznjedrio je niz kontroverznih postupaka u VSTS u vezi sa utvrđivanjem odgovornosti predsjednika VSTV-a i urušio instituciju i njenu sposobnost da uređuje pravosuđe. Odsustvo napretka u pogledu utvrđivanja Tegeltijine odgovornosti za povredu zakona potvrdilo je disfunkciju važećeg Zakona o VSTV-u. Na kraju, predsjednik VSTV-a nije procesuiran, a disciplinski postupak bio je potpuni promašaj i pokazao da sadašnji Zakon o VSTV-a tom tijelu omogućava da radi bez ikakve odgovornosti“, stoji u izvještaju.

(BIRN BiH)

08.04.2021.

AMBASADE: CIK MORA DATI DOPRINOS IZBORNOJ REFORMI

Ambasade: CIK mora dati doprinos izbornoj reformi

Ambasade: CIK mora dati doprinos izbornoj reformi

Foto: Twitter
Kavalec je tokom sastanka istakla kako CIK igra ključnu ulogu u poboljšanju integriteta izbornog procesa u BiH.

Kao upravno tijelo zaduženo za izbore u Bosni i Hercegovini, te kao institucija odgovorna za implementaciju reformi, Centralna izborna komisija (CIK) mora značajno doprinijeti svojom stručnošću razgovorima o izbornoj reformi, poručeno je danas sa sastanka kojeg su članovi CIK-a održali sa predstavnicima ambasada i međunarodnih institucija u BiH.

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Eric Nelson, šefica Misije OSCE u BiH Kathleen Kavalec, specijalni predstavnik Europske unije Johann Sattler i visoki predstavnik Valentin Inzko razgovarali su sa članovima CIK-a o prilikama za provođenje izborne reforme u zemlji tokom ove godine.

“Slažemo se sa članovima CIK-a da će usvajanje ključnih reformi koje su preporučili ODIHR i GRECO stvoriti slobodniji i pošteniji izborni proces za sviju. Ne postoji legitiman razlog za odgađanje ovog procesa”, saopšteno je iz ambasade SAD-a, prenosi N1.

Kavalec je tokom sastanka istakla kako CIK igra ključnu ulogu u poboljšanju integriteta izbornog procesa u BiH, poručeno je iz Misije OSCE.

(Vijesti.ba)

08.04.2021.

NEGIRANJE GENOCIDA JE ODBRANA NAKAZNE POLITIKE I SRAMOTNOG DJELA

08.04.2021.

ANALITIČAR BODO WEBER UPOZORAVA: "Pasivnost SAD i EU neminovno vodi u prljave i nedemokratske dogovore u BiH. Hrvatska politika prema BiH je anti-demokratsko djelovanje..."

ANALITIČAR BODO WEBER UPOZORAVA: "Pasivnost SAD i EU neminovno vodi u prljave i nedemokratske dogovore u BiH. Hrvatska politika prema BiH je anti-demokratsko djelovanje..."

Blinkenovo pismo, reforma izbornog zakona, pregovori i dogovori, odnos EU spram BiH neke su od tema o kojima politički analitičar Bodo Weber govori za agenciju Patria.

Patria: U Bosni i Hercegovini mnogo su očekivali od nove američke administracije. Nakon pisma sekretara SAD Blinkena mnogi su doživjeli “hladan tuš”. Kako biste Vi ocijenili poruke iz pisma?

Weber: Pismo prije svega treba čitati kao ono što pregovarači i SAD-a i EU-a u pregovorima o tzv. reformama izbornog zakona, a odnedavno i ograničenih ustavnih reformi govore zadnjih par sedmica. 

U tom smislu čini mi se da je pismo više izraz toga da se nova Bidenova administracija, koja se još nije smjestila, a suočena je sa puno većim političkim problemima nego što je to mala Bosna i Herzegovina, još nije stigla ozbiljnije baviti se sa BiH, te zasad prepušta posao nižerangiranim činovnicima, što je samo po sebi dovoljno opasno, jer su pregovori koje pregovarači Zapada vode od prljavog Mostarskog deala, otpočetka na potpuno pogrešnom, a potencijalno opasnom kolosijeku.

Patria: Blinken traži da neophodne društveno - političke promjene u BiH vode lideri, je li to moguće ako znamo da u posljednjoj deceniji ti lideri nisu učinili niti jedan ozbiljniji korak da BiH krene dalje?

Weber: Ne traži on ništa, sem da legitimiše birokratski pristup washingtonskih i briselskih pregovarača, a koji ne može donijeti nikakve suštinske, tj. pozitivne promjene. 

Vidjeli smo to u više od posljednje dvije decenije u raznim pregovorima SAD - EU, od Butmira nadalje te u Mostarskom sporazumu, a najdramatičnije u pregovorima zvaničnika EU i SAD (Trumpove administracije) o razmjeni teritorija u pregovorima Kosovo - Srbija prošle četiri godine, bez pravog zapadnog vodstva, a koje se izražava u jasnom, transparentnom pregovaračkom okviru baziran na jasnim principima i crvenim linijama (koje određuju principi i vrijednosti liberalne demokratije te lekcije naučene u balkanskim ratovima 1990-ih) nema suštinskih pregovora o istinskim reformama. 

Nego se zapadni pregovarači htjeli - ne htjeli, upuštaju u pregovaračku dinamiku koja jedino može završiti ili neuspjehom pregovora, ili nekakvim prljavim dogovorom, prljavim kompromisom sa interesima etno - političkih lidera, a koji su fundamentalno protivni demokratskim vrijednostima vanjske politike Bidenove administracije te vrijednostima Evropske unije.

Patria: Istovremeno, dok se traži da BiH reformiše određene zakone, rješava se korupcije i jača ekonomiju, ruski utjecaj, politički i ekonomski, sve je jači u BiH. Dakle, Amerika je otkrila karte i najavila da će procese prepustiti domaćoj politici, može li to ugroziti i američke i bosanskohercegovačke interese?

Weber: Sve što udovoljava makar djelimično interesima domaćih aktera u BiH, što vodi ka dodatnoj etničkoj podjeli, podrivanju demokratije i vladavine prava i destabilizaciji zemlje, u službi  je tradicionalnih interesa Putinove Rusije da putem destabilizacije BiH otežava život Zapadu u BiH, te poveća svoj globalni uticaj. 

Nisam siguran da su sekretar Blinken i vodstvo Bidenove administracije već svjesni tog konteksta trenutačnih dešavanja u i oko BiH, te uloge američkih zvaničnika u tome.

Patria: S druge strane, Evropska unija je očito sve odlučnija u dopuštanju Hrvatskoj da se miješa u unutrašnja pitanja u BiH. EU, a i sami ste to isticali, pomaže izmjene izbornog zakona po principima koje zastupa Čović. Kolika je realna opasnost da američka pasivnost ostavi BiH u procjepu između EU i Rusije, sa svim unutrašnjim problemima?

Weber: Osnovni problem je obostrana pasivnost i EU i SAD što se tiče BiH, zbog čega pokušaj pregovaranja njihovih zvaničnika na terenu u BiH sa političkim liderima bez postojanja političkih preduslova za pregovore, neminovno vodi u pravcu prljavih, netransparentnih i nedemokratskih dogovora sa etno-političkim, anti-demokratskim i anti-evropskim agendama. 

Geopolitička šteta je tu samo popratni problem, glavni problem je što takvi lažni kompromisi mogu voditi u dalju, opasnu destabilizaciju BiH, regiona, a samim time i političkih i sigurnosnih interesa Evrope. 

Zvanični Zagreb, te hrvatska politika prema BiH u cjelini, u svojoj osnovi je anti-demokratsko i anti-evropsko djelovanje unutar EU-a o BiH kao zastupnik, ne interesa bh. Hrvata, nego produžene ruke HDZ BiH i Dragana Čovića, od pristupanja Uniji sama sebe stavila u ulogu remetilačkog faktora i disidenta. 

Činjenica je da u zadnje vrijeme Zagreb unutar EU nastupa sve agresivnije te da je sa svojim non-paper dokumentom po prvi put uspjela da okupi najvažnije liberalne snage unutar Unije, te prevari još par država članica koje ne spadaju u tu grupu, izraz je pasivnosti EU, a ne većinske podrške unutar Unije.

Patria: Vijeće za politiku demokratizacije objavilo je prijedlog HDZ-a za izmjene Izbornog zakona, koji po ocjeni mnogih vodi uvodu u podjelu BiH, prvo na izborne jedinice a potom i na entitete. Kolika je po Vašem mišljenju opasnost od konačnog raspada bh. društva i države i može li reforma izbornog zakona biti uvod u to?

Weber: Kao prvo, sudeći po trenutačnom okviru i pristupu pregovorima ne radi se o namjeri ikakvih ozbiljnijih "reformi" izbornog zakona, zbog čega smo se mi u DPC-u odlučili zadnjih par sedmica da javno upozoravamo na opasan kolosijek pregovora te na to da javnosti u BiH i na Zapadu stavljamo na uvid prvobitni prijedlog HDZ BiH. 

Sam prijedlog HDZ-a u prvom modelu stvaranja dvije etničke izborne jedinice u FBiH bi vodio do de fakto formalizacije i trećeg entiteta, a drugi, glasanje po etničkoj pripadnosti izraženo u popisu iz 2013,. bi formalizirao status HDZ kao "konstitutivne stranke", odnosno vječnu dominaciju HDZ BiH nad hrvatskim biračkim tijelom u BiH, odnosno u Federaciji, jer Hrvati u RS-u za HDZ ostaju nepostojeći faktor. 

Čak i ako je ovaj prijedlog samo početna pregovaračka pozicija HDZ BiH te da ga je SDA stvarno glatko odbila - sama činjenica da ga je HDZ stavila na sto u prvoj rundi pregovora sa SDA-om dokaz je da pregovarači EU-a i SAD-a su ulazili u pregovarački proces bez tvrdih uslova, odnosno tvrdih principa i crvenih linija. A kud to vodi, čak i ako na kraju stoji sporazum koji sadrži puno manje od startne pozicije HDZ BiH, vidjeli smo u slučaju Mostara. To dakle ne mora neminovno biti izravno stvaranje trećeg entiteta, ali bi svakako značilo dalju institucionalizaciju etničke podjele države i političkog sistema. 

To svakako nije u skladu sa zvaničnom politikom Bidenove administracije. To bi bilo protivno radnom zadatku ambasadora Sattlera, jer osnovni princip ustavnih reformi u BiH kako je sadržan u Mišljenju Evropske komisije za BiH je smanjenje etničkog odlučivanja u institucijama BiH. 

A mora se podsjetiti da osnovni princip na kome su bazirane razne presude, od Ustavnog suda o Mostaru preko presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci pa nadalje, upravo taj isti iz Mišljenja - da se u pronalaženju pravog balansa u BiH između zaštite kolektivnih prava konstitutivnih naroda i građana mora smanjiti uloga etničkog odlučivanja.

08.04.2021.

OZREN KEBO: BRILJANTNA HENI I NJENE RAZARAJUĆE KOLUMNE

Briljantna Heni i njene razarajuće kolumne

Gorka je knjiga Sir, vrhnje i fašizam, gorka i teško probavljiva, ali baš takva treba svakom ko ima interesa da razumije ono što se danas dešava. Kad utihnu topovi i snajperi, kad se povuku generali, pukovnici i zastavnici, onda na scenu stupa rezervni ešalon, umjesto uniformi dolaze bestidna teget i crna odijela. Valja završiti ono što su ponosni prethodnici započeli.

„Moj pokojni tata je bio jedan od onih koji je revno kupovao Feral Tribune čitavo vrijeme, skroz do smrti tih novina.

Kao klincu koji je odrastao u Hrvatskoj, tokom ‘zlatnih devedesetih godina prošlog stoljeća’, naravno da (mi) Feral Tribune nije bio najzanimljivije štivo, kao Smib ili Modra lasta ili Ok ili Drvo znanja, ali ponekad bih uzeo te novine u ruke i uvijek sam volio pročitati što gospođa Heni Erceg ima za reći.

Fascinantno mi je bilo njeno ime jer Heni nije neko jako često ime u Hrvatskoj ali isto tako su mi bili odlični njeni tekstovi jer nekako su meni tada kao klincu imali smisla.

Nedavno sam dobio ovu knjigu iz Zagreba od jako dobrog prijatelja i čitam svaki dan po par tekstova.

Ako želite svojoj djeci objašnjavati povijest tridesetogodišnje hrvatske države i njenog postojanja, bez ružičastih mitova i uljepšavanja, svakako preporučam da kupite ovu knjigu.

Slobodno pročitajte knjigu i svakako sačuvajte za vašu djecu do onih godina kada kreću pitanja tipa, Zašto ništa ili rijetko što u Hrvatskoj funkcionira ili uspije? Zašto je ta politika kod nas toliko pokvarena? Zašto ima toliko korupcije? Što rade te institucije protiv tog i tolikog kriminala? A zašto je Ivana dobila posao kad Ana ima više škole, bolje kompetencije i jači životopis? Ima li nade i hoće li ikad bit bolje u Hrvatskoj? A zar stvarno moram bit u nekoj stranci ili najbolje da odem živjet van?

Ova pitanja sam ja postavljao svom pokojnom ocu dok sam odrastao u Hrvatskoj tokom kasnih ‘zlatnih devedesetih godina prošlog stoljeća’.

Toplo preporučam da imate ovu knjigu na vašim policama, čisto da se nađe kad vaša djeca krenu s istim pitanjima.”

Ovaj pogolemi citat dio je reakcije koju smo pronašli na Facebook stranici Heni Erceg Fan Club. I u njemu je sažeto mnogo toga što treba znati o savremenoj Hrvatskoj, o kultnom tjedniku Feral Tribune, koji je bio svojevrsna hronika političke svakodnevnice, i o Heni Erceg, vrsnoj novinarki i jednoj od urednica pomenutog tjednika. Autor zapisa, Nikola Gojević, navedenim se sjećanjem javio iz Dublina, Irska, a zašto je završio tamo – e, to nam svima Heni Erceg objašnjava već više od trideset godina. U knjizi Sir, vrhnje i fašizam sažeta je gorka historija savremene Hrvatske i njenih političko-civilizacijskih potonuća. U nešto manje od 150 kolumni rađenih za još jedan beskrajno važan i kvalitetan sedmičnik – ljubljansku Mladinu, ispisana je hronika jednog zapuštenog podneblja, čije su ekstremne vlasti dozvolile zločincima da nekažnjeno rade šta hoće, tajkunima da također nekažnjeno rasture društvenu imovinu, a medijima da redovno kreiraju histerije u slavu krvnika i lopova. I šta onda boljem dijelu stanovništva preostaje nego da iz daleke Irske piše sjetna sjećanja na Heni, Feral i njihove tekstove…

Kolumne sabrane u ovoj knjizi imaju jedan mali nedostatak – neadekvatne i anemične naslove. Vjerovatno nije do autorice (pa bar je Feral kiptio od urnebesne opreme tekstova), nego do uredništva, ali do koga god da je, smatramo da je na taj način publika dobrim dijelom zakinuta za vrhunsko štivo. Jer naslov je onaj pravi reprezent teksta, njegov izlog, onaj presudni fundament na osnovu kojeg prezasićeni čitatelj današnjice bira i odlučuje šta će čitati, a šta ne. Evo samo jednog od brojnih primjera koji potvrđuju takvu tvrdnju: na stranici 183, iza bezličnog i odbojnog naslova Odbrana i zaštita krije se izvanredan mikroesej o pokušaju uvođenja verbalnog delikta u Hrvatskoj zbog nepoštivanja patriotskih vrijednosti.

Rijedak narativni dar

Heni Erceg ima rijedak narativni dar, ona ne popuje, ne drži lekcije, nego pokušava – i ta joj uloga savršeno pristaje – biti rezignirani hroničar duštveno-političke stvarnosti. Onaj neizostavni problem svakog kolumnističkog pisanja, njegovu moralizatorsku sferu, riješila je tako da popovanje najčešće izostavi, a poentu nadogradi novim, svježim primjerima, jer gdje god da kolumnist zaviri, stvarnost nam je takva da može nabrati novu dozu zvjerstava i bezočnosti. Zato, godinama nakon što su objavljene, ove kolumne djeluju i dalje svježe i čitaju se u dahu. I sve je odmah jasno, jer autorica tokom oblikovanja teksta nije propustila nijedan detalj bitan za razumijevanje priče. Čitatelja može zbuniti što glavni vinovnici njenih tekstova često nisu navedeni imenom i prezimenom, nego isključivo funkcijom koju obnašaju. Dva su razloga takvoj odluci: prvi je što su ovo tekstovi pisani za drugu državu, Sloveniju, gdje ni imena iz prvog, a kamoli iz drugog ili trećeg safa odlučivanja, uglavnom ništa ne znače, a osim toga, ti ljudi su mahom nevažni kao nosioci privatizacijskih i političkih zlodjela. Drugi, Heni je sebi zadala sveti zadatak da ocrta atmosferu i registrira pojave. Sve se to ionako ponavlja iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, pa više nisu bitna imena, nego procesi.

Važno je napomenuti još nešto: svi ovi tekstovi, zahvaljujući portalu Tačno.net, godinama su prisutni i u Bosni i Hercegovini, gdje Erceg ima brojnu i odanu publiku. I ne bez razloga, ona posjeduje istančan osjećaj za bosanskohercegovačke (ne)prilike, precizno detektira sve posljedice pogubnog dila hrvatske i srbijanske politike, ima nepogrešiv kantar na kojem tačno razlučuje koja je od nebrojenih bosanskohercegovačkih katastrofa rezultat unutrašnje nesposobnosti, korupcije, zločina, a koja napornog i harmoniziranog srpskohrvatskog rada na njenom rastakanju. Majstorica detalja, Heni političku ljubav Zagreba i Banje Luke na jednom mjestu naziva paktom s vragom, a Bosnu i Hercegovinu nepogrešivo sažima u frazu – „iznemogla zajednica tri etniciteta“. Naravno, kad se desi neki od brojnih sarajevskih skandala, kakav je bio, recimo, onaj neuspjeli pokušaj dodjele titule počasnog građanina turskom piscu Orhanu Pamuku, autorici je jasno da s tom budalaštinom ni Hrvatska ni Srbija nemaju ništa.

Prvo zločin, pa onda sve ostalo

Heni Erceg, za razliku od nekih mirotvoraca koji pričom o privatizaciji pokušavaju iz javnog prostora izgurati najmračniju temu našeg podneblja – zločine, nema dileme oko tih prioriteta. Na top listi jugoslovenskih bestijarija poredak je zadat i nikakve revizije ne mogu ga izmijeniti. Prvo zločini pa onda sve ostalo. I ispisala je ova pedantna autorica zastrašujuće stranice o savremenoj povijesti zločina u Hrvatskoj. Čovjeku bude muka dok čita kako su mediji sinhronizirano dizali hampu oko – pazite ove morbidne konstrukcije – vjenčanja stoljeća. Kad čuje za takvu frazu, naivnom čitatelju misli namah lete ka parovima iz britanske kraljevske porodice, ili eventualno ka izvikanim zvijezdama američkog filmskog svijeta. Ali, gle feralovskog vraga, ništa od toga: vjenčanje stoljeća je medijska titula koju je skrbila svadbena procesija generala Mirka Norca, čovjeka osuđenog na višegodišnju robiju jer je, između ostalog, pucao osamdesetogodišnjoj starici u glavu. Danima je kompletna javnost zabavljana detaljima pripreme i svetog vjenčanja, general je tom prilikom čak dobio i nezakoniti dopust iz zatvora, a nacija je strepila nad tim hoće li škampe stići na vrijeme i da li će jelovnik biti u skladu s aktuelnim kulinarskim trenutkom. Zločin je gurnut pod tepih.

Jedna od najjezovitijih epizoda knjige odnosi se na sudbinu osamnaestogodišnjeg zarobljenika iz Kragujevca. To je hudo dijete, kao nasilno mobilizirani vojnik srpskih vojnih snaga, završilo u zloglasnom splitskom vojnom zatvoru Lora. Tamo su ga svakodnevno tukli kablovima i mučili priključivanjem na struju, od čega je poludio. Čim bi se neko približio njegovoj tamnici, počeo bi neljudski da urla, da doživljava napade straha i bjesnila. Eto zašto je teško, ali i užasno važno imati ovu knjigu u kućnoj biblioteci. Svima nam treba podsjetnik na to u šta se ljudsko biće pretvori kad mu se da neograničena moć i kad ga se liši moralnih atributa.

Političko ludilo, dvostruke standarde i svakodnevno licemjerstvo Zorana Milanovića autorica savjesno prati još od 2013. godine. Kolindu je u nekoliko poteza secirala kao malo ko. Naziva je „ciničnom damom koja odlično oslikava sunovrat države u ustaštvo“, drugi put je definira kao „propagatoricu desnog bjesnila“.

Nezaobilazan objekt Heninih opservacija je i Crkva. Ima u knjizi jedan klasični feralovski naslov posvećen ovom odmetnutom, bezobrazno bogatom i moćnom čimbeniku hrvatskog društva –Crkvena buržoazija. Autorica je u stanju u jednoj rečenici definirati sav jad Crkve u Hrvata: zapažanjem da ovaj hiperpovlašteni segment državnog budžeta, umjesto da gradi sirotišta, škole i bolnice,  nagomilano bogatstvo ulaže u sumnjive nekretnine i turistička naselja, što je u žestokom etičkom sukobu s osnovnim razlogom postojanja crkve na ovom dunjaluku. Za Plenkovića na jednom mjestu piše da je njegovim dolaskom na vlast počeo kontrolirani udar na medije. Rezultat tog udara: pred domaćim sudovima odvijaju se 1.163 procesa protiv novinara, njihovih udruga, sindikata, medija… Višnja na tufahiji: od toga su 33 procesa koja je pokrenuo HRT. I sve to nije neki podatak iz davne prošlosti, nego odnedavno – godina je 2019.

Na više mjesta u knjizi, Heni Erceg stavlja znak jednakosti između hrvatske vlasti i ekstremne desnice. Čak i kad tu vlast formalno-pravno čine lijeve snage. Jer njeno besprizorno dodvoravanje braniteljima, tim „zadrtim protivnicima svake različitosti“, slavljenje Tuđmanove zaostavštine, zatvaranje očiju pred više od 2.500 srušenih spomenika posvećenih NOB-u, toleriranje ustaških pozdrava i znamenja, sustavno zatiranje svakog traga srpske kulture, čine je ideološkom sestrom najekstremnijih snaga u zemlji. Gorka je knjiga Sir, vrhnje i fašizam, gorka i teško probavljiva, ali baš takva treba svakom ko ima interesa da razumije ono što se danas dešava. Kad utihnu topovi i snajperi, kad se povuku generali, pukovnici i zastavnici, onda na scenu stupa rezervni ešalon, umjesto uniformi dolaze bestidna teget i crna odijela. Valja završiti ono što su ponosni prethodnici započeli.

analiziraj.ba

08.04.2021.

DINO MUSTAFIĆ : "STARO NEĆE DA PROĐE, NOVO NEĆE DA DOĐE."


Dino Mustafić: “Staro neće da prođe, novo neće da dođe.”

Politički život kod nas se hrani energijom primitivizma koji daje snagu svim oblicima vladavine. Laktaštvo upotpunjeno mafijaštvom, praktičnost bez moralnosti, servilnost i lojalnost prema lideru stranke – promovirala je političare bez znanja i bez srama. Ovo su njihova vremena!

Piše: Dino Mustafić

Nema poštenog čovjeka koji se nakon debakla za izbor gradonačelnika Sarajeva nije osjećao zgađen na sam pomen riječi “politika”. Jedna od važnih dimenzija fatalizma još s početka dvadeset i prvog stoljeća, koja je značajna u kontekstu razočarenja politikom, jest tendencija propitivanja sposobnosti ljudi da budu dovoljno pametni da shvate i promijene vlastite životne okolnosti. Politolozi smatraju da takvo pesimistično kulturalno shvaćanje odnosa između ljudi i stvaranja historije ima važne implikacije na način na koji se doživljava život politike. Po njima početak druge dekade našeg stoljeća jeste svršetak ere poslušnosti i pokoravanja u kojem se tradicionalni autoritet zamijenio puno snažnijim osjećajem pokoravanja sudbini. Objavljeno i nepotpisano pismo anesteziologa KCUS-a izašlo u medijima i potom demanti menadžmenta bolnice oko tehničke upotrebljivosti “malina respiratora” za život i smrt pacijenata jeste ključno pitanje da li smo prihvatili bh. politiku kao nepromjenjivu sudbinu kojoj smo se pokorili?!

Smrtonosni virus se koristi za međustranačka pozicioniranja, za difamiranje političkih protivnika, za Izborni zakon, za slamanje ljudske solidarnosti i humanizma – to je proces raspada subjektivnosti, gdje se građani doživljavaju objektima u procesu donošenja političkih odluka. Drugim riječima, vlast tretira sopstveni narod kao stoku. Danas to plaćamo ljudskim životima. To je posljedica jednog kriminalnog, neodgovornog i oholog odnosa najviših funkcionera spram svoje ustavne i zakonske nadležnosti. Svojim postupcima i nesposobnošću u korona krizi zaslužuju samo trajni prezir građana, jer im se smrt mnogih nedužnih ljudi radi njihovog nemara nikada neće moći oprostiti.

Sve snažniji osjećaj individualne nesigurnosti koji danas prevladava, oscilira između pasivnosti i povremenih izljeva straha što je pomoglo da političko djelovanje postane bojažljivo. Zbog toga je uglavnom ispražnjen politički prostor od čestitih i principijelnih ljudi koji su spremni da svojim imenom i djelom budu nositelji javnih funkcija. Oni koji su imali karijere, ugled, stručnost i mogućnost djelovanja izvan politike, povukli su se glavom bez obzira pred “profesionalnim političarima” kojima u biografiji stoje da su im prva radna mjesta stranačka imenovanja u izvršnoj vlasti. Budući da su takvi ispodprosječno obrazovani i nesposobni, kada se domognu pozicija imenuju mediokritete kako bi opstali i sačuvali vlast. Njihovi stranački kerberi su kreirali partokratski sistem koji potčinjava ljude politikom straha i ucjene, hrani se mizantropijom i cinizmom u vezi nastojanja ljudi da promijene i poboljšaju svoje životne okolnosti. Iz naše bh. perspektive svima je jasno da mi živimo u takvom sistemu u kojem je politika postala poziv, a partija preduzeće sa sve većim brojem uposlenih koji je moraju dovijeka zastupati i kada ona nema nikakvog smisla i kada ne čini ništa dobro društvu. Ako bi neko i povjerovao da ti “stranački vjernici” ne čine to iz koristoljublja, taj misterij ljubavi prema programskim načelima i partijskim statutima nije posve jednostavno objasniti. Posebice kada ljubav postane pretjerana, previše javna, skoro patološka, kao u slučaju kada Žene SDA pišu naručeno pismo i brane stranačku koleginicu na čelu menadžmenta KCUS-a jer je Partija važnija od života ljudi i istine koja mora biti objektivna i činjenična. Ili kada za očigledan politički primjer političke korupcije predsjednik te iste stranke cinično odgovori novinaru: “Ja, i?”

U normalnim zemljama, kada se premijer nađe na Sudu pod optužbom za višemilijunsku aferu, istog časa pada cijela vlada, posebno kada još padne u parlamentu izvještaj o radu takve vlade opterećene aferama i osobnom odgovornošću za odsustvo masovne imunizacije jer nisu “htjeli glumiti državu”. Ali mi, nažalost, nismo normalna zemlja. Ono što je svuda abnormalno, kod nas je postalo svakodnevno i uobičajeno.

Idealna država je moralna i pravedna zemlja, jedan od političkih postulata Platona, gdje svaka osoba radi ono za šta je najbolje kvalifikovana i za šta ima najviše talenta ili barem istinski pokušava da se što više približi ostvarenju ovog ideala.

BiH, u tom smislu, nikad nije bila ni blizu idealnoj državi jer smo pokoreni partijskom diktaturom, okovani partokratijom. To je sada postalo dio političkog mentaliteta građana i građanki pomirenih sa sudbinom koji “razumijevaju” ovu devijaciju vlasti?!

Dozvolili smo da se izgubi prirodno “biračko tijelo” koje se opredjeljuje po ideološkim programima i političkim rješenjima, nema više nikakve razlike između partija lijevog i desnog programskog sadržaja, ne postoje više načela i principi, sve je ustupljeno nekreativnom pragmatizmu i jeftinom populizmu.

Stoga ovakav sistem neće nikada ništa riješiti, samo će dugoročno još ojačati krizu u svim njenim razmjerima. Za takve partije vrijedi samo vlast, slijepa žudnja za vlašću i moći, majstori su u umijeću laganja, uzimaju oblik i boju svog vremena.

Zanimljiv je taj “opijum šutnje” većine unutar stranaka koji se natječu za naklonost vođe, za poslove i unapređenje, sa nikakvom sviješću o zajedničkoj sudbini sa društvom i građanima. Politički život kod nas se hrani energijom primitivizma koji daje snagu svim oblicima vladavine. Laktaštvo upotpunjeno mafijaštvom, praktičnost bez moralnosti, servilnost i lojalnost prema lideru stranke – promovirala je političare bez znanja i bez srama. Ovo su njihova vremena za koje Bloch kaže: “Staro neće da prođe, novo neće da dođe.”

08.04.2021.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : JORDANSKE MUKE SA SOBOM, ISTORIJOM I VANJSKEM INTERESIMA

Jordanske muke sa sobom, istorijom i vanjskim interesima

Vijesti od minule subote kažu kako se u Jordanu kuha. Prve interpretacije događanja polaze  od medijski eksplozivnije varijante – u Hašemitskoj kraljevini spriječen je državni udar pomagan izvana! Uhapšen je princ Hamzah bin Hussein – sin Kralja Husseina i njegove četvrte supruge Kraljice Nur, Amerikanke djevojačkog imena Liza Halaby. Aktuelni kralj Jordana Abdullah II i Hamzah su polubraća. Sadašnji kralj je sin Husseina i princeze Mune, Britanke Toni Gardiner. Vijesti su govorile da je uz Princa uhapšeno još dvadesetak visoko pozicioniranih državnih funkcionera. Posebno su značajni član kraljevske familije Hassan bin Zayed i Bassem Awadallah, veliki mešetar, biznismen, nekada blizak Abdullahu, 2007. čak i šef Kraljevskog suda Jordana, kasnije savjetnik moćnog saudijskog Princa Mohammeda bin Salmana. Bio je i glavni igrač u privatizaciji glasovitog Aramca.

Istog dana vojni izvor u Amanu demantuje verziju po kojoj je princ u kućnom pritvoru, već mu je “naređeno da obustavi sve aktivnosti kojima se može ciljati nacionalna sigurnost i stabilnost dok se ne provjere neke dostupne indicije”. Svjetski mediji su pak ponavljali kako bivšem prestolonasljedniku, Princu Hamzahu jeste ograničeno kretanje i zapravo jeste u kućnom pritvoru, u palati Al Salam izvan Amana. Ukinute su mu telefonske i internet linije, a komandant štaba jordanske vojske general Yousef Huneiti saopštio mu je ono o “nekretanju izvan kuće”. U nizu nagađanja šta se i kako desilo, nakon toga je procurila i storija po kojoj je Princ hladno odbio svako pravo generalu da tako sa njim razgovara…

Više svjetla na slučaj kakav nije uobičajen u Jordanu baca potom video snimak što ga je prinčev advokat dao u subotu BBC-u. Na snimku princ Hamzah optužuje državne lidere za korupciju, nekompetentnost i šikaniranja, mada precizira kako nije optužen da je kritikovao kralja lično. Ujedno izjavljuje i da “on nije osoba odgovorna za poremećaje u vladi, korupciju i nestručnost, koji su vidljivi u vladajućoj strukturi kroz minulih 15 do 20 godina…” Kaže da “nije on odgovoran za gubitak povjerenja ljudi u institucije.” Poenta izjave jeste da je “dostignuta tačka kada niko više nije u mogućnosti da govori ili izrazi mišljenje a da nije napadnut, uhapšen, šikaniran ili da mu nije zaprijećeno…”

Nakon pet dana raznih nagađanja, špekulacija i teza o čemu se zapravo radi, da li je princ Hamzah doista uhapšen i u kućnom pritvoru, kako on tvrdi, a zvaničnici to negiraju, stiže iz Amana vijest da je princ Hamzah bin Hussein potvrdio svoju lojalnost jordanskom Ustavu i samim time kralju Abdullahu II. U njegovoj izjavi se kaže: “Svoju sudbinu predajem u ruke njegovom visočanstvu, kralju. Ostat ću lojalan i predan Ustavu drage mi Hašemitske kraljevine Jordan”. Poznavaoci prilika u Amanu kažu da je do ove izjave došlo nakon što je kralj Abdullah II zatražio pomoć od princa Hassana, brata Kralja Huseina i oca Hamze i Abdullaha. Princ Hassan je inače punih 35 godina bio prestolonasljednik Husseina, kada je nekoliko dana uoči smrti Hussein odlučio da će njegov nasljednik biti sin, sadašnji kralj.

FT montaža/AP photo | Princ Hamzah i Kralj Abdullah II

Puno je kockica ugrađeno u veliki mozaik koji čini dugu istoriju Hašemita još od Muhameda i kasnijeg vladanja Mekom, pa kraljevinom Heđaz, potom nakon raspada Otomanske imperije i vladanja Sirijom i Irakom, sve do Transjordanije i Jordana osamostaljenog 1946. godine. Ova storija zato se i ne može promatrati temeljem samo aktuelnih zbivanja u kraljevini koju mnogi i danas tretiraju kao “vještačku” državu, uprkos njenim dubokim istorijskim korijenima. Nad tim zbivanjima danas je i očigledni trag složenih porodičnih odnosa u vladajućoj familiji. Dovoljno je znati da Kralj Hussein ima četiri supruge i  jedanaestoro djece, a da je svaka od četiri majke iza kulisa vodila bitku za što bolji status  svojih potomaka. Očigledno, posebno “strankinje”, Britanka Muna pa Amerikanka Nur.

Sadašnjim potresima dodatno ubrzanje dale su i posljedice pandemije korone. Ogromni je udar na ekonomiju i unutrašnje odnose, pogotovo spram činjenice o prirodno siromašnim resursima Jordana i zbog toga raznim ovisnostima od drugih arapskih država. Tamo je priroda stoljećima bila mnogo izdašnija u ostavljanju istorijskih i posebno biblijskih i mitoloških tragova, nego u poklanjanju vode, nafte, rijetkih ruda ili hrane.

Posebno važan aspekt u ovoj priči je međunarodna pozicija Jordana i Kralja spram svih drugih arapskih zemalja, potom Amerike i Izraela. Činjenica da Jordan graniči sa Izraelom i palestinskom Zapadnom obalom, Sirijom, Irakom i Saudijskom Arabijom, na dohvat je Egipta kroz Crveno more, govori kakvi sve utjecaji pritiskuju Aman, Kralja, ali i desetak miliona stanovnika. Da se ne pominje više od milion izbjeglica nakon tzv. “arapskog proljeća”. Palestinci kao svojevremene izbjeglice i njihovi potomci danas, brojniji su u Jordanu od starosjedilaca mahom iz plemena Kurejš i njima bliskih beduina. Relacija među njima direktno je ugrađena i u tinjajući animozitet beduina kojima je bliži princ Hamzah sa suprugom Jordankom od kralja Abdullaha uz kojeg je Kraljica Rania Al-Yassin, Palestinka iz doktorske kuće u Kuvajtu, diplomirala u Kairu i potom zaposlena u Citibank i Appleu.

Glavne izvore za opstanak u ovakvoj situaciji Jordan je pronalazio, posebno od dolaska na vlast kralja Abdulaha II i kraljice Ranie, u oslanjanju na mlade i obrazovanje, u poticajima modernizacije, hvatanja koraka sa svijetom što je za Joran bila i borba za osavremenjivanje i otvaranje prema novim vremenima. U svim tim procesima i dalje su poštivane i tradicije i “čast” neba i zemlje, toliko bitne starijim generacijama, a posebno stanovnicima tamošnjih mitskih pustinja. Nije bilo lako, Kraljica Rania to je ponajviše osjetila. I vani bila je priča za sebe. Priznata, nagrađivana, isticana po humanosti, filantropskim akcijama, po borbi za prava žena i djece, u pothvatima u obrazovanju, zdravstvu, promicanju duha slobode. Drznula se čak da dotakne i stare “tradicije” poput one o ubistvima “iz časti”. Svjedok sam koliko su je djevojke u Jordanu obožavale i zbog otvorenih sugestija protiv tradicija po kojima im obaveza nije da sjede u kući i čekaju da se odredi ko će doći da ih odvede… Internet u obaveznoj školi, ljudska prava i borba za svekoliku emancipaciju – moglo se očekivati – opredijelili su ne malo tamošnjih moćnih plemenskih lidera protiv nje.

Kraljica Rania i kralj Abdullah II sa djecom – Foto Twitter

Sve ovo očigledno je naveo Kralja da se svekoliki zamah popularne kraljice pomalo reducira  u javnosti. Čak je i glasoviti “Forbes” svrstao Kraljicu među 100 najmoćnijih žena u svijetu. Uzlet tradicionalista izazvao je jačanje opozicije, ali i “tvrđu” reakciju Kralja spram njih.

Kralj Abdulah II je imao 37 godina kada je zamijenio oca. Bio je britanski vojni akademac, pa služio u armiji, a u vrijeme imenovanja za kralja 1999. bio je komandant specijalnih jedinica u Jordanskoj armiji. Uz posebnu bliskost sa sinom, logika umirućeg kralja bila je: Sa Abdullahom, vojnikom u snazi i generacijom prijatelja u armiji, i kralj i država su sigurni.

Hamzah, drugi Huseinov sin i kraljev polubrat postao je Krunski Princ sa osamnaest godina. I on je završio kraljevsku vojnu akademiju, diplomirao kasnije na Harvardu i nastavio da služi u jordanskoj armiji. No, za moćne i uticajne beduine u Jordanu – sjećam se dobro toga iz godina života i rada u Amanu – Hamzu su tamošnji starosjedioci uvijek doživljavali kao nekog malo bližeg njima od Abdulaha jer su mu uz ostalo i supruge, i prva i kasnije druga, bile Jordanke. Bio je Krunski Princ do 2004. godine, ali i dalje uticajan i poštivan kao važan i moćan. Kao Krunski Princ, nasljednik Kralja, zamijenio ga je mladi Al-Hussein, sin Ranie i Abdulaha II.

Princ Hamza je izrazito cijenio podršku beduina i njihovih plemena. I bivao sa njima. Ni oni nisu krili neupitne afinitete prema njemu. Pokazivao je otvoreno razumijevanje za njihovo uvjerenje da su zapostavljeni u životu u institucijama Kraljevine. Ta priča o rezervama prema kralju sa “strankinjom”, spram brata sa Jordankom, često bi izokola procurila u javnost. Više diplomata koji su službovali u Amanu, Damasku ili Bejrutu skretalo je ispotiha pažnju na ovu činjenicu. Neki čak i sluteći ovo što se danas dešava. Naravno, u porodici sa više prinčeva  multiplicirala su se i različita osjećanja i sentimenti. Pristaše Kralja su na to reagovali.

Poseban krug uz aktuelna zbivanja, tamo se ne smije nikad zaboraviti, jeste okruženje Jordana i međunarodni kontekst. Izrael i Jordan sa Abullahom II očigledno su uzajamno sve dalji uprkos uzajamnoj ovisnosti i mirovnom sporazumu iz 1994. godine. Amerikanci u ovom času podržavaju Abdullaha II, formalno su sa podrškom iznenađujuće brzo potrčali i Saudijci ali, pitanje je u kom će pravcu sve to ići dalje. Minulih sedmica se između Izraela i Jordana desilo više incidenata. Nije tajna da Jordan sa kraljem Abdulahom i Izrael sa Netanjahuom imaju potpuno različito viđenje stvarnosti i posebno dugoročnih planova.

Izraelski premijer je ponovo u pat poziciji nakon najnovijih, četvrtih izbora u minule dvije godine, bez obzira što mu je predsjednik Izraela Rivlin dao mandat za sastav nove vlade. Ali i naložio početak procesa protiv njega po optužbama za korupciju. Pobjedu na minulim izborima sada su odnijeli desni ultraši i ekstremno, cionisti i doseljenici, ali zajedno nemaju neophodnih 61 članova Kneseta. Netanjahu za tu koaliciju mora biti još “desniji” nego što i inače jeste, ako je to uopšte moguće. To je dalje radikalizirati pitanje Palestine, legalizirati okupaciju preostalih teritorija na Zapadnoj obali, ali i oteti dolinu rijeke Jordan. Krajnji cilj “geostrategije” njegovih neophodnih partnera jeste koncept po kojem je “Palestina u Jordanu”, umjesto države u granicama iz 1967. Cilj mu je čak i oduzimanje međunarodne nadležnosti Kraljevini nad svetim mjestima islama i kršćanstva u Jeruzalemu… Za Abdullaha II to je, de facto, poziv za rat. Kralj je Americi neophodan, ali je Washingtonu Izrael važniji.

U takvoj situaciji počele su i martovske provokacije Netanjahua koje za Kralja nisu naivne. On je prvo odbio “puštanje” vode Jordanu i pored sugestije vlastitih sigurnosnih službi, a u skladu sa obavezom po Sporazumu iz 1994. godine. Izrael mora godišnje “vraćati” dio vode koju preko svake mjere masovno pumpaju sebi iz rijeke Jordan. Zatezanje odnosa je potom nastavljeno anuliranjem posjete jordanskog Princa Husseina Al Aqsa džamiji, svetištu muslimana u okupiranom Istočnom Jeruzalemu, jer Izraelska sigurnosna služba Shin Bet nije htjela da odobri traženi broj naoružanih pratilaca u obezbjeđenju Krunskog princa. Dan kasnije, 10. marta, Aman je odbio dozvolu za prelet helikoptera u kojem je trebao biti Netanjahu do aerodroma u Amanu gdje je Izraelskog premijera trebao čekati specijalni avion kojeg mu je slao emiratski Princ Mohammed bin Ziad za dolazak u Abu Dabi. A Izraelac se nadao da će mu fotografije sa Princom tada povećati izborne šanse. Vjerovatno onda nije ni slutio da mu taj potez baš i neće pomoći kod domaće ekstremne religijsko-cionističke koalicije koje se ne tiče hoće li on kod Arapa iz Perzijskog zaliva – ne baš propalestinski orijentisanih – poboljšati šanse za soluciju zvanu “Palestina je u Jordanu”. Ili bar iz Trampovog obećanja “istorijskog rješenja” za Palestinu, njegovog zeta Kushnera, aneksijom preostalog dijela Zapadne obali i doline rijeke Jordan.

O emocijama Abdullaha II spram Izraela odakle su “svakom živom na svijetu do Guatemale” otišle kao pomoć vakcine protiv Covid-19, samo ne i u susjedni Jordan, ne treba ni nagađati.

U jeku nagađanja o tome ko stoji iza podrške Princu Hamzi u radikaliziranom animozitetu i rušenju autoriteta polubrata, Kralja Abdullaha II, posebno je “zazvonila” informacija da je Princa u kućnoj izolaciji nekako kontaktirao prijatelj Izraelac, izvjesni Roy Shaposhnik i ponudio da pošalje avion njegovoj ženi i djeci te ih smjesti negdje u Evropi spašavajući ih od režima. Jordanci su do poruke došli, a uvijek postojeće slutnje o Mossadu nabujale su, uprkos negiranju Shaposhnika o bilo kakvim vezama sa obavještajnim službama Izraela.

Zaključak  je intrigantan, ali je na tragu današnje svjetske zbilje. Kralj Abdulah II je kao i ranije na istim pozicijama uz neupitno insistiranje – na očuvanju statusa čuvara svetih mjesta u Jeruzalemu, na rješenju za Palestinu kroz davno usvojen međunarodni koncept o suverenoj zemlji pored Izraela, na poštivanju doline i istočne obale rijeke Jordan kao jordanske teritorije… Zašto bi onda bilo čudno da ga se zato pokušava oslabiti generalno, ali i u vlastitoj kući. Uz činjenicu da i Izrael i Emirati i Saudijska Arabija i još mnogi drugi na sve to gledaju taman onoliko drugačije koliko im se brk smiješi ispotiha, naslađujući se mukom u kojoj je Abdullah sa njegovim pristalicama. Amerikancima, sa druge strane, Jordan itekako treba – dovoljno je vidjeti samo koliko im je Kraljevina bila važna kao svekoliki logistički poligon protiv Assada u sirijskoj drami. Da se i ne pominje stara imperijalistička i kolonijalna logika Zapada spram Istoka – treba im uzeti resurse i ne dozvoliti im da se emancipuju. Jordan resurse nema, ali ima već vidljiv pomak u emancipaciji i obrazovanju mladih u kraljevini. Uznemirujuće opasno. Da li im je u svemu tome bolji, radi njihovih ciljeva, kralj Abdullah II ili Princ Hamzah prosuđivat će zainteresovani sa strane. A uostalom kao eventualna alternativa, kralju je njegov polubrat pa sve ostaje “u kući”.

Ipak, i bez sigurnih dokaza za tvrdnje o (ne)postojanju zavjere, teško je vjerovati da je subotnji događaj isključivo unutarporodični rivalitet i neslaganje u vrhu Hašemita. Ono što je uvijek izvjesno u pozadini svih nemira tamo jesu uvijek i neprekidno nečiji nezajažljivi interesi, prije svega izvana, uz njihova uvjerenja da imaju pravo na sve. One koji misle drugačije – valja skloniti.

Uspomene na višegodišnji život tamo, na Kralja i Kraljicu, na njihov svekoliko “gabarit”,  jeste – Shapeau! Uz saznanje da takvi kakvi su, ne mogu biti po volji mnogima. Stvar je mnogo ozbiljnija i veća od aktuelnog upaljača. Vrijeme će to brzo pokazati, kao mnogo puta na Bliskom istoku. Onima koji hoće da vide pokazano, naravno.


07.04.2021.

AMNESTY INTERNATIONAL OBJAVIO IZVJEŠTAJ ZA BOSNU I HERCEGOVINU : PROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINA DODATNO JE ODLOŽENO








Amnesty International je objavio redovni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u svijetu. U pregleda protekle godine u Bosni i Hercegovini ova organizacija navodi kako je uvođenje vanrednih mjera zbog COVID-19 dodatno limitiralo prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja. Posebno se ističe odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o djeci i starijima i njihovim pravima koja su bila ugrožena zbog odluka o COVID-19. Nezakonito otkrivanje ličnih podataka pacijenata sa COVID-19 kršilo je pravo na privatnost. Procesuiranje ratnih zločina dodatno je odloženo.

U nastavku izvještaja o Bosni i Hercegovini se kaže:

IZBEGLICE, TRAŽITELJI AZILA I MIGRANTI

Bosna i Hercegovina (BiH) nije pružila efikasan pristup azilu i adekvatne uslove za prihvat hiljadama migranata i azilanata koji putuju kroz zemlju na putu ka EU. Uprkos smanjenom broju u martu i aprilu zbog ograničenja kretanja COVID-19, blizu 10.000 ljudi na kraju je bilo blokirano u BiH, većina u Unsko-sanskom kantonu na granici s Hrvatskom. Sistem azila ostao je uglavnom neučinkovit zbog stalnih institucionalnih praznina, uključujući ograničene kapacitete u Ministarstvu sigurnosti BiH, što je rezultiralo značajnim zaostatkom neriješenih slučajeva i ljudi koji čekaju na registraciju. Politička neaktivnost Vijeća ministara i nespremnost vlasti na svim nivoima da sarađuju doveli su do neuspjeha u identificiranju dodatnog odgovarajućeg smještaja i spriječili prijenos postojećih prihvatnih centara sa Međunarodne organizacije za migracije (IOM) na vlasti u BiH. U avgustu su, pozivajući se na nedostatak podrške nacionalne vlade, vlasti Unsko-sanskog kantona zabranile nove dolaske na njihovo područje i uvele stroge mjere usmjerene na migrante i azilante koji žive izvan službenih centara za smještaj. Mjere su uključivale ozbiljna ograničenja slobode kretanja, zabranu okupljanja na javnim mjestima i korištenja javnog prijevoza, te zabranu davanja smještaja migrantima. U septembru su vlasti Unsko-sanskog kantona prisilno deložirale stanovnike iz službenog prihvatnog centra kojim upravlja IOM u Bihaću, ostavivši blizu 400 ljudi bez skloništa i pomoći u pogoršanju vremenskih prilika. Posljednjih dana decembra oko 900 migranata i tražitelja azila bilo je nasukano u nehumanim uvjetima i bez pristupa hrani, vodi ili električnoj energiji. privremeni kamp Lipa nakon što vlasti nisu pristale na njihovo preseljenje u prikladnije objekte u drugim dijelovima zemlje. Europska komisija najoštrije je osudila akcije rekavši da su “podrivale vladavinu zakona i ugrožavale živote”. Na kraju godine, oko 3.000 tražilaca azila i migranata živjelo je u skvotovima, napuštenim kućama i šumama širom Unsko-sanskog kantona.

SLOBODA KRETANJA

Kao dio hitnih mjera COVID-19 u martu, vlasti su djeci i ljudima u dobi od 65 godina i starije nametnule pokrivač 24-satnog policijskog sata. Policijski čas je ublažen nakon nekoliko sedmica, ali preko 300 osoba za koje se utvrdi da krše naredbu dobilo je novčane kazne koje bi mogle premašiti prosječnu mjesečnu penziju. U aprilu je Ustavni sud presudio da su mjere nesrazmjerne i kršile pravo na slobodu kretanja sadržane u Ustavu i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

SLOBODA IZRAŽAVANJA

Udruženje novinara BiH zabilježilo je gotovo 30 slučajeva ozbiljnih kršenja slobode medija, uključujući fizički napad i prijetnje smrću novinarima i ostalim medijskim radnicima. Novinari i drugi koji kritiziraju vladin odgovor na COVID-19 suočili su se s reakcijama i cenzurom. U nekoliko kantona nezavisnim novinarima je zabranjen pristup vladinim brifingima o krizi COVID-19. U martu je Vlada Republike Srpske donijela uredbu o zabrani „podsticanja panike i nereda“ i izrekla velike novčane kazne za prekršaje. Najmanje 18 osoba optuženo je prema uredbi prije nego što je ukinuta krajem aprila, uključujući ljekara koji je na društvenim mrežama izrazio zabrinutost zbog nedostatka opreme i kapaciteta u lokalnim bolnicama. Vlasti Federacije BiH aktivno su nadzirale račune privatnih društvenih medija i u martu krivično optužile najmanje pet osoba za „širenje lažnih informacija i paniku“. Na kraju godine nije bilo vjerodostojnih informacija o tome je li ijedna optužba odbačena. Komesar Vijeća Evrope za ljudska prava upozorio je da mjere ograničavaju pravo na slobodu izražavanja.

SLOBODA OKUPLJANJA

Prema Europskoj komisiji, zakoni koji uređuju okupljanja bili su u suprotnosti s međunarodnim pravom jer su ozbiljno ograničavali javna mjesta za proteste i stavljali nesrazmjeran teret organizatorima, koji su tijekom događaja morali pokriti troškove dodatnih sigurnosnih i hitnih mjera.

PRAVO NA PRIVATNOST

U martu su vlasti u nekoliko dijelova zemlje navele javnozdravstvene razloge u otkrivanju ličnih podataka pojedinaca, uključujući maloljetnike, kojima je dijagnosticirana COVID-19 i onih kojima je naređeno da se samoizoliraju. Agencija za zaštitu podataka BiH upozorila je da je prekršila nacionalno zakonodavstvo o zaštiti podataka i zabranila dalje javno otkrivanje ličnih podataka od strane vlasti.

PRAVO NA ISTINU, PRAVDU I PRIPREMU

U septembru je Vijeće ministara BiH usvojilo dugo odgađanu revidiranu Strategiju ratnih zločina, koja je postavila nove rokove za okončanje neriješenih predmeta. Do kraja 2020. godine, više od 600 predmeta je bilo u radu pred raznim sudovima u BiH. Procesuiranje ratnih zločina i dalje se odgađalo zbog sistemskih nedostataka u Tužilaštvu. U martu je preživjeli ratnog silovanja u Novom Travniku dobio novčanu nadoknadu, prvu takvu nagradu u krivičnom postupku. U avgustu je UN-ov Komitet za uklanjanje diskriminacije nad ženama (CEDAW) presudio u ratnom silovanju slučaj da BiH nije osigurala nepristrasnu i efikasnu istragu i adekvatnu odštetu žrtvi. Komitet je pozvao BiH da pruži trenutnu i sveobuhvatnu podršku preživjelima ratnog seksualnog nasilja. U julu je zemlja obilježila 25. godišnjicu genocida u Srebrenici kada je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka; preživjeli su se i dalje suočavali s nepremostivim preprekama za postizanje istine, pravde i pravnog lijeka. Preko 7.200 ljudi ostalo je nestalo kao rezultat oružanog sukoba. Politički pritisak i nedostatak sredstava nastavili su ometati rad Instituta za nestale osobe BiH.

(N1)

07.04.2021.

ADVOKAT FERAGET O DEŠAVANJIMA NA KCUS-U : AKO SE USTANOVI DA JE PACIJENT UMRO ZBOG UPOTREBE SPORNIH RESPIRATORA, KAZNA MOŽE BITI I DO 12 GODINA ZATVORA









Nakon tužilaca Tužilaštva KS i pripadnika SIPA-e, u KCUS jučer su došli i inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Shodno zahtjevu, Federalni zdravstveni inspektorat je započeo inspekcijski nadzor i dostavljanje informacija vezanih za korištenje aparata za mehaničku ventilaciju ACM 812A, tzv. “malina respiratora”, higijenskih uslova i načina medicinskog tretmana pacijenata kojima je dijagnosticiran koronavirus na KCUS-u.

Ugledni sarajevski advokat Ifet Feraget komentirao je za Avaz dešavanja u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Kazao je da očekuje da će sve okolnosti biti provjerene.

– Očekujem istragu onako kako to propisuje Evropska konvencija, obzirom da je naš zakon poprilično siromašan, ali Evropska konvencija i praksa Evropskog suda je vrlo jasna. Dakle, u slučajevima kada se radi o gubitku života treba provesti djelotvornu istragu čija forma i sadržina zavisi od okolnosti tog slučaja i treba provesti, na prvom mjestu, odgovarajući istragu, odnosno provjeriti sve okolnosti. 

A ovdje smo vidjeli da imamo potpuno suprotne informacije, dijametralno suprotne. Jedni kažu svi su respiratori u funkciji, ljudi dišu, spašavaju živote, a nakon toga je Federalna inspekcija jučer utvrdila kako respiratori nisu u fuknciji, ali kako se nalaze na Covid odjelu, 11 ih je neispravnih i tako dalje – kazao je Feraget.

Navodi da se treba provjeriti zbog čega su ljekari poslali pismo u kojem upozoravaju na korištenje neadekvatnih uređaja.

– Treba provjeriti zbog čega su ljekari poslali to pismo, jer je riječ o upotrebi očito neprikladnog sredstva, pa da imate ne znam kakav cetrifikat. 

Ljekari pišu da uređaj nije adekvatan, a ovdje već imamo informaciju da ti uređaji nisu za covid pacijente, za najteže slučajeve. To pismo je bilo već dovoljan razlog za istragu. I kako znamo, Tužilaštvo je ušlo u KCUS i očekujem da će sve ove okolnosti biti provjerene, a pogotovo u kontekstu već započetog postupka za resiratore, jer treba utvrditi s kojom namjerom je neko zahtijevao da se ti respiratori smjeste na Covid odjel gdje im nije mjesto – rekao je Feraget.

Kazne za smrt pacijenta mogu biti i do 12 godina zatvora, a čak i prerasti u organizovani kriminal, pojašnjava Feraget.

– Ako je u pitanju smrt pacijenta kazne mogu biti i do 12 godina zatvora, ako imate veći broj ljudi koji su umrli i ako se pokaže da je smrt nastupila od posljedica upotrebe tih respiratora onda to može prerasti u neki organizovani kriminal, a za to su predviđene kazne i do 45 godina zatvora – zaključuje Feraget.

(Kliker.info-Depo)

07.04.2021.

PODNOSILAC KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV TAGELTIJE, GUDELJEVIĆ, NOVALIĆA I MANDIĆA : U TUŽILAŠTVU BIH SASLUŠAN DR.BAKIR NAKAŠ U PREDMETU NENABAVKE VAKCINA












U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (BiH) u utorak, 6.aprila, je saslušan dr. Bakir Nakaš, koji je podnio prijavu u ime više građana, zbog nepostupanja odgovornih osoba i teških posljedica pandemije Covid 19 po živote i zdravlje građana BiH.

“Postupajući tužilac saslušao je podnosioca prijave, na okolnosti koje su navedene u prijavi i odnose se na navode o propustima i nečinjenju odgovornih osoba i institucija, kao i nenabavljanje potrebnih cjepiva za proces imunizacije i zaštite građana od pandemije Covid 19”, navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH, te dodaje kako ova institucija nastavlja rad na predmetu.

Grupa građana predala je 22. marta Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (BiH) krivičnu prijavu protiv četvoro bosanskohercegovačkih zvaničnika, zbog izostanka nabavke vakcina protiv korona virusa.

Sarajevski ljekar u penziji Bakir Nakaš, krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (BiH), podnio je protiv Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Ankice Gudeljević, ministrice civilnih poslova BiH, Fadila Novalića premijera Federacije BiH i Vjekoslava Mandića, ministra zdravstva Federacije BiH zbog izostanka nabave vakcina protiv korona virusa.

Prijavu protiv četvoro bosanskohercegovačkih zvaničnika, građani su podnijeli, zbog kako se između ostalog navodi, postojanja osnova sumnje da u periodu od 18. septembra 2020. godine do 18. marta 2021. godine, svjesni svojih zakonskih obaveza, nisu obavili ili izvršili svoje službene dužnosti u pogledu osiguravanja i direktne nabavke vakcina potrebnih za imunizaciju stanovništva.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je primilo prijavu 27.marta.

“U okviru predmeta pratiće se aktivnosti zvaničnika institucija, te pravnih i fizičkih lica u postupku potrebne nabavke vakcina, imunizacije i zdravstvene zaštite stanovništva, a radi utvrđivanja eventualnog postojanja krivične odgovornosti zbog teških posljedica koje je na živote i zdravlje građana BiH prouzrokovala i još uvijek uzrokuje eskalacija pandemije virusa korona”, saopšteno je iz Tužilaštva BiH, 27.marta.

Pored krivične prijave upućene dražavnom Tužilaštvu, online peticiju, kojom se traži odgovornost nadležnih političara zbog katastrofalnih posljedica COVID- 19 po građane BiH, potpisalo je viđe od 7.000 građana.

Stopa smrtnosti od COVID-19, BiH stavila je na prvo mjesto u regiji, sa 130 umrlih na 100.000 stanovinaka, prema podacima koje je u januaru 2021, godine objavio američki univerzitet John Hopkins. U danu kada je predata krivična prijava protiv bosanskohercegovačkih zvaničnika, od posljedica zaraze korona virusom u BiH je umrlo 73 ljudi.

U Bosnu i Hercegovinu u kojoj, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine živi oko 3,5 miliona stanovnika, ukupno je stiglo 82 hiljade vakcina.

Prvi kontingent vakcina protiv korona virusa, koje je Bosna i Hercegovina (BiH) naručila kroz COVAX mehanizam, stigle su na Međunarodni aerodrom Sarajevo 25. marta.

Proces nabavke vakcina putem COVAX mehanizma u BiH pokrenut je u julu, a ugovor je potpisan 18. septembra 2020. godine.

Ovim mehanizmom, koji obuhvata 186 zemalja, koordinira Globalna alijansa za vakcine (GAVI), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Koalicija za pripravnost na epidemije (CEPI), a cilj mu je osigurati ravnomjernu raspodjelu vakcina i na najsiromašnije zemlje svijeta.

Federacija BiH (FBiH), Republika Srpska (RS) i Brčko distrikt su za nabavku vakcina kroz COVAX iz budžeta izdvojili oko 13 miliona dolara, a naručene količine su predviđene za imunizaciju oko 20 posto građana.

S obzirom da BiH nema državno ministarstvo zdravstva, procesom je koordiniralo Ministarstvo civilnih poslova.

BiH je 9. decembra 2020. godine pozvana da iskaže potrebe za vakcine i u okviru Mehanizma nabavke Evropske unije koji je kreiran neovisno o COVAX-u. Njime je obuhvaćen i Zapadni Balkan, a za ovu podršku EU je izdvojila 70 miliona eura.

Ovim putem BiH je naručila 892.000 doza Pfizer/BioNtech i Moderna vakcina, međutim i na njih se još čeka.

(Kliker.info-RSE)

07.04.2021.

ANDREW JEWELL: MMF ĆE SAGLEDATI POSTIGNUTI NAPREDAK U SMISLU PROVOĐENJA REFORMI


///////////////////////


///////////////////


/////////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


///////////////////////

/////////////////////////////////////////

///////////////////////

//////////////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////////////////////////////////////

07.04.2021.

TRANSKRIPTI SA SJEDNICA NSRS-a OSLIKAVAJU SVU SUROVOST UNIŠTAVANJA SARAJEVA: "Igman i Trebević su srpske planine, iz grada mogu izaći samo mrtvi.."

TRANSKRIPTI SA SJEDNICA NSRS-a OSLIKAVAJU SVU SUROVOST UNIŠTAVANJA SARAJEVA: "Igman i Trebević su srpske planine, iz grada mogu izaći samo mrtvi.."

Riječ je o obraćanjima zastupnika Trifka Radića iz Ilijaša, Nenada Veselinovića sa Pala, osuđenih ratnih zločinaca Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića, Voje Kuprešanina iz Banja Luke i Vojislava Maksimovića iz Foče.

Transkripti sjednica Narodne skupštine RS iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini svjedoče o uništavanju Sarajeva inspirisanom najgorim oblikom nacionalizma. Povodom Dana Grada Sarajeva Klix.ba objavljuje dijelove sadržaja ovog transkripta.

Riječ je o obraćanjima zastupnika Trifka Radića iz Ilijaša, Nenada Veselinovića sa Pala, osuđenih ratnih zločinaca Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića, Voje Kuprešanina iz Banja Luke i Vojislava Maksimovića iz Foče.

Transkripti se odnose na njihova obraćanja sa sjednica koje su održane od maja 1992. do januara 1994. godine. Za podsjetiti je da je ove i druge transkripte početkom prošlog mjeseca objavio Memorijalni centar Srebrenica u sklopu istraživačkog projekta "Transkripti genocida" (Genocide Papers).

Radić na sjednici 12. maja 1992. godine: Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi

Trifko Radić je na sjednici 12. maja 1992. govorio o stanju u Općini Ilijaš koja se nalazi u blizini Sarajeva. Tada je poručio da "neprijatelji mogu samo mrtvi izaći kroz Ilijaš".

"Imamo li mi pravo u Evropi da živimo kao Srbi i da sebi određujemo pravce za život? Meni nije jasno i ja sam na stanovištu da kad je riječ oko ove podjele i koridora, imam potrebu da kažem ovoj skupštini da smo jučer saznali da se našim neprijatelјima i kolјačima mora dati izlaz iz Sarajeva. Imaju tri, jedan Ilijaš, jedan Ilidža i jedan Olovo. Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi i neka znate svi koji pregovarate u ovome prostoru u ime srpskog naroda Ilijaša, oni sigurno neće proći, a ako iko išta bude potpisao nećete ni vi", naglasio je.

Govorio je i o pozivu televiziji da snimi organizaciju za rat, rabojništvima tj. krađi imovine i nastojanju da se onemogući dolazak "neprijatelja iz pravca Zenice".

"Mi smo spremni mi držimo 50 kilometara okruženјa oko Ilijaša. Mi smo organizovani i ja sam molio televiziju da dođe da snimi kako smo mi organizovani za rat u Ilijašu, kako je organizovana odbrana linije. Jest istina da smo mi pokrali dosta stvari. Imamo mi svega još dolje da živimo. Mi smo pokrali 32 tone cisterne nafte i benzina. Mi smo presjekli i minirali prugu i nema više dolaska u Sarajevo. Mi smo minirali i autoput. Sve ćemo učiniti da više neprijatelј iz pravca Zenice u Sarajevo neće doći, a i odozgo ko pođe bit će gotov", zaprijetio je Trifko Radić.

Radić na sjednici 5. i 6. maja 1993. godine: Jeza me hvata što će među 30.000 Srba u Sarajevu ponovo vladati begovi i paše

On je na sjednicama održanim 5. i 6. maja 1993. pričao o ubistvu više od 600 ljudi, te je Ilijaš nazvao mjestom koje je uvijek bilo srpsko.

"Želim cijenjeni skup da upoznam, iako sam naše poslanike upoznavao o stradanju srpskog naroda na ovim prostorima, da je dosada poginulo skoro 2.500 boraca, da je ranjeno 7.000 hilјada lјudi, da je u samom Ilijašu od 10.800 do sada pobijeno više od 600 lјudi i skoro 1.000 ranjenih. Struje i vode Ilijaš nije imao osam mjeseci, ni telefona, ni prijevoza. Nikada UNPROFOR nije htio da interveniše dok srpski borci nisu zauzeli ono što je bilo njihovo uvijek", kazao je.

Prema riječima Radića, tada su na leđima imali 70.000 muslimana.

"Ni jednog stakla u gradu nema, sve je to zakrplјeno daskama, šperpločama i papirima. Ilijaški borci neće ovdje govoriti broja ako kažem da stanovnika ima 10.800, da brane područje između Sarajeva, Visokog i Breze, gdje po ranijem popisu 70. 000 Muslimana držimo na svojim leđima", naveo je.

Konstatovao je da pojedine prijeratne privredne gigante drže "srpski borci". Naglasio je da ga jeza hvata zbog toga što će Srbima koji su tada ostali u Sarajevu ponovo vladati "begovi i paše".

"Na ovim područjima koja pripadaju sada Alijinoj (op. a. prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović) državi na ovih šest općina gdje su takvi privredni kapaciteti kao što je PRETIS, TAS, ORAO, Energoinvest, Unioinvest, FAP, Famos i ostali, tu je radilo skoro 80. 000 radnika i te sve kapacitete drže srpski borci i u zoni su naše odgovornosti. Sada kada pomislim, vjerujte kao čovjeka me jeza hvata, da će taj narod blizu 125.000 koji sada dolje živi i pretpostavka je da približno 30.000 Srba u Sarajevu koji žive, pripasti zelenoj upravi i Alijinoj, da kad nama ponovo begovi i paše vladaju", zaključio je Radić.

Veselinović na sjednicama od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Dok je Srbija hranila Sarajevo, Sarajevo je bilo srpsko

Izdvojena su obraćanja Nenada Veselinovića sa sjednica održanih od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993.

U jednom od njih je poručio da je Srbija nekada hranila Sarajevo i da je "nesreća ovog grada počela 1975. godine".

"Nesreća Sarajeva je počela 1975. godine ukidanjem uzane pruge. To su ukinuli komunisti generacija Pozderca (op. a. Hamdija Pozderac), Mikulića (op. a. Branko Mikulić) itd., te našeg romaninca Renovice (op. a. Milanko Renovica), kako je neopravdana, nerentabilna itd. Dok je ta uzana pruga radila, dok je Sarajevo grad hranila Srbija, dok bila prisutna šajkača, gedžo u svojim opancima tada je Sarajevo bilo Srpsko, kompletna ova regija do Užica i Čačka sve je to studiralo u Sarajevu i tada je Sarajevo bilo srpsko, od tada je Sarajevo počelo da hrani dolina Neretve sa svojim paprikama itd. puna pesticida i Sarajlije su se poobolijevale. Ukidanjem pruge obećan je put, put nije nikada napravlјen, onda su navalili Sandžak i Sjenica sa svojim sirom, a zaboravlјen je užički kajmak i pršuta", rekao je.

Za Veselinovića je sreća na ovim prostorima bila očekivana tek onda kada "ponovo vratimo šajkaču i opanak".

Krajišnik na sjednicama od 27. do 29 augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Igman, Trebević i Jahorina su srpske planine

Također su izdvojena obraćanja osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika na sjednicama održanim od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine.

Govorio je podjeli Sarajeva i statusu Srba u ovom gradu.

"Ovo da kažem Sarajlijama, da smo izvršili podjelu dobili bismo kud i kamo manje radi toga što su oni htjeli da dobiju maksimalan dio Sarajeva. Ko zna Sarajevo, ja sam maloprije pokazao kartu... Mi smo ocijenili da bi došli razgovori u pitanje jer je 150.000 Srba trebalo da isele ili da ostanu u muslimanskom dijelu Sarajeva. Niti ih imamo gdje preseliti, niti bi bilo pošteno vizavi lјudi koji žive i koji su odbranili te prostore", mislio je.

Krajišnik je potcrtao da su skoro sve sarajevske planine, osim Bjelašnice, srpske, te je ukazao na njihov značaj.

"I Igman, Trebević, Jahorina, to su srpske planine osim Bjelašnice. To su turistička mjesta 150.000 Srba. Svi oni koji su bili punolјetni su na plebiscitu izašli i izjasnili se", kazao je.

Karadžić na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Bit ćemo u dodiru na Miljacki

Na sjednicama Narodne skupštine RS održanim 30. i 31. decembra 1993. obratio se i predsjednik ovog entiteta, također osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić.

Tada je uvjeravao da njegova Srpska demokratska stranka (SDS) pokušava održati Sarajevo, a što je nazvao strateškim ciljem.

"Neću samo da govorim u smislu stranačke discipline. Politika SDS-a je da se Sarajevo održi. Ova skupština je tu politiku ugradila u strateške cilјeve, to je čini mi se peti strateški cilј", istakao je.

Obrazložio je zašto je Sarajevo bitno za političko rukovodstvo RS-a.

"Naš kapital, naše obrazovanje, naša kultura, naša privreda bit će tu u dodiru na Miljacki u dodiru sa čitavim jednim svijetom, čiji eksponent će biti bosanski muslimani. Mi tu bitku ne smijemo izgubiti nikada i nipošto. Zato vas molim, ne pozivajući vas samo na stranačku disciplinu, nego pozivajući vas na nacionalnu svijest", ukazao je.

Kako je kazao Karadžić, sarajevsko ratište je stvorilo državu i ne može se umanjiti njegov značaj.

"Da je sarajevsko ratište puklo, da su oni izbili na Drinu i presjekli Koridor, ne bi bilo ni Krajine, ni SRN, ni Hercegovine, ni ničega", dodao je.

Kuprešanin na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Povući studente iz Srbije

Zastupnik iz Banja Luke Vojo Kuprešanin je na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine pozivao na afirmaciju sarajevskog univerziteta, a to je argumetirao strateškim, političkim i psihološkim razlozima. Kao četvrti razlog je naveo i to da se 10.000 studenata iz Srbije "povuče na ove prostore".

Maksimović na sjednici 10. januara 1994. godine: Staro tursko jezgro neka ostane njima

Vojislav Maksimović iz Foče je na sjednici Narodne skupštine RS 10. januara 1994. godine također govorio o podjeli Sarajeva i bilo mu je bilo neprihvatljivo djelovanje Ujedinjenih nacija (UN) po ovom pitanju.

"Drugo, ja se ne bih složio oko bilo koje vrste našeg pristanka da Sarajevo ode pod okrilјe UN-a. Nikada ga nećemo dobiti za te dvije godine. Nema nikada ništa više od srpskog Sarajeva. Zato bih insistirao na onoj tezi koju je Karadžić već saopštavao od dva grada podijelјena, odvojena grada koji će to staro tursko jezgro da ostane njima, makar tamo ostali naši najznačajniji sakralni objekti. Da ćemo mi na ovim prostorima od Grbavice pa prema Krupcu stvarati novi grad, naravno uz ono što postoji. Ne, nikako patronat UN-a", potcrtao je Maksimović.

Podsjećamo, na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila 1992. godine počela je njegova opsada koja je trajala više od tri godine. Poginulo je više od 12.000 ljudi, a među njima je bilo više od 1.600 djece.

07.04.2021.

HISTORIJSKI VAŽNO ISTRAŽIVANJE BIRN-a: Tužilaštvo BiH nije podiglo NIJEDNU OPTUŽNICU za granatiranje i snajperisanje u Sarajevu!!

HISTORIJSKI VAŽNO ISTRAŽIVANJE BIRN-a: Tužilaštvo BiH nije podiglo NIJEDNU OPTUŽNICU za granatiranje i snajperisanje u Sarajevu!!

Uprkos dokazima iz pravosnažnih presuda, nalaza vještaka i svjedočenja u kojem priznaje da je naredio granatiranje zgrade tadašnje Televizije Sarajevo, bivši komandant Ilidžanske brigade Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vladimir Radojčić nikada nije optužen za ratni zločin, što je samo jedan od nekoliko desetina incidenata koji su dokazani u Haagu, a koji nikada nisu procesuirani, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

“Sjećam se kako ležim na kraju ureda, blizu vrata, pokrivena krhotinama i komadima namještaja. Sjećam se metalne šipke koja je bila između moje ruke i tijela… Imala sam posjekotinu iznad oka i površinski dio očiju mi je bio oštećen prašinom i krhotinama. Komad gelera mi se zabio u desni obraz.”

Ovo su riječi kojim je Rialda Musaefendić Ocuz u maju 2006. godine u Haagu opisala svoje ranjavanje nakon eksplozije aviobombe u zgradi Televizije Sarajevo. Granatiranje RTV Doma u kojem je ranjena skupa sa 28 kolega, od kojih je jedan izgubio život, desilo se u posljednjoj godini opsade Sarajeva – u junu 1995. godine.

U izjavi za BIRN ona kaže da će taj dan ostati uvijek u njenom sjećanju.

“Tužna sam i u isto vrijeme bijesna jer bez TV-a ljudi ne bi vidjeli šta se dešava u BiH i tek bi to bila najcrnja propaganda. Teško je objasniti osjećaj u čovjeku kada se nađe u situaciji da se ni kriv ni dužan mora nositi sa napadima sa mogućim smrtnim završetkom”, kazala je ona.

Musaefendić Ocuz je svjedočila na suđenju Dragomiru Miloševiću, koji je 1994. i 1995. bio komandant SRK-a i koji je u Haagu osuđen na 29 godina zatvora.

Novinari BIRN-a analizirali su sve dokaze koji su korišteni u pravosnažnim procesima kako bi utvrdili koliko je precizno utvrđena odgovornost komandanata brigada pod Miloševićevom kontrolom, a koji nikada nisu optuženi. Analiza pokazuje da je osim svjedočenja Musaefendić Ocuz i drugih preživjelih, Vijeće odgovornost jedinica SRK-a zasnovalo na dokazima i naredbama o naoružavanju, te vještačenjima lokalne policije, pripadnika UNPROFOR-a i balističara.

“Avionska bomba je ispaljena sa područja Ilidže, teritorije Vojske Republike Srpske… Zaključak Pretresnog vijeća potvrđuju iskazi nekoliko svjedoka, izvještaji Berka Zečevića i bosanskohercegovačke policije”, navodi se u presudi Miloševiću.

Balističar Berko Zečević je u izvještaju “Primjena modifikovanih avionskih bombi tokom opsade Sarajeva 1994.–1995.”, koja je uvrštena kao dokaz, zaključio da se radilo o avionskoj bombi od 250 kg, te da je upadni ugao avionske bombe koja je pogodila zgradu RTV-a bio oko 25 stepeni.

“Nesporno je utvrđen pravac doleta projektila, potvrđen otiskom projektila na ravnom dijelu krova RTV i iskazima više svjedoka. Na sjevernoj terasi zapadne strane doma RTV-a utvrđeni su tragovi projektila u površini terase i površinska oštećenja izolacionog sloja veličine 0.7 x 1.5 dubine do 0.2 m. Time je definiran ugao doleta u odnosu na sjever, a koji odgovara široj zoni Butila”, navodi u izvještaju Zečević.

U istom predmetu kao dokaz je korišten i izvještaj policije o uviđaju, a dio projektila dostavljen je na hemijsko vještačenje nakon čega je utvrđeno da je riječ o aviobombi. Dokazni materijal je i fotodokumetacija ubijenog Ibrahima Šalake i oštećenja na RTV Domu.

U Zečevićevom izvještaju su prezentovane i fotografije koje pokazuju pogled prema RTV domu sa mjesta eksplozije.

“Projektil je prvo udario na krov televizije pa se odbio od krov, rikošetirao, to je tzv. rikošet projektila, udario u jedan zid i pao u prostor između dva studija gdje je došlo do eksplozije. Sami otisci u trenutku udara projektila od tlo i udara od zid su omogućili da se odredi pravac, to je bila jedna šira zona iza Rajlovca”, kazao je Zečević u razgovoru za BIRN.

Prema nalazima haških vještaka o strukturi SRK-a i mapama položaja, teritoriju iza Rajlovca držale su jedinice Ilidžanske brigade, čiji je komandant 1995. godine bio Vladimir Radojčić.

Radojčić je svjedočio u više predmeta u Haagu, a na postupku protiv bivšeg komandanta VRS-a Ratka Mladića je priznao da je 1995. naredio ispaljivanje modifikovane aviobombe na zgradu Televizije Sarajevo. Rekao je da je to uradio jer je Televizija “emitovala najcrnju propagandu”.

“Zona odgovornosti moje brigade u odnosu na spoljni prsten na kojem su se nalazile muslimanske snage se prostirala od Sugreba iznad Vrela Bosne zapadnim padinama Igmana do Stojčevca u Hrasnici, zatim do bazena na Ilidži, Kasindolskom ulicom do Dobrinje i tu se završava spoljni prsten. Zona odgovornosti moje brigade u odnosu na unutrašnji prsten na kojem su se nalazile muslimanske snage u samom gradu počinjala je od Dobrinje, preko Aerodromskog Naselja, Nedžarića, uz Dobrinjsku rijeku, Pijačnom ulicom i prugom do rijeke Miljacke”, kazao je Radojčić u iskazu datom u Haagu 8. decembra 2012. godine.

altMapa Sarajeva korištena tokom postupka protiv Dragomira Miloševića (Izvor: MKSJ)

Radojčić je rođen 1948. u Višegradu, a završio je Vojnu akademiju u Beogradu i prema dostupnim informacijama živi u Srbiji. Nije bio dostupan za komentar o ovom zločinu.

Granatiranje RTV Doma je jedan od preko deset slučajeva granatiranja za koje je osuđen Dragomir Milošević, a svi su utvrđivani po istom principu – koristeći nalaze sarajevske policije, jedinica UNPROFOR-a, naredbe SRK-a, te vještačenja domaćih i stranih eksperata.

Iako u haškoj bazi podataka postoje mnogobrojni izvještaji i naredbe, kao i ekspertize vojnih vještaka odakle je ispaljena određena granata, aviobomba ili sa koje teritorije je djelovao snajper – koji su osim u Miloševićevom korišteni u predmetima protiv Stanislava Galića i Radovana Karadžića – tužilaštvima u regionu ni 25 godina od kraja rata, ovi dokazi nisu bili povod za njihovo procesuiranje po komandnoj ili individualnoj odgovornosti.

(Ostatak teksta pročitajte na detektor.ba)

07.04.2021.

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ O PROTESTIMA GRAĐANA: "Nije korektno obračunavati se samo sa SDA. Unutar Federalne vlade participiraju i..."

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ O PROTESTIMA GRAĐANA: "Nije korektno obračunavati se samo sa SDA. Unutar Federalne vlade participiraju i..."

i ministri iz drugih stranaka, unutar Vijeća ministara participiraju i iz Banje Luke, Mostara i drugih gradova", rekao je bh.glumac.


Direktor Kamernog teatra '55 i proslavljeni bh. glumac Emir Hadžihafizbegović, kazao je za N1 da je danas značajan datum za Sarajevo, te da je počašćen i i sretan što je prije dvije godine dobio Šestoaprilsku nagradu.

Svim građanima Sarajeva čestitao je 6. april, rekavši “da u zdravlju i rahatlkuku dočekaju i sljedeći”.

Prokomentarisao je današnje proteste građana Sarajeva.

“Legalista sam i protesti su potpuno legitimna i demokratska stvar. Žao mi je da se protesti dešavaju 6. aprila na dan koji obilježava oslobađanje Sarajeva. Nekako, volio bih da se desilo nekog drugog datuma. Čini mi se da broj onih koji su izašli da protestuju jako je mali. Manje od jedan posto je izašlo na proteste. Možda je to zbog vremenskih uslova i zbog korone. Nisam dobro upratio krajnji cilj protesta,  je li to protiv svih nivoa vlasti, protiv federalne ili kantonalne. Na vlasti je i pozicija i opozicija. Smeta mi ta Sarajevo-centričnost problema. Nije BiH samo Sarajevo i nije BiH problem samo u gradu Sarajevu”, rekao je.

Dodao je da je širi kontekst, te da ne misli da je kriva samo SDA.

“Unutar Federalne vlade participiraju i ministri iz drugih stranaka, unutar Vijeća ministara participiraju i iz Banje Luke, Mostara i drugih gradova. Uputiti oštricu i obračunavati se samo sa SDA nije korektno. Ni jedna stranka nije bezgrešna pa tako ni SDA”, istaknuo je bh. glumac, koji je i član Stranke demokratske akcije.

O predstavi “Schindlerov lift”, čija se premijera očekuje 22. aprila, kazao je da je jako ponosan na ansambl Kamernog teatra, i na sve ljude koji su radili na predstavi.

“Nije bilo lako u vrijeme pandemije završiti ovu predstavu. Uspjeli smo završiti. Odgovorno tvrdim da smo napravili najznačajniju predstavu poslije II svjetskog rata u BiH. Izgleda pretenciozno, samohvaljivo, ali je zaista tako. Publika će se imati priliku uvjeriti. Tretiramo jednu tabuiziranu temu. Prijedor je nepresuđeni genocid, sve te bijele trake, taj urbani genocid koji se tamo desio, je nešto na neki način bilo sakrivano i nepoznato široj javnosti. Sve do romana Darka Cvijetića”, rekao je.

Predstava šalje jednu univerzalnu poruku, doda