Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.02.2021.

DENIS BEĆIROVIĆ PORUČIO SATTLERU: GASITI POLITIKE KOJE RUŠE BiH, A NE OHR

17.02.2021.

ZAŠTO JE IRMA BARALIJA IZDALA MOSTAR

17.02.2021.

AMBASADORI EU, SAD I OSCE-a SE OGLASILI O IZBORNOJ REFORMI U BiH



//////////////////////////


////////////////////////////


///////////////////////////

////////////////////////

/////////////////////////

////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////////


///////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////

//////////////////////


//////////////////////////////


////////////////////////


//////////////////////////

17.02.2021.

“QUO VADIS, AIDA?” : FILM JASMILE ŽBANIĆ U UŽEM IZBORU KANDIDATA ZA OSCARA

Američka akademija filmskih umjetnosti i nauka objavila je uži izbor kandidata u devet kategorija za 93. dodjelu prestižne filmske nagrade Oscar koja će biti održana 25. aprila. Film “Quo Vadis, Aida?” bh. režiserke Jasmile Žbanić nalazi se među kandidatima za najbolji film na stranom jeziku javlja Anadolu Agency (AA).

U kategoriji za najbolji dokumentarni film je 15 filmova i to: “All In: The Fight for Democracy”, “Boys State”, “Collective”, “Crip Camp”, “Dick Johnson Is Dead”, “Gunda”, “MLK/FBI”, “The Mole Agent”, “My Octopus Teacher”, “Notturno”, “The Painter and the Thief”, “76 Days”, “Time”, “The Truffle Hunters”, “Welcome to Chechnya”.

U kategoriji najbolji kratkometražni dokumentarni film su: “Abortion Helpline, This Is Lisa”, “Call Center Blues”, “Colette”, “A Concerto Is a Conversation”, “Do Not Split”, “Hunger Ward”, “Hysterical Girl”, “A Love Song for Latasha”, “The Speed Cubers”, “What Would Sophia Loren Do?”.

Film “Quo Vadis, Aida?” iz Bosne i Hercegovine nalazi se među kandidatima za najbolji film na stranom jeziku, gdje je još 14 filmova i to: “The Mole Agent” iz Čilea, “Charlatan” iz Češke, “Another Round” iz Danske, “Two of Us” iz Francuske, “La Llorona” iz Gvatemale, “Better Days” iz Hong Konga, “Sun Children” iz Irana, “Night of the King” Obala Slonovače, “I’m No Longer Here” iz Meksika, “Hope” Norveška”, “Collective” iz Rumunije”, “Dear Comrades!” iz Rusije, “A Sun” sa Tajvana i “The Man Who Sold His Skin” iz Tunisa.

Za najbolju šminku, u užem izboru je deset filmova i to: “Birds of Prey and the Fantabulous Emancipation of One Harley Quinn”, “Emma”, “The Glorias”, “Hillbilly Elegy”, “Jingle Jangle: A Christmas Journey”, “The Little Things”, “Ma Rainey’s Black Bottom”, “Mank”, “One Night in Miami…”, “Pinocchio”.

U kategoriji najbolja originalna muzika su: “Ammonite”, “Blizzard of Souls”, “Da 5 Bloods”, “The Invisible Man”, “Jingle Jangle: A Christmas Journey”, “The Life Ahead (La Vita Davanti a Se)”, “The Little Things”, “Mank”, “The Midnight Sky”, “Minari”, “Mulan”, “News of the World”, “Soul”, “Tenet” i “The Trial of the Chicago 7”.

Iz kategorije najbolja originalna pjesma, u uži izbor su ušle pjesme: “Turntables” (film: All In: The Fight for Democracy), “See What You’ve Done” (Belly of the Beast)”, “Wuhan Flu” (Borat Subsequent Moviefilm: Delivery of Prodigious Bribe to American Regime for Make Benefit Once Glorious Nation of Kazakhstan), “Husavik” (Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga), “Never Break” (Giving Voice), “Make It Work” (Jingle Jangle: A Christmas Journey), “Fight For You” (Judas and the Black Messiah), “Io Sì (Seen)” (The Life Ahead, La Vita Davanti a Se), “Rain Song” (Minari), “Show Me Your Soul” (Mr. Soul!), “Loyal Brave True” (Mulan), “Free” (The One and Only Ivan), “Speak Now” (One Night in Miami…), “Green” (Sound of Metal) i “Hear My Voice” (The Trial of the Chicago 7).

Za najbolji kratki animirani film, u užem izboru su filmovi: “Burrow”, “Genius Loci”, “If Anything Happens I Love You”, “Kapaemahu”, “Opera”, “Out”, “The Snail and the Whale”, “To Gerard”, “Traces” i “Yes-People”.

Filmovi “Bittu”, “Da Yie”, “Feeling Through”, “The Human Voice”, “The Kicksled Choir”, “The Letter Room”, “The Present”, “Two Distant Strangers”, “The Van” i “White Eye” su u kategoriji za najbolji kratki akcioni film.

Deset filmova je u užem izboru za najbolje vizuelne efekte: “Birds of Prey and the Fantabulous Emancipation of One Harley Quinn”, “Bloodshot”, “Love and Monsters”, “Mank”, “The Midnight Sky”, “Mulan”, “The One and Only Ivan”, “Soul”, “Tenet” i “Welcome to Chechnya”.

Glasanje počinje 5. marta i trajaće do 10. marta, a nominacije će biti objavljene 15. marta.

Oscar će biti održan 25. aprila i biće emitovan na televiziji ABC, kao i u više od 225 zemalja i teritorija širom svijeta.

(Kliker.info}

17.02.2021.

ZAŠTO JE VAŽNO DA RUŠITELJI NE VLADAJU GRADOVIMA KOJE SU SRUŠILI

ZASTO JE VAZNO DA RUSITELJI NE VLADAJU GRADOVIMA KOJE SU SRUSILI


Image result for hrvatska agresija na mostar fotos

Ne može se očekivati da duh grada obnove oni kojima je ovladao anđeo uništenja koji im je vodio ruku dok su razarali taj isti grad i njegov duh. Kada gradom zavladaju njegovi rušitelji, onaj koji zapravo vlada je Abadon, prerušen u duh nacionalizma, pogibli i propasti. Taj put nikuda ne vodi, niti se bilo šta dobro odatle može izroditi. Rđava je beskonačnost vladavina rušitelja, jer njima mržnje i uništavanja, bukvalnog ili simboličkog, nikad dosta, nezajazan je duh nacionalizma. Glad mu je beskrajna, a srce večno prazno. Praznina se nikada i ničim ne može ispuniti, a carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi.

Piše: Tomislav Marković

U ratovima koji su vođeni devedesetih godina masovno su ubijani ljudi, ali je ubijano i uništavano i sve što je ljudskom rukom stvoreno. U omiljene aktivnosti agresora spadaju ubijanje gradova, razaranje sakralne i kulturne baštine i uništavanje pamćenja, u tome su bili prosto neumorni.

U eseju “Ritualno ubijanje gradova” veliki graditelj, pisac i mislilac Bogdan Bogdanović je pisao: “Razmišljam o jednoj od mnogobrojnih abnormalnosti današnjeg građanskog rata. Nije mi jasna ta vojna doktrina koja nalaže kao jedan od prvih ciljeva, možda i kao prvi – rušenje gradova. Civilizovani svet će, ranije ili kasnije, s ravnodušnošću slegnuti ramenima na naša međusobna klanja. Šta bi drugo? Ali rušenje gradova neće nam nikada zaboraviti. Bićemo – i to baš mi, srpska strana – bićemo upamćeni kao rušitelji gradova, novi Huni”.

Razaranje najlepših gradova

Srpske snage su se zaista istakle u ubijanju gradova, srušili su Vukovar do temelja, razarali su Sarajevo četiri godine, uništavali su Dubrovnik, granatirali sve što stignu. Ali, ni drugi akteri nisu bili s raskida da razore neki grad, ukoliko im se ukaže prilika. HVO je u poslu uništavanja Mostara uspešno odmenio JNA i – ako tako može da se kaže za razaračke delatnosti – nadogradio bombaške akcije Momčila Perišića i njegove artiljerije. Rušilo se temeljno, a kao žrtva pao je čak i simbol grada, Stari most. U presudi šestorki, Prliću i drugima, pored raznih zločina protiv čovečnosti, navode se i druga njihova zlodela kao što su “uništavanja imovine tokom napada, zlostavljanja i razaranja imovine tokom operacija deložacije”, te “uništavanje imovine širokih razmjera koje nije bilo opravdano vojnom nuždom, uništavanje ustanova namijenjenih religiji ili obrazovanju”.

U navedenom eseju pisanom početkom devedesetih Bogdanović piše i ovo: »Da ne zaboravimo još jednu dijaboličnu okolnost! U pitanju su lepi, vrlo lepi, najlepši gradovi: Osijek, Vukovar, Zadar; sada su na redu Mostar i Sarajevo. Udar na Dubrovnik – užasavam se da to kažem, ali moram – bio je namerno usmeren na primerak izuzetne, gotovo simbolične lepote. Napadači podsećaju na ludaka koji lepoj ženi baca u lice sonu kiselinu i pritom joj obećava novo, lepše lice!«

Ubilačka ideologija na delu

Zaista su rušitelji obećavali da će izgraditi lepše gradove na ruševinama koje su stvorili. Tako su srpski intelektualci haubičnog habitusa sanjarili o novom Vukovaru koji bi bio izgrađen u nekom bizarnom, virtuelnom srpsko-vizantijskom stilu. Iza razaračkih poslova radnika na terenu stajala je jedna nihilistička, ubilačka, mrziteljska ideologija. Dovoljno je prisetiti se šta su srpski topovski intelektualci zborili tokom opsade Dubrovnika. Recimo, istoričar, profesor, akademik dr Radovan Samardžić: “Situacija za Dubrovnik nije opasna. To je prostituisani grad hotelijera, gde dolaze američke babe, britanski pederi, glupi Francuzi i nemačke daktilografkinje. Jugoistična Evropa je ionako napola kolonija nemačkih daktilografkinja. (Poljski list Spotkani, 25. novembar 1991).

A onima koji su se zalagali protiv rušenja Dubrovnika, ovako je odgovorio nacionalni bard, popularni ćerač Matija Bećković, na Drugom kongresu srpskog ujedinjenja u Čikagu, 5. novembra 1991. godine: “Iz oplakivanja gradova koji nisu postradali vidi se ravnodušnost prema hiljadama ljudi koji su pobijeni. Ispada da bi Hitler da se sklonio u Dubrovniku, bio pod zaštitom UNESCO-a”. I zato nije bila šteta, po Bećkoviću, ubiti velikog pesnika Milana Milišića na kućnom pragu. Kad Ćerač nekom prebacuje ravnodušnost prema postradalim ljudima, to možemo shvatiti samo kao još jednu neuspelu pošalicu ovog humoriste od 120 milimetara. Tako to biva kad – što bi rekao Marko Vešović – bardovima dojadi da barduju, pa stanu da bombarduju.

Pred rušiteljima su svi jednaki – i sela i gradovi

Istini za volju, rušitelji nisu bili nikakvi kultur-rasisti, to im se zaista ne može prebaciti. Sa podjednakom strašću i zanosom su rušili gradove, palili sela i zaseoke i čitava naselja sravnjivali sa zemljom. Gorele su kuće i po gradovima i po selima, tu nije bilo nikakve diskriminacije, niti opozicije urbano-ruralno. “Na bosanskoj strani, na lijevoj obali Drine, nekoliko stotina metara od Srbije, u selu Klotjevac stajale su kuće mojih roditelja i moje šire familije. U ljeto 1992, artiljerija s Tare, u susjednoj Srbiji, sravnila je cijelo selo sa zemljom”, svedoči Hariz Halilović.

“Oko mene svuda spaljene i porušene kuće, sravnjena kompletna sela. Nekoliko kilometara dalje, na jednom brdašcu, tri tenka, cevima okrenuta prema mom selu”, svedoči Bahri Cani o razaranju u kosovskoj opštini Lipljan 1998. godine. Oni tenkovi su završili svoj posao uspešno: i Canijevo selo Baice sravnjeno je sa zemljom. Nebrojena su ovakva svedočanstva, dug je spisak potpuno razorenih naselja, devastiranih gradova, spaljenih kuća, uništenih porodičnih albuma i tragova sećanja.

Uništiti ljude i njihovih ruku dela, razoriti sve što podseća na civilizaciju, devastirati zajednički život, uništiti sve što je obeleženo kao drugo i drugačije – to je bio jedini amoralni imperativ rušitelja i ubica. Abadon, anđeo uništenja, anđeo bezdana javio se kao duh nacionalizma, obuzeo ljudske duše i krenuo u još jedan pohod anihilacije, predvodeći armadu skakavaca, kao u Apokalipsi apostola Jovana. Biblijski pojam “abadon”, što znači uništenje u srpskom prevodu se javlja i kao pogibao i propast. Čitav svetonazor rušilaca mogao bi stati u jedan polustih iz “Priča Solomonovih”: “Grob i propast nikada se ne mogu zasititi”.

Kad rušitelji zavladaju

Rat je zaustavljen, došlo je vreme kakvog-takvog mira, ali anđeo uništenja i dalje vlada premnogim ljudskim dušama. A mnogi od onih koji su posednuti duhom razaranja vladaju gradovima koje su rušili i selima koja su spaljivali i sravnjivali sa zemljom. Teško je zamisliti veću nakaznost od toga da rušitelj vlada gradom koji je rušio, takva nepravda naprosto vapije do neba.

Kada rušitelji preuzmu grad u svoje ruke, nastaviće tamo gde su stali, nastaviće sa rušenjem i u mirnodopskim uslovima, jer drugačije ne umeju i za drugo ne znaju. Ako sada ne mogu da ruše građevine i da ubijaju ljude, uništavaće ono što im je dostupno: samu ideju grada i zajedničkog života u njemu. “Bojim se, žalosno je reći, naših majstora rušitelja. Jer, gradovi se ne ruše samo spolja i fizički, već se mogu razarati iznutra i duhovno”, pisao je Bogdan Bogdanović.

Besmisleno je da rušitelji gradova i sela upravljaju naseljima koja su uništavali. Oni su već pokazali šta umeju, a od njihovog umenja gradovi i sela umalo nisu potpuno iščezli i opusteli.

Da bi neko uopšte vodio grad i opštinu, mora ih razumeti i voleti, kao što bi morao da razume i ljude i da za njih ima makar zrno empatije, a rušitelji mrze sve što čoveka čini čovekom. Njihova uprava je zaludna rabota i vrhunski apsurd.

Carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi

Grad je pluralitet, mnoštvo i raznovrsnost, a rušitelji znaju samo za Jedno, u čije ime uništavaju. To Jedno može nositi različite obrazine – nacije, klase, Boga, ideologije – ali ishod je uvek isti i meri se brojem leševa i satrvenih ljudskih naseobina. U čije ime su uništavali, u njegovo ime će i vladati.

Grad je složeni sistem metafora, a rušitelji znaju samo za doslovnost nasilja.

U gradu kojim vladaju rušitelji ne žive građani, već taoci zlikovačke bande.

Ako nema boljeg čuvara grada od onog koji ga je rušio, onda je vuk idealan kandidat za pastira, lav za upravnika parka prirode, a Kain za čuvara brata svojega.

Prema Mirči Elijadeu, prvobitna ljudska naselja nastaju kao ritualno ponavljanje kosmogonije, po modelu božanskog stvaranja. Kao što je Bog stvorio svet, tako i čovek stvara selo ili grad. Prostor koji je čovek uredio i u njemu se nastanio pretvara se u kosmos. I zaista, svaka ljudska nastamba, kolika god bila, predstavlja kosmos u malom, jedan uređeni svet po meri čoveka. Kada rušitelj udari na čoveka i njegov grad, varoš ili selo – on simbolički pokušava da uništi čitav svet. Poveriti takvim ljudskim ništarijama – koje služe Ničemu i nastoje da sve pretvore u ništa – da vladaju onim što nisu uspeli da sruše do kraja, ravno je samoubilačkom poduhvatu. I nastavku uništavanja sveta.

Ne može se očekivati da duh grada obnove oni kojima je ovladao anđeo uništenja koji im je vodio ruku dok su razarali taj isti grad i njegov duh. Kada gradom zavladaju njegovi rušitelji, onaj koji zapravo vlada je Abadon, prerušen u duh nacionalizma, pogibli i propasti. Taj put nikuda ne vodi, niti se bilo šta dobro odatle može izroditi. Rđava je beskonačnost vladavina rušitelja, jer njima mržnje i uništavanja, bukvalnog ili simboličkog, nikad dosta, nezajazan je duh nacionalizma. Glad mu je beskrajna, a srce večno prazno. Praznina se nikada i ničim ne može ispuniti, a carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi.

17.02.2021.

SLUŽBENI ZAGREB (BAŠ KAO I HDZ BiH) LAŽNO TUMAČE NAČIN BIRANJA ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA BiH - ZA DOKAZ O LAŽIMA HRVATSKE POLITIKE NA ČELU SA HDZ-OM HRVATSKE I HDZ-OM BiH GOVORI NAPISANI KOMENTAR


Image result for kukasti krst fotos


Kako službeni Zagreb (baš kao i HDZ BiH) tumači način biranja članova Predsjedništva BiH i njihovu ulogu. Uporno se, naime, sugerira, zapravo agresivno nameće zaključak kako Željko Komšić, član Predsjedništva izabran iz redova hrvatskoga naroda nije izabran u skladu ni sa slovom, ni s duhom Daytonskog sporazuma i kako on “ne predstavlja Hrvate”, jer je očito izabran (i) glasovima Bošnjaka. Pri tome nikoga ne smeta da je na isti način i pod istim uvjetima za člana Predsjedništva svojedobno izabran Dragan Čović, sadašnji predsjednik HDZ BiH. Niti se tada govorilo, vapilo gotovo, o nasilju, neki će reći čak i zulumu, nad Hrvatima. No, kako je Komšić u izborima za aktualno Predsjedništvo porazio Čovića, koji je ponovo kandidirao, digla se kuka i motika. Da bi sve kulminiralo izjavom hrvatskoga ministra vanjskih poslova Gorana Grlića-Radmana kako “nitko u Zagrebu neće službeno primiti Željka Komšića, jer on ne predstavlja Hrvate u BiH, budući da je izabran glasovima Bošnjaka.”

Da najprije raščistimo ovo potonje. Da, Komšić jest izabran i glasovima Bošnjaka, ali nedvojbeno i glasovima Hrvata, koji nisu homogeno dali svoj glas Čoviću. A je li to u suprotnosti s Daytonom? Kategorički je odgovor: nije!

Daytonski sporazum, a to je zapravo set sporazuma i ugovora, među kojima je i Ustav BiH, vrlo jasno kaže, ovo je doslovni citat: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine tri člana: jedan bošnjački i jedan hrvatski od kojih se svakoga izravno bira na području Federacije, i jedan srpski kojega se izravno bira na području Republike Srpske”. Pa da ponovimo i utvrdimo gradivo. Piše li igdje u Ustavu BiH da član Predsjedništva iz sastava jednoga od triju konstitutivnih naroda u Predsjedništvu zastupa taj narod? Ne piše! Niti piše, niti se to može na bilo koji način iščitati iz citirane odredbe.

Piše li igdje da člana Predsjedništva iz redova jednoga od konstitutivnih naroda biraju, ili smiju birati samo pripadnici toga naroda? Ne piše! Dapače, vrlo je jasno rečeno da se oni biraju na teritorijalnoj osnovi, što znači da se srpskoga člana bira na području (teritoriju) Republike Srpske, a bošnjačkoga i hrvatskoga na području Federacije BiH. Dakle, u pitanju je teritorijalni, a ne nacionalni ključ, naime određuje se da će birači s ovoga ili onoga područja (entiteta) birati ovoga ili onoga (one) članove Predsjedništva, ali se nigdje, ama baš nigdje ni ne aludira na to da bi pripadnici bilo kojega konstitutivnog naroda birali svoje predstavnike, odnosno da u izborima za članove Peredsjedništa ne bi smjeli sudjelovati pripadnici onoga konstitutivnog naroda koji ne dijele nacionalnost sa članom Predsjedništva za kojega glasaju.

Sve priče o tome, a i s time smo danas suočeni, kako su oni koji su pisali ustav BiH zapravo imali na umu, da su pretpostavljali kako će svaki konstitutivni narod birati u Predsjedništvo “svojega” predstavnika, da su – prema tome – imali na umu nacionalni kriterij, samo su to – eto – nekako zaboravili jasno formulirati, krajnje su neozbiljne i neutemeljene.

Pa evo i još jednog ključnog doslovnog citata: “Članove Predsjedništva izravno se bira u svakom entitetu (pri čemu svaki birač glasa za jednoga člana Predsjedništva)”. Naglasak je, vidimo, na tome da jedan glasač dade svoj glas samo jednome kandidatu za člana Predsjedništva. Jedan glas – jednome kandidatu. U Republici Srpskoj – srpskome, mada i tamo, svim etničkim čišćenjima usprkos, živi još poneki i Hrvat i Bošnjak, a u Federaciji BiH, hrvatskom i bošnjačkom. Pri čemu i opet nije rečeno, ni natuknuto tko ima pravo birati kojega kandidata, što znači da je svatko tko živi u Federaciji BiH slobodan odlučiti hoće li dati svoj glas hrvatskom, ili bošnjačkom kandidatu za člana Predsjedništva. Pa vrijedi ponoviti: nigdje se, ni slovom, ali ni duhom Daytona ne implicira da bi srpskoga člana Predsjedništva BiH smjeli birati samo Srbi, bošnjačkoga samo Bošnjaci, a hrvatskoga – samo Hrvati. Ponovimo: nigdje!

Savršeno je jasno, a to zaista proizlazi i iz slova i duha Daytona, odnosno Ustava BiH da, jednom izabrani, članovi Predsjedništva ne predstavljaju konstitutivni narod kojemu pripadaju, nego samo i jedino: Bosnu i Hercegovinu. Napokon, zašto bi se inače tijelo u koje su izabrani zvalo Predsjedništvo BiH? A ono funkcionira – kako? I to je predviđeno Ustavom, pa ćemo naprosto citirati: “Predsjedništvo bira jednoga svojeg člana kao predsjedajućeg. Predsjedništvo će odlučiti hoće li se Predsjedajući birati rotacijom, ili na neki drugi način.”

I, napokon, što – uz ostalo – radi Predsjedništvo? Odgovor na to pitanje iznimno je važan upravo u kontekstu sada i službeno proglašenoga bojkota jednoga njegovoga člana od strane Republike Hrvatske.  Citirajmo još jednom, i ovoga puta doslovno, Ustav BiH: “Predsjedništvo je odgovorno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.”

E sada, da posložimo sve elemente u zaokruženu sliku i da završimo lekciju. Članove Predsjedništva bira se iz redova triju konstitutivnih naroda, ali na teritorijalnom, a ne nacionalnom principu. Svatko s pravom glasa ima pravo izaći na izbore na području (entitetu) gdje živi i dati svoj glas jednome članu Predsjedništva. Nigdje nije ni natuknuto da bi to trebao biti onaj kandidat koji je iste nacionalnosti kao i glasač. Jednom izabrano, Predsjedništvo djeluje kao kolektiv, odluke donosi koncenzusom (zato je ovo sadašnje praktično paralizirano, jer u svojem sastavu ima člana koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, ali kojega službena Hrvatska rado prima), a jedna od njegovih nadležnosti je vođenje vanjske politike. Što u tome kontekstu onda znači izjava ministra Grlića-Radmana kako nitko u Hrvatskoj neće službeno primiti člana Predsjedništva BiH Željka Komšića?

Znači i može značiti samo jedno: da službeni Zagreb prekida odnose sa susjednom i međunarodno priznatom državom. Kako bi se, naime, ti odnosi mogli realizirati, ako je Predsjedništvo BiH ono tijelo što vodi vanjsku politiku države, ako ono djeluje kao kolektiv, a Hrvatska odbija primiti jednoga njegovog člana? Drugim riječima, Hrvatska odbija odnose s Predsjedništvom BiH, koncentrirajući se na Mostar i na HDZ BiH. Pri tome, lažno predstavljajući Dayton i njegove odredbe Hrvatska “gura” neizravno, ali ne i manje jasno tezu kako su u BiH Hrvati samo oni koji su članovi tamošnje HDZ. Nije to vjerojatno strano ni hrvatskome HDZ-u, ali to je već neka druga priča.

U svemu tome djelovanje Željka Komšića ostavljamo po strani. Govorimo o načelima, o Ustavu BiH, o slovu i duhu Daytona i o tome kako se stvari lažno prikazuju.

Ukratko: hrvatska visoka politika i oni koji je predstavljaju, zaslužuje da joj se, u kontekstu poznavanja BiH, Daytona, ali i vođenja cjelokupne politike prema BiH i Hrvatima u toj državi (a Hrvati u BiH ne žive samo u Hercegovini, mada to službeni Zagreb voli “zaboravljati”!) jasno i glasno kaže: sjedi – jedan! Bilo bi dobro da takvu ocjenu napokon izrekne i toliko spominjana međunarodna zajednica, konkretno Evropska unija, umjesto što se, zbog hrvatskoga članstva u Uniji, pravi slijepom i gluhom u odnosu na poteze Zagreba, koji – uostalom – nisu od jučer. To će se sljepilo, potraje li, obiti o glavu ne samo Hrvatima u BiH, ne samo službenom Zagrebu i odnosima RH – BiH, nego i Evropi koja je već jednom bila prisiljena gasiti požare na jugoistoku Evrope.

Bude li se čekalo, bude li se tolerirala samovolja bazirana na lažima, neće samo hrvatska službena politika biti ona kojoj će se morati reći: sjedi – jedan!

17.02.2021.

BAKIR IZETBEGOVIĆ REVOLTIRAN: NAŠA STRANKA JE IZDALA MOSTAR

BAKIR IZETBEGOVIĆ REVOLTIRAN: "Irma je izdala Mostar, onaj patriotski dio koji je patio tokom AGRESIJE, Naša stranka se PRIBLIŽAVA HDZ-u..."

“Čudno je bilo i kandidovanje Boriše Falatar svojevremno koji je bio direktna konkurencija Željku Komšiću, čudne su izjave Boške Ćavar o Komšiću, sve je suspektno. Treba dobro otvoriti oči jer prozivaju SDA, a postepeno se približavaju HDZ-u. Ta ekipa koja je nastala nakon članstva u SDA uporno pravi poviku na vuka, a izgleda da se lisice spremaju odnijeti meso. Kad vidite šta su uradili u Srebrenici, kako je NiP pomogao Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši, kako su u Tuzli uvukli HDZ, vidite da su oni odlučili da se bore protiv SDA, a ne protiv onih koji su realni problem u BiH, protiv HDZ-a i SNSD-a”, rekao je Izetbegović.


BAKIR IZETBEGOVIĆ REVOLTIRAN: 'Irma je izdala Mostar, onaj patriotski dio koji je patio tokom AGRESIJE, Naša stranka se PRIBLIŽAVA HDZ-u...'

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović kazao je za “Vijesti u 7” televizije Hayat, komentarišući pobjedu Marija Kordića u Mostaru, da Irma Baralija nije donijela izbore u Mostar nego SDA i da je Baralije izdala grad na Neretvi.

Izetbegović je kazao SDA na procesu vezanom za Mostar radi deceniju i da se jako dugo približava rješenju koje će pružiti šansu probosanskim snagama da konačno izaberu gradonačelnika.

“Da ja nisam na sto stavio element da ćemo razgovarati o Izbornom zakonu ne bi bilo izbora. Uložen je ogroman napor koji se loše završio. Nije Irma Baralija donijela izbore u Mostar nego SDA. Baralija je izdala Mostar, onaj patriotski dio koji je odvođen u logore i koji je patio. Naša stranka zna kakav je HDZ i šta radi i dobro su znali šta će se desiti kada Zlatku Guzinu ne daju glas. Ovo je bila izdaja Mostara”, rekao je Izetbegović.

Kazao je da se lider Naše stranke Predrag Kojović činio iskrenim kada je predložen rotirajući model za gradonačelnika, ali da možda nije uspio “vladati” svojim vijećnicama.

“Čudno je bilo i kandidovanje Boriše Falatar svojevremno koji je bio direktna konkurencija Željku Komšiću, čudne su izjave Boške Ćavar o Komšiću, sve je suspektno. Treba dobro otvoriti oči jer prozivaju SDA, a postepeno se približavaju HDZ-u. Ta ekipa koja je nastala nakon članstva u SDA uporno pravi poviku na vuka, a izgleda da se lisice spremaju odnijeti meso. Kad vidite šta su uradili u Srebrenici, kako je NiP pomogao Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši, kako su u Tuzli uvukli HDZ, vidite da su oni odlučili da se bore protiv SDA, a ne protiv onih koji su realni problem u BiH, protiv HDZ-a i SNSD-a”, rekao je Izetbegović.

Smatra da je lakše optuživati SDA nego se suočiti s pravim problemima, te je pozvao građane da ne najsjedaju na spinove.

“Ima ih previše, to vrijeđa inteligenciju ljudi jer se optužuju oni koji rade i nešto su napravili, a dodvoravaju se HDZ-u”, zaključio je.

Osvrnuo se i na konstantno prebacivanje odgovornosti na njega, ali i SDA.

Pogledajte u Srebrenici SDP-ov ustupak prema SNSD-u, zatim ta ekipa bivših SDA-ovaca, stranaka koje su nastale iz SDA, NiP, PDP, još neke, plus ljevičarske građanske stranke koje su napravile jednu grupaciju stranaka protiv SDA. One uporno prave poviku na vuka, a izgleda da se lisice spremaju da mesu odnesu. Kada vidite šta se dešava u Srebrenici, kako je NiP olakšao u Novom travniku HDZ-u da izabere načelnika i pokušao mu pomoći u Jajcu, kako su pomogli Abdiću da ostane u Velikoj Kladuši, kako su u Tuzli uvukli sada HDZ u vlast. Ovo što sam spomenuo sa Falatarom, što dakle olakšava HDZ-u da se nosi sa Komšićem i DF-om, vidite da su ustvari oni odlučili da se bore protiv SDA, a ne protiv onih koji su realno problem u ovoj zemlji, protiv HDZ-a i SNSD-a. Tamo gdje je SDA, tu se ova država branila i to su neosporne činjenice. Napravili smo Armiju RBiH i taj dio BiH je odbranjen. Zatim, poslije rata tu se demokratija razvijala, slobodni mediji, višestranačje, nevladine organizacije i na tom dijelu gdje je SDA dvije trećine PDV-a se pribire na tom dijelu teritorija i mi smo problem za njih. Zato što je teško prodrijet gdje su realni problemi, problematične stranke za BiH. Lakše se nositi sa SDA u tom miljeu koji smo mi stvorili, ovakvim kakvim sam sad rekao i optuživati SDA. Mislim da se sada konačno otkrivaju lica i stavljaju karte na sto i obraćam pažnju građanima i javnosti da ne nasjedaju na spinove jer ih ima previše. To vrijeđa inteligenciju ljudi, kako se optužuju oni koji nešto rade, koji su nešto napravili i kako se ustvari ovaj Blok približava postepeno i dodvorava prije svega HDZ-u. Jer Konakovićeva izjava da treba omogućiti Hrvatima da biraju svog člana Predsjedništva je sve na liniji tog njihovog približavanja zajedničkom, a linijom manjeg otpora, udar na SDA umjesto udara na ono što je problem u ovoj zemlji, a to je uzimanja prostora građanskim strankama kroz ono što rade HDZ u Domu naroda – napominje Izetbegović.

17.02.2021.

VANJSKA POLITIKA SAD: BALKAN NIJE PRIORITET, ALI NEKA RJEŠENJA SU MOGUĆA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
88949876

Powered by Blogger.ba