Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.01.2021.

MOST: DA LI JE ALEKSANDAR VUČIĆ NEPOBJEDIV?

31.01.2021.

PROF.DR SENADIN LAVIĆ : ZNANOST, VISOKO OBRAZOVANJE I ZAKONSKI OKVIR

Prof.dr. Senadin Lavić : Znanost,visoko obrazovanje i zakonski okvir

U ovome kratkom tekstu podsjećam javnost na nekoliko bitnih misli o mjestu i funkciji društvenih i humanističkih znanosti u društvu. Na ovome mjestu ne treba ponavljati koncepciju metodologije Maxa Webera niti poticati stari spor između prirodnih i društvenih znanosti ili, kako je to u njemačkom govornom području formulirano, između Geisteswissenschaften i Naturwissenschaften. To je danas suvišan i neplodonosan spor.

Piše : Senadin Lavić

U današnjoj Bosni i Hercegovini pitanja oko znanosti, znanja i visokog obrazovanja treba usmjeriti u drugom smjeru i u kontekst drugih društveno-pragmatičkih ciljeva koji se razlikuju od onih iz 19. i prve polovine 20. stoljeća u Evropi! Neprihvatljivo je, pritom, da preglasni “tehničari” zamagljuju važnost fokusiranja na BOSANSKO PITANJE kao ključno pitanje ove države, njezinih građana i budućnosti. Ovo teško pitanje razrješavaju društvene i humanističke znanosti!!! To im je zadatak i samo one to mogu uraditi. Ko će govoriti i pisati o dramatičnim pojavama i procesima u zadnjih trideset godina Bosne? Ko će razumjeti prljavu ulogu francuske politike i njezinog predsjednika Miterana tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu? Ko će analizirati genocid u Bosni i njegove posljedice po budućnost ove države i njezinog naroda? Ko će opisati smisao ljudskog života u budućnosti ove zemlje?

Povodom aktualnih događanja na “kantonalnoj razini” visokog obrazovanja, prešutne pomirenosti s redukcijom nauke i znanstveno-istraživačkog rada na “kanton” ili jedan veliki grad, nužno je reći nekoliko riječi upozorenja za sve one koji se ponašaju karnevalski i privatizirajuće prema znanosti i obrazovanju, te za one koji razumiju važnost povijesnog trenutka i preuzimaju odgovornost prema ovome pitanju. Gotovo je postalo samorazumljivo da je nauka izgubila državni prioritet i brigu – ne postoji ministarstvo za nauku i visoko obrazovanje na nivou države. To otvara prostor za proizvoljnost pojedinaca i partikularnih interesa. Potiskivanje nauke iz sfere interesiranja države vodi provincijalizaciji epistemičkih kapaciteta društva i vladavini iracionalnih objašnjenja društvenih pojava. Reduciranje znanosti i obrazovanja na kantonalnu razinu je strateška opasnost po državu i društvo, to jeste: znanost ne može dati rezultate na kantonalnoj razini! Ona je strateška djelatnost svake razvijene kulture i države-nacije danas.

U postratnom i postgenocidnom društvu, kakvo je upravo bosansko-hercegovačko, znanost ima posebno mjesto i zadatak. Odgovore na BOSANSKO PITANJE danas može dati samo znanost – i to primarno humanistička i društvena znanost! O tome treba reći sljedeće:

Prvo i najbitnije jeste to da znanost ima cilj da nam ponudi znanstveno objašnjenje pojava i događaja i tako oblikuje strukturu istinosnih stavova o tome šta se događa. To je osnova društvenog znanja i brana protiv relativizma koji je svojstven iracionalnim sredinama. Tamo gdje nema znanstvenih objašnjenja društvenih pojava i procesa vlada predrasuda, sujevjerje i ideološka laž.

Drugo, znanost daje epistemičku osnovu društvene organizacije ili cjelokupnog poretka unutar jedne države. Ona isporučuje znanje ili proizvodi znanje o procesima. Pritom, njena osnova je etička! Time se tvrdi da je epistemičko polazište društvenog znanja (episteme), ustvari, etičko ili, drugim riječima, znanstvenik je usmjeren moralnim držanjem i zahtjevom da govori istinu i predočava je drugim ljudima. Bez epistemičkih kvaliteta, institucije države ne mogu se održavati na funkcionalnoj razini i nad njima se tada nadvija nemoral, korupcija i neodgovornost. Zato je neophodno podsjećati da je osnova svake episteme – etička! 

Treće, znanost i obrazovanje se ne mogu svesti na tehno-menadžerski narativ. Danas je, nažalost, znanost uhvaćena u sistem birokratije i događa se da o znanosti govore ljudi koju nisu znanstvenici nego menadžeri, tehničari, politikanti, dijelovi budžetskih lobističkih grupa,  a to svjedoči da je nastupila opasna birokratizacija znanstvenog “pogona” u kojem se “profesori/istraživači” pretvaraju u “najamne radnike”, u “zaposlenike” kojima neki “poslodavac” propisuje pravila ponašanja u znanosti. Komercijalizacija znanosti u siromašnom društvu vodi monopolizaciji obrazovanja (samo neki će “moći obrazovati” i samo neki će “biti obrazovani”) i razornom raslojavanju društva koje se često naziva “društvo zasnovano na znanju”. Nauka se zasigurno ne može tretirati kao neko komunalno preduzeće ili poljoprivredna farma, naravno, poštujući ove djelatnosti, niti nauka može biti određenja etničkim atributima u sumornoj etnopolitičkoj zbilji. 

Četvrto, ne može se nauka svesti na “narativ o citiranosti”. Nikada jedan tekst ili djelimično sudjelovanje na projektu ne mogu biti mjera nauke. Danas je citiranost kvantitativni pokazatelj pozivanja na neki “tekst”, ali nije presudni ili isključivi dokaz kvaliteta i znanstvenosti. Časopisi i citiranje se uglavnom pojavljuju u sklopu velikih izdavačkih kuća (privatnih biznisa). Oni nameću “važnost” tekstova koje će se “elaborirati”. Kvantifikacija i kvantofrenija nisu nužno uslovi znanstvenosti. 

Peto, znanost treba osigurati smjernice jednom (postratnom) društvu. Ako se društvena znanost potčini dnevno-političkim stavovima i interesnim pozicijama, onda će usmjeravanje finansija na istraživanje i razvoj biti ovisno od “stranačke pripadnosti” ili pripadanja lobiju koji kontrolira znanstveno-istraživačke institucije. Tu će se pojaviti politički komesari koji će smisliti “kriterije” prema kojima će se dodjeljivati sredstva za “istraživačke projekte”. Tu će biti vrlo malo znanosti ili same “stvari znanosti”… Društvo će ostati bez stvarne orijentacijske sile ili strukture koja daje racionalnu orijentaciju. 

Šesto, o znanosti u jednom društvu moraju odlučivati logičari, metodolozi, epistemolozi, sociolozi znanosti, povjesničari i teoretičari nauke, semiotičari, pravnici i još poneki modalitet znanja. Znanost nije tehnička stvar u jednom društvu ili forma političke direktive. U oba slučaja znanost se destruira i postaje besplodna forma društvene manipulacije. Posljednjih trideset godina o tome svjedoče! 

Sedmo, zakoni o visokom obrazovanju ne mogu se praviti prema “subjektivnim procjenama” pojedinaca i interesnih grupa, nego prema povijesnom kontekstu u kojem se jedna država i njezino društvo nalaze. Zakon treba osigurati vrhunsko funkcioniranje znanosti i osigurati joj nesmetanu produkciju znanja. Posebno je važno definirati mjesto znanstvenika u društvu! Zakon mora biti motivacijski, ohrabrujući za malobrojne i odvažne ljude od znanja, jer se može desiti da mladi  i obrazovani ljudi neće vidjeti ništa atraktivno ni privlačno u uključivanju u znanstveni pogon i izgradnji znanstvene karijere. Tek tada će se pojaviti teško pitanje mladih znanstvenih kadrova i budućnosti znanosti na univerzitetu!

Ovi metodološko-epistemološki stavovi trebaju pomoći akademskoj zajednici u konstruiranju zakonskog okvira znanstveno-istraživačke djelatnosti i obrazovanja na razini univerziteta. Zakon u sebi mora ovo reglementirati i osigurati da se znanost očuva u našem društvu. Naravno, ne smije se smetnuti s uma da znanost ne može biti “kantonalna”, ali neko je oktroirao sistem koji ne daje rezultat i zatvorio nas u njega.

Znanost se mora sačuvati od privatizacija znanosti, a društvo od friziranih reformi i profanizacije visokog obrazovanja.

31.01.2021.

SDA: MILORAD DODIK PONOVO ŠTITI INTERESE HRVATSKE I ŠTETI BiH


/////////////////////////

////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////////////

///////////////////////

/////////////////////////



//////////////////////////


///////////////////////

///////////////////////////

31.01.2021.

CIK ČE PODNIJETI KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV POJEDINIH ČLANOVA BIRAČKIH ODBORA

31.01.2021.

NIKOLA VUČIĆ: ŠTA JE MUŠKOST DESNIČARIMA?

Nikola Vučić: Šta je muškost desničarima? | Tacno.net


///////////////////////////////////


////////////////////////

DEBLOKADA UMA


//////////////////////////


////////////////////////////////


//////////////////////////////

INTERVIEW


/////////////////////////////




'''''''''''''''''''''''''''''''''''''

PRIJEVODI


//////////////////////////



/////////////////////////////
31.01.2021.

ZLOČIN ŽENSKE SAMOSTALNOSTI

30.01.2021.

STJEPAN MESIĆ : IDEJE O RAZBIJANJU BiH JOŠ TRAJU, DRAGAN ČOVIĆ I MILORAD DODIK U TOME NEĆE USPJETI

30.01.2021.

MINISTAR SIGURNOSTI BiH SELMO CIKOTIĆ : U BH. ENTITETU RS-a NEMA NIJEDNOG MIGRANTA, NEODRŽIVO JE DA SAV TERET NOSE KS I USK


/////////////////////////


/////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////

////////////////////////


/////////////////////////


/////////////////////////

30.01.2021.

MINISTAR SIGURNOSTI BiH SELMO CIKOTIĆ : U BH. ENTITETU RS-a NEMA NIJEDNOG MIGRANTA, NEODRŽIVO JE DA SAV TERET NOSE KS I USK


/////////////////////////


/////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////

////////////////////////


/////////////////////////


/////////////////////////

30.01.2021.

KO SU BILI ČETNICI U II SVJETSKOM RATU I POSLIJE RATA

Draža Mihailović - Wikipedia


Izjave mnogih srpskih politicara i vecine srba u evropi i svijetu da su četnici bili dio savezničkih snaga u II svjetskom ratu je netačna, zlonamjerna i revizionistička.

Hipokrizija je da mnogi Srbi, minimizira ulogu Srba koji su bili pripadnici partizanskog pokreta koji je bio na strani pobjednika u II Sv. Ratu, a veliča ulogu četničkog pokreta koji je dokazano bio izvršilac najvećih zločina, posebno nad Bosnjacima i Hrvatima, i bio na strani gubitnika, te osuđen kao kolaboracionistički pokret. 

Mnogi Sbi moraju pročita knjigu, ili barem dijelove knjige ( npr. od strane 20-25): “Genocid nad muslimanima 1941-1945, zbornik dokumenata i svjedočenja“, koju su objavili Vladimir Dedijer i Antun Miletić 1990. godine, a koja govori o stradanjima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu.

- Ili svjedočenje Milovana Đilasa iz 1942. godine u kojem kaže: „Četnici su opustošili čitava muslimanska i hrvatska naselja. Oni su, na mostovima na Drini, klali jednog po jednog, po stotine žicom povezanih Muslimana – ljudi, žena i djece. Pod vođstvom londonske izbjegličke vlade i Draže Mihailovića u zemlji, oni su se u zločinima takmičili s ustašama.”

- Ili da se upoznaju sa programom koji je u septembru 1941. godine, na bazi Moljevićevog memoranduma, Draža Mihailović izložio izbjegličkoj vladi u Londonu, a koji koji uključuje planiranje genocida i etničko čišćenje:

- kazniti sve one koji služe u neprijateljskoj armiji i koji su činili zločine prema srpskom življu;

- omeđiti „de facto“ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj;

- posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom;

- izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice;

- u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi.  

I da svakako da pročitaju jednu strašnu, neljudsku, zlokobnu i zločinacku instrukciju iz decembra 1941. godine, koju potpisuje  Draža Mihailović i salje je komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu limskih četničkih odreda o organizaciji, ciljevima i upotrebi četničkih odreda, a čiji dijelovi najbolje govore o fašisticlčkom, zločinackom, genocidnom i hegemonističkom karakteru četničkog pokreta:  

1. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniučki čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke;

2.Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata;

3.Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa;

4.U krajevima očišćenim od narodnih manjina i nenacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne i nacionalno ispravne porodice);

Pročtati i instrukciju iz decembra 1941. godine, h kojoj Draža navodi: “da sa Komunistima-partizanima ne može biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj”.

Prema tome, hiljade Srba koji su bili u partizanima i dio pokreta otpora su bili pravi antifašisti i saradnici pobjednickih saveznickih snaga. Oni koji su bili u četnicima su bili saradnici fasista i okupatora i na strani gubitnika u II Sv. Ratu.  I to je jedina i potvrđena istina. Sve drugo je lažna propaganda.

30.01.2021.

TOMISLAV JAKIĆ: DOISTA: DOKLE?

Tomislav Jakić

Ustaše su bili teroristička organizacija, potaknuta dijelom i političkim odnosima u Kraljevini Jugoslaviji, organizacija koja ni u primisli nije ostvarila san o hrvatskoj državi, nego je u osnovi okupirani dio poražene Kraljevine dobila na dar od okupatora, nacista i fašista, s time da kreira satelitsku para-državu koja će davati svoje građane kao topovsko meso Hitlerovim osvajačkim pohodima na Istoku (Staljingrad) i koja će bespogovorno provoditi politiku uništavanja Židovskog naroda (uz izuzetke, kakve si je priuštio i sam Hitler, štiteći od progona židovskog liječnika koji je liječio njegovu obitelj u Austriji). No, ta će para-država za nagradu dobiti i pravo da radikalno rješava tzv. srpsko pitanje u Hrvatskoj, što će činiti praktično od prvoga dana svojega postojanja kako u logorima – gubilištima (poput Jadovnog), tako i u tzv. radnim logorima tipa Jasenovca koji su itekako bili i logori smrti. I činit će to tako da će surovošću postupka zaprepastiti i same naciste (vidi dnevničke bilješke opunomoćenoga generala Wehrmachta u NDH, Gleise von Horstenaua).

Predsjednik Koordinacije Židovskih općina Hrvatske morao se suočiti s prigovorom da hrvatskom narodu “čini nepravdu i da mu osporava pravo na povijesnu istinu”. Zašto? Samo zato što se usudio, a za tako nešto u današnjoj Hrvatskoj očito treba ne mala doza hrabrosti, pozvati na razgovor predstavnike većine zastupničkih klubova u Saboru i potaknuti inicijativu da se zakonom zabrane, odnosno sankcioniraju isticanje i upotreba ustaških simbola i pozdrava, kao i negiranje holokausta i zločina ustaškog režima čije su žrtve, uz Židove, bili Srbi i Romi, ali i svi Hrvati koji se s politikom toga režima nisu slagali.

Tom se inicijativom može nanijeti nepravda hrvatskome narodu samo u jednom, jedinom slučaju: ako su, naime, svi Hrvati ustaše. Istina je, međutim, da svi Hrvati nikada nisu bili ustaše, da to nisu ni danas, niti će ikada biti – usprkos 30-godišnjoj indoktrinaciji sprege država-crkva koja na takvoj transformaciji Hrvata uporno i dosljedno radi. Ali – koliko god uspješno, ipak ne do kraja uspješno. Pa zato i danas postoje, a uvijek će i postojati Hrvati koje neće biti strah reći da nisu ustaše.

Spomenutom inicijativom koja je, uostalom, na tragu legislative što već desetljećima postoji u nizu evropskih zemalja, hrvatskom bi se narodu osporavalo pravo na povijesnu istinu samo u jednom, jedinom slučaju: kada bi istina bila to, da su ustaše bili hrvatski domoljubi koji su, čisti pred Bogom i ljudima, neokaljani, ostvarili višestoljetni san toga naroda, onaj o vlastitoj državi. Istina je, međutim, nešto drugo: ustaše su bili teroristička organizacija, potaknuta dijelom i političkim odnosima u Kraljevini Jugoslaviji, organizacija koja ni u primisli nije ostvarila san o hrvatskoj državi, nego je u osnovi okupirani dio poražene Kraljevine dobila na dar od okupatora, nacista i fašista, s time da kreira satelitsku para-državu koja će davati svoje građane kao topovsko meso Hitlerovim osvajačkim pohodima na Istoku (Staljingrad) i koja će bespogovorno provoditi politiku uništavanja Židovskog naroda (uz izuzetke, kakve si je priuštio i sam Hitler, štiteći od progona židovskog liječnika koji je liječio njegovu obitelj u Austriji). No, ta će para-država za nagradu dobiti i pravo da radikalno rješava tzv. srpsko pitanje u Hrvatskoj, što će činiti praktično od prvoga dana svojega postojanja kako u logorima – gubilištima (poput Jadovnog), tako i u tzv. radnim logorima tipa Jasenovca koji su itekako bili i logori smrti. I činit će to tako da će surovošću postupka zaprepastiti i same naciste (vidi dnevničke bilješke opunomoćenoga generala Wehrmachta u NDH, Gleise von Horstenaua).

To je povijesna istina, dakle, da svi Hrvati nikada nisu bili ustaše, niti će ikada biti, kao i to da je ustaška para-država bila zločinačka tvorevina kojom se nijedan normalan Hrvat ne može ponositi. Upravo suprotno: mada nema i nikada i ne smije biti nikakve kolektivne krivnje, pa tako ni hrvatski narod kao cjelina nije i ne može biti odgovoran za ustaške zločine (dokumentirane i posvjedočene na bezbroj načina koje mogu ignorirati samo notorni povijesni revizionisti), svaki Hrvat kojemu je istinski stalo do Hrvatske i njezinoga imena i ugleda, mora bez ikakvih ograda prihvatiti inicijativu za zabranu simbola i pozdrava zločinačkog režima koji je teško okaljao hrvatsko ime, kao i za sankcioniranje negiranja holokausta i zločina ustaškog režima.

Tko, dakle, čini nepravdu hrvatskom narodu i tko mu osporava pravo na povijesnu istinu? Onaj, odnosno oni koji taj narod žele pretvoriti u taoce, odnosno zarobljenike ustaštva. Onaj, odnosno oni koji mu sugeriraju kolektivnu krivnju koju nitko pametan ne prihvaća ni u odnosu na hrvatski narod, ni u odnosu na bilo koji drugi narod. Onaj, odnosno oni koji neizravno guraju tezu kako su svi Hrvati ustaše i koji već godinama predano rade na tome da u svijesti toga naroda notornim lažima zamijene povijesnu istinu o tome tko je bio tko i tko je bio na kojoj strani u Drugom svjetskom ratu.

Za dom – spremni bio je ustaški i samo ustaški pozdrav. Tim pozdravom završavaju svi dokumenti i dopisi iz toga vremena, uključujući i one koji su tisuće i tisuće ljudi otpremali u smrt. Laž je svaka priča o “starome hrvatskom pozdravu”, o Zajčevoj operi “Nikola Šubić Zrinski” (neka “mudraci” koji to tvrde pogledaju partituru te opera, jer teško da su u kazalištu ikada bili, a ako su i bili onda Zrinskoga pamte samo po sceni zbog koje su uopće u kazalište otišli, onoj u kojoj se – suprotno povijesnim činjenicama – pojavljuje hrvatska trobojnica). Pozdravu Za dom – spremni nema mjesta u današnjoj, modernoj i demokratskoj Hrvatskoj, naravno ako Hrvatska danas zaista jest moderna i demokratska. Uvreda je zdravom razumu, bez obzira na to tko ju je izrekao, tvrdnja kako postoje dva pozdrava Za dom – spremni, onaj iz vremena NDH i onaj iz Domovinskog rata, pa je taj “drugi”, kao, prihvatljiv. Ne, postoji samo jedan takav pozdrav, onaj ustaški i taj je pozdrav, po uzoru na ustaše, upotrebljavan na početku Domovinskog rata u jednoj stranačkoj para-vojsci što će uskoro biti uklopljena, bez svojih simbola i bez toga pozdrava, u Hrvatsku vojsku. I taj je pozdrav, ponovimo, apsolutno neprihvatljiv, a njegova je upotreba uvreda za Hrvatsku.

Povijesna je istina da je ustaški pokret bio na strani Zla. Mnogo je prihvatljivija i, reći ćemo to tako, moralnija ta teza od one o strani gubitnika. Ustaštvo je bilo Zlo i nikakve priče o Hrvatskoj enciklopediji, o prvom hrvatskom tonskom filmu, kao ni priče o “zločinima komunista” (stvarnima ili izmišljenima) na toma ama baš ništa ne mijenjaju. Oni koji naknadno žele promijeniti ishod Drugoga svjetskog rata, oni koji uporno pokušavaju Pobjednike (antifašiste) pretvoriti u zločince, a Poražene (naci-fašiste, odnosno ustaše) u žrtve, oni su ti koji hrvatskome narodu osporavaju pravo na povijesnu istinu. Onu istinu što je do 1990. nitko na prostoru Jugoslavije nije osporavao. Ne zato, što to “komunistički režim” nije dopuštao, nego zato što je bilo još previše živih svjedoka koji tako nešto naprosto ne bi dopustili, koji su snagom svoje riječi, svojih sjećanja i svojih patnji svjedočili Istinu.

U Njemačkoj tek je godine 1981. (!) prikazana u dva dijela u udarnom večernjem terminu prvi puta dokumentarna emisija u kojoj su progovorili preživjeli nacističkih koncentracionih logora. Kanal javne televizije koji se upustio u taj pothvat bio je zasut uvredljivim i prijetećim pismima i telefonskim pozivima vrlo sličnoga sadržaja kao što je i nedavno pismo predsjedniku Koordinacije Židovskih općina Hrvatske. Pobornici Laži javljali su se u ulozi branitelja Istine. Nije prošlo, mada je ne samo u Njemačkoj, nego i u nekim drugim zapadnim demokratskim zemljama i u ono vrijeme bio prisutno nastojanje tihe rehabilitacije nacizma i fašizma i relativiziranja njihovih zločina. Ovaj je autor u reviji što se bavila filmom, kazalištem i televizijom davne (zaista davne) godine 1977. dobio pohvale zbog komentara u TV Dnevniku kojim je “upozorio na pojavu, sve aktualniju ne samo na zapadu Evrope, već i drugdje u svijetu; riječ je o neofašizmu i o pokušaju da se nacizam prikaže u novom, povoljnijem svjetlu, kao i na opasnosti koje prijete iz takvog pokušaja retuširanja povijesti”.

U Hrvatskoj (tada u Jugoslaviji) nije bilo potrebe da se na tako nešto upozorava. Ni potrebe, ni povoda. Istina je u osnovi bila poznata, mada su se neke stvari prešućivale. Ali, nije bilo dvojbe o tome tko su i što su bili nacisti, fašisti i njihovi saveznici, odnosno sluge (u Hrvatskoj: ustaše), niti je itko dvojio o tome kome Hrvatska, s Istrom po prvi puta u svojemu sastavu, zahvaljuje slobodu.

U današnjoj samostalnoj Hrvatskoj borba za povijesnu istinu, ali doista za istinu, a ne za laž koja se “prodaje” kao istina, aktualnija je nažalost i potrebnija nego ikada. Pod pretpostavkom da nam je do Hrvatske zaista stalo. Odnosno, ako je do Hrvatske i njezine budućnosti stalo onima koji su temeljem glasova birača dobili pravo (mada ga sve više tumače kao bianco mjenicu) da njome upravljaju.

Gleda li se i osluškuje aktualna hrvatska politička scena, nezaobilazno je pitanje: dokle? I nije to ono otrcano: dokle ćemo o ustašama i partizanima, nego: dokle će građani šutke trpiti teror nazovi-Hrvata koji cijelome jednom narodu koji ima pravo na budućnost, žele tu budućnost oduzeti i sunovratiti ga u mrak prošlosti?

Doista: dokle?

30.01.2021.

POTRESAN TEKST BORISA PAVELIĆA: MISLI LI HRVATSKA SA SU BOŠNJAKINJE TRAŽILE

30.01.2021.

SLUČAJ MIROSLAVA ALEKSIĆA: KAD ARKANOVAC DOBIJE MOĆ NAD DJECOM

Slučaj Miroslava Aleksića: Kad arkanovac dobije moć nad decom | Tacno.net

//////////////////////////////////////////////////////


DOISTA: DOKLE?


///////////////////////////////////




//////////////////////////////////////


/////////////////////////////////



/////////////////////////////////




////////////////////////

//////////////////////////////////////

29.01.2021.

SAMO NA MOJA TV: POČELO EMITIRANJE PROGRAMA DOMAĆEG TV KANALA 'HISTORIJA TV'



/////////////////////////////

/////////////////////

////////////////////


//////////////////////

////////////////////////


////////////////////////


///////////////////////


///////////////////////////


/////////////////////

////////////////////////////


///////////////////////


//////////////////////

//////////////////////////////////////////////


29.01.2021.

ADVOKATICA VASVIJA VIDOVIĆ: TUŽILIŠTVO BiH BEZ DOKAZA POKUŠAVA NAPRAVITI 'SLUČAJ SANADER'


/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

////////////////////


////////////////////


///////////////////////////

///////////////////////

////////////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////


///////////////////

29.01.2021.

ADVOKATICA VASVIJA VIDOVIĆ: TUŽILIŠTVO BiH BEZ DOKAZA POKUŠAVA NAPRAVITI 'SLUČAJ SANADER'


/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

////////////////////


////////////////////


///////////////////////////

///////////////////////

////////////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////


///////////////////

29.01.2021.

VKBI: ZAUSTAVITI DISKRIMINACIJU NAD BOŠNJACIMA I APARTHEJD U BH. ENTITETU RS-a

29.01.2021.

DIREKTOR IFIMES-A ZIJAD BEĆIROVIĆ: RS JE SLIJEPO CRIJEVO KOJE IDE U PROPAST
















O radu državnih pravosudnih organa smo razgovarali sa Zijadom Bećirovićem, direktorom Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine podnijela krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika zbog njegovih izjava o članici CIK-a Vanji Prutina-Bjelica, sada ostaje pitanje da li će državno tužilaštvo uraditi nešto po tom pitanju.

Neće ništa uraditi jer je glavna tužiteljica Gordana Tadić neposredno pod uticajem Dragana Čovića i Milorada Dodika i ona neče podignuti nikakvu optužnicu, podignut će neke nove montirane optužnice, kao što je slučaj optužnice protiv Fadila Novalića, ne zbog respiratora, nego zbog nekih drugih razloga. Mi znamo da što se tiče tokovo novca, mi znamo da što se tiče uplata indirektnih poreza 76,2 posto ide u Federaciju, 22,18 posto i 1,8 Brčko distrikt. Hoću da kažem kada se radi o pravosušu, u kojem okviru Federacija BiH finansira entitet RS, kada se sve izanalizira, nameče se zaključak da se iz viška Federacije od 705 miliona KM, pokriva manja i RS od oko 609 miliona KM i Brško distrikta od 99 miliona KM, kada se ovome doda razlika prihoda i uplata za autoputeve u iznosu 135,8 miliona KM, onda dođemo do razlike od 840,8 miliona KM koje Federacija BiH dobije manje od raspodjele po prihodima od Uprave za inrdirektne poreze i onda ova analiza je za 2019. godinu, a još nemamo podatke za 2020. godinu. Odnosno s rastom prihoda raste i ovaj odliv iz Federacije. Fadil Novalić je pokrenuo pitanje promjene koeficijenata i sada ima montiranu optužnicu, Jelka Miličević je ubašena u optužnicu, da on ne bi bio sam, nju namjeravaju isključiti iz tog slučaja i prebacitri na kantonalni sud i naravno osloboditi. Šta nam govori ovo namještanje afera, jeste da tokove novca kontrolišu Milorad Dodik i Dragan Čović, a oni koji se usprotive se protiv njih podižu montirane optužnice i to je veoma opasno i svaki grašanin može biti ubaćen u te mafijaške poslove – kazao je Zijad Bećirović

Nakon pobjede Joe Bidena kako u svijetu, tako i u našoj zemlji velika su očekivanja da će se politika promijeniti

Američka politika se ne mijenja preko noći, ona nije bila promijenjena ni za vrijeme prethodne administracije, ali da će dolazak Joe Bidena donijeti nove promjena sa odnosima s Evropskom unijom i prije svega Kinom, Rusijom, Dalekim Istokom, Bliskim Istokom, a tu je i svakoko samo pitanje Balkana. Oni će se boriti da dođe do mira i stabilnosti, jer je na Balkanu dosta utrošeno novca poreznih obveznika SAd, a to je tamo svetinja. Jer se dosta novca utrošilo da bi se na Balkanu osigurao mir i stabilnos, pa će se traćit da vidi na šta se potrošio. U svakom slučaju će to biti novi zamah i ništa neće biti kao prije. Već se samom inauguracijom vidjelo da su neki politčari osjetili da ne mogu više raditi što su radili i da dolazi kraj njihovih političkih karijera- rekao je Zijad Bećirović.

Kako komentarišete sve više navoda i dokaza da Milorad Dodik učestvuje u rušenju Aleksandra Vučića? Namjerava li se možda Dodik politički angažovati u Srbiji, je li mu to možda neka izlazna strategija?

Pa to nije ništa novo, jer se Dodik uvijek želi predstaviti kao svesrpski čelnik, nažalost ili na sreću on nema uspjeha u tome, Ipak, on se ne može porediti s predsjednikom Srbije Alekjsandrom Vučićem, kojem bise neke stvari mogle i pregovoriti, ali njegov uspjeh na ekonomskom polju i sada za vrijeme pandemije koronavirus, do nabavke vakcine je apsolutni uspjeh u odnosu na Dodika, pa i na običnog građanina entiteta RS i sve to govori da je Dodikova politika poražena. jer ako putujete kroz Srbiju, možete vidjeti da se ona gradi, dok entitet RS je slijepo crijevo u rukama jednog čovjeka koji svoju vlast opravdava zaštitom tog stanovništva koji se tamo nalazi, ali otkako je on došao na vlast oni žive u sve težem položaju kazao je u Vijestima u 7 Zijad Bećirović.

Jučer je Mladen Grujičić, nezadovoljan odlukama Suda BiH i poništavanjem izbora u Srebrenici, pozvao na otcjepljenje RS-a, ima li u ovakvim izjavama krivične odgovornosti, koliko ovakva situacija doprinosi destabilizaciji Bosne i Hercegovine?

Opet se vraćamo na uvod našeg razgovora, kada bi postojao pravosudni sistem u našoj zemlji i vladavina prava, nit bi Mladen Grujičić takvo nešto izjavljivao nit bi vi meni postavljali takva pitanja. Jednostavan je odgovor, ako postoje pravosudne institucje tu nema priče. To se pokazalo u SAD, kada su zvanično proglašeni rezultati izbora tadašnji predsjednik Trump je morao priznati poraz i prestati sa retorikom da je pokraden. Kada se radi o slučaju Srebrenica, tu je sve jasno ovdje u Srebrenici, CIK je donio pravosnažnu odluku i tu više nema nikakve rasprave – završio je razgovor direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije Zijad Bećirović.

(Vijesti.ba / Hayat)


/////////////////////////////////////////////////


















29.01.2021.

DŽO BAJDEN UKINUO TRAMPOVO 'PRAVILO PROTIV POBAČAJA" I PROŠIRIO OBAMACARE

29.01.2021.

CIK PRIJAVIO MILORADA DODIKA TUŽILAŠTVU BiH - POKRENUT POSTUPAK PROTIV DRAGANA ČOVIĆA, HNS PRIMAO NOVAC IZ BUDžETA



///////////////////////////////


////////////////////////////


////////////////////////////

29.01.2021.

EMERGING EUROPA: RUSIJA ŽELI SPRIJEČITI PRIDRUŽIVANJE BiH U NATO I EU

28.01.2021.

VANJA BJELICA-PRUTINA: POKAJALA SAM SE ŠTO SAM UŠLA U CIK, ALI GA NEĆU NAUSTITI

Vanja Bjelica-Prutina: Pokajala sam se što sam ušla u CIK, ali ga neću napustiti

Pritisci na nove članove Centralne izborne komisije, odnosno na Vanju Bjelicu-Prutinu, Željka Bakalara i Jovana Kalbu počeli su i prije nego što su zvanično preuzeli funkciju. Oni su dolazili najviše od HDZ-a i SNSD-a. Svi ovi pritisci kulminirali su šovinističkom izjavom člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika kako Vanja Bjelica-Prutina ne može predstavljati srpske interese u CIK-u jer joj je muž bio muslimanske vjeroispovjesti.

U prvom intervjuu nakon ove izjave, Vanja Bjelica-Prutina za Oslobođenje otvoreno govori o tome kako je proživjela sve pritiske na nju, uključujući i spomenutu izjavu, da li se ikada pokajala što je preuzela ovu funkciju, te da li namjerava odustati od borbe za fer i pošten izborni proces u BiH. Također, govori i o svom viđenju kako unaprijediti izborni proces u našoj zemlji i vratiti povjerenje građana u CIK.

ŠTA JE, PO VAŠEM MIŠLJENJU, POZADINA PRITISAKA KOJIMA STE IZLOŽENI POSLJEDNJIH 10 MJESECI? ZAŠTO IM TOLIKO SMETATE?

– Mislim da to nije pitanje za mene, nego za one koje ste spomenuli da vrše pritiske. Sa jedne strane je i razumljivo, ukoliko nisu podržali izbor i imenovanje novih članova CIK-a, da to nisu učinili iz nekog razloga i mogu da shvatim da sa tim izborom nisu zadovoljni. Koji je konkretan razlog vršenja tih pritisaka, to nije pitanje za mene.

ATEST NA SRPSTVO

SVE JE KULMINIRALO NEDAVNOM ŠOVINISTIČKOM IZJAVOM MILORADA DODIKA U VEZI SA VAŠOM NACIONALNOŠĆU. OSJEĆATE LI SE SRPKINJOM? MISLITE LI DA MILORAD DODIK TREBA DIJELITI “ATEST” KO JE SRBIN, A KO NE?

– Ja apsolutno nikada nisam imala i još uvijek nemam nikakvu krizu identiteta, ni u nacionalnom, ni u bilo kojem drugom smislu, tako da je to pitanje potpuno suvišno.

Ne bih govorila o srpskim, hrvatskim i bošnjačkim interesima,  niti me oni kao člana CIK-a trebaju zanimati.

DA LI VAS JE POGODILA TA NJEGOVA IZJAVA?

– Ne bih rekla da me je pogodila. Možda je to pogrešna riječ, ali sam se negdje pitala koliko se, zapravo, nekada ne vodi računa o izjavama koje se plasiraju u javnost i koliko nisko sve to može biti.

DA LI MISLITE DA SU SRSPKI INTERESI DA SE PROGLASE REZULTATI IZBORA U SREBRENICI I DOBOJU ONAKVI KAKVI BI BILI DA NISTE DONIJELI ODLUKU O NJIHOVOM PONIŠTAVANJU?

– Ne bih uopšte govorila o rezultatima izbora za Srebrenicu. Oni nisu utvrđeni. Ne bih govorila o srpskim, hrvatskim i bošnjačkim interesima,  niti me oni kao člana CIK-a trebaju zanimati. Govorim o interesima izbornog procesa, zakonitosti izbornog procesa, zakonitog rada CIK-a, vraćanju povjerenja javnosti u izborni proces. Moj je interes da štitim izborni proces . To je moj posao i moja dužnost.

DA LI MISLITE DA BI NACIONALNI INTERES SVIH STANOVNIKA BIH TREBAO ZAPRAVO BITI FER, POŠTENI I DEMOKRATSKI IZBORI?

– Apsolutno nemam nikakvu dilemu kada je to u pitanju. Mislim da je jedan od najvažnijih interesa nše zemlje i svih građana, bez obzira kako se izjašnjavaju i kojoj naciji pripadaju, da imamo poštene, fer i slobodne izbore, da vratimo povjerenje građana u izborni proces, da imamo demokratski izabranu vlast i to je okvir i način na koji ja razmišljam.

POVIJANJE KIČME

NAKON SVEGA ŠTO STE DOŽIVJELI I PREŽIVJELI OD KADA STE PREUZELI DUŽNOST ČLANICE CIK-A, DA LI STE SE IKADA POKAJALI I ZAPITALI: “ŠTO JE MENI OVO TREBALO”?

– Moram da budem iskrena da jesam. Znate o čemu se tu radi? Profesionalni ljudi, ako ljudi koji imaju lični integritet, koji ne trpe bilo kakve pritiske, koji ne trpe bilo kakve uvrede, oni obično izbjegavaju javne funkcije, zato što je, recimo to tako, postalo uvriježeno da su na javnim funkcijama ljudi koji imaju malo manje ličnog integriteta, ili možda imaju, neću reći manje obraza, ali su možda skloniji da trpe neke uvrede, pritiske i da povijaju kičmu. Međutim, onda sam shvatila da, jednostavno, profesionalci trebaju da rade na profesionalnim pozicijama i da nema povlačenja. Jednostavno, nema povlačenja.

ZBOG SVEGA ŠTO STE REKLI, DA LI SADA MISLITE DA SE TREBATE POVUĆI SA TE POZICIJE?

– Nikada nisam mislila da se povučem. Ja sam samo, kao i svako od nas ko promišlja o svojoj karijeri, razmišljala da li je to bio pravi potez, ali ja se ne povlačim.

OVAJ SAZIV CIK-A DONIO JE TRI ODLUKE KOJE SU IZNENADILE JAVNOST. JEDNA SE ODNOSILA NA ZABRANU KANDIDOVANJA STRANCI UJEDINJENA SRPSKA, ZBOG SPORNOG SPOTA, KOJA JE PONIŠTENA ODLUKOM SUDA BIH, TE ODLUKE O PONIŠTAVANJU IZBORA U SREBRENICI I DOBOJU. SMATRATE LI OVE ODLUKE HRABRIMA?

Stati iza izbornog procesa može jedino cijela država, odnosno svaka institucija u domenu svoje nadležnosti

– Na jednom kolegiju CIK-a sam jednom rekla da za mene ne postoje hrabre odluke. Ne poznajem termin hrabra odluka, mada neke kolege to tako nazivaju. Za mene postoje zakonite odluke, koje su utemeljene na zakonu, ili odluke u kojima nismo pravilno utvrdili neke činjenice, ili nismo pravilno primijenili materijalni propis. U tom slučaju Sud BiH je taj koji preispitujući naše odluke ukazuju na koji način smo napravili neki propust. Ne mislim da se radi o bilo kakvim hrabrim odlukama. Ja to ne posmatram na taj način.

VJEŠALICA ZA PRIJEDLOGE

VEĆ DUŽE VRIJEME NISU DONESENE TAKVE VRSTE ODLUKA U CIK-U. KAKO TO KOMENTARIŠETE?

– Kada govorimo o CIK-u, tu su tri nova člana. Dva člana su reimenovana i oni su već dugo u CIK-u. Svaki novi čovjek donosi nove ideje i možda neke nove stavove. Konkretno, ako je u pitanju moj doprinos u radu CIK-a, moj stav je da mi trebamo biti mnogo proaktivniji, da moramo vratiti autoritet ovoj instituciji, koji je, nažalost, izgubljen, da moramo pokazati svojim ličnim primjerom jedan snažan lični i profesionalni integritet koji niko ne može dovesti u pitanje. Ako nastavimo raditi u ovom sazivu, mislim da trebamo reizgraditi ovu instituciju. Moramo je osposobiti da bude mnogo jača i mnogo sposobnija da upravlja izbornim procesom. Zašto ranije nije bilo takvih odluka ja na takvo pitanje ne mogu odgovoriti. Ono što  mogu reći je da sam kao član inicirala neke novine, kao što su da se objavi izvod za glasanje izvan BiH, da se uputi prijedlog zaključka prema VSTV-u, u smislu inicijative, da krivična djela protiv izbornog prava u izbornom periodu budu prioritet. Promišljala sam na taj način da je potrebno uspostaviti snažnu saradnju sa tužilaštvima, sa policijskim agencijama, da je veoma važno da svi građani BiH uvide da iza izbornog procesa stoji cijela država u kojoj je CIK osnovni regulator.  Stati iza izbornog procesa može jedino cijela država, odnosno svaka institucija u domenu svoje nadležnosti. Sigurno je i ta “svježa krv” unijela neke novine, ali niko od nas kao pojedinac ne može donijeti odluku uime CIK-a. Zna se koja je većina potrebna. Sve odluke koje ste spomenuli su donijete apsolutno jednoglasno, tako da to ne treba pripisivati novim članovima.

NERIJETKO SE NA SJEDNICAMA CIK-A MOŽE ČUTI TERMIN “VJEŠALICA”. RADI SE O SVOJEVRSNOJ ZBIRCI PRIJEDLOGA I IDEJA ZA IZMJENE IZBORNOG ZAKONODAVSTVA S CILJEM UNAPREĐENJA IZBORNOG PROCESA. DA LI MISLITE DA ĆE TE VAŠE IDEJE IKADA BITI I PRETOČENE U ZAKON U DRŽAVNOM PARLAMENTU?

– To je termin koji je uveo kolega Suad Arnautović. On ga najčešće i koristi. Zasita, na tu “vješalicu” se stavljaju neke stvari o kojima treba promišljati i na koje treba reagovati. Mislim da mi treba da budemo proaktivni i mi treba da predlažemo, a da li će nadležne vlasti, u konkretnom slučaju Parlament, ukoliko su potrebne izmjene Izbornog zakona, to učiniti, to je već na njima. Međutim, sve ono što CIK može da uradi, u smislu da inicira neke izmjene Izbornog zakona, da poboljša svoje podzakonske akte, da učini svoj rad transparentnijim, da pokaže jedan autoritet u upravljanju izbornim procesom, za to smo mi nadležni i to je naša odgovrnost.

GODINAMA SE GOVORI KAKO SU OPĆINSKE IZBORNE KOMISIJE,A  POSEBNO BIRAČKI ODBORI PROBLEMATIČNE TAČKE U IZBORNOM PROCESU. ISTOVREMENO, SVI TI LJUDI TVRDE KAKO RADE PO ZAKONU. GDJE JE, ZAPRAVO, PROBLEM?

– Govorilo se o tome i prije novog saziva CIK-a. Sada se o tome govori, možda, malo glasnije. Mislim da je ključ u tome  da čitava izborna aministracija, uključujući i članove biračkih odbora mora biti profesionalna. To su sada članovi koji su predloženi od političkih stranaka. Ne možemo govoriti generalno. Postoje članovi biračkih odbora koji su odlično, profesionalno i stručno uradili svoj posao. Postoje brojne izborne komisije, koje su, u uslovima epidemije, odlično organizovali izbore, a takvih je većina, tako da se ne može generalizovati to pitanje. Međutim, ako bi razgovarali o nekim rješenjima, mislim da bi to bila profesionalna izborna administracija i to je ključ u daljem napretku razvoja izbornog procesa u BiH. 

FIKTIVNE STRANKE 

DA LI MISLITE DA BI SE TOM PROFESIONALIZACIJOM SPRIJEČILA I TRGOVINA MJESTIMA U BIRAČKIM ODBORIMA?

– Izborni zakon je prilično dobro predvidio da su članovi biračkih odbora predloženi od političkih stranaka, obučeni od izbornih komisija i da taj način oni trebaju da očuvaju izborni proces od bilo kakvih nepravilnosti. To znači da, ukoliko su politički subjekti, koji se takmiče u osvajanju vlasti, ravnomjerno zastupljeni u biračkim odborima, a imaju suprotstavljene ciljeve, jer svako od njih želi da osvoji vlast, onda će oni voditi računa o tome da na izborni dan ne dođe do bilo kakvih nepravilnosti. Oni su jedni drugima neka vrsta kontrole, uz posmatrače. Međutim, problem nastaje kada dođe do zloupotrebe tog pravnog instituta, a nažalost došlo je, i kada počinju da se osnivaju fiktivne političke stranke s ciljem participranja u biračkim odborima i među akreditovanim posmatračima, koji se onda koriste s ciljem trgovine. Zbog toga imamo enorman broj ovjerenih političkih subjekata za učešće na izborima. Kada bi imali profesionalnu izbornu administraciju, toga ne bi bilo.

Sigurno je i ta “svježa krv” unijela neke novine, ali niko od nas kao pojedinac ne može donijeti odluku uime CIK-a.

GODINAMA SE GOVORI O UVOĐENJU ELEKTRONSKOG GLASANJA I NOVIH TEHNOLOGIJA U IZBORNI PROCES. DA LI MISLITE DA BI TO DOPRINIJELO DA IZBORI VIŠE BUDU FER I POŠTENI?

– Mi smo, ako se ne varam, 13. novembra uputili u Parlamentarnu skupštinu BiH Strateški plan. Riječ je o projektu kojeg je finansirala Evropska unija, a koji se odnosi na poboljšanje integriteta i transparentnosti izbornog procesa, ali rada CIK-a. Taj dokument, koji je vrlo obiman i koji vrlo dobro targetira sve manjkavosti izbornog procesa u BiH, između ostalog, govori i o uvođenju novih tehnologija u izborni proces. To ne mora biti samo elektronsko glasanje. Različite nove tehnologije je moguće primijeniti u izbornom procesu. Naravno, o tome treba da se očituje Parlament. Moje mišljenje je da, bez obzira na uvođenje novih tehnologija, bez obzira da li će ostati ovaj sistem, dok se ne uspostavi sistem odgovornosti, a pod time mislim i na krivičnu i svaku drugu vrstu odgovornosti, sve drugo nije dovoljno rješenje samo po sebi. Jednostavno, pravna država treba da reaguje u svakom od pokušaja ili dovršenja krivičnih djela protiv izbornog prava. Kada to budemo imali na sceni onda ćemo vidjeti da nikome neće pasti na pamet da čini stvari koje sada nekažnjeno radi.

KRIVIČNA ODGOVORNOST

I RANIJE SU, ZBOG RAZLIČITIH PROSPUSTA, MIJENJANI ČLANOVI BIRAČKIH ODBORA, NEKIMA JE ZABRANJIVAN RAD U BIRAČKIM ODBORIMA, POJEDINCI SU NOVČANO KAŽNJAVANI. MEĐUTIM, DOLAZILI SU NOVI LJUDI, ALI SU PROBLEMI OSTAJALI ISTI. KAKO TO PROMIJENITI?

– Mislim da je važno, prije svega, ocijeniti da li nešto ima elemente krivičnog djela. To je potpuno druga odgovrnost. Nije isto biti novčano kažnjen od CIK-a i biti krivično gonjen. Vrlo je važno ocijeniti da li radnja obuhvata elemente krivičnog djela i da li ste krivično procesuirani. Svako ima ima pravo da se, u zakonito provedenom postupku, utvrdi da li je kriv ili ne. 

POSAO CIK-A NA PROVOĐENJU LOKALNIH IZBORA SE PRIVODI KRAJU. ŠTA ĆE BITI PRIMARNA AKTIVNOST CIK-A NAKON ŠTO ZAVRŠITE SAV POSAO U VEZI SA LOKALNIM IZBORIMA?

– O tome će se svakako odrediti CIK. Mislim da ima jako puno stvari na kojima treba da radimo. Kada sam imenovana u martu za člana CIK-a, nakon dan sam imenovana i za predsjednicu, nažalost, moram da kažem da sam uvidjela da su svi podzakonski akti ostali potpuno nespremni za lokalne izbore, koje je trebalo raspisati za samo dva mjeseca. Mislim da je to nedopustivo. Smatram da jednu neizbornu godinu treba iskoristiti za aktivan rad u smislu usavršavanja naših podzakonskih akata, podnošenje odgovarajućih inicijativa Parlamentu BiH, obavještavanja javnosti o onome što smatramo da je ključno, kako bi se pod pritiskom javnosti reagovalo na odgovarajući način. Pred nama je jako puno posla i mislim da ćemo nastaviti raditi u punom kapacitetu, kao što smo radili do sada, ako želimo neka poboljšanja i promjene. Ja svakako to želim.

Almir Šarenkapa (Oslobođenje)

28.01.2021.

BAKIR IZETBEGOVIĆ I NELSON: INTENZIVIRATI PROVOĐENJE REFORMI NA EU I NATO PUTU


//////////////////////////


///////////////////////////


////////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////////

///////////////////////


////////////////////////


//////////////////////////


/////////////////////////////


////////////////////////////////


///////////////////////////

//////////////////////


///////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////

28.01.2021.

SCHWARTZ-SCHILLING BRUTALNO ISKREN: "Srbija i Hrvatska sprečavaju napredak BiH, žele ostvariti RATNE CILJEVE. Pokušao sam smijeniti Dodika, ALI..."

SCHWARTZ-SCHILLING BRUTALNO ISKREN: "Srbija i Hrvatska sprečavaju napredak BiH, žele ostvariti RATNE CILJEVE. Pokušao sam smijeniti Dodika, ALI..."

Christian Schwartz-Schilling, njemački političar, diplomata i bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini rekao je da u Bosni i Hercegovini ne vlada normalno političko stanje, nego da je politika otišla u ekstremnu fazu i podjelu zemlje. Pojedini političari žele sve ono što je Slobodan Milošević želio od početka, kako je kazao, podjelu BiH na tri dijela. Prisjetio se kako je pokušao smijeniti Milorada Dodika.


Christian Schwarz-Schilling is the Honorary Citizen of the City of Sarajevo  - Sarajevo Times

Upravo je gost N1 2007. godine pokušao smijeniti Milorad Dodika, ali mu Amerikanci to nisu dozvolili.

“Da. Pokušao sam. Ne mogu reći objašnjenje zvanično. Imali su problema sa Kosovom, pa nisu mogli otvoriti ‘novo gradilište’, da tako kažem. Tada je Dodik referendumom pokušao odvajanje RS. Rekao sam, ako bude nastavio govoriti o njemu – snosit će lične konsekvence. Tokom tadašnje kampanje to više nije spomenuo. Osam dana poslije izbora je došao sa tim pitanjem. U tom momentu sam rekao – ako to uradi, snosit će lične posljedice, viza, viznog režima, tokova novca i tako dalje”, prisjetio se Schwartz-Schilling u Pressingu na N1.

Jednom je kazao da Vučić koristi Dodika za destabilizaciju BiH i podržava ga u naumu da odcijepi Republiku Srpsku, iako javno podržava suverenitet BiH?

“Da, to zvanično kaže. Ali je čudno da njegove izjave, koje su u vezi sa BiH. Oni idu, vode pregovore, ali ne u Sarajevu, nego u RS. RS je uvijek ta koja državne zvaničnike želi i pokušava da bude domaćin ona tim posjetama. Druge zemlje moraju voditi računa o tome, da nije entitet taj koji vodi pregovore. Pregovori za BiH se mogu voditi samo u Sarajevu, to je put koji bi oni rado kročili”, istakao je u Pressingu njemački političar.

Komentarisao je i nedavne izjave Milorada Dodika o članici CIK-a, kao i Bakira Izetbetgovića o lošem narodu…

“Sami kažete, kakva je to situacija. Ne možemo reći da je to normalno stanje. To je ekstremistički. Politika je otišla u ekstremistiku fazu i podjelu zemlje. Oni žele ono što je Milošević htio od početka, podjelu BiH na tri dijela. Jedan dio Srbiji, jedan Hrvatskoj, i jedan dio bi pripao muslimanima. Nemoguće je sada tako nešto dopustiti, jer bi to bila pobjeda agresije. To nije moguće”, rekao je gost N1.

Istakao je da SAD sada vide te naume, te da su donijeli odluku da BiH mora krenuti putem normalnosti.

Srbija i Hrvatska sprečavaju napredak BiH, ne gledaju demokratske institucije – nego vide samo etničku situaciju.

“To im je autoritet. Zato žele i podjelu BiH. Ta podjela bi bila postizanje ratnih ciljeva. Ratni ciljevi se ne smiju naknadno sada postići, da se gubitnicima iz ratnog perida – dodijele ratni ciljevi. Oni bi time postigli svoj cilj. Zato se mora spriječiti tako nešto”, rekao je dodavši da je to osnovni cilj zapada i UN-a.

(N1)

28.01.2021.

NERZUK ĆURAK : O ZLOUPOTREBI RIJEČI. ILI, ZAŠTO BI DODIK I IZETBEGOVIĆ TREBALI OTIĆI U POLITIČKU MIROVINU

Donald Trump skrasio se u bespućima povijesne neozbiljnosti. Njegovo predsjedništvo obilježila je twitter politika, u kojoj je granica između slobode govora i govora mržnje bila tanja od žileta. Ohrabrio je balkanske desničarske desperadose da svoju ljudsku skučenost, u čijem je epicentru degradacija Drugog, isporučuju na dnevnoj bazi institucionalno i vaninstitucionalno, koristeći različite medijske platforme za blaćenje političkih protivnika.

Piše : Nerzuk Ćurak (Tačno)

To bi se i moglo tolerirati da je sav taj retorički poganluk kojem smo izloženi evo već decenijama, ostao na nivou negativnih stilskih figura kojima se konkurentni politički subjekti minoriziraju, ironiziraju, banaliziraju… No, kako živimo u primitivnim društvima u kojima je višedecenijskim radom zla argument etnonacionalne identifikacije u najvećoj mjeri poistovjećen sa političkom identifikacijom, demonizacija protivničkih političkih tabora skopčana je sa mogućim predrasudnim, apriornim dehumanizacijama etnonacionalnih zajednica kao takvih. Nažalost, upravo se to, više nego često, dešavalo i dešava u našim krajevima, nemjerljivo talentiranim da prepoznaju poganluk, krkanluk i primitivizam kao referentnu društvenu vrijednost koju treba izdići na nivo Apsoluta, na nivo zamjene za odsustvo Boga. ( “Milorad Dodik za mene nije Tito, on je za mene Bog”, Sanja Vulić, zastupnica SNSD-a u Parlamentu Bosne i Hercegovine)

U društvima u kojima na vrhu socijalne piramide caruju politički i vjerski lideri, operirani od razumijevanja Drugih, život se, i u nižim i u višim slojevima društvene stratifikacije, dominantno manifestira kroz njegovanje kulture straha, nacionalizma, ksenofobije i šovinizma. Tako su iznikli “cvjetovi zla” i u gornjim i u donjim lagama našeg sluđenog bosanskohercegovačkog ljudstva i, budući da se intenzivno zalijevaju, šanse da presuše ti cvjetovi manje su, u nedostatku bolje metafore, od makova zrna.

Ko ih najviše hrani, ko zalijeva floru nesretne zemlje fekalijama dobro uštimanog šovinizma?

Uvijek su to političari i njihove stranačke, savjetničke, propagandističke, medijske, kriminogene i porodične sluge naviknute na govor mržnje kao da je u pitanju sloboda govora. Obrazovani u nacionalističkim školama, sa zvanjima iza kojih ne stoji znanje (naročito ono humanističko), raspojasani do gubitka antropološke norme, sve te happy televizijeinformeriRTRS-ovistavovi i poskoci, sve te mračne vojske interneta, iskompleksirani twitter i facebook ratnici u pozadini svojih političkih gazda, utrkuju se godinama da nas zgade jedne drugima i da to gađenje prihvatimo kao normalnost. Novu normalnost, trajniju od pandemijske nove normalnosti. Normalnost proizvodnje etničkog nepovjerenja i mržnje do nivoa u kojemu će kazati kolji biti tako lako kao da kažeš dobar dan.

Jesmo li već stigli u tu zemlju, ako najveći Srbin otkad više nema Tijanića, ma na kojoj funkciji bio u svom mračnom predmetu želja zvanom Bosna i Hercegovina, može, bez ikakvih bitnih posljedica, preći onu prethodno spomenutu granicu tanju od žileta i o bosanskim muslimanima govoriti na načine nedostojne, na načine grozomorne? Jesmo li već u biblijskoj pustinji ako Gedžoni (ko li mu je samo šapnuo da je taj primitivizam šarmantan; možda Emir, taj stari nemir?) u taj predrasudni, atavistički, kulturrasistički krug uključuje i porodicu, krv svoje krvi, baš kao da živimo srednji vijek pa banjalučki velmoža mora odbraniti porodični feud, jer su strašni turski sultani vremenskom mašinom, sve sa sabljama i konjima, došli tik iznad Aleksandrovca? Jesmo li konačno dozvolili da matiraju našu zemlju kada drugi feudalac (a šta je drugo Izetbegović nego feudalac ako naslijeđuje političku stranku svog oca i raspoređuje užu i bližu familiju po principu krv nije voda), koji se, bar prividno, do sada trudio da ono arhetipsko što potencijalno misli ne iskazuje riječima otvoreno, pogonjen pogonskim gorivom šovinizma, uputi riječi koje negativno determinišu ljude samo zato što su pripadnici jedne etnonacionalne zajednice?

Izetbegović je, gostujući na Federalnoj televiziji 21.01. ove godine, imao iskaz o Srbima koji je, pravno rečeno, bio na granici govora mržnje; politički, to jeste mrzilački govor sasvim u rangu većine Dodikovih eskapada o Bosni, Bošnjacima i muslimanima. I tako, sad imamo “balans mrzilačke moći”, kao novi način vladavine, kao novu dionicu organizirane proizvodnje etnonacionalnog nepovjerenja a koju su najbolje iskoristili srpski nacionalistički krugovi jer su upravo nakon Izetbegovićevog TV užasa, najviđeniji majstori mrzilačkog, predrasudnog govora o Bošnjacima, Dačić i Dodik, požurili da se predstave kao direktni potomci Mahatme Gandhija:

– Dodik: “Iskreno se nadam da se Izetbegović kaje zbog svoje rasističke izjave i da su mu njegovi najbliži saradnici rekli da mu to nije dobra izjava. Ja se samo nadam. Moje mišljenje je da ovo nije samo usamljena izjava i da mnogi tako misle oko njega… Mi smo to znali od ranije ali dobro je da su to sad svi čuli. Poštujem sve narode i istinski mi je žao da Izetbegović ima takav stav. Izetbegović je tom izjavom napustio teren političke borbe i upustio se na teren borbe protiv Srba.”

Milorad Mahatma Dodik, to je onaj tip što je prije nekoliko godina (2010.) izjavio da mu “ne mogu suditi sudije muslimani”, a pride, kontinuirano omalovažava Bošnjake kao naciju, muslimane kao konvertite i državu čiji je aktualni predsjednik. No, kako je njegova grozna retorika on samim sobom, na to su se navikli u političkoj areni Bosne i Hercegovine i međunarodnoj zajednici, pa je kvantitet njegovog negativnog govora prerastao u novi kvalitet, kako kod Dodikovih birača tako i kod političke klase, koja je prihvatila njegov način ophođenja bez bilo kakvog zazora, što je ustvari oblik Dodikovog višegodišnjeg trijumfa. Njemu nije teško da nakon serije predrasudnih uvreda o Drugima, naredni dan, kao da ništa nije bilo, kaže kako visoko poštuje te koje je samo dan prije poslao na smetljište historije, ali se ta bipolarnost ne tretira kao poremećaj, već kao karakterna osobina na koju se računa kao sa politikom koju treba poštovati.

Zamislimo samo da je gremij ambasadora u BiH – koje je Dodik, kao predsjedavajući državnog predsjedništva, primio dan nakon skandalozne izjave o članici CIK-a Vanji Bjelici Prutini da je to “gospođa koja se predstavlja kao da je predstavnica srpskog naroda, a bila je ili je još udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana”, – u znak protesta zbog vrijeđanja kako članice CIK-a, tako i zbog nativističkog šovinizma, po ko zna koji put, prema Bošnjacima i muslimanima, odbio susret s njim. Bila bi to snažna poruka, mnogo jača od naknadnog saopštenja za medije OHR-a, OSCE-a i nekolicine zapadnih zemalja u kojem su ohrabrili Tužilaštvo da se pozabavi Dodikovim govorom mržnje. U svakom slučaju, međunarodni kontekst se mijenja pa bi dobra poruka bila izbjegavanje susreta sa Dodikom i Izetbegovićem od strane međunarodnih službenika u Bosni, zbog njihovih mrzilačkih izjava.

Izetbegovićev autogol fino je iskoristio i Mahatma Drugi, Ivica Dačić. To je onaj tip, trenutni predsjednik Skupštine Republike Srbije, koji je svojevremeno, gostujući na Happy televiziji kod Milomira Marića izrekao takve gadosti o BiH i Bošnjacima, o čemu sam pisao u kolumni Čudne misli u mojoj glavi (tacno.net), a sada, nakon Izetbegovićevog samoubistva iz zasjede, pomiriteljski kazao:

“Najlakše je uzvratiti istom mjerom ali mi smo u Srbiji razgovarali o političkim prioritetima i baš je predsjednik Vučić insistirao da ne odgovaramo na svakodnevne optužbe jer Srbiji ne odgovara da dođe do političkog haosa u regionu, već joj odgovara regionalna stabilnost. Meni je baš Izetbegović rekao najveći problem nastaje kada dođu godišnjice i počnemo da se optužujemo ko kome treba da se izvini. Svako misli da onaj drugi treba da se izvini njemu i tu nastaju sukobi. Ne znam kakav je ko narod, ali znam da drugih i boljih naroda jednih od drugih nemamo, jer vijekovima živimo ne jedni pored drugih, nego jedni sa drugima.” Kakav majstor, čudesni peacebuilder na dvoru kralja Aleksandra! Zaključak: SDA je, za beogradsko-banjalučku političku dijagonalu, lokalna nevladina organizacija.

***

U postkonfliktnim zajednicama, naročito onima čiji je institucionalni dizajn skrojen tako da ohrabruje sve najgore i demotivira sve najbolje, pažljivo rukovanje riječima trebao bi biti ultimativni zahtjev za političke aktere. Nažalost, upotreba najgorih riječi, po priznanju samih učesnika političke igre, donosi glasove, što je, ako je tačno, brutalna potvrda užasavajućih demokratskih deficita našega društva i hitan poziv za zrelu i odgovornu građansku edukaciju.

U političkom i medijskom polju, sužavanje i neutralizacija mogućnosti za govor mržnje uvjet je da kao društvo ne potonemo u blato međusobnog hejtanja i etničke opresije. Bilo bi lijepo stvoriti društvene, političke i stranačke uvjete da Dodik i Izetbegović odu u političku mirovinu, jer na različitim polovima etnonacionalnog i političkog spektra proizvode bijes, dižu ljudima pritisak i implicitno utiču na stanje građanskog zdravlja. Manje je važno da li sami akteri potencijalnog ili stvarnog govora mržnje, o sebi misle kao samarićanima koji su s onu stranu huškačkog govora. Važne su posljedice. A “imajući u vidu rane koje govor mržnje nanosi društvenom poretku, demokratiji i psihi pojedinaca”, važno je učiniti nešto u vezi toga. Odgovorne političke geste plus ozbiljne javne debate o govoru mržnje i kao posljedica regulacija koja prati najbolje prakse najizraslijih društava liberalne demokracije.

Dug je put do društva u kojemu će najviše biti cijenjeni političari koji mogu stati i u tuđe cipele. Cipele Drugog. Bilo kog drugog. Etničkog. Rasnog. Manjinskog… I koji pažljivo, ne vrijeđajući, govore o najtežim pitanjima. Imamo li ih? Hoćemo li ih ikada imati? Ili su naša sudbina političari za koje je konflikt trajna kategorija, pa ga moraju stalno proizvoditi? Ako je jedini tačan odgovor, ako je, dakle, odgovor DA rezerviran samo za posljednje pitanje, onda sigurno možete osjetiti ovu zebnju oko srca. Pun mi je kufer zebnji. Idite u mirovinu.

28.01.2021.

SATKO BITANGA : DVA MUŠKARCA I JEDNA DAMA – ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA

U gradu Mostaru su nakon 12 godina 20.12.2020. godine održani lokalni izbori. Obilježilo ih je niz nepravilnosti, izbornih prevara, manipulacija, podnošenje krivičnih prijava, međusobnih stranačkih optužbi, postizbornih svađa, naknadnih prebrojavanja glasova itd. CIK-u je trebalo skoro mjesec dana da utvrdi konačne rezultate izbora u Mostaru, a sa čijim rezultatima skoro niko nije zadovoljan.

Piše : Satko Bitanga

Za sada poznati su i zvanični rezultati ovih izbora, sastav gradskog vijeća, a o mogućim postizbornim koalicijama se samo još uvijek nagađa, stalno nešto novo špekulira, puštaju razni “probni baloni”…U Mostaru je skoro sve moguće, osim da se FK “Velež” vrati, nakon što je u ratu sa njega silom protjeran “svojoj kući”, na stadion “Pod Bijelim brijegom”!

Koalicije i stranke, koje su učestvovale na izborima, najavile su tri njihova kandidata za gradonačelnika/gradonačelnicu najvećeg grada u Hercegovini. To su dva muškarca, obojica poznati mostarski doktori, kao i jedna žena, dama iz Mostara.

Kandidat HDZ BiH je njihov nosilac izborne liste dr. Mario Kordić. “Koalicija za Mostar” je istakla svoga kandidata i nosioca njihove zajedničke liste dr. Semira Guzina, dok je “BH blok” (SDP i Naša stranka) najavila da će oni za gradonačelnicu Mostara predložiti njihovu nositeljicu liste za gradsko vijeće Irmu Baraliju.

A vezano za izbore u Mostaru, sve je počelo 29.10.2019. godine. U presudi 1 vijeća u predmetu Baralija protiv Bosne i Hercegovine (predmet br. 30100/18), Evropski sud za ljudska prava je, jednoglasno, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 12. (opća zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Predmetni slučaj se ticao pravne praznine koja je onemogućila podnositeljici predstavke, lokalnoj političarki koja živi u Mostaru, da glasa i bude birana na lokalnim izborima. Sud je utvrdio da je pravna praznina nastala propustom vlasti da izvrše odluku Ustavnog suda iz 2010. godine, koja se ticala odredaba koje su regulisale lokalne izbore u Mostaru, te nalagala vlastima da usklade te odredbe sa Ustavom. To je za posljedicu imalo situaciju gdje su posljednji lokalni izbori u Mostaru održani 2008. godine, te gdje je gradom upravljao gradonačelnik koji od 2012. godine nije imao potrebni demokratski legitimitet. A podnoseteljica ove predstavke pred Evroskim sudom za ljudska prava je bila mostarska političarka Irma Baralija. Rođena je 1984. godine i predsjednica je gradskog odbora Naše stranke u Mostaru.

Na kraju, biće vrlo zanimljivo kako će glasati gradski vijećnici za čelnog čovjeka grada Mostara. Biće posebno zanimljivo da li će gradonačelnik biti opet muškarac, jedan od ovih mostarskih doktora, ili će možda prvi put u povijesti/historiji/istoriji Mostar imati gradonačelnicu, jednu ženu i damu.

Skoro uvijek kod nas na Balkanu, bar kada su žene u pitanju, slijedila bi, prije upoznavanja ili “nabacivanja” na početku dva muška pitanja. Prvo pitanje bi bilo ono naše uobičajeno: “Oprostite, da li je dama sama?” A drugo, odmah nakon toga i bez čekanja odgovora na prvo pitanje, dodali bi: “Zašto je dama sama?” A završavalo se uglavnom sjedanjem pored te pitane i zgodne dame, “normalno” bez njene saglasnosti i pristanka, te dizanjem ruke u zrak, pucketanjem prstima i glasnim povikom “Konobar, dolazi ‘vamo, daj nam odmah piće!!!”

Koliki će biti “izborni ceh” u Mostaru to još niko ne zna. Ne zna se niti ko će ga i kako platiti, da li neko sam, ili će ga korektno podijeliti i platiti ovaj “mostarski izborni račun” svi zajedno. Sve ovo ostaje da se vidi, ali bi svi trebali da misle o svome Mostaru i svim njegovim građanima. Imajući sve ovo u vidu, mislim da u Mostaru ne bi trebalo biti ni izbornih pobjednika, niti izbornih gubitnika, jer samo tako jedinstveni, moderni i demokratski Mostar pobjeđuje!

Nadam se da su PRAVI MOSTARCI I DALJE OSTALI PRAVI I ISTINSKI DŽENTLMENI A DA PRAVE I LIJEPE MOSTARSKE DAME NIKADA NISU SAME! Doduše, u Mostaru je sve moguće, pa zašto nebi napokon i jedna mostarska dama bila na čelu ovog grada… a možda bi se tada i FK “Velež” vratio konačno “svojoj kući”, u “svoj dom”, na svoj stadion “Pod Bijelim brijegom“….ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA…”

28.01.2021.

U ZNAK SJEĆANJA NA ŠEST MILIONA UBIJENIH JEVREJA: U SREBRENICI ZAPALJENO ŠEST SVIJEĆA ZA ŽRTVE HOLOKAUSTA

28.01.2021.

IZGRADITI SISTEM U KOJEM ĆE ONI KOJI BLOKIRAJU IZBORE SNOSITI POSLJEDICE

Izgraditi sistem u kojem će oni koji blokiraju izbore snositi posljedice

Izgraditi sistem u kojem će oni koji blokiraju izbore snositi posljedice

Politički analitičar Denis Čarkadžić kazao je za Vijesti.ba kako je potrebno uložiti sve napore kako bi zaživjela vladavina prava u BiH kako bi se u budućnosti spriječile bilo kakve blokade izbornog procesa.

On je za Vijesti.ba komentirao najave Milorada Dodika kako bi SNSD i HDZ mogli bojkotirati Opšte izbore naredne godine.

„Najava bojkota izbora u Bosni i Hercegovini bilo je i ranije, ali do sada niko nije ostao dosljedan tim najavama jer su one, u momentu kada su date, bile u funkciji pritiska na institucije sistema, u prvom redu na Centralnu izbornu komisiju, zatim na zakonodavna tijela ali i na strane faktore u BiH, što je i sada slučaj. Vrlo brzo, takve najave padale su u zaborav jer su politički subjekti koji su prijetili bojkotom bili svjesni da bi njime nanijeli veliku štetu upravo sebi i nikome i ničemu drugom“, kaže Čarkadžić.

On smatra da su i Dodikove najave bojkota u ovom trenutku daleko od tačke u kojoj bi se mogle ozbiljno shvatiti što ne znači da se to ne može promijeniti, ali je definitivno jasno da bi sam bojkot bio njegova veoma loša procjena.

„Međutim, ono što je definitivno moguće da se ostvari i što treba najozbiljnije uzeti u obzir su prijetnje onemogućavanjem održavanja Opštih izbora 2022. godine. S tim u vezi, treba podsjetiti da je izborni proces 2020. godine bio najdirektnije ugrožen neusvajanjem Budžeta za 2020. godinu i da su finansijski uslovi za njihovo održavanje u posljednji momenat obezbijeđeni samo zahvaljujući enormnom pritisku od strane dijelova međunarodne zajednice“, podsjeća Čarkadžić.

Čarkadžić dodaje da ono što u svemu tome najviše zabrinjava je činjenica da niko nije i neće odgovarati za kršenje Izbornog zakona na osnovu kojeg su nadležne institucije morale, a nisu, u zakonski predviđenom roku obezbijediti novac za izbore.

„Stoga, a obzirom na to da ne postoji mehanizam koji bi to spriječio ili sankcionisao, s pravom se može postaviti pitanje šta ili ko sprječava političke subjekte koji za to imaju kapacitet da, u pokušaju da na taj način isposluju svoje političke ciljeve, ponove sličnu blokadu i uoči Opštih izbora 2022. godine?“, pita se naš sagovornik.

Da je u ovakvom političkom kontekstu u BiH sve moguće svjedoči i blokada implementacije izborne volje građana Federacije BiH, gdje ni više od dvije godine nakon izbora nema nove izvršne vlasti, dodaje on.

„U vremenu koje je pred BiH, vjerovatno najsloženijem unutrašnjo-političkom trenutku u protekle dvije decenije, do sada najžešćoj geopolitičkoj borbi koja slijedi te odsudnoj odbrani svojih pozicija od strane struktura moći u našoj zemlji kojima je status quo i njegovo održavanje suštinski cilj, niko ne bi trebao biti iznenađen ukoliko se potegne i za takvim potezima koji bi imali za cilj potpuno suspendovanje i ono malo demokratije koje ima u BiH, a to je održavanje i samih izbora 2022. godine“, upozorava ovaj politički analitičar.

Stoga, puno korisnije od pukog nagađanja kakve bi to posljedice moglo imati je usmjeravanje energije i svih raspoloživih kapaciteta domaćih i stranih političkih faktora u BiH na uspostavi vladavine prava u našoj zemlji i provođenja reformi u tom pravcu čija bi implementacija, skupa sa reformama koje bi doprinijele efikasnijem funkcionisanju državnog aparata, u budućnosti spriječila bilo kakvu mogućnost blokade izbornog procesa, te obezbijedila uslove da oni koji bi to eventualno pokušali budu sankcionisani, zaključio je Denis Čarkadžić.


(Vijesti.ba)

27.01.2021.

ULOGA MUP-a RS U GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA I HRVATIMA 1992. GODINE

Uloga MUP-a RS u genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima 1992.

Uloga MUP-a RS u genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima 1992.

Za izvršenje svoje oružane agresije na Hrvatsku, a potom i na Bosnu i Hercegovinu, Srbija je s Crnom Gorom od početka 1991. godine užurbano i uspješno preuzimala komandu nad JNA.

Za to vrijeme SDS se bavio preuzimanjem kontrole nad bosanskohercegovačkim ministarstvom unutrašnjih poslova. Gdje nije mogao preuzeti kontrolu – u sredinama s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom – preko srpskih kadrova je sabotirao, otežavao i nadzirao rad policijskih organa i službenika. Naročito onog rada koji se odnosio na pripreme za odbranu Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije.

Bosna i Hercegovina nije mogla u potpunosti vršiti odbrambene pripreme preko svoje Teritorijalne odbrane jer je ona bila pod komandom SSNO iz Beograda. Iz tog razloga bilo joj je veoma važno njeno ministarstvo unutrašnjih poslova kao jedini legalni i mogući način za pripreme odbrane sa značajnim kadrovskim i drugim potencijalima. Međutim, znala je to i agresorska strana, te se svojski trudila to onemogućiti.

Iako je takozvana skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini proglasila formiranje Srpske republike 9. januara 1992. godine, srpski kadrovi ostali su u strukturama bosanskohercegovačkog MUP-a do pred sami početak oružane agresije. Razlog tome bio je da što duže sabotiraju pripreme patriotskog dijela milicije za odbranu Bosne i Hercegovine i da špijuniraju te pripreme.

Od jeseni 1991. godine centri i stanice javne bezbjednosti s teritorije koji je kontrolirao SDS gotovo su prekinuli svu saradnju sa sjedištem MUP-a u Sarajevu. Ali, na teritoriji koji SDS nije kontrolirao pripadnici milicije srpske nacionalnosti ostali su u svojim matičnim centrima i stanicama, kao i u sjedištu u Sarajevu, do samog početka velikosrpske agresije. Upravo je razlog tome bila sabotaža i špijunaža priprema za odbranu.

Dakle, Srbija je preuzela JNA, a SDS se pripremao iznutra preuzimanjem dijela bosanskohercegovačkog MUP-a, njegovom transformacijom u srpski MUP i osposobljavanjem za agresiju i genocid, ali i sabotažom i špijunažom preostalog dijela MUP-a koji je ostao lojalan legalnoj bosanskohercegovačkoj republičkoj vlasti.

Pripreme za velikosrpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima bile su pažljivo isplanirane i provedene s tačno određenim zadatcima za Srbiju i za nacionalističko rukovodstvo bosanskohercegovačkih Srba. Srbija se bavila transformacijom JNA u srpske vojske, a SDS formiranjem i pripremom policije i paravojnih formacija. S početkom agresije vidjet će se da su to bile kvalitetne i prilično uspješne pripreme.

Paradržavna tvorevina; Srpska republika-kasnije Republika Srpska; nije formirala svoje ministarstvo unutrašnjih poslova kako bi uspostavila red i mir na teritoriji koju je za nju zaposjela JNA nego za izvršenje genocida nad Bošnjacima i Hrvatima.

Uobičajeno je da države u nastanku, ili teritorije koje pokušavaju postati države, formiraju policijske snage i službe kako bi uspostavile vladavinu prava i osigurale mir i bezbjednost svom stanovništvu. Paradržavna tvorevina Srpska republika formirala je svoje ministarstvo unutrašnjih poslova, njegove službe i borbene jedinice kako bi izvršila genocid nad nesrpskim stanovništvom na teritoriji kojim je upravljala. Ako se uporedi sadašnja demografska slika Republike Srpske s prijeratnom u tom dijelu Bosne i Hercegovine onda možemo bez ustručavanja ustvrditi da je MUP RS-a u potpunosti izvršio svoju zadaću i opravdao svoj nastanak.

U maju 1992. godine skupština takozvane Srpske republike usvojila je šest strateških ciljeva. Oni su poredani po prioritetima, odnosno po svojoj važnosti i fazama realizacije. Nije „državno razgraničenje“ naroda po nacionalnom kriterijumu slučajno prvi strateški cilj Srpske republike. On je najvažniji jer bez njegove realizacije ne bi se mogli ostvariti sljedeći strateški ciljevi. Ratni zločinac Ratko Mladić je na toj skupštini jasno kazao i upozorio da ti ciljevi znače genocid.

Do maja 1992. godine većinu teritorije za buduću Srpsku republiku već je obezbjedila JNA tihom okupacijom od jeseni 1991. godine. Genocid nad Bošnjacima i Hrvatima na toj teritoriji ne bi se mogao uspješno provesti bez ostvarenja prvog strateškog cilja, „razgraničenja“, odnosno razdvajanja naroda. Za ostvarenje prvog strateškog cilja, kao uvoda i pripreme za genocid, najzaslužniji su civilni organi vlasti Srpske republike, a najprljaviji posao za nju obavio je MUP Srpske republike kao njena izvršna vlast.

Dok su ostali organi civilne vlasti Srpske republike razdavajali narode propagandom, sijanjem međunacionalne mržnje, davanjem otkaza na poslovima Bošnjacima i Hrvatima, šikaniranjem na nacionalnoj osnovi, stvaranjem straha...pripadnici njenog MUP-a fizički su ih razdvajali hapšenjem, ubijanjem, mučenjem, silovanjem, protjerivanjem, zatvaranjem u koncentracione logore... Tako je MUP Srpske republike (Republike Srpske) najodgovorniji za početnu fazu izvršenja genocida kroz svoju realizaciju njenog prvog strateškog cilja.

Ako je Republika Srpska genocidna tvorevina, njen MUP joj je – kao takvoj – postavio temelje koji za armaturu ima bošnjačke i hrvatske kosti u sebi.

Zatvaranje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u srpske koncentracione logore najvjerodostojniji je primjer stvarnog i fizičkog razdvajanja naroda, a to je u većini slučajeva bio posao srpskog MUP-a. Logoraši koji su preživjeli strahote srpskih logora protjerivani su u inostranstvo ili na teritoriju pod kontrolom oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine što je završna faza tog svirepog oblika „državnog razgraničenja“ – razdvajanja naroda.

Prije „državnog razgraničenja“ naroda – odnosno prije početka realizacije svoje najvažnije zadaće, prvog strateškog cilja Srpske republike – pripadnici milicije koji su se svrstali u redove velikosrpskog agresora obavili su razdvajanje svojih kolega bošnjačke i hrvatske nacionalnosti od sebe. Prve žrtve njihovog dijela provedbe genocida bile su upravo njihove kolege Bošnjaci i Hrvati s kojima su godinama radili u službi i družili se u prijeratnoj miliciji. Nevjerovatno je s kojom revnošću i mržnjom su odradili tu zadaću. Mnoštvo je jako potresnih primjera diljem okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, od Zvornika, Bratunca i Foče do Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Donjeg Vakufa...

Razdvajanje milicionera srpske nacionalnosti od kolega Bošnjaka i Hrvata realizirano je tokom aprila i prve polovine maja 1992. godine, odnosno do usvajanja strateških ciljeva Srpske republike i to nije slučajno. Savršeno je tajmirano kako bi nakon toga mogli nastaviti svoju najvažniju zadaću – provedbu genocida.

Bila su dva načina srpskog razdvajanja milicionera po nacionalnosti. Jedan je provođen na teritoriji s bošnjačkom i hrvatskom većinom. Tu su se pripadnici MUP-a srpske nacionalnosti izdvajali od Bošnjaka i Hrvata, napuštali službu i prelazili na teritoriju pod kontrolom SDS-a, te formirali svoje stanice i centre javne bezbjednosti. Ukoliko su imali priliku krali su svu opremu koju su mogli ili su je uništavali ako je nisu mogli otuđiti. Važno je naglasiti da su ovi milicioneri srpske nacionalnosti sasvim dobrovoljno i bez bilo kakvih pritiska napuštali legalni MUP i prelazili u novoformirani i odmetnički srpski.

Drugi način razdvajanja milicionera hrvatske i bošnjačke nacionalnosti od kolega srpske nacionalnosti provođen na teritoriji pod sigurnom kontrolom SDS-a i JNA. Tu se Srbi nisu izdvajali i napuštali centre i stanice javne bezbjednosti nego su nasilno izbacivali kolege Bošnjake i Hrvate. Prvo su ih tjerali da potpišu izjave lojalnosti srpskim vlastima, a kada su to oni odbijali onda su im davali otkaze iz službe što je bilo protivzakonito. Čak i one koji su potpisivali te izjave ubrzo su izbacivali iz službe. Nažalost, to nije jedino zlo koje su milicioneri srpske nacionalnosti poduzeli prema svojim kolegama Bošnjacima i Hrvatima. Upravo su njih prve hapsili, mučili, ubijali i zatvarali u logore kada su počeli fizički realizirati prvi strateški cilj Srpske republike kao uvod u potpuni genocid.

Srpski milicioneri bili su nemilosrdni. Kako oni obični tako i oni na vrhu. Za primjer može poslužiti jedan događaj sa Stojanom Župljaninom. On je posjećivao Manjaču i nadzirao proces provođenja torture nad logorašima. Jednom prilikom prepoznao je milicionera Mirsada Latića iz Bosanske Dubice. Potapšao ga je po ramenu i rekao upravniku logora pukovniku Božidaru Popoviću: „Da nije bilo ovoga čovjeka ja danas ne bih bio živ.“ Potom je objasnio Popoviću kako ga je Latić svojim tijelom zaštitio na Kosovu 1981. godine. Popović mu je rekao da napiše jednu-dvije rečenice i on će osloboditi Latića. Župljanin je to ignorisao. Nije učinio ništa da se oduži čovjeku koji mu je spasio život jer je bio Bošnjak.

Važno se podsjetiti na ulogu MUP-a Srpske republike u genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora kojih je ubijeno oko 3 200. Značajan broj njih mučen je i ubijen u nekoliko logora koje je otvorila i držala srpska Stanica javne bezbjednosti Prijedor. Zatočeničke logore sa istom svrhom MUP Srpske republike imao je i u svim drugim okupiranim krajevima Bosne i Hercegovine.



Piše: Dr. sc. Amir Kliko (Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA)

(Vijesti.ba)

27.01.2021.

CHRISTIANE AMANPOUR: 'QUO VADIS AIDA' NAS PODSJEĆA DA UVIJEK MORAMO BITI NA OPREZU


////////////////////////

////////////////////


//////////////////////

/////////////////////////////


/////////////////////


////////////////////////////


////////////////////////////


////////////////////


////////////////////////


////////////////////

27.01.2021.

OPOZIV NAKON ZAVRŠETKA MANDATA : SUĐENJE TRUMPU ĆE SE ODRŽATI U SENATU UPRKOS ŽESTOKOM OTPORU REPUBLIKANACA


Opoziv nakon završetka mandata : Suđenje Trumpu će se održati u Senatu uprkos žestokom otporu republikanaca

Većina republikanaca u Senatu glasala je u utorak protiv održavanja političkog suđenja za opoziv bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, optuženog za podsticanje pobune njegovih pristalica, koje su 6. januara upale u zgradu Kongresa. To govori da Trump ponovo ima dovoljno glasova da bude oslobođen optužbi u Senatu.

Za nastavak procesa opoziva i početak suđenja glasalo je 55 senatora dok je 45 bilo protiv. Samo petoro republikanaca pridružilo se svih 50 demokrata. Da bi bivši predsjednik bio osuđen potrebna je dvotrećinska većina, što znači da bi 17 republikanaca trebalo da se okrene protiv Trumpa, pod uslovom da sve demokrate glasaju da je Tramp kriv nakon što saslušaju argumente na suđenju koje počinje 9. februara.

Trampov pristalica, senator and Paul iz Kentuckyja , izdejstvovao je glasanje o tome da li treba nastaviti sa suđenjem, koje je opisao kao “neustavnu šaradu.”

 

Paul je tvrdio da Senat ne može da drži suđenje privatnom licu, što Trump sada jeste, nakon što mu je mandat istekao prošle srijede a demokrata Joe Biden  inaugurisan kao 46. predsjednik. Senat je, zapravo, ranije držao suđenja privatnim licima.

I prije glasanja, mnogi republikanci u Senatu po svemu sudeći su se udaljili od ideje da Trumpa treba osuditi zbog podsticanja pobune kada su stotine njegovih pristalica – možda čak 800, prema procjenama zvaničnika – pokušale da dođu do članova Kongresa koji su u tom trenutku vodili debatu za vreme potvrde Bidenove  pobjede na novembarskim iizborima.

Svih 100 senatora položilo je zakletvu da će biti nepristrasna porota na predstojećem suđenju. U slučaju da Trump bude osuđen, prostom većinom glasova moglo bi da mu se zabrani da se ikada ponovo kandiduje za javni položaj.

Biden  koji je 36 godina proveo u Senatu a osam godina bio potpredsjednik u Obaminoj administraciji, izjavio je u ponedjeljak za CNN da podržava suđenje ali da ne vjeruje da će dovoljno republikanaca glasati protiv Trumpa da bi bivši predsjednik bio osuđen.

Senator Lindsey Graham iz Južne Karoline, Trumpov pristalica koji je bivšeg predsjednika savjetovao u pogledu predstojećeg procesa u Senatu, izjavio je “postoji samo šačica republikanaca, sve manji broj, koji će glasati protiv njega.”

Brojni republikanski senatori izjavili su da Trump snosi izvjesnu odgovornost za nerede u Kapitolu, u kojima je stradalo petoro ljudi, među kojima i jedan policajac. Na skupu blizu Bijele kuće 6. januara, Trump je nastavio da iznosi neosnovane optužbe da je izbore izgubio zbog krađe glasova i pozvao svoje pristalice da marširaju do Kapitola i “bore se” da ponište Bidenovu pobjedu. Proteklih sedmica , vlasti su uhapsile na desetine izgrednika koji su upali u Kongres – svjetski poznati simbol američke demokratije. Desetine demonstranata su i dalje pod istragom.

Međutim, nekoliko republikanskih zakonodavaca, uprkos tome što su kritikovali Trumpa, postavili su pitanje zbog čega se suđenje održava sada kada on više nije na položaju, i sugerisali da su za nasilje uglavnom bili odgovorni sami izgrednici.

“Saslušaćemo (argumente protiv Trumpa) ali i dalje me brine ustavnost svega ovoga i presedan koji se postavlja u pokušaju da se osudi privatni građanin”, izjavila je senatorka Joni Ernst iz Iowe.

“Pokazao je loše liderstvo, mislim da se svi slažemo, ali ti ljudi su ušli u Kapitol, uradili su to svjesno, dakle oni snose odgovornost”, izjavila je.

Republikanski senator Ron Johnson iz Wisconsina  postavio je pitanje “Zašto ovo radimo? Ne mogu da zamislim ništa što bi više izazvalo podjele i manje donijelo oporavak od održavanja suđenja za opoziv predsjednika koji je već sišao sa položaja. To je prosto osvetoljubivo. To je besmisleno.”

Lider senatske većine Chuck Schumer odbacio je navode republikanaca da bi Trump trebalo da izbjegne suđenje zato što mu se mandat okončao.

“Izgleda se neki nadaju da bi republikanci mogli da se suprotstave opozivu bivšeg predsjednika kao samom procesu, umjesto da se suoče sa njegovim užasnim ponašanjem”, rekao je Schumer. “Želim da budem savršeno jasan: to neće proći.”

Dva vodeća američka dnevnika Washington  post i New York Times objavili su da njihova istraživanja pokazuju veliko protivljenje među republikanskim senatorima prema osudi Trumpa. Post navodi da se 29 od 50 republikanaca protivi tome da predsjednik bude osuđen, dok Times piše da je protiv osuđujuće presude 27 senatora.

(Glas Amerike)

27.01.2021.

BERNIE SANDERS : NE MOŽEMO DOPUSTITI DA MILIJARDERI PLAČAJU MANJE POREZE NEGO RADNIČKA AMERIKA


Bernie Sanders : Ne možemo dopustiti da milijarderi plaćaju manje poreza nego radnička Amerika

Svakog dana 4.000 Amerikanaca umire od Covida-19 zbog neuspjeha administracije da efikasno organiziraproizvodnju i distribuciju vakcina, kao i procedure za testiranje i praćenje. Dok bjesni najveća pandemija stoljeća, više od 90 miliona Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje ili ima samo ograničenu zdravstvenu zaštitu. Oni ne mogu računati na pomoć ljekara ako se razbole. Izolacija i strahovi koje je donijela pandemija doveli su do naglog skoka broja slučajeva mentalnih oboljenja.

Piše : Bernie Sanders (Guardian )

Više od polovine američkih radnika živi od jednog do drugog čeka, uključujući i milione esencijalno važnih radnika koji svakodnevno rizikuju život. Više od 24 miliona Amerikanaca je nezaposleno ili samo djelimično zaposleno, ako nisu sasvim odustali od potrage za poslom, a glad ugrožava više ljudi nego ikada u posljednjih nekoliko decenija.

Zbog nedovoljnih primanja, približno 40 miliona Amerikanaca se suočava sa mogućnošću da završe na ulici. Mnogi od njih duguju hiljade dolara za zaostale stanarine. To ne uključuje 500.000 onih koji su već izbačeni na ulicu.

U međuvremenu, najbogatiji ljudi u zemlji postaju sve bogatiji, a dohodovna i imovinska nejednakost obaraju historijske rekorde. Nevjerovatno je da je 650 američkih milijardera za vrijeme pandemije uspjelo uvećati svoje bogatstvo za cijeli trilion dolara.

Zbog pandemije je obrazovanje u zemlji u haosu, od predškolskih ustanova do univerziteta. Obrazovanje velikog broja mladih ljudi je praktično prekinuto i vjerovatno je da će stotine koledža prestati raditi.

Klimatske promjene uništavaju planetu i donose nezapamćen broj šumskih požara i vremenskih kataklizmi. Naučnici nam govore da je ostalo još samo nekoliko godina prije nego što šteta postane nepopravljiva.

Preko svega toga, na udaru su se našli i temelji američke demokratije. Imali smo predsjednika koje je činio sve što je u njegovoj moći da potkopa naše demokratske institucije i izazove nasilje protiv države i ustava na čiju odbranu se zakletvom obavezao. Uprkos brojnim očiglednim dokazima, desetine miliona Amerikanaca još vjeruje u Trumpovu laž da je ubjedljivo pobjedio na izborima i da je pobjeda ukradena, njemu i njegovim pristalicama. Širom zemlje organiziraju se naoružane desničarske milicije koje podržavaju Trumpa.

Na takvu nezapamćenu krizu Kongres i Biden moraju odgovoriti nezapamćenim mjerama. Nema više nastavljanja po starom. Nema više povratka na staro.

Demokrati koji sada kontroliraju Bijelu kuću, Senat i Predstavnički dom moraju prikupiti hrabrost i pokazati američkom narodu da je država sposobna brzo i efikasno reagirati na njihove patnje i strijepnje. Kao predsjedniku Budžetskog odbora u novom Senatu, namjera mi je da upravo to i uradim.

To znači da ćemo agresivno suzbijati pandemiju da bismo omogućili Amerikancima da se vrate na radna mjesta i u škole. Za to nam je potreban program federalne pomoći da bismo proizveli dovoljnu količina vakcina i efikasno ih distribuirali.To znači da u ovom periodu velikih ekonomskih teškoća moramo osigurati da svi Amerikanci imaju na raspolaganju dovoljne finansijske resurse za dostojanstven život. Iznos od 600 dolara direktne pomoći koja se isplaćuje svim odraslim radnicima i svakom djetetu mora se uvećati na 2.000. Takođe, minimalna cijena rada mora se podići na 15 dolara na sat, uz uvođenje dodatnih mjera zaštite za nezaposlene, zaustavljanje prinudnih iseljenja, i sprječavanje daljeg rasta broja beskućnika i gladnih.

To znači da svima moramo pružiti zdravstvenu zaštitu dok traje ova pogubna pandemija. Takođe, moramo se prestati sramotiti pred svijetom kao jedina među vodećim zemljama koja radnicima ne daje plaćena odsustva za bolovanje i obavljanje porodičnih obaveza.

To znači da zdravstvenu zaštitu djece moramo uvesti u svaki vrtić i pružiti je svakoj porodici u Americi.

Uprkos svemu što su vam dosad govorili, ništa nas ne sprječava da sve to i uradimo. Kroz mehanizam rebalansa budžeta, za koji je u Senatu dovoljna prosta većina, možemo djelovati brzo i odmah usvojiti hitne mjere.

Ali to neće biti dovoljno. Ove godine moramo napraviti još jedan rebalans radi sprovođenja velikih strukturnih promjena koje su našoj zemlji neophodne. Konačno, moramo rješiti problem groteskno visokog nivoa imovinske i dohodovne nejednakosti i konačno napraviti zemlju koja radi u korist svih svojih stanovnika, a ne samo u korist nekolicine.

To znači da bi drugi rebalans bio iskorišten da se stvore milioni dobro plaćenih poslova, da se obnovi zastarjela infrastruktura i izgradi pristupačan stambeni fond, da se moderniziraju škole, spriječe dalje klimatske promjene i izvrše velika ulaganja u energetsku efikasnost i energiju iz obnovljivih izvora.

To znači da će državni koledži, univerziteti, zanatske škole i historijski crni koledži i univerziteti biti besplatni. Takođe, moramo otvoriti pitanje zastrašujućih studentskih dugova za radničke porodice.

To znači i da će najbogatiji Amerikanci i najprofitabilnije kompanije morati platiti svoj dio poreskih obaveza prema fer načelima. Ne možemo dopuštati da profitabilne korporacije kao što je Amazon ostvaruju milijarde dolara prihoda i ne plaćaju ništa na ime federalnog poreza na neto dohodak. Ne možemo dopustiti da milijarderi plaćaju manje poreza nego radnička Amerika. Potrebna nam je temeljna poreska reforma.

Bidena ništa ne sprječava da potpiše dva važna nova zakona kojima bi se većina navedenih ciljeva mogla ostvariti već u prvih 100 dana rada novog Kongresa. Ne možemo dozvoliti da Mitch McConnell i republikansko vođstvo sabotiraju zakone koji bi poboljšali živote miliona američkih radnika i koji već uživaju najširu podršku.

Ne zaboravimo. Kada su republikanci kontrolirali Senat, iskoristili su rebalans budžeta da odobre trilione dolara poreskih olakšica, prije svega jednom procentu najbogatijih i multinacionalnim korporacijama. Takođe, za kratko vrijeme su u Vrhovni sud postavili troje sudija naklonjenih desnici. Sve zahvaljujući prostoj većini koju su imali.

Republikanci su većinu koristili da štite bogate i moćne. Mi ćemo je iskoristiti da zaštitimo radničke porodice, bolesne, stare, ugrožene i siromašne.

27.01.2021.

OTVORENO PISMO RAMIĆA VALENTINU INZKU : KAO AUTORITET MEĐUNARODNE ZAJEDNICE IMATE DUŽNOST SPRIJEČAVANJA PONOVNOG BUĐENJA ZASTRAŠUJUĆIH ZLOČINAČKIIH DUHOVA

Otvoreno pismo Ramića Valentinu Inzku : Kao autoritet međunarodne zajednice imate dužnost sprječavanja ponovnog buđenja zastrašujućih zločinačkih duhova

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada dr. Emir Ramić uputio je otvoreno pismo Visokom predstavniku u BiH, Valentinu Inzku, u kome se traži nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida u BiH . Pismo direktora IGK-a prenosimo u cijelosti i bez intervencija.

Gospodine Inzko,

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je označila 27. januar Međunarodnim danom sjećanja na Holokaust. S pravom ukazujemo na taj poseban dan kao važan podsjetnik na univerzalno proučavanje holokausta i genocida, jedinstvenog zla koje ne može biti prepušteno prošlosti i zaboravu. Značaj proučavanja holokausta i genocida je bila podsticajna snaga Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Jedan od prvih i danas u višestrukom smislu najvažnijih dokumenata međunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodno-pravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva međunarodne zajednice iz Holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu.

Ljudska prava za sve, bez razlike u rasi, polu, jeziku ili religiji, su jedno od temeljnih načela čovjeka i civilizacije i najbitniji dio misije Instituta za istraživanje genocida Kanada {IGK}. Bosna i Hercegovina {BiH} je višestruko historijsko svjedočanstvo da je dvadeseto stoljeće, stoljeće genocida. Genocid u BiH je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijela bošnjačka etnička i vjerska grupa, da joj se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak. Iz Holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku mada je Bosanski genocid pokazao ogromno negativno iskustvo.

Danas je više nego ikada potrebno formirati i jačati historijsku svijest o Holokaustu, ali i Bosanskom genocidu što zahtijeva od vas nametanje  Zakona o zabrani negiranja Bosanskog genocida. Kao autoritet međunarodne zajednice imate dužnost sprječavanja ponovnog buđenja zastrašujućih zločinačkih duhova. Negiranje Holokausta i genocida je radikalno nečovječan i apsolutno podao koncept. Zato vas pozivamo na akciju protiv mržnje radi uspješnog suzbijanja svih vrsta diskriminacija i opresija kako bi se svijetu pokazalo da zločinac nema šanse.

Zauzmite se za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo žrtava genocida, zauzmite se  protiv negiranja genocida nametanjem zakona. Jer kampanja negiranja genocida se pretvorila u otvoreno slavljenje nalogodavaca i izvršilaca genocida. Po Dejtonskom sporazumu kojim je okončan rat u BiH, vi ste zadužen da nadzirete njegovu civilnu implementaciju, te da intervenišete u slučaju aktivnosti kojima se krši Dejtonski sporazum. Negiranje genocida, negiranje historijskih i sudskih činjenica, veličanje ratnih zločinaca je kršenje Dejtonsklog sporazuma, Ustava BiH, ali i svih univerzalnih deklaracija i rezolucija Ujedinjenih nacija i Evropske unije.

Bosanskohercegovačkim građanima je dosadilo da slušaju kako pojedinci iz entiteta RS, ali i Srbije, pojedinci iz Hercegovine, ali  i Hrvatske dijele bosanskohercegovačku državu. Građanima je dosadilo slušati da relativizuju historijske, sudske i naučno istraživačke činjenice, da se izjednačavaju svi ratni zločinci. Potpuno se zaboravlja šta je bilo od 1992. do 1995. godine – agresija i genocid.

Vi imate vrlo jasan mandat. Zato počnite raditi svoj posao. Međunarodna zajednica je doživjela jedan od najvećih poraza u BiH. Jer Bosanski genocid predstavlja konačan dokaz ljudske destrukcije i definitivno sramotan poraz ljudskog, civilizacijskog, evropskog i svjetskog morala, poraz ljudskih prava i sloboda, poraz čovjeka i civilizacije, potonuće ljudskog uma.

Poistovjećivanjem sa žrtvama i očuvanjem uspomena na njih, svijet buduće generacije uči lekcijama iz najtamnijih stranica prošlosti i time neprestano podiže opasnost od radikalnih, ekstremističkih pokreta i totalitarnih režima. Vi možete dati svoj veliki doprinos očuvanju dostojanstva žrtava genocida, doprinos kulturi sjecanja i edukaciji o Holokaustu i Bosanskom genocidu.  Dan sjećanja na Holokaust je prilika da poduzmete aktivnosti koje su usmjerene na zauzimanje kritičkog stava prema politikama koje šire mržnju, netrpeljivost, nasilje i strah.

Stoga, povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, IGK u ime Građanske inicijative “KLUB 100 – PLUS”, koju za sada čini 131 bosanskohercegovački građanin i prijatelj  iz 27 zemalja vas poziva da nametanjem zakona kojim bi se zabranilo negiranje genocida, bosanskohercegovačku državu ukljućite u svjetsku borbu protiv zaborava nedužnih žrtava i tako date nadu da se ovakvi zločini više nikada i nigdje neće  dogoditi.

Nametanje zakona znači graditi pomirenje na istini o agresiji i genocidu i pravdi za žrtve tih zločina, kako bi u hiljadugodišnjoj bosanskohercegovačkoj državi jednog dana bratski živjeli sinovi i kćeri Ideje Bosne i Bosanskog duha. Ispunite san da bosanskohercegovačka država koja gori od nepravde, jednog dana postane oaza istine o agresiji i genocidu i pravde za žrtve tih zločina. Ispunite san da bosanskohercegovačka djeca žive u zemlji gde će ljudi o njima suditi na osnovu njihovog karaktera, znanja, obrazovanja, ali i odnosa prema istini i pravdi, koje ne treba dokazivati.

Ispunite san da će jedinstvena, demokratska prospertitetna bosanskohercegovačka država u kojoj će pobijediti istina o agresiji i genocidu i pravda za sve žrtve tih zločina, u kojoj će svi ljudi koji volje Ideju Bosne i Bosanski duh, živjeti u miru, toleranciji, priznavajući, poštujući, prihvatajući drugog i drugačijeg, u kojoj će iz svakog njenog dijela zvoniti istina, pravda, sloboda, mir, ljudsko dostojanstvo. Zato je ovo vaše vrijeme. Vaša uloga nije ostvarena bez navedenog zakona. Žrtvama agresije i genocida predstoji dugi marš istine i pravde u ime pobjede Ideje Bosne i Bosanskog duha, u ime poraza animalnog animoziteta, represije i brutalnosti koji čuče u ljudskog umu.

Danas žrtve agresije i genocida u BiH traže put do istine i pravde. Zakon o zabrani negiranja genocida je početak toga puta. “Na kraju, mi ćemo zapamtiti ne riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja”
Na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust, IGK je  takođe zatražio od predsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa Ronalda Laudera da utiće na Visokog predstavnika u cilju nametanja Zakona o zabrani negiranja genocida u BiH uz zahvalu za podršku koju Svjetski jevrejski kongres kontinuirano daje žrtvama genocidu u Srebrenici u njihovoj borbi za istinu, pravdu i kulturu sjećanja.  

(Kliker.info)

27.01.2021.

SUD BiH: IZBORI U SREBRENICI I DOBOJU BIT ĆE PONOVLJENI


/////////////////////////

/////////////////////////

////////////////////////


/////////////////////

///////////////////////////


///////////////////////


////////////////////////////


/////////////////////////////


////////////////////////

///////////////////////

/////////////////////////


////////////////////////


///////////////////////////

27.01.2021.

NISU TRAŽILE I NISU SAME, OD MILENE DO STOTINU DRUGIH ISPOVIJESTI...

27.01.2021.

MUČILIŠTE U VIŠEGRADU 'VILINA VLAS' I DALJE NA GOOGLEOVOJ MAPI...

27.01.2021.

EFEKTI PARALELNE DIPLOMATIJE REPUBLIKE SRPSKE

27.01.2021.

PUTIN I BAJDEN RAZGOVARALI TELEFONOM - ANTONY BLINKEN JE I ZVANIČNO NOVI AMERIČKI DRŽAVNI SEKRETAR

Putin i Bajden razgovarali telefonom

Putin i Bajden razgovarali telefonom
Foto: Twitter

Predsjednici Rusije i SAD, Vladimir Putin i Joe Biden razgovarali su telefonom, saopštila je pres služba Kremlja.

Putin je čestitao Bidenu na početku rada na mjestu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Ruski lider je u razgovoru sa svojim američkim kolegom istakao da bi "normalizacija odnosa Rusije i Sjedinjenih Američkih Država odgovarala interesima obeju zemalja i, s obzirom na njihovu posebnu odgovornost za održavanje bezbjednosti i stabilnosti u svijetu, cjelokupnoj međunarodnoj zajednici - navodi se u saopštenju.

Predsjednici su razgovarali i o aktuelnim bilateralnim i međunarodnim pitanjima, a razmotrene su mogućnosti saradnje u borbi protiv pandemije virusa korona, kao i u drugim oblastima, uključujući trgovinsku i ekonomsku, javlja Sputnik.

U saopštenju Kremlja se dodaje da je dotaknuto i jednostrano istupanje Sjedinjenih Američkih Država iz Sporazuma o otvorenom nebu, problem očuvanja Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana o iranskom nuklearnom programu, rješavanje unutrašnje ukrajinske krize, kao i ruska inicijativa za održavanje samita stalnih članice Savjeta bezbjednosti UN.

Dvojica lidera dogovorila su se i da će nastaviti kontakte.

(Vijesti.ba)


/////////////////////////////////

Antony Blinken je i zvanično novi američki državni sekretar

Antony Blinken je i zvanično novi američki državni sekretar
Antony Blinken

Američki Senat podržao je danas izbor Antonyja Blinkena za novog državnog sekretara.

Blinkena je za tu funkciju nominovao predsjednik Joe Biden.

Blinken je pri glasanju dobio veliku podršku, pa je rezultat glasio 78:22 za potvrdu imenovanja. On će tokom dana položiti i zakletvu.

Stočlani Senat je podijeljen sa 50 prema 50 poslaničkih mjesta, ali je pod kontrolom Demokrata, jer potpredsjednica Kamala Harris ima završnu riječ.


(Vijesti.ba)

26.01.2021.

ADIL OSMANOVIĆ: BOJKOT IZBORA JOŠ JEDNA VELIKA NAJAVA MILORADA DODIKA OD KOJE NEMA NIŠTA


////////////////////////////


////////////////////////////

/////////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////


////////////////////////


/////////////////////


///////////////////


////////////////////////

/////////////////////

///////////////////////

//////////////////////////


/////////////////////


//////////////////////////

26.01.2021.

VMVP BiH; OBJAVLJENI DETALJI SASTANKA TURKOVIĆ I KIRILIČA O UKRAJINSKOI 'IKONI'


/////////////////////////

///////////////////////////


////////////////////////


////////////////////////

///////////////////////

///////////////////////////

//////////////////////////////

////////////////////////

////////////////////////


///////////////////////////


///////////////////////


///////////////////////


////////////////////////


/////////////////////////////////////////

26.01.2021.

RAZGOVARALI BIDEN I MERKEL: ZAPADNI BALKAN ZAJEDNIČKI PRIORITET

Razgovarali Biden i Merkel: Z. Balkan zajednički prioritet

Razgovarali Biden i Merkel: Z. Balkan zajednički prioritet
Foto: AFP

Njemačka kancelarka Angela Merkel i američki predsjednik Joe Biden složili su se u telefonskom pozivu u ponedjeljak da se sa pandemijom COVID-19 i ostalim globalnim izazovima može boriti samo bližom saradnjom, rekao je u ponedjeljak glasnogovornik vlade u Berlinu, prenosi Reuters.

Transatlantski odnosi naglo su zahladili u vrijeme mandata bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, koji je više puta napadao Njemačku zbog izvozne snage i relativno niske potrošnje za odbranu unutar NATO saveza.

U prvom telefonskom pozivu nakon što je Biden stupio na dužnost prošle sedmice, Merkel je čestitala na inauguraciji, rekao je glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert.

"Istovremeno je najavila spremnost Njemačke da preuzme odgovornost u rješavanju međunarodnih zadataka zajedno sa svojim evropskim i transatlantskim partnerima", rekao je Seibert.

Merkel i Biden složili su se da su potrebni veći međunarodni napori za suočavanje s pandemijom COVID-19.

"U tom je kontekstu kancelarka pozdravila povratak Sjedinjenih Država u Svjetsku zdravstvenu organizaciju", dodao je Seibert.

Bijela kuća je rekla kako su se lideri složili oko "važnosti globalne saradnje", uključujući borbu protiv klimatskih promjena.

Biden i Merkel su također razgovarali o vanjskopolitičkim pitanjima, posebno onim koja se odnose na Afganistan i Iran, te su razgovarali o trgovinskoj i klimatskoj politici, rekao je Seibert.

Bijela kuća rekla je da je Biden rekao Merkel da namjerava obnoviti transatlantski savez. Dogovorili su se da će raditi na zajedničkim vanjskopolitičkim prioritetima, uključujući Afganistan, Iran, Kinu, Rusiju, Ukrajinu i Zapadni Balkan.

Merkel je pozdravila Bidenovu odluku da vrati Sjedinjene Države Pariškom klimatskom sporazumu i pozvala ga da posjeti Njemačku čim pandemija to dopusti, rekao je Seibert.


(Vijesti.ba / RSE)

26.01.2021.

CHRISTIAN SCHWARZ SCHILLING : NJEMAČKA PREUZIMA INICIJATIVU U BIH








Njemačka je 20. siječnja i službeno objavila kandidaturu bivšeg ministra poljoprivrede Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH. Konačno!, piše bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz Schilling.

Posljednjih sedmica  u medijima je o ovoj temi bilo prisutno mnoštvo teorija zavjere koje sveukupno nisu odgovarale istini.

Važno je napomenuti da ovom kandidaturom Njemačka preuzima “inicijativu da se zemlja ponovo pojačano dovede na međunarodnu političku agendu. Njemačka vlada ima veliki interes za razvoj BiH i podržava perspektivu članstva zemlje u EU”, navedeno je na službenoj stranici Ministarstva vanjskih poslova Njemačke.

Njemačka podržava BiH

Ovom kandidaturom, čiji je prijedlog došao od njemačke kancelarke Angele Merkel, je prije svega jasno poručeno sljedeće: Ured visokog predstavnika neće biti ukinut, naprotiv. On treba s novim snagama i novom politikom međunarodne zajednice ponovo dobiti na utjecaju u BiH. Sadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko i ja od listopada 2020. godine govorimo stalno o “trećoj fazi” OHR-a. Ured visokog predstavnika postoji kako bi osigurao civilnu implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma i ta njegova uloga nije završena. Postoji mnogo toga što se mora uraditi kako bi se podržala tranzicija Bosne i Hercegovine ka demokraciji i njenom putu ka EU.

Pritom može biti samo prednost to što Christian Schmidt razumije neke stvari o BiH.

Njemačka ne bi ni pokretala ovu inicijativu da misli kako sve treba ostati po starom. Naprotiv, ovo samo pokazuje da Njemačka podržava BiH. Iza kandidature Christiana Schmidta se ne krije, kako su neki zlonamjerno tvrdili, nekakav jednostrani postupak niti je ona uslijedila u tajnom dogovoru s Rusijom, nego u “prisnoj koordinaciji s međunarodnim partnerima i članovima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira”.

BiH mora promijeniti Ustav

Upravo smo proslavili 25 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma i o tome je objavljen čitav niz članaka i analiza. Bilo je također i nekih začuđujućih poziva da se bosanskohercegovački Ustav ne smije dirati i da se mora ostati na statusu quo su nerazumljivi i s ovom kandidaturom nespojivi. BiH mora promijeniti svoj Ustav ako iz slijepe ulice želi izvući nefunkcionalnu državu. Demokratski principi moraju oživjeti i brojne presude Europskog suda za ljudska prava moraju konačno biti implementirane.

Želim ovdje spomenuti dvije zaista dobre analize o BiH: Wilson Center Paper i Democratization Policy Paper.

Obje analize sadrže brojne dobre prijedloge – i u ni jednoj od njih ne stoji da visoki predstavnik treba provesti promjene Ustava korištenjem Bonskih ovlasti (Bonn Powers). Uvijek je bio i uvijek će biti zastupan stav da promjene Ustava moraju napraviti Bosanci i Hercegovci sami. Tako je bilo u moje vrijeme, kada sam bio visoki predstavnik u BiH i tako mora ostati i ubuduće: Civilne inicijative moraju igrati glavnu ulogu – ali pritom je podrška međunarodne zajednice apsolutno neophodna.

S radošću mogu zaključiti da u BiH u posljednje vrijeme ne nedostaje takvih inicijativa. Upravo sam primio nekoliko upita u kojima se traži odgovarajuća pomoć u podršci takvim građanskim inicijativama.

Važna uloga OHR-a

Želim još jednom naglasiti da OHR nije slučajno u BiH, da je njegova uloga i dalje od velike važnosti, i da je potrebna snažnija politika međunarodne zajednice u BiH. Postoji tako mnogo drugih reformi i zakona, koji u ne-funkcionirajućem parlamentu zemlje čekaju na implementaciju, jer tamo etnički kriteriji i dalje imaju prioritet, a blokade određuju svakodnevni politički život. Ovdje se međunarodna zajednica mora jače angažirati i dati podršku OHR-u i njegovom šefu.

Kao primjer uvijek navodim zakon protiv negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločina. Nitko, tko ima barem malo empatije, ne može imati ništa protiv takvog zakona, ali ga parlamentarci u BiH unatoč tomu ne uspijevaju usvojiti.

U mojoj novoj knjizi “Prokockani mir u BiH” sam vrlo često pisao o jednom jako važnom trenutku u povijesti: kada se naime u jednom političkom trenutku susretnu pozitivne, snažne ličnosti, onda može doći do velikih promjena. To da je svijet sada dočekao novog predsjednika SAD-a, Joe Bidena, koji je tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji 90-tih godina uvijek bio na pravoj strani, ne bi trebalo ni u BiH ostati bez značaja.

Veleposlanici SAD-a i Velike Britanije su ovog tjedna na svom zajedničkom blogu napisali da traže “voljne partnere” kako bi pomogli Bosni i Hercegovini. Ovom kandidaturom Christiana Schmidta Njemačka pokazuje da je spremna biti takav partner.

Prof. Dr. Christian Schwarz-Schilling je od 1982. – 1992. godine bio ministar za poštu i telekomunikacije u Vladi Njemačke. Ostavku na funkciju je dao iz protesta zbog odnosa Njemačke prema ratu u BiH. 2006./07. godine je bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH i specijalni predstavnik EU za BiH.

(DW)

26.01.2021.

NJEMAČKI POLITIČAR STEFAN SCHWARZ : “REPUBLIKA SRPSKA JE ENTITET GENOCIDA I NEMA PRAVO POSTOJATI!”

NJEMAČKI POLITIČAR STEFAN SCHWARZ : “REPUBLIKA SRPSKA JE ENTITET GENOCIDA I NEMA PRAVO POSTOJATI!”


NJEMAČKI POLITIČAR DIŽE SVE NA NOGE: 'Republika Srpska je ENTITET GENOCIDA  i nema pravo postojati!' | Slobodna Bosna

STEFAN SCHWARZ

....................................


Stefan Schwarz je osoba koja je, tokom rata u BiH, kao mladi političar CDU-a i zastupnik Bundestaga bio jako angažovan i zainteresovan za naše zemlju. On se oglasio na svom Facebook povodom neustavnog “Dana RS-a”, rekavši kako je Bosni i Hercegovini neophodan moderni europski ustav umjesto Dejtona.

On se oglasio na svom Facebook povodom neustavnog “Dana RS-a”, rekavši kako je Bosni i Hercegovini neophodan moderni europski ustav umjesto Dejtona.

– Pomirenje započinje tako što ćemo govoriti istinu: Republika Srpska je entitet genocida i nema pravo postojati. Dejton i RS moraju biti zamijenjeni modernim evropskim ustavom, rekao je Schwarz.

Dodao je da ovaj neustavni dan slave Dodik, Vučić i Putin, a napomenuo je i kako je ovaj praznik neustavan po presudi Ustavnog suda BiH.

– Taj je entitet natopljen krvlju desetinama hiljada nevinih žrtava genocida koje su ubijene u Prijedoru, Foči, Srebrenici i Žepi i stotinama drugih gradova i sela iz samo jednog: jer nisu bili Srbi, napisao je on.

Nastanak manjeg bh. entiteta ocijenio je kao najveću nevolju još od Hitlera i Staljina koji su počinili genocid u Europi.

– Prije nego što je ubijeno 8.400 civila u Srebrenici već je bilo više od 90 hiljada nevinih žrtava planiranog genocida, u sklopu kojeg su sistemski protjerivani i ubijani svi koji nisu bili Srbi, kazao je Schwarz.

Naveo je da je u istočnoj Bosni isplaniran genocid, koji je izvršen u ime narodne politike.

– Ono što danas, kao Republika Srpska, čini 49 posto teritorija Bosne i Hercegovine i znatno manje stanovništva, izgrađeno je na ubstvima, mučenjima, pljačkama, raseljavanjima i silovanjima – a međunarodna zajednica to toleriše, napisao je on.

26.01.2021.

MILO ĐUKANOVIĆ OSTAJE PREDSJEDNIK DPS-a

26.01.2021.

GENERALNI SEKRETAR UN-a GUTERRES: SVIJET SE SUOČAVA SA EGZISTENCIJALNIM PRIJETNJAMA

25.01.2021.

BAKIR IZETBEGOVIĆ : NISAM NEPRIJATELJ SRPSKOM NARODU, ALI KSENOFOBNOJ, ŠOVINISTIČKOJ POLITICI JESAM

/////////////////////////


/////////////////////////


//////////////////////


//////////////////////////

//////////////////////////////

25.01.2021.

ZORAN TEGELTIJA PROVODI POLITIKU SNSD-a I MILORADA DODIKA, A NE VIJEĆA MINISTARA

Tegeltija provodi politiku SNSD-a i Dodika, a ne Vijeća ministara

Tegeltija provodi politiku SNSD-a i Dodika, a ne Vijeća ministara
Haris Ćutahija

Politički analitičar Haris Ćutahija kazao je za Vijesti.ba kako su izjave predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije da migranti neće biti smješteni na teritoriji entiteta RS neodgovorne.

Ćutahija je mišljenja kako su, prije svega, takve izjave neodgovorne, ne samo prema Bosni i Hercegovini, nego i prema samoj Republici Srpskoj.
 
„Bosna i Hercegovina, kao i ostatak Evrope, suočava se sa migrantskom krizom i jedan dio države ne može biti izostavljen u tom suočavanju, kao što ne može biti izostavljen ni iz posljedica neuspjeha pravilnog suočavanja. Svjedoci smo da Federacija Bosne i Hercegovine prosto nema kapacitete da smjesti sve migrante i ukoliko se ovakva politika predstavnika SNSD-a nastavi, rezultat će biti sve češće krize, nemiri i ekscesi, od kojih Republika Srpska neće biti oslobođena“, smatra on.
 
On dodaje kako migranti koji nemaju osnovne uslove za život dok su ovdje i kreću se slobodno bez kontrole, ne znaju gdje su entitetske granice.
 
Upitno je da li Vijeće ministara BiH uopće može funkcionirati kada njegov prvi čovjek provodi entitetsku umjesto državne politike, a to bi mu trebao biti posao, i za to i prima ogromnu platu. Ćutahija smatra kako Tegeltija zapravo provodi isključivo stranačku politiku.
 
„Ne mislim da Zoran Tegeltija provodi entitetsku politiku, već politiku SNSD-a, kopirajući retoriku Milorada Dodika koja obiluje rasističkim i šovinističkim elementima. Vijeće ministara ne funkcioniše u kapacitetu u kojem treba funkcionisati od potpisivanja Dejtona i dokaz za to su sve dosadašnje blokade i preuzimanja ingerencije države od strane entiteta, kao što je ovaj slučaj sa izjavama Dodika i Tegeltije i brojne deklaracije Narodne skupštine Republike Srpske koje su direktno u koliziji sa politikom i zakonima Bosne i Hercegovine“, jasan je Ćutahija.
 
Na pitanje kako je uopće s takvom politikom SNSD-a moguće upravljati migrantskom krizom, Ćutahija odgovara kako državne institucije moraju imati odgovor na ovu krizu, precizan plan i korake koje će poduzeti, a to sada nije slučaj.
 
„Migrantska kriza ne treba biti lokalni problem, a ona je to postala zato što državni nivo nema viziju kako se nositi s ovom situacijom i nije preuzeo ulogu koju treba imati. Uzrok toga je što Bosna i Hercegovina ima sistem čija su posljedica matematičke koalicije etničkih stranaka koje se na vlasti održavaju nacionalističkom retorikom i logično je da ove tri grupe stranaka imaju oprečne politike i onda kad se desi da se Bosna i Hercegovina suočava sa nekom krizom, rješenja nema ili to rješenje kasni“, zaključio je Haris Ćutahija u razgovoru za Vijesti.ba.

(Vijesti.ba)

25.01.2021.

CIK POZVAO TUŽILAŠTVO BiH: POKRENITE POSTUPAK PROTIV MILORADA DODIKA

CIK pozvao Tužilaštvo BiH: Pokrenite postupak protiv Milorada Dodika

CIK pozvao Tužilaštvo BiH: Pokrenite postupak protiv Milorada Dodika

Centralna izborna komisija jednoglasno, sa šest glasova za, donijela je odluku kojim se poziva Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da pokrene postupak, prema Krivičnom zakonu BiH u slučaju vrijeđenja članice CIK-a Vanje Bjelica - Prutina.

Nju je, podsjetimo, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik vrijeđao u nekoliko navrata proteklih dana, a nakon njenog glasanja za poništavanje izbora u Srebrenici i Doboju. U Članu 145. stavovima 2 i 3 vrlo jasno piše da sve poprima jednu drugu dimenziju kad to uradi funkcioner, zloupotrebom svog položaj - izaziva rasnu, međuetničku i svaku drugu mržnju svojim javnim postupanjem.

“Svi su čuli, dva puta se desilo i znajući osebujnost javnog izričaja tog političara ne bi me čudilo da se ponovi”, pojasnio je za N1 predsjedavajući Centralne izborne komisije BiH Željko Bakalar.

“Ako su svi tužitelji u ovoj zemlji imali priliku da čuju i to u dva navrata ono što je predsjedatelj Predsjedništva BiH, a radi se o najvišem javnom dužnosniku u BiH, izgovorio prvo prema ženi, drugo prema majci, treće prema članici jedne institucije BiH, zadirući u njeno ustavno pravo za formiranje obitelji, doma, obiteljskog života, narušavajući njenu privatnost, sa primjesama etničkog, ima tu i mizogenije, a samo zato što radi svoj posao, samo zato što ga radi po zakonu, to je jedini pravi put. Sud će dati finalnu ocjenu naše odluke. A ovo što je izrečeno je zaista gnusno”.

Podsjećamo, predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik u dva navrata je brutalno vrijeđao članicu Centralne izborne komisije BiH, Vanju Bjelicu Prutinu zbog odluka CIK-a da poništi izbore u Doboju i Srebrenici. Osvrnuo se, najblaže rečeno, na njenu nacionalnost i izbor partnera druge nacionalnosti.

Vrsni profesor sociologije u Banjaluci i Beogradu, dr. Ivan Šijaković, sagledao je sve kroz društveni ugao u kojem živimo i priču koja je u javnosti već tri decenije.

“U neku ruku smo izgubili ono što smo pod normalnošću ranije podrazumjijevalo, a to je da budeš ozbiljan, odgovoran posebno prema drugima, da ne nanosiš drugima nikakav problem, nešto što će mu nanijeti zlo, da ne uznemiravate okruženje, da ne vršite monopol nad informacijama. Posljednih 30 godina to radimo. Nikome to nije potrebno, kao političarima. Oni su našli jedno mjesto koje im je sasvim dovoljno da bi se održali na političkoj sceni. Da bi održali svoj rejting, da bi širili svoje ideje, podsticali svoje glasače, držali ih stalno budnim, spremnim da reaguju”, zaključio je za N1 prof.dr. Ivan Šijaković.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Herceogovine i lider SNSD-a Milorad Dodik jučer se ponovo obrušio na članicu Centralne izborne komisije Vanju Bjelicu-Prutina zbog činjenice da je glasala za poništavanje izbora u Srebrenici i Doboju.

Nakon Dodikovih prvih uvreda na račun Vanje Bjelica – Prutina uslijedile su mnogobrojne reakcije građana, ali i međunarodnih institucija kao i opozicionih političara iz entiteta Republika Srpska.

“To je istina. Bila je udata za Bošnjaka muslimana, razvela se, a zadržala prezime. Malo je to čudno, ali ja sam o tome govori u političkoj dimenziji. To je ona priča koju sam govorio da se pažljivije biraju Srbi koji mogu da budu odgovorni na neki način. Zadržati prezime? Kod Srba nisam čuo za taj slučaj da se razvede, a da zadrži prezime. Ja to nisam čuo“, kazao je Dodik.

Na povike novinara kakve to veze ima s njenim kompetencijama, Dodik je rekao:

“Ima veze jer smatramo i ovdje je potpuno uvjerenje da ima političku dimenziju. To nije šovinizam. Izvinjavam se svakome ko je pomislio, a to je ta vrsta priča. Pričam o tome kako se postavljaju tamo ljudi”, rekao je Dodik.

U priči je spomenuo i imenovanje “sudija iz mješovitih brakova” koji donese “nepravedne odluke”, kao i “namještanju određenih sudija” kako bi se određene osobe “oslobodile”.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Ured visokog predstavnika u BiH i ambasade SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i ambasada Kraljevine Švedske u BiH, kao države koja predsjedava OSCE-om, najoštrije osuđuju napad člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika na članicu CIK-a Vanju Bjelica-Prutina.

(Vijesti.ba / N1)

25.01.2021.

POTPREDSJEDNIK BH. ENTITETA RS-A RAMIZ SALKIĆ : MILORAD DODIK JE ZADNJI KOJI IMA PRAVO POZIVATI BILO KOGA DA SE IZVINI BILO KOME

//////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////////

Podrhtavanje u Srbiji

Zemljotres pogodio Kragujevac

/////////////////////////////

////////////////////////

//////////////////////////////


///////////////////////////////////

//////////////

25.01.2021.

DR. HARIS SILAJDžIĆ : S BIDENOM SMO DOBILI HISTORIJSKU ŠANSU, BORITI SE ZA GRAĐANSKU DRŽAVU

Silajdžić: S Bidenom smo dobili historijsku šansu, boriti se za građansku državu

Silajdžić: S Bidenom smo dobili historijsku šansu, boriti se za građansku državu
Haris Siladžić
Nekadašnji član Predsjedništva BiH i lider Stranke za BiH, Haris Siladžić, gostovao je u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića.

Silajdžić je govorio o svojoj saradnji i prijeteljstvu s novoizabranim predsjednikom SAD, Joe Bidenom, za koga je kazao da je izuzetno konstruktivan i dobronamjeran te da je BiH dobila šansu koju naprosto mora iskoristiti.

"Ko zna kada će nam se slična prilika ukazati", kazao je Silajdžić.

Govoreći o tzv. Aprilskom paketu Silajdžić je naveo da se takvo neće vratiti jer su i sami Amerikanci priznali da se radi o lošem prijedlogu.

- To što samo dio ljudi u državnom parlamentu svojim entitetskim glasanjem može da sruši parlament, Predsjedništvo, Vijeće ministara i tako otvori put za otcjepljenje RS-a, poručio je Silajdžić odgovarajući na pitanje šta su opasnosti Aprilskog paketa te dodao da takav prijedlog daje dominaciju RS-a nad ostatkom države i njenih institucija, odnosno poludominacinu jednog naroda nad druga dva.

Silajdžić navodi da se treba boriti za građanski princip i građansku državu BiH, za koju se borilo i koju se branilo tokom agresije na BiH.

Govoreći o Bidenu, Silajdžić kaže da je on pravi čovjek, na pravom mjestu, u pravo vrijeme! BiH zanima odnos prema Evropi i NATO-u! Etnički princip koji danas imamo nametnut je genocidom i silom! Mi smo tamo gdje su nas ostavili agresija i genocid! Biden dobro zna BiH! On i ja smo uvijek bili otvoreni! Dejton je nesavršen, nezavršen i nesproveden! RS ima punu dominaciju nad Federacijom! Na sceni je memorandum 2 SANU-a, priručnik kako utopiti, relativizirati BiH, zato je trebalo sprovesti Dejtonski sporazum, povratak raseljenih, a onda pričati o amandmanima! U kontaktu sam sa O’ Brajanom, čovjekom koji je pisao Dejtonski sporazum: Kada je Dejton potpisan nismo imali presude sudova u Hagu ni suda u Strasburu, a ti su sudovi presudili protiv RS-a!

Aprilski paket smo dobili kao da je neko htio sa sebe skinuti odgovornost, pa da se mi posvađamo zbog toga! Aprilski paket sigurno vodi BiH u propast! Taj paket je čudan i brzo napravljen! To je ustupak onima koji neće BiH! Da smo ga prihvatili, Dom naroda bi davao prijedlog za tri člana Predsjedništva, ukoliko Parlament ne bi izabrao članove Predsjedništva, raspušta se i formira novi! Sadašnji Predstavnički dom ima 42 zastupnika, dovoljno je 10 ljudi iz RS-a da blokira sve! Imaju kontrolu nad Parlamentom, a nad njima jedna stranka! To nije entitetsko glasanje nego etničko! Etnička i teritorijalna zaštita je nedopustiva! To je etnički veto, jedan narod odlučuje o svemu, kontroliše cijeli Parlament! Aprilski paket je licitiranje robe prije odlaska na tezgu! BiH bi s tim paketom ostala bez ijednog organa u državi!

Srbija će odustati od velikosrpske ideje kada uđemo u NATO! Moramo biti oprezni i spremni da se branimo! Velikosrpska ideja im je bitna, jer su godinama izbacili sve osim horizontalnog proširenja, ako se ne šire, onda ne rade po diktatu svog identitetskog markera! Neka se ne šire horizontalno, neka šire horizonte! Problem Balkana je velikosrpska ideja! BiH je njihova jedina strateška dubina! Treba im BiH!

Ne slažem se politički s Milanovićem! Hrvatska se ne boji velike Srbije, oslobodili su se toga, sad diraju BiH! Vratio bih se u politiku ako bih vidio opasnost! Ne bih mogao gledati kako se urušava nešto za šta su ljudi ginuli!

25.01.2021.

MOST: ŠTA JE NOVO U AMERIČKOJ INICIJATIVI O BiH?

25.01.2021.

STRATEGIJA NEPRIJATELJA BiH JE DEVASTACIJA INSTITUCIJA BiH

25.01.2021.

PROF. DR. HARIS SILAJDŽIĆ : IMAMO PRIJATELJE U SVIJETU KOJI NEĆE DOZVOLITI APRILSKI PAKET!

Haris Silajdžić : Imamo prijatelje u svijetu koji neće dozvoliti Aprilski paket!









Aprilski paket je pun mina! Ovdje mnogi šibicare!  Senad: Zašto Izetbegović, ničim izazvan, prije nego je Amerika uopšte iznijela svoj plan o BiH kreće u akciju vraćanja Aprilskog paketa i  zagovaranja Dejtona 2 u momentu kada Serwer, Bugajski i Albright zagovaraju ukidanje RS, entiteta, kantona, distrikta ?!

Haris: To pitajte njega!   

Senad: Šta ako Čović, Dodik i Izetbegović sada, na brzinu naprave dogovor, hoće li ga Ameika poništiti?!

Haris: Neće im proći!

Senad: Znate li nešto?!

Haris: Znam, ne mogu sada reći!

Senad: Jeste li optimista?!

Haris: Jesam!

Senad: Čekamo li mi rastaljivanje velikih sila Amerike, Rusije i Evrope? Haris: Da, sve znam, samo mi je Njemačka nepoznanica, iako je Merkel odigrala sjajan potez zabranivši korekcije granica i razmjenu teritorija! Senad: Je li ulazak u NATO spas za BiH?!

Haris: Jeste! Kada se ukinu velikosrpski projekti, širenje Srbije na Veliku Srbiju, kada se ukinu velikosrpski planovi tada će se Srbija okrenuti sebi i pobijedit će zdrave snage u Srbiji!

Senad: Šta je najveća mina, bomba, podvala u Aprilskom paketu koji bi sada Izetbegović da vrati?!

Haris: To što samo 10 ljudi u državnom parlamentu svojim entitetskim glasanjem može da sruši parlament, Predsjedništvo, Vijeće ministara i tako otvori put za otcjepljenje RS-a! Senad: A šta bi bilo sa državom BiH? Haris: Nema države BiH bi propala, ostala bi samo država RS!

Biden je pravi čovjek, na pravom mjestu, u pravo vrijeme! BiH zanima odnos prema Evropi i NATO-u! Etnički princip koji danas imamo nametnut je genocidom i silom! Mi smo tamo gdje su nas ostavili agresija i genocid! Biden dobro zna BiH! On i ja smo uvijek bili otvoreni! Dejton je nesavršen, nezavršen i nesproveden! RS ima punu dominaciju nad Federacijom! Na sceni je memorandum 2 SANU-a, priručnik kako utopiti, relativizirati BiH, zato je trebalo sprovesti Dejtonski sporazum, povratak raseljenih, a onda pričati o amandmanima! U kontaktu sam sa O’ Brajanom, čovjekom koji je pisao Dejtonski sporazum: Kada je Dejton potpisan nismo imali presude sudova u Hagu ni suda u Strasburu, a ti su sudovi presudili protiv RS-a!

Aprilski paket smo dobili kao da je neko htio sa sebe skinuti odgovornost, pa da se mi posvađamo zbog toga! Aprilski paket sigurno vodi BiH u propast! Taj paket je čudan i brzo napravljen! To je ustupak onima koji neće BiH! Da smo ga prihvatili, Dom naroda bi davao prijedlog za tri člana Predsjedništva, ukoliko Parlament ne bi izabrao članove Predsjedništva, raspušta se i formira novi! Sadašnji Predstavnički dom ima 42 zastupnika, dovoljno je 10 ljudi iz RS-a da blokira sve! Imaju kontrolu nad Parlamentom, a nad njima jedna stranka! To nije entitetsko glasanje nego etničko! Etnička i teritorijalna zaštita je nedopustiva! To je etnički veto, jedan narod odlučuje o svemu, kontroliše cijeli Parlament! Aprilski paket je licitiranje robe prije odlaska na tezgu! BiH bi s tim paketom ostala bez ijednog organa u državi!

Prihvatam krivicu za Aprilski paket! Glasao sam protiv! Zašto bi nama pomagala međunarodna zajednica?! Oduzeli su nam pravo da se branimo, uveli embargo! Klinton rekao da je to na štetu Bosne! Oduzeli  oružje Srebrenici i posmatrali kako ih ubijaju! U međunarodnoj zajednici je igralo ulogu to što smo muslimani! Tuđman nam je nametao kršćanstvo! Aprilski paket je nepravda i to neće proći, ne može! Predsjedništvo koje se bira iz Parlamenta i ono koje bira narod nije isto!

Senad: Ali, Izetbegović, Dodik i Čović upravo to hoće, da se članovi Predsjedništva biraju u državnom parlamenu, a to bi bila upravo njih trojica?!

Haris: Nije ovo privatna država! Zašto bi ovdje sveto pravilo bilo da zločinca treba nagraditi, šta je s nama?! Mora ostati RS?! Ne mora! Srbi se trebaju stvarno pokajati, ovdje će uvijek naći pruženu ruku! Nakon Aprilskog paketa nema države! BiH ne može imati izabranog predstavnika, ali RS će ga imati, to nisu promijenili, ostaje direktni izbor predsjednika ! Imamo prijatelje u svijetu koji neće dozvoliti Aprilski paket! Ovo je poluga za rušenje BiH, neprijatelji jedva čekaju da nema BiH, da ostanu entiteti! BiH smeta kao ime, država, historija! Ne damo sve onima koji slave ratne zločince!

Srbija će odustati od velikosrpske ideje kada uđemo u NATO! Moramo biti oprezni i spremni da se branimo! Velikosrpska ideja im je bitna, jer su godinama izbacili sve osim horizontalnog proširenja, ako se ne šire, onda ne rade po diktatu svog identitetskog markera! Neka se ne šire horizontalno, neka šire horizonte! Problem Balkana je velikosrpska ideja! BiH je njihova jedina strateška dubina! Treba im BiH!

Ne slažem se politički s Milanovićem! Hrvatska se ne boji velike Srbije, oslobodili su se toga, sad diraju BiH! Vratio bih se u politiku ako bih vidio opasnost! Ne bih mogao gledati kako se urušava nešto za šta su ljudi ginuli!

(Face TV)

24.01.2021.

SAŠA MAGAZINOVIĆ : 'DODIKOV PRIJATELJ BOŠNJAK MI JE REKAO, MILORAD VIŠE NIJE ISTI ČOVJEK'

Saša Magazinović: ‘Dodikov prijatelj Bošnjak mi je rekao, Milorad više nije isti čovjek’

Milorad Dodik, predsjedvajaći Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD, danas je ponovo odgovarao na pitanje novinara.

“Sedmu silu” je zanimalo da li Dodik kaje zbog riječi koje je izgovorio na prošloj konferenciji za novinare za članicu CIK-a Vanju Bjelicu-Prutina, kazao je da “ne, jer je govorio istinu” te ponovio diskutabilne rečenice kazavši da to “nije šovinizam” .

Dodik je članicu CIK-a spomenuo u kontekstu donošenja odluka o poništavanja izbora na određenim biračkim mjestima u Doboju i Srebrenici, kazavši kako su takve odluke išle u korist Bošnjaka.

Iz skoro svih stranaka su stigle reakcije na ovaj novi istup Dodika, a danas se na Facebooku oglasio i Saša Magazinović, koji je otkrio jedan zanimljiv detalj na Twitteru.

“Razgovarao sam sa Dodikovim dugogodišnjim prijateljem, Bošnjakom. Kaže da ga je stid koliko je puta nekome rekao da Dodik zapravo nije nacionalista, jer ovo što sada demonstrira je upravo neskriveni nacionalizam. Kaže da to nije više taj čovjek sa kim se družio”, napisao je Magazinović u tweetu.


/////////////////////////////


//////////////////////////


///////////////////////////////////////////


///////////////////////

////////////////////////

///////////////////////////////

///////////////////////////

24.01.2021.

STRATEGIJA NEPRIJATELJA BiH JE DEVASTACIJA INSTITUCIJA BiH

Strategija neprijatelja BiH je devastacija institucija

Strategija neprijatelja BiH je devastacija institucija
Zlatan Begić / Arhiv

Neprijatelji Bosne i Hercegovine koji 90-ih godina nisu imali mogućnost da unutar institucija sistema uruše taj sistem, morali su povući se na brda i bombardovati građane.

Daytonski mirovni sporazum, nažalost, u ruke onih koji ovu državu ne doživljavaju svojom, dao je mehanizam da, u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom, vrše napad na institucije iz samih institucija, poručeno je na pres-konferenciji uoči redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održane u nedjelju u online formatu.

O temi “Blokada zakonodavnih funkcija i nemogućnost ostvarivanja prava građana”, govorio je Zlatan Begić, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović najprije se kroz par riječi sjetio nedavno preminulog profesora i dugogodišnjeg dekana Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Faruka Sijarića, kazavši kako je to bio čovjek koji je u svim prilikama činio značajne doprinose u radu Kruga 99.

Osvrnuvši se kratko na današnju temu, Kulenović je konstatovao da je potrebno snažnije senzibiliziranje građana, jasnija odgovornost građana o stanju u zemlji i jasan građanski angažman i otpor ka svim političkim faktorima koji čine da je Bosna nefunkcionalna država, da su zakonodavna tijela blokirana i da izvršne vlasti tapkaju u mjestu.

Begić ističe da je za kratko vrijeme koliko je u politici, posljednje dvije godine, a prateći dešavanja unutar institucija BiH mogao zaključiti da državne institucije, na neki način postaju same sebi svrha.

“To nije nešto što je na ad hoc bazi, to nije nešto što je stvar neodgovornosti tamo nekih neodgovornih pojedinca koji sjede u tim institucijama. Ono što sam ja uspio vidjeti i zaključiti je da je riječ o strategiji urušavanja državnih institucija”, rekao je Begić.

On je rekao kako “iz potpuno neracionalnih razloga pojedine političke opcije zapravo devastaciju državnih institucija vide i provode kao dio svoga strategijskog djelovanja”.

Naglašava da ako bi se ušlo u analizu toga zašto se to dešava, onda bi se došlo i do politika iz 90-ih godina od kojih se nikada nije odustalo, došli bi i do memoranduma Akademije nauka i umjetnosti Srbije. A ako se pogledaju određeni stavovi i smjernice koje su davane čak i nosiocima funkcija javne vlasti u BiH, može se vidjeti da oni slijepo slijede tu vrstu smjernica.

“Konačni cilj je ogaditi građanima BiH njihove institucije. Pri tome treba imati u vidu da država živi preko institucija. Znači, ako želite uništiti jednu državu, uništite njene institucije”, pojašnjava Begić.

Dalje navodi kako takvo djelovanje dovodi do toga da i među građanima BiH vlada generalno jedan negativan stav prema institucijama BiH i prema nosiocima javnih funkcija unutar tih institucija.

Begić također naglašava kako BiH ima ustavni okvir koji nije poznat nigdje u svijetu.

“Mi imamo unutar zakonodavnog tijela nešto što se zove Dom naroda, a ustvari je riječ o domu stranaka”, ističe Begić, podsjećajući kako u Domu naroda par ljudi može da zaustavi svaku odluku neposredno izabranog Predstavničkog doma, bez bilo kakvog obrazloženja.

“Neprijatelji ove zemlje 90-ih godina nisu imali mogućnost da unutar institucija sistema uruše taj sistem, pa su se morali povući na brda i sa brda bombardovati građane i gradove BiH. Daytonski mirovni sporazum, nažalost, u ruke onih koji ovu državu ne doživljavaju svojom, je dao mehanizam da to mogu raditi u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom, dakle vršiti napad na institucije iz samih institucija”, naveo je Begić.

Upozorava da kada se donese jedan zakon, zbog tih mehanizama odlučivanja, njega je gotovo nemoguće promijeniti. Zbog toga, podvukao je, svi oni koji žele dobro građanima BiH trebaju dobro da vode računa i da čitaju svaku riječ zakona koji se donosi ili izmjena ili dopuna zakona.

Podsjetio je na primjer Zakona o prebivalištu, za koji je rekao kako je klasičan primjer kada se jedan zakon donosi sa jednim političkim ciljem a onda pogodi sve kategorije građana bez obzira na etničku pripadnost i entitet u kojem žive.

“Pa tako taj Zakon je donesen samo s jednim ciljem a to je da se legalizira etničko čišćenje”, istakao je Begić, napominjući kako mu nije jasno zašto su pojedine političke partije, koje vole sebe nazivati probosanskohercegovačkim, podržale taj zakon, jer bez njihove podrške ovaj zakon prije pet godina nikada ne bi mogao biti usvojen.

“Sada kada je usvojen, danas razne kategorije građana trpe njegove negativne konsekvence”, rekao je Begić.

Rekao je kako je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prije nekoliko dana uputio Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti/usklađenosti pojedinih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu BiH.​​​​​​​


(Vijesti.ba)

24.01.2021.

DR. HARIS SILAJDŽIĆ : OBAVJEŠTAVAM SVE PROBOSANSKE SNAGE DA NIKADA NE PRIHVATAJU APRILSKI PAKET JER ON ZAUVJEK RUŠI SUVERENU I NEZAVISNU BOSNU I HERCEGOVINU

24.01.2021.

NERZUK ĆURAK : “NEMA PREČEG ZADATKA ZA SARAJEVO I ZAGREB OD USPOSTAVLJANJA NOVE POLITIKE PRIJATELJSTVA”

Nerzuk Ćurak profesor je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, autor desetak knjiga o politici i Bosni i Hercegovini, znanstveni publicist, novinar i mirovni aktivist. Za nacional.hr napisao je članak o odnosu Hrvatske prema BiH, u povodu aktualnog spora oko izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u kojemu analizira odnose i iznosi ideje za poboljšanje odnosa. Objavljujemo članak:

“O čemu govorimo kada govorimo o vanjskoj politici Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini? Govorimo o ničemu. Zagreb nema vanjsku politiku prema Bosni, budući da je vanjska politika i Banskih dvora i Pantovčaka prema susjednoj državi tek unutrašnja politika HDZ-a Bosne i Hercegovine. To je rijedak slučaj u međunarodnim odnosima – da inozemnu politiku jedne suverene države, u ovom slučaju Hrvatske, prema drugoj suverenoj državi, u ovom slučaju prema Bosni i Hercegovini, određuje marionetska stranka iz te druge države. Tako prisustvujemo nečemu što ćemo uvjetno nazvati hrvatski vanjskopolitički paradoks: HDZ BiH kao marionetska figura HDZ-a Hrvatske pretvorila je svoga gospodara u slugu; marioneta je dobila svoju lutku na koncu.

Republika Hrvatska zapisala je u svoj Ustav obavezu skrbljenja o Hrvatima izvan domovine i u tu obavezu uključila i Hrvate u Bosni i Hercegovini smatrajući ove historijske stanovnike svoje domovine Bosne i Hercegovine, tek dijelom “jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda”, čime je, bez obzira na ustavne finese kojima se nastojala izbjeći redukcija bosanskohercegovačkih Hrvata na dijasporu, Zagreb učinio upravo to: sveo bosanskohercegovačke Hrvate kao autentične građane svoje povijesne domovine Bosne i Hercegovine na “zajednicu u iseljeništvu”, na “prekomorske Hrvate” iza Gabele. Zatim je u najviše zakonodavno tijelo Republike Hrvatske ta “dijaspora”, udaljena tek jedan granični prijelaz od “matice zemlje”, uvedena u Sabor, baš kao dijaspora, baš kao prekomorski entitet čiji su stanovnici nekada davno otišli trbuhom za kruhom u Ameriku, mada je proces bio radikalno obrnut: Hrvati Bosne i Hercegovine su trbuhom za kruhom išli i još uvijek idu u Hrvatsku! To je očigledno najoriginalnija dijaspora našega svijeta: ona napušta “svoju” domovinu tako što dolazi u “svoju” domovinu!? Teško je izvući drugačiji zaključak, budući da je za zakonodavca Republike Hrvatske, upravo Hrvatska a ne Bosna i Hercegovina originalna, izvorna država bosanskohercegovačkih Hrvata koji su iz nje otišli tako što su u nju ušli.

Ova politička šizofrenija pravi velike probleme i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Hrvatska, s ni iz čega rođenim kvaziimperijalnim stavom da je Bosna i Hercegovina njeno leno, uopće ne gradi odgovornu politiku prema Sarajevu, već se odsustvom vanjske politike prema Bosni, upisuje u registar ključnih aktera dekonstitucije bosanskohercegovačkih Hrvata kao autentičnih građana Bosne i Hercegovine. Ako nemate vanjsku politiku prema svome važnom susjedu, vi nemate ni vanjsku politiku prema konstitutivnom partikularitetu te zemlje, što implicira da taj partikularitet svodite na svoj “dijasporski entitet”. Zato je vrhunac licemjerja insistirati na konstitutivnosti naroda kojega svojom politikom raskorjenjujete i dekonstituirate, i kojega ste svojim ustavom i saborskom arhitekturom, de facto proglasili useljenicima u Bosnu i Hercegovinu.

Bilo bi od velike obostrane koristi da Hrvatska zasnuje novu vanjsku politiku prema Bosni i Hercegovini kao suverenoj državi koja sama sobom određuje svoje vlastito porijeklo i sama sobom određuje balans između ‘sapuna’ i ‘parfema’. To prije svega znači napuštanje integralističkog koncepta hrvatstva i micanje bosanskohercegovačkih Hrvata iz Ustava Republike Hrvatske u kojemu se bh. Hrvati tretiraju kao dio nedjeljive hrvatske dijaspore, što je povijesni falsifikat i politička uvreda bh. Hrvata kao političkog naroda Bosne i Hercegovine, osim onih individua koji su se raskošno okoristili raznim apanažama na konto odjednom iznikle hrvatske dijaspore u Bosni. Hrvatska, kao suverena država, ima puno pravo da, ako hoće, ugradi bilo koga, pa tako i bh. Hrvate kao originalne a ne falsificirane građane Bosne i Hercegovine, u svoj Ustav, ali ne kao dio “nedjeljivog hrvatskog naroda”, već kao građane BiH kojima Hrvatska, eto, želi iskazati financijsku, privrednu i kulturnu naklonost, obavezujući se da će im pomoći jer ih naročito voli. No, ta pomoć mora istovremeno biti i pomoć za Bosnu i Hercegovinu kao političku zajednicu Hrvata Bosne i Hercegovine koji politički i ekonomski mogu rasti samo ako raste i njihova domovina Bosna i Hercegovina. Konstitutivnost hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine mora biti ulaganje u novi momenat bosanskohercegovačkog jedinstva, zasnovan na veličanstvenom nasljeđu ZAVNOBiH-a koji BiH projicira u zajednički a ne odvojeni savez građana i konstitutivnih naroda.

To znači da je podrška Zagreba proizvodnji samo zajedničkog gledišta u Bosni i Hercegovini istovremeno i podrška hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. Podržavanje iracionalne unutrašnje etničke podjele BiH a koju zvanični Zagreb izdašno honorira izraz je radikalnog odsustva vanjske politike prema BiH i neodgovorna je afirmacija ideologije koja je u posljednjem ratu protiv Bosne i Hercegovine i moralno i legislativno obilježena kao protubosanska, a na međunarodnom sudu važni akteri te politike osuđeni su za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Hrvatskoj ne pristaje da se poput Srbije, najprimitivnije države našega regionalnog čovječanstva, diči zločinima protiv Bosne podižući ih na pijedestal besmrtnog herojstva. Nažalost, predsjednik Hrvatske već se dičio time, dijeleći lente herojstva onima koji to ne zaslužuju.

Nema prečeg zadatka za “političko Sarajevo” i “politički Zagreb” od uspostavljanja nove politike prijateljstva. Da bi uopće ta politika bila moguća, nužno je okončati predrasudnost prema Bosni koja je izraz zagrebačke proizvodnje svjesno organiziranog neznanja o BiH kao državi i društvu, sve sa ciljem da se promoviraju novi simbolički okidači negacije Bosne i Hercegovine kao poželjne i moguće zajednice svih svojih ljudi. Hrvatska je, pod somnabulnim utjecajem nativističkih prvaka HDZ-a Bosne i Hercegovine, svjesno na sebe navukla “veo neznanja” o Bosni, u arhetipskom neoorijentalističkom pokušaju da bosanske muslimane prikaže, ne kao starosjedioce svoje zemlje, već kao dijasporu nekog mračnog apstraktnog muslimanskog ummeta, sa idejom hrvatskih nacionalista o konačnom razdvajanju dviju etnonacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Zanemaren je historijski aksiom Bosne i Hercegovine da se nijedna etnonacionalna zajednica ne može samorealizirati isključivanjem Drugog. I to je tajna Bosne koju nikakve ‘mitleuropske’ fantazmogorije ne mogu dokinuti, pa je institucionalna podrška zvaničnog Zagreba etnonacionalnom odvajanju u Bosni i Hercegovini suvremeni odraz ratne izdaje Posavine.

Republika Hrvatska treba zahtijevati od zvaničnog Sarajeva jasan presjek etničke strukture zaposlenih na svim nivoima državne i javne uprave, u biznisu i ekonomiji, u svim sferama i polugama društvenog razvoja, a Sarajevo kao akt dobre volje to treba odgovorno i prilježno uraditi. Bit će, ako bi došlo do tog prijateljskog i interesnog akta, zanimljivo vidjeti da li je “epska neravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini” otprilike u istom rangu kao i neravnopravnost hrvatskog naroda u Hrvatskoj u vrijeme Titove Jugoslavije kada je zastupljenost hrvatskih Srba u državnim institucijama i javnoj upravi socijalističke Republike Hrvatske bila procentualno mnogo veća od njihove sveukupne demografske participacije. Nakon uvida u rezultate etnozastupničke i etnopoduzetničke neravnopravnosti i načine donošenja odluka u institucionalnom dizajnu Bosne i Hercegovine, bilo bi korektno uspostaviti međusobne politike koje se ne hrane iracionalnim simboličkim neprijateljstvima, već na osnovu činjenica mijenjaju svijet odnosa nabolje.

U tu svrhu bilo bi od velike važnosti da Hrvatska podrži, kao što je već jednom podržala aprilski/travanjski paket ustavnih promjena, transformaciju troglavog Predsjedništva BiH u predsjednika države s minimalnim ovlastima, slično ovlastima predsjednika Republike Hrvatske, a kojega bi konsenzusom birao Parlament Bosne i Hercegovine. To bi bila izuzetna prijateljska gesta zvaničnog Zagreba koja na svjetlo dana izvodi sve političke aktere, pa tako i moćnu financijskopolitičku oligarhiju HDZ-a, da se očituje o neravnopravnosti kada je neravnopravnost institucionalno neutralizirana.

Važna gesta Hrvatske prema BiH bila bi neka nova, kreativna mirovna gesta. Ne zaboravimo da je uloga Hrvatske u ratu protiv BiH bila ambivalentna: jednim geopolitičkim krakom to je bila manjinska prijateljska politika a drugim, većinskim geopolitičkim krakom to je bila antibosanska velikohrvatska politika za koju se zvanični Zagreb, kroz prijateljske geste predsjednika Mesića i Josipovića, djelimično ispričao, ali izgleda da je i hrvatska država kratke institucionalne memorije, pa HDZ vlast plus Milanović odnosi se prema tom nasljeđu prijateljskog dvojca kao Stanko Lasić prema srpskoj književnosti. Ta mirovna gesta bila bi upravo nova probosanskohercegovačka politika aktualne vlasti u Hrvatskoj koja bi uvažavala sve bosanske glasove, uključujući i prepoznajući i manjinske hrvatske glasove odane ideji ZAVNOBiH-a, kao autentične glasove Bosne i Hercegovine.

Filozofi su svijet zaista različito tumačili, ali zbilja se radi o tome da političke vlasti i u Srbiji i u Hrvatskoj shvate da nisu nikakvi garanti Bosne i Hercegovine, kako sebi znaju tepati, nego da su, zbog svojih negativnih uloga u ratu protiv Bosne i Hercegovine, pozvani – da ne upotrijebim težu riječ – od međunarodne zajednice predvođene SAD-om, da nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora, iskupe se tako što će suštinski pomoći izgradnju Bosne i Hercegovine kao demokratske države transatlantske orijentacije. Obje vlade su u tom smislu zakazale i izgubile vjerodostojnost. Nadati se da će ih nova američka administracija motivirati da konačno i zauvijek garantiraju da neće više nikada biti garanti Bosne i Hercegovine.”

Nerzuk Ćurak profesor je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, autor desetak knjiga o politici i Bosni i Hercegovini, znanstveni publicist, novinar i mirovni aktivist. Za nacional.hr napisao je članak o odnosu Hrvatske prema BiH, u povodu aktualnog spora oko izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u kojemu analizira odnose i iznosi ideje za poboljšanje odnosa. 

“O čemu govorimo kada govorimo o vanjskoj politici Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini? Govorimo o ničemu. Zagreb nema vanjsku politiku prema Bosni, budući da je vanjska politika i Banskih dvora i Pantovčaka prema susjednoj državi tek unutrašnja politika HDZ-a Bosne i Hercegovine. To je rijedak slučaj u međunarodnim odnosima – da inozemnu politiku jedne suverene države, u ovom slučaju Hrvatske, prema drugoj suverenoj državi, u ovom slučaju prema Bosni i Hercegovini, određuje marionetska stranka iz te druge države. Tako prisustvujemo nečemu što ćemo uvjetno nazvati hrvatski vanjskopolitički paradoks: HDZ BiH kao marionetska figura HDZ-a Hrvatske pretvorila je svoga gospodara u slugu; marioneta je dobila svoju lutku na koncu.

Republika Hrvatska zapisala je u svoj Ustav obavezu skrbljenja o Hrvatima izvan domovine i u tu obavezu uključila i Hrvate u Bosni i Hercegovini smatrajući ove historijske stanovnike svoje domovine Bosne i Hercegovine, tek dijelom “jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda”, čime je, bez obzira na ustavne finese kojima se nastojala izbjeći redukcija bosanskohercegovačkih Hrvata na dijasporu, Zagreb učinio upravo to: sveo bosanskohercegovačke Hrvate kao autentične građane svoje povijesne domovine Bosne i Hercegovine na “zajednicu u iseljeništvu”, na “prekomorske Hrvate” iza Gabele. Zatim je u najviše zakonodavno tijelo Republike Hrvatske ta “dijaspora”, udaljena tek jedan granični prijelaz od “matice zemlje”, uvedena u Sabor, baš kao dijaspora, baš kao prekomorski entitet čiji su stanovnici nekada davno otišli trbuhom za kruhom u Ameriku, mada je proces bio radikalno obrnut: Hrvati Bosne i Hercegovine su trbuhom za kruhom išli i još uvijek idu u Hrvatsku! To je očigledno najoriginalnija dijaspora našega svijeta: ona napušta “svoju” domovinu tako što dolazi u “svoju” domovinu!? Teško je izvući drugačiji zaključak, budući da je za zakonodavca Republike Hrvatske, upravo Hrvatska a ne Bosna i Hercegovina originalna, izvorna država bosanskohercegovačkih Hrvata koji su iz nje otišli tako što su u nju ušli.

Ova politička šizofrenija pravi velike probleme i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Hrvatska, s ni iz čega rođenim kvaziimperijalnim stavom da je Bosna i Hercegovina njeno leno, uopće ne gradi odgovornu politiku prema Sarajevu, već se odsustvom vanjske politike prema Bosni, upisuje u registar ključnih aktera dekonstitucije bosanskohercegovačkih Hrvata kao autentičnih građana Bosne i Hercegovine. Ako nemate vanjsku politiku prema svome važnom susjedu, vi nemate ni vanjsku politiku prema konstitutivnom partikularitetu te zemlje, što implicira da taj partikularitet svodite na svoj “dijasporski entitet”. Zato je vrhunac licemjerja insistirati na konstitutivnosti naroda kojega svojom politikom raskorjenjujete i dekonstituirate, i kojega ste svojim ustavom i saborskom arhitekturom, de facto proglasili useljenicima u Bosnu i Hercegovinu.

Bilo bi od velike obostrane koristi da Hrvatska zasnuje novu vanjsku politiku prema Bosni i Hercegovini kao suverenoj državi koja sama sobom određuje svoje vlastito porijeklo i sama sobom određuje balans između ‘sapuna’ i ‘parfema’. To prije svega znači napuštanje integralističkog koncepta hrvatstva i micanje bosanskohercegovačkih Hrvata iz Ustava Republike Hrvatske u kojemu se bh. Hrvati tretiraju kao dio nedjeljive hrvatske dijaspore, što je povijesni falsifikat i politička uvreda bh. Hrvata kao političkog naroda Bosne i Hercegovine, osim onih individua koji su se raskošno okoristili raznim apanažama na konto odjednom iznikle hrvatske dijaspore u Bosni. Hrvatska, kao suverena država, ima puno pravo da, ako hoće, ugradi bilo koga, pa tako i bh. Hrvate kao originalne a ne falsificirane građane Bosne i Hercegovine, u svoj Ustav, ali ne kao dio “nedjeljivog hrvatskog naroda”, već kao građane BiH kojima Hrvatska, eto, želi iskazati financijsku, privrednu i kulturnu naklonost, obavezujući se da će im pomoći jer ih naročito voli. No, ta pomoć mora istovremeno biti i pomoć za Bosnu i Hercegovinu kao političku zajednicu Hrvata Bosne i Hercegovine koji politički i ekonomski mogu rasti samo ako raste i njihova domovina Bosna i Hercegovina. Konstitutivnost hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine mora biti ulaganje u novi momenat bosanskohercegovačkog jedinstva, zasnovan na veličanstvenom nasljeđu ZAVNOBiH-a koji BiH projicira u zajednički a ne odvojeni savez građana i konstitutivnih naroda.

To znači da je podrška Zagreba proizvodnji samo zajedničkog gledišta u Bosni i Hercegovini istovremeno i podrška hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. Podržavanje iracionalne unutrašnje etničke podjele BiH a koju zvanični Zagreb izdašno honorira izraz je radikalnog odsustva vanjske politike prema BiH i neodgovorna je afirmacija ideologije koja je u posljednjem ratu protiv Bosne i Hercegovine i moralno i legislativno obilježena kao protubosanska, a na međunarodnom sudu važni akteri te politike osuđeni su za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Hrvatskoj ne pristaje da se poput Srbije, najprimitivnije države našega regionalnog čovječanstva, diči zločinima protiv Bosne podižući ih na pijedestal besmrtnog herojstva. Nažalost, predsjednik Hrvatske već se dičio time, dijeleći lente herojstva onima koji to ne zaslužuju.

Nema prečeg zadatka za “političko Sarajevo” i “politički Zagreb” od uspostavljanja nove politike prijateljstva. Da bi uopće ta politika bila moguća, nužno je okončati predrasudnost prema Bosni koja je izraz zagrebačke proizvodnje svjesno organiziranog neznanja o BiH kao državi i društvu, sve sa ciljem da se promoviraju novi simbolički okidači negacije Bosne i Hercegovine kao poželjne i moguće zajednice svih svojih ljudi. Hrvatska je, pod somnabulnim utjecajem nativističkih prvaka HDZ-a Bosne i Hercegovine, svjesno na sebe navukla “veo neznanja” o Bosni, u arhetipskom neoorijentalističkom pokušaju da bosanske muslimane prikaže, ne kao starosjedioce svoje zemlje, već kao dijasporu nekog mračnog apstraktnog muslimanskog ummeta, sa idejom hrvatskih nacionalista o konačnom razdvajanju dviju etnonacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Zanemaren je historijski aksiom Bosne i Hercegovine da se nijedna etnonacionalna zajednica ne može samorealizirati isključivanjem Drugog. I to je tajna Bosne koju nikakve ‘mitleuropske’ fantazmogorije ne mogu dokinuti, pa je institucionalna podrška zvaničnog Zagreba etnonacionalnom odvajanju u Bosni i Hercegovini suvremeni odraz ratne izdaje Posavine.

Republika Hrvatska treba zahtijevati od zvaničnog Sarajeva jasan presjek etničke strukture zaposlenih na svim nivoima državne i javne uprave, u biznisu i ekonomiji, u svim sferama i polugama društvenog razvoja, a Sarajevo kao akt dobre volje to treba odgovorno i prilježno uraditi. Bit će, ako bi došlo do tog prijateljskog i interesnog akta, zanimljivo vidjeti da li je “epska neravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini” otprilike u istom rangu kao i neravnopravnost hrvatskog naroda u Hrvatskoj u vrijeme Titove Jugoslavije kada je zastupljenost hrvatskih Srba u državnim institucijama i javnoj upravi socijalističke Republike Hrvatske bila procentualno mnogo veća od njihove sveukupne demografske participacije. Nakon uvida u rezultate etnozastupničke i etnopoduzetničke neravnopravnosti i načine donošenja odluka u institucionalnom dizajnu Bosne i Hercegovine, bilo bi korektno uspostaviti međusobne politike koje se ne hrane iracionalnim simboličkim neprijateljstvima, već na osnovu činjenica mijenjaju svijet odnosa nabolje.

U tu svrhu bilo bi od velike važnosti da Hrvatska podrži, kao što je već jednom podržala aprilski/travanjski paket ustavnih promjena, transformaciju troglavog Predsjedništva BiH u predsjednika države s minimalnim ovlastima, slično ovlastima predsjednika Republike Hrvatske, a kojega bi konsenzusom birao Parlament Bosne i Hercegovine. To bi bila izuzetna prijateljska gesta zvaničnog Zagreba koja na svjetlo dana izvodi sve političke aktere, pa tako i moćnu financijskopolitičku oligarhiju HDZ-a, da se očituje o neravnopravnosti kada je neravnopravnost institucionalno neutralizirana.

Važna gesta Hrvatske prema BiH bila bi neka nova, kreativna mirovna gesta. Ne zaboravimo da je uloga Hrvatske u ratu protiv BiH bila ambivalentna: jednim geopolitičkim krakom to je bila manjinska prijateljska politika a drugim, većinskim geopolitičkim krakom to je bila antibosanska velikohrvatska politika za koju se zvanični Zagreb, kroz prijateljske geste predsjednika Mesića i Josipovića, djelimično ispričao, ali izgleda da je i hrvatska država kratke institucionalne memorije, pa HDZ vlast plus Milanović odnosi se prema tom nasljeđu prijateljskog dvojca kao Stanko Lasić prema srpskoj književnosti. Ta mirovna gesta bila bi upravo nova probosanskohercegovačka politika aktualne vlasti u Hrvatskoj koja bi uvažavala sve bosanske glasove, uključujući i prepoznajući i manjinske hrvatske glasove odane ideji ZAVNOBiH-a, kao autentične glasove Bosne i Hercegovine.

Filozofi su svijet zaista različito tumačili, ali zbilja se radi o tome da političke vlasti i u Srbiji i u Hrvatskoj shvate da nisu nikakvi garanti Bosne i Hercegovine, kako sebi znaju tepati, nego da su, zbog svojih negativnih uloga u ratu protiv Bosne i Hercegovine, pozvani – da ne upotrijebim težu riječ – od međunarodne zajednice predvođene SAD-om, da nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora, iskupe se tako što će suštinski pomoći izgradnju Bosne i Hercegovine kao demokratske države transatlantske orijentacije. Obje vlade su u tom smislu zakazale i izgubile vjerodostojnost. Nadati se da će ih nova američka administracija motivirati da konačno i zauvijek garantiraju da neće više nikada biti garanti Bosne i Hercegovine.”

(Nacional)

24.01.2021.

SAMIR ŠESTAN: KRITIKA UREDA ZA REVIZIJU, NA DOMU NARODA, NEISTINITIM PODACIMA

24.01.2021.

UHAPŠENA NAVALNIJEVA SUPRUGA, SARADNICI I VIŠE OD 2.8OO PRISTALICA NA PROTESTIMA ŠIROM RUSIJE