23. OKTOBRA 1993. GODINE U JEDNOM DANU UBIJENI SU MJEŠTANI CIJELOG SELA

U jednom danu ubijeni su mještani cijelog sela
Prošlo je 20 godina od zločina u Stupnom dolu

 

 

 

                  

 

 

Danas je obilježeno dvadeset godina otkako su vojnici HVO-a 23. oktobra 1993. godine ubili 38 mještana Stupnog dola kod Vareša. Na spomen česmi cvijeće i vijence su položili i prigodnim govorima se obratili član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, izaslanstvo člana Predsjedništva Željka Komšića, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Fehim Škaljić, izaslanik reisu-l-uleme muftija sarajevski Husein Smajić, premijer ZDK Munib Husejnagić, predstavnici Saveza logoraša BiH, boračkih udruženja, Općine Vareš i Mjesne zajednice Stupni do.

Program obilježavanja je krenuo još u nedjelju, a rano jutros mnoštvo građana je krenulo na Memorijalni marš obrnutim smjerom trase kojom su jedinice HVO-a izvršile protjerivanje Bošnjaka Stupnog dola.

Među ubijenim su bili sedamnaest žena i petero djece. Jedanaest zapaljenih živih osoba u jednoj kući, od čega sedam staraca. Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija.

*******************

//////////////////////////////////////////

Muharem Osmanagić kamerom zabilježio povijesne događaje
Prije 21 godinu snimao granate, a danas na istom mjestu slavlje bh. navijača
FOTO: reprezentacija.ba

Prije 21 godinu snimao granate, a danas na istom mjestu slavlje bh. navijača

 

 

Puno simbolike, ali samo jedna poruka: da se nikada više nikome ne ponovi najveća ljudska glupost – rat!". Misao je to koja prati Muharema Osmanagića, snimatelja i autora jedne od najpoznatijih ratnih snimaka iz vremena agresije na Sarajevo, nastale 2. maja 1992. godine. Sve to kamerom je zabilježio snimatelj, tadašnjeg Jutela Muharem Osmanagić.

 

"Kad smo dolazili i prošli Skupštinu vidimo jedan transporter bijeli, UNPROFOR-ov vozi nazad, nešto nije u redu. On nazad, a mi naprijed pored njega prođemo ovdje, vidimo ispred je dim, gore tramvaji’", priča Osmanagić.

 

Nakon što je tog 2. maja snimio čuveni pad granate na sarajevsku Titovu ulicu, Osmanagić je 21 godinu kasnije ponovo na istom mjestu, ponovo sa kamerom u ruci, ali ovaj put na drugačijem zadatku. Na mjestu gdje su nekad padale bombe, pedeset hiljada ljudi slavilo je najveći uspjeh u povijesti bh. nogometa – plasman Sušićevih "Zmajeva" na Svjetsko prvenstvo u Brazil.

 

********************

/////////////////////////////////////////////

U Visokom obavljena identifikacija žrtava iz Hadžića
Imao sam sina, ali su ga ubili dušmani
Bol na licima članova porodice Zećiri
FOTO: F. Fočo

Imao sam sina, ali su ga ubili dušmani

 

 

Imao sam sina, ali ga više nemam. Paziš dijete, drhtiš nad njim dok raste, i odjednom ti ga ubiju dušmani. Ali, eto, dočekao sam da ga nađem, da znam gdje su njegove kosti, da mu mogu otići na mezar, riječi su koje je kroz suze jedva izustio 78-godišnji Mehdija Zećiri, koji je nakon 20 godina došao da identificira sina Haruna.   

Kasarna „Žunovnica"

Mehdiju je jučer ekipa „Dnevnog avaza" zatekla prilikom identifikacije u mrtvačnici „Gradskih grobalja" Visoko. Po nalogu Tužilaštva BiH jučer je obavljena identifikacija šest Hadžićana koji su ubijeni u maju 1992., a njihova tijela pronađena su u aprilu ove godine u krugu kasarne „Žunovnica" u Hadžićima.

S Mehdijom su jučer u mrtvačnici bili i njegovi sinovi Amir i Sulejman, kao i Ševala, supruga tek identificiranog Haruna, te njegov sin Aldin.

– Imao sam samo dvije godine kada su mog babu ubili četnici. Meni i mojim sestrama bilo je teško odrastati bez oca. Nije bilo nimalo lako, jer su se moje sestre Aldina i Almedina rodile samo četiri dana nakon što nam je otac ubijen. Nadao sam se da ćemo ga pronaći i, evo, tu smo svi danas (jučer, op. a.) – naveo je Aldin.  

DNK analiza

Svog 23-godišnjeg sina Almeida Alija Hadžajlića jučer je u Visoko došla identificirati i Vahida Hadžajlić. Iako je DNK analiza utvrdila da posmrtni ostaci pripadaju njenom sinu, Vahida je kazala da, ipak, kao majka sumnja da je to on.

– Dali su mi neki sat, ali on ne pripada njemu. On je svoj sat skinuo kada je taj dan krenuo iz kuće. On je imao malo dužu kosu, a sada je nije bilo. Ne znam šta da vam kažem, jer na njemu nije bila ni košulja koju je imao na sebi. Možda se zamijenio s nekim, ali ja dok sam živa, sumnjat ću da je to on – poručila je Vahida.    

Imena žrtava  

Kako je za naš list potvrdila Mevlida Hadžihasanović, predsjednica Udruženja nestalih Hadžićana, porodice su čekale sedam mjeseci na identifikaciju svojih najmilijih. Među identificiranima su Sado Zulić, Almeid Ali Hadžajlić, Emir Mašić, Harun Zećiri, Ferid Karavdić i Nusret Smajić.

 

********************

Optužnica zbog otimačine bh. imovine u Hrvatskoj | Avaz | Online

 

*******************

Plakao uz Šabanovu pjesmu pa nožem ubo gosta | Avaz | Online

 

 

Komentariši