Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

26.11.2019.

AMBASADOR NELSON: NEPREKIDNO RADITI DA SE STRAVIČNI DOGADJAJI NE PONOVE

26.11.2019.

ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA BiH UPUTILI TELEGRAME SAUČEŠĆA ALBANSKOM PREDSJEDNIKU


///////////////////////////


/////////////////////////


//////////////////////////////////

Pričinjena materijalna šteta

Tokom dana četiri zemljotresa u BiH

26.11.2019.

ZAVNOBIH - LICE PROŠLOG I BUDUĆEG OTPORA

ZAVNOBIH – LICE PROŠLOG I BUDUĆEG OTPORA


ZAVNOBIH – LICE PROŠLOG I BUDUĆEG OTPORA

Istine koje smo poznavali srušene su i zamijenjene novima. U BiH se na tome sistemski radi, srušeno je ili devastirano na desetine spomenika podignutih u znak sjećanja na pokret otpora u II svjetskom ratu, na partizane. Danas ešaloni nekvalificiranih i plaćenih kvazi- historičara rade na brisanju antifašističke prošlosti i ozakonjenju, institucionaliziranju drugačijih historijskih verzija. U takvoj atmosferi dočekujemo skoro 30 godina ZAVNOBiH koji ukazuje način na koji je stvorena država i kontekst nastanka u velikoj antifašističkog koaliciji. Dramatična 1943. godina prošlog stoljeća bila je značajna i presudna kada je u pitanju ishod rata, tada se naziralo da partizanski pokret otpora odnosi pobjedu nad fašizmom. Pokret je u BiH bio značajan, jer se pored jugoslovenskog patriotizma snažno isticao i bosanski patriotizam. Delegati na zasjedanju ZAVNOBiH-a opredijelili su se da žele živjeti slobodni u državnoj zajednici s drugim narodima i republikama i da s njima grade zajedničku državu Jugoslaviju.

Nedjeljivost i ravnopravnost su dva principa nastala u ZAVNOBiH-u. Princip jednakosti je princip na kojem je BiH utemeljena i na kojem se zasnivala. Ovi principi su prosvjetiteljski i politički ideal emancipatorskih vrijednosti na kojima se jedino može i graditi budućnost evropske BiH. ZAVNOBiH je nulta tačka moderne države BiH. Srednjovjekovna Bosna je predmoderna država, a zavnobihska Bosna je moderna država.

Ovaj datum budi u mom sjećanju đačke dane kada sam učio o važnosti slobode za koju se moraš izboriti jer je trebaš zaslužiti i odbraniti. Generacije naših predaka su čvrsto vjerovale kako je nakon rata moguće imati svijetlu budućnost, društvo u kojemu neće biti gladnih, poniženih ni prezrenih. Danas, kao posljedica posljednjeg rata iz 90-ih, imamo drugačije strukturiranu Bosnu i Hercegovinu (podijeljenu na dva entiteta i deset kantona unutar jednog entiteta), u prvi plan se ističe konstitutivnost naroda, a ne njihova ravnopravnost. Ovo što se događa u našoj zemlji proteklih godina niko ne može povezati s onom Bosnom, onom pravom, onom koju nosim u sjećanju i u sebi, onom u kojoj smo odgojeni i gdje je nam je prvi komšija bez obzira na vjeru i naciju uvijek bio malo važniji i malo bliži od svake moćne vlasti. To je dio naše kulture, identiteta bosanskohercegovačkog bića. Kultura je žilava i nesalomljiva, pa zato BiH i čini  jednom od najotpornijih zemalja u Evropi, koja i pored svega što joj je učinjeno u posljednjih 30 godina i dalje stoji, kako je nedavno poručila i bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske -Vesna Pusić. Poetska doskočica kako “Bosna šaptom pade” vezana za srednjovjekovnu historiju nikada nije bila ni utemeljena jer je Bosna pružala otpor više od 70 godina i moćnim Osmanlijama, kao što je čudesno odbranjena sa Armijom RBiH od agresorskih apetita Hrvatske i Srbije i zlokobnog dogovora Milošević-Tuđman iz Karađorđeva 90-ih. Iako su srpsko-hrvatski ratni ciljevi neostvareni, oni nisu nikada napušteni, čuče kao sjena, tamni oblaci koji čekaju povoljnije geostrateške vjetrove kako bi se opet reaktivirali.

Danas su na vlasti etno oligarsi, oni kojima nije važno ni sveto ama baš ništa. Njima je važna proizvodnja problema najčešće u odori etnonacionalizma kako bi se sakrili pravi životni problemi.

Ako više od 170. 000 domaćinstava ili više od pola milijuna stanovnika u Bosni i Hercegovini živi ispod praga relativnog siromaštva;ako je stopa relativnog siromaštva stanovništva u Bosni i Hercegovini 16,9 %; ako je prema podacima EUROSTAT-a, BiH posljednjih 5 godina napustilo više od 100.000 ljudi; ako u državi apsolutno caruje cno tržište i korupcija 25 godina nakon rata; ako i ako- a jest – tada nije pretjerano reći da su u BiH deprivilegirani svi narodi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, kao i oni koji žele biti prvenstveno građani. To se mora promijeniti.

Imamo li snage da skupimo ljude na klasnoj osnovi iako su rasuti u rezignaciji, defanzivi i letargičnom defetizmu? Nacionalisti se pokazuju izuzetno čvrstim i demokratski nepobjedivim u skoro svakom izbornom ciklusu, jer gebelsovski manipuliraju strahom od drugog i drže tenzije postkonfliktnog društva kao generator statusa quo. Da li to znači da smo generacijski prvi put u historiji “šaptom pali” i pomirili se sa postojećim stanjem stvari? Skoro sam siguran da nije moguće kroz dijalog ovu vlast dovesti do nivoa spoznaje da je ona servis i sluga građana u okviru državnih dužnosti. Ako to nije moguće, a skoro je sigurno da nije, pitanje je kako je moguće nenasilno i demokratski promijeniti vlast, rastjerati ove bogate nikogoviće, i to tako da se više ne vrate na pozicije. Oni koji bi trebali biti prvo lice promjena, socijaldemokrate i liberali teško se mogu probuditi iz opijenosti stranačke samozadovoljnosti ponekom pozicijom u izvršnoj vlasti ili udobnim sjedenjem u više mandata kao “šarmantni” opozicionari sa plaćom od koje boli glava. I da se ne lažemo to su već uglavnom potrošena lica od sterilnog djelovanja u politici bez rezultata. Neka nova lica koja su se pojavila troše se mnogo brže nego što je to očekivano svojom nepristojnom pohlepom za moći, ponavljajući greške svojih prethodnika, praveći kompromise koji prazne bilo koji ideološki sadržaj. Te stranke više ništa ne pokreće u akciju, niti brine, pa su im stavovi na nivou salonske ljevice i bezopasnih, populističkih parola, a strategijska razuđenost proizvod je nestišljivih ličnih sujeta koje onemogućuju zajednički nastup i kompaktniji ideološko-programski blok.

Danas je moralno pitanje vratiti dostojanstvo svih naroda koji žive u BiH. Da li obespravljena narodna masa nema potrebu za dostojanstvom? To nije tačno. ZAVNOBIH je lekcija i put, inspiracija gdje možemo potražiti energiju koja će opet stvoriti i širiti narodni i građanski front borbe za dostojanstvo i ljudska prava. To je ona vrste snage sa kojom možemo napajati naše moralne baterije i zahvaljujući kojoj možemo vratiti konkretnu nadu i unijeti malo svjetlosti u mraku koji oko nas širi etnička oligarhija. Vrijeme je za otpor koji će pokupiti sve probosanske snage sa idejom antifašizma koja je štit vitalnosti i opstojnosti bosanskohercegovačke ideje kao multietničke državne tvorevine. Delegati ZAVNOBiH-a nisu bili samo komunisti koji su činili najveći dio delegata, bio je prisutan i veliki broj delegata iz drugih građanskih stranaka, bilo je delegata sveštenika kao i onih koji su nosili ahmedije. Moramo pružiti svenarodni otpor poput naših predaka nacionalističkom i fašističkom nasilju, tako što ćemo razvijati solidarnost, odgovornost i bratstvo. To su vrijednosti koje su gotovo  iščezle iz stvarnog života, a jesu supstanca i kultura koja dekontaminira zemlju  od otrova nacionalizma, nacionalističke mržnje i zločina.

BiH je oduvijek bila civilizacijski prostor na kome su ljudi iz različitih naroda mogli da žive zajedno i izmješani. To je razlog što su nacionalisti Bosnu krvavo kaznili i kasapili. Nisu uspjeli ni ’41 kao ni’ 92, ostalo je ime Bosne kao zemlje koje i danas istrajava, i koja se ponegdje obnavlja, i koji mnogi takvom osjećaju i praktikuju, čak i mladi ljudi, rođeni posle Dejtonskog sporazuma. ZAVNOBIH nas obavezuje metafizički, gotovo fatumski na zajedništvo koje danas može postati najvažniji oslonac otpora nacionalizmu i etničkoj mržnji. Samo tako možemo korjenito promijeniti sadašnji političko-ekonomski sistem koji nas drži za taoce. Treba radikalizirati zahtjeve probosanske orijentacije koji neće mijenjati sistem kozmetičkim promjenama tj. smjenom jednih ljudi drugim ljudima.

Smatram kako se ta transformacija ne može dogoditi na taj način što bi neka avangardna partija “odozgo” povela smjenu, već promjene moraju biti rezultat aktivnosti i borbe, kontinuirano i istrajno kao generacijski imperativ. Treba reartikulirati viziju bosanskohercegovačkih vrednota ZAVNOBIH-a koje otvaraju perspektivu drugačijeg društva. To je prije svega vizija države, a ne samo smjena vlasti, nipošto samo politički pragmatizam, već pamet i kreativni angažman koji strukturalno mijenja kvalitet našeg života u 21 vijeku. Za tako nešto potrebna je i radikalnija ekonomska politika koja treba zamijeniti dominantan smjer ekonomskog razvoja koji se kod nas temelji na potrošnji i uvozu, vanjskom zaduživanju te daljnjem bogaćenju bogate elite. Jasno se treba vratiti aspektu socijalne pravde koja ima temelje u ZAVNOBiH-u kroz model ekonomskog razvoja usmjerenog prema društvenom i ekonomskom planiranju, reindustrijalizaciji uz punu zaposlenost, proizvodnju za zadovoljavanje “moralno važnih potreba” hrana, stanovanje, obrazovanje, zdravstvo i potom ekološku i energetsku održivost.

Čekaju se oni koji će se bez dvojbe zalagati i za poništavanje svih sumnjivih privatizacija u kojima je bilo nepravilnosti i pogodovanja, provesti reorganizaciju načina vođenja javnih poduzeća kroz departizaciju, zatim izvršiti reformu radnih prava u korist radnika i sindikata, zabraniti prekovremeni rad. Preispitati povlaštene penzije i lažne invalidnine, vratiti se dostupnom i besplatnom javnom zdravstvu i isto takvom obrazovanju.

Ovo sve podrazumijeva okrupnjavanje svih političkih faktora (stranaka), pojedinaca i društvenih grupa koji žele suštinske promjene i koje su spremne učestvovati u promjenama i nositi ih sa odgovornošću i čašću njihovih predaka koji su ovu zemlju branili životima od fašizma.

Sada je red na novoj generaciji da to učini, političkim putem reformi za koje nam je potrebna građanska hrabrost i partizanski moral.

Oslobođenje

26.11.2019.

76 GODINA OD PRVOG ZASJEDANJA ZAVNOBiH-A

26.11.2019.

ŠTA JE NAMA 25. NOVEMBAR?

Što je nama 25. novembar?



Što je nama 25. novembar?

Bosanskohercegovačka državnost se od 1943. godine gradila na ideološkim principima Komunističke partije Jugoslavije, a kasnije Saveza komunista. Izuzetno zaostala zemlja je tijekom socijalističkog razdoblja dostigla značajan stupanj razvitka u svim sferama života. Od agrarne, poljoprivredno zaostale države postali smo srednje razvijena država.

I tu je upravo odgovor na gore postavljeno pitanje zašto nam je prije bio i uvijek će biti bitan 25. novembar.  Da bi opstali, živjeli i stvarali. Odabrao sam zato davnu 1969. godinu. Zašto baš ovu godinu? Jednostavno iz više razloga, najviše radi komparativnosti. 24 godine se navršavalo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas godine 2019., 24 godine od Daytona nalazimo se u partitokratskoj zemlji u kojoj vlada kriminal, nepotizam, korupcija i gdje svakog dana nekoliko autobusa mladih ljudi odlazi iz nje. I gdje su napadnute vrijednosti ZAVNOBIH-a!

Zanimljivost proslave 25. novembra iz 1969. jeste u tome što je ovaj datum te godine i službeno ozvaničen državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. U Službenom listu SR BiH, 5/69, 11.2.1969. 65; stoji sljedeće; ”Primjereno društveno-političkoj situaciji u Jugoslaviji, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na sjednicama Republičkog vijeća (6.2.1969.) i Organizaciono-političkog vijeća (8.2.1969.) donijela je „Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju dvadesetpetog novembra državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine“. U članu 1. je određeno: „Radi trajnog obilježavanja istorijskog značaja Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine, održanog dvadesetpetog novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu, kada su narodi Bosne i Hercegovine, zbratimljeni Srbi, Muslimani i Hrvati, izborivši u oružanoj borbi pod vodstvom Komunističke partije i druga Tita pravo da sami određuju svoju sudbinu, postavili temelje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i izrazili riješenost da zajedno sa narodima i narodnostima Jugoslavije izgrade novu demokratsku federativnu zajednicu slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti, dvadesetpeti novembar proglašava se državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine“.

Iz ”Yu historije” izdvajam sljedeće; ”Obilježavanje ovog važnog datuma iz bosanskohercegovačke historije smješteno je u kontekst važnih političkih, privrednih, društvenih, kulturnih i drugih promjena u jugoslavenskoj državi koje su se postupno odvijale već od sredine 60-ih godina, tj. u vrijeme davanja većih političkih ovlasti republičkim vladama. Kako je taj proces tekao u Bosni i Hercegovini može se analizirati na primjeru obilježavanja 26. godišnjice ZAVNOBiH-a. Tih je svečarskih dana u Sarajevu 29. novembra, na Dan Republike, Josip Broz Tito prisustvovao premijeri filma Bitka na Neretvi u novootvorenom modernom Kulturno-sportskom centru Skenderija, a dan kasnije, na svečanoj sjednici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine uručena mu je diploma prvog počasnog člana ove najviše naučne institucije u Bosni i Hercegovini. To je bilo vrijeme snažnog senzibiliteta jugoslavenske javnosti prema Bosni i Hercegovini nakon razornog zemljotresa u Banjoj Luci i Bosanskoj krajini, koji se dogodio samo mjesec dana ranije (27.10.1969.), i Titove posjete postradalom stanovništvu dan kasnije (28.10.) obećavajući im pomoć cijele jugoslavenske zajednice. Značaj Bosne i Hercegovine u izgradnji jugoslavenske države Tito je naglasio i 29. novembra povodom premijere filma s poznatom tematikom iz Drugog svjetskog rata i podsjećanja na herojske bitke koje su se vodile na bosanskohercegovačkoj teritoriji.

U cijeloj Bosni i Hercegovini, „okićenoj zastavama, cvijećem, pjesmom, igrom i velikom radošću“, najveći dio svečanih akademija održano je uoči 25. novembra, na kojima su u opširnim referatima govornici potcrtavali „(…) susret istorije i sadašnjosti, jer 25. i 29. novembra velike su tekovine pedesetogodišnje borbe komunista, skojevaca i pripadnika revolucionarnih sindikata za slobodan život i prava radnih ljudi za jedno novo u istoriji do sada nepoznato, samoupravno socijalističko društvo“. Nezaobilazni dio svakog obraćanja publici bilo je isticanje zajedništva: „Danas je svečar Republika na čijem je tlu, u ovom strašnom ratnom vihoru i iskušenju, poklič bratstva i jedinstva, značio viziju, koja je opet ovog novembra 1969. godine pretočena u istorijsku stvarnost zbratimljenih Srba, Hrvata i Muslimana“. U svakom od izvještaja neizostavno je spomenuto da se „Brojnim izložbama, akademijama, prijemu pionira u pionirsku organizaciju i izletima u Mrkonjić-Grad obilježio 25. novembar u svim mjestima Bosne i Hercegovine. Novi pogoni, školske zgrade, kilometri puteva i električno osvjetljenje u brojnim selima učinili su da ovaj praznik Republike bude još svečaniji“. Konkretno, 1969. puštene su u rad niskonaponske mreže u selima oko Jajca, Doboja, Tuzle, Donjeg Vakufa, Mostara; zatim pogon za proizvodnju žice i eksera Metaluškog kombinata – Zenica u Bihaću; Tvornica za izradu žice Alipašin Most, moderna osnovna škola ”Narodni heroji” u Doboju; za tadašnje vrijeme moderna robna kuća u Kaknju koju je izgradio Drvno-industrijski kombinat Krivaja iz Zavidovića; Veterinarska stanica i dalekovod u Duvnu; nova škola u Goduši kraj Visokog i automatska centrala u Župči kraj Breze i svakako najmoderniji i najskuplji objekat Skenderija.”

Pozivajući se na Republički zavod za statistiku, u prigodnim govorima sumirani su neki od postignutih rezultata: „Statističari su zabilježili da je u Bosni i Hercegovini prošle godine (1968., op. a.) bilo 3,806.000 stanovnika. To je za oko 300.000 više nego četiri godine ranije. U toku prošle godine na području Bosne i Hercegovine izgrađeno je ukupno 24.660 stanova. U 1964. godini, na primjer, izgrađeno je 23.839 stanova. Samo u prvih devet mjeseci 1969. godine izvezena je roba u vrijednosti od 1.364 miliona dinara. U istom vremenu vrijednost uvoza iznosi 1.409 miliona dinara. Broj turista koji posjećuju BiH svake godine je veći. Tako, npr. 1964. godine našu Republiku posjetilo je 670.354 gosta, a samo za devet mjeseci ove godine 742.484. Podaci o broju kupljenih automobila svjedoči o tome koliko je novih vozila na ulicama. Tako npr. 1964. godine na području BiH bilo je 9.782 putnička automobila. Prošle godine je zabilježen veći broj – 34.902. BiH je imala 1964. godine 261.085 radio pretplatnika, a prošle (1968., op.a.) 360.947. Broj TV pretplatnika zabilježio je još veći porast: 1964. godine 34.085 stanovnika BiH posjedovalo je televizor, a prošle godine (1968., op.a.) – 126.624“.

Privreda Bosne i Hercegovine učestvuje u jugoslavenskoj proizvodnji: električne energije 20,3 odsto; uglja 37 odsto; lož-ulja 19,6 odsto; 49,5 odsto sirovog čelika; 23,6 odsto čeličnih odlivaka; 90,4 odsto željezne rude; 36,5 odsto boksita; 64,1 odsto kaustične sode; 36,1 odsto rezane građe; 55 odsto celuloze; 25,8 odsto papira; 85,7 odsto natron vreća; 26,7 odsto čarapa, 19 odsto kožne galanterije, 25,4 odsto cigareta, itd“, što je bilo vrlo važno za jugoslavensku privredu, ali nije donosilo dovoljno financijskih sredstava za modernizaciju bosanskohercegovačke industrije. Uspjesi su pripisivani prije svega zajedničkom djelovanju svih naroda.

Međutim, kada je početkom devedesetih godina nestalo jugoslavenskog državnog okvira i kada su u prvi plan bili izbačeni nacionalni odnosi u višenacionalnoj jugoslavenskoj zajednici, tada su se različiti nacionalni programi prelomili preko leđa i oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini. I baš tada su napadnute vrijednosti ZAVNOBIH-a koje su uvijek bio trn u oku neprijatelja BiH, jer su bile garant mira, državne nezavisnosti, bh. teritorijalnog integriteta, suvereniteta i ekonomskog prosperiteta.

ZAVNOBIH ostaje u našim srcima kao jedini ispravni put u bolju budućnost. ”To je jubilej naroda koji su objektivno vezani jedni za druge, upućeni jedni na druge, i naroda, čiji su ekonomski, politički i kulturni interesi do te mjere isprepleteni da bi bilo apsurdno pomisliti da bi jedni bez drugih mogli živjeti, raditi i stvarati“. (Džemal Bijedić, 25/11 1969 ”Oslobođenje”).

26.11.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ ZA DAN DRŽAVNOSTI U CHICAGU

Komšić za Dan državnosti u Chicagu: “Nama u Bosni i Hercegovini, istorijski gledano, niko ne može dijeliti lekcije o onome šta su civilizacijske vrijednosti”

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne u Hercegovine Željko Komšić na poziv bosanskohercegovačke zajednice iz Chicaga, prisustvovao je Svečanoj akademiji povodom obilježavanja 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine, a tom prilikom je poručio kako “nama u BiH niko ne može dijeliti lekcije o onome šta su civilizacijske vrijednosti”, javlja Anadolija.

Komšić se zahvalio na pozivu i prijemu u SAD-u, da se, kako je kazao, u našoj prijateljskoj i savezničkoj zemlji, obilježi najznačajniji datum u modernoj istoriji Bosne i Hercegovine – Dan državnosti.

Naglasio je kako danas obilježavamo prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, a lada god govorimo o ZAVNOBiH-u kao Danu državnosti Bosne i Hercegovine u obavezi smo, rekao je, da istaknemo njegov civilizacijski značaj.

“Možemo i moramo biti ponosni na činjenicu da su prije 76 godina građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalna i ideološka opredjeljenja u uslovima fašističke okupacije, konstituisali državnu vlast na principima antifašizma. Na principima slobodnog i demokratskog svijeta, bili su odlučni u tome da, suprostavljajući se zlu, odbrane i sačuvaju svoju domovinu, i urede je kao državu jednakopravnih građana i naroda”, rekao je Komšić, te nastavio:

“Istorijski dokumenti tek jednim dijelom govore nam o tome. Rezolucije i deklaracije ZAVNOBiH-a samo su zbir uloženih napora na putu ka slobodi i jedinstvenoj državi. Taj put je vodio kroz snijeg i blato, krv i znoj onih koje ka tom cilju nisu mogli zaustaviti niti fašistički tenkovi, avioni i topovi. Nisu ih mogla zaustaviti niti zvjerstva domaćih kvislinga koji će zauvijek ostati pribijeni na stubu srama, odakle ih nikada nikakvi revizionisti i falsifikatori prošlosti neće moći skinuti, jer im je to mjesto odredila civilizirana strana svijeta.”

Na toj civiliziranoj strani svijeta bili su vijećnici ZAVNOBiH-a, pripadnici Narodno-oslobodilačkog pokreta, odnosno građani Bosne i Hercegovine. Malo je država u čitavoj tada Evropi koje su fašisti bili okupirali, a uspjele su da pod okolnostima fašističke okupacije konstituišu antifašističku vlast.

Građani i narodi Bosne i Hercegovine su smogli snage, pameti i znanja za taj podvig.

“Stoga, večeras se ovdje usuđujem reći da nama u Bosni i Hercegovini, istorijski gledano, niko ne može dijeliti lekcije o onome šta su civilizacijske vrijednosti. Dok su naši preci proljevali krv i davali svoje živote, mnoga je gospoda u Evropi kukavički poginjala glavu pred Hitlerom i avetima fašizma. Zato danas nikome nećemo dopustiti, ma kako se on zvao, i sa kakvim utjecajem raspolagao, da vrijeđa i dira u dostojanstvo naših građana”, poručio je Komšić.

Onaj ko ne želi uložiti napore u očuvanje dostojanstva građana naše države, ne može očuvati ni državu. Tako je oduvijek bilo, tako je sada, tako će uvijek i biti.

Prema njegovim riječima, građani i narodi Bosne i Hercegovine konstituišući antifašističku vlast 25. novembra pokazali su svoju društvenu i političku zrelost, a vijećnici ZAVNOBiH-a političku hrabrost i spremnost za donošenje velikih odluka. Istorija je potvrdila veličinu i značaj tih odluka.

Oni koji su donijeli te odluke tada možda nisu bili ni svjesni njihovog kolosalnog značaja ali su bili hrabri, odlučni i jedinstveni. Oni su znali, gdje su, kuda idu i gdje žele biti, što je na širem međunarodnom planu prepoznato, i zato je Bosna i Hercegovina bila, a i danas jeste, dio šire antifašističke alijanse.

“Već tada je bila preodređena i današnja geopolitička orijentacija Bosne i Hercegovine. Da to nije bio slučaj, ne bi 1992. godine bio moguć ni Prvi mart kao Dan nezavisnosti BiH, niti bi bio moguć 22. maj kao dan prijema Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije. Bili smo dakle u pravo vrijeme na pravoj strani istorije, zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama koje su kroz sve te godine, pa sve do danas ostale istinski prijatelj naše države i njenih građana. Bosna i Hercegovina je opstala zahvaljujući svijesti njenih građana o tome gdje pripadaju i zahvaljujući njenim prijateljima koji su to znali prepoznati”, naveo je Komšić, te dodao:

“U državi Bosni i Hercegovini danas se ponovo donose velike odluke. One sigurno nisu hrabre kao što su bila odluke iz novembra 1943. godine, ali su značajne, jer čine jedan državni kontinuitet. Ponovo su na strani Bosne i Hercegovine one države koje su to bile i 1943. godine. Te odluke donose se uz dogovor i konsenzus. Do njih nikada nije lagano doći, ali ipak i unatoč svemu, mi do njih dolazimo, jačajući državu”.

Naglasio je kako ohrabruje činjenica da većina građana Bosne i Hercegovine, istinski shvata značaj tih odluka, kao i to da do njih nije lako doći, da je potrebno strpljenja i istrajnosti.

“Ako hoćete da znate da li ste donijeli pravu odluku, poslušajte puls naroda, i sve će vam biti jasno. Narod Bosne i Hercegovine prepoznaje ono što je za našu državu bitno. Usudio bih se reći da je to onaj isti nivo prepoznavanja bitnog kao što je to bio slučaj u novembru 1943.godine. Civilizacijske odluke ZAVNOBiH-a žive kroz svijest građana o interesima države Bosne i Hercegovine. I zato sa ovog mjesta čestitam Dan državnosti svim građanima Bosne i Hercegovine”, poručio je Komšić.

Obraćanje je završio riječima: “Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine”.

(Kliker.info-AA)

26.11.2019.

DOMOVINO, SRETAN TI DAN DRŽAVNOSTI

26.11.2019.

AKADEMIK ESAD DURAKOVIĆ : DRŽAVI BOSNI I HERCEGOVINI - S LJUBAVLJU I BRIGOM


////////////////////


/////////////////////


////////////////////

//////////////////////////


////////////////////


///////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
81032313

Powered by Blogger.ba