Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.03.2021.

ŽESTOK OTPOR ZMAJEVA: MINIMALNA POBJEDA SVJETSKIH PRVAKA NA GRBAVICI



////////////////////

Krunić: Dobio sam udarac s leđa, to je bio čist penal

Krunić: Dobio sam udarac s leđa, to je bio čist penal
Foto: SCsport

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je odličnu utakmicu protiv Francuske, ali na kraju je poražena minimalno sa 0:1.

Rade Krunić istakao je nakon utakmice da je zadovoljan igrom, ali ne i rezultatom.

“Zadovoljni smo igrom, ali ne i rezultatom. Pokazali smo da možemo igrati protiv svih, pa tako i protiv svjetskih prvaka. Nije bila laka utakmica. Došli su pod imperativom pobjede. Igrali su u najjačem sastavu, a mi smo pokazali zube”, rekao je Krunić.

U drugom poluvremenu desila se diskutabilna situacija kada je Rabiot oborio Krunića u šesnaestercu.

“Smatram da je bio penal. Dobio sam udarac u leđa. To je po svim kriterijima jedanaesterac. Ono što sam ja osjetio i kako je izgledalo to je čist penal. Poslije sam i teško nastavio, osjetio sam bol u listu”, istakao je veznjak Milana.

Krunić je imao samo riječi hvale za selektora Ivayla Peteva koji nije bio na klupi zbog zaraze korona virusom.

“Pored takvog dočeka, koji nije zaslužio, mogu reći da je on najbolji selektor kojeg sam imao. Igrali smo ovu utakmicu za njega. Ova pobjeda značit će nam na samopouzdanju”, rekao je Krunić.


(Vijesti.ba / Scsport)


////////////////////////////

Džeko: Nisam ni očekivao da će nam svirati penal

Džeko: Nisam ni očekivao da će nam svirati penal
Foto: NSBIH

Svoj komentar nakon utakmice protiv Francuske dao je i Edin Džeko, koji kaže kako Francuzi nisu zaslužili pobjedu.

“Ne znam koliko zasluženo idu s pobjedom. Nažalost tako je. Sigurno nismo razočarali iako svaki poraz donese razočarenje. Utakmica je bila u egalu i na kraju je najrealniji bio neriješen rezultat. Mogla je otići utakmica na obje strane, imali smo šansu u prvom poluvremenu”, rekao je Džeko.

Potom je komentarisao i nedosuđeni penal nakon faula nad Krunićem.

“Ne znam je li bio penal. Rade kaže da jeste, ali nisam ni očekivao da će ga svirati”, iskreno je rekao Dijamant.

“To su neki detalji koji mogu promijeniti utakmicu i sigurno da je sudija mogao to bolje. Dali smo jak otpor Francuzima. U prvom dijelu smo igrali jako dobro, a u drugom nam je falilo više želje za golom. Puno smo vrtili loptu i nismo ubacivali u šesnaesterac. Sve u svemu, taktički smo odigrali vrhunsku utakmicu. Žao mi je što šef nije bio sa nama. Utakmicu je pripremio na sjajan način i da je bio tu dao bi nam još snage”, nastavlja kapiten Zmajeva.

“Fali nam pobjeda prije svega. Rezultat u Finskoj i Ukrajini pokazuje da nikog nije lagano pobijediti. Ako mi mislimo da smo bolji od nekoga varamo se. U svaku utakmicu moraš ući 100%. Imamo samo jedan bod, ali ja sam zadovoljan jer smo pokazali kvalitet”, zaključio je Džeko.

 

(Vijesti.ba / SCsport)

31.03.2021.

AMERIČKI SENATOR BEN KARDIN: UZNEMIREN SAM ŠTO SE DOVODI U PITANJE ZAKLJUČAK MEĐUNARODNIH SUDOVA O SREBRENICI

Američki senator Ben Kardin : Uznemiren sam što se dovodi u pitanje zaključak međunarodnih sudova o Srebrenici


Predsjedavajući američke Helsinške komisije senator Ben Kardin izjavio je da je uznemiren zbog izjava kojima se dovodi u pitanje zaključak međunarodnih sudova o događajima u Srebrenici.

Činjenice u vezi sa onim što se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine su dokumentovane. Međunarodni sudovi su potvrdili, a međunarodna zajednica široko prihvatila, da te činjenice ispunjavaju definiciju genocida“, poručio je Kardin za Glas Amerike.

Uznemiren sam time što bi bilo koji zvaničnik jedne zemlje koja je susjed Bosne i Hercegovine dovodio u pitanje taj zaključak – naročito neko ko razumije opasne ekstreme nacionalizma na Balkanu i ko je odgovoran za unapređenje vladavine prava“, ukazao je senator Kardin, u pisanom odgovoru na upit Glas Amerike da Helsinška komisija prokomentariše nedavnu izjavu crnogorskog ministra pravde Vladimira Leposavića u Skupštini da će priznati genocid u Srebrenici “kad se činjenice nedvosmisleno utvrde”.

Kardin, demokratski senator iz Merilenda i član senatskog Spoljnopolitičkog odbora, prošle nedjelje je preuzeo funkciju predsjedavajućeg Helsinške komisije, u kojoj je od 1993. godine.

State Department je, takođe u odgovoru na upit Glasa Amerike, u ponedeljak poručio da je “stav Sjedinjenih Država o genocidu u Srebrenici dugotrajan i nepokolebljiv”,i da to “bolno poglavlje evropske istorije nikada ne smije biti negirano niti zaboravljeno”.

Povodom navoda crnogorskog ministra pravde o događajima u Srebrenici, oglasile su se, između ostalih, Ujedinjene nacije, Evropska unija, te brojne zapadne ambasade, među kojima i američka u Podgorici, porukom da se genocid ne smije poricati niti relativizovati.

Opozicione stranke u Crnoj Gori zatražili su ostavku Leposavića koji je u ponedjeljak saopštio da ništa od onoga što mu se spočitava povodom izjava o priznanju genocida u Srebrenici, nije istina, te da ostavku neće dati.

Međunarodni sud pravde u Hagu, presudom iz 2007. donijetom po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), utvrdio je odgovornost Srbije koja prema mišljenju suda nije spriječila i kaznila zločin genocida u vezi sa događajima u Srebrenici jula 1995, dok su istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni vojska i policija Republike Srpske (RS).

U periodu od 11. do 22. jula 1995. pošto je području Srebrenice, koje je bilo pod zaštitom Ujedinjenjih nacija, prešlo pod kontrolu Vojske Republike Srpske kojom je komandovao prvostepeni haški osuđenik Ratko Mladić – ubijeno je više od 8.000 Bošnjaka.

(Kliker.info-Glas Amerike)

31.03.2021.

AMBASADA SAD POSLALA TEGELTIJI KONTAKTE PROIZVOĐAČA: JAVITE SE ŠO PRIJE

31.03.2021.

MEMORIJALNI CENTAR SREBRENICA: OSTAJEMO ODLUČNI U BORBI PROTIV ANTISEMITIZMA I ISLAMOFOBIJE

///////////////////////////

//////////////////////////////////////////////////////////////


/////////////////////////


/////////////////


/////////////////////

////////////////////////

////////////////////

/////////////////////////

//////////////////////

////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


////////////////////////////



//////////////////////////


//////////////////////


////////////////////////////


////////////////////////

31.03.2021.

APEL REISA KAVAZOVIĆA JAVNIM LIČNOSTIMA U BIH : “POLITIČKA BORBA ZA BOLJU BIH NE VODI SE GRUBOM I ZAJEDLJIVOM RETORIKOM, A NAROČITO KLEVETAMA, POVREDAMA PRIVATNOSTI, POTVORAMA I SPLETKAMA”









Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je apel dužnosnicima, intelektualcima i ulemi da se suzdrže od neprimjerene i uvredljive retorike, kao i govora mržnje.

“Pozicija reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na kojoj se nalazim, nameće mi moralnu obavezu da pozovem sve političare u našoj zemlji, intelektualce i ulemu, kao i druge aktere društvenog života, naročito one koji sebe smatraju muslimanima, da se suzdrže od neprimjerene i uvredljive retorike, kao i govora mržnje, koji za posljedicu imaju polarizaciju društva i sijanje nepovjerenja među ljudima”, navodi se u apelu reisu-l-uleme.

On je upozorio da se politička borba za bolju BiH ne vodi grubom i zajedljivom retorikom, a naročito klevetama, povredama privatnosti, potvorama i spletkama.

“Ovakvim načinom javnoga komuniciranja politički akteri ovo društvo guraju u haos te podrivaju i slabe političke institucije, nanoseći nesagledivu štetu interesu države i građana, na koje se stalno pozivaju. Mržnja i neprijateljstvo neće doprinijeti konsolidaciji i napretku naše domovine. Stanje dubokih podjela i bavljenje samim sobom ide naruku neprijateljima BiH i onima koji po svaku cijenu i na svim poljima pokušavaju devastirati njene institucije i prikazati je kao nefunkcionalnu i neperspektivnu državu. Svaka čovjekova djelatnost pa i politička, mora imati etičke okvire i granice, koje se ne prelaze. Uzvišeni Bog nas poziva da sarađujemo u dobročinstvu i bogobojaznosti, a da ne sarađujemo u griješenju i neprijateljstvu”, poručio je reisu-l-ulema.

Pravo na dostojanstven život

On je podsjetio da građani BiH očekuju od onih koji ih predstavljaju da se pridržavaju principa elementarne pristojnosti u javnom komuniciranju, ako već svojim postupcima i djelima ne mogu opravdati povjerenje koje su im, birajući ih, poklonili.

“Također, apelujem na sve političke subjekte da rade, prije svega, u interesu građana i da u svom radu postave prioritete. Poslije zadaće o čuvanju BiH kao države slobodnih građana, ravnopravnih na svakom njenom dijelu, suočavanje s pandemijom COVID-19 mora biti prioritetni zadatak svih koji obnašaju javne funkcije. Zaštita života naših građana mora biti u prvom planu. Ne mogu stranačka pozicioniranja, jalova prepucavanja i spletkarenja biti preokupacija političara, dok ljudi oko nas umiru od posljedica pandemije, a suverenitet države se urušava”, navodi se u apelu reisu-l-uleme.

Poručio je da građani BiH imaju pravo da žive dostojanstveno, da budu zaštićeni, zbrinuti i spokojni u svojoj zemlji, bez straha od neizvjesnosti.

“Obaveza je političara da im to osiguraju. Svi trebamo imati na umu da građani BiH pa tako i pripadnici i članovi IZ, prosuđuju svačije riječi i postupke, da će historija suditi svim politikama i političarima te da će u konačnici Pravedni suditi svima nama”, naveo je reisu-l-ulema.

(Kliker.info-AJB)

31.03.2021.

HENRY KISSINGER UPOZORAVA NA MOGUĆI SUKOB NESAGLEDIVIH RAZMJERA : BEZ DOGOVORA SAD-A I KINE SVIJET IDE U KATASTROFU

Henry Kissinger upozorava na mogući sukob nesagledivih razmjera : Bez dogovora SAD-a i Kine svijet ide u katastrofu














Bivši američki državni sekretar Henry Kissinger smatra da svijet može ući u opasno razdoblje kakvo je prethodilo Prvom svjetskom ratu ukoliko SAD ne postigne sporazum s Kinom o novom globalnom poretku koji će da garantirati stabilnost.

Poručio je na događaju u organizaciji Chatam Housea da je ključno pitanje da li SAD i negovi zapadni saveznici mogu postići saglasnost s Kinom o novom svjetskom poretku, prenosi Tanjug, pozivajući se na Reuters.

Utjecajni američki diplomata je mišljenja da ako se to ne dogodi i ako zapadni saveznici po tom pitanju ne postignu sporazum s Kinom, može doći do situacije sličnoj onoj u Evropi pred Prvi svjetski rat, a neki višegodišnji sukobi u nekom trenutku mogu izmaći kontroli.

Mogući sukobi nesagledivih razmjera

Kissinger je naglasio da je sada mnogo opasnije nego što je bilo tada, jer visokotehnološko naoružanje obje strane može dovesti do sukoba nesagledivih razmjera.

Reuters podsjeća da je ovaj američki diplomata, sada 97-godišnjak, utjecao na neke od najvažnijih događaja 1970-ih dok je obavljao funkciju američkog državnog sekretara pod predsjednicima Richardom Nixonom i Geraldom Fordom.

(Kliker.info-AJB)

31.03.2021.

BORO KONTIĆ : JAZUK FULBRAJTA!

31.03.2021.

GENJAC IMA DOBRE VIJESTI: U narednih nekoliko dana stižu vakcine iz Kine i Malezije!

GENJAC IMA DOBRE VIJESTI: U narednih nekoliko dana stižu vakcine iz Kine i Malezije!

Nabavka vakcina je isključiva obaveza institucija države BiH. Ta ekskluzivnost nije stvar ustavnih nadležnosti u BiH već striktna odredba Svjetske zdravstvene organizacije, kako bi se izbjegle mogućnosti zloupotreba, poput trgovine vakcinama na crnom tržištu ili isporuke lažnih vakcina, kazao je u razgovoru za Fenu generalni sekretar Stranke demokratske akcije i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Halid Genjac.

  

Upravo zbog toga su Ujedinjene nacije, naglasio je, pokrenule program COVAX, preko kojeg je BiH prije nekoliko dana dobila prvi dio kontigenta od 1.232.000 vakcina za koje smo unaprijed platili oko 13 miliona dolara.

– Masovna isporuka je trebala krenuti u januaru, ali je sistem zakazao, pa smo prvu manju isporuku imali tek prošle sedmice. Sa istim se problemom ne suočava samo BiH, već i druge države Zapadnog Balkana, ali i mnogo utjecajnije evropske države. Prve vakcine preko mehanizma COVAX vjerovatno još ne bi dobili da nije intervenisala ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, koja je održala sastanke na svim relevantnim adresama u Briselu, nakon čega je cijeli proces otkočen i ubrzan – navodi Genjac.

Kupovina vakcina je obaveza države BiH, a ne bilo čija lična ili stranačka obaveza, ali, kaže Genjac, to ne znači da se i predsjednik SDA Bakir Izetbegović i kadrovi SDA nisu aktivno uključili u nabavku.

– Upravo zahvaljujući tom angažmanu smo, pored ubrzanja djelovanja mehanizma COVAX, dobili 30.000 vakcina iz Republike Turske, ovih dana ćemo preuzeti još 50.000 iz Kine, a po intervenciji predsjednika Džaferovića i uz pomoć Amera Bukvića odobrena je pomoć u vakcinama od strane Malezije – rekao je.

Tačno je da su kadrovi SDA zastupljeni u strukturama vlasti, ali ih je, kaže Genjac, najmanje u strukturi koja ima ovlasti i obavezu da nabavi vakcine.

– Predsjedavajući Vijeća ministara BiH je iz SNSD-a, ministrica civilnih poslova BiH je iz HDZ-a. Na nivou entiteta FBiH ministar zdravstva je iz HDZ-a, kao i direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Ne može SDA raditi posao koji oni, očigledno, ili ne žele ili nisu sposobni da rade. Evidentno je da kadrovi SNSD-a opstruišu nabavku vakcina, nastojeći time obesmisliti državni nivo vlasti i ojačati ulogu entiteta. Kadrovi HDZ, s druge strane, sporo i bojažljivo djeluju. Krajnje je vrijeme da i jedni i drugi shvate da takvim opstrukcijama i indolencijom prave štetu svim građanima BiH, pa i onim na čije glasove računaju – rekao je.

Komentirajući masovan odlazak građana BiH na vakcinaciju u Beograd i raniju donaciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u vakcinama, koje neki smatraju poniženjem, Genjac navodi da su na vakcinaciju u Srbiju masovno išli i građani Hrvatske, a Hrvatska je članica Evropske unije i kao takva je u boljoj poziciji za nabavku vakcina od ostalih zemalja regiona. Međutim, i oni se suočavaju sa sličnim problemima kao i BiH, ali i druge države Evropske unije.

– Vučić je za jačanje svoje pozicije u regionalnim okvirima iskoristio posljedice opstrukcija kadrova iz entiteta RS u državnim institucijama BiH pri nabavci vakcina. Da li su motivi tih opstrukcija povezani sa njegovim ambicijama, ne bih želio spekulisati. Izetbegović je osigurao 30.000 vakcina iz Turske, 50.000 iz Kine, a očekujemo i pomenutu isporuku vakcina iz Malezije. Nemamo još precizne podatke o iznosu i datumu isporuke, ali će se sigurno raditi o solidnoj isporuci. To troje je nekoliko puta više u odnosu na broj poklonjenih vakcina iz Srbije i broj građana BiH koji su se u proteklim danima vakcinisali u toj zemlji – istaknuo je Genjac.

Odgovorao je i na pitanje da na terenu još uvijek nema masovne vakcinacije.

– U državi trenutno imamo više od 100.000 doza vakcina, koje smo, ponavljam, nabavili upravo zahvaljujući naporima predsjednika Izetbegovića i ministrice vanjskih poslova Bisere Turković. Nažalost, Izetbegović, Turković i ostali kadrovi SDA ne provode postupak vakcinacije. Da je i to u njihovoj nadležnosti, vjerovatno bi taj proces tekao mnogo brže. Sistem, naročito onaj dio koji je nadležan za proces masovnije imunizacije, je trom, vjerovatno baš zbog toga što u njemu nema kadrova SDA. Proces imunizacije provode kantonalne vlade i upravo su one adresa koja treba ponuditi odgovore na pitanja o izostanku jasno i precizno definisanog plana vakcinacije. U onim sredinama u kojima o tome odlučuju kadrovi SDA, taj plan je već spreman – naveo je.

Pritom naglašava da je Vlada FBiH uradila onoliko koliko je bilo u njenoj moći, ne samo u postupku nabavke vakcina već od početka pandemije.

– Premijer Fadil Novalić je preuzeo odgovornost u nabavci respiratora, pa sada svake sedmice ima po dva ročišta na Sudu BiH. U okolnostima u kojima se cijeli svijet otimao za respiratore, u kojima su u toj otimačini angažovane i obavještajne službe svjetskih sila, Novalić je uspio osigurati novac i omogućiti nabavku 100 respiratora. Ono što je njemu urađeno zauzvrat nije zabilježeno nigdje na svijetu. Vučić, kojeg ste maloprije spomenuli, je u tom periodu javnosti u Srbiji poručio da ga ne pitaju kako nabavlja respiratore. Rekao je „šta vas briga kako ih nabavljam“ i tu je bio kraj priče o načinu nabavke. Svi respiratori koje je platila Vlada FBiH su u funkciji i u ovom trenutku, dok mi razgovaramo, oni spašavaju nečije živote. Uprkos tom iskustvu i uprkos činjenici da je proces nabavke vakcina trebao voditi Zavod za javno zdravstvo FBiH, Novalić je ponovo preuzeo odgovornost, osigurao novac za kupovinu vakcina, napravio je ugovore, ali je neko zaustavio isporuku iz Rusije. Znamo i ko stoji iza toga, ali to ne znači da ćemo odustati od nabavke – kazao je.

Odgovarajući na pitanje ima li veze sa zaustavljanjem isporuke tretman ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova prilikom posljednje posjete BiH, Genjac kaže da smo “dužni braniti suverenitet i dignitet BiH, ne samo kada je Rusija u pitanju već bilo koja država na svijetu”.

– Nabavit ćemo mi vakcine uskoro. Tretman ministra Lavrova bio je posljedica njegovih izjava i postupaka tokom posjete BiH i reakcija dva člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića i Željka Komšića, bila je njihova obaveza. Teško je ugoditi ljudima. Da su Džaferović i Komšić prisustvovali sastanku sa Lavrovom, žestoko bi ih kritikovali isti oni koji im danas zamjeraju, povezujući njihovu reakciju sa zaustavljanjem isporuke ruskih vakcina. Ne možemo, i nećemo odustati ni od našeg NATO puta zato što to nekoj drugoj državi ne odgovara i što bi to moglo utjecati na odnose sa tom državom. To je naše strateško opredjeljenje i zakonska obaveza na koju ne mogu utjecati bilo kakve ucjene iz vana – rekao je Genjac.

31.03.2021.

VUKANOVIĆ NASMIJAO SVE U SKUPŠTINI RS-a

VUKANOVIĆ NASMIJAO SVE U SKUPŠTINI RS-a: "Mjere Vlade RS-a podsjećaju kada su ljudi tražili od travara lijek, na pitanje kome su trave pomogle dobiju odgovor - pokojnoj Savi, pokojnom Peri..."

Iza vas će ostati pustoš kao posle najezde skakavaca. U vrijeme krize ovi u Upravi za indirektno oporezivanje će dati 100 miliona KM za nekakvu zgradu. Ljudi to ne košta zgrada Ujedinjenih nacija koliko će koštati zgrada UIO, koju svi mi punimo, plaćamo PDV. 100 miliona zgrada! 5,6 hiljada kvadrat. Uzmite zgradu UN, ako košta 100 miliona poješću je”, poručuje Vukanović.

NSRS po hitnom postupku usvojila je Prijedlog izmjena zakona o zaduživanju, dugu i garancijama. I dok vladajući izmjene smatraju proceduralnim, ali ne i suštinskim, opozicija broji već sedam zaduženja u ovoj godini, te negoduje jer smatra da je cilj razvlašćivanje skupštine.

Zašto se mijenja Zakon o dugu i garancijama?

“Ovo je čisto tehnička stvar. Ništa se u suštini toga zakona ne mijenja. Zašto smo se odlučili na izmjene? Imali smo primjedbe od određenih međunarodnih finansijskih institucija da nije precizirano ovo zaduženje za kapitalne investicije”, tvrdi Zora Vidović, ministrica finansija RS.

Za opoziciju je po srijedi razvlašćivanje skupštine.

“300 miliona KM u prvom kvartalu zadužila se Republika Srpska, to je nešto što zabrinjava. Kažete da ste se zadužili zbog pandemije? Ne, vi ste se zaduživali i prije pandemije”, navodi Milan Radović, poslanik SDS.

Ekonomske teme u fokusu i poslanika SNSD. Igor Žunić analizirao je potrošačku korpu:

“Da, ulje jeste poskupilo, vrti se ta priča i to jeste tako. Ali gdina Radovića želim da podsjetim statistički da su cijene na malo pale za 1,2 % u odnosu na isti period 2020. Da ne nabrajam hrana, bezalokohona pića 99, 6 %, dakle niže nego prije godinu dana, odjeća je pala za 12 %, cijene koje su zvanično statističke. Zvanična statistika kaže da su cijene sada niže za 1,4 % u ukupnoj potrošačkoj korpi nego što su bile prije godinu dana”.

Sve što Vlada radi, za Nebojšu Vukanovića, put je u propast . Skupština je, podsjeća, kontrolni organ Vlade, a ne njen protočni bojler.

“Sve ove mjere Vlade podsjećaju na simpatičnu anegdotu kad su ljudi išli kod travara i tražili lijek. Pitaju kome su ove trave pomogle, pa kažu pokojnom Peri, pokojnoj Savi, pokojnoj Mari. Iza vas će ostati pustoš kao posle najezde skakavaca. U vrijeme krize ovi u Upravi za indirektno oporezivanje će dati 100 miliona KM za nekakvu zgradu. Ljudi to ne košta zgrada Ujedinjenih nacija koliko će koštati zgrada UIO, koju svi mi punimo, plaćamo PDV. 100 miliona zgrada! 5,6 hiljada kvadrat. Uzmite zgradu UN, ako košta 100 miliona poješću je”, poručuje Vukanović.

Tokom aktuelnog časa premijer Radovan Višković sabrao je da je Vlada do sada uplatila 20 milona KM za nabavku vakcina, te da je naručeno oko 500.000, koliko je potrebno za vakcinisanje oko 50 odsto stanovništva. Do kraja mjeseca očekuje da u RS bude ukupno oko 100.000 doza.


//////////////////////////////

“NO PASARAN!”: Draško Stanivuković, spreman izvesti hiljade ljudi pred Skupštinu RS-a...

Sjednica oko usvajanja budžeta biće nastavljena sutra.

Burne rasprave i lavovska borba Draška Stanivukovića da umjesto za jednokratnu pomoć novac iz gradskog budžeta usmjeri u funkcioniranje grada - obilježile su dan u skupštini Banjaluke. Hoće li se predloženi budžet za tekuću godinu braniti tijelom, kako najavljuje gradonačelnik, vidjećemo sutra za kada je zakazan nastavak sjednica prekinute danas zbog, kako je istaknuto, nedostatka demokratije.

Stanivuković ne da da se novac nauštrb održavanja puteva, rasvjete, zelenih površina preusmjeri na jednokratne pomoći koje je skupštinska većina predložila. Amandmanima SNSD traži da se obezbijedi jednokratna novčana pomoć medicinskim radnicima i porodiljama od 500 KM. Kec u rukavu Stanivukovića bio je poslovnik.

“To je dragi Bog htio da nemaju elementarno znanje pa su to predložili u subotu, kad je neradni dan”, ističe gradonačelnik Banjaluke.

“Zar vi gradonačelniče ne radite i subotom”, pita Neven Stanić, šef kluba odbornika Ujedinjena Srpska.

Po poslovniku amandmani se dostavljaju dva radna dana prije zasjedanja. Od 11 amandmana sedam je dostavljeno u subotu.

“Tražićemo da se skupštinska većina izjasni da li je došlo do kršenja poslovnika”, poručuje Dragoslav Topić, šef Kluba odbornika SNSD.

Stanivuković kaže da ni na nastavku sjednice to neće proći…

“Šta ako sutra se izglasa da nije bilo povrede poslovnika? Skupština se neće nastaviti. Može doći Lukač da me hapsi, ali neću odustati”.

Uzavrela atmosfera u skupštinskoj sali nije zaključana iza zidina velepne zgrade iz doba Vrbaske banovine.

“U ovom momentu kad bi ovako došli (pucketa prstima) garantujem da bi se 3-4 hiljade skupilo na trgu”, smatra Stanivuković.

Tridesetak građana sa transparentima “Narod vas gleda i kažnjava”, pred početak sjednice, došlo je pred zgradu gradske uprave.

Jedan od amandmana skupštinske većine je i da se iz gradske kase izdvoji milion maraka za privrednike pogođene epidemiološkim mjerama, te da se uplate na račun jednog udruženja.

“Smatrali smo da je HoReCa, među najrizičnijim kategorijama, kada su u pitanju ove mjere koje je donio krizni štab republički ali i gradski”, kaže Mladen Ilić, predsjednik Skupštine grada Banjaluka.

Obzirom da je istom udruženju obećana pomoć i sa nivoa Republike Srpske iz Privredne komore traže sastanak sa premijerom jer smatraju da su firme iz sektora turizma i ugostiteljstva nepravedno izostavljene iz svih aktivnosti koje entitetska vlada sprovodi sa predstavnicima udruženja HoReCa.

31.03.2021.

PRVA SERIJA O PORODICI SLOBODANA MILOŠEVIĆA POD LUPOM JAVNOSTI

Serbia - Ivica Dacic, the President of Slobodan Milosevic's Serbian Socialist Party (SPS) addresses supporters at memorial ceremony in Belgrade, 10Mar2007



///////////////////////////////////////////


///////////////////////////////////////

Petriček: Proširenje EU treba da ide brže


///////////////////////////////////////////////////////////

Zastave NATO članica u sedištu Alijanse u Briselu


//////////////////////////

///////////////////////////

//////////////////////////////////////////////////


////////////////////////////////////////////////
30.03.2021.

MAGAZINOVIĆ TEGELTIJI: JE LI VAS STID? DA SAMO MINUT ŠUTNJE ODRŽIMO ZA SVAKOG UMRLOG TO BI TRAJALO 4 DANA, ZNATE LI KOJE SU RAZMJERE KATASTROFE?









Poslanik SDP-a u Predstavničkom domu PSBIH Saša Magazinović upitao je danas, na sjednici ovog doma rezervisanom za poslanička pitanja, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltiju da li ga je stid biti na čelu Vijeća ministara koje je zajedno sa ostalim odgovornim natjeralo ljude da u jednom danu voze 500, 700, 1.000 kilometara da bi povećali sebi i svojim bližnkim šansu za živvot vakcinišući se u susjedstvu umjesto da to pravo dobiju u svojoj zemlji.

Tegeltija je kazao da ton i način postavljanja ovog pitanja je za neku drugu raspravu.

-Ono što želim da kažem je da nisam sretan zašto građani BiH, zašto građani iz susjednih zemalja regiona su odlazili u Srbiju da se vakcinišu jer mi nismo obezbjedili dovoljan broj vakcina. Što se mene tiče i moje lične odgovornosti, što pokušava kroz medije da se nametne, mojoj političkoj partiji to apsolutno ne stoji, kazao je Tegeltija. Dodao je da je u BiH u ovom trenutku 80.000 vakcina koje su stigle i da su sve te vakcine stigle “jedino kroz aktivnosti koje su provođene preko zajedničkih institucija”.

– Sa druge strane Vlada RS-a je nabavila negdje oko 45.000 vakcina i donacija koja je obezbjeđena za Vladu FBiH od 10.000 vakcina koja je došla iz Srbije. I danas smo razgovatrali sa ministrom inostranih poslova i konstatovali da osnovni problem nedovoljne količine vakcina jeste činjenica da farmaceutske kompanije ne poštuju svoje ugovore vezano za nabavaku vakcina.

Po stoti put ću ponoviti – BiH je u septembru prošle godine potpisala ugovor za nabavku vakcina, prije nove godine smo platili te vakcine i te vakcine su proizvođači, u ovom trenutku od milion i 320 hiljada vakcina, koje su plaćene isporučile samo 50.000 vakcina sa najavom da će biti isporuka vakcina nastavljena u aprilu iz sistema Covax. Sve drugo što nije bilo u nadležnosti i moći Savjeta ministara mi zaista nismo mogli da uradimo, kazao je Tegeltija.

Naveo je da “očekivanja da će u BiH i u aprilu do kraja maja doći još određene količine vakcina stvara pretpostavku da se proces vakcinacije ubrza u BiH”.

-Mislim da bi mnogo bolje bilo za sve građane u BiH kada se ne bi bavili podnošenjem krivičnih prijava, kada ne bi optuživali jedni druge već zajednički pokušavali da vršimo pritisak na one koji neispunjavaju svoje ugovorne obaveze, rekao je Tegeltija Magazinović je komentarišući odgovor naveo kao prvo da “ne postoje zejdničke institucije”.

– Broj dva, slagali  ste 23. januara da idete u direktnu nabavku. Imali ste press-konferenciju. Broj tri, je li vama uopšte jasno koje su razmjere katastrofe? Da je jučer umrlo 93, danas 92. Da vam približim to ovdje u sali nas je na početku bil 32 ljudi. To je kao da tri puta svi iz ove sale umru u jednom danu. Jel vama jasno koje su razmjere katastrofe? Je li vama jasno da je od početka umrlo 6.112 ljudi, a da samo minut šutnje održimo za svakog od njih, ovdje bi šutjeli u parlamentu duže od četiri dana. Neki od nas iz poštovanja a neki od vas zbog stida. Jer trebali ste učiniti a niste učinili da broj bude manji. Nisam zadovoljan odgovorom. Ja sam vas pitao je li vas stid. Jedini tačan odgovor bio je: Da stid me je. Ono što ste vi rekli nije odgovor na moje pitanje, kategoričan je Magazinović.

(Kliker.info-Oslobođenje)

30.03.2021.

KAKO JE FADIL NOVALIĆ SPASIO FEDERACIJU DA NE DOŽIVI SUDBINU GRAS-a

30.03.2021.

BAJDEN IMENOVAO PRVOG MUSLIMANSKOG SUDIJU U HISTORIJI SAD-a

/////////////////////////

////////////////////////

//////////////////////////

///////////////////////

////////////////////////

//////////////////////

///////////////////////

///////////////////////


///////////////////////


/////////////////


//////////////////////////


///////////////////////


//////////////////////////


////////////////////


/////////////////////


/////////////////////

30.03.2021.

STATE DEPARTMENT: GENOCID U SREBRENICI NE SMIJE BITI NEGIRAN

State Department: Genocid u Srebrenici ne smije biti negiran 

State Department: Genocid u Srebrenici ne smije biti negiran 

"Stav Sjedinjenih Država o genocidu u Srebrenici je dugotrajan i nepokolebljiv", odgovor je neimenovanog predstavnika za medije američkog Stejt departmenta, na upit Glasa Amerike povodom tvrdnji ministra Vladimira Leposavića iznijetih u parlamentu Crne Gore...

...koje su u dijelu međunarodne i crnogorske javnosti shvaćene kao negiranje i relativizacija genocida počinjenog u Srebrenici jula 1995. godine.

Reakciji State Departmenta prethodio je stav Evropske unije koja je istakla da odbacuje i osuđuje svako poricanje, relativizaciju ili pogrešno tumačenje genocida u Srebrenici, poručila je Ana Pisonero Hernandez portparolka Evropske komisije.

"EU je unija vrijednosti. Poricanje dobro dokumentovanih i utvrđenih činjenica o ratnim događajima, uključujući ratne zločine, ili revizionizam, protivriječi najfundamentalnijim od tih vrijednosti", objavila je Pisonero Hernandez na društvenoj mreži Twitter - povodom tvrdnji crnogorskog ministra Vladimira Leposavića koje su u dijelu crnogorske javnosti shvaćene kao negiranje i relativizacija genocida počinjenog u Srebrenici.

Ona je podsjetila da je 2020. obilježena 25 godišnjica genocida u Srebrenici, kako je ocijenila, jednog od najmračnijih poglavlja moderne evropske istorije. Poručila je da je krajnje vrijeme da svi politički lideri u regionu prednjače u odavanju počasti žrtava i promociji pomirenja.

"Očekuje se da će svaka zemlja koja teži pridruživanju EU poštovati i promovisati vrijednosti demokratije, ljudskih prava, tolerancije i pravde u EU. To uključuje postupanje sa žrtvama genocida s krajnjim poštovanjem i dostojanstvom", istakla je Pisonero.

Prije nje, u nedelju se oglasila ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, koja je saopštila da je zabrinuta zbog komentara koji bacaju sumnju na to što se dogodilo u Srebrenici 1995.

"Tražimo jasnoću i nadamo se da će Vlada Crne Gore nedvosmisleno osuditi masakr i nazvati ga onakvim kakav je bio - genocid", poručila je Ambasada SAD na nalogu društvene mreže Twitter.


Amnesti International: Negiranje genocida uvreda za žrtve

Izjave crnogorskog ministra pravde, koje bacaju sumnju u događaje u Srebrenici, su u potpunosti neprihvatljive i potencijalno opasne, ocijenila je za Glas Amerike nevladina organizacijja za zaštitu ljudskih prava “Amnesty International”.

“Međunarodni sudovi su nedvosmisleno dokazali, na osnovu ubjedljivih forenzičkih i drugih dokaza, da ubistvo više od 8.000 muškaraca i dječaka 1995. godine predstavlja genocid”, navela je u pisanom odgovoru na upit Glasa Amerike Jelena Sesar, predstavnica Amnestija zadužena za Balkan i Evropsku uniju.

Sesar je poručila da su “istorijski revizionizam i negiranje genocida”, iako možda politički korisni, “protivni pravnim činjenicama” i da “predstavljaju uvredu za žrtve i njihove porodice, od kojih mnoge i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih voljenih”.

“Sve razvijenija kultura negiranja genocida koju vidimo u nekoliko bivših jugoslovenskih zemalja prijeti da podstakne dalju netoleranciju i naslje i ozbiljno podriva bilo kakvu realnu šansu za pomirenje u regionu. Umjesto što dovode u pitanje utvrđene činjenice i šire dezinformacije, vlasti bi trebalo da priznaju zločne i javno osude opasni istorijski revizionizam kroz kampanju podizanja svijesti o genocidu u obrazovanju”, zaključila je Sesar.

Vlada Crne Gore osuđuje sve zločine

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić saopštio je u ponedeljak da ništa od onoga što mu se spočitava u, kako je kazao monstruoznoj i opasnoj kampanji, a povodom izjava o priznanju genocida u Srebrenici, nije istina, te da ostavku neće dati, jer je traže" oni koji su dokazali da uporno ignorišu pravo na jednakost, čak i za žrtve, koji pokušavaju da sakriju kriminalnu prošlost i postratni profiteri, koji nijesu doprinijeli pomirenju naroda", prenosi RTCG.

"Ništa od navedenog nije istina. Ono što sam rekao i što želim da ponovim, i to prevashodno zbog osjećanja svojih sugrađana Muslimana i Bošnjaka, jeste da ni lično ni kao javni funkcioner nisam negirao zločin genocida u Srebrenici. U odgovoru na poslaničko pitanje sam takođe jasno naglasio da ne osporavam pravnu obaveznost odluka međunarodnih organizacija i sudova. Pitanje da lično priznam zločin genocida, i pored toga što ga nikada nisam negirao, ne zaslužuje, da se na njega uopšte odgovori", ističe se u saopštenju Leposavića i dodaje da je "riječ o slučaju povodom kog još uvijek traju i mogu biti vođeni novi sudski postupci".

Saopštenjem se oglasila i Vlada Crne Gore koja je poručila da "poštuje kontinuitet međunarodnih obaveza Crne Gore, kao i odluke svih međunarodnih institucija", među kojima je i "Deklaracija o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta u kojoj se osuđuje zločin genocida u Srebrenici počinjen 1995. godine, kao i svi drugi ratni zločini tokom sukoba u SFRJ".

U saopštenju se navodi da "Vlada Crne Gore niti želi, niti može da mijenja odluke međunarodnih sudova, ali ni da jedne narode proglašava genocidnim, a druge svetim, jer je to suprotno načelu da je svaki zločin pojedinačan, da ima konkretne izvršioce i nažalost, konkretne žrtve i da za takve zločine uvijek odgovaraju konkretni pojedinci.

„Vlada na čelu sa premijerom Krivokapićem osuđuje sve zločine učinjene od bilo koga i solidariše se sa porodicama svih žrtava bilo kog zločina“, navodi se u saopštenju.

Takođe se dodaje da "premijer Krivokapić zajedno sa ministrom pravde Leposavićem i ostalim članovima Vlade izražava dubok pijetet prema svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije i poziva da se prestane sa svim vrstama politikanstva i manipulacije žrtvama".

„Pomirenje među narodima i državama regiona od najveće su važnosti za Vladu Crne Gore“, saopšteno je iz Vlade.

Osude i u Crnoj Gori

Reagovanje EU, SAD i Amnestija uslijedilo je nakon nedavne izjave ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava koji je na sjednici Skupštine Crne Gore 26. marta rekao da je odluka Međunarodnog suda za ratne zločine o genocidu u Srebrenici bazirana na stavu Haškog tribunala koji je, kako je rekao, kompromitovan jer je prikrio dokaze o zločinima nad Srbima na Kosovu.

On je rekao da ne može da prizna ili ne prizna događaj o kom nema saznanje, ali da je, kako se izrazio, spreman da prizna da je učinjen zločin kada se to nedvosmisleno utvrdi.

“Svakako neću sporiti pravnu važnost odluka međunarodnih tijela, niti ću sporiti pravo Bošnjaka i Muslimana da u srcima ovaj zločin doživljavaju kao trajnu patnju i tragediju. Spreman da pokloni svim žrtvama, a naročito žrtvama Srebrenice jer su to žrtve mojih prijatelja i sugrađana i to i ovom prilikom činim", rekao je tada Leposavić.

Izjavu Leposavića ranije su oštro osudili predstavnici opozicije, lokalnih organizacija za ljudska prava i Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Međunarodni sud pravde u Hagu, presudom iz 2007. donijetom po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), utvrdio je odgovornost Srbije koja prema mišljenju suda nije spriječila i kaznila zločin genocida u vezi sa događajima u Srebrenici jula 1995, dok su istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni vojska i policija Republike Srpske (RS).

U periodu od 11. do 22. jula 1995. pošto je području Srebrenice, koje je bilo pod zaštitom Ujedinjenjih nacija, prešlo pod kontrolu Vojske Republike Srpske kojom je komandovao prvostepeni haški osuđenik Ratko Mladić - ubijeno je više od 8.000 Bošnjaka.

Ratko Mladić, bivši ratni komandant bosanskih Srba, osuđen je novembra 2017. prvostepenom presudom pred Haškim tribunalom na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata, terorisanja građana Sarajeva tokom opsade tog grada i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Donošenje drugostepene presude, nakon žalbenog postupka, očekuje se u maju 2021. godine.

 


(Vijesti.ba / VOA)

30.03.2021.

POTPREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE DRITAN ABAZOVIĆ: U SREBRENICI SE DESIO GENOCID, POŠTUJMO PRESUDE


///////////////////////


///////////////////////////


////////////////////////


///////////////////

///////////////////////

///////////////

///////////////////////

/////////////////////////////

///////////////////////


/////////////////////////

//////////////////////

////////////////////////


////////////////////


///////////////////////////


/////////////////////////

30.03.2021.

BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EVROPE


Simboli svijeta. Golub kao simbol mira - kultura 2021


„Dodikovo i Čovićevo ponašanje je sramotno, te je nespojivo s europskim vrijednostima koje se temelje na poštivanju osnovnih ljudskih prava i ravnopravnosti svakog pojedinca. Čović i HDZ BIH traže paradržavu po ugledu na Dodikovu Republiku Srpsku“, još početkom prošle godine je govorio Josip Juratović zastupnik SPD-a u Bundestagu, prvi i jedini Hrvat koji je izabran u njemački parlament. Taj bivši sindikalni aktivist rođen u Koprivnici 15.1.1959. g. u Njemačkoj je izuzetno cijenjen, ali u hrvatskim političkim krugovima baš i ne. Izjave koje je nedavno dao, su puno optimističnije od onih izrečenih prije godinu dana, a u njima dobronamjerno ukazuje da ukoliko BIH želi ići putem Europske Unije, treba preuzeti europski sistem zaštite ljudskih prava, te ujedno upozorava da „bez ravnopravnosti svih građana na cijelom dijelu države nema dalje. U 2021. godini slijede ozbiljne promjene Ustava koje bi riješile i hrvatsko pitanje, ali i presudu Suda u Strasbourgu  Sejdić – Finci“.

Iz Juratovićevih poruka možemo zaključiti ako je već 2020. godina bila obilježena nesrećama, Covidom 19 i požarima, poplavama i potresima, sva je prilika da nam 2021. godina bude ne samo bolja, već i godina velike nade, pogotovo za BIH i njene građane, da konačno i njih sunce ogrije kako bi u svojoj domovini Bosni i Hercegovini bili u mogućnosti ostvariti vlastiti put do sreće, a ne ga tražiti po bijelom svijetu i u tuđini.

Bosna je ključ Europe.

Bez uspjeha Bosne i Hercegovine, nema ni uspjeha Europe. Sudbine se BIH i Europe isprepliću, obje su pod nacionalističkom presijom koju u BIH predvode Dodik i Čović, uz podršku Srbije i neočekivano pružene ruke sa Pantovčaka predsjednika RH Zorana Milanovića. Nacionalizam je zaustavio bilo kakvi napredak BIH, a njegovi protagonisti podršku dobijaju od Putinova režima iz Moskve.

Sasvim je jasno da je BIH postala test za cijelu Europu. Stoga se, posebno nakon Bidenove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD, budi nada da daljnjeg neuspjeha multikulturalnosti i multikonfesionalnosti u BIH neće biti, jer bi se u tom slučaju širom otvorila vrata nacionalizmu u Europi, što bi toliko osnažilo pokrete okupljene oko Viktora Orbana da bi moglo dovesti u pitanje i samu opstojnost Europske Unije.

Bosna je tako postala čuvarica Europe.

Zato je pitanje rješenja za Bosnu i Hercegovinu nešto o čemu sigurno neće odlučivati Dodik i Čović, a još i manje Milanović i Vučić. Imponira li Zoranu Milanoviću društvo Čovića i Dodika, Vučića i Putina, u kojem se našao i s kojim dijeli zajedničke poglede u odnosu na Sporazum iz Daytona? Hrvatska će se morati odlučiti da li će saveznike tražiti u krugu Dodika, Vučića i Putina, ili na strani gdje bi to bilo realno očekivati od zemlje članice EU i NATO-a, u društvu Joea Bidena i Angele Merkel. Na sreću o tome neće u Hrvatskoj biti presudno što misli nepredvidivi Zoran Milanović, ipak se o tome više pita Vlada RH. Kojim će putem krenuti Hrvatska ostaje da se vidi. Suprotno Milanoviću koji smatra da se Dayton „ne može promijeniti bez nasilja, onog mentalnog“, te isto tako „da je građanska država dobra stvar ali daleki san“, naznačio je hrvatski ministar vanjskih poslova Grlić Radman nedavno u emisiji Jelene Mikovčić na Hrvatskom radiju rekavši, vjerojatno na zaprepaštenje Milanovića i njegovih savjetnika kako „Nije Dayton uklesan u kamenu“. Time je jasno poručeno da će hrvatska strana biti kooperativna po pitanju nužnih promjena Daytonskog sporazuma.

Ako pomno razmotrimo riječi dobro informiranog njemačkog parlamentarca Josipa Juratovića kako nas u 2021. godini čekaju ozbiljne promjene Ustava na tragu ravnopravnosti svih građana, a koje trebaju riješiti i hrvatske prigovore o izboru člana Predsjedništva BIH, te implementirati i sudsku presudu Sejdić-Finci, kakve zaključke možemo izvući.

Prije svega treba krenuti od činjenice da je Sud za ljudska prava još 2009. godine utvrdio da je sadašnje rješenje izbora članova Predsjedništva BIH diskriminatorsko, jer se izbor vrši s obzirom na etničko porijeklo, a Sud to smatra „teškim oblikom rasne diskriminacije“. Isto je tako diskriminatorska i odredba da se u Predsjedništvo BIH ne mogu kandidirati oni koji nisu pripadnici nekog od konstitutivnih naroda. Zamislite da u njemačkom Ustavu stoji da predsjednik Njemačke može biti samo etnički Njemac, ili da u hrvatskom Ustavu piše kako predsjednik može biti samo nacionalno svjesni Hrvat. Upravo je to slučaj sa Ustavom BIH i to će se morati mijenjati. Juratović dalje kaže da će buduće rješenje uvažiti i hrvatske prigovore i presudu Suda za ljudska prava. No, kako se to može ostvariti?

Postoji samo jedan način i to da Bosna i Hercegovina dobije predsjednika!

Sama ta promjena stubokom bi izmijenila stanje u bosanskohercegovačkom društvu. Ostala bi jedino dilema da li predsjednika birati na izravnim izborima ili u parlamentu. Izravni izbor ima mnoge prednosti iako će na njega malobrojnije zajednice teško pristati. Takav način izbora gdje svi građani BIH biraju predsjednika donio bi nužnu toleranciju u društvu jer je sasvim jasno da bi za predsjednika mogao biti izabran samo onaj tko je prihvatljiv kako u Sarajevu, tako i u Banja Luci i Mostaru. To bi iz utrke izbacilo ekstremne nacionaliste koji su sada na sceni na svim stranama, a afirmiralo bi političare kod svih naroda koje karakterizira snošljivost i obazrivost.

Oni političari koji se obraćaju samo i isključivo svojoj naciji, te svoj identitet crpe isključivo kroz etničku pripadnost biti će prošlost, a političku prolaznost će imati ljudi koje resi snošljivost i uvažavanje, te shvaćanje da biti Bosanac i Hercegovac ne ugrožava i ne poništava to da si Srbin, Hrvat ili Bošnjak.

U takvoj BIH cijeniti će se oni koji rade za dobrobit svih, a ne samo svojih.

Favorizirati će se tolerancija, obazrivost i uvažavanje drugačijeg, mržnje i isključivosti će biti manje, a dobrota bi imala priliku zagospodariti Bosnom i Hercegovinom.

30.03.2021.

CRNOGORSKA VLADA ODBIJA DA SREBRENICU NAZOVE GENOCIDOM

30.03.2021.

DINO MUSTAFIĆ : SRETNO U BOSNI









Uz laboratorijski nalaz i terapiju protiv Covid-19 ljubazna medicinska sestra mi poručuje: „Sretno“. Ništa drugo nije ostalo u Bosni osim da vjeruješ u sreću kako ćeš preživjeti ovu globalnu pošast jer su građani prepušteni sami sebi. Višedecenijska društvena zapuštenost došla je na najskuplji mogući način po svoje račune. Danas to plaćamo ljudskim životima.

Piše : Dino Mustafić (Peščanik)

To je posljedica jednog kriminalnog, neodgovornog i oholog odnosa najviših funkcionera spram svoje ustavne i zakonske nadležnosti. BiH je deveta zemlja u svijetu po broju smrtnih slučajeva na 1.000 stanovnika. Naš prosjek je pet puta veći od svjetskog prosjeka. A grad Sarajevo je na toj listi na tragičnom prvom mjestu.

Mi smo dovedeni u situaciju da budemo žrtve jedne krajnje neodgovorne politike koja ostavlja teške tragove koji se mogu porediti s periodom kroz koji je ovaj grad prošao od 1992. do 1995. I tada smo jedni drugim govorili: „Sretno“ na putu do posla ili kuće, u gradskom slalomu između snajpera i granata koji su na dnevnoj razini odnosili živote. Počinjao sam teatarske probe sa „Sretno“ moleći se u sebi da uz podjelu glumaca sa kojim sam počeo predstavu dočekam i premijeru. Ni u najgorem košmaru nisam mogao pretpostaviti da će opet to „Sretno“ značiti jedan od najtežih osjećaja pohranjenih u mom tijelu; osjećaj nemoći da zaštitiš voljene i najbliže. Slike iz Sarajeva su ponovo strašne, skoro svaki sat umire jedna osoba od korone, u glavnom gradu ukopano je najmanje 90 ljudi u svega četiri dana marta, socijalne mreže su pune dirljivih poruka opraštanja porodica i prijatelja, novine prenatrpane čituljama na kojim razaznajem svoju raju iz kvarta i škole. Prava sarajevska morija!

Provodim sate na telefonu šaljući poruke ohrabrenja bolesnim da izdrže i psihički jer u ovoj bitci za život sve je važno. Nema utješnih vijesti, vakcine kasne, a i to što je stiglo jeste sadaka naših komšija kojim se tek mali dio zdravstvenih radnika može zaštititi. Svima je sve jasno. BiH je doživjela potpuni slom, odsustvo države koja nije u stanju pružiti zaštitu svojim građanima, posebno u Federaciji BiH čiji se premijer Fadil Novalić lakonski poigrava sa strpljenjem i živcima ogorčenih ljudi, pa kaže kako su se vakcine mogle nabaviti „da su htjeli izigravati državu“. Uslijedilla je prva krivična prijava u Bosni i Hercegovini u kojoj građani tuže nadležne predstavnike vlasti zbog ugrožavanja zdravlja građana. Sarajevski ljekar u penziji Bakir Nakaš predao je 22. marta krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (BiH) protiv Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Ankice Gudeljević, ministrice civilnih poslova BiH, Fadila Novalića, premijera Federacije BiH i Vjekoslava Mandića, ministra zdravstva Federacije BiH, zbog izostanka nabave vakcina protiv korona virusa.

Renomirani ljekar predvodi grupu građana kojoj su se online peticijom pridružile hiljade građana koji jasno ukazuju na političku adresu krivaca radi kojih su izgubljeni mnogi ljudski životi u BiH. Posebno je surovo kako su ostavljeni na nemilost zdravstveni radnici koji su mjesecima bez ikakve zaštite posvećeni svojim pacijentima u nemogućim uvjetima. Prema dostupnim informacijama, od početka pandemije do februara mjeseca 2021. godine, od posljedica izazvanih zarazom Covid-19 preminuli su ljekari: Samir Hundur, Smail Durmišević, Marijana Filipovska-Mušanović, Dragoljub Brenjo, Velibor Blažević, Arif Begić, Ibrahim Mehmedić, Mirsada Omerbegović-Pašić, Dževad Balta, Alica Ćurić, Adnan Hašimbegović, Pero Lovrić, Abud Sarić, Šefik Pašagić, Sead Jamakosmanović, Jovan Petković,  Mirsad Peco, Džemila Kulenović, Ferid Tutić, Enes Slatina, Žan Pehar, Vlado Miljko, Nevzeta Turbo, Bakir Kapetanović, Adnan Burina.

Barem dio ljudskih života bio bi spašen da su prijavljene osobe nadležne na državnoj i entitetskoj razini obavile svoje dužnosti i osigurale nabavku vakcina. I ne samo da nisu to učinile, već se ne smatraju niti odgovornim, pa van svake pameti nastavljaju da podcjenjuju stanovništvo poput člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji smatra da BiH ni po čemu ne kasni sa imunizacijom u regionu. I dok ljudi umiru, a stanovništvo traži spas u Srbiji sa vakcinama, ovdašnji političari koriste virus za daljnju etnicizaciju države, ucjene oko Izbornog zakona, veću decentralizaciju BiH; jasno sprovodeći agende prije svega SNSD-a i HDZ-a o tome kako je BiH nemoguća i disfunkcionalna država.

Oni godinama rade predano na tome da pokažu kako u ovoj zemlji ne možeš ni da radiš, ni da se liječiš, ni da se obrazuješ, ni da se osjećaš slobodno kao građanin, ni da izražavaš slobodno svoje misli, jednom riječju stvaraju feudalni etno teritorij plemena na kojem mogu vladati oligarhije mimo svih demokratskih normi. U tome im zdušno pomaže SDA koja sebe voli nazvati „državotvornom partijom“; opterećena aferama i kompromitiranim funkcionerima, nesposobna i dezorijentisana ona je idealan partner za etničke i finansijske dilove.

Niko kao SDA u ovoj krizi nije više uradila na depatriotizaciji građana, jer je pokazala koliko je indiferentna prema bolestima, strahu i patnji sopstvenog naroda. Umjesto akcije i mobiliziranja svih onih koji mogu pomoći u ovoj nevolji i dalje su važnija politička prepucavanja sa opozicijom i parče vlasti u pojedinom kantonu, prebacivanje odgovornosti i optužbe koje više niko nema strpljenja ni slušati. Funkcioneri SDA na izvršnim funkcijama svojim postupcima i nesposobnošću u korona krizi zaslužuju samo trajni prezir građana, jer im se smrt mnogih nedužnih ljudi radi njihovog nemara nikada neće oprostiti.

Danas je Bosna zemlja u kojoj nije moguće sanjati bolje društvo i u kojoj nije moguće ugledati svjetlo dana, zemlja bez prijeko potrebnog optimizma. I zato možemo samo biti pomireni sa sudbinom da cijeli život u Bosni stane u jedno „sretno“.

30.03.2021.

SATKO BITANGA : PRAVI POLITIČKI I LJUDSKI ŠAMAR SVIM NESPOSOBNIM POLITIČARIMA U BIH












Ovih dana svi putevi iz BiH vode u Republiku Srbiju. Ogromne su gužve na graničnim prijelazima Rača, Šepak, Karakaj…na izlasku iz BiH i ulasku u Srbiju. Veliki broj bh. državljana strpljivo čeka u dugačkim automobilskim kolonama da uđu u ovu zemlju. Kako Srbija trenutno ima viška vakcina AstraZeneca, a kojima rok ističe u ponedjeljak 29. marta, pozvali su sve građane iz BiH, kao i iz zemalja regije, da dođu na Beogradski sajam i tamo se besplatno vakcinišu.

Piše : Satko Bitanga 

U BiH trenutno ima vrlo malo vakcina, uglavnom nešto doniranih iz Srbije i Turske, a tek prije nekoliko dana stigla je prva manja pošiljka vakcina iz COVAX programa. Sve više ljudi je zaraženo, nalaze se u prepunim bolnicama i svaki dan ih sve više umire od virusa COVID-19. O masovnom vakcinisanju u našoj zemlji niko ozbiljan više i ne govori, izgubili se čak i nada u to, tako da su mnogi ljudi odlučili samo da iskoriste ovaj poziv i odu u Srbiju i prime vakcinu.

Bez obzira šta ko misli o svemu ovome, da li je to Vučićeva i srpska politika, da li je to „vakcina biznis“ za Beograd i druga mjesta, da li je iskrena ili neiskrena pomoć od naših susjeda…itd. smatram da se treba bar zahvaliti Srbiji na ovakvom humanom gestu. Kada ljudima treba bilo kakav lijek, kada svaki dan ljudi umiru, kada u njihovoj državi nema spasonosnih vakcina, kada nema više čak ni nade da će se moći brzo vakcinisati…zašto se onda čuditi i osuđivati ljude koji iz BiH idu u Srbiji da se tamo vakcinišu i možda tako spasu sebe i mnoge druge iz svog okruženja.

A posebno je jadno, sramotno i ružno prozivati ove obične ljude iz naše zemlje optuživati za izdaju i nedostatak patriotizma, jer isključivo i samo iz straha za svoj život odlaze u Srbiju i neke druge države da se vakcinišu. Izgleda da je za njih bolje „časno“ i „patriotski“ umrijeti, nego preživjeti?!

Zato, treba skinuti “kapu do poda”, te čestitati i zahvaliti i predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću, jer se u ovom teškom vremenu pandemije COVID-19 i velike zdravstvene krize u čitavom svijetu pokazao kao vrlo mudar, sposoban, racionalan i dobar političar, puno bolji od svih političara u regionu. Sigurno je da će mnogima od ovih ljudi iz BiH i drugih država vakcinisanjem u Srbiji biti spašen život, a samo jedan spašeni ljudski život je beskrajno vrijedan.

A da je ovo pravi politički i ljudski šamar svim nesposobnim političarima u BiH i drugim državama u regionu u to nema nikakve sumnje, bez obzira koliko oni pokušavaju da sa sebe skinu svaku odgovornost i šta o svemu ovome oni misle. A da će se neko od njih bar malo “zacrveniti” od stida, preuzeti političku i moralnu odgovornost, ponuditi ostavku ili se bar izvinuti svojim državljanima što su ih doveli u ovakvu ponižavajuću i bezizlaznu situaciju čisto sumnjam!?

Neće sigurno, jer do sada smo se svi mi bezbroj puta uvjerili da velika većina političara u BiH ima pravi “ĐON OBRAZ”!!!

 

30.03.2021.

STUDIJA AMERIČKOG CENTARA ZA KONTROLU I PREVENCIJU BOLESTI (CDC) : VAKCINE PFIZERA I MODERNE VRLO UČINKOVITE NAKON PRVE DOZE







Vakcine protiv COVID-19 kompanija Pfizer/BioNTech i Moderna smanjuju rizik od infekcije za 80% dvije sedmice ili više nakon prve od dvije doze u svakodnevnom životu, pokazuju podaci američke studije objavljene u ponedjeljak.

Rizik od infekcije pao je za 90% dvije sedmice nakon druge doze, rezultati su istraživanja koje je provedeno na nešto manje od 4.000 vakcinisanih američkih zdravstvenih radnika i osoba koje su na prvoj liniji borbe protiv pandemije, prenosi AP.

Studija američkog Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) istraživala je sposobnost vakcina da zaštite od infekcije, uključujući i COVID-19 kod osoba koje nisu imale simptome. Prethodna klinička ispitivanja koje su provodile kompanije ocjenjivala su efikasnost njihove vakcine u prevenciji bolesti COVID-19.

Rezulatati bazirani na svakodnevnom životu potvrđuju efikasnost demonstriranu u velikim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima provedenim prije nego što su od američke Uprave za hranu i lijekove dobili odobrenja za hitnu upotrebu.

Studija je ispitivala efikasnost mRNA vakcina među 3.950 učesnika u šest država tokom 13 sedmica od 14. decembra 2020. do 13. marta 2021. godine.

“Odobrene vakcine mRNA protiv COVID-19 pružaju ranu, značajnu zaštitu u stvarnom svijetu od infekcija zdravstvenom osoblju naše države, osobama koje su na prvoj liniji i ostalim bitnim radnicima”, izjavila je direktorica CDC-a Rochelle Walensky.

Nova mRNA tehnologija uči imunološki sistem da prepozna i napadne stvarni virus.

Studija CDC dolazi nekoliko sedmica nakon što su podaci iz Izraela sugerisali da je vakcina Pfizer/BioNTech 94 posto učinkovita u prevenciji asimptomatskih infekcija.

(Kliker.info-RSE)


////////////////////////////////////////////////



30.03.2021.

AUTOR JAROSLAV PECNIK: ANATOMIJA NACIONALISTIČKE DESTRUKTIVNOSTI

Anatomija nacionalističke destruktivnosti

Heni Erceg, hrvatskoj, ali i široj, tzv. regionalnoj javnosti poznata kao (glavna) urednica, danas već kultnog (na žalost, pod političkim pritiscima ugaslog) splitskog tjednika Feral Tribune, objavila je svoju novu knjigu Sir, vrhnje i fašizam (Ex libris iz Rijeke i Centar za kritičko mišljenje i portal tacno.net iz Mostara, 2020) u koju je uvrstila gotovo 150 kolumni, pisanih u razdoblju 2008-2019…

Piše: Jaroslav Pecnik, Danas.rs

… za slovenski tjednik Mladina, a u kojima je u svom prepoznatljivo, oštro i kritički intoniranom maniru, precizno i lucidno secirala temeljne probleme, prije svega demokratske deficite, et(n)ičke deformacije, moralne devijacije i nacionalističke mitove hrvatskog društva.

Ili, kako je zapisala u uvodu knjige: „Riječ je o izboru ogleda čija zajednička nit ukazuje na razloge zbog kojih je Hrvatska i danas demokratski insuficijentna država, država nepoštivanja manjinskih prava, naročito onih građana srpske nacionalnosti, država mržnje, ukopana u nacionalizmu, klerikalnom konzervativizmu, sklona da generacije podučava i odgaja na negaciji historijskih činjenica, tj. povijesnom revizionizmu. Pisala sam uglavnom mimo dnevnih političkih tema… o nevoljkosti pravosuđa da procesira naše ratne zločince, o političkim elitama, mahom desničarskim, oslonjenim na lažni mit o Ocu domovine, Franji Tuđmanu, koje su, uz akademske elitiste najodgovornije za državu kojoj su i danas najvažniji simboli Rat i Nacija. Državu koja svojim upornim njegovanjem romantičnog odnosa prema zločinu NDH, poricanjem antifašizma i veličanjem zločinaca iz zadnjeg rata u Hrvatskoj i Bosni, okuplja zajednicu nesretnog naroda, zaluđenog pogrešnim, anticivilizacijskim vrijednostima.“

Zapravo, sve ove tekstove tematski povezuje jedna, te ista nit: promisliti i propitati, odnosno pojasniti zašto se Hrvatska tako (o)lako, duboko i strasno prepustila nacionalističkoj bludi iz koje se ne zna, niti želi iskobeljati; političke, akademske i uopće tzv. društvene elite (ma što to značilo) kao da uživaju valjati se u blatu vlastitih svinjarija, sveopćeg beščašća, korupcije, licemjerja i predrasuda, braniti neobranjivo i pri tomu bezočno, visokoparno docirati i lagati o europskim civilizacijskim i kršćanskim vrijednostima do kojih u praksi drže koliko do crnog ispod nokta.

Ogled posvećen Vaclavu Havelu, češkom predsjedniku, zapravo državniku i piscu europskog formata, majstorski je uklopila kako bi podcrtala njegovu misao da je nedopustivo rat na prostorima bivše Jugoslavije svoditi samo na etničku interpretaciju, jer se iza nje uvijek kriju prepoznatljivi grupni, osobni, klijentelistički, u pravilu kriminalni interesi.

Ispod zaslijepljujuće nacionalističke fasada, ne prezajući ni od najkrvavijih zločina, kradeža i pljačke, na ruševinama socijalizma formirale su se staronove naci(o)-elite koje su vlastitu zajednicu bez ikakve griže savjesti, ne mareći za katastrofalne posljedice svog sebičnog čina, bacile u ratnu avanturu, samo kako bi (p)ostvarili svoje zločinačke ambicije i formirale svoje nedodirljive feude uskih ulica za široke manevre kriminala i bezakonja.

Heni Erceg nam je posložila tekstove koji su retrospektivno izložili sažetu, svojevrsnu povijest našeg vremena i koji u bitnom oslikavaju sve presudne momenta razdoblja o kojem je pisala.

Iako je naglasila kako pišući kolumne nije vodila računa o dnevnopolitičkoj aktualnosti, upravo odabir tema jasno i zorno prezentira da je nervom vrsnog novinara, zapravo više esejiste prepoznavala suštinske problema hrvatskog društva ističuči u prvi plan sve ono što su vladajuće strukture željele pred javnošću skriti ili barem marginalizirati svijesne kriminalnih zlouporaba i beskrupuloznih manipulacija kojima su se (po)služile.

Budući smo i sami bili svjedoci tih vremena, ako već tada nismo bili svijesni što nam vlast radi, kakve nam sve laži servira, onda sada imamo priliku, čitajući ovo instruktivno štivo, prepoznati i shvatiti koliko smo bili slijepi kod zdravih očiju.

Naravno, izuzev ako nismo do kraja indoktrinirani malograđanskim obzirima političke korektnosti, vlastite slaboumnosti koja je uvijek Za dom spremna opravdati svaku, pa i najmonstruozniju ispriku ili obrazloženje.

Međutim, takvih je na žalost protokom vremena sve više; to jest paradoksalna, ali i duboko istinita činjenica; naprosto nismo znali, dopustili smo da nama ovladaju demoni zla, povjerovali smo opasnim naci(o)-opsjenarima i mnogima od nas teško je sada priznati koliko smo i kako katastrofalno (po)griješili, skrivamo se od odgovornosti i omotani zastavom Domovine, činimo sve samo kako bi izbjegli suočavanje s istinom; na što smo sve to pristajali u nanošenju boli i zla bližnjem svom.

Zaboravljajući ljudsko, ismijavali smo kršćansko na koje smo se nedeljom u crkvi tako skrušeno pozivali; lagali smo na ispovijedi kako više nećemo činiti ono što sramoti našu vjeru i ljudskost, da bi već koliko sutra benevolentno (po)gazali (za)dati zavjet.

Autorica nam je u svojim tekstovima dala kronologiju hrvatske političke i društvene zbilje, njena moralna i institucionalna posrnuća, ali iz njena pisma možemo pratiti i sve mjene od vremena kad je Republika Hrvatska konkurirala za ulazak u EU, kako je usprkos svemu iznalazila određene mjere da ih sanira (ne i sankcionira), pa sve do njena ulaska u članstvo Unije, da bi danas vidjeli kako se u nas zapravo ništa suštinski nije promjenilo na bolje. Dapače, gore je nego jučer.

Dakako, krivnja nija samo na nakaradnom čudovištu državotvornog božanstva, već prije svega na nama samima.

Kad je zapisao: „Svi smo krivi za sve“, Dostojevski je dobro znao što govori; nedopustivom neodgovornošću prista(ja)li smo na dragovoljno ropstvo i tako smo postali crnom rupom Europe u kojoj caruju, kako bi to Krleža rekao ubojice i varalice (Mörder und Falschspiler).

Sami smo to birali, prista(ja)li na poniženja, pa onda to i sami moramo (i možemo) rješiti, a ogledi Heni Erceg su tu da nas podsjete na grijehe struktura, kao i na vlastiti (u)dio grijeha u toj i takvoj krvavoj, domoljubnoj laži. Ali, da nas i potakne kako bi možda ipak poželjeli biti boljim.

30.03.2021.

AUTOR NENAD BUNJAC: HRVATSKA KAO ZLA MAĆEHA BiH

Autor Nenad Bunjac:  Hrvatska kao zla maćeha BIH


Hrvatska kao zla maćeha BIH

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Gotovo nezamjetno u javnosti protekli tjedan je hrvatska neslužbena diplomatska inicijativa, sročena u vidu „non paper“ dokumenta, doživjela cjeloviti fijasko. Naime, sudeći po nemaštovitom, podmuklom intelektualnom potpisu koji nesumnjivo pripada premijeru Andreju Plenkoviću, u dogovoru s pet zemalja (Mađarska, Cipar, Bugarska, Grčka i Slovenija) Europskoj komisiji upućen je dokument „O stabilnosti regije“ s naglaskom na BiH kojeg je operacionalizirao ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.

Čovjeka kojeg s razlogom nitko ne voli, ali o toj psihodinamskoj strukturi malo kasnije.

Uglavnom, nakon silne brige Hrvatske za BiH koju je svela na diplomatsku frazu, pojednostavljeno rečeno, „o stabilnoj, suverenoj državi, u kojoj dominira vladavina prava i provode se nužne gospodarske reforme“ – mislim, tko želi za susjeda državu koja je suprotiva svemu navedenom – hrvatska Vlada je efektno poentirala zagovarajući za BiH status pridružene članice EU. Pa tko je ne bi tako brižnu poželio za maćehu, ako već slijedom stvaralačkog poretka, ne može biti majka napaćenoj BiH?

Svatko razuman, a evo i zašto. Slijedeći logiku „non paper“ dokumenta, Hrvatsku najviše osim sveopćih reformi – želje tipa „sretno i berićetno ti bilo“ – jest promjena izbornog zakona do proljeća 2022. odnosno jednakopravni položaj naroda u BIH koji je po sudu Hrvatske „uznemiravajući i ugroziv“. Štono bi rekao visokopozicionirani diplomatski izvor pri EU, „hrvatska Vlada valjda misli da u EK sjede članovi izabrani po stranačkom ključu kao u Nadzornom odboru“. Sve u svemu, blasfemična politička ideja da se europskoj diplomaciji mogu prodati „muda pod bubrege“, ubrzo je dobila oblik preporučene povratnice MVP-u Grlić Radmanu u kojoj EK na čelu sa Njemačkom i Francuskom hladno poručuje da je „stabilna BiH strateški cilj EU“ i da Hrvatska, kao nasilna mentorica, ne može u ime BIH išta zahtijevati, posebice jer „BiH trenutno nije u stanju samostalno provesti predložene reforme nego isključivo uz EU monitoring“.

Boom, tras, od udarca je ispalo staklo iz brandiranih naočala MVP Grlić Radmanu, a taman je prodao priču javnosti da je „dokument dobro primljen među ministrima EU“. A Dodik, taj strašni zločesti Dodik? Pa taj nelegitimno izabrani Željko Komšić? Sve su pokušali denuncirati u hrvatskoj Vladi kako bi prikrili činjenicu o latentnom uplitanju u unutar političke poslove suverene države i regionalnog partnera. Ništa od te priče poručila im je Njemačka, u celofan brižno zamotana „višestoljetna hrvatska saveznica“, koja nas je, usput budi rečeno u proteklom razdoblju u nekoliko navrata dobro išamarala lijevom i desnom pesti, od preraspodjele cjepiva pa do uskrate podrške diplomatskim inicijativama.

No zašto je potreban Hrvatskoj „sav taj cirkus“, kako reče već spomenuti diplomatski izvor? E tu dolazimo do lika i djela ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlić Radmana.

HAPPY BIRTHDAY MR. PLENKOVIĆ

Spomenuti dugogodišnji diplomatski kadar koji je uspio politički opstati i kod Ive Sanadera, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića iako su svi odreda sumnjali u njegov intelektualni kapacitet, jedan je od najmržih osoba u susjednoj nam BiH i sukreator je niza dvojbenih inicijativa na štetu bošnjačkog naroda. Na glasu kao tvrdolinijaš HDZ-a s prikladnim setom vrijednosti koji se ježi na sam spomen ljevice, Jugoslavije i Srba, sasvim logično je da svoj psihološki profil gradi na negiranju vlastite prošlosti. Sin visokog SKJ funkcionera i stipendista jugoslavenskog studentskog fonda, tzv. Domovinski rat proveo je u dijaspori, a kako sam voli istaknuti „u Hrvatsku se vratio na sam poziv predsjednika Franje Tuđmana koji je prepoznao njegov napor u promicanju hrvatske nezavisnosti“.

Drugim riječima, pseudointelektualni ešalon München bojne čija biografija je splet političkih mitova, samohvale i bespogovorne pokornosti stranačkim vođama ili hijerarhijski nadređenim strukturama. Anegdota koja kruži o njemu jest da je jedini čovjek koji bi mogao otpjevati rođendansku čestitku šefu i to politički preživjeti.

Nakon što je premijer Plenković uklonio Milijana Brkića Vasu s položaja „namjesnika za Herceg Bosnu“ nudeći mu imunitet na ime sporazumnog političkog razvoda, nastupio je ministar Grlić Radman trudeći se predvidjeti sve premijerove i stranačke želje po pitanju BIH. Opće mjesto hrvatske vanjske politike je status hrvatskog življa u BiH-a kao ovisne stranačke vojske i infrastrukture kojom izravno utječu na politička zbivanja u BiH i Hrvatskoj. Riječ je o 400 tisuća duša koji dobrim dijelom žive od hrvatskog državnog proračuna i pripadnosti stranačkom monolitu HDZ-a, a za sva potencijalna iskakanja brine se kler spreman ekskomunicirati svakoga tko dirne „u opstojnost hrvatskog naroda“.

A ministar pod egidom „da, gospodine predsjedniče“, pokušava održati Hrvatsku politiku neoštećenu pred EU u kontinuiranom sukobu sa službenim Sarajevom.

UŽAS I STRAVA GRAĐANSKE BIH

U kompromitirajućem „non paper“ uratku ministra Grlić Radmana uočljiv je taj politički obrazac. Pred Europskom komisijom hrvatski državni vrh glumata stabilnog partnera, pače, zaštitnika interesa država jugoistočne Europe u pristupanju euroatlantskim integracijama, dok paralelno promiče doublecross politiku u kojoj optužuje, denuncira i suflira EU „stvarno stanje i uzročnike nereda u BiH“. Pa su se tako dohvatili cipelariti predsjednika RS Milorada Dodika kojeg je u više navrata sa svim počastima primio državni vrh tretirajući ga kao ravnopravnog partnera, a zanimljivost je da predsjednik Dodik koji pati od logoreje kao Donald Trump, mirno je prešutio udarac u lice. Ako nije slučajno, onda je dogovoreno, sve s ciljem da se skrene pažnja sa protuustavnih intervencija HDZ-a u djelovanje susjedne i suverene države.

No, meta svog političkog djelovanja jest održanje i razvoj hrvatskog entiteta pod svaku cijenu, a ukoliko je još bilo zagovornika jedinstvene, građanske BiH, svi glavom ponikoše kad je Željko Komšić izabran kao hrvatski predstavnik u Predsjedništvo BiH i postao persona non grata u Hrvatskoj. Inzistiranje na promjeni izbornog zakona pod krinkom „nužnih reformi“ – kome su one nužne?- upravo je sračunato s idejom da se zatre svaka ideja građanske BIH i spriječi ponavljanje „Komšićevog poučka“.

Pa zna se tko vlada Hercegovinom.

Ipak, otužna je sudbina hrvatskog naroda u BIH koji su pretvoreni u socijalne slučajeve i političke taoce matice Hrvatske. Veličina reda od par milijardi kuna prima stranačka klika i kler, narod taj novac ne vidi, niti osjeti, a sve što mu se nudi jesu braniteljske povlastice i dokumenti kojim Bošnjaci postaju „punokrvni“ Hrvati na putu za bauštele stranih tržišta EU. Hrvatskom državnom vrhu uspio je svojevrstan presedan: ne samo da je iselio nukleus hrvatskog društva u potragu za boljim životom, nego to uspijeva učiniti i sa Hrvatima u Bosni.

Jedini način da se okonča poguban i nazadni proces nacionalističke politike jest demistificirati stvarne nakane HDZ-a. Službeno Sarajevo, na žalost šuti jer mu odgovara situacija u kojoj se Hrvati bave sami sobom na svoju štetu.

Nitko tu nije na dobitku, Bosna ponajmanje, a svi aduti su kod nje.

30.03.2021.

CRNOGORSKA VLADA ODBIJA DA SREBRENICU NAZOVE GENOCIDOM


/////////////////////////

///////////////////


//////////////////////

///////////////////////

////////////////////////////

/////////////////////

//////////////////////

/////////////////////////


/////////////////////


////////////////////////

//////////////////////

/////////////////////


//////////////////////


/////////////////////////


//////////////////


/////////////////////////

29.03.2021.

BREZOVO POLJE KOD BRČKOG POSTEPENO NESTAJE - NEMAJU LJUDI NI ČISTE VODE, NEMAJU PREVOZ, NEMAJU DOKTORA, NEMAJU AMBULANTU PREPUŠTENI SU SAMI SEBI I DA PIJU INFICIRANU VODU.

BREZOVO POLJE KOD BRČKOG POSTEPENO NESTAJE - NEMAJU LJUDI NI ČISTE VODE, NEMAJU PREVOZ, NEMAJU DOKTORA, NEMAJU AMBULANTU PREPUŠTENI SU SAMI SEBI I DA PIJU INFICIRANU VODU.


u brckom se zeleni meraja

Stara slika Brezovog Polja kod Brckog gdje zive Bosnjaci

////////////////////////////////////////////////////

U Brezovom Polju gdje zive Bosnjaci od zavrsetka rata 1995 godine nista se nije pokrenulo u bilo kom smislu. Brezovo Polje pripada Distriktu Brckom ali ljudi iz opstine Brckog nista nisu uradili. Prije rata Brezovo Polje je brojalo oko 3.000 stanovnika ali sada nema ni 400 stanovnika. Brezovo Polje je potpuno zapusteno i ostavljeno na brigu ljudi koji zive tamo, a politicari koji su zaduzeni za to mjestu hodaju sa rukama u dzepovima gledajuci i trudeci se da to mjesto potpuno propadne i potpuno nestane. Vodovod u Brezovom Polju je potpuno zapusten tako da se ljudi cak ne mogu ni okupati ni oprati ruke a taj vodovod je pusten u rad vec mnogo godina. Nista se ne cini da to mjesto ozivi i progleda nego se radi na tome da se ljudi u Brezovom Polju otruju sa prljavom i inficiranom vodom. U Brezovom Polju nema ni doktora ni ambulante, cak ne dolaze ni autobusi, tako da su ljudi prisiljeni da placaju taxsi ako moraju ici u Brcko ili u Bijeljinu. Brezopoljci nigdje ne rade niti imaju uslove za rada, tako da su prisiljeni da traze novac od najblizih prijatelja kada moraju ici prijevozom do doktora u Brcko. Sve ovo vidi Vlada u Brckom, ali Vlada nista ne preduzima i na taj nacin prisiljaje brezopoljce da se sele u druge krajeve ili zemlje ako imaju mogucnosti za to. Ovo je drugi nacin etnickog ciscenja u Brezovom Polju i za to trebaju da odgovaraju mnogi u Vladi Distrikta Brcko i u drugim intitucijama. Sada se u Brezovom Polju pojavila Corona i do sada je umrlo vise ljudi, a za to moraju mnogi odgovarati od najvise vlasti u BiH do vlasti u Distriktu Brckom. Ovo je mali tekst o Brezovom Polju jer pripremam mnogo veci tekst i pripremam tuzbu za sve one koji su doveli Brezovo Polje do ove situacije i potpunog kolapsa.
29.03.2021.

AMBASADA SAD: OMOGUĆITI SVIM GRAĐANIMA BiH DA BUDU IZABRANI

////////////////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////////


///////////////////////////

////////////////////////

///////////////////////


/////////////////////////////////////////////////////////////////////////



/////////////////////

///////////////////////

////////////////////////


///////////////////////


//////////////////


////////////////////


///////////////////////////

29.03.2021.

MIRO LAZOVIĆ: POLITIČKIM SREDSTVIMA SE POKUŠAVAJU OSTVARITI RATNI CILJEVI

O pitanjima raspada Jugoslavije do pitanja stabilnosti BiH za TAKT je govorio nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, Miro Lazović.

TAKT: Važite za jednog od najiskusnijih političara u Bosni i Hercegovini socijaldemokratske provenijencije. Kakav je bio Vaš politički put do trenutka kada ste izabrani u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine na prvim demokratskim izborima u BiH 1990. godine?

M. Lazović: Potičem iz radničke porodice. Svoja prva radna i politička iskustva sticao sam u fabrici PRETIS u Vogošći. Uz rad studiram i završavam Fakultet Političkih Nauka u Sarajevu. Prošao sam sve faze političkog sazrijevanja. Od sekretara OOSK do Predsjednika Akcione konferencije SK Pretisa. Nakon toga, 1987. godine, izabran sam za Predsjednika Opštinskog komiteta SK Vogošća. Poslije dvogodišnjeg mandata na Kongresu SK BiH biran sam u Centralni komitet SK BiH a nakon dolaska Nijaza Durakovića na čelo partije ulazim u Predsjedništvo CK SK BiH. Prvi višestranački izbori u BiH održavaju se u Oktobru 1990. godine. U sarajevskoj izbornoj jedinici izabran sam u Skupštinu RBIH. Tadašnje rukovodstvo partije me predložilo za šefa poslaničkog kluba. Nacionalne stranke uvjerljivo pobjeđuju a SK odlazi u opoziciju.

TAKT: Možete li nam ukratko opisati događaje nakon prvih demokratskih izbora u BiH. Koji su po Vama ključni razlozi raspada bivše SFRJ i zašto je baš BiH doživjela najtragičniji epilog od svih republika ex YU u kojoj je i pravno presuđen zločin genocida u Srebrenici?

M. Lazović: Rušenjem Berlinskog zida 1989. godine definitivno pada blokovska podjela svijeta. Komunistički režimi u mnogim državama padaju kao kule od karata što neminovno zahvata i bivšu nam zajedničku državu Jugoslaviju.

Na 14. Kongresu SKJ u Beogradu režiran je raspad partije a time i države. Prikriveni velikodržavni koncepti nadvladali su pokušaje demokratizacije partije. Slobodan Milošević koji je sjedio u Predsjedništvu Kongresa odbijao je sve racionalne prijedloge slovenačkih i drugih delegata. Prvi je dizao crveni karton što je bio znak delegatima iz Srbije i drugima koji su ga podržavali da glasaju protiv. Slovenački delegati, sa suzama, napuštaju Kongres a poslije njih odlaze i delegati iz Hrvatske što je bio kraj SK kao jedinstvene partije koja je bila temelj Jugoslavije.

Sa urušavanjem temelja bilo je jasno da slijedi i urušavanje državne konstrukcije. Jugoslavija kao zajednička, jaka i važna svjetska država raspadala se pred naletom velikodržavnih i velikonacionalnih projekata Miloševićevog i Tuđmanovog režima. U vrtlogu tog raspada BiH je platila najveću cijenu.

TAKT: Nakon početka rata u BIH 1992. godine ostali ste lojalni institucijama Republike BiH iako je velika većina Vaših tadašnjih skupštinskih kolega iz reda srpskog naroda napustila Skupštinu Bosne i Hercegovine i faktički se okrenula protiv nje. Više puta ste javno izjavljivali da ste bili na pravoj strani. Možete li nam objasniti razloge Vaše lojalnosti Bosni i Hercegovini i suprostavljanje tadašnjim „sunarodnicima“. Je li bilo pritisaka i prijetnji i kako ste se s tim nosili?

M. Lazović: Pozicija BiH u procesu raspada Jugoslavije bila je najsloženija. Na dvije pobjedničke nacionalne stranke u BiH – SDS i HDZ- preovlađujući utjecaj imao je Milošević i Tuđman. Njihov dogovor iz Karađorđeva 1991. godine o nestanku i podjeli BiH konstantno je lebdio u Skupštini RBiH sprečavajući svaki naš prijedlog da se sačuva Jugoslavija kao zajednički prostor. Alija Izetbegović i Kiro Gligorov – Predsjednik Makedonije, predlagali su konfederalnu Jugoslaviju. SDS i HDZ- su to odbili. Kao što su odbili i prijedlog moje partije koji sam detaljno obrazložio da se sačuva Jugoslavija kao Savez suverenih republika. Ponudu koju nam je Milošević poslao da ostanemo u skraćenoj Jugoslaviji koju bi činile Srbija, Crna Gora, BiH, Kninska Krajina i Zapadna Slavonija nismo mogli prihvatiti. Naš odgovor je bio da možemo prihvatiti i skraćenu Jugoslaviju ukoliko je u njenom sastavu i Srbija i Hrvatska. Taj stav nije bio prihvatljiv ni Miloševiću ni Tuđmanu. Ipak je njihov međusobni dogovor iz Karađorđeva bio vodilja njihovog odnosa prema BiH.

U takvoj situaciji Skupština RBiH se opredijelila da prihvati sugestiju EZ i Banditerove komisije da svoju nezavisnost potvrdi putem referenduma. Za mene nije bilo dileme. Kad su propali svi pokušaji da se Jugoslovenski prostor transformiše jedino ispravno je bilo da se građanima BiH ponudi referendumsko pitanje o nezavisnosti BiH.

Pred sjednicu Skupštine na kojoj smo glasali za referendumsko pitanje prijetnje i ucjene na mene se pojačavaju. Telefonski mi se prijeti atentatom i ubistvom moje porodice. Te kao i druge prijetnje nisu me spriječile da prisustvujem dramatičnoj sjednici Skupštine RBiH na kojoj smo izglasali referendumsko pitanje.

TAKT: Tokom rata u BIH obavljali ste funkciju predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, po toj funkciji ste bili i član ratnog Predsjedništva RBIH, učestvovali ste u većini mirovnih pregovora u tom periodu. Kakve su Vaše impresije i utisci sa ove vremenske distance. Jeste li imali priliku pregovarati sa tadašnjim predsjednicima Srbije i Hrvatske, Miloševićem i Tuđmanom?

M. Lazović: Mirovni pregovori za BiH krenuli su krajem septembra 1992. godine u Ženevi. Bio je to Vance-Owen plan koji je predviđao BiH sa deset kantona. Taj plan je bio prihvaćen od strane delegacija RBiH i HVO-a ali ga u Maju 1993. g. odbija SDS. Nakon toga HVO pokreće sukob u Mostaru sa pripadnicima Armije RBiH. Cilj HVO-A je bio rat za etničke teritorije i granice njihove Herceg Bosne.
Taj sukob je doveo do Owen-Stoltenberg mirovnog plana koji je predviđao etničku podjelu BiH na tri etničke republike. Taj plan definitivno je odbijen sa naše strane u avgustu 1993. godine u Ženevi. U organizaciji Owena i Stoltenberga upriličen je sastanak Predsjedništva RBiH sa Miloševićem i Tuđmanom. Alija Izetbegović je bio u Sarajevu. Tada sam imao direktan verbalni sukob sa Tuđmanom i Miloševićem.

Rekao sam im da dignu ruke od BiH jer ona je međunarodno priznata država i da ima svoju stolicu u UN. Vi gospodo imate svoje probleme. Vi gospodine Tuđman imate problem Kninske krajine a vi gospodine Milošević imate problem Kosova i možda sutra Vojvodine. Tuđman me prekidao sa riječima da se BiH mora podijeliti na etničke republike jer Jugoslavija kao multietnička država nije opstala pa neće ni BiH. Uzvratio sam mu riječima – Gospodine Tuđman, etničke granice u mojoj državi iscrtavaju se zločinima, protjerivanjem stanovništva i suzama majki a takve granice ne mogu biti ni stabilne ni trajne.

Milošević se nije javljao za riječ a glasovi članova Predsjedništva RBiH Mirka Pejanovića, Tatjane Ljujić Mijatović , Fikreta Abdića i mene su bili dovoljni da se taj plan odbije. Sukob između HVO-A i Armije RBiH zaustavljen je mirovnim dogovorom u Vašingtonu marta 1994. godine. Tada je konstituirana Federacija BiH. Na moje pitanje zašto se daje ime FBiH za pola moje države i šta je sa drugim dijelom dobio sam odgovor od Charlsa Redmana koji je u ime američke administracije vodio pregovore da je ovo prva faza a da će u drugoj fazi teritorij pod kontrolom Karadžićevih snaga biti uguran u Federaciju BiH i tada će cijela država nositi naziv Federacija BiH. Na žalost Američka administracija nije održala riječ. Druga faza otišla je ka prihvatanju Republike Srpske.

TAKT: Sudionik ste Dejtonskih mirovnih pregovora. Je li se u Dejtonu moralo i trebalo prihvatiti da BiH izgubi prefiks Republike a da ga dobije entitet Republika Srpska, Kako se to sve odvijalo?

M.Lazović: Ime Republika Srpska, bez znanja javnosti, prihvaćeno je prije mirovnih pregovora u Dejtonu. U Dejtonu je prvih dana bilo svađe i prepirke oko toga. Ivo Komšić i ja smo to problematizirali jer Skupština RBiH koju sam ja vodio nikada nije razmatrala to ime kao ni Predsjedništvo RBiH. Holbrook je prekinuo našu prepirku sa riječima da je ta stvar završena ranije.

Kasnije, par godina poslije zaustavljanja rata, javnost je saznala da je u Avgustu 1995. g. Richard Holbrooke nakon susreta sa Miloševićem doletio do Ankare gdje se nalazio Alija Izetbegović i uz dug i neugodan razgovor dobio Alijinu saglasnost na ime RS. 08.09. 1995. godine tadašnji naš ministar Vanjskih poslova Muhamed Šaćirbegović u Ženevi potpisuje to ime. Amerikanci su dobili što su htjeli i tada kreću pripreme za Mirovnu konferenciju u Dejtonu. Kasnije za svog života Holbrooke je priznao da mu je najveća greška naziv Republika Srpska.

I zaista to ime predstavlja problem za integraciju BH društva i države. To ime asocira na svojinski odnos, tako da se političari iz RS prema tom prostoru tako i odnose. Kao da je to njihova imovina. Mislim da je to ime diskriminacija Bošnjaka i Hrvata koji žive u RS i da će u procesu prihvatanja Evropskih principa i standarda morati biti mijenjano.

TAKT: Kako ocjenjujete ulogu međunarodne zajednice po pitanju BiH? Je li Bosna i Hercegovina na određeni način izdata od iste?

M. Lazović: Uloga međunarodne zajednice prema BiH je i u toku rata a i danas ambivalentna. Pojedine države bile su iskrene i od pomoći a druge su bile neiskrene i pasivne. U konačnici ne možemo biti zadovoljni sa ulogom međunarodne zajednice. U toku rata su nam nametnuli embargo na oružje a od UN-a zaštićene zone koje su trebale biti štićene snagama UNPROFORA kao što je Srebrenica prepuštene su masakru i presuđenom genocidu.

I danas međunarodna zajednica nema u potpunosti usaglašen pristup rješavanju problema sa kojima se BiH suočava. Današnja BiH je razapeta država između Dejtona i Brisela. Traže od nas da brže koračamo prema Briselu i EU a noge nam sputane Dejtonskim okovima i lošim Ustavom zbog čega kaskamo u mjestu. Potrebna je aktivnija uloga Međunarodne zajednice jer bez njene pomoći BiH sa postojećim Ustavom ostaće dugo zarobljena u mreži etničkih politika.

TAKT: U javnosti ste više puta isticali da je Bosna i Hercegovina Vaša jedina domovina. Rijedak ste političar iz reda srpskog naroda u BiH koji ima tako jasne i nedvosmislene stavove, koje ne mijenjate. Koji su po Vama uzroci da je gotovo cjelokupni politički establišment stranaka sa sjedištem u entitetu RS više opredjeljen za Srbiju nego za BiH. Mnoge od tih političara i lično poznajete? Slična je situacija i sa hrvatskim političkim liderima. Da li se mogu očekivati promjene u političkoj naraciji i djelovanju tih stranaka u budućnosti?

M. Lazović: Na žalost u BiH su još uvijek prisutni ratni ciljevi. Trenutno stanje se može definirati kao stanje prekida vatre. Političkim sredstvima se pokušavaju ostvariti ratni ciljevi.
Greška Dejtonskih pregovora između ostalih je i u tome što nije spriječio da kreatori rata postanu “graditelji” mira. Ulaskom Momčila Krajišnika u Predsjedništvo BiH 1996. godine nastavljena je politika opstrukcija i negiranja državnih institucija. Ta politika je i danas prisutna. U RS-u se otvoreno veličaju presuđeni ratni zločinci. Negira se Genocid u Srebrenici a Milorad Dodik u kontinuitetu vodi politiku protiv vlastite države. Pogotovo to često čini u Beogradu i na ekranima TV kuća.

Zabrinjava činjenica da u toj verbalnoj destrukciji BiH ima prešutnu podršku zvanične Srbije. Ako nisam u pravu onda bi morale uslijediti adekvatne reakcije Predsjednika Vučića koji stalno ponavlja da mu je stalo do dobrih odnosa sa Bošnjacima i sa BiH.

Iz Hrvatske u posljednje vrijeme dolazi do miješanja u naše unutrašnje odnose. Pod brigom za Hrvatski narod u BiH pokušavaju vršiti pritisak i u Briselu i u BiH da se izborni zakon BiH promijeni tako da se stvore etničke izborne jedinice. A to nije ništa drugo do put za treći entitet. Iako su članica EU pojedini hrvatski zvaničnici otvoreno negiraju BiH kao građansku državu.

Promjena ponašanja političara iz RS-a kao i HDZ-a uslijedit će onog trenutka kada izostane podrška Beograda i Zagreba. Da bi se to desilo mora doći do usaglašene aktivnosti Vašingtona i Brisela. Vjerujem da će Bajdenova administracija biti mnogo prisutnija u sređivanju problema u našem regionu.

TAKT: Vjerujete li da je moguća integracija BH društva i države u narednom periodu na postojećim pravnim osnovama dejtonskog sporazuma? Šta bi trebalo po Vašem mišljenju raditi da se svi više okrenu jačanju BH institucija i EU integracijama?

M. Lazović: Postojeći Ustav BiH je loš. Na lošim temeljima ne može se graditi stabilna građevina. Sadašnji Ustav afirmira etničke podjele a građanske principe sputava da se prošire na prostore cijele države.

Diskriminacija ljudskih prava je ugrađena u temelje ovog Ustava. Bošnjaci i Hrvati nemaju prava da se kandiduju za izbore u Predsjedništvo BiH niti u Dom naroda parlamenta BiH. Ta ista prava nemaju ni Srbi u Federaciji BiH. Kategorija građana koji se vode kao “ostali” nemaju nikakva prava. U svim segmentima društva su marginalni. Ovakvo stanje je neodrživo.

Promjene moraju doći. Najbolje bi bilo da domaće političke partije zajednički djeluju na izgradnji stabilne i funkcionalne BiH. Međutim praksa pokazuje da pojedine domaće nacionalne stranke nemaju političku volju da afirmiraju evropske principe i standarde jer su svjesne da time gube svoju moć i utjecaj.

Neophodne promjene, koje moraju doći, ipak moraju biti pod utjecajem međunarodne zajednice. Važan korak bi bio u realizaciji presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu koje ukidaju ustavne diskriminacije.

TAKT: Kakvu bi poruku poslali rukovodstvu Republike Srbije u kontekstu politike koju vodi prema Bosni i Hercegovini?

M. Lazović: Odnosi u regionu biće dobri ukoliko je BiH stabilna i bez miješanja naših susjeda u naše političke odnose. Srbija je važna država u regionu. Za BiH posebno. Odnosi između Srbije i BiH moraju se unaprijediti čestim susretima. Dijalog je najbolji put za unapređenje odnosa. Na tom putu razgovarati o svim pitanjima . Posebno inicirati ekonomske i infrastrukturne projekte koji povezuju region.

(Taktinfo.rs)

29.03.2021.

CRNOGORSKI MITROPOLIT MIHAILO: NEGIRATI GENOCID U SREBRENICI JE ZLOČIN SAM PO SEBI


Negirati danas užasni zločin u Srebrenici, zločin je sam po sebi, pa učinila to Vlada Crne Gore ili neki njen ministar – saopštio je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, Mihailo.

On je kazao da kao fiže glas protiv negiranja zločina u Srebrenici, kao hrišćanin koji svjedoči Hrista i propovijeda jevanđelje, i kao čovjek koji voli svoj narod, ali i sve druge narode.

– Pozivam krvomutnike iz crnogorske Vlade i samu Vladu da se da ne otvaraju stare rane; u Srebrnici je bio genocid. To jeste bio i biće za sva vremena dok je ljudi. Danas je groblje žrtava genocida u Srebrnici jezivo mjesto koje pokazuje i opominje da je zlo među nama, i čeka priliku da se očituje na najsvirepiji način.

Neka je pokoj duši svim nevino stradalim srebrničkim žrtvama, od metka i kame bezdušnih ljudi koji se ljudima ne mogu nazvati.

Negirati danas taj užasni zločin, zločin je sam po sebi, pa učinila to Vlada Crne Gore ili neki njen ministar. Ako ne osudimo ovo djelo onda nijesmo ono što jesmo – ljudi – kazao je Mihailo.

(Kliker.info-Analitika)


///////////////////////////////////////////

Henry Kissinger upozorava na mogući sukob nesagledivih razmjera : Bez dogovora SAD-a i Kine svijet ide u katastrofu


Bivši američki državni sekretar Henry Kissinger smatra da svijet može ući u opasno razdoblje kakvo je prethodilo Prvom svjetskom ratu ukoliko SAD ne postigne sporazum s Kinom o novom globalnom poretku koji će da garantirati stabilnost.

Poručio je na događaju u organizaciji Chatam Housea da je ključno pitanje da li SAD i negovi zapadni saveznici mogu postići saglasnost s Kinom o novom svjetskom poretku, prenosi Tanjug, pozivajući se na Reuters.

Utjecajni američki diplomata je mišljenja da ako se to ne dogodi i ako zapadni saveznici po tom pitanju ne postignu sporazum s Kinom, može doći do situacije sličnoj onoj u Evropi pred Prvi svjetski rat, a neki višegodišnji sukobi u nekom trenutku mogu izmaći kontroli.

Mogući sukobi nesagledivih razmjera

Kissinger je naglasio da je sada mnogo opasnije nego što je bilo tada, jer visokotehnološko naoružanje obje strane može dovesti do sukoba nesagledivih razmjera.

Reuters podsjeća da je ovaj američki diplomata, sada 97-godišnjak, utjecao na neke od najvažnijih događaja 1970-ih dok je obavljao funkciju američkog državnog sekretara pod predsjednicima Richardom Nixonom i Geraldom Fordom.

(Kliker.info-AJB)

29.03.2021.

JASMILA ŽBANIĆ : PRIZNANJE ŠTO SU FILM 'QUO VADIS AIDA?' (KUDA IDEŠ AIDA) PRIHVATILI MLADI

29.03.2021.

PORTAL "AVANGARDA" OTKRIVA; PODVALE I LAŽI SRBIJE HAŠKOM TRIBUNALU: Božović, Mijović i Legija NISU BILI pripadnici državne bezbjednosti...

PORTAL "AVANGARDA" OTKRIVA; PODVALE I LAŽI SRBIJE HAŠKOM TRIBUNALU: Božović, Mijović i Legija NISU BILI pripadnici državne bezbjednosti...

Tužitelj je tokom suđenja emitirao snimak strijeljanja šest srebreničkih Muslimana u Trnovu koje su počinili pripadnici Škorpina. Stoparić je izjavio da su Škorpioni upućeni u Trnovo krajem juna 1995. i kako je tada čuo, “tamo su već bili Simatović Frenki i Radojica Božović”, kao i “sve jedinice Službe državne bezbednosti iz Srbije i Republike Srpske”. “Naš glavni komandant bio je Vaso Mijović”, izjavio je Stoparić.

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije 22. marta 2007. obavijestilo je Haški tribunal da Bezbednosno-informativna agencija (nasljednik Državne bezbednosti) nema personalni dosje Vasilija Mijovića, jer on nikada nije bio u radnom odnosu u RDB MUP-a Republike Srbije, niti je bio angažiran na bilo koji drugi način. Patrola policije u Beogradu je po dojavi o pucnjavi 15. decembra 1996. godine izašla na lice mjesta gdje su zatekli Vasilija Mitrovića. Prilikom uzimanja ličnih podataka policajci su u izvještaju, uz ostalo, naveli: “…zaposlen u MUP-u Republike Srbije II odjeljenje Službe državne bezbednosti kod Jovice Stanišića, poseduje službenu legitimaciju MUP-a Srbije broj 23232 izdata 21.7.1992.” Mijović im je dao Stanišićev broj telefona, a pokazao im je i pušku iz koje je pucao, tvrdeći da je trofejna i da je dobio na poklon za hrabrost lično od Stanišića, otkriva novinarka Dženana Karup Druško. 

Haški tužitelj je emitirao snimak strijeljanja šest srebreničkih Muslimana u Trnovu koje su počinili pripadnici Škorpina. Stoparić je izjavio da su Škorpioni upućeni u Trnovo krajem juna 1995. i kako je tada čuo, “tamo su već bili Simatović Frenki i Radojica Božović”, kao i “sve jedinice Službe državne bezbednosti iz Srbije i Republike Srpske”. “Naš glavni komandant bio je Vaso Mijović”, izjavio je Stoparić.

Tokom suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, jedan od svjedoka je bio Goran Stoparić, bivši pripadnik jedinice Škorpioni. Stoparić je potvrdio navode iz optužnice da su Škorpioni bili pod kontrolom Službe državne bezbednosti Srbije čiji je šef tada bio Stanišić, a glavni operativac Simatović. 

Svjedok je ispričao da je Jedinica početkom 1995. u operaciji Pauk djelovala kao podrška autonomiji Fikreta Abdića u Velikoj Kladuši tokom sukoba njegovih snaga s vlastima u Sarajevu: “Nama Škorpionima je tada zapovjedao Milorad Ulemek Legija. Dolazio je svaka dva-tri dana i govorio nam šta da radimo”.

Stoparić je izjavio i da se Ulemek redovno sastajao sa Simatovićem, koji je bio ili u Beogradu ili u Velikoj Kladuši.

Tužitelj je tokom suđenja emitirao snimak strijeljanja šest srebreničkih Muslimana u Trnovu koje su počinili pripadnici Škorpina. Stoparić je izjavio da su Škorpioni upućeni u Trnovo krajem juna 1995. i kako je tada čuo, “tamo su već bili Simatović Frenki i Radojica Božović”, kao i “sve jedinice Službe državne bezbednosti iz Srbije i Republike Srpske”. “Naš glavni komandant bio je Vaso Mijović”, izjavio je Stoparić.

Među brojnim dokazima, tužitelj je priložio i izvještaj koji je Mijović, krajem oktobra 1995. uputio beogradskoj centrali Službe državne bezbednosti Srbije.

Tokom svjedočenja Stoparić je ispričao da su sa Škorpionima na sarajevskom ratištu bili i drugi “sateliti SDB-a Srbije”, jedinice Kajman i Plavi, a Simatović je “zapovjedao zajedničkom komandom jedinica policije i SDB-a koja je bila smještena na Jahorini”.

Svedok RFJ-165 je kao maloljetni Srbin iz Doboja bio pripadnik Crvenih beretki. On je u svom svjedočenju rekao da je naređenje za protjerivanje Muslimana dao komandant te jedinice Radojica Božović. Na snimku smotre veterana Crvenih beretki iz 1997. godine, koji su haški tužitelji uvrstili u dokaze, Božović je kao pukovnik Jedinice za specijalne operacije SDB-a Srbije bio predstavljen tadašnjem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, koji mu je rekao: “Zdravo, Božoviću, čitao sam tvoje izveštaje.”

Međutim, i pored brojnih dokaza i iskaza svjedoka, sve vrijeme trajanja suđenja iz Beograda su se služili raznim podvalama i lažima kako bi dokazali da Ulemek, Božović i Mijović nisu bili pripadnici Službe bezbednosti Srbije. Tako Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije 22. marta 2007. godine obavještava Haški tribunal, odgovarajući na zahtjev Tužiteljstva ICTY-a, da je od Bezbednosno-informativne agencije (nasljednik Državne bezbednosti Srbije) dobilo odgovor da ne raspolažu personalnim dosjeima Radojice Božovića i Vasilija Mijovića, jer “oni nikada nisu bili u radnom odnosu u RDB MUP-a Republike Srbije, niti u BIA-i, kao i da nisu bili angažovani po osnovu ugovora o delu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima”. A navedeno je i da nikada nisu bili ni u rezervnom sastavu RDB-a.

Da se radi o najobičnijoj podvali srbijanskih vlasti koje se nisu ustezale ni od bezočnog laganja potvrđuje dokument MUP-a od 15. decembra 1996. godine, odnosno izvještaj policajaca koji su po pozivu zbog pucnjave otišli na lice mjesta gdje im je Svetlana Mijović rekla da je pucao njen muž Vasilije Mijović jer slave odlazak sina u vojsku. Prilikom uzimanja ličnih podataka policajci su u izvještaju, uz ostalo, naveli: “…zaposlen u MUP-u Republike Srbije II odjeljenje Službe državne bezbednosti kod Jovice Stanišića, poseduje službenu legitimaciju MUP-a Srbije broj 23232 izdata 21.7.1992.” Mijović im je dao Stanišićev broj telefona, a pokazao im je i pušku iz koje je pucao, tvrdeći da je trofejna i da je dobio na poklon za hrabrost lično od Stanišića. No, puška mu je ipak oduzeta, uz potvrdu.

Pomoćnik načelnika RDB-a Franko Simatović je načelniku UZSK uputio 8. februara 1997. dopis u kome decidno navodi: “Obzirom da je oružje vlasništvo RDB molimo da nam isto predate.” Dva dana kasnije puška je predate Simatoviću.

Nešto slično se desilo ranije u Crnoj Gori kada je policija Mijoviću oduzela pištolj nakon čega je MUP, Resor državne bezbednosti 4. januara 1994. potvrdio da je “Vasilije Mijović pripadnik Jedinice za ATD Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije”, te da mu se vrati pištolj koji Mijović “formalno duži” a koji je “vlasništvo Jedinice za ATD MUP Republike Srbije”.

Među dokumentima koje je u dokaze priložilo Haško tužiteljstvo je i Pregled isplaćenih dnevnica PJM u skladu s odlukom Predsedništva SR Srbije za akcije 1993. godine. Na prvom mjestu je ime Radojice Božovića, slijede: Miodrag Lazić, Gavra Malivuk, Siniša Novaković, Dragoljub Isailović, Ratko Šalipur…

U maju 2007. još jedna laž, Srbija izvještava haškog tužitelja da u Ministarstvu unutrašnjih poslova ne postoji personalni dosje Milorada Ulemeka, kao ni dosjei Stanča Jovanovića, Petra Stupara i Nenada Cukića.

Među važnijim dokazima Tužiteljstva je kaseta sa snimkom postrojavanja veterana Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Republike Srbije. Postrojavanje je izvršeno u Kuli u Beogradu 4. maja 1997. godine, a raport je Jovici Stanišiću u ime veterana podnio pukovnik Žika Ivanović.

Odjeljenje za kontraobavještajne, obavještajne i bezbednosne poslove RDB-a provelo je internu istragu oko toga ko sve posjeduje kasetu sa snimkom postrojavanja i o tome je 5. juna 1997. sačinilo izvještaj u kome se navodi da je postrojavanje kamerom snimao Aleksandar Ćetković, pomoćnik glavnog i odgovornog urednika informativnog programa RTS-a. Od Ćetkovića su kasetu tražili veteran Nikola Lončar i Vasilije Mijović.

Prema strogo povjerljivom dokumentu “bezbednosnih organa” Srbije od 28. augusta 1991. označenom i kao vojna tajna za kapetana Dragana koji je angažiran na obuci specijalne jedinice MUP-a SAO Krajine navodi se da je “blisko vezan za nekolicinu organa MUP-a Srbije koji su angažovani na istom zadatku (Simatović Franko zvani Frenki, Filipović Dragoljub zvani Fićo, inspektori SJB MUP-a Srbije i dr. I ova grupa kao i kapetan Dragan imala je plasirane legende u vezi ličnog identiteta), upućivala je da se radi o organu ili licu angažovanom za račun MUP Srbije”.

Kapetan Dragan je identificiran kao Daniel Snedden, državljanin Australije, odnosno da je s tim pasošem ušao u SFRJ.

Na kraju izvještaja se navodi: “Snneden je u SAO Krajinu poslat po odluci MUP Srbije.” Dokaz tome su izvještaji koje je Snneden slao Službi državne bezbednosti, prenosi portal Avangarda.ba.

29.03.2021.

OSUDE SA SVIH STRANA; IZJAVU CRNOGORSKOG MINISTRA KOMENTARISALI Dino Mustafić, Suad Kurtčehajić...

OSUDE SA SVIH STRANA; IZJAVU CRNOGORSKOG MINISTRA KOMENTARISALI Dino Mustafić, Suad Kurtčehajić...

Oglasio se i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, Mihailo. On je kazao da diže glas protiv negiranja zločina u Srebrenici, kao krišćanin koji svjedoči Krista i propovijeda jevanđelje, i kao čovjek koji voli svoj narod, ali i sve druge narode.

Stiže sve više reakcija na izjavu Vladimira Leposavića, crnogorskog ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava "da će genocid u Srebrenici priznati onda kada se to nedvosmisleno utvrdi".

Nakon što je Ambasada SAD-a u Podgorici izrazila je zabrinutost zbog takvog komentara, Bošnjačka stranka (BS) pozdravila je obraćanje Ambasade i naglasila da suočavanje s prošlošću mora biti put ka trajnom pomirenju na ovim prostorima.

Sudske odluke su jasne

"Odluke Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala nedvosmisleno su jasne - u Srebrenici se desio genocid. Crna Gora, kao država koja baštini civilizacijske i evropske vrijednosti, treba slijediti i odluke američkog Senata i Evropskog parlamenta, koji su izglasali rezolucije o genocidu u Srebrenici", navodi se u saopćenju Bošnjačke stranke.

Oni su dodali da će u Skupštini ponovo inicirati prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici.

"Pozivamo sve političke partije koje se zalažu za trajni mir, pomirenje i suočavanje s prošlošću da podrže ovaj prijedlog. Vlada Crne Gore, kao krovna institucija, premijer i svi ministri moraju pokazati odgovornost i spremnost da prihvate činjenice o genocidu u Srebrenici, a sve u cilju bolje budućnosti za sve građane Crne Gore", poručili su iz BS-a.

Oglasio se i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, Mihailo. On je kazao da diže glas protiv negiranja zločina u Srebrenici, kao krišćanin koji svjedoči Krista i propovijeda jevanđelje, i kao čovjek koji voli svoj narod, ali i sve druge narode.

Negiranje je zločin sam po sebi

"Pozivam krvomutnike iz crnogorske Vlade i samu Vladu da se da ne otvaraju stare rane; u Srebrnici je bio genocid. To jeste bio i bit će za sva vremena, dok je ljudi. Danas je groblje žrtava genocida u Srebrnici jezivo mjesto koje pokazuje i opominje da je zlo među nama, i čeka priliku da se očituje na najsvirepiji način. Neka je pokoj duši svim nevino stradalim srebrničkim žrtvama, od metka i kame bezdušnih ljudi koji se ljudima ne mogu nazvati. Negirati danas taj užasni zločin, zločin je sam po sebi, pa učinila to Vlada Crne Gore ili neki njen ministar. Ako ne osudimo ovo djelo onda nijesmo ono što jesmo - ljudi", kazao je Mihailo.

Da ova izjava nije slučajna i da ona odražava karakter Vlade Crne Gore, koja je nacionalistička i antievropska, svima je jasno odavno. Naveo je to na Twitteru bh. reditelj Dino Mustafić.

Akademik i redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Suad Kurtćehajić istakao je da je Leposavić "ušao na teren politike i onih političkih opcija koje su izvršili genocid".

"To je politika negiranja genocida… to je jednostavno nešto što se ne smije negirati, jer je civilizacijski nedopustivo i ministar je ušao na teren politike i to onih političkih opcija koje su izvršile genocid. Sramota je da minisar pravde Crne Gore ne zna ove činjenice i negira ono što je cijeli civilizacijski svijet prihvatio, jer o presudama ovog suda se ne polemiše. To je za pravo završena stvar", rekao je Kurtćehajić za podgoriče Vijesti.

I Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje ovo negiranje genocida.

"Anticivilizacijski i neljudski je čin da se u Skupštini CG, najvećoj državnoj instituciji, u kontinuitetu negira genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, i to sada od strane ministra u Vladi CG, koja je najavljena kao 'ekspertska', od kojih se očekivalo znanje i neselektivna tolerancija prema svim građanima u Crnoj Gori", navode iz Asocijacije.

Poražavajuće je, dodaju dalje, da jedan ministar pravde, a uz to, ljudskih i manjinskih prava, osporava legitimitet dva najveća internacionalna suda u Hagu, koje je osnovao UN.

"Ministar Leposavić, da ima najmanji djelić ljudskosti, tolerancije i osjećanja prema žrtvama srpsko-crnogorske genocidne agresije na BiH, nije morao čekati odluke najvećih sudova na planeti (ali i Suda u BiH i drugim državama u kojima su srpski zločinci osuđeni za genocid), već se kao pravnik puno ranije trebao uputiti ka Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici, da se uvjeri o obimu zla velikonacionalističke ratne politike Srbije i Crne Gore i genocida nad Bošnjacima, a koji su počinili njegova pravoslavna braća i sunarodnici", navodi se, između ostalog, u saopćenju Asocijacije.

29.03.2021.

Autor Amer Bahtijar: Intervju – Nikola Vučić: Toksična muškost, svakodnevica našeg postojanja


Intervju – Nikola Vučić: Toksična muškost, svakodnevica našeg postojanja

Kultura u kojoj se seksualni odnos u kojem jedna strana na njega ne pristaje tretira kao povod za daljnje diskutovanje, to je samoubilačka kultura. A Balkan – prostor svakodnevnih bezbrojnih vjerskih ceremonija, molebana, mjesto koje izaziva uzdah od tolike navodne bogobojaznosti, a opet – mjesto na kojem je nasilje i silovanje, čin ‘svoj na svome’.

Razgovarao: Amer Bahtijar

Knjiga “Kritika toksične muškosti” je prva knjiga jednog muškarca u BiH koja se bavi patrijarhalnim društvom. Zašto je trebalo toliko dugo čekati da muškarci krenu pisati o toj temi?

Nije to baš prva knjiga koja se bavi patrijarhalnim društvom iz muške perspektive. Pisali su razni ljudi o različitim slojevima društvene patrijarhalnosti, ali koliko znam, prva je koja se bavi fenomenom toksičnog maskuliniteta, a on je duboko ukorijenjen u bosanskohercegovačku kulturu. Muškarci vrlo često imaju otklon od ovih tema jer se u ovdašnju kolektivnu logiku uvukla glupost da su to teme kojima se samo žene trebaju da bave ili da je to neka nerazumljiva specifičnost na koju pravo polaže LGBT i feministički pokret. Rasprava o patrijarhatu, toksičnoj muškosti i drugim rodnim temama nije ničije ekskluzivno pravo. Ali treba bit iskren, pritom i zahvalan, pa reći da su u najvećoj mjeri na rasvjetljavanju nejednakosti u protekle tri decenije radili aktivisti i organizacije specifično usmjerene na prava žena i seksualnih manjina. Mi bismo otišli daleko unazad, do pećine, da nije bilo tih hrabrih žena i muškaraca.

Koje su glavne teme tvoje knjige i šta misliš šta je ono o čemu se prvi put govori u javnom prostoru iz toga ugla?

Fokusirao sam pažnju na moderna inozemna istraživanja maskuliniteta, ali sam otišao i korak dalje pa se zainteresirao za to kako intelektualci i intelektualke u svijetu gledaju na rješenja jer nije samo važno govoriti o problemima u BiH, jednostavno treba ponuditi i neke alternative. A ne treba se praviti da izmišljamo toplu vodu kada govorimo o njima jer u Evropi funkcioniraju neka društva u kojima je dobrim dijelom patrijarhat bačen pod noge i u kojima se ne markiraju novorođena djeca u plave i roze bešike. Vjerujem da Kritika toksične muškosti prvi put detaljno definira tzv. toxic masculinity koncept na Balkanu, i nudi jedan uvid u ono što se zove rodno nadziranje, ili “gender policing”, a to je svakodnevica naših rodnih postojanja u BiH.

Koliko je bosanskohercegovačko društvo patrijarhalno? Odnosno, koliko taj koncept patrijarhalizma naše društvo čini i barbarskim društvom? Trebamo li biti zabrinuti?

Žrtve patrijarhata su svuda oko nas pa se malo ko počeše po glavi zbog toga. Ovdje se živi u uvjerenju da su patrijarhalna ponašanja tipična, balkanska, svojstvena nama, i da je to prirodno tako. Ako je patrijarhat prirodan, onda bolje da izumremo. Naše društvo je dominantno patrijarhalno, na granici barbarskog, ali nije čitavo takvo, i to je jedina svijetla točka u svemu – da ne živimo svi tim mračnim, srednjovjekovnim životima. I da nove generacije imaju priliku vidjeti da postoji svijet i život izvan srednjovjekovne dogme.

Filozofija i mržnja prema ženama

Nije rijetko da obrazovani ljudi ne napuštaju koncept patrijarhalizma. Znamo da čovjek koji je možda rekao najljepše misli o slobodi i jednakosti Žak Žak Ruso zadržavao predrasude prema ženama? Da li su te predrasude nalaze u samim temeljima zapadne civilizacije, ako znamo da je i Aristotel smatrao ženu nepotpunim intelektualnim bićem?

Aristotelova razmišljanja su kasnije oblikovala čak i kršćansku, ali i islamsku misao. Patrijarhalni svijet uživa u tome da izvuče filozofskog autoriteta da bi odbranio svoje ženomrzačke stavove, ali srećom, oni su kasnije demolirani. Mnogi drugi, među kojima i Ruso kojeg pominjete, imali su ponižavajuća razmišljanja o ženama, ali nisu ih zadržali za sebe, već su ih nažalost ugradili u svoje filozofske diskurse. Puno bi veća korist bila da nisu.

Jasmila Žbanić  se u već nekoliko filmova bavi pozicijom žene u ratu, u Aidi nominovanoj za Oskara bavi se patnjom žena Srebrenice. Da li misliš da umanjujemo bol žena u ratu i da omalovažavamo i srebreničke majke, jer kako da žene bude simbol stradanja?

Da, žrtve i preživjele genocid u Srebrenici se konstantno omalovažava, zločin genocida se negira i umanjuje. S tim se srebreničke majke bude, i s tim odlaze na spavanje. Gledao sam Jasmilin film i napisao osvrt. Rekao sam da je ona veličanstvenim umjetničkim jezikom i slikom, oneobičavanjem žanrovskog formiranja, ispisala prazne stranice “svjetske filmske tišine” o genocidu nakon kojeg su Srebrenicu natopile suze majki u potrazi za kostima članova svojih porodica. To su hrabre žene koje – unatoč proživljenoj epskoj tragediji – ne mrze nikoga, već samo žele istinu, mir i suosjećanje.

O ženama koje govore o nasilju

Danijela Štajnfeld je optužila glumca Branislava Lečića za silovanje. Slušajući snimak čuje se kako on njoj objašnjava da joj treba biti čast da je on iskorištava. Šta ti misliš da li je tu sažet sav koncept muškog odnosa prema ženama na Balkanu?

Jezivo. On sad tvrdi da je riječ o nekom odlomku iz scenarija koji su uvježbavali. New York Times je analizirao kompletan snimak da provjeri Lečićevu obrambenu tvrdnju i zaključili su da nema indicija da je razgovor sa snimke uvježbavanje dramskog dijaloga. Sad je red na pravosudnim institucijama. I ovaj primjer, kao i neki prethodni koje smo pratili, pokazali su kako patrijarhalni ženomrzački slojevi društva uopće poimaju čin silovanja: to se pokušava opravdati, pokušava se normalizirati, a takva kultura – u kojoj se seksualni odnos u kojem jedna strana na njega ne pristaje – tretira kao povod za daljnje diskutovanje, je samoubilačka kultura. Balkan, to je teritorija bezbrojnih vjerskih ceremonija, molebana, mjesto koje izaziva uzdah od tolike navodne bogobojaznosti, a opet – mjesto na kojem je nasilje i silovanje, čin ‘svoj na svome’.

I u slučaju glumice Radulović i Štajnfeld ostao sam šokiran odsustvom empatije kod žena, šta je razlog tome?

Razlog su manjak pameti i zloba. Postoje takvi muškarci i postoje takve žene. Tu su, oko nas, iživljavaju se nad patnjom drugih. Smiju se tome, kopaju noseve i gledaju kako neka žena plače jer je bespomoćna. Srećom, u javnom prostoru postoje ljudi poput Mirjane Karanović, koja je u ovom slučaju pokazala ljudskost.

Treba li država zakonski više zaštititi ženu ili samo treba primjenjivati već donesene zakone?

Država bi za početak trebala da krene opismenjavati narod.

28.03.2021.

STJEPAN MESIĆ: MORA JEDNOM PRESTATI OVO MRCVARENJE BiH

28.03.2021.

BOGIĆEVIĆ ZAHVALIO SARAJLIJAMA: ZGROŽEN KAKO SE U GRADSKOJ VLASTI PRLJAVO TRGUJE











Bogić Bogićević izrazio je danas zahvalnost građanima Sarajeva za pažnju i podršku koja mu je ukazana te uputio poruku javnosti, prenosi Fena.

“Drage sugrađanke i sugrađani, počastvovan sam ogromnom podrškom koju ste pružili mojoj kandidaturi za gradonačelnika Sarajeva. Raduje me i činjenica da ste neke svoje protestne aktivnosti usmjerili, kako ste sami kazali, i protiv loše, u mnogo čemu kriminalne politike koja se u našem gradu godinama vodi i kojoj su građani na posljednjem mjestu”, navodi Bogićević u poruci.

Istovremeno, podsjeća kako je prihvatio kandidaturu za gradonačelnika u želji da i sam doprinese mijenjanju takvog stanja i makar malom pomaku naprijed u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

“Nažalost, već na prvom koraku suočen sam sa političkim spletkama, smicalicama i manipulacijama, čiji cilj je bio da me se onemogući da budem izabran na pomenutu dužnost. Posebno boli činjenica da su u to bili uključeni i oni koji su me predložili, a čija mi je glasačka podrška, nažalost, bila uskraćena u trenucima kad se odlučivalo o novom gradskom rukovodstvu. I ja sam, kao i vi, bio zgrožen spoznajem kako se u gradskoj vlasti prljavo trguje, kako se kupuju i prodaju ljudi i njihovi glasovi. Povlačenje kandidature bilo je za mene jedini častan odgovor na te pokušaje da me se i ljudski i politički ponizi”, ističe Bogićević.

Jednoglasni izbor samo je predstava

Mišljenja je kako je njegov izbor jednoglasno, uz aplauze, bila samo predstava za javnost  i svojevrsno likovanje onih koji su zapravo onemogućili njegov stvarni i pravovremeni izbor.

“Još jednom su pogazili moje dostojanstvo, ignorišući činjenicu da sam dva dana ranije javno saopštio da povlačim kandidaturu. Teško je reći šta je bilo prljavije: prvi dan zasjedanja, kad je od mene odustala gotovo polovina onih koji su zvanično stali iza moje kandidature, ili drugi dan, kad su svi prisutni vijećnici donijeli jednoglasnu odluku. A donijeli su je, odgovorno tvrdim, samo zato što sam već odustao od kandidature, kako bi se takvom odlukom ‘oprali’ pred razočaranim i razljućenim građanima, istovremeno znajući da ja neću prihvatiti takvu njihovu naknadnu ‘pamet’”, pojašnjava Bogićević.

Ističe i kako je od kandidature odustao teška srca, prvenstveno imajući u vidu  javno izraženu, masovnu podršku.

“Ali, vjerujte mi da se ništa dobro ne bi moglo očekivati ni u daljoj saradnji sa takvim Gradskim vijećem, u kojem sjede i neki vijećnici skloni glasačkoj trgovini. Gradonačelnik je umnogome ovisan i ograničen odlukama i politikom tog vijeća. Molim da razumijete moje razloge i da nastavite, i drugim povodima, sa dostojanstvenim i demokratskim javnim izražavanjem svog nezadovoljstva politikama i odlukama koje onemogućavaju oporavak i napredak našeg ionako ranjenog grada i države. I sam ću, u skladu sa svojim  mogućnostima, nastaviti da branim svoju i vašu ljudsku čast”, navodi Bogićević u poruci upućenoj javnosti.

Protesna vožnja Sarajevom

Na parkingu ispred sarajevske dvorane Zetra danas u 12 sati okupio se veliki broj građana koji su zatim formirali kolonu automobila i vožnjom kroz gSarajevo izrazili podršku Bogiću Bogićeviću i pozvali ga da se predomisli i prihvati kandidaturu za funkciju gradonačelnika Sarajeva.

Građani su protestnu vožnju kao vid podrške Bogićeviću organizovali i najavili sarajevskoj policiji putem Facebook grupa “Hoćemo da Bogić Bogićević bude gradonačelnik” koja broji blizu 30.000 članova. Skup je zakazan u skladu sa epidemiološkim mjerama jer nema kontakta između učesnika s obzirom da se svi nalaze u svojim vozilima.

Nakon okupljanja ispred Zetre, vozilima su krenuli prema Dobrinji, a protestna vožnja je završila ispred Vijećnice.

(Kliker.info-AJB)

28.03.2021.

UGROŽAVANJE ŽIVOTA GRAĐANA : TUŽILAŠTVO BIH FORMIRALO PREDMET PO PRIJAVI DR. BAKIRA NAKAŠA













Tužilaštvo BiH, zaprimilo je prijavu koju je, u ime više osoba, uputio dr. Bakir Nakaš, a zbog (ne)postupanja odgovornih osoba i teških posljedica pandemije Covid 19, po živote i zdravlje građana Bosne i Hercegovine.

“U okviru predmeta pratit će se aktivnosti dužnosnika institucija, te pravnih i fizičkih osoba, u postupku potrebne nabave cjepiva, imunizacije i zdravstvene zaštite stanovništva, a radi utvrđivanja eventualnog postojanja kaznene odgovornosti, zbog teških posljedica, koje je na živote i zdravlje građana Bosne i Hercegovine, prouzročila i još uvijek prouzrokuje eskalacija pandemije Covid 19”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Podsjetimo, dr. Nakaš podnio je 22. marta  Tužilaštvu Bosne i Hercegovine krivičnu prijavu protiv Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Ankice Gudeljević, ministrice civilnih poslova BiH, Fadila Novalića premijera Federacije BiH i Vjekoslava Mandića, ministra zdravstva Federacije BiH, zbog postojanja osnova sumnje da u periodu od 18. 09. 2020. godine do 18. 03. 2021. godine, svjesni svojih zakonskih obaveza, nisu obavili ili izvršili svoje službene dužnosti u pogledu osiguravanja i direktne nabavke vakcina potrebnih za imunizaciju stanovništva.

“Njihova zloupotreba službene dužnosti ima za posljedicu nekontrolisano širenje zarazne bolesti, smrt većeg broja ljudi, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu osiguranicima zdravstvenog osiguranja i kolaps zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini”,smatra podnositelj prijave.

Pokrenuta je i online peticija koju je potpisao veliki broj građana, a koji također traže odgovornost nadležnih.

(Kliker.info-N1)

28.03.2021.

MILO ĐUKANOVIĆ OSUDIO NEGIRANJE GENOCIDA U SREBRENICI

Đukanović osudio negiranje genocida u Srebrenici


//////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////


////////////////////////


////////////////////////


////////////////////////


///////////////////////


////////////////////////////


//////////////////////


////////////////////////


///////////////////////


/////////////////////////////

27.03.2021.

BH. INTELEKTUALCI PRUŽILI PODRŠKU BOGIĆU BOGIĆEVIĆU

///////////////////////


///////////////////////////


//////////////////////


//////////////////////

/////////////////////////////

/////////////////////

///////////////////////////


//////////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////


//////////////////////


////////////////////


///////////////////////


/////////////////////


//////////////////////////


////////////////////


//////////////////////

//////////////////////////

27.03.2021.

AUTOR VEDRAN SRŠEN: BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EVROPE

AUTOR VEDRAN SRŠEN: BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EVROPE

BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EUROPE

 Foto: FB         

„Dodikovo i Čovićevo ponašanje je sramotno, te je nespojivo s europskim vrijednostima koje se temelje na poštivanju osnovnih ljudskih prava i ravnopravnosti svakog pojedinca. Čović i HDZ BIH traže paradržavu po ugledu na Dodikovu Republiku Srpsku“, još početkom prošle godine je govorio Josip Juratović zastupnik SPD-a u Bundestagu, prvi i jedini Hrvat koji je izabran u njemački parlament. Taj bivši sindikalni aktivist rođen u Koprivnici 15.1.1959. g. u Njemačkoj je izuzetno cijenjen, ali u hrvatskim političkim krugovima baš i ne. Izjave koje je nedavno dao, su puno optimističnije od onih izrečenih prije godinu dana, a u njima dobronamjerno ukazuje da ukoliko BIH želi ići putem Europske Unije, treba preuzeti europski sistem zaštite ljudskih prava, te ujedno upozorava da „bez ravnopravnosti svih građana na cijelom dijelu države nema dalje. U 2021. godini slijede ozbiljne promjene Ustava koje bi riješile i hrvatsko pitanje, ali i presudu Suda u Strasbourgu  Sejdić – Finci“.

Iz Juratovićevih poruka možemo zaključiti ako je već 2020. godina bila obilježena nesrećama, Covidom 19 i požarima, poplavama i potresima, sva je prilika da nam 2021. godina bude ne samo bolja, već i godina velike nade, pogotovo za BIH i njene građane, da konačno i njih sunce ogrije kako bi u svojoj domovini Bosni i Hercegovini bili u mogućnosti ostvariti vlastiti put do sreće, a ne ga tražiti po bijelom svijetu i u tuđini.

Bosna je ključ Europe.

Bez uspjeha Bosne i Hercegovine, nema ni uspjeha Europe. Sudbine se BIH i Europe isprepliću, obje su pod nacionalističkom presijom koju u BIH predvode Dodik i Čović, uz podršku Srbije i neočekivano pružene ruke sa Pantovčaka predsjednika RH Zorana Milanovića. Nacionalizam je zaustavio bilo kakvi napredak BIH, a njegovi protagonisti podršku dobijaju od Putinova režima iz Moskve.

Sasvim je jasno da je BIH postala test za cijelu Europu. Stoga se, posebno nakon Bidenove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD, budi nada da daljnjeg neuspjeha multikulturalnosti i multikonfesionalnosti u BIH neće biti, jer bi se u tom slučaju širom otvorila vrata nacionalizmu u Europi, što bi toliko osnažilo pokrete okupljene oko Viktora Orbana da bi moglo dovesti u pitanje i samu opstojnost Europske Unije.

Bosna je tako postala čuvarica Europe.

Zato je pitanje rješenja za Bosnu i Hercegovinu nešto o čemu sigurno neće odlučivati Dodik i Čović, a još i manje Milanović i Vučić. Imponira li Zoranu Milanoviću društvo Čovića i Dodika, Vučića i Putina, u kojem se našao i s kojim dijeli zajedničke poglede u odnosu na Sporazum iz Daytona? Hrvatska će se morati odlučiti da li će saveznike tražiti u krugu Dodika, Vučića i Putina, ili na strani gdje bi to bilo realno očekivati od zemlje članice EU i NATO-a, u društvu Joea Bidena i Angele Merkel. Na sreću o tome neće u Hrvatskoj biti presudno što misli nepredvidivi Zoran Milanović, ipak se o tome više pita Vlada RH. Kojim će putem krenuti Hrvatska ostaje da se vidi. Suprotno Milanoviću koji smatra da se Dayton „ne može promijeniti bez nasilja, onog mentalnog“, te isto tako „da je građanska država dobra stvar ali daleki san“, naznačio je hrvatski ministar vanjskih poslova Grlić Radman nedavno u emisiji Jelene Mikovčić na Hrvatskom radiju rekavši, vjerojatno na zaprepaštenje Milanovića i njegovih savjetnika kako „Nije Dayton uklesan u kamenu“. Time je jasno poručeno da će hrvatska strana biti kooperativna po pitanju nužnih promjena Daytonskog sporazuma.

Ako pomno razmotrimo riječi dobro informiranog njemačkog parlamentarca Josipa Juratovića kako nas u 2021. godini čekaju ozbiljne promjene Ustava na tragu ravnopravnosti svih građana, a koje trebaju riješiti i hrvatske prigovore o izboru člana Predsjedništva BIH, te implementirati i sudsku presudu Sejdić-Finci, kakve zaključke možemo izvući.

Prije svega treba krenuti od činjenice da je Sud za ljudska prava još 2009. godine utvrdio da je sadašnje rješenje izbora članova Predsjedništva BIH diskriminatorsko, jer se izbor vrši s obzirom na etničko porijeklo, a Sud to smatra „teškim oblikom rasne diskriminacije“. Isto je tako diskriminatorska i odredba da se u Predsjedništvo BIH ne mogu kandidirati oni koji nisu pripadnici nekog od konstitutivnih naroda. Zamislite da u njemačkom Ustavu stoji da predsjednik Njemačke može biti samo etnički Njemac, ili da u hrvatskom Ustavu piše kako predsjednik može biti samo nacionalno svjesni Hrvat. Upravo je to slučaj sa Ustavom BIH i to će se morati mijenjati. Juratović dalje kaže da će buduće rješenje uvažiti i hrvatske prigovore i presudu Suda za ljudska prava. No, kako se to može ostvariti?

Postoji samo jedan način i to da Bosna i Hercegovina dobije predsjednika!

Sama ta promjena stubokom bi izmijenila stanje u bosanskohercegovačkom društvu. Ostala bi jedino dilema da li predsjednika birati na izravnim izborima ili u parlamentu. Izravni izbor ima mnoge prednosti iako će na njega malobrojnije zajednice teško pristati. Takav način izbora gdje svi građani BIH biraju predsjednika donio bi nužnu toleranciju u društvu jer je sasvim jasno da bi za predsjednika mogao biti izabran samo onaj tko je prihvatljiv kako u Sarajevu, tako i u Banja Luci i Mostaru. To bi iz utrke izbacilo ekstremne nacionaliste koji su sada na sceni na svim stranama, a afirmiralo bi političare kod svih naroda koje karakterizira snošljivost i obazrivost.

Oni političari koji se obraćaju samo i isključivo svojoj naciji, te svoj identitet crpe isključivo kroz etničku pripadnost biti će prošlost, a političku prolaznost će imati ljudi koje resi snošljivost i uvažavanje, te shvaćanje da biti Bosanac i Hercegovac ne ugrožava i ne poništava to da si Srbin, Hrvat ili Bošnjak.

U takvoj BIH cijeniti će se oni koji rade za dobrobit svih, a ne samo svojih.

Favorizirati će se tolerancija, obazrivost i uvažavanje drugačijeg, mržnje i isključivosti će biti manje, a dobrota bi imala priliku zagospodariti Bosnom i Hercegovinom.

27.03.2021.

AUTOR VEDRAN SRŠEN: PAKAO JE BILA PRETVORBA, A NE SAMOUPRAVLJANJE

PAKAO JE BILA PRETVORBA, A NE SAMOUPRAVLJANJE

Foto: Facebook – Elvis Morina

Što je HDZ viši, Hrvatska je sve niža. Što je jači i veći, Hrvatska je sve slabija i manja.

Hrvatska i danas trpi posljedice hadezeovog pretvorbenog pakla.

“Samoupravljanje nije bio loš sistem, iako je propao zajedno sa Jugoslavijom. Da se ne radi o lošem sistemu usporedite samo nastalo bogatstvo i javno i privatno u Jugoslaviji od 1960. do 1990., s bogatstvom stvorenim od 1990. do 2020. godine u nekadašnjim republikama“, reći će prvi ministar gospodarstva u demokratskoj vladi Republike Slovenije i bivši rektor Univerziteta u Ljubljani, doktor ekonomskih znanosti Jože Mencinger. Da bi se vidjela ta razlika efikasnosti nekadašnje Socijalističke Republike Hrvatske i današnje Republike Hrvatske i onoga što je stvoreno u njima, onoga što je stvorilo radništvo SR Hrvatske, nasuprot onoga što su stvorili „stališi“ u RH, nije bilo potrebno doktorirati na Sveučilištu u Pensilvaniji kao Jože Mencinger. To može vidjeti prostim okom svatko onaj koji to želi, svaki građanin današnje RH. Za to je dovoljno imati zdrave oči i osvrnuti se malo oko sebe, bilo gdje da ste i u bilo kojem kutku Hrvatske se nalazili.

Da, naravno, potrebno je ljubiti i govoriti istinu jer je danas i previše onih koji na neistinama o SR Hrvatskoj i Jugoslaviji grade svoje političke i druge karijere, a tako će biti dok se god na pričama o „komunističkom mraku“ i socijalističkoj Jugoslaviji kao „tamnici hrvatskog naroda“ budu dobijali izbori. Okreni se zato, čovječe, pogledaj oko sebe i vidjeti ćeš što je sve stvoreno tada u 60-tima, a što od 90-tih do danas.

U tom bacanju blata po našoj prošlosti iz vremena samoupravljanja i izgradnje, najagilniji su oni koji su stigli u RH iz inozemstva, dakle oni koji tu s nama nisu živjeli pa niti vlastitim iskustvom mogu svjedočiti o danima i životu u Jugoslaviji i SR Hrvatskoj. Dakle, oni koji nisu niti sudjelovali u stvaranju tog bogatstva, ali su ga zato tako bezočno mnogi od njih znali prigrliti sebi. Prije nekoliko dana tom podužem spisku onih iz dijaspore koji sotoniziraju našu prošlost, od Mudrinića do Grlić-Radmana, koji su se svi od reda dobro potkožili na bogatstvu stvorenom u samoupravnom socijalizmu, a koji su odmah po dolasku u Hrvatsku zauzeli visoka mjesta u državnoj administraciji, pridružio se i Stjepo Bartulica, rođen U Americi 1970. godine gdje je i odrastao, koji će ustvrditi kako danas u Hrvatskoj „ima previše socijalističkog razmišljanja“ sugerirajući kako je to samo po sebi loše, te će dodati kako je poznato da „socijalisti donose pakao“.

Kada god pročitamo takve neistine o nama i našoj prošlosti, o mraku, zlu ili paklu u kojem smo živjeli, dužnost nam je reagirati kako bi spriječili da laž postane istina, jer oni koji to govore uzdaju se u onu Goebbelsovu maksimu „ponovi tisuću puta laž, pa će postati istina“. Dužnost nam je kazati Stjepu Bartulici i drugima da su socijalisti za koje on kaže da „donose pakao“, zemlju u kojoj živimo i u kojoj je poslije 2. svjetskog rata seljaštvo činilo više od dvije trećine stanovništva, upravo oni opismenili, industrijalizirali, izgradili i urbanizirali, tako da je udio poljoprivrednika 1991. godine u ukupnom stanovništvu iznosio 9%. Nama studentima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu sredinom 70-tih akademik Vladimir Stipetić, koji je radeći kao ekonomski ekspert u tijelima UN, skrenuo pažnju na činjenicu da bi SR Hrvatska po kriterijima UN zauzimala mjesto među 10 relativno najindustrijaliziranijih zemalja svijeta. Od jedne tako visokoindustrijalizirane zemlje kao što je to bila SRH, zemlje visoke zaposlenosti i niske nezaposlenosti, sa 3 zaposlena na 1 umirovljenika i sa prosječnim godišnjim stopama rasta iznad europskog i svjetskog prosjeka, RH je danas kroz politički namještenu privatizaciju ekonomski opustošena i pretvorena u zemlju niske zaposlenosti i visoke nezaposlenosti u kojoj 1 zaposlenik nosi na svojim leđima 1 umirovljenika. Tko je tu donosio razvoj i napredak, a tko pakao, nije teško zaključiti.

Često se čuje kako je socijalistička Jugoslavija bila „tamnica hrvatskog naroda“. To govore akademici i zastupnici, popovi i biskupi, iako činjenice i realan život govore sasvim suprotno. Naime, poznato je da su se SR Slovenija i Hrvatska razvijale brže od ostatka Jugoslavije. To je i bilo normalno jer u zajednici uvijek dominira onaj koji je ekonomski snažniji, kao što je to i danas u EU kojom dominira Njemačka kao najrazvijenija. Upravo iz te činjenice da se Srbija razvijala sporije od Slovenije i Hrvatske je i proizašla zlokobna rečenica Slobodana Miloševića izrečena pred rat 1991. godine u intervjuu beogradskom tjedniku NIN-u – „Ako ne znamo da radimo, znamo da se bijemo“. Time su vrata sukoba bila otvorena. 

U takvim okolnostima Hrvatska se okreće privatizaciji podržavši društveno vlasništvo, imovinu sviju nas, kako bi politička elita mogla nadzirati u čijim će rukama ta imovina završiti. Nepravda i pohlepa zavladale su Hrvatskom. U tom će hadezeovom pretvorbenom paklu pohlepe i zla nastradati mnoge hrvatske obitelji koje će ostati bez posla, bez prihoda i bez nade. Više stotina tisuća ljudi napustiti će Hrvatsku. Taj pakao Stjepo Bartulica neće osjetiti. On će 1992. godine doći u Hrvatsku gdje će ga čekati prestižno mjesto u ministarstvu vanjskih poslova RH.

Ako je pakao mjesto muke i jada, sinonim zla i propadanja, tada ga naravno ne možemo vezivati uz Titovo samoupravljanje kada je to narodno bogatstvo stvarano, već uz Tuđmanovu pretvorbu kojom je to bogatstvo uništavano.

27.03.2021.

USPAVANA GRANIČNA POLICIJA U BiH RADI PROTIV BiH

USPAVANA GRANIČNA POLICIJA; HOFFMANN O INCIDENTU NA SAVI :"Mi smo preozbiljna agencija da bi postupali..."

"Čim dobijemo službeni dopis, angažovat ćemo ronilački tim opremljen i osposobljen naporima člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ispitati možebitnu 'agresiju' na plavu granicu Bosne i Hercegovine", zaključio je Hoffman.

Pogranični incident u kojem Hrvatska bez saglasnosti državnog nivoa naše zemlje, a na osnovu sporazuma s entitetom RS, gradi plinovod i blizu je završetka projekta plinifikacije Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, prokomentarisali su iz Granične policije BiH.

Na pitanje portala Klix.ba kako je u pograničnom području postavljen plinovod bez odluke Vijeća ministara BiH, iz Granične policije BiH odgovorio nam je Svevlad Hoffmann, glavni inspektor i savjetnik direktora Granične policije.

"Direktor Granične policije BiH nije pod ingerencijom Predsjedništva BiH, a još manje pod ingerencijom pojedinih članova Predsjedništva BiH, koji ponekad, mišljenja sam, radi dnevno političkih razloga tu činjenicu gube iz vida", kaže on.

Nadalje Granična policija BiH je preozbiljna policijska agencija da bi postupala po naputcima proslijeđenim putem medija, dodaju oni, a ne putem službenih kanala korespodencije.

"Čim dobijemo službeni dopis, angažovat ćemo ronilački tim opremljen i osposobljen naporima člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ispitati možebitnu 'agresiju' na plavu granicu Bosne i Hercegovine", zaključio je Hoffman.

Slučaj je danas prokomentarisao član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji ovo vidi kao čin agresije na našu zemlju, u okviru novog vida udruženog poduhvata, domaćih i inostranih aktera.

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović izjavio je danas u Banjoj Luci da je postavljanje cijevi za plinifikaciju rafinerije u Bosanskom Brodu bez dozvole Bosne i Hercegovine akt koji je protivan međunarodnom pravu i pravu BiH.

27.03.2021.

NOVO POGLAVLJE: KINA I RUSIJA NAJVAŽNIJA AGENDA NATO-a, SAD OBNAVLJAJU VEZE

Kina i Rusija najvažnija agenda NATO-a, SAD obnavljaju veze


//////////////////////////


/////////////////////////


///////////////////////////


///////////////////////



///////////////////////////


//////////////////////////////



////////////////////////

27.03.2021.

ŠEFIK DŽAFEROVIĆ : HRVATSKA POVRIJEDILA TERITORIJALNI INTEGRITET BiH

Džaferović: Hrvatska povrijedila teritorijalni integritet BiH

Džaferović: Hrvatska povrijedila teritorijalni  integritet BiH
Foto: FENA

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović izjavio je danas u Banjoj Luci da je postavljanje cijevi za gasifikaciju rafinerije u Bosanskom Brodu bez dozvole Bosne i Hercegovine akt koji je protivan međunarodnom pravu i pravu BiH.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Džaferović je rekao da memorandum koji je potpisan 2017. ništavan jer ga nije odobrilo Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH ni Predsjedništvo BiH.

- Ako su cijevi postavljene preko granice to predstavlja povredu teritorijalnog integriteta BiH i to je vrlo ozbiljno pitanje za Graničnu policiju, SIPA-u i za Tužilaštvo BiH - istakao je Džaferović.

Dodao je da svi koji su učestvovali u tome trebaju snositi odgovornost jer takav projekt mora imati odobrenje institucija BiH.

Džaferović je poručio da je siguran da državne institucije nisu dale odobrenje, te da su tu radi o samovlašću i zloupotrebi za koju će odgovarati i neki iz BiH i neki iz drugih država.






(Vijesti.ba / FENA)


26.03.2021.

HRVATSKE KOMPANIJE BEZ SAGLASNOSTI BiH POLOŽILE CIJEVI ZA RUSKU RAFINERIJU

Hrvatske kompanije bez saglasnosti BiH položile cijevi za rusku Rafineriju

Hrvatske kompanije bez saglasnosti BiH položile cijevi za rusku Rafineriju

U četvrtak u zoru posao je završen. Plinovodne cijevi, duge oko 450 metara, pod okriljem su noći provučene ispod rijeke Save koja razgraničava Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske. 

Položila ih je firma Crodux, temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog pilonovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost. A morale su.

“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.

Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske dala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena. Evo hronologije.

U novembru 2017. godine tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske Tomislav Ćorić i ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić potpisali su Protokol o plinofikaciji rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

“Nosilac projekta s hrvatske strane bit će tvrtka Crodux, a s naše strane rafinerija nafte Brod. Ova investicija vrijedna je oko tri milijuna eura. Ona je značajna za ovu regiju i pokazuje usmjerenost naših vlada na suradnju koja je itekako potrebna regiju”, rekao je tada ministar iz Vlade RS-a Petar Đokić.

Crodux je firma koja je do januara ove godine bila u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka. Većinski vlasnik Rafinerije nafte u Brodu je ruski Zarubrežnjeft.

“Današnjim danom otvoren je prostor za plinofikaciju rafinerije nafte Brod. Iz perspektive Republike Hrvatske otvorena je mogućnost da se konačno riješi pitanje kvalitete zraka na području Slavonskog Broda. Dvije vlade otvorile su vrata suradnje za dvije privatne tvrtke. Ovo je win-win situacija za obje strane”, rekao je u novembru 2017. godine ministar Ćorić.

Još tada su reagirali iz BH gasa tvrdeći da je ovaj posao nezakonit jer institucije BiH nisu uključene u cjelokupni posao.

“Ako na ovaj način Republika Hrvatska priznaje Republiku Srpsku, onda nemam komentara. BH Gasu se potura da smo protiv plinofikacije Rafinerije Brod, ali nismo. Pouzdano znamo da se Republika Hrvatska ni u jednom trenutku nije obratila državnim tijelima BiH za potpisivanje ovakvog dokumenta“, rekao je tada direktor BH Gasa Jasmin Salkić.

Bez obzira na ova upozorenja, Hrvatska je nastavila saradnju sa Republikom Srpskom na gasifikaciji ruske Rafinerije u Brodu. U maju 2019. godine kompanije Plinacro, Crodux i ruskog Zarubrežnjefta potpisale su dokumente u vezi sa opskrbom plina Rafinerije nafte u Brodu. Potpisivanju ugovora prisustvovala je tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.


Potpisivanje ugovora između PLINACRO-a, CRODUX-a i Zarubrežnjefta

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović podsjetila je kako je oko iznalaženja rješenja problema sa zagađenjem zraka u Slavonskom Brodu u više navrata razgovarala s dužnosnicima Ruske federacije i unutar Hrvatske s onima koji su bili zainteresirani, posebice izrazivši zahvalu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koji je, kako je kazala, prepoznao vrijednost projekta i čvrsto stao iza njega”, objavili su hrvatski mediji.

U januaru 2020. godine BH Gas je pisao Energetskoj zajednici gdje se osvrnuo na ovaj problem.

“Kao što se može primjetiti, CRODUX kupuje produktovod (koji uopće nije vlasništvo Plinacra) i postaje, valjda, transporter, CRODUX će opskrbljivati plinom potrošače u BiH, CRODUX gradi/obnavlja produktovod do granice BiH, a ko je POVLAŠTENI KUPAC SA TERITORIJE HRVATSKE, gdje je ovdje BiH i Interkonekcijski sporazum nakon spoja dva plinovoda (promjer cijevi i radni pritisak nesumnjivo govore o transportnom plinovodu), susjedne zemlje, objašnjen u tački 1. ovog dopisa itd. Gdje je ovdje IZRAVNI PLINOVOD propisano direktivom nama jasno, osim što nam je kristalno jasno da se krše direktive u fundamentu i da zemlja EU može da radi šta hoće, ako ima interes. To što će isto uništiti interkonekciju Slobodnica-Brod-Zenica nije izgleda važno, bitno je izgleda omogućiti profit veletrgovaca gasom”, navedeno je u pismu BH Gasa.

To, međutim, nije spriječilo dalje djelovanje hrvatskih i ruskih kompanija. Oni su nastavili saradnju da bi u noći između srijede i četvrtka konačno postavili plinovodne cijevi ispod korita rijeke Save, između dva Broda, Slavonskog i bosanskog.


postavljanje cijevi ispod korita Save

“Ovo je najzahtjevnija točka prespajanja Rafinerije na plinovod”, kazao je u četvrtak za HRT jedan od inženjera koji je rukovodio postavljanjem plinovodnih cijevi između Hrvatske i BiH. Nekoliko sati kasnije, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske dala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”.

Istraga.ba jutros je zatražila stav direktora Sekretarijata Energetske zajednice Janeza Kopača.

“Nisam upoznat s tim. Žao mi je da dolazi to takvog nečeg. To narušava jedinstvenost BiH. Ali imamo opstukcije donošenja tog zakona iz oba entiteta, naročito iz Federacije”, kazao nam je Kopač.

“To u Brodu je hajdučija”, kazao je gasni ekspert Almir Bečarević, osvrćući se na informaciju da su postavljene cijevi za plin ispod korita rijeke Save.

“Trenutni radovi na prikljucenju Rafinerije nafte Brod na hrvatski plinski sistem se odvijaju bez bilo kakve dozvole države BiH, odnosno nikada nije potpisan međudržavni sporazum dvije zemlje o ovom plinskom spoju iako plinovod prelazi međudržavnu granicu. Ovo je direktna energetska agresija dvije privatne kompanije koje ispod Save prelaze drzavnu granicu kao da ne postoji”, kazao je Bačarević.




(Istraga.ba)

26.03.2021.

ŽELJKO KOMŠIĆ : POSTAVLJANJE PLINOVODA NA SAVI OD STRANE HRVATSKE JE ČIN AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU - PONAVLJA SE UZP

Komšić: Postavljanje plinovoda na Savi je čin agresije na BiH

Komšić: Postavljanje plinovoda na Savi je čin agresije na BiH
Željko Komšić

Postavljanje plinovodnih instalacija preko rijeke Save, u svojevrsnoj tajnosti, bez znanja državnih institucija Bosne i Hercegovine, očito je još jedan čin agresije na našu zemlju, ...

... u okviru novog vida udruženog poduhvata, domaćih i inostranih aktera, kazao je danas Željko Komšić, član Predsjedništva BiH.

“Zatražio sam informacije od Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, koji su jasno rekli da nisu bili uključeni u ovaj postupak, niti postoji bilo kakav dokument kojim se inicira potpisivanje protokola, imemoranduma o saradnji ili međunarodnog sporazuma, kojim bi dvije suverene zemlje, Bosna i Hercegovina sa jedne strane i Hrvatska sa druge strane, ovakvo nešto dogovorom omogućile”, kazao je.

Smatra da sad postaje jasno da je ovo bio akt sa one druge strane zakona i međunarodnog prava, u čemu su neki očito učestvovali.

“Jedan od aktera koji nam mora ponuditi odgovore na pitanja kako je ovo uopće bilo moguće je Zoran Galić, direktor Granične policije Bosne i Hercegovine”, kazao je Komšić.

Tvrdi da bez obzira sa kolikim ljudstvom raspolažu i kakvi su kapaciteti državne Granične policije, polaganje ovolikih plinovodnih instalacija ne može i ne smije proći neprimijećeno.

“Ovo je sasvim dovoljan povod da se traži odgovornost direktora Granične policije Bosne i Hercegovine i da nadležni organi, SIPA i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, odmah provjere eventualnu umiješanost pojedinaca u ovakvu nezakonitu aktivnost”, kazao je.

Komšić očekuje od Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, da odmah stupi kontakt sa Graničnom policijom BiH koja mora učiniti sve da se bespravni radovi odmah zaustave.

“Vlada Republike Hrvatske neizostavno mora zaustaviti sve radove na plinovodu. Riječ je o potpunom skandalu i udaru na suverenitet države Bosne i Hercegovine”, istakao je član Predsjedništva BiH.


(Vijesti.ba)

26.03.2021.

BOGIĆ BOGIĆEVIĆ DEFINITIVNO ODBIO FUNKCIJU GRADONAČELNIKA SARAJEVA

Bogić Bogićević definitivno odbio funkciju gradonačelnika Sarajeva

Bogić Bogićević definitivno odbio funkciju gradonačelnika Sarajeva
Bogić Bogićević

Bogić Bogićević je odbio kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva.

U nastavku prenosimo njegovo pismo Jasminu Ademoviću:

Gospodin Jasmin Ademović

Poštovani gospodine predsjedavajući,

Nemojte očekivati moje izjašnjenje o današnjem “izboru” za gradonačelnika Sarajeva, jer je to glasanje bilo potpuno bespredmetno. Prije dva dana javno i NEOPOZIVO povukao sam svoju kandidaturu i o tome obavijestio i predlagača i javnost. NEOPOZIVO povlačenje znači konačnu odluku, o kojoj se dalje ne može razgovarati.

Nisam, dakle, pristao da ostanem kandidat, pa, prema tome, nisam ni mogao biti izabran. Jako je nekoretno što ni jednom riječju niko na današnjoj sjednici nije ni pomenuo moje NEOPOZIVO povlačenje kandidature.

Radi zaustavljanja daljih manipulacija mojim imenom, molim Vas da javnost obavijestite o stvarnim činjenicama, prije svega o tome da sam 24. marta NEOPOZIVO povukao svoju kandidaturu, te da je stoga današnje glasanje o meni u Gradskom vijeću Sarajeva bilo potpuno bespredmetno i suvišno.

Bilo bi pošteno da preuzmete odgovornost za današnja dešavanja u Gradskom vijeću, umjesto što krivicu pokušavate da prebacite na mene, dajući mi neke nove rokove za izjašnjavanje o nečemu o čemu sam se već NEOPOZIVO izjasnio.

Želim Vam svako dobro u daljem radu.


(Vijesti.ba)

26.03.2021.

BOGIĆ BOGIĆEVIĆ IZABRAN ZA GRADONAČELNIKA SARAJEVA

26.03.2021.

DR. ESAD BAJTAL : DEMOKRATSKI SVIJET U OVAKVIM USLOVIMA I OKOLNOSTIMA PREPOZNAJE PROTESTE I GRAĐANSKU POBUNU KAO CIVILIZACIJSKO DOSTIGNUĆE !

26.03.2021.

AHMED BURIĆ : PUT ZA ILOVAČU






////////////////////////////////////

BIDEN U PRVOM ZVANIČNOM OBRAĆANJU ZATRESAO SVIJET: "To je najveći vanjskopolitički izazov. Savjetujemo se s našim saveznicima, ODGOVORIT ĆEMO..."

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden upozorio je Sjevernu Koreju da ne provodi daljnja testiranja balističkih projektila.

Upozorenje je uslijedilo nakon što je Pyongyang u srijedu ispalio dvije balističke rakete kratkog dometa u Japansko more. Biden je rekao da krše rezoluciju Ujedinjenih nacija kojom se Sjevernoj Koreji zabranjuje razvoj oružja.

“Savjetujemo se s našim saveznicima i partnerima i bit će odgovora ako se odluče za eskalaciju. Odgovorit ćemo u skladu s tim. Ali, također sam spreman za neki oblik diplomatije, ali to mora biti uvjetovano konačnom denuklearizacijom“, rekao je američki predsjednik u prvom zvaničnom obraćanju nakon ulaska u Bijelu kuću.

Biden se složio da je Sjeverna Koreja najnužniji vanjskopolitički izazov s kojim se suočavaju SAD. Što se tiče njegovih budućih planova, Biden je rekao:

“Planiram se ponovo kandidovati za izbore 2024. godine.“

Administracija Joea Bidena proteklog je mjeseca u više navrata pokušala uspostaviti kontakt sa vlastima Sjeverne Koreje, ali zvanični Pyongyang nije odgovarao na pozive.

Bivši američki predsjednik Donald Trump se u junu 2018. godine sastao sa Kim Yong-unom u Singapuru, a potom su razmjenjivali i pisma, ali nije napravljen iskorak u rješavanju nesuglasica vezanih za plan Sjeverne Koreje o razvoju nuklearnog oružja i balističkog raketnog arsenala.

Što se tiče američkog plana za povlačenje trupa iz Afganistana do 1. maja, Biden je kazao:

“Teško nam je povući sve svoje trupe do 1. maja iz taktičkih razloga, ali mogu reći da ne namjeravamo dugo ostati tamo.”


//////////////////////////////////

SJAJNA VIJEST: Stigla i Erdoganova donacija od 30.000 vakcina!

Riječ je o kineskim vakcinama SinoVac, koje su dominantne u procesu imunizacije građana ove prijateljske zemlje.

Donacija predsjednika Turske Recep Tayyip Erdogan od 30 hiljada vakcina stigla je večerašnjim letom iz Istanbula.

Vakcine su donirane našoj zemlji prilikom posjete članova Predsjedništva BiH Ankari 16. marta, a kako saznaje Klix pošiljka je večeras stigla u Sarajevo.

Riječ je o kineskim vakcinama SinoVac, koje su dominantne u procesu imunizacije građana ove prijateljske zemlje.

Na Međunarodni aerodrom Sarajevo večeras je stiglo i 26.400 doza vakcina kompanije AstraZeneca, koje je naša zemlja nabavila putem sistema Covax.

Jutros je iz istog izvora isporučeno i 23.400 doza Pfizer/BioNTech vakcina.

26.03.2021.

Predlagači ne odustaju da Bogićević bude gradonačelnik Sarajeva

25.03.2021.

AKADAMIK DURAKOVIĆ O BOGIĆEVIĆU: POLITIČKI AKTERI I OSTALI KOJI SU DOSTOJNI PREZIRA

Akademik Duraković o Bogićeviću: Politički akteri i ostali koji su dostojni prezira

Bogić Bogićević odustao je od kandidature za gradonačelnika Sarajeva. U pismu upućenom Nerminu Nikšiću, predsjedniku SDP, Bogićević ističe kako ne želi da se međustranačaki odnosi narušavaju zbog njega, niti želi da se njegovo ime koristi u nedoličnim političkim i izbornim igrama, na šta je, kako je naveo, ličila jučerašnja sjednica Gradskog vijeća Sarajeva. Uslijedile su reakcije, a jedna od njih je i od akademika Esada Durakovića koji je za N1 rekao kako je duboko razočaran.

Pogođen sam. Cijeli grad i sve ljude koje poznajem duboko su razočarani. Mi svi živimo – i Grad Sarajevo i čitav ovaj narod u apsolutno dramatičnim uslovima jer pandemija hara, samovolja političkih diletanata takođe hara, tako da smo svi zajedno u jednoj depresiji. Nadao sam se da će ovi politički patuljci, konkretno mislim za Sarajevo, konačno shvatiti ko je gospodin Bogić Bogićević: da je on dostojan grada i grad njega i da bi to moglo biti nešto što je izuzetno i pozitivno i što bismo svi pozdravili“, komentarisao je Duraković za N1.

U svojoj samoživosti, ti politički patuljci nisu svjesni situacije, nisu dorasli i njih ne interesuje ni pandemija ni život naroda ni grada, pogotovo ne dostojanstvo Grada Sarajeva i Bogića Bogićevića. Njih samo interesuje čopor, interesuje ih da svoje sitne profite ostvare. Duboko sam razočaran, zaista jesam. Kad sam vidio kako teče sjednica, očekivao sam da će Bogićević povući svoju kandidaturu jer naprosto on je odveć dostojanstven, znamenit čovjek kojem ne priliči da ga valjaju u tome blatu“, dodao je.

Naveo je i da su za jučerašnja dešavanja svi odgovorni.

Mogla je nešto učiniti i SDA, na primjer da naloži svojim ljudima da glasaju, ali glavnu odgovornost u ovom slučaju snosi ta famozna ‘Četvorka’ koja se u Mostaru pokazala za izbor gradonačelnika, diletantskom u političkom smislu, nedoraslom, i isto to sada ta ‘Četvorka’ radi u Sarajevu. Oni su za sitne interese spremni da žrtvuju i dostojanstvo i budućnost grada“, istakao je ovaj akademik.

Kazao je da je kriv i narod a naročito je kriva akademska zajednica.

Imamo na stotine profesora koji uporno šute. Bogićević je bio izložen poniženju, kao i cijeli grad, ali Bogićević na to ne pristaje. Uništava nam se veliki resusrs izvanrednog značenja – to jest KCUS, i tako dalje, a mi šutimo na sve. Ovo je doba i ovo su politički akteri i ostali koji su dostojni prezira. Žao mi je što su pokušali da povrijede Bogićeva koji je dokazani heroj mira“, potcrtao je Duraković za N1.

Rekao je i da su cijelo Sarajevo i Bosna i Hercegovina njegovom nominacijom mogli dobiti i u zemlji i okruženju i u cijelom svijetu.

(N1)

25.03.2021.

OSVRT: KAKO SU IZGUBILI BOGIĆEVIĆA: OD DRŽAVNE PRIČE DO KOLONE AUTA


//////////////////////


///////////////////


/////////////////////////


///////////////////////

/////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////

////////////////////

////////////////////////

////////////////////

////////////////////

///////////////////////

/////////////////////////


/////////////////////


//////////////////////


//////////////////////


////////////////////////////


///////////////////////////


////////////////////////


////////////////////


//////////////////////

25.03.2021.

BOJKOT ZIMSKIH OLIMPIJSKIH IGARA U PEKINGU - JEDINI ISPRAVNI MORALNI ČIN!


Bojkot Zimskih olimpijskih igara u Pekingu – jedini ispravni moralni čin!

Foto: EPA / Autor: WU HONG

Bosna i Hercegovina bi bezuvjetno morala donijeti odluku i bojkotovati Zimske olimpijske igre 2022. u Pekingu. To je jedini ispravan moralni čin i želim da vjerujem da će i druge demokratske zemlje slično reagovati.

Nakon ljetnih Olimpijskih igara 2008, Peking će 2022. ponovno biti domaćin Olimpijade – ovoga puta zimske. Dakle, u  zemlji u kojoj su zvanični kineski lideri odgovorni za genocid nad muslimanskom manjinom Uighurima i flagrantno kršenje ljudskih prava u Hong Kongu i Tibetu.

U posljednjem izvještaju Amnesty Internationala se navodi da je preko 1 milion Uighura prisilno zatvoreno u koncentracione radne logore, a njihova djeca nasilno odvojena od roditelja i smještena u dječije domove. Kineski zvaničnici se optužuju za kršenja ljudskih prava od prisile na rad, prisilne sterilizacije, torture, silovanja i seksualnog iskorištavanja. Represije nad Uighurima su posebno intenzivirane nakon 2017. godine.

Europska unija je reagovala te usvojila sankcije protiv Kine. Šefovi diplomacije 27 zemalja članica u Bruxellesu su usvojili kaznene mjere protiv odgovornih zbog ugnjetavanja muslimanske manjine Uighura u regiji Ksinjiang,

Holandski parlament takođe je usvojio neobavezujući prijedlog u kojem se tretman muslimanske uighurske manjine u Kini naziva genocidom, što je prvi takav potez jedne evropske zemlje. To isto su učinile Kanada i SAD.

Bosna i Hercegovina se još nije jasno očitovala po ovom pitanju, uprkos svom gorkom iskustvu iz bliže historije, što joj daje legitimitet da se snažnije angažuje i reaguje na svako kršenje ljudskih prava u svijetu.

Ne tako davno, naša država Bosna i Hercegovina bila je suočena sa šutnjom međunarodne zajednice tokom rata 1992 – 1995, ali to ne opravdava što bh. zvaničnici danas šute nad aktuelnim genocidom nad Uighurima i represalijama u Hong Kongu i Tibetu. Razlog licemjerne šutnje bh. zvaničnika zasigurno treba tražiti u ranije najavljenim velikim kineskim investicijama u BiH, posebno u sektoru izgradnje termoelektrana.

Nakon završetka rata pa do danas Bosna i Hercegovina nije uspjela jasno razviti svoju strategiju spoljne politike, zbog čega postoje brojni razlozi. „Zamrznuto stanje rata“, nedostatak općedruštvenog konsenzusa o najvažnijim pitanjima vezanim za razvoj zemlje te činjenica da se na vlasti smjenjuju iste one korumpirane političke elite koje su vladale u ratu egzistencijalno-ovisne izbjegavanjem suočavanja sa prošlošću, kontinuiranom negiranju genocida i ratnih zločina i reviziji historijskih činjenica su samo neki od nabrojanih. U nedostatku adekvatne spoljnopolitičke strategije bh. zvaničnici su vodili i još uvijek vode neusklađenu spoljnu politiku često zasnovanu na protivrječnostima, ovisno o tome koja politička elita je na vlasti. Bolno ratno iskustvo Bosne i Hercegovine nikada se nije implementiralo u njenoj spoljnopolitičkoj strategiji. Nedostatak spoljnopolitičke strategije stvorio je mogućnost manipulacije državnih zvaničnika da bez odgovornosti daju izjave za svoje dnevnopolitičke potrebe i prikupljanje političkih poena.

S obzirom na gore izloženo, Bosna i Hercegovina bi bezuvjetno morala donijeti odluku i bojkotovati Zimske olimpijske igre 2022. u Pekingu. To je jedini ispravan moralni čin i želim da vjerujem da će i druge demokratske zemlje slično reagovati.

Ćutati na genocid i kršenje ljudskih prava zbog kineskog investicionog kapitala se ne može drugačije nazvati nego licemjerjem i ponižavanjem svih nevinih žrtava proteklog rata.

25.03.2021.

ESAD BAJTAL: KAO DA JE BOSNA RUSKA KOLONIJA ILI PUTINOV PRIVATNI FEUD, A BOSANCI KMETOVI


Esad Bajtal: Kao da je Bosna ruska kolonija ili Putinov privatni feud, a Bosanci kmetovi

Romantičarsko-patetični zanos građana, u koji su nekritički dospjeli, slijedeći mantru i podvalu o „nacionalnoj ugroženosti“ – za koju nikada nikome nije ponuđen nijedan opipljiv i civilizacijski smislen dokaz – danas im ispostavlja svoju egzistencijalnu i neljudsku cijenu.

Za PCNEN govori dr Esad Bajtal, angažovani intelektualac iz Sarajeva, u čijoj biografiji stoji da je sociolog, psiholog, filozof i politički analitičar. Bajtal važi za nekoga ko je nesposoban da bude podoban i da ne pripada nacionalnim i vjerskim korpusima.

Razgovarao Ibrahim Čikić – PCNEN

Uvaženi profesore Bajtal, skupo ste platili Vašu slobodu misli. Šta Vas je rukovodilo da svjesno izaberete marginalizaciju od strane „političkih elita“ kako biste sačuvali čovjeka i struku? 

Nema tu puno svjesnog izbora. Čovjek je ono što jeste i ne može biti ništa drugo. Dakle, slijediti zov vlastitog bića, zov savjesti, onaj Sokratov daimonion, koji nas vodi i nepogrešivo opominje da li je nešto ispravno ili ne. Odaziv tom zovu naš je jedini ljudski zadatak. Odnosno, i u jednoj skraćenoj verbalnoj izvedbi tog imperativa, u svakom momentu i pri svakom životnom izazovu, moraš „biti čovjek da bi drugi bili ljudi“. Oko tog principa nema cjenkanja. To nije hoću ili neću. Nije stvar volje, nego stvar karaktera, onog pečata po kojemu si ljudski prepoznatljiv. Nešto možeš ili ne možeš. Ukratko, ono si što si i ništa drugo ne možeš biti. Što se struke tiče, davno naučih da „baviti se filozofijom nije plodno, ali je – časno“.

Nedavno ste, u jednom TV intervjuu, uporedili tjelesnu i intelektualnu prostituciji? U čemu je razlika, ako je ima? 

Izuzev nominalne, druge razlike nema. Prodaješ se ili ne. Tijelo ili dušu, sasvim svejedno i nebitno. Za podsjećanje, prostitucija je potkupljivost, podmitljivost, beznačelnost, besprincipijelnost. Sve osim ljubavi (prostitucija, npr.), u domenu erotskog je potkupljiva roba na prodaju. Analogno tome, sve što nije principijelnost, ili je potkupljivo u svojoj podmitljivosti, u domenu intelektualnog, također je samo puka roba. Dakle „kurvaluk“.

U tom smislu, intelektualna prostitucija, kao sluganstvo i sračunato služenje nekome, je robovanje. Odnosno, i čisto jezički gledano, pojmovi Rob i roba dolaze iz istog korijena. I Roba i robu možete kupiti ili prodati. I Robu i robi pripada potrošnost i privremenost. I osim svoje upotrebne nemaju nikakve druge, moralne ili ljudske vrijednosti. A upotrebnost i porobljava i porobljava čovjeka, lišava ga  njegove izvorne ljudske biti i postvaruje do puke potrošnosti. Zato je pojam prostitucije, tjelesne ili intelektualne, značenjski gledano, samo jedan, isti i zajednički kvalifikativ za plaćenu, svjesno izabranu poniznost i ropskost.

Kako Vi gledate na aktuelna politička gibanja u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Šta Vi mislite o  aktuelnim gibanjima u Crnoj Gori i kolika je odgovornost višedecenijskog režima Mila Đukanovića? Postoji li po Vama princip spojenih sudova na prostorima ex – Jugoslavije?  

O tome sam više puta govorio za regionalne medije, uključujući i crnogorske. Na sceni je još uvijek Miloševićev agresivni, velikosrpski, velikodržavni koncept iz devedesetih godina. Sada samo vučićevski prilagođen svjetskim okolnostima i političkom trenutku vremena. Umjesto drčnog, ratnohuškačkog slogana „Srbija do Tokija“, iz devedesetih, danas se provlači umivena, sofisticirana priča o „srpskom svetu“. Otuda ona ekspanzionistička, geopolitička  „Povelja o srpskom kulturnom prostoru“[1] koja pod “srpskim kulturnim prostorom” podrazumijeva se, “prostor na kojem je srpski narod u dugom historijskom trajanju živio ili još uvijek živi”, bez obzira da li se “nalazi u okviru granica ili izvan granica njegovih državnih tvorevina”.

Pod pojmom “državnih tvorevina” (množina) po starom modelu “oca nacije” Dobrice Ćosića, aludira se na “srpske države” (opet množina) na Balkanu, pri čemu se očito misli na manji bh. entitet (RS). Ali, ne samo na nju. Jer projektovani “srpski kulturni prostor” kao zamišljena geografska i geopolitička cjelina, proteže se “Od Hilandara, preko Skoplja, Arada, Temišvara, Kotora, Dubrovnika, Pešte, Budima, Sent Andreje, gde god živi srpski narod i gde god postoje srpski kulturni tragovi, i moć da se sprovodi jedinstvena kulturna i obrazovna politika”, kako to bez ikakve zadrške javno poručuje srpski ministar kulture Vladan Vukosavljević.

U tom kontekstu, i u najkraćem, bilo Đukanovića ili ne (nema ga u Bosni, pa se sve odvija po istom etno-šnitu), velikosrpska klero-etnička strategija ne odustaje od svojih davno zacrtanih ekspanzionističkih ciljeva. Mijenja se samo taktika: od prilike do prilike, od zemlje do zemlje i od trenutka do trenutka. Sapienti sat!

Kolika je odgovornost tzv. Međunarodnih centara moći i da li će i ovoga puta kao i devedesetih građani platiti prelamanje njihovih interesa preko leđa novonastalih banana državica?

Samim tim što je godinama mirno posmatrala nasilje, rušilaštvo, silovanje i plansko terorisanje građana širom ex-YU prostora, međunarodna zajednica je na sebe preuzela moralnu i svaku drugu odgovornost. Stajati pasivno i mirno gledati teror, znači stajati na strani državnog razbojništva i na strani civilizacijski neprihvatljivog prava jačega. Ukratko, na isti način na koji je, nakon svega, prekinula krvavu velikosrpsku agresiju od Ljubljane, Zagreba i Sarajeva do Prištine, međunarodna zajednica je mogla spriječiti i na vrijeme onemogućiti krvavi ratni pir, i time spasiti cca dvjesto hiljada nedužnih ljudskih života, par miliona nasilno raseljenih građana regiona, desetine hiljada silovanih žena, starica i djevojčica. 

Zašto to nije učinjeno?

Nikad nećemo imati konkretan, ali nije teško nasluti logičan odgovor. Centri svjetske moći, očito su imali neki svoj interes u svemu tome. A imaju ga i danas. Rusija to više i ne krije. Iz svoje sofisticirane, prešla je u fazu otvorenog miješanja u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine.

Bez imalo diplomatskog takta, sasvim otvoreno Moskva, azijatsko-despotskim manirom prijetnji i ucjena, ovih dana, preko svog ambasadora u Sarajevu, bez imalo uvijanja, poručuje kako saradnju BiH i NATO-a  smatra  „neprijateljskim činom“,  kabadahijski nečuveno prijeteći kako će u skladu s tim i reagovati.  (ttps://www.vijesti.me/svijet/balkan/522115/rusija-ce-reagovati-ako-bih-krene-u-nato).

Kao da je Bosna ruska kolonija ili Putinov privatni feud, a Bosanci kmetovi, kojima će Moskva tutorski nadmeno diktirati način života, političke odnose i oblike saradnje sa svijetom.

Taj drski ruski istup, čini jasnim i do kraja ogoljuje Dodikov uporni, dvodecenijski, anti-bosanski, antidržavni, strateško-zamešateljstvujušći, iz Moskve dirigovani način nadmenog držanja, stalnih prijetnji i ucjena. U retrospektivi povijesnog sjećanja to nas jasno upozorava samo na jedno: da sa Staljinom nije umro i – staljinizam. I da još uvijek živi u svojoj putinovskoj izvedbi.

E, taj putinističko-staljinistički diskurs i hazjajinski rukopis, danas nije teško  prepoznati ni dešifrovati u klero- i etno-politički obojenim litijama, predizbornim i postizbornim zbivanjima širom Crne Gore. Odnosno, vaši racionalno-kritički osviješteni čitaoci, bez poteškoća, u svemu tome, mogu vidjeti i prepoznati domaće dodikovski poslušne insajdere na zadatku rušenja crnogorske državnosti, i negiranja crnogorske kulture, jezika i nacije.

Jesu li to suštinski razlozi za ne/činjenje i blagonaklonost svjetskih centara moći prema aktuelnim političarima na otvorenu pljačku vlastitih građana i rasprodaju državnih resursa. Da li se namjenski ovi prostori drže u stanju statusa kvo kako bi se u svakom trenutku mogli pokrenuti novi/stari bratoubilački ratovi?

Možda je na tako postavljeno pitanje najbolje odgovoriti metaforički, a na tragu iskustava kućne kuhinjske svakodnevnice. Kuhinjska logika dobrih domaćica otkriva suštinu tradicionalnog kulinarstva: i kad je već kuhano, domaćica ne skida jelo sa štednjaka, nego ga – e da bi izbjegla naknadno podgrijavanje – sračunatim ostavljanjem na jedinici „da se pihtija“, održava svježim i toplim sve do trenutka potrebe njegova serviranja.

Agresivno politikantstvo u svojim političkim kuhinjama, ponaša se na isti način. Socijalno-psihološka temperatura ciljanih društvenih zajednica, sofisticirano-manipulantski, održava se u blizini tačke ključanja, kako bi, po potrebi, i trenutačno, shodno svojim skrivenim projektima, moglo da pokrene njihovu realizaciju sa što manjim utroškom vremena i dodatne energije. Dakle, oni su uvijek „za dom spremni“. Sve ostalo je stvar diplomatske šminke i retoričkih manira kojim se prikriva ono unaprijed zacrtano.

Koliko su građani krivi za ovakvo stanje?

Da li su krivi teško je reći. Ali da nisu nedužni to je sasvim jasno. Manipulacija građanima je ogromna i socio-psihološki vrlo sofisticirana. A sve to zahvaljujući ekspertima, savjetnicima i intelektualnoj prostituciji s početka našeg razgovora. Romantičarsko-patetični zanos građana, u koji su nekritički dospjeli, slijedeći mantru i podvalu o „nacionalnoj ugroženosti“ – za koju nikada nikome nije ponuđen nijedan opipljiv i civilizacijski smislen dokaz – danas im ispostavlja svoju egzistencijalnu i neljudsku cijenu.

Ukratko, priča o „nacionalnom interesu“, u ravni životne svakodnevnice, objelodanila se kao sveopšta prevara i puki interesni nacionalizam, od koga koristi imaju samo njegovi korifeji i debelo uhljebljeni propagatori etno-nacionalnog čistunstva, uzajamne mržnje i međusobne netrpeljivosti. Tome zahvaljujući, ovdašnje beskrupulozno opljačkane nacije, stenju u gladi i siromaštvu na samom dnu Evrope i Svijeta. Na tragu te logike, ključno, neizbježno i logično pitanje vremena i prakse etno-politikanstva, je sljedeće: Nacionalisti, kako i zašto ste dozvolili da vam nacije – gladuju. A gladuju.

Ako „istinski kritički um ne poznaje zalijetanje kao način svog susreta sa svijetom“, onda, očito, tog uma ovdje niti je bilo niti ga još ima. Umjesto njega na javnoj sceni su kmetsko sluganstvo i sinekurističko-intelektualna prostitucija, koje završavaju u sveopštem (čast izuzecima), etno-podaništvu i ropstvu, koje građani, ako je vjerovati vlastima i njihovim medijima – dobrovoljno trpe i mazohistički zadovoljno podnose.

Šta nam je činiti?

Demokratski svijet u sličnim uslovima i okolnostima prepoznaje proteste i građansku pobunu kao civilizacijsko dostignuće, s jedne, i kao svoje prirodno, ljudsko, demokratsko i ustavno pravo, s druge strane. I koristi ga svaki put kad se vlast ogluši da čuje racionalni glas građana. Ovdje to, nažalost, ne viđamo. Ili je sporadično, nedovoljno masovno i samim tim potpuno neučinkovito. Odnosno, namjenski vješto religizirani um Građanina Običnog, pomoć i rješenje svoje porazne životne situacije godoovski uzalud očekuje s neba. Ali, nema nebeskih rješenja. Zemaljski problemi rješavaju se na zemlji. I ne bez energije građanskog aktivizma.

Tačnije, nema izlaza bez jasne građanske odlučnosti da se etno-bandama i prevarantima, koji se lažno javnosti predstavljaju kao političke stranke i partije, kaže – ne. U suprotnom, ovo besmisleno trodecenijsko ponižavajuće stanje može potrajati beskrajno dugo.

Svijet će pomoći tek onda kad mu građani, svojom građanskom pobunom, i javnim protestima, na nedvosmislen način pokažu da žele promjene. Da žele pravnu državu i vladavinu zakona, a ne vladavina ljudi, samovolje i projektovane neodgovornosti, kakva je sada na javnoj i politikantskoj sceni ovdašnjih, etno-bolesnih, ratom isprepadanih građana i politikantski debelo izmanipulisanih društava.

[1] https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/preko-srpskog-kulturnog-prostora-do-velike-srbije/329858

25.03.2021.

"BOGIĆ BOGIĆEVIĆ ODUSTAO OD KANDIDATURE: ČETVORKA POKAZALA NEJEDINSTVO

Bogićević odustao od kandidature: Četvorka pokazala nejedinstvo


////////////////////////


///////////////////////


///////////////////////


//////////////////////


//////////////////////


/////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////


/////////////////////////////


//////////////////////


///////////////////////


///////////////////////


///////////////////////

25.03.2021.

ZVIZDIĆ OČITAO LEKCIJU GRLIĆ RADMANU: ‘Hrvatski non-paper o BiH je oktroirani dokument‘

ZVIZDIĆ OČITAO LEKCIJU GRLIĆ RADMANU: ‘Hrvatski non-paper o BiH je oktroirani dokument‘

Potpredsjendik SDA, i Densis Zvizdić, ocijenio je neprihvatljivim svaki pokušaj da se bez konsultacija s političkim akterima BiH pokreću incijative koje se bave Bosnom i Hercegovinom, uključujući tu i non-paper koji je Hrvatska početkom sedmice predstavila ministrima vanjskih poslova EU-a. 

Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman je u ponedjeljak u Bruxellesu svojim kolegama iz država članica EU predstavio non-paper koji se tiče upravo stanja u BiH a inicijativu su u startu podržale još i Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Kipar.

Riječ je o inicijativi pokrenutoj prije više od tri mjeseca a dokument je usuglašavan sa zemljama koje su bile sklone podržati ga. Taj dokument bit će podloga za raspravu o Bosni i Hercegovini na sljedećem sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u okviru rasprave o zapadnom Balkanu.

“Hrvatska je pokretač ove inicijative kojom želimo predstaviti Bosnu i Hercegovinu kao važno pitanje za Europsku uniju, koja bi trebala biti vidljivija na geopolitičkom prostoru jugoistoka Europe”, pojasnio je ranije Grlić Radman.

No Zvizdić koji je potpredsjednik SDA i ujedno jedan od tri rotirajuća predsjedavajuća Zastupničkog doma parlamenta BiH sada kaže kako je to "pogrešan put" jer se Zagreb o inicijativi nije konsultirao sa Sarajevom.

"Može se dogoditi da institucije EU doista usvoje neki dokument o BIH a da ga Vijeće ministara i parlament BiH ne private. Šta smo onda dobili", kazao je Zvizdić za javni servis BHT 1.

također je kazao kako je u vrijeme kada je bio predsjedavajući Vijeća ministara BiH imao veoma blisku i korektnu suradnju sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem pa bi tako trebalo raditi i sada.

"Očekujem od susjeda pomoć, ali ne oktroirana rješenja", kazao je Zvizdić.

Prema dostupnim informacijama o sadržaju hrvatskog non-papera o BiH za koji Grlić Radman kaže kako je dobro prihvaćen među ministrima EU, u njemu su zapravo istaknuti ciljevi koje BiH mora ostvariti u provedbi reformi, uključujući tu provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava te promjene izbornog zakona.

“Fragmentirani politički krajolik, kao i ozračje nepovjerenja između političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini često uzrokuje funkcionalnu blokadu institucija i nazadovanje u ključnim reformama. Samo uz čvrsto sidrenje za europske vrijednosti i standarde građanskih i političkih prava sva tri konstitutivna naroda i svih njezinih građana, država može ojačati svoju stabilnost i napredovati. Da bi se to ostvarilo, ključne reforme, uključujući reformu izbornog zakona trebaju biti usvojene bez daljnjih odgađanja prije općih izbora 2022. godine", stoji uz ostalo u dokumentu koji je Grlić Radman sačinio u tijesnoj koordinaciji s liderom HDZ-a, Draganom Čovićem.

24.03.2021.

KVALIFIKACIJE ZA SP: ZMAJEVI POVELI, PA SPAŠAVALI BOD U HELSINKIJU


//////////////////////

///////////////


///////////////////


/////////////////////


/////////////////////

24.03.2021.

KO JE ODGOVORAN ŠTO VAKCINE KASNE? ZADATAK ZA TUŽILAŠTVO BiH

24.03.2021.

SMAJO SAFIĆ GUPTA ARCHIVES

24.03.2021.

DRAMATIČNO KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA : SAD, BRITANIJA I KANADA UVELE SANKCIJE KINESKIM ZVANIČNICIMA ZBOG UJGURA












Sjedinjene Države, Evropska unija, Britanija i Kanada uvele su sankcije nekolicini kineskih zvaničnika zbog kršenja ljudskih prava nad muslimanskom ujgurskom manjinom u kineskoj provinciji Sinđang, što je izazvalo odmazdu Kine.
 

“Objedinjeni transatlantski odgovor šalje snažan signal onima koji krše ili zloupotrebljavaju međunarodna ljudska prava, a mi ćemo preduzeti dalje akcije u koordinaciji sa partnerima istomišljenicima”, rekao je Blinken u saopštenju u ponedjeljak.

Američki Sekretarijat za finansije saopštilo je u ponedjeljak da sankcioniše dvojicu kineskih zvaničnika – Vang Đanzenga, bivšeg zamjenika sekretara stranke u Sinđangu, i Čen Mingua, direktora Biroa za javnu bezbjednost Sinđijanga.

EU i Britanija uvele su sankcije protiv istih tih zvaničnika i protiv još dvojice – Vanga Mingšanoa, člana stalnog odbora Komunističke partije u Sinđangu, i Žu Hailuna, bivšig šefa kineske regije Sinđijang.

Kinesko Ministarstvo spoljnih poslova reagovalo je odmah nakon objavljivanja prvih sankcija, proglasivši ih “zasnovanim ni na čemu drugom osim na lažima i dezinformacijama”.

Kina je tada najavila uvođenje svojih sankcija protiv 10 evropskih pojedinaca i četiri institucije, rekavši da su “zlonamjerno širili laži i dezinformacije”. Među sankcionisanima bilo je pet članova Evropskog parlamenta.

Sankcije EU prve su značajne ekonomske kazne koje je Unija izrekla Kini od 1989. godine, kada je Peking bio osuđivan zbog nasilnog suzbijanja prodemokratskih demonstracija na trgu Tjenanmen.

EU je optužila Čena da je odgovoran za “proizvoljna zadržavanja i ponižavajuće postupanje nanešeno Ujgurima i ljudima iz drugih muslimanskih etničkih manjina, kao i za sistematsko kršenje njihove slobode vjeroispovesti ili uvjerenja”, navodi se u službenom glasniku Unije.

Britanija i Evropska unija sankcionisale su i Biro za javnu bezbjednost proizvodnog i građevinskog korpusa u Sinđangu.

Svih 27 vlada EU složilo se sa sankcijama.

Kanadsko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je: “Prikupljanje dokaza ukazuje na sistemska kršenja ljudskih prava koja vode države od strane kineskih vlasti”.

Odvojeno, Blinken je u ponedjeljak zajedno sa ministrima spoljnih poslova četiri države – Britanije, Australije, Novog Zelanda i Kanade – objavio zajedničku izjavu u kojoj je naveo da je količina dokaza o zloupotrebama Kine u Sinđijangu, uključujući i informacije “iz sopstvenih dokumenata kineske vlade, satelitskih snimaka i očevidaca svjedočenje – ogromna”.

“Nastavićemo da stojimo zajedno kako bismo osvetlili kineska kršenja ljudskih prava”, rekli su.

Zagovornici ljudskih prava tvrde da je u kampovima držano oko milion Ujgura. Neki optužuju Peking za mučenje, prisilnu sterilizaciju i prisilni rad.

Kina tvrdi da je njene akcije u Sinđijangu imaju za cilj iskorenjivanje islamskog ekstremizma.

Žang Ming, kineski ambasador u EU, rekao je prošle nedjelje da sankcije neće uticati na politiku Pekinga i upozorio na odmazdu.

“Želimo dijalog, a ne konfrontaciju. Tražimo od strane EU da dobro razmisli. Ako neki insistiraju na konfrontaciji, nećemo odustati, jer nemamo druge mogućnosti osim ispunjavanja odgovornosti prema ljudima u našoj zemlji”, rekao je on.

(Kliker.info-Vijesti)

24.03.2021.

BORO KONTIĆ : NATO U FOKUSU RUSOFILA

24.03.2021.

DRAMATIČAN APEL I UPOZORENJE DR. GOJAKA : VIDITE DA SE PACIJENT UGUŠI PRED VAŠIM OČIMA, A NE MOŽETE POMOĆI








Ekipa N1 ušla je danas u Covid odjeljenje klinike Podhrastovi u Sarajevu gdje se više od godinu dana liječe najteži pacijenti oboljeli od korona virusa. Doc. dr. Refet Gojak, šef ovog odjela, radi od prvog dana, odnosno od prijema prvog Covid pacijenta. U razgovoru za N1 kazao je kako mu najteže kada mu pacijenti umiru na rukama, uprkos svim naporima koje ulože da ga spase.

Ističe da se stanje otkako su počeli s radom do danas, razlikuje drastično jer su na početku bili pacijenti s blažim kliničkim slikama, a da su sada sve teži i teži pacijenti. Obolijevaju i njegove kolege, a i sam je bio zaražen.

“Nakon godinu dana imao sam upalu pluća, danas mi je prvi radni dan. Najteže je kada dobijete teškog pacijenta za kojeg znate da mu je jako teško pomoći. To su pacijenti koji imaju tešku upalu pluća i zahtijevaju odmah respiratornu podršku.  Apelujem na građane da se na vrijeme i što prije jave ljekaru, nakon prvih simptoma, povišene temperature, slabosti, kostobolje itd,  i ne čekaju da se  teško razbole. Covid pneumonija brzo napreduje. Znam da nije jednostavno pacijentima, lutaju, ne znaju kome se javiti. Moraju znati da se prvo jave ljekarima opšte prakse. Na osnovu kliničke slike koju procijeni, ljekar uputi će prema odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi“, kazao doc. dr. Gojak.

Danas je na ovoj klinici 109 pacijenata. Pet će ih biti otpušteno kući, ali taj kapacitet će se popuniti već poslijepodne. Svi oni pacijenti koji više ne zahtijevaju kiseoničku podršku, bivaju otpušteni na kućno liječenje. Govoreći o najtežem slučaju, kazao je da ih je bilo više.

“Lično sam imao pacijente koji su mi umirali na rukama, vidite da se uguši pred vašim očima. Uključite sve mjere reanimacije, a ne možete pomoći. Najčešće se radi o trombu pluća, nekada srčanom zastoju”, kazao je doc. dr. Gojak. 

Na liječenju i poznati mikrobiolog prof. dr. Šukrija Zvizdić. Tu je od 9. marta i uskoro će biti otpušten.

“Nisam ni bio svjestan koliko je dramatična situacija, tek kada se čovjek inficira onda shvati. Ja sam prezadovoljan tretmanom, iznenađen sam stručnošću kadrova, sestrama, čistoćom, hranom i svime onim što je meni spasilo život. Bio sam na granici vamo ili tamo”, kazao je Zvizdić.

Za ljekare i medicinske sestre ovog Covid odjela ne ma odmora. I kada nisu tu, u pripravnosti su zbog teške situacije. Poručuju da, iako su na izmaku snaga, neće odustati do borbe za svakog pacijenta. Apelovali su na građane da im pomognu kako bi se ova noćna mora, koja traje više do godinu dana, što prije okončala.

(N1)

24.03.2021.

BAJDEN U ČETVRTAK SA LIDERIMA EU




//////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////


////////////////////


/////////////////////


///////////////////////////


/////////////////////////