Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.03.2020.

SEAD OMERAGIĆ : PITAM IH ŠTA ĆE BITI AKO, NE DAJ BOŽE, KRENE MASOVNO UMIRANJE?

Sead Omeragić : Pitam ih šta će biti ako, ne daj Bože, krene masovno umiranje?

Pišem ovo u želji da upozorim na ono što niko ne spominje, a bit će ključno u odbrani od čudovišta korone. Prije sedam dana umro je član moje porodice i nije bilo nikoga da ga sahrani osim mene. Odmah nakon poziva Hitnoj pomoći u Sarajevu došao je ljekar s maskom, jedan ogromni, strpljivi i  ljubazni mladić koji je sasvim uredno napravio tzv. smrtni list.

Piše : Sead Omeragić (NAP)

Samo jedan poziv i nakon sat vremena došli su iz islamskog pokopnog društva po tijelo i prebacili ga kod sebe da bi obavili vjerski obred prije sahrane.

Sa ljekarevim smrtnim listom sam otišao u pokopno društvo Islamske zajednice i sve riješio brzo i jednostavno. Sve poplaćao na jednom mjestu. Dodatno, uputili su me u Pokop da platim godišnju zakupninu mezara. Uplatio sam. I tamo će mi dati drugu potvrdu o obavljenoj sahrani. Idem kasnije u opštinu gdje je preminula bila prijavljena.

Ali, oni mi traže dokaz o sahrani. Pokazujem ljekarsku potvrdu o smrti, pokazujem čitulje, pokazujem račune da sam platio troškove sahrane.

Ali njima to nije dovoljno. Traže tu dodatnu povrdu o sahrani. „Ništa ne možete dobiti dok osobu ne sahrane“, kaže mi službenica. I ona mi dodatno traže CIPS za umrlu osobu. Dajem im ovjerenu kopiju rodnog lista, ali oni traže novijeg datuma. Kažu mi da je donesen zakon 2013. da rodni list ne može biti stariji od (valjda) šest godina. Šalju me po novi rodni list u Istočno Sarajevo, pošto je osoba rođena u RS-u. Daju mi sedam – osam papira koje moram ispuniti i šalju me na nova čekanja. 

Razočaran, pitam ih šta će biti ako, ne daj Bože, krene masovno umiranje. Pitam zašto ljekarska potvrda o smrti nije dovoljna? To znači i da će koliko sutra ljudi koji moraju sahraniti mrtve, koji su bili blizu bolesnih i umrlih od korone biti izloženi bolesti i možda „obližnjoj“ smrti. Jer treba smiriti našeg birokratskog dinosaurusa sa silnim papirima.

Nakon dženaze, kasno uveče prije sna čitam: „Kamioni italijanske vojske tokom noći odvoze tijela preminulih iz Bergama, jednog od gradova najteže pogođenih čudovištem korone. Stavljaju ih u šatore pored bolnica jer su mrtvačnice pune. Vozila će ih dopremiti u druge regione jer krematorji u Lombardiji ne mogu da se izbore sa tolikim brojem preminulih. 

Porodica nije bila uz ljude koji su umirali, nije bilo oproštaja. Neće biti ni vjerskog obreda za  ovu totalnu katoličku sredinu. Bit će spaljeni u krematorijima.

Prije dženaze kupio sam desetak maski da ih podijelim starijim ljudima. Došlo je tačno deset poznanika i svi su stavili maske. Dva imama su bila bez maski dok su obavljali vjerski obred. 

Ko će njih zaštititi sutra. Kako će se u okviru islamskog obreda zaštiti ljudi od korona virusa? Šta nas čeka? Birokratska smo država od vrha do dna. Nagurali smo ljude u administraciju i izmislili stotine nepotrebnih papira gdje se i dokazi i činjenice dupliraju. I svim tim zahtjevima za potvrdama, dokazima, ovjerama nismo opteretili golemog administrativnog mastodonta, da radi za nas i da nam
olakša život.

Ne, ne, naša država, entitet, kanton ili opština je sav taj terert prebacila na leđa običnih građana. Sve je to natovareno na nas, da rješavamo, potvrđujemo, ovjeravamo i dokazujemo. Da čekamo u beskrajnim redovima i izlažmo se rizicima bolesti i smrti. 

U međuvremenu naša je briokratija jednostavno stavila maske, obukla rukavice i danas nas čeka iza sigurnih šaltera. A mi, obični građani bit ćemo izloženi obolijevanju i umiranju, sve to da bi udovoljili našoj birokratskoj hobotnici koja glumi strogu državu. Nekad sam mislio da će nam birokratija stvorena na nepotizmu, stranačkoj pripadnosti i klijentelizmu uništiti državu.

Nakon korona virusa jasno mi je: Stvorili smo nezasitog mastodonta koji će nam uništiti i državu i desetkovati narod . 

Gdje u nam robne rezerve za ne daj Bože. To je ekonomsko pitanje koliko i dva više dva u matematici. Imati rezerve hrane u državi u kojoj se dvije milijarde hrane uvozi, uglavnom u Federaciju. Rat za velike države donio je borbu za teritorije, pobio i protjerao bošnjačko stanovništvo sa sela. Kad su se preživjeli nakon rata vratili na svoja ognjišta počeli su proizvoditi hranu jer im je to otvorilo mogućnost dodatnih prihoda.

Mnogi od tih prognanih su se uhljebili u državnim službama i danas sjede sa maskama i u rukavicama iza šaltera. Tamo gdje poljoprivrede još uvijek ima, hambari su puni. Ovi koji imaju samo svoje domove u gradovima imaju tržne centre, kolica i bitku za brašno. 

Robnih rezervi nema. Nisu se ni potrudili da ih bude. Mi koji imamo samo kolica u tržnim centrima izloženi smo opasnosti od korone. 

Sve pandemije su trajale dugo. Ona najgora i najduža, španska groznica, od decembra 1918. do januara 1920. godine. Samo Azija i njeni disciplinovani građani danas daju nadu da se u kratkom roku
može pobijediti zlo. 

Šta ćebiti s nama? Nema ni deset dana da smo zatvorili škole, a pojave bolesnih pokazuju da je to bilo u perodu dok je već trajala zaraza. Mi smo jedna dubinski i tragično korumpirana država. Kako rekosmo korupcija ide ruku pod ruku sa neznanjem i duševnom bijedom. Bog zna šta nas čeka u ovim strašnim vremenima. Korona virus će, siguran sam, donijeti tešku osvetu za naše dugogodišnje ruganje državi i strašno, nesavjesno i suludo gomilanje birokratije.

Izgleda da je došlo vrijeme da platimo cijenu. Virus ćemo i preživjeti. Ali domaće stranačke ublehaše, političke blefere i primitivce, sigurno nećemo.

22.03.2020.

IZ KUBE PREMA ITALIJI POLETJELO 52 LJEKARA DA POMOGNU SVOJIM KOLEGAMA U ITALIJI U ZAUSTAVLJANJU KORONA VIRUSA

22.03.2020.

TRKA SA VREMENOM: DRŽAVA NJUJORK (NEW YORK) ZAPOČINJE TESTIRANJE LIJEKA PROTIV MALARIJE U BORBI PROTIV KORONA VIRUSA

Trka sa vremenom : Država New York započinje testiranje lijeka protiv malarije u borbi protiv koronavirusa


Guverner New Yorka Andrew Cuomo  potvrdio je da će ova država  odmah provesti ispitivanja na lijeku protiv malarije u kombinaciji s antibiotikom, a što je obećavajuće u francuskom istraživanju u liječenju koronavirusa.

„Postoji teorija da bi liječenje moglo biti od pomoći”, rekao je guverner Andrew Cuomo novinarima  tokom konferencije za novinare.

Kako navodi Glas Amerike rekao je da ima ljudi u ozbiljnom stanju i da su zdravstveni zvaničnici države isprobavali liječenje tim pacijentima.

Agencija za hranu i lijekove SAD-a poslala je u New York 10.000 doza lijekova, poznatih kao hidroksihlorokvin (lijek protiv malarije) i Zithromax (antibiotik).

Američki predsjednik Donald Trump također je ukazao na potencijal da bi kombinacija lijekova mogla biti  biti velika prekretnica u povijesti medicine, sugerirajući da bi mogli efikasno liječiti zaražene koronavirusom.

Pohvalio je i FDA (Američku agenciju za hranu i lijekove), te je poručio da odmah startaju s ovakvom terapijom oboljelih.

(Kliker.info)

22.03.2020.

SOLIDARNOST IZ VREMENA JOSIPA BROZA TITA

Solidarnost iz vremena Josipa Broza

Solidarnost iz vremena Josipa Broza

Ovaj primjer solidarnosti iz naše prošlosti, iz vremena Titove Jugoslavije, kojim je prevladana elementarna nepogoda izazvana serijom potresa, mogao bi nam i danas kada se sva društva proizašla iz bivše zemlje suočavaju sa istim nevidljivim neprijateljem koronavirusom, biti primjer i pouka da se složnošću članova zajednice može pobijediti i postići ono što nam danas izgleda daleko ili nemoguće.          

Opuške iz pepeljara razbacanih po stolu, učitelj a kasnije i profesor Sveto Jakić istresao je u džepove vlastitog sakoa i na brzinu pokupio zgužvane prazne kutije cigareta „Morava“. Puhnuo je dva do tri puta najjače što je mogao preko površine stola, kako bi ono nešto malo preostalog pepela kojeg nije mogao pokupiti uklonio da se bar ne vidi. Zatim je rukavom obrisao rubove stola, otvorio prozore i žurno napustio dvoranu koju je bar malo upristojio, jer će tu uskoro, neplanirano, započeti jedan važan susret.

Naime, toga dana 18. siječnja/januara 1962. godine u Ploče je stigao Josip Broz. Na pristaništu u Pločama, budući je predsjednik Jugoslavije sa pratnjom stigao brodom, Josipa Broza je dočekao i pozdravio tadašnji prvi čovjek općine Mate Krstičević. Mate Krstičević je bio simpatičan, zgodan i naočit čovjek, drag ljudima pa su ga i prozvali nadimkom Kennedy, po predsjedniku SAD-a Johnu Kennedyju, koji je u to vrijeme bio najpopularniji strani političar u socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, što je samo po sebi vrlo interesantno i indikativno. Zanimljivost je i to da je Mati Krstičeviću nadimak Kennedy dala upravo moja majka Marija S.  tajnica Gimnazije u Pločama.

Dočekavši svoga gosta, Mate Krstičević Kennedy je pozdravio druga Tita upoznavši ga sa svojim suradnicima, te ga pozvao da krenu prema Luci gdje će imati radni sastanak. Naime, posjet Josipa Broza je uslijedio poslije serije potresa koji su pogodili Ploče i Makarsko primorje od 7. do 22. siječnja/januara 1962. godine u kojem je razdoblju bilo 60-tak potresa od kojih su bila i dva katastrofalna sa dvoje poginulih i velikim brojem ozlijeđenih, a da i ne spominjemo porušene kuće i domove. Posjet Josipa Broza je trebao potaknuti obnovu, uliti povjerenje i vratiti optimizam narodu.

„Došao sam radi naroda i sastanak će biti tamo gdje je narodna vlast“, kazao je Broz domaćinima. „Vodite me u općinu, a ne u poduzeće Luka.“

Kako je sve bilo planirano za sastanak u Luci Ploče, sada je trebalo sve promijeniti i otići u općinu, gdje poslije sinoćnjeg sastanka nitko nije počistio dvoranu, te je zbog toga prosvjetar Sveto Jakić odjurio u općinu postavši „junak dana“, očistivši i pripremivši dvoranu za taj povijesni susret, a evo spominjemo ga i danas gotovo 60 godina nakon tog događaja.

Nije pretenciozno kazati da su sastanci koje je Josip Broz održao u Pločama, a i dan prije u Makarskoj povijesni, budući su donijete dalekosežne odluke koje će iz temelja promijeniti na bolje život ljudi toga kraja. Najvažnija je odluka da se ne obnavljaju kuće u podbiokovskim zaseocima i selima, već da se aktivira stambena izgradnja uz prometnice i morsku obalu. Tako su formirana naselja od Makarske do Ploča kakve ih i danas prepoznajemo.

O mediteranskim gradovima nezaboravne je stranice ispisao i ostavio nam u nasljeđe velikan pisane riječi Predrag Matvejević u svom kultnom djelu Mediteranski brevijar.

„O mediteranskim gradovima, za koje znalci tvrde da ne postaju kao drugdje od sela, nego da sami stvaraju sela oko sebe i za se, gotovo je sve rečeno“, piše Matvejević.

A grad Ploče, premda je i sam mediteranski, nastao iz luke i oko luke, kao da pokazuje da je suprotno mediteranskim gradovima nastao upravo prigrlivši stanovništvo, naselja i sela iz svoje okolice, pa i susjedne Hercegovine, tako da su dojučerašnji poljoprivrednici i seljaci, ribari i nadničari postali građani, industrijski radnici, tokari i inženjeri, doktori, profesori i službenici.

Podrška Tita utvrđenoj strategiji obnove značila je da se pored republičkih aktiviraju i savezna jugoslavenska novčana sredstva. Jugoslavija je i na ovom primjeru pokazala da je u njoj živio princip solidarnosti.

Jedna od značajnijih mjera kojom je postignuta željena preobrazba ovog kraja krila se u stambenim kreditima lako dostupnim ljudima, a koje je narod zvao „potresnim“. Tim „potresnim kreditima“ koji su bili beskamatni, uzdigla su se mjesta uz obalu Makarskog primorja poprimivši izgled po kojem ih i danas prepoznajemo, a kako je 1964. i 1965. godine završena i Jadranska magistrala, turizam je preko noći izmijenio život ljudi ovog kraja.

Mijenjaju se gradovi Ploče i Makarska koji prihvaćaju mještane napuštenih sela poslije potresa, pa Makarska sa 3.600 stanovnika prerasta u grad od 6.700 stanovnika, a Ploče sa 3.100 stanovnika raste na 4.500 stanovnika, sve u tih par godina između dva popisa stanovnika.

Ovaj primjer solidarnosti iz naše prošlosti, iz vremena Titove Jugoslavije, kojim je prevladana elementarna nepogoda izazvana serijom potresa, mogao bi nam i danas kada se sva društva proizašla iz bivše zemlje suočavaju sa istim nevidljivim neprijateljem koronavirusom, biti primjer i pouka da se složnošću članova zajednice može pobijediti i postići ono što nam danas izgleda daleko ili nemoguće.

Ako teško pronalazimo zajednički jezik o bilo kojem pitanju, svijest o potrebi zajedničkog odgovora na izazov koronavirusa je nešto što bi po prirodi opstanka trebao biti zajednički interes svih na ovim prostorima.

Možemo živjeti u različitim državama, ali možemo i trebamo biti složniji, jedinstveniji i solidarniji.

22.03.2020.

JAVNI POZIV BH TELOCOMA ŠKOLAMA

22.03.2020.

PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDNIŠTVA BiH ŠEFIK DžAFEROVIĆ: ULAZAK U BiH MORA BITI POD POTPUNOM KONTROLOM

22.03.2020.

PSIHOLOZI OBJAŠNJAVAJU: KORONA JE VIRUS, ANKSIOZNOST STVARAMO MI

22.03.2020.

KORONAMINUS - VIRUS IZMEĐU KREACIONIZMA I EVOLUCIONIZMA

KORONAMINUS – VIRUS IZMEĐU KREACIONIZMA I EVOLUCIONIZMA


///////////////////////

Stop negiranju genocida i holokausta u BiH!

Stop negiranju genocida i holokausta u BiH! | Tacno.net
22.03.2020.

HERCEG-BOSNA U HAAGU (23): GOSPODINE PREDSJEDNIČE, U STOCU NIJE OSTAO NI JEDAN JEDINI MUSLIMAN

22.03.2020.

BROJ ZARAŽENIH KORONAVIRUSOM U SVIJETU PREŠAO 3OO HILJADA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
81640662

Powered by Blogger.ba