Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.02.2021.

DANIEL SERWER: KANTONI I ENTITETI, TE MOGUĆNOST VETA, MORAT ĆE NESTATI

Serwer: Kantoni i entiteti, te mogućnost veta, morat će nestati

Serwer: Kantoni i entiteti, te mogućnost veta, morat će nestati
Foto: Tanjug

Predsjednik Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara.

Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Mijanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan.

O tome kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz Sjedinjenih Država koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu. Svi se slažu da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec dana, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.

„Također znamo da je su Joe Biden i Angela Merkel, njemačka kancelarka, razgovarali i o Zapadnom Balkanu. To je interesantno“, kaže McCarthy. „Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom.“

David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje: „Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).“

Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, Georgea W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona:

“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo.”

McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.

Uzimajući u obzir američke interne probleme, te dešavanja u drugim dijelovima svijeta, sagovornici Glasa Amerike kažu da nisu sigurni koliko će zapravo Zapadni Balkan biti u fokusu administracije Joe Bidena. Kao izazov navode i razmimoilaženja sa evropskim partnerima po različitim pitanjima. Primjerice, Njemačka i Rusija sarađuju na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2), čemu se Sjedinjene Države protive.

„Ne možemo očekivati da će Zapadni Balkan biti prioritet prvog reda za administraciju“, kaže McCarthy. „Moramo uzeti u obzir ne samo međunarodnu scenu, nego i domaća pitanja kojima se nova administracija mora baviti, poput odgovora na pandemiju i političke polarizacije, koja nažalost raste u našoj zemlji. Tako da će se morati fokusirati na to, jer to očekuju i birači.“

McCarthy objašnjava da će Bidenova administracija Balkan posmatrati kao priliku da bude uključena u dešavanja, što je radila i administracija Donalda Trumpa, ali je imala drugačiji pristup i djelovala samostalno:

„Bidenova administracija će vjerovatno veći prioritet staviti na saradnju sa Evropljanima. Ali mislim da ćemo vidjeti razlike u politikama koje zbog takvog samostalnog (američkog) pristupa nisu bile toliko uočljive tokom protekle četiri godine. Ne mislim da će se Brisel i Washington slagati po svim pitanjima, ali će biti mnogo otvoreniji za razgovore.“

BiH: Mali, ali konkretni koraci

Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.

Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Daytonskog sporazuma.

„Da bi riješili zastoj u Bosni, američki i evropski predstavnici moraju napraviti plan djelovanja za ustavne, administrativne i izborne reforme“, rekao je tada ekspert za Zapadni Balkan Janusz Bugajski, dodajući da je potrebno jačati centralnu vladu, a smanjivati finansiranje entiteta i kantona.

Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH: „Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, morat će nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava.“

Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.




(Vijesti.ba / VOA)

13.02.2021.

MEMORIJALNI CENTAR SREBRENICA: RADIO JE BIO KLJUČNI GLAS PRED NADOLAZEĆI GENOCID

13.02.2021.

FILM "QUO VADIS, AIDA?" U UTRCI ZA OSKARA: USPJEH PLANETARNIH DIMENZIJA - FILM GOVORI O GENOCIDU U SREBRENICI

Film “Quo Vadis, Aida?” u utrci za Oskara: Uspjeh planetarnih dimenzija


Film rediteljice Jasmile Žbanić “Quo Vadis, Aida?”  u utrci je za nagradu Oskar, Američke akademije. Riječ je o kategoriji za najbolji film van engleskog govornog područja. Nominirano je više od 90 filmova iz cijelog svijeta, a u naredni krug kvalificiralo se 15 filmova, u kojem će pet biti nominovano.

– Golemo je to, film o nama, našem stradanju, ispričan na visoko umjetnički način, film koji potvrđuje da je umjetnost vrhunac spoznaje. 15. marta će se znati koji su filmovi nominirani za Oskara, ali je i ovo golemo. Film iz Bosne, koja ne voli umjetnost, došao na korak do vrha – naveo je, između ostalog, Izudin Bajrović jedan od glumaca u ovom filmu.

Film “Quo Vadis, Aida?” svjetsku premijeru imao je u takmičarskom programu Venecijanskog filmskog festivala, nakon čega je prikazan i na Toronto Film Festivala.

Jednu od prvih reakcija na ovu sjajnu vijest imao je bh. reditelj koji je objavio:

„ŠAMPIONI SRCA

Oskar – uži izbor za nominaciju za “Quo Vadis, Aida?”!!! Od preko 90 filmova iz cijelog svijeta, 15 se kvalifikovalo za naredni krug u kojem će 5 biti nominovano. Ovo je toliko ogromno za film iz jedne male i siromašne zemlje, da je jednostavno nemoguće izraziti dimenziju tog uspjeha! Jasmila Žbanić, rediteljica i Damir Ibrahimović, producent, su šampioni srca; to su ljudi koji svakom svojom porom dišu film, koji su posvećeni izvan opisivog i koji su veliki majstori svog posla. Jasna Đurićić, čija gluma u ovom filmu ulazi direktno u krvotok gledaoca, predvodi izvrsne glumce, a Christine A. Mayer, brilijantna direktorica fotografije, predvodi izvrsnu umjetničku ekipu ove filmske epopeje o Srebrenici!“ – napisao je Haris Pašović u svojoj objavi.

Dodjela Oskara, zbog pandemije koronavirusa, neće biti održana u februaru, već je planirana za 25. april.

Film Jasmile Žbanić koji govori o genocidu u BiH.

13.02.2021.

ZIJA DIZDAREVIĆ : PROŠLOST I SADAŠNJOST RAZARAJU BUDUĆNOST

Prošlost i sadašnjost razaraju budućnost

Za zaustavljanje propadanja bh. društva i rastakanja države nužno je odlučno djelovanje u četiri smjera: denacifikacija, antikorupcijska ofanziva, bezuslovna provedba odluka Evropskog suda za ljudska prava, političko-bezbjednosni konsenzus SAD i EU za BiH. Može li u tome pomoći sendvič-model  Bassuenera, Perry, Vogela, Webera?

Autor: Zija Dizdarević

Bosna i Hercegovina je u najtežoj situaciji od Mirovnog sporazuma. Dominiraju politike destrukcije, državne institucije su u blokadi, Republika Srpska je u (protu)dodikovskoj groznici, FBiH je u svojevrsnoj anarhiji, zdravstvena situacija je krajnje zabrinjavajuća (ne radi se samo o pandemiji već i stanju sa zdravljem i zdravstvom generalno), socioekonomsko stanje se pogoršava iz dana u dan, zemlja demografski, intelektualno, naučno i stručno onemoćava. Susjedi su prema BiH sve bezobzirniji. Ne znamo šta će SAD činiti ovdje pod vođstvom Joe Bidena, Evropska unija ne zna šta će sa sobom i kako se dogovorno postaviti spram globalnih igrača, Njemačka čeka novog kancelara a već teži da osvoji poziciju visokog predstavnika u BiH s nejasnim mandatom. Velika Britanija je u postbrexitnoj tranziciji, a važan je akter i nama. Rusija ponovo poručuje da BiH i Zapadni Balkan smatra (i) svojom interesnom sferom.

Uprkos svemu, nužno je što brže i smislenije djelovanje s vana i iznutra, kako bi se zaustavila degresija u BiH. Eskalacija bh. krize nikako ne bi imala samo regionalni karakter. Neki potezi ukazuju da je moguće i u ovako krajnje neveseloj situaciji početi s obećavajućim promjenama.    

Morbidne ideološke matrice

Visoki predstavnik Valentin Inzko čini se da je odlučan da pri kraju mandata učini nešto trajnije korisno za detoksikaciju političke atmosfere i međuetičkih odnosa u BiH. Nakon što je od Narodne skupštine Republike Srpske zatražio da poništi odluke na osnovu kojih su dodjeljena priznanja ratnim zločincima (Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić…), a kojima je presuđeno u Hagu, uslijedila je provokacija Kluba SNSD-a zahtjevom da Inzko podnese izvještaj o svom radu NSRS-u. Odgovorio je: “Vrlo rado ću doći u Banju Luku i reći šta je pogrešno sa odlikovanjem ratnih zločinaca i zašto se NSRS treba o tome očitovati i dodao: “Ako se ne povuku odlikovanja sigurno će to biti posljedica. To će biti i poticaj za nametanje Zakona o negiranju genocida i to je dokaz više da je ovaj zakon potreban”. Rok za poništavanje priznanja zlotvorima je tri mjeseca, a ako do 11. jula ne bude usvojen zakon kojim se sankcioniše negiranje genocida, visoki predstavnik će ga nametnuti. Inzko je već dobio jednu bitku na tu temu. Skinuta je ploča s imenom Radovana Karadžića po kojem je nazvan Studentski dom na Palama.

Ordenja, ploče, slavljenje ratnih zločinaca i njihovih užasavajućih djela, negacija genocida i prijetnje novim, četničke provokacije… Sve to ukazuje na suštinu – ne samo da je Republika Srpska nastala i traje na najtežim zločinima, ne samo da se to smatra normalnim i potrebnim u odbranu srpstva, već je to potvrda poistovjećivanja ratne i dejtonske Srpske i ideološko-politička platforma sa koje vlasti i najuticajniji dio opozicije djeluje prema tamošnjim građanima i onima koji Srbi nisu, prema bh. državi. Republika Srpska je nastala kao negacija Bosne i Hercegovine i traje slijedom tog određenja. Tome je itekako doprinijelo ostavljanje naziva po samo jednom narodu gotovo polovine zemlje, na prostoru gdje je prije prije rata živjelo preko 40 odsto onih koji se nisu izjašnjavali kao Srbi.

Ohrabrenje za nastavak takve politike objektivno je bilo i odbijanje Alije Izetbegovića da bude zabranjena Srpska demokratska stranka, kao središnji unutrašnji akter bh. tragedije. Ukidanje SDS-a bila bi opominjuća poruka svim velenacionalističkim politikama. Ovako, to je pomoglo i rehabilitaciju druge nacionalističke antibosanskohercegovačke platforme – Hrvatske Republike Herceg-Bosne, praćenu nepriznavanjem ratnih zločinstva učinjenih u ime te paradržavne tvorevine, pravdanjem i veličanjem hrvatskih ultranacionalista osuđenih od Haškog tribunala. U sjeni tih projekata opstaje u nekim glavama i iluzorni mladomuslimanski panislamizam, a iz prikrajka viri fildžan-država.

Umjesto denacifikacije u Bosni i Hercegovini je došlo do donacifikacije u političkim djelovanjima. Na valu antikomunističke euforije revitalizirane su nacifašističke ideologije zbog kojih je Bosna i Hercegovina daleko najviše stradala u Drugom svjetskom ratu u jugoslovenskim okvirima i šire. O tome svjedoče i održavanja kulta najmračnijih zločinaca iz tog vremena (Ante Pavelić, Draža Mihailović i njihove bratije), veličanje njihovih podržavalaca, podizanje spomenika i nazivi ulica po njima.

Stoga je posebno vrijedno što je poslanik Naše stranke Damir Arnaut u Predstavničkom domu Parlamenta BiH izborio, ako ne zakon, ono bar inicijativu koja traži od lokalnih zajednica da promijene nazive ulica, trgova i mjesta koja nose naziv po osobama što su na bilo koji način povezane ili su sarađivale s fašističkim i nacističkim pokretom u Drugom svjetskom ratu. Vidjećemo šta će biti od toga. Od najuticajnih stranaka u državnoj vlasti jedino je HDZ bio protiv. Tu dolazimo do odgovornosti SDA i stranaka koje su je pratile u tome za nazive ulica i javnih institucija muslimana što su riječju i djelom zdušno bili uz tzv. Nezavisnu državu Hrvatsku ili hitlerovski simpatizeri i podržavaoci.

Tim morbidnim ideološkim matricama želi se zatrti najvrjednija ideološka tekovina BiH – anti(naci)fašizam kao temelj na kojem je sazdana savremena bh. država. To je i politička osnova na kojoj je uspostavljena Evropska zajednica (unija). U EU žmire pred tim negatorskim faktima, koji nisu karakteristični samo za BiH, već su vidni diljem Evrope a evo i u SAD. Denacifikacija političkog života, društvene komunikacije i javnih prostora u BiH bitna je za EU.

Stranačko-liderska uzurpacija

(Post)dejtonski namjesnici u BiH kreirali su sigurnosni i pravosudni sistem. Rezultat je poražavajući. Da se, ipak, može nešto (u)činiti u saradnji vanjskih i unutrašnjih činilaca govore vijesti iz Kantona Sarajevo, gdje je u uredu za borbu protiv korupcije savjetnik američki ekspert Eric Larson. Tako su, zbog neprijavljivanja cjelokupne a znatne imovine, podnesene prijave protiv tri bivša načelnika i jednog opštinskog vijećnika, kadrova SDA, peti je vijećnik iz Prve stranke.

Visoki kadrovi SDA, uz sami bok predsjednika Bakira Izetbegovića, na meti su medija, istraga i sudskih procesa zbog sumnji za korupciju u zdravstvu, zapošljavanju… (Asima Sarajlić koji je podnio ostavke na funkcije u SDA, Fadil Novalić…). Sudstvo se bavi i šefom OSA-e Osmanom Mehmedagićem, bezbjednjakom oca i sina Izetbegović.

Oko prvog čovjeka SDA stvorena je krajnje neprijatna atmosfera. Njegovi najdraži neprijatelji i koalicioni partneri Milorad Dodik i Dragan Čović do sada su uspješno eskivirali sumnje i optužbe za visoku korupciju. Dodika more sad druge brige (osim naprijed navedenog, gubitak Banje Luke i Bijeljine, afera Ikona, pozicija u Beogradu…). Čović osluškuje šta bi njega moglo krupnije zadesiti. Trenutno, Komisija za odlučivanje o sukobu interesa je pokrenula postupak protiv zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i čelnika HDZBiH Dragana Čovića. Naime, Čović je 2017. godine istovremeno bio član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (koji djeluje kao paradržavni parlament), političkog nevladinog udruženja koje je dobilo budžetski novac.

Vidjećemo kakav će biti krajnji ishod navedenih slučajeva. To su tek neke indikacije o korupcionaško-klijentelističko-nepotističkoj trovladavini BiH koja ljudske, prirodne, društvene resurse eksploatiše za nezajažljivo bogaćanje, snaženje, očuvanje i samoreprodukciju vladajućih elita. Ovdje je nužna smislena i rezolutna antikorupcionaška ofanziva koja bi – uz neophodno učešće vanjskih autoriteta i odlučnost iznutra – obezglavila aždaju što decenijama proždire BiH.

Međunarodni autoriteti poistovjećuju stvarnu volju građana s ponašanjem nacionalističkih stranka i etnolidera. Ne oslobađajući odgovornosti birače (glasajuće i apstinirajuće), to je dobrano pogrešan pristup. Građani su svojevrsno političko roblje koje se u mnogome ponaša iznuđeno. To političko zarobljeništvo traje zbog ovovremene i mitološke etnoreligijske indoktrinacije temeljene na isključivosti i mržnji, stalnog poticanja međuetničkih konflikata, straha od drugog i novog rata, logike aparthejda i prakse segregacije, stvaranja izbornog tijela kroz vezivanje njegove egzistencije s vlašću onih čiji su glasači, zbog nemale političke nepismenosti, medijskih manipulacija i izbornih krađa.

(Dis)harmonija dejtonsko-briselskih odrednica

Bosna i Hercegovina je godinama zaglavljena u tranziciji iz dejtonskog u briselski okvir. Evroatlantske integracije opstruiraju se iznutra, sa zaleđem iz susjedstva, što je ohrabreno skepsom u evropskoj i sjeveroatlantskoj zajednici prema održivosti zemlje. Objektivno, Bosna i Hercegovina se drži otvorenim pitanjem od strane međunarodnih autoriteta koji su Dejtonskim sporazumom garanti njene kontinuirane državnosti, teritorijalnog integriteta, mira i stabilnosti.

Kurt Bassuener, Valery Perry, Toby Vogel i Bodo Weber (Democratization Policy Council), u očekivanju opredjeljenja SAD i EU spram bh. države, definirali su transatlantski konsenzus napretka u Bosni i Hercegovini (uz podršku Rockefeller Brothers Funda). Slobodno tumačeći, u osnovi je teza da se dejtonski i briselski princip uzajamno ne isključuju, već ih treba prožeti.

U središtu je pitanje oličeno u ulozi visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Rusija je povodom njemačke kandidature za taj položaj ponovila da tu funkciju treba ukinuti. Njemačka i Francuska, kao odlučujuće članice EU, licemjerno su insistirale da nametanje međunarodne volje nije put ka toj asocijaciji, jer je, kao, nedemokratski. To je dovelo do sterilizacije OHR-a. U međuvremenu, traje propadanje bosanskohercegovačke ideje i destruiranje državne zajednice.

Pristup BiH, posebno kod ključnih članica EU, baziran je na tezi ili Dayton (dakle, degenerativni status quo) ili Bruxelles (EU i NATO). Sasma pogrešno, svjesno ili ne. Između te dvije odrednice je međuprostor i međuvrijeme – zbog karaktera Mirovnog sporazuma i njegovih od početka znanih manjkavosti i kontradiktornosti. Taj interval neminovno mora uključivati tranzicijski aktivizam koji mora biti simbioza dejtonskih i briselskih načela.

Svjesni fizičkih opasnosti po bh. državu i mogućnosti novog ratnog raspirivanja, eksperti iz DPC-a u vrh strateških top-dawn elemenata su stavili: “Jačanje opredjeljenja za zajedničku politiku zaštite teritorijalnog integriteta BiH, koristeći vidljive i vjerodostojne manifestacije takvog osnaženog opredjeljenja u BiH: pojačan EUFOR, ako i neizvršno prisustvo NATO-a.” Ukazuju da bi to bile i jasne poruke Beogradu i Zagrebu, srpskom i hrvatskom velikodržavlju.

Četvorka traži ne slabljene već jačanje kredibiliteta OHR-a u ovoj ključnoj fazi. Naravno, u prioritete svrstavaju odlučne reforme kako bi se obezbjedila vladavina zakona.

Od izuzetne je važnosti insistiranje na punom provođenju svih pravosnažnih presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ustavna i zakonska primjena tih odluka odnosi se prvenstveno na pitanje (ne)diskriminacije građana u izbornom procesu, ali ima i znatno veću težinu, jer naglašava ulogu građanina pojedinca kao pravno-političkog subjekta suvereniteta a ne pukog objekta vlasti. Iz toga proističe i pravo na ravnopravnost svih građana na čitavom bh. prostoru. To bi bio i uvod u ustavnu i praktičnu harmonizaciju individualnih i kolektivnih prava i interesa u BiH.

Uočivši stratešku diskrepancu u tretiranju postdejtonske BiH – Bassuener, Perry, Vogel i Weber ukazali su i na pogrešan pristup stranih moćnika rješavanju bh. problema i otvaranju perspektive ovoj iznurenoj zemlji putem pritiska i nazovi saradnje sa ovdašnjim naciomonarsima. Poodavno je postalo jasno da etnoliderima i njihovom zaleđu ne odgovaraju norme EU i NATO, kao sasma suprotne njihovom modelu vladanja.

Četvoro autora nove strategije za BiH oblikovali su model sendvič-pritiska. U središtu modela je trenutna vladajuća klasa na koju se vrši pritisak, izazivajući strah, koordinacijom djejstva međunarodne zajednice odozgo i građana mobiliziranih za promjene odozdo. Primamljivo djeluje ovaj sendvič. Pitanje je koliko će ovo dobrohotno i utemeljeno ekspertno viđenje zainteresovati međunarodne moćnike. Zagonetka je i mobilizacija građana za promjene.

Očekujući izjašnjavanje SAD i EU o njihovim prioritetima i interesima i na ovom području i (ne)podudaranjima u vezi s tim, dozvolimo si špekulativno navođenje četiri moguća odnosa prema Bosni i Hercegovini. Optimalni – Odlučnom udruženom akcijom SAD i EU bh. državu treba što prije učiniti sposobnom da bude članica Evropske unije i NATO-a, jer je od posebne važnosti za stabilnost regiona i evroatlantsku regulaciju Zapadnog Balkana. Optimistični – Insistirati na promjeni političke mape u BiH kako bi se marginalizovao uticaj trojke SNSD-HDZ-SDA antikorupcionaškom kampanjom, rekonstrukcijom sigurnosno-pravosudnog sistema, provedbom preuzetih obaveza u sklopu evroatlantskih integracija i zauzdavanjem intervencionizma susjednih država. Skeptični – Postizanje minimalnog načelnog dogovora o tome šta je nužno uraditi bez zajedničkog aktivizma koji vodi zaokretu, i, uz nastavak za BiH beskorisnog nadmetanja SAD i EU, što bi i dalje ostavljalo prostor za miješanja Srbije i Hrvatske i destruktivno djelovanje Rusije. Pesimistični – BiH ostaje otvoreno pitanje i biće predmetom trgovine, jer su prioritetniji Srbija i Kosovo, Hrvatska kao Njemačkoj važna članica EU i geostrateški odnosi sa Rusijom i Kinom.

Moguće su, dakako, i kombinacije postavki iz ovih varijacija a i drugačija viđenja. Ostaje nam da čekamo. Ovisni smo o volji drugih, nažalost. Nesumnjivo, odgovornost je i na građanima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu. Nastavili se ovako – juče i danas poješće nam sutra.      

 Foto: Nezavisne.com

13.02.2021.

ESAD BAJTAL: ZVANIČNICI SRBIJE I HRVATSKE BEZ NAJAVE I KUCANJA, ULAZE U BiH KAD HOĆE I KAKO HOĆE

13.02.2021.

SAD I EVROPA ĆE ZAJEDNO RJEŠAVATI PROBLEME NA BALKANU

SAD i Evropa će zajedno rješavati probleme na Balkanu

SAD i Evropa će zajedno rješavati probleme na Balkanu
Foto: Reuters

Predsjednik Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara.

Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Myanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan.

O tome kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini (BiH) i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz Sjedinjenih Država koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu. Svi se slažu da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec dana, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.

„Također znamo da je su Joe Biden i Angela Merkel, njemačka kancelarka, razgovarali i o Zapadnom Balkanu. To je interesantno“, kaže McCarthy. „Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom.“

David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje: „Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).“

Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, George W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona:

“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo.”

McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.

Uzimajući u obzir američke interne probleme, te dešavanja u drugim dijelovima svijeta, sagovornici Glasa Amerike kažu da nisu sigurni koliko će zapravo Zapadni Balkan biti u fokusu administracije Joe Bidena. Kao izazov navode i razmimoilaženja sa evropskim partnerima po različitim pitanjima. Primjerice, Njemačka i Rusija sarađuju na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2), čemu se Sjedinjene Države protive.

„Ne možemo očekivati da će Zapadni Balkan biti prioritet prvog reda za administraciju“, kaže McCarthy. „Moramo uzeti u obzir ne samo međunarodnu scenu, nego i domaća pitanja kojima se nova administracija mora baviti, poput odgovora na pandemiju i političke polarizacije, koja nažalost raste u našoj zemlji. Tako da će se morati fokusirati na to, jer to očekuju i birači.“

McCarthy objašnjava da će Bidenova administracija Balkan posmatrati kao priliku da bude uključena u dešavanja, što je radila i administracija Donalda Trumpa, ali je imala drugačiji pristup i djelovala samostalno:

„Bidenova administracija će vjerovatno veći prioritet staviti na saradnju sa Evropljanima. Ali mislim da ćemo vidjeti razlike u politikama koje zbog takvog samostalnog (američkog) pristupa nisu bile toliko uočljive tokom protekle četiri godine. Ne mislim da će se Brisel i Washington slagati po svim pitanjima, ali će biti mnogo otvoreniji za razgovore.“


Joe Biden sa liderima balkanskih država na regionalnom sastanku Procesa Brdo-Brijuni u Zagrebu, novembar 2015.

Damir Marušić, viši suradnik organizacije Atlantic Council, koja se dugo godina bavi Zapadnim Balkanom, navodi da rješenja za region neće biti jednostavna, ali da bi čak i razmimoilaženja Sjedinjenih Država i Evrope po nekim od pitanja mogla biti prilika. Kao primjer dobre saradnje navodi sporazum iz 2018. godine kojim je riješen spor između Grčke i Sjeverne Makedonije.

„Tu je šansa za jedan pametan potez što se tiče Bidenovaca“, kaže Marušić. „Da kažu – evo ga, dobro, ne slažemo se za Nord Stream 2, tu ćemo se svađati oko toga kako ćemo postupati sa Kinom i Rusijom, ali dobro, svi znamo, ovo je prioritet, trebao bi biti prioritet za Evropu. Nama je dosta važan prioritet isto, mi smo se tu od početka angažirali, od devedesetih godina, i ‘ajmo sada riješiti neke stvari.“

Phillips ističe da je za ozbiljniji angažman Sjedinjenih Država neophodna i lokalna inicijativa jer se fokus svjetskih zbivanja prebacio na druga mjesta:

„Zapadni Balkan je devedesetih bio najvažnija lokacija. To više nije slučaj. Svijet je krenuo dalje. Zemlje Zapadnog Balkana se nisu dovoljno razvile. Tako da ćemo od država Zapadnog Balkana očekivati da razvijaju svoje demokratske institucije, da se pridržavaju vladavine prava, da se obračunaju sa korupcijom i kriminalom. Ako se to dogodi, Sjedinjene Države mogu biti veoma snažan partner Bosni i drugim zemljama. Zemlje Zapadnog Balkana ne mogu puno očekivati ako samo žele milostinju, a nisu spremne da donesu teške odluke kako bi učvrstile saradnju.“

BiH: Mali, ali konkretni koraci

Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.

Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Daytonskog sporazuma.

„Da bi riješili zastoj u Bosni, američki i evropski predstavnici moraju napraviti plan djelovanja za ustavne, administrativne i izborne reforme“, rekao je tada ekspert za Zapadni Balkan Janusz Bugajski, dodajući da je potrebno jačati centralnu vladu, a smanjivati finansiranje entiteta i kantona.

Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH: „Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, će morati nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava.“

Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.


Joe Biden, tada potpredsjednik SAD, na sastanku sa članovima Predsjedništva BiH, Javierom Solanom, predstavnikom EU za vanjsku politiku i Valentinom Inzkom, visokim predstavnikom u BiH, maj 2009.

Marušić kaže da ne vidi velike šanse za značajne ustavne reforme: „Ja doista ne znam koliko je to moguće, baš ići sada tako nešto naveliko gurati. Ustavne reforme, što se mene tiče, to je da Bosna sama rješava za sebe. To nije pitanje da, ja mislim, Zapad tu ide.“

Prema njegovim riječima, u prvi plan bi mogla doći borba protiv korupcije:

„To je jedan prioritet za ovu administraciju. I mogao bi biti jedan način kako bi se mogla Bidenova administracija angažirati baš u Bosni. Da li su to sankcije… Surađivanje sa Evropom je tu isto moguće. Da se stvarno nekako politika promijeni na tom nivou. Da se bori protiv korupcije. I nova generacija se može dići, nekakva druga, manje etnička politika da se sprovede.“

McCarthy se prisjetio da je u BiH prvi put putovao 1996. godine i da se još tada govorilo o potrebama za unapređenje Daytona, ali se ni 25 godina kasnije nije mnogo toga promijenilo:

„Mislim da moramo napraviti konkretne, male korake, u pravom smjeru i onda to nadograđivati. Jer u konačnici postoje i druge sile za stolom kojima se moramo baviti. Tu je na primjer Rusija, koja će podržavati interese Republike Srpske, a ne smijemo zaboraviti ni na Hrvatsku, članicu EU, koja će podržavati poziciju Bosanskih Hrvata. Sve će to zahtijevati bolne pregovore i to je jedini način kako će stvari dugoročno funkcionirati.“

McCarthy objašanjava: „Svi bismo trebali podržavati jače institucije u Bosni. Niko ne želi vidjeti da se Bosna raspada i da se njena sigurnost podriva zbog unutarnjih podjela. Istovremeno, oni će morati zadržati osnovna načela Daytonskog sporazuma dok se nešto bolje ne pojavi. I u tome je sada trik. Nama je veoma lako reći da u budućnosti želimo amandmane na Ustav i kako bi to trebalo izgledati. Ali da bismo došli do toga moramo početi sa Daytonskim sporazumom, koliko god to bilo nezadovoljavajuće. A onda praviti korake ka nečem novom. Ne možemo samo napraviti jedan veliki skok prema ustavnim amandmanima koje želimo vidjeti.“


Joe Biden, tada senator, prilikom posjete opkoljenom Sarajevu, april 1993.

Phillips kaže da u BiH postoji potreba za ustavnim reformama, ali da se Sjedinjene Države neće odnositi prema onome što političari pričaju, nego prema onome što rade:

„Mora postojati partnerstvo. Nažalost, kao rezultat rata, a potom i Daytonskog ustava, Bosna je postala ovisna od zapadnih zemalja i razvila neku vrstu osjećaja da polaže pravo na to. (…) Ta vremena su prošla. Sada je vrijeme da Bosna preuzme odgovornost za sebe, a da Sjedinjene Države budu veoma jasne u davanju puta reformi koje očekujemo od Bosne.“

Kina i Rusija iskoristile vakcine da pojačaju uticaj

Nezaobilazna tema kada je riječ o Zapadnom Balkanu su isprepleteni interesi velikih sila. Rusija godinama igra važnu ulogu u regionu, a kineski uticaj je sve jači, što se moglo vidjeti tokom pandemije.

McCarthy kaže da je Evropa, čak i ako se zanemare komplikovane procedure nabavki i distribucije vakcina, propustila priliku da se istakne u odnosu na druge sile:

„Mislim da je posebno EU na više načina ostavila na cjedilu Zapadni Balkan. Činjenica je da se EU morala baviti svojim internim problemima u programu vakcinacije i nabavci vakcina za svoje države, pa bi možda bilo previše za očekivati da će prvo razmišljati o Zapadnom Balkanu. Moramo biti realni. (…) A to je kreiralo novi prostor jer Zapadni Balkan je na mnogo načina siva zona i prepušten je sam sebi, da tako kažemo, te je dozvolio stranim autoritarnim akterima, poput Rusije i Kine, da to urade. U mnogome za to možemo kriviti samo sebe. Ne možete očekivati da te države ne vode računa o zdravlju svojih građana i da zaostanu u globalnim pokušajima za vakcinaciju. Covax će moći odraditi samo dio posla.“

Prema Marušićevim riječima, budućnost Zapadnog Balkana je i dalje u Evropi, ali bi se Evropa po pitanju vakcina morala više angažovati.

„Iz moje perspektive, najveća tragedija sada je šta se dešava sa vakcinama. I tu se Evropa uglavnom nije pokazala kao baš sila koja može pomoći regionu. Ja mislim to će boliti dugo“, navodi Marušić. „Svi gledamo kako se predsjednik Vučić u Srbiji okrenuo i Rusiji i Kini i kupovao sve vakcine. I Srbija sada, koja je odavno govorila da se ne treba opredijeliti za Zapad i za Evropu i da treba balansirati, se pokazalo da su pametno proigrali stvari. Ja i dalje mislim to je velika glupost i to je veliki promašaj za Zapad da se nisu postavili tu kao rješenje za vakcinu. A tu što se toga tiče, i Kina i Rusija su samo na dobitku.“

Phillips podsjeća da je glavni cilj Rusije da spriječi zemlje Zapadnog Balkana u euroatlantskim integracijama:

„Oni ne žele Kosovo ili Bosnu da se pridruže NATO-u ili da teže ka članstvu u EU. Činjenica je da zemlje Zapadnog Balkana, posebno one koje su projekti Sjedinjenih Država, poput Kosova i Bosne, žele dublju integraciju u euroatlantske institucije. Rusija može pokušati da to promijeni ili ometa, ali to neće biti uspješno jer većina Bosanaca dijeli vrijednosti sa zapadnim zemljama.“


(Vijesti.ba / VOA)

13.02.2021.

ARMAN ZALIHIĆ POJASNIO PRIJEDLOG O ROTACIJI GRADONAČELNIKA U MOSTARU


/////////////////////////


////////////////////////

////////////////////

/////////////////////////

////////////////////////

////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////

/////////////////////////


////////////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
88949866

Powered by Blogger.ba