Bosni treba pomoći da preživi svoje zlotvore jer ona nema svoj istek mandata. Toliko smo joj svi dužni.       

Sudbina Bosne svevremenska je tema. Odriču joj pravo na postojanje, narodu na željeno društveno uređenje, povijesno tretiraju kao potencijalni ratni plijen, šutiraju poput gluhe kuje svikle na batine. U svjetlu aktualnih događaja, proteklih dana intenzivno sam pričao s nizom sugovornika bosanskog porijekla od ex diplomata, političara, obavještajaca, vanjskopolitičkih dopisnika, nemirnih ljudi, tokara i kurbi, nitko nema pojma što će zapravo biti sa Bosnom.

Sprema li se još jedan rat?

Naravno, većina poput Željka Komšića, osporavanog predstavnika Hrvata u Vladi BIH nedvosmisleno tvrdi “neka se Milorad Dodik ne zanosi” kada pomišlja da će sjeveroistok Bosne pripojiti matici Srbiji kako bi kompenzirala teritorijalne (post)ratne gubitke i traume, ali ta tendencija stalno postoji, obnavlja se i prijeti. No, osnovno je pitanje otkud potiče želja za novim balkanskim ratom i što točno omogućuje predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku & co. da svako malo zvekeću oružjem, sklapaju prljave lokalne paktove & agende, izmišljaju povijest i žele trećinu Bosne uzeti u amanet?

Poluga i ključ je Daytonski sporazum.

AJDE VIŠE MANITE NAS SE DOSADE

I nije ovo prvi put da predsjednik RS Milorad Dodik zaziva rat ili teritorijalno odcjepljenje. Naravno, uvijek su u pitanju nacionalne teritorijalne aspiracije zaogrnute plaštom ustavnih ili inih prava. Na radost političkih troglodita, matrica je praktički nepoderiva jer je Daytonski sporazum sračunat da prekine rat i donese pretpostavke mira, ali nikada nije usvojen u bosanskom parlamentu i potvrđen od naroda pa kao takav stalno lavira u političkom međuprostoru od nemila do nedraga. U svakom slučaju, dogovor trojice “lords of war” (Tuđman, Izetbegović, Milošević) uz političko mentorstvo SAD-a, očito nije donio trajan mir. Ipak, svaki sugovornik s kojim sam pričao tvrdi da je “bilo kakva revizija Daytonskog sporazuma uvod u novi krug krvoprolića”.

No, opravdano je pitanje što raditi s ratnim sporazumom u mirnodopsko doba nakon četvrt stoljeća? Ne odgovara Zeitgeistu, ne odgovara društvenim imperativima, ne odgovara više realnom kontekstu, te je postao latentan motiv političkih ucjena i sukoba.

Trenutni razlog gloženja je sastav Ustavnog suda BiH u kojem stoluju po dva predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka plus tri predstavnika međunarodne zajednice. Pod izlikom da je riječ o “nezakonitom i nedopustivom političkom mentorstvu”, Milorad Dodik i Dragan Čović razradili su platformu prema kojoj je riječ o nakani EU da BiH učini “nekakvom građanskom državom” što je izravna prijetnja njihovim nacionalnim ambicijama. Iz EU su pomirljivo ustvrdili da načelno imaju pravo, ali i da se trebaju stvoriti društveno politički preduvjeti za rekonstrukciju Ustavnog suda BiH i povlačenjem međunarodnih predstavnika.

Naravno, politički cilj uvježbanog “dvojca na pariće” nisu ustavna prava naroda BiH nego izgledna mogućnost preglasavanja ili izglasavanja odluka, odnosno potvrda zakona koji im idu u prilog. Na njihovu žalost, providni su do boli i dosadni poput ljetnih muha zunzara.

Manite nas se više i Bogu ste teški.

SAPUNJANJE DODIKA IZRAVNA PORUKA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE SRBIJI I HRVATSKOJ

Oštra upozorenja međunarodne zajednice, prvenstveno Miloradu Dodiku i vanjskoj politici Srbije Aleksandra Vučića, ali posredno i Hrvatskoj koja uporno “gura” projekt formaliziranja “trećeg entiteta”, svoj vrhunac su dosegli u radnom sastanku Milorada Dodika s američkim veleposlanikom u BiH  Erikom Nelsonom iz kojeg je izašao nasapunjanog jezika i politički prebijen poput “vola u kupusu”. Naime, Ameri su nedvosmisleno poručili Dodiku da je već pet godina službeno persona non grata u SAD-u zbog korupcije i financijskih malverzacija, te da ukoliko “ne smiri loptu”, raspolažu instrumentarijem za njegovom političkom demontažom i međunarodnom izolacijom RS. Potpuno dezorijentiran, Dodik je mrsio kroz zube sočne psovke i prijetio odmazdom zbog “neviđene sramote”.

Koncept koji je neprihvatljiv i nejasan političkim predatorima jest da je država ratobornih bosanskih Srba i Hrvata BiH, a svoj životni prostor mogu izboriti isključivo kroz državne institucije, zajedničku politiku i mirnu koegzistenciju. Preporučeni koncept pretpostavlja transformaciju BiH u građansku državu i integraciju u euroatlantski savez (EU I NATO), bez periodičnog “bacanja dinamita u vatru” i nehumane licitacije ratnim žrtvama. Srbija i Hrvatska, kao nacionalne matice, imaju obavezu i dobrodošle su u pomoći gospodarskog i društvenog razvoja svoje dijaspore, ali mogu zaboraviti na teritorijalne aspiracije i neograničeni utjecaj na državnu politiku BiH.

Nitko ne spori da je Daytonski sporazum u mnogim stavkama zastarjeli i okoštali politički koncept kojeg svatko tumači po svojoj volji, ali zasada je jedini važeći međunarodni sporazum koji garantira opstojnost BiH. Modernija primjena Daytonskog sporazuma je nužna, modifikacija poželjna, ali tek kad se nacionalne politike svedu u kooperativne okvire i povuče demarkacijska linija između stvaranja “Memoranduma SANU 2” ili projekta “Banovine Hrvatske” i službene politike Vlade BiH.

U svom dvorištu neka se neprijatelji Bosne igraju četnika, ustaša i SS divizija, ali nedopustivo ih je prenositi na ulice poput skandaloznog obračuna na Partizanskom groblju u Mostaru s antifašističkim naslijeđem i pristalicama.

Bosni treba pomoći da preživi svoje zlotvore jer ona nema svoj istek mandata. Toliko smo joj svi dužni

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati.

Srbija skoro po istom scenariju o navodnoj ugroženosti Srba, kao i devedesetih prošlog vijeka, postaje faktor nestabilnosti i prijetnja miru na Balkanu. Udare vrši, sad već na suverene države, svim raspoloživim političkim i diplomatskim sredstvima, kojima pridodaje i otvoreno negiranje suvereniteta. Primjeri su svježi. Preko svojih ispostava za podsticanje nemira traži poništavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a.

Mene čudi čuđenje političara iz BiH, koji se još predstavljaju i kao veliki zaštitnici BiH, kako su iz Srbije očekivali veću osudu onoga što se radi u ovoj državi na njenom urušavanju. To je kao da od piromana očekuješ da budu vatrogasci. Kao da su im iznevjerena očekivanja od preobučenih radikala, koji su devedesetih BiH uništavali oružanom agresijom, da je danas brane političkim sredstvima. Ne vjerujem da  se mogu ponoviti “političke bitke, koje mogu biti i oružane”, jer nema veoma važnih ondašnjih činilaca, nosilaca agresije na susjedne države, ali je nepisano pravilo u istoriji da su svi ratovi i agresije uvijek počinjali političkim sukobima i anatemama onih drugih, posebno kad se uruši najviši normativni akt Ustav jedne države.

Da bi i ozvaničio ponovnu ugroženost Srba šef Srbije Vučić je u Beogradu 15. februara 2020. organizovao  sastanak sa predstavnicima Srba iz regije, kome je prisustvovao je i predstavnik nekakve stranke Prave Crne Gore, kao i prave BiH, valjda one po zamislima ratnih zločinaca Karadžića i Krajišnika, “srpske Bosne i Hercegovine”. Farsa o tome ko vuče ratnohuškačke poteze bila bi samo komična, da sobom ne nosi mogućnost tragičnih posljedica. Igrokaz se završava baš kao u kakvoj mizernoj predstavi da kreator novih kriza i nestabilnosti kao moli ovoga, uspetog na dvije zadnje noge, da političku borbu ograniči na “institucionalnu i demokratsku”, kako bi Srbija bila faktor mira a ne balkanske nestabilnosti.

Najava predstavnika Srba o izlasku iz institucija BiH, nakon najnovije odluke Ustavnog suda BiH, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a, nije prva prijetnja o napuštanju i potpunoj blokadi države, niti prvi slučaj nepoštivanja najviših zakona ove države ali, po jačini udara i najavi otcjepljenja entiteta od BiH jeste najznačajniji i dugo pripreman. Kako kaže Kasim Trnka, ekspert Ustavnog prava, ovo ima sve elemente državnog udara. U biti najnovijeg udara na BiH i njen kakav-takav ustavni poredak nije pitanje samo urušavanja države BiH, nepoštivanja i kršenja zakona ove države, već i namjera da se za duži period skrene pažnja sa nepoštivanja i neprovođenja odluka međunarodnih sudova o ulozi Srbije u počinjenom genocidu u BiH. Ovdje se ne krši samo Ustav BiH, već i mnogi pravni akti međunarodnog prava i ne poštuju se međunarodni sudovi.

Zašto toliko smetaju troje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH!? Zato što umjesto njih ne sjede potkovani Tegeltije, čime bi se mogao izbiti i posljednji temeljni kamen i ovakve invalid-dejton-države. Izvrnutu logiku i neistinu da se izbacivanjem stranih sudija želi postići potpuni suverenitet BiH, čime se navodno pravda ovaj posljednji i najteži napad na državu, može se opovrgnuti prostim pitanjima; a zar nije narušavanje suvereniteta kad po BiH vršljaju najviši dužnosnici i Srbije i Hrvatske, bez ikakvih državničkih protokola i isključivo po teritorijama za koje misle da su njihova tekovina iz agresije na BiH. Zar nije narušavanje suvereniteta BiH kad Čović usred Beograda zagrakta da “u BiH ne postoji niti jedno pitanje koje neće biti rješavano u dogovoru sa susjedima Hrvatskom i Srbijom”. Zar se ne osporava suverenitet kad ruski ambasador u BiH na sjednicama PIC-a uvijek ima izdvojeno mišljenje o odlukama kojima se potvrđuje i dio suvereniteta BiH priznat i po Dejtonu, da bi barem malo prodisala kao država itd. itd.

Krila najnovijem zagovoru uništenja BiH sa Istoka svakako je dao Dragan Čović, sa svježim porukama od nikog drugog do predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Rusije Valentine Matvijenko, koju je nedavno posjetio, kako se čini, kao Dodikov izaslanik za dobijanje podrške rušenju BiH. Od iste one koja je rekla 2018. da je u BiH bio građanski rat, da treba otjerati OHR, da vlast treba podijeliti na dva entiteta, da pravosuđe treba restruktuirati po zamislima razbijača BiH. Na brzom sastanku Čovićevog podnošenja izvještaja Dodiku, ovaj mu je vrlo zahvalno ispravio Matvijenkinu poruku; “vlast treba dijeliti na tri entiteta”, jer ko bi mogao biti veći zaštitnik prava Hrvata od ovog, koji je zaslužan što su skoro potpuno nestali iz “njegovog” entiteta.

Na BiH se i danas nasrće sa istim idejama i zamislima kakve su ostvarivane devedesetih. Istina se mora uvijek znati i ponavljati. Herceg Bosna, ona koju se ponovo zagovara združeno sa istomišljenicima sa druge strane, utemeljivana je na zločinu. Republika Srpska je ostvarena na zločinu. Njima BiH nije ništa dužna, ali ove tvorevine jesu njoj. Mrtve nikad ne mogu vratiti, ali mnogošta drugo mogu.

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati. Odgovornost SAD i EU u ovome je velika, jer su joj same nametnule ovakvo uređenje, priznajući rezultate ostvarene zločinom i genocidom. One imaju obavezu da ovo isprave i da ne dozvole razbuktavanje novih nemira na evropskom prostoru. Može se samo začepiti oba uha pa ne čuti u retorici ovdašnjih političara i elemente rasizma i neofašizma, a društvenu bolest kad poprimi obilježja epidemije, kao što se javlja u prirodnom svijetu, teško je zaustaviti bez velikih katastrofa.

EVO ZAŠTO JE DODIK POLUDIO NA USTAVNI SUD BiH: Ostao bez zemljišta u centru Banja Luke vrijednog desetine miliona maraka, koje je planirao za...

Ustavni sud BiH poništio je presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci kojom je gradu dodijeljeno zemljište stare autobuske stanice i zgrade Muzeja savremene umjetnosti RS, a po osnovu ugovora o zamjeni nekretnina između “Autoprevoza” i Grada iz 1979. godine, saznaje portal CAPITAL.

Takođe, sud je ostavio na snazi presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci iz oktobra 2017. godine, a koja ide u korist “Autoprevoza” prema kojoj se taj ugovor ne prihvata.

Odluka je meritorna što znači da zemljište vrijedno na desetine miliona maraka definitivno pripada “Autoprevozu”, te da je sudski proces koji je trajao 16 godina konačno završen.

Presuda će dovesti do nesagledivih posljedica po grad Banjaluku s obzirom da je na tom zemljištu godinama ubirala milione maraka prihoda na osnovu parkinga, dok sa druge strane “Autoprevoz” nije mogao da raspolaže sa svojom imovinom, zbog čega su još nekoliko godina ranije ponijeli tužbu za izgubljenu dobit od gotovo 40 miliona KM.

Apelaciju Ustavnom sudu su podnijeli “Autoprevoz” i preduzeće “Bewo Real Estate” koje je od “Autoprevoza” 2013. godine kupilo dio zemljišta, iako je sudski spor bio u toku.

“Utvrđuje se povreda Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se presuda Višeg privrednog suda a presuda Okružnog privrednog suda ostaje na snazi”, navodi se u Odluci Ustavnog suda BiH.

Iz ove pravosudne institucije podsjećaju kako su ovaj predmet još ranije vratili Višem privrednom sudu na ponovni postupak ali da je taj sud ponovo donio istovjetnu odluku koja je zasnovana na “vjerovatnoći” a ne na čvrstim dokazima.

Zemljište oko kojeg se više od 15 godina vode sudski sporovi je 1968. godine od “Željeznica Jugoslavije” kupio banjalučki “Autoprevoz”, i to za potrebe izgradnje autobuske stanice.

Na tom zemljištu osam decenija ranije je Austrougarska izgradila željezničku stanicu, u kojoj je danas smješten Muzej savremene umjetnosti.

Grad Banjaluka je sa “Autoprevozom” 1979. godine zaključio sporazum o zamjeni nekretnina.

Tim sporazumom grad je “Autoprevozu” u naselju Lazarevo dao zemljište za izgradnju nove autobuske stanice a zauzvrat dobio sporno zemljište.

Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u u zemljišno-knjižnu evidenciji Osnovnog suda u Banjaluci, iz arhiva su pod nerazjašnjenim okolnostima nestali originali, a “Autoprevoz” je kasnije privatizovan.

Dugogodišnji spor je otvoren 2004. godine kada je Grad zahtijevao da se zemljište kod stare autobuske stanice i muzeja upiše kao njegovo vlasništvo tražeći da se utvrdi pravna valjanost „Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa u vezi sa dislokacijom Stare autobuske stanice u Banjoj Luci koji su njihovi pravni prethodnici zaključili još 16. oktobra 1979. godine“.

Autoprevoz nudi kompromis

Sladomir Đurić, suvlasnik “Autoprevoza” u izjavi za CAPITAL kaže kako su u ovom preduzeću od samog početka bili ubjeđeni u ovakav ishod.

Prema njegovim riječima, on i njegovi partneri su preduzeće kupili u procesu privatizacije a ta imovina bila je dio tog procesa.

“Presuda je potvrdila da je osporavanje grada bilo neosnovano. Cijelo vrijeme smo trpili štetu koja se odnosila na to da ne možemo raspolagati imovinom za koju je potvrđeno da je naša”, kaže Đurić.

Bez obzira na sve, on dodaje kako “Autoprevoz” grad Banjaluku ne doživljava kao suprostavljenu stranu već kao partnera.

“Cijelo vrijeme kroz procese smo slali signale da smo spremni na dogovor i kompromis ali nije bilo razumijevanja sa druge strane. Mi ostajemo pri tome stavu. Nećemo da likujemo niti ćemo ovo slaviti kao neku pobjedu.

Želimo da sjedemo za pregovarački sto kako bi se pronašlo kompromisno rješenje koje će zadovoljiti obje strane. To rješenje mora obuhvatiti i nadoknadu štete koju smo trpili cijelo vrijeme jer nismo mogli upravljati našom imovinom”, zaključio je Đurić.

Mišljenje smo tražili i od Igora Radojičića, prvog čovjeka Banjaluke koji nam se nije javljao na telefon, a iz Gradske uprave su rekli da je gradonačelnik na službenom putu u Izraelu.

(Capital)

Profesor Fakulteta bezbjednosti u Beogradu Darko Trifunović kaže da ne vidi izlaz iz političke krize u kojoj se BiH nalazi i upozorava da bi u narednom periodu moglo da dođe i do mnogo ozbiljnijih turbulencija koje imaju za cilj prikrivanje nesposobnosti domaćih političkih lidera.

Plašim se da se u BiH neće dogoditi ništa dobro. Nesposobnost političara do otvore nova preduzeća, da podignu standard građana, da rješavaju životne probleme oni izvrsnu maskiraju u jednu odvratnu paradigmu – kaže Trifunović za Insajder.

On, između ostalog, tvrdi da u BiH nije isključeno ni izbijanje novih sukoba koji bi, kako kaže, doveli do katastrofalnih posljedica po Republiku Srpsku. Posebno iz razloga, što, prema njegovim riječima, takav scenario priželjkuju brojne velike sile.

– Prijetnje nekakavim otcjepljenjem Republike Srpske od BiH potpuno su besmislene i neodgovorne. Već smo se naslušali takvih priča. Kad god je bilo oportuno, određeni političari iz Srpske su se pozivali na referendume i otcjepljenja. Kao prvo, to je vrlo opasno u ovom trenutku jer postoje različiti geopolitički interesi i različita geopolitička kretanja. S jedne strane imamo potpuno učešče političara iz Republike Srpske u pristupu BiH NATO alijansi.

Prije nekoliko dana vidjeli smo i to da su tri člana Predsjedništva BiH potpisali apsolutni povratak boraca ISIL-a nazad u BiH. Uopšte nije jasno šta to političari iz Srpske rade i u kakav avanturizam oni uvlače Republiku Srpsku? Zbog svih geopolitičkih kretanja treba da budemo zabrinuti za poziciju Srpske. Kao prvo, svaki sukob u BiH neminovno bi izazvao učešće Turske. Tako nešto priželjkivale bi i SAD, da se na neki način obračunaju sa Turskom i sa Erdoganom.

S druge strane, i Rusiji odgovara da se zapali Balkan jer je očigledno da njene pozicije na Balkanu nestaju i da ona nije u stanju da ih održi, sem pozicija koje trenutno ima u Srbiji i u velikoj mjeri u Republici Srpskoj. NATO i SAD bi to odgovaralo, jer bi takav sukob za posljedicu imao nestanak Srba iz Republike Srpske i time bi se riješio problem RS u BiH, jer oni Srbe smatraju remetilačkim faktorom – ocjenjuje Trifunović.

U slučaju sukoba Trifunović je ubijeđen u to da Rusija, osim verbalne podrške, ni prstom ne bi mrdnula da konkretno pomogne Republici Srpskoj.

– Rusija ima legitimno pravo da štiti svoje interese do zadnjeg Srbina, ali oni neće intervenisati ako mi stradamo, kao što to nikad nisu ni radili. Dolaskom BiH na korak do NATO, ulaskom Makedonije u NATO, ovaj prostor je vakumiran, zatvoren – tvrdi Trifunović, prenosi Insajder.

(Kliker.info-Oslobođenje)

VLADO ADAMOVIĆ SE OBRUŠIO NA TUŽILAŠTVO: "Istraga nepoštivanja odluke Ustavnog suda je najjednostavnija, može se završiti u kancelariji"

Ne znam da je neko presuđen zato što nije poštovao odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te šta se radi u Tužilaštvu, da li se vode određene istrage, ali znam i ponovit ću da to spada u najelementarnije i najjednostavnije istrage koje se uopće mogu provoditi bez obzira što je obilježje djela tako. To su istrage koje tužilac može završiti u kancelariji, ne mora izaći iz nje, kazao je za N1, advokat i bivši sudija Vrhovnog suda FBiH, Vlado Adamović.

Krivični zakon BiH, član 239. Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Zakon je jasan, nema sumnje u to da nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH znači činjenje krivičnog djela? Zašto nema reakcije pravosuđa? Ne samo u ovom, nego u brojnim drugim slučajevima.

Vlado Adamović odgovara:

"Ima li šta jednostavnije nego utvrditi formalne autoritete koji imaju obavezu provoditi odluke Ustavnog suda iako važi fama o tome da su to vrlo komplikovani slučajevi i da se ne zna krug odgovornih osoba, s druge strane ja vrlo odgovorno tvrdim, broj odgovornih osoba koji bi mogao ući u osnov sumnje ka činjenju takvog djela je dostupan na internetu, pitanje je dobre volje i profesionalnosti u svemu tome.

Prema ovome što je javno, objavljeno, ne znam da je neko presuđen zato što nije poštovao odluke Ustavnog suda BiH, te šta se radi u Tužilaštvu, da li se vode određene istrage, također ne znam, ali znam i ponovit ću da to spada u najelementarnije i najjednostavnije istrage koje se uopće mogu provoditi bez obzira što je obilježje djela tako. To su istrage koje tužilac može završiti u kancelariji, ne mora izaći iz nje, jer imate na jednoj strani, odluku Ustavnog suda a na drugoj strani imate formalni autoritet koji je to obavezan provesti, to spada u kategoriju službenih ili odgovornih osoba, njihova imena su poznata. Razgovor s tužiocem zašto neko nije izvršio ili zbog čega, zaokružuje tu istragu i vrlo jednostavno se utvrdi".

Da li institucije reaguju po službenoj dužnosti?

"Sistem prijavljivanja krivičnih djela je propisan tako službene, odgovorne osobe moraju po zakonu stanoviti broj krivičnih djela prijavljivati, one su propisane u zakonu. Međutim, još uvijek važi princip da i ako glas dopre do tužioca on ima obavezu to goniti. To može saznati iz razgovora, iz rezultata javnog skupa, može saznati iz novina, s televizije. On ima zakonsku obavezu ukoliko smatra da postoji osnov sumnje pokrenuti postupak", kazao je Adamović.

Zašto se to tako rijetko, ili gotovo nikako ne događa?

"To morate pitati Tužilaštvo, vjerovatno su preopterećeni poslom, imaju dosta službenih prijava, ali ono što bi svakako trebalo biti u domenu 'imati sluha' je spoznati da ljudi javno pričaju o nečemu da to predstavlja problem u određenom vremenskom periodu, pa od pedesetak tužilaca u jednom tužilaštvu ne bi bilo na odmet da se jedan zaduži pa u roku od 10 do 15 dana ispita te glasine ili eventualno donese odluku u tom pogledu", istakao je advokat i  bivši sudija Vrhovnog suda FBiH.

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati.

Srbija skoro po istom scenariju o navodnoj ugroženosti Srba, kao i devedesetih prošlog vijeka, postaje faktor nestabilnosti i prijetnja miru na Balkanu. Udare vrši, sad već na suverene države, svim raspoloživim političkim i diplomatskim sredstvima, kojima pridodaje i otvoreno negiranje suvereniteta. Primjeri su svježi. Preko svojih ispostava za podsticanje nemira traži poništavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a.

Mene čudi čuđenje političara iz BiH, koji se još predstavljaju i kao veliki zaštitnici BiH, kako su iz Srbije očekivali veću osudu onoga što se radi u ovoj državi na njenom urušavanju. To je kao da od piromana očekuješ da budu vatrogasci. Kao da su im iznevjerena očekivanja od preobučenih radikala, koji su devedesetih BiH uništavali oružanom agresijom, da je danas brane političkim sredstvima. Ne vjerujem da  se mogu ponoviti “političke bitke, koje mogu biti i oružane”, jer nema veoma važnih ondašnjih činilaca, nosilaca agresije na susjedne države, ali je nepisano pravilo u istoriji da su svi ratovi i agresije uvijek počinjali političkim sukobima i anatemama onih drugih, posebno kad se uruši najviši normativni akt Ustav jedne države.

Da bi i ozvaničio ponovnu ugroženost Srba šef Srbije Vučić je u Beogradu 15. februara 2020. organizovao  sastanak sa predstavnicima Srba iz regije, kome je prisustvovao je i predstavnik nekakve stranke Prave Crne Gore, kao i prave BiH, valjda one po zamislima ratnih zločinaca Karadžića i Krajišnika, “srpske Bosne i Hercegovine”. Farsa o tome ko vuče ratnohuškačke poteze bila bi samo komična, da sobom ne nosi mogućnost tragičnih posljedica. Igrokaz se završava baš kao u kakvoj mizernoj predstavi da kreator novih kriza i nestabilnosti kao moli ovoga, uspetog na dvije zadnje noge, da političku borbu ograniči na “institucionalnu i demokratsku”, kako bi Srbija bila faktor mira a ne balkanske nestabilnosti.

Najava predstavnika Srba o izlasku iz institucija BiH, nakon najnovije odluke Ustavnog suda BiH, kojom je osporen dio Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a, nije prva prijetnja o napuštanju i potpunoj blokadi države, niti prvi slučaj nepoštivanja najviših zakona ove države ali, po jačini udara i najavi otcjepljenja entiteta od BiH jeste najznačajniji i dugo pripreman. Kako kaže Kasim Trnka, ekspert Ustavnog prava, ovo ima sve elemente državnog udara. U biti najnovijeg udara na BiH i njen kakav-takav ustavni poredak nije pitanje samo urušavanja države BiH, nepoštivanja i kršenja zakona ove države, već i namjera da se za duži period skrene pažnja sa nepoštivanja i neprovođenja odluka međunarodnih sudova o ulozi Srbije u počinjenom genocidu u BiH. Ovdje se ne krši samo Ustav BiH, već i mnogi pravni akti međunarodnog prava i ne poštuju se međunarodni sudovi.

Zašto toliko smetaju troje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH!? Zato što umjesto njih ne sjede potkovani Tegeltije, čime bi se mogao izbiti i posljednji temeljni kamen i ovakve invalid-dejton-države. Izvrnutu logiku i neistinu da se izbacivanjem stranih sudija želi postići potpuni suverenitet BiH, čime se navodno pravda ovaj posljednji i najteži napad na državu, može se opovrgnuti prostim pitanjima; a zar nije narušavanje suvereniteta kad po BiH vršljaju najviši dužnosnici i Srbije i Hrvatske, bez ikakvih državničkih protokola i isključivo po teritorijama za koje misle da su njihova tekovina iz agresije na BiH. Zar nije narušavanje suvereniteta BiH kad Čović usred Beograda zagrakta da “u BiH ne postoji niti jedno pitanje koje neće biti rješavano u dogovoru sa susjedima Hrvatskom i Srbijom”. Zar se ne osporava suverenitet kad ruski ambasador u BiH na sjednicama PIC-a uvijek ima izdvojeno mišljenje o odlukama kojima se potvrđuje i dio suvereniteta BiH priznat i po Dejtonu, da bi barem malo prodisala kao država itd. itd.

Krila najnovijem zagovoru uništenja BiH sa Istoka svakako je dao Dragan Čović, sa svježim porukama od nikog drugog do predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Rusije Valentine Matvijenko, koju je nedavno posjetio, kako se čini, kao Dodikov izaslanik za dobijanje podrške rušenju BiH. Od iste one koja je rekla 2018. da je u BiH bio građanski rat, da treba otjerati OHR, da vlast treba podijeliti na dva entiteta, da pravosuđe treba restruktuirati po zamislima razbijača BiH. Na brzom sastanku Čovićevog podnošenja izvještaja Dodiku, ovaj mu je vrlo zahvalno ispravio Matvijenkinu poruku; “vlast treba dijeliti na tri entiteta”, jer ko bi mogao biti veći zaštitnik prava Hrvata od ovog, koji je zaslužan što su skoro potpuno nestali iz “njegovog” entiteta.

Na BiH se i danas nasrće sa istim idejama i zamislima kakve su ostvarivane devedesetih. Istina se mora uvijek znati i ponavljati. Herceg Bosna, ona koju se ponovo zagovara združeno sa istomišljenicima sa druge strane, utemeljivana je na zločinu. Republika Srpska je ostvarena na zločinu. Njima BiH nije ništa dužna, ali ove tvorevine jesu njoj. Mrtve nikad ne mogu vratiti, ali mnogošta drugo mogu.

BiH ni nakon četvrt stoljeća nije zaživila kao suverena i samostalna država. Namjerno se ova država drži od susjeda u stanju permanentne krize i neostvarenosti. I ova je samo s tim ciljem i svrhom, što duže proizvoditi krize i blokade, pa će valjda već jednom nestati. Odgovornost SAD i EU u ovome je velika, jer su joj same nametnule ovakvo uređenje, priznajući rezultate ostvarene zločinom i genocidom. One imaju obavezu da ovo isprave i da ne dozvole razbuktavanje novih nemira na evropskom prostoru. Može se samo začepiti oba uha pa ne čuti u retorici ovdašnjih političara i elemente rasizma i neofašizma, a društvenu bolest kad poprimi obilježja epidemije, kao što se javlja u prirodnom svijetu, teško je zaustaviti bez velikih katastrofa.

SAOPĆENJE DEMOKRATSKE FRONTE: "Napadi Dačiča i Vulina pokazatelj ispravnosti odluke da se politička borba vodi kroz institucije a ne iz hladovine opozicije"!

Demokratska fronta smatra da su današnji napadi Vučićevih trubadura, Dačića i Vulina na predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika DF-a Željka Komšića, a u sklopu političkog udara na suverenitet države Bosne i Hercegovine kroz napade na Ustavni sud, jedan od boljih dokaza ispravnosti politike predsjednika Komšića i odluke da se interesi države brane kroz institucije vlasti, a ne da se politička borba posmatra sa tribina i hladovine opozicije.

DF pozdravlja dirljivu zabrinutost ministra vanjskih poslova Republike Srbije Ivice Dačića za politički položaj HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Razumijemo frustraciju Beograda u vezi s položajem bivšeg Jugoslovena i partijskog birokrate Dragana Čovića, mostarskog sokola sa političkim i ideološkim prebivalištem u Beogradu. Shvatamo i to da je najcrveniji među bh. Hrvatima i danas uzdanica centrale u Beogradu, kao i svu žal što se pomenuti zajedno sa Dodikom ne nalazi u Predsjedništvu BiH, čime bi posao destrukcije Bosne i Hercegovine bio itekako olakšan. 

Ne mogu ideološki nastavljači zločinca Slobodana Miloševića, posljednjeg komunističkog diktatora na tlu Evrope, da oproste predsjedniku Komšiću izbornu pobjedu nad njihovim miljenikom Čovićem, a danas je, nakon iz Beograda sinhronizovanih napada Čovića i Dodika na Ustavni sud BiH, svima jasno zašto je to tako. Međutim, niti će biti Ustavnog suda po želji Beograda, niti će proruska koalicija unatoč podršci centrale iz Beograda da uspije u svojim planovima razbijanja države Bosne i Hercgovine.

Pozdravljamo i činjenicu da je caffe kuharica Mire Marković, odnosno današnji ministar odbrane Republike Srbije Aleksandar Vulin, konačno, manji bh.entitet nazvao pravim imenom.

Vulinu također poručujemo da on nema nikakvog prava popovati predsjedniku Komšiću o tome koga će pominjati zalažući se za odbranu institucija države Bosne i Hercegovine, jer je davno prošlo vrijeme u kojemu je neko iz Beograda, bosanskim političarima određivao šta smiju da govore i rade. To gospodine Vulin možete određivati još samo Draganu Čoviću.

PROFESOR KASIM TRNKA O "RSEXITU": "U State Departmentu IMAJU TAČNO UCRTANU LINIJU RS-a..."

– Entiteti nisu država, s toga imaju samo međuentitetsku liniju razgraničenja. Samo države imaju granicu – kaže Trnka i dodaje da se original tlocrta, s jasno ucrtanom međuentitskom linijom, nalazi u State departmentu.

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka kazao je  povodom današnjih izjava i najava čelnika manjeg bh. entiteta, a pogotovo se to odnosi na Milorada Dodika, da se radi o čistoj demagogiji.

Komentirajući Dodikovu poruku “Goodbye BiH, welcome RSexit”, Trnka je kazao da u narodu za takav vid priče ima dobra poslovica.

– On sad, kobajagi, glumi nešto, vidio je cijelu situaciju oko Velike Britanije i Brexita. U narodu ima dobra poslovica, koja kaže: “Vidjela žaba da se konji kuju, pa i ona digla nogu”. Mislim da se o tome radi. Više komična nego tragična izjava, kazao je Trnka.

Osvrnuo se i na najave zvaničnika o definiranju granice entiteta RS sa FBiH. Trnka ističe da je suština to što entiteti nemaju granicu.

– Entiteti nisu država, s toga imaju samo međuentitetsku liniju razgraničenja. Samo države imaju granicu – kaže Trnka i dodaje da se original tlocrta, s jasno ucrtanom međuentitskom linijom, nalazi u State departmentu.

Naglašava da su ranije bili mogući sa SFOR-om, a sada s EUFOR-om, eventualni pregovori o nekim sitnim korekcijama, ako se radi u interesu normalnog života.

Prokomentirao je kako vlasti manjeg bh. entiteta, u zavisnosti od situacije, tumače Dejtonski mirovni sporazum.

– RS je dužna, prema izvornom Dejtonu, vratiti sve prognane i izbjegle, a, nažalost, to se nikada nije desilo. Nisu ispoštovana prava koja vode ka Aneksu 6, nikada nisu omogućili da infrastrukturne korporacije djeluju na prostoru cijele BiH, kao što su telekomunikacije, željeznice i magistralni putevi – naglašava Trnka.

Poručuje da je provođenje tih obaveza izvorni Dejton i da nikad nisu spomenuli da se to treba provesti.

Velikosrpska politika u posljednje je vrijeme doživjela dva značajna imovinska poraza u bliskom nam susjedstvu. Crnogorski je parlament na samom kraju prošle godine usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim se osobito pogođenom osjetila Srpska pravoslavna crkva.

Jer, novi zakon propisuje da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu postati državna imovina, ako vjerska zajednica nema dokaz da je ona vlasnik. SPC, koja je nakon stvaranja prve Jugoslavije prisvojila imovinu Crnogorske pravoslavne crkve, ovim zakonom gubi i imovinu i politički utjecaj.

Zato su (veliko)srpske političke opcije nastojale prirediti jedan destabilizacijski scenarij u Crnoj Gori već za novogodišnje i božićne blagdane. A ovih dana diljem Crne Gore SPC održava prosvjedne litije i molebane. Prosvjednu je atmosferu pokušao u vojnoj odori srpske vojske dodatno uveličati srpski ministar obrane i dežurni Vučićev provokator Alaksandar Vulin (poznato, zar ne), koji se zaputio na obilježavanje dvadesete obljetnice ubojstva Pavla Bulatovića Miloševićeva ministra obrane u ratnim devedesetima. No Vulinu je dopušteno ući u Crnu Goru, ali ne i njegovoj odori.

Ovih se dana novi imovinski udar velikosrpskoj politici dogodio Republici Srpskoj. Ustavni sud u kojem većinu i dalje imaju stranci (ajmo reći da je realno pod američkim nadzorom) presudio je da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je lani donijela Republika Srpska, djelomično neustavan. Odnosno da vlasnik nekadašnjeg državnog i društvenog zemljišta nije Republika Srpska već država BiH. To je toliko pogodilo Milorada Dodika da je presudu nazvao “državnim udarom” najavivši srpski bojkot u radu institucija BiH i nestanak Bosne i Hercegovine u sljedećih godinu dana.

No od velikog srpskog bojkota očito neće biti ništa osim velike početne buke. Odmah mu je donedavni ministar sigurnosti Dragan Mektić, (onaj koji je ratovao s hrvatskom SOA-om), a danas zastupnik u parlamentu BiH, odgovorio da on neće bojkotirati rad institucija BiH jer vjeruje da će Dodik na kraju sve prihvatiti kao što je to i dosad činio.

“On je potpisao ANP i ulazak u NATO da bi sjeo u fotelje u institucijama BiH”, opleo je prigodno Mektić po Dodiku, optuživši ga da želi vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem kako bi ga mogao “rasparčavati i pretvarati u građevinsko”. Mektić, protiv kojeg je nedavno potvrđena optužnica za kazneno djelo “visoke korupcije” jer se kao ministar sigurnosti malo zaigrao s europskim fondovima, optužuje Dodika da mu je na pameti samo osobna korist i mešetarenje. I to je dio dnevnoga političkog folklora u BiH.

No presuda Ustavnog suda koja zaustavlja nakanu Republike Srpske da se proglasi vlasnikom državnoga poljoprivrednog zemljišta, mnogo je više od dnevnoga političkog folklora. Ona, osobito kada je se promatra usporedno sa zbivanjima u Crnoj Gori, govori o zapadnom, prije svega američkom pritisku kako bi se oslabile velikosrpske ambicije u BiH, a preko njih i ruski utjecaj.

Nije nikakvo otkriće da je u ratnim devedesetima Srpska pravoslavna crkva bila aktivni sudionik, jedan od glavnih nositelja propagande u ratu za etnički očišćene teritorije koji bi činili – Veliku Srbiju. U prvim godinama rada Haaškoga suda čak se vrlo ozbiljno razgovaralo da bi se na optuženičkoj klupi trebao naći i netko iz Srpske pravoslavne crkve. No kasnije se rad tužiteljstva pretvorio u takvu travestiju da su čak i srbijanski državni i vojni dužnosnici, s izuzetkom Slobodana Miloševića, izbjegli optuženičku klupu za zločine u Hrvatskoj i BiH. Ali, ma koliko bilo poznato sudjelovanje SPC-a u ratu za veliku Srbiju, ono se tada nastojalo potisnuti iz pamćenja i analiza, jednako kao i njezino destabilizirajuće djelovanje u novim drržavama. Sve dok nije došlo na red – geopolitički red. A to se dogodilo kada je preko pravoslavlja Rusija ušla u ciljani prostor NATO-a, odnosno SAD-a, opstruirajući i ometajući proširenje.

Nakon što je prošle godine autokefalnost (nasuprot Ruskoj pravoslavnoj crkvi) ponovno ostvarila Ukrajinska pravoslavna crkva, istim putem očito kreću Crnogorska i Makedonska pravoslavna crkva, u novim članicama NATO-a Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Prije deset ili dvadeset godina bio je nezamisliv zakon koji bi praktički oduzeo SPC-u sve ono što je u Crnoj Gori nakon 1918. prigrabila.

To je postalo moguće tek nakon što je NATO-u i SAD-u počelo smetati. Iz sličnih je razloga međunarodna politika, vođena SAD-om, u Daytonu legalizirala rezultate srpskoga etničkog čišćenja, u ime dugoročnijih političkih ciljeva (Kosovo, Makedonija) i poklonila vojno poraženoj srpskoj vojsci Republiku Srpsku.

A danas stavlja veto na raspolaganje zemljištem. I to je izgleda kao prvi korak u demontaži Republike Srpske. To znaju i Dodik i Mektić, koji trenutačno igraju različite uloge za iste – srpske interese. Pitate se vjerojatno, a za čije to interese igra Dragan Čović, koji je odmah nakon presude Ustavnog suda potrčao u Banju Luku podržati Milorada Dodika? A ovaj mu je, ispred etnički očišćene Republike Srpske, još jednom obećao dati – treći entitet. I ja se pitam čije to interese zastupa višestruki akademik, doktor i veliki vođa? Interese hrvatskog naroda u BiH izvjesno – ne štiti.

Višnja Starešina (Slobodna Dalmacija)

OVO JE NAJORIGANALNIJA PORUKA DODIKU IZ RS-a: "Milorade, budi makar jednom čovjek i održi svoje obećanje, napusti BiH zauvijek..."

Kažeš Milorade, izlazimo iz BiH, neće nas zaustaviti ni SAD. Lako je tebi Milorade lupetati gluposti sa svim svojim nekretninama u Beogradu, na Dedinju. Nego, gdje će srpski narod koji pođe za tobom iz BiH na traktorima? U oranice Vojvodine? U zabiti Šumadije? I ko će ga pustiti tamo?

Piše: Dragan Bursać

Kažeš Milorade, kako RS u dogledno vrijeme treba da donese odluku o samostalnosti. Kažeš to na sastanku sa Vučićem osokoljen njegovim klimoglavima i šutnjom. Kažeš to na sastanku svesrpskih lidera u Beogradu, koji je inicirao baš Vučić, ne bi li se još jednom pokazao kao srpski moćnik broj jedan.

Kažeš Milorade, izlazimo iz BiH, neće nas zaustaviti ni SAD. Lako je tebi Milorade lupetati gluposti sa svim svojim nekretninama u Beogradu, na Dedinju. Nego, gdje će srpski narod koji pođe za tobom iz BiH na traktorima? U oranice Vojvodine? U zabiti Šumadije? I ko će ga pustiti tamo?

Ko će upustiti hiljade , desetine hiljada nevoljnika, koji ti vjeruju, koji te se boje i u strahu konstruišu lažnu vjeru prema tebi? Ko će im dati ogrjev, sklonište, ko će im dati državljanstvo, Milorade? Ili će završiti kao stotine hiljada apatrida iz tzv. Krajine, koji su isto tako “vajno i bajno” napustili Hrvatsku živeći “srBski san” u improvizovanim šatorima? Zar stvarno misliš da će narod u Srbiji gažen Ćosićem, Miloševićem, Šešeljem i Vučićem naći razumijevanja za tvoje isprojektovane kolone najnovijih srpskih izbjeglica?

I na koncu, šta ćeš ti raditi kad zaviješ svoj narod u crno? Hoćeš li se baviti švercom cigareta, hoćeš li držati mesnicu na novosadskoj Futoškoj pijaci, kakvu bi inače i držao da Ričard Holbruk sredinom oktobra ’95 nije zaustavio Peti korpus Armije BiH ponad Banjaluke?

I ponovo se kockaš!

Naravno tuđim životima i sudbinama! Jer tvoja djeca mogu otići u svijet kao situirani, bogati ljudi, a tvoj narod može na istok samo u traktorskim prikolicama. Na zapad odavno bježi od tvog “blagostanja” koliko ga noge nose.

Idi, budi bar ovaj put čovjek od riječi Milorade, široka ti Bačka i Srem, jer samo do tamo i možeš otići sa svojim dokumentima i reputacijom! Idi i povedi se sobom svoju mafijašku gerilu, ali narod svoj nemoj tjerati iz njegove Bosne i Hercegovine! Povedi ubice, povedi aparatčike, povedi policijske mafijaše i mafijaške policajce. Povedi klimoglavce, zelenaše i zločince. Povedi “kontroverzne biznismene”, povedi popove-lopove, što bi tuđom guzicom sjedali na ratne topove-od Hrvatske do Crne Gore. Povedi svoje “novinare””sijače laži, mržnje i sramote. Povedi svoje analitičare, paranoidne paničare, ksenofobe koji se sjenke svoje boje.

Budi od riječi i održi obećanje koje si dao, navodno izrevoltiran odlukom Ustavnog suda što zemlja bosanska pripada Bosni. A kome bi da pripadne? Tebi i tvojim falangama? Pa RS-je otuđila zemlju, ljude, mladost, pokretnu i nepokretnu imovinu i živote Bosanaca i Hercegovaca, a sad ti ne priznaješ Ustavni sud.

I šta ga imaš priznavati, odluke Suda se ne priznaju, ne komentarišu, ne politiziraju-one se provode.

A ti, pošto nemaš snage biti čovjek, budi makar dosljedan pa izađi iz zemlje bosanske kako si najavio, zauvijek. I istina, neće ti ni Ambasada SAD-a puno smetati u toj nakani. Jednom su se zajebali, kad su te na svojim tenkovima doveli na vlast, neće više!

Idi i riješi nas bijede! Jer ako ti ne odeš, ovaj narod će nestati. Ovaj narod koji si iskasapio mentalno, ovaj narod koji je nakon Karadžića i Mladića, nastavio iz tvojih usta slušati mitove i lagarije o jednoj zemlji svih Srba, o nekakvoj “velikoj Srbiji” više i nije narod. To je haotični jad, čemer i bijeda, kojoj se dešava ekonomski genocid, nakon što su tvoji predhodnici nad komšijama Bošnjacima izveli onaj najteži, antiljudski genocid.

Nego, Milorade, treba ti nešto objasniti:

A ako misliš da ćeš sa sobom ponijeti dio BiH, može koliko se zakači na opanak, cipelu i traktorsku gumu. I to je previše! Ako misliš da ćeš izdvojiti pedalj zemlje bosanske, nošen velikosrpskim lažima i ruskim imperijalizmom, ostaćeš bez dijela suvrene, nedjeljive BiH, dijela koji krstiš sa Republika Srpska, a koji je tek običan entitet.

I zato, budi makar jednom čovjek i održi svoje obećanje, a obećao si da ćeš izaći iz BiH. Zauvijek!

NOVE PORUKE MRŽNJE PRVOG ČOVJEKA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Irinej Bošnjake iz BiH nazvao - TURCIMA! (VIDEO)

Očito je da patrijarh Irinej koristi svaku priliku da uvrijedi Bošnjake i negira Bosnu i Hercegovinu.

– Da naš narod, pogotovo mlađi svijet, uvjerimo da ostanu na svojim ognjištima svojih predaka i ono što je nekada Šantić izgovorio, istina Turcima koji su iseljavali iz Hercegovine, da ostanu tu gdje jesu jer ih sunce tuđeg neba neće grijati kao što ovo grije. To je naša poruka danas našem narodu koji misli da je negdje van Srbije mnogo bolje – poručio je Irinej.

Poznato je da je Šantić u časopisu “Zora” čiji je bio suosnivač objavio pjesmu "Ostajte ovdje" posvećenu bosanskim i hercegovačkim muslimanima, koji su nakon aneksije BiH od strane Austo-Ugarske 1878. napuštali zemlju masovno odlazeći u Tursku. Očito je da patrijarh Irinej koristi svaku priliku da uvrijedi Bošnjake i negira Bosnu i Hercegovinu.

Video Player

Uvredljivi grafiti dočekali hiljade antifašista u Mostaru : Gore nego u Drugom svjetskom ratu

Nakon posljednjeg sastanka lidera HDZ-a BiH i SNSD-a Dragana Čovića i Milorada Dodika, Čović je kazao kako podržava stav o odstranjivanju stranih sudija iz Ustavnog suda BiH.

Na taj način je indirektno i podržao odluku stranaka iz RS-a o blokadi državnih institucija dok se ne realizuje cilj o preustroju Ustavnog suda BiH u kojem više ne bi bilo stranih sudija.

S druge strane, Dodik je podržao nastojanja HDZ-a za izmjenama Izbornog zakona BiH o takozvanom legitimnom predstavljanju naroda, kojim bi se praktično “zacementirala” podjela BiH na tri nacionalna “tora”. Ovako razmišlja drugi predsjednik samostalne Hrvatske Stjepan Mesić.

Kako komentarišete izjave nakon posljednjeg sastanka Čovića i Dodika, na kojem su obojica podržali političke stavove onog drugog, u vezi sa stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH i izmjenama Izbornog zakona?

U političkom smislu Dragan Čović i Milorad Dodik su braća blizanci. Oni vode jednu istu politiku. To mene ništa ne iznenađuje. Ne znam koga bi to moglo iznenaditi.

Šta je zapravo “izvorište” njihove bliskosti, koji su to interesi koji ih povezuju?

To je politika koja želi razbiti BiH, a ovo su dijelovi tog njihovog plana. Međutim, to ne može uspjeti, ali može komplicirati stvari.

Banjalučki Biskup Franjo Komarica je zdušno podržao posljednju odluku Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištu, kazavši kako vlasti RS-a otimaju zemlju, a da odluka Ustavnog suda predstavlja znak da ipak postoji pravna država. Međutim, Dragan Čović je, na ove jasne optužbe o ugroženosti Hrvata u RS-u, kazao samo kako ne želi komentarisati izjave vjerskih zvaničnika?

Kad njima treba Crkva, onda se oni klanjaju, jedu hostije i hodočaste po svetišima, a kada im ne odgovara, onda to više njih ne interesira. Ovdje se formalno-pravo radi o čistim stvarima. Kada je Jugoslavija prestala postojati, zemlja je pripala novostvorenim državama. Nema nigdje uporišta da bi zemljište pripalo nekom entitetu, jer entiteti nisu postojali. Država je preuzela svu imovinu u svakoj od novostvorenih država bivše Jugoslavije. Nikakvi entiteti nisu postojali.

Kako komentarišete sve veći uticaj Rusije na HDZ BiH?

Mene to ništa ne čudi, jer je to nastavak politike razbijanja BiH. Ta politika malo poprimi mimikriju, malo podilazi međunarodnoj zajednici, ali njihov posao, i Čovića i Dodika, je da razbijaju BiH. Tu je sada pitanje i međunarodne zajednice, koja jednog dana mora reći da je bilo toga dosta i da se u politici više ne mogu održavati oni koji razbijaju BiH. To je efikasno radio Paddy Ashdown, dok je on bio međunarodni predstavnik. Sada treba međunarodnom predstavniku dati i to pravo da, ako neko ne prihvaća politiku opstanka BiH, da ga se može isključiti iz politike. To vam je kao u sportu, ako neko igra nogomet ne može rukom hvatati loptu i to se sudi.

Govoreći tim sportskim riječnikom, mislite li da je došlo vrijeme da Čović i Dodik dobiju “crveni karton”?

Mislim da će to biti jedan od puteva za zdraviju BiH. Ako bi oni bili isključeni iz politike, ili ako bi ih biračko tijelo isključilo iz politike, onda bi to bilo za zdravlje BiH jedan veliki pomak.

Almir Šarenkapa (Oslobođenje)

Kurspahić: Duhovi Graca nad Istočnim Sarajevom

'Nova' politička kriza u BiH

Regija se užarila. Aleksandar Vučić iskopao je ratnu sjekiru s Crnom Gorom, ali ne popušta ni na bokovima pa se ponovno zakompliciralo u BiH.

Milorad Dodik, bizarni član Predsjedništva BiH koji više djeluje kao dopisni član Vučićeve regionalne politike nego što mu je formalna funkcija, uzbuđeno najavljuje da bi za godinu dana, od danas, BiH mogla nestati s geografskih i političkih karata.

– Ako se ne dogovorimo, od proljeća sljedeće godine više neće biti BiH. Ni Amerika nas neće zaustaviti – zaprijetio je Milorad Dodik u bosanskohercegovačkom izdanju Večernjeg lista.

Nova eskalacija sukoba u BiH uskovitlala se zbog odluke Ustavnog suda, prema kojoj je zemljište u vlasništvu države BiH, a ne njezinih entiteta. Ustavni je sud utvrdio da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu u Republici Srpskoj suprotan Ustavu BiH jer propisuje da je ono vlasništvo Republike Srpske, a ne države BiH te da je reguliranje pitanja državne imovine u isključivoj nadležnosti BiH.

Na to je Dodik stao na zadnje noge, a u subotu će se susresti sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem (na sastanak će doći i predstavnici Srba iz Crne Gore, a možda će na sastanak biti privedeni i Srbi iz regije, pa i iz Hrvatske) kako bi “prodiskutirali” nove napetosti u BiH i Crnoj Gori. Vučić će vjerojatno nastojati dovući predstavnike svih Srba iz okolice kako bi pokazao “jedinstvo svih Srba” s njegovom politikom, zaplašio regiju svojom kontrolom “regionalnih Srba” te potvrdio da je on – uz Dodika – zapravo lider svih Srba, da su mu svi oni podložni te ih lako upregne.

Dodik smatra da je odluka Ustavnog suda “državni udar”, čak i da je Ustavni sud BiH “okupacijski za RS” te da je to dio politike napada na Srbe u regiji (nabraja Kosovo i Crnu Goru) pa ponovno prijeti raspadom BiH. Predstavnici Republike Srpske u tijelima i institucijama BiH obustavljaju rad i zapravo blokiraju funkcioniranje BiH kao države.

Osim toga, traži da se iz Ustavnog suda BiH “uklone” strani suci (prema Daytonu, u njegovu radu sudjeluje troje stranih sudaca, a trenutačno su to suci iz Italije, Moldavije i Makedonije). No, iz OHR-a Miloradu Dodiku je stigla poruka da entiteti moraju poštovati odluke Ustavnog suda, pogotovo jer je to tako po Daytonu na koji se Dodik poziva. I Bakir Izetbegović, čelnik SDA, poručio mu je da ni on nije zadovoljan Daytonom, ali da njegove odredbe nisu švedski stol pa se uzima samo ono što kome paše.

No, Dodik ostaje pri svom i tvrdi da “imovina može biti isključivo u vlasništvu entiteta” dok državu BiH on svodi samo na vanjske granice. Šef Srba u BiH, Dodik je tako ponovno pokrenuo priču o tome da se Republika Srpska nalazi pred izborom – da bude ukinuta (nitko to niti ne traži) ili da se osamostali, što je stalni lažni joker u Dodikovu rukavu.

Podsjetimo kako je prije nekoliko mjeseci Milorad Dodik govorio da će u budućnosti Srbija biti proširena na RS te dijelove Kosova i Crne Gore. S obzirom na to da je međunarodna zajednica odustala od plana podjele Kosova, a Crna Gora se sve više udaljava od srpskog utjecaja, pitanje je jesu li Vučić i Dodik krenuli u završni okršaj ostvarivanja nekih svojih planova vezanih još na podgrijavanje propale politike Slobodana Miloševića jer je evidentno da im se manevarski prostor u regiji sužava, vrijeme curi, a Srbija, unatoč Vučićevim deluzijama da je on faktor stabilnosti u regiji, zapravo gura regiju u sve veće konflikte i napetosti.

Zanimljivo je da u svoju igru Milorad Dodik ponovno uključuje Hrvate u BiH i s njima maše kao svojim argumentom, ali i još gore – predstavlja se kao njihov zaštitnik. Naime, Dodik podržava ‘treći hrvatski entitet’ (ali samo u granicama Federacije jer se RS ne dira) te podržava HDZ BiH u izmjenama izbornog zakona prema kojem bi samo Hrvati birali svog člana Predsjedništva. Stoga se postavlja pitanje je li srpska podrška trećem (hrvatskom) entitetu i izmjena izbornog zakona Dodikov uvjet i mrkva za Čovićevu podršku oko odbijanja članstva BiH u NATO-u, kako kalkuliraju neki sarajevski mediji i analitičari.

Na njihovu sastanku u istočnom Sarajevu bilo je samo riječi o podršci HDZ-a BiH “europskim integracijama”, a ne “euroatlantskim”. Postaje li Čović Dodikova (i Vučićeva) moneta za potkusurivanje u unutarbosanskohercegovačkim nadmudrivanjima? I kako će se u tom slučaju postaviti vladajući hrvatski HDZ?

Vlado Vurušić (Jutarnji list)

ADVOKAT IFET FERAGET RAZOTKRIO PREDSJEDNIKA VSTV-a: "Milan Tegeltija ima opasne namjere"

Protivustavna najava Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a i člana Predsjedništva BiH o blokadi državnih institucija od strane predstavnika iz reda srpskog naroda, kojim povodom je Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, rekao da će on i članovi VSTV-a iz Republike Srpske, taj eventualni zahtjev i sprovesti jer je on u VSTV-u predstavnik Republike Srpske, kao član Podvijeća Republike Srpske u VSTV, koje je formirano sporazumom o prenosu nadležnosti između entiteta, pokazuje da Milan Tegeltija ima opasne namjere da dovede u pitanje nezavisnost i samostalnost VSTV-a, kao državnog organa, smatra advokat Ifet Feraget

AVDO AVDIĆ ŽESTOKO RASPALIO PO TEGELTIJI, DODIKU I ČOVIĆU: "Milan Tegeltija je izjavljivao da nema obaveze prema Državnom parlamentu, a sada ima prema RS -u; Putin preko Čovića i Dodika želi da destabilizira BiH"

O blokadi državnih institucija koju su najavili političari iz RS-a koji zahtijevaju usvajanje novog zakona o ustavnom sudu Bosne i Hercegovine prema kojem u njemu neće biti stranih sudija, govorio je danas Avdo Avdić za Hayat.

"Oni su u raljama osoba koji se bave kriminalom. Milan Tegeltija je izjavljivo da nema obaveze prema Državnom parlamentu, a sada ima prema RS -u. Problem je što se i strane sile miješaju u BiH, poput  Ruske federacije, koja pokušava destabilizirati BiH. Ustavni sud BiH je zabranio održavanje referenduma o RS,  a Dodik ga je sproveo, nakon toga Tužilaštvo BiH na kraju kaže da nema osnova da se provede istraga Dodika zbog toga", pojasnio je Avdić.

Avdić je istakao da ne misli kako će se nešto u skoro vrijeme promjeniti po tom pitanju:

"Pogledajte danas Hrvatska donira opremu BiH, ali donira kantonima u kojima ima najviše Hrvata. Hrvatska je već odavno pod velikim ruskim utjecajem, jer oni ne žele da BIH postane članica NATO -a, zato oni imaju bliske saradnike. Putin preko Čovića i Dodika želi da destabilizira BiH, i mene sve ovo zabrinjava. Pogledajte promet roba iz naše zemlje, graničnom policijom upravlja HDZ – ovac, kao i carinom. HDZ – ovi kadrovi kontrolišu i energetski sektor, kao i DodikovI. I nadalje u svim ključnim institucijama oni imaju kontrolu."

Prema njegovom mišljenju sve ovo je posljedica formiranja Vijeća ministara BiH.

"Non – stop sam govorio da je ključna stvar da se to ne uradi, ali je bilo pritisaka s drugih strana. Bio je problem to što smo u prošlom sazivu imali dvije trećine srpskih predstavnika koji nisu blokirali. Dragan Mektić je danas glasao naprimjer, i zato je to bila greška. Svi oni iz EU koji su to inicirali treba ih pitati zašto su to radili, kako bi Bosnu odveli u propast" pita se Avdić.

On se dotakao i predsjednika VSTV -a Milana Tegeltije.

"Milan Tegeltija je i na svom Facebooku prozivao mene. Nemam problem da se on brani, a malo je kriminalaca koji u ovoj državi priznaju krivicu, a jedan od njih je Tegeltija, koji se može dovesti u vezu s orginizaranim kriminalom. On trguje uticajem tako što zloupotrbljava svoj polažaj u VSTV-u", kazao je Avdić.

Iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini poručili su danas da tek ”treba čuti cjelovitu informaciju o čemu se raspravljalo na današnjem sastanku u Banjaluci”.

Kako je saopšteno iz Ambasadee, poštivanje ustavnog poretka i ustavnih obaveza nije diskreciono pravo već obaveza u bilo kojoj zemlji u Evropi.

”Ustavni sud BiH je konačni autoritet koji određuje šta Ustav BiH propisuje a šta ne propisuje. Pozivamo sve strane da poštuju odluke Ustavnog suda BiH a izabrane i imenovane zvaničnike da izvršavaju svoje ustavne dužnosti”, saopćeno je.

Podsjećamo, Ustavni sud BiH je, na zahtjev sedam delegata Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, donio odluku kojom je proglasio neustavnim član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu entiteta RS.

Na istoj sjednici Ustavni sud je proglasio neustavnim i odredbe iz članova 3. i 4. Zakona o unutarnjoj plovidbi RS. U datom obrazloženju, podnosioci zahtjeva su se pozvali na raniju odluku Ustavnog suda o državnoj imovini, kao i na Sporazum o sukcesiji.

Nakon odluke Ustavnog suda, danas je u Banjaluci održan sastanak političkih lidera iz entiteta Republika Srpska. Sastanku su prisustvovali predsjednica RS Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednik NSRS Nedeljko Čubrilović, premijer RS Radovan Višković, predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Zoran Tegeltija, predsjednik Ustavnog suda RS Džerard Selman, te predstavnici RS u institucijama Bosne i Hercegovine i političkih partija.

(Kliker.info-N1)

Tegeltija: Podržati efikasniji rad Granične policije BiH