Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.10.2019.

GOJKO BERIĆ : PORUKA ISPOD KOŠA

/////////////////////////////////


Aktuelno pitanje Mirka Šarovića : “Zašto oni mogu da pregovaraju sa SDA, a ja ne?”

Predsjednik SDS Mirko Šarović rekao je  da ako on krene da pregovara sa SDA za njega nije problem da dostigne 22 poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH. – Ako bi se to [...]

17.10.2019.

SAD I TURSKA DOGOVORILE PRIMIRJE U SJEVERNOJ SIRIJI

17.10.2019.

POSLOVNI FORUM IBF: UJEDINJENI U NAMJERI DA RAZLIČITOSTI PRETVORE U PRILIKE

Poslovni forum IBF: Ujedinjeni u namjeri da različitosti pretvore u prilike

Poslovni forum IBF: Ujedinjeni u namjeri da različitosti pretvore u prilike
Foto: FENA - Vijesti.ba

Pod motom „Ujedinimo se kao jedno - pretvorimo različitosti u mogućnosti na jednom mjestu, jednom centru, jednom srcu“ u Sarajevu je danas započeo Međunarodni poslovni  forum IBF čiji je cilj usmjeravanje pažnje na trgovinski i investicioni potencijal Bosne i Hercegovine.

Poslovni forum IBF, koji je organiziralo Udruženje nezavisnih industrijalaca i biznismena - MÜSİAD, u suradnji sa Vanjskotrgovinskom komorom BiH, okupio je  ugledne poslovne ljude iz Turske, Evrope, SAD-a, Kanade, Bliskog Istoka te Sjeverne Afrike, kao i Bosne i Hercegovine.

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović u svom obraćanju učesnicima istakao je kako Forum ima za cilj stavljanje fokusa na privredni potencijal BiH, te njene velike, ali neiskorištene resurse poput energetskih potencijala.

- BiH ima velike neobradive površine idealne za proizvodnju hrane, za razvoj stočarstva. Ne smijemo zaboraviti ni halal industriju i turizam koji rastu iz godine u godinu, ali ni potencijale metaloprerade, namjenske i IT industrije – kazao je Džaferović, najavljujući velike infrastrukturne projekte za naredni period od koridora Vc do izgradnje autoputa Sarajevo - Beograd.

Džaferović je naveo da BiH posjeduje sve potrebne pretdpostavake da bude ključna tačka i svojevrsni centar za razvoj regionalne saradnje i šire. Napomenuo je da su ekonomski parametri u porastu, te da se bilježi rast broja zaposlenih, BDP-a, izvoza, a ostvaren je i veći nivo stranih investicija. 

-Uime državnih vlasti BiH mogu da kažem da smo čvrsto posvećeni jačanju političke stabilnosti i unapređenju poslovnog ambijenta kroz ekonomske procese kako bismo omogućili što veći broj razvojnih investicija - istakao je Džaferović.    

Iako je BiH mala zemlja, kako je kazao ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović, ona je lider i najbolja je u regionu u više oblasti, poput energetike, autoindustrije, industrije namještaja, a najbogatiji smo pitkom vodom u Evropi.

- Ovo je prilika da kažem da bez obzira što imamo razvijene sve ove industrije, BiH nije iskoristila sve prilike, nismo iskoristili sve svoje resurse. BiH je zemlja različitosti, zemlja velikih prilika i šansi i zbog toga ste dobro došli u BiH – istakao je Šarović u svom obraćanju učesnicima foruma IBF.

Zamjenik predsjednika MÜSİAD-a Adnan Bostan je izjavio da je poslovni forum IBF inicijativa koju održavaju svake godine u nekoj od zemalja s ciljem da se uspostave kontakti i unaprijedi saradnja poduzetnika iz zemlje domaćina sa poduzetnicima i investitorima koji dolaze iz Turske i drugih zemalja gdje djeluje MÜSİAD. To je platforma čije je cilj da se razmotre ekonomski potencijali i mogućnosti povećanja ulaganja u zemlji domaćina. 

- Na forum su stigli potencijalni investitori iz Turske, a pored njih i privrednici iz regiona Golfskog zaljeva, područja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, naših članica iz Evrope i Amerike. Oni će sa bh. privrednicima razgovarati da bi došli do konkretnih zajedničkih projekata – kazao je Bostan, dodajući da je cilj da se doprinese ostvarenju trgovinskog i investicionog potencijala od milijardu dolara. 

Najavio je da će danas biti otvoreno predstavništvo MÜSİAD-a u BiH koje će moći da nastavi sa praćenjem i podrškom privrednicima, te da je se i na taj način uspostavlja most za saradnju privrednika što su podržali najviši državni organi Republike Turske i BiH. 

Priprema ovog foruma, kako je kazao  zamjenik predsjednika IBF-a Gazi Misirli, trajala je godinu dana i u tom periodu su zahvaljujući VTK, ali i drugim institucijama uspjeli da analiziraju potencijale koji postoje u BiH fokusirajući na poljoprivredno-prehrambeni sektor, stočarstvo, metaloprerađivačku i drvnu industriju, te na zdravstveni i sektor turizma.

- Poslije urađenih analiza svih tih sektora uspjeli smo da dovedemo više od 600 privrednika koji dolaze iz Zapadne Evrope, Turske, zemalja Bliskog istoka, kao iz SAD, naših članova da zajedno sa bh. privrednicima pokušaju doći do realizacije konkretnih projekata,  te da bi se iskoristile prednosti sporazuma koje BiH ima sa Turskom i EU. Jedan od sektora gdje se posebno može postići saradnja privrednika je  proizvodnja namještaja u kojem postoji veliki potencijal – naveo je Misirli. 

Direktor Agencije za promociju izvoza VTKBiH Enes Ališković kazao je da su trenutni trgovinski odnosi, odnosno razmjena  između BiH i Republike Turske i zemalja regiona MENA (Middle East and North Africa) dostigli 700 miliona eura, te da se veći dio obima te razmjene, odnosno 80 posto realizira sa Turskom. Naglasio je da je cilj dostići razmjenu više od milijardu eura zahvaljujući povećanju razmjene i drugim zemljama MENA regiona. Privrednici koji su došli iz ovih zemalja sutra će obići najznačajnije fabrike u BiH gdje su već dogovoreni sastanci.

- Osim povećanja trgovinske razmjene, cilj je da se pokušaju iskoristiti prednosti sporazuma koje imamo sa EU, te da povećamo investicije. Pozitivno je da posebno iz zemalja Golfskog zaljeva i Turske posljednjih godina bilježimo povećanje investicija u BiH sa tendencijom rasta – dodao je Alešković.  

MÜSİAD je nevladina organizacija koja je osnovana 1990. godine i koja predstavlja 60.000 preduzeća sa više od 11.000 članova u Turskoj i inostranstvu. Također, ova organizacija broji 1,6 miliona zaposlenih i opslužuje 86 domaćih i 223 međunarodne kontakt tačke u ukupno 93 države.



(Vijesti.ba / FENA)

17.10.2019.

PROVESTI BREXIT BEZ DALJNJEG ODGAĐANJA

Provesti Brexit bez daljnjeg odgađanja

Provesti Brexit bez daljnjeg odgađanja
Foto: Vijesti.ba
Velika Britanija i Evropska unija postigle su danas dogovor o Brexitu uoči samita premijera zemalja EU u Bruxellesu.

Svoje utiske nakon postignutog dogovora sa novinarima su podijelili predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker i britanski premijer Boris Johnson.

- Imamo sporazum, a to znači da više nema nikakve potrebe za bilo kakvim prolongiranjem. Ovo je pošten, uravnotežen sporazum i svjedoči o našoj predanosti pronalasku rješenja. On pruža sigurnost, dok je Brexit stvorio nesigurnost. Štiti prava naših građana, i mir i stabilnost irskog otoka. Neće biti granice na irskom otoku, a jedinstveno tržište bit će zaštićeno - poručio je Juncker, prenose Vijesti.ba.

U ovom sporazumu nismo važni mi, nego narodi i mir, rekao je Juncker, istakavši kako se veseli  tome što će nastaviti svoje razgovore sa Johnsonom, jer su već započeti pregovori o budućnosti međusobnih odnosa odmah nakon što je potvrđen sporazum. Debata će, dodaje, krenuti 1. novembra.

- Večeras ću sa Barnierom objasniti ovaj sporazum državama članicama i vladama. Dakako, na oba je naša parlamenta da kažu svoju konačnu riječ. Dakle, ovaj sporazum mora odobriti i Westminster i Evropski parlament - pojasnio je Juncker.

Johnson ističe da je postignuti sporazum vrlo dobar i za EU, ali i za Veliku Britaniju.

- To je pošten, razuman ishod i odražava veliku količinu rada koju su poduzele obje strane. Uveliko se slažem s ovim što je Jean Claude rekao o zaštiti mirovnog procesa na irskom otoku, odnosno u Sjevernoj Irskoj. Za nas u Velikoj Britaniji to znači da možemo isporučiti pravi Brexit koji postiže naš cilj - da će Velika Britanija otići 31. oktobra i da Sjeverna Irska i svi drugi dijelovi Velike Britanije mogu sudjelovati ne samo u slobodnoj trgovini i izvozu roba diljem svijeta, nego i da zajedno možemo donositi odluke o svojoj budućnosti, zakonima, granicama, finansijama i o tome kako želimo voditi Veliku Britaniju. Te će odluke donositi izabrani dužnosnici - dodao je Johnson.

Ističe da njegovi prijatelji, zastupnici i kolege žele provesti Brexit i preći tu ciljnu crtu - isporučiti ga bez ikakve daljnje odgode, kako bi se mogli usredotičiti na prioritete britanskog naroda, poboljšanje zdravstva, finansiranje policije, podizanje minimalne plate..., prenose Vijesti.ba.

- Sada treba provesti Brexit i raditi na našem budućem partnerstvu, jer mislim da to može biti izuzetno pozitivno i za EU i za Veliku Britaniju. Oduvijek sam govorio da smo ključna i tipična evropska zemlja, čvrsti prijatelji i partneri i veselimo se što ćemo sarađivati i dalje na izgradnji tog partnerstva u nadolazećim sedmicama i mjesecima - dodao je Johnson.

(Vijesti.ba)

17.10.2019.

VELIKA BRITANIJA I EU POSTIGLE SPORAZUM O BREXITU

17.10.2019.

USTAVNI SUD BiH POTVRDIO: BOŠNJAČKA DJECA DISKRIMINISANA U VRBANJCIMA

17.10.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ PISAO ČELNICIMA EU: PITANJE SJEVERNE MAKEDONIJE I ALBANIJE VAŽNO I ZA BiH


////////////////////////


////////////////////////


////////////////////////


//////////////////////////

17.10.2019.

PISMO STALNIM MISIJAMA PRI UN-U : NEVLADINA ILI POLITIČKA INTERESNA GRUPA PRED UN-OM?

17.10.2019.

MI SE VAŠIH COKULA NE BOJIMO


Mi se Vaših cokula ne bojimo



Mi se Vaših cokula ne bojimo

Vrijeme je da se misli o vremenu
Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile
Vrijeme je da misli o vremenu
Jer velike vode na nas brode
Gle, kako deru i žderu njine vilne sile
Vrijeme je da se zamisli u vremenu
Jer vjetar hitri, vjetar zmajeviti
Na nas će noćas hudo da poleti
Vrijeme je vatra jer neka sažga nas i satra
Vrijeme jest ubo da udje se u OVO vrijeme
jer vremena ima tako malo
I vremena neće više biti

Svako se doba ogleda u velikoj poeziji koja ima univerzalna značenja, pa tako i ovaj trenutak. Ovo je početak pjesme Maka Dizdara Četiri jahača apokalipse.

Najoštrije protestiram protiv duboko anticivilizacijskog čina dodjele Nobelove nagrade Peteru Handkeu, jer estetsko nije odvojivo od etičkog, barem u umjetnosti kako je ja poimam, Nobelov, pak, komitet je očito drugačijeg mišljenja.

Talas protesta protiv ovog mračnog čina već je zahvatio cijeli civilizirani svijet, svoje stavove izrekli su dobri ljudi poput Majki Srebrenici, Florance Hartman, Christiane Amampur, Ed Wuliamia, Aleksandra Hemona, Saše Stanišića, Emira Suljagića, Dragana Bursaća, Andreja Nikolaidisa, kao i mnoga strukovna udruženja poput PEN-a Njemačke i Amerike, BiH i Hrvatske, Udruženja pisaca i mnogih drugih…

Mene je na vijest o dodjeli nagrade najprije uhvatio bijes, pa onda strah. Shvatila sam da se od početka devedesetih, kada je izvršena agresija na moju zemlju Bosnu i Hercegovinu, na sve one koji se osjećaju njenim građanima, i kada je izvršen genocid nad bošnjačkim narodom kojemu pripadam, ništa nije promijenilo.

U Srbiji se odlikuju kreatori i izvršioci genocida, Nobelov komitet im daje još jedan alibi, dodjeljujući nagradu onome ko izjavljuje da je Sarajevo samo sebe granatiralo na Markalama, i onome koji negira genocid nad Bošnjacima, koji odaje počast najvećem krvniku 20-og stoljeća poslije Hitlera.

Ovih dana se neko pitao: Zašto Bosanci tako burno reagiraju na vijest o dodjeli Nobelove nagrade. Nisam psihijatar niti terapeut, ali ću pokušati odgovoriti. U nama, u našem emocionalnom pamćenju na vrijeme agresije i genocida probudile su se ponovno rane.

Nadali smo se da će zacijeliti, ali, smiraja nema. Naši mrtvi gledaju u nas, a naši prijatelji i rodbina lutaju nepreglednim pustinjama kontinenata.

Prekopavaće ovi što slave Handkeovu nagradu i Potočarske mezarove! (rečenica posuđena od Emira Suljagića, izrečena u drugom kontekstu)

Ko će nas braniti? Jel’ onaj koji nije htio žive da nas zaštiti?

Nakon straha i bijesa, za mene dolazi nova snaga za borbu. A, kako bi se jedna umjetnica poput mene mogla boriti nego svojom umjetnošću?

Znam da će zvučati suviše patetično, ali ja se kunem svojim ubijenim tetkama Ruhijom i Almasom, mojim amidžama Šerifom i Naimom, koji su branili Jajce do zadnjeg daha, a potom preminuli od tuge u izbjeglištvu u Švedskoj, kunem se svim mrtvim i raseljenim rođacima i prijateljima, a prije svega mojim rahmetli ocem Nurudinom koji je cijeli život istrajao na ideji pravde, da ću svoje djelo o genocidu u Srebrenici, Nana Fata Orlović igrati gdje to budem mogla. Moja junakinja, Orlovička, velika je antička heroina poput Hekube i Antigone. Nepismena je, ali baštini u sebi svu mudrost naših nana, i primjer je kako se treba boriti za svoju zemlju. Njena avlija je metafora Bosne.

Moja drama je možda, kažem možda literarno skromnija od Handkea, ali je moja Fata moralni gigant.
Ako budem imala bilo kakvu podršku, igraću je u cijeloj Evropi. Ako Bog da života i zdravlja. I, ako ljudi dozvole.

Pozivam Handkea da dođe, da se sretnemo. Mi, žene BiH, Dženana Karup Druško, Arijana Saračević Helač, Hasija Borić i hiljade drugih mu poručujemo: Mi se Vaših cokula, kojima ste udarali svoju suprugu u trbuh i glavu, ne bojimo.

Naš narod bi rekao: Udarila vila na Halila. I, upamti: Kojoj vodi ne znaš gaza, nemoj je ni gazit.

////////////////////////////////////////////

Izbor urednice

  • HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

    HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

    Objavio/la haler u 04:54, 0 komentar(a), print, #

    17.10.2019.

    EMIL KARAMATIĆ : GLUPOST NAŠA SVAKIDAŠNJA

    Emil Karamatić : Glupost naša svagdašnja

    Od izbora do izbora, političari raznih profila, i oni malo pametniji i oni koji se baš i ne mogu pohvaliti koeficijentom inteligencije ali i oni za koje bismo pomislili da ih krasi poštenje isto kao i oni prevaranti koji su dojadili i međunarodnim i domaćim sudovima, svi odreda, obećavali su da će napraviti društvo po mjeri čovjeka. I tako trideset godina. 

    Piše : Emil Karamatić 

    Možemo se vraćati u prošlost, vrtiti  se u krug u našoj čarobnoj sadašnjosti ili onako sklopljenih očiju sanjati o budućnosti, čisto sumnjam da će iko i ikada vidjeti kako to društvo po mjeri čovjeka izgleda. I kakva bi ta mjera uopće trebala biti.  Ili možda da iskoristimo džokera zovi i pitamo Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira izetbegovića. To su ljudi koji znaju kako ne formirati vlast a ostati politički živ a glasačko tijelo držati pod kontrolom  bez ikakvih reakcija. A njihov vječiti slogan će biti „Samo smo takvi jedni drugima potrebni“.

    Zašto se političari igraju sa svojim biračima izgovarajući floskule, te beskorisne bedastoće kao što je pravljenje društva po mjeri čovjeka. Odgovor je samo naoči jednostavan. Ali ako u pomoć pozovem djelo mladog Miroslava Krleže i njegove nevjerojatne odgovore koje je pisao davnih godina prošloga stoljeća intendantu HN kazališta Bachu  ili rektoru zagrebačkog sveučilišta Prohaski s lakoćom ćemo zaključiti da se političari samo prilagođavaju ljudskoj gluposti i ljudima kojima je glupost i početak i kraj životnog prostora.

    Dejtonski sporazum funkcionira po principu zadovoljavanja potreba ljudske nacionalističke gluposti. Jer ništa na ovome svijetu ne funkcionira kao glupost, ona je sa svojim kadrom ravnomjerno raspoređena u svim društvenim sferama. Zauzimaju važne pozicije a onda se s lakoćom, vješto  igraju sa onom u vremenu i prostoru pogubljenom intelektualnom manjinom.  Klimnite glavom i potvrdite kako su vam ove slike poznate. Vjerujte, bit će vam lakše.

    Glupost je recimo u suvremenom komuniciranju toliko jaka da ono malo inteligencije koja se pojavljuje na društvenim mrežama počesto samo služi kao ukras gluposti. Optimisti bi rekli da baš i nije toliko vidno da je inteligencija doživjela totalno potonuće.  No ne zaboravimo, utjehe u umirućim društvima imaju posljednju riječ. Svaki dan čujemo nova istraživanja  o novom broju korisnika interneta. Međutim niko ne postavlja pitanje – ko si ti ljudi. Tek se poneko poigra sa ulogom kvalitete i kvantitete. Ali ništa nije pošteđeno najezdom većine. Amerikanci u svom poimanju demokracije u vremenu prebrojavanju glasova koriste elektorske glasove, što baš počesto globalno gledano i ne izgleda pošteno. I ne spada u kategoriju većine, barem one većine na koju smo mi navikli.  A kad elektorske glasove ne bismo primijenili po principu američkih saveznih država nego u borbi protiv ljudske gluposti možda bi učinak bio efikasniji.

    I kada cijelu ovu priču svedemo na ne formiranje vlasti u BiH, onda bih ponudio valjan prijedlog. Ponudio bi elektore na bosanskohercegovački način. S većinom, ovom našom smo vidjeli kako ide. Ili ne ide nikako. Ubiše nas u pojam. Krenimo sa manjinom. Recimo zašto po principu elektora, ali našeg vrijednosnog računanja,  par stotina ili par tisuća glasova neke male stranke ne bi imalo veću vrijednost nego stotine tisuća glasača Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika ili Dragana Čovića.

    Po ovom principu vlast bi bila brzo formirana a elektorski glasovi bi na bosanskohercegovački način imali puno veću vrijednost nego što je imaju u Americi. Ako ne u jačanju demokracije, onda zasigurno u sprečavanju širenja ljudske gluposti. Ne zaboravite umjetnost jest na cijeni ali narodne mase, povijesna računica je neumoljiva – pribjegavaju kiču.

    17.10.2019.

    ALEKSANDAR HEMON ZA NYT: NEPOZNAVANJE ISTINE O SLOBODANU MILOŠEVIĆU I GENOCIDU NIJE PROBLEM ZA NOBELOV KOMITET

    Aleksandar Hemon za NYT: Nepoznavanje istine o Miloševiću i genocidu nije problem za Nobelov komitet

    “Ne mogu čitati Handkeova djela od kada je sebe posvetio izgubljenom slučaju Miloševića i Srbije. Zahvaljujući tome što sam Bosanac, nisam dovoljno Evropljanin poput mudrih Šveđana u Nobelovom komitetu koji su Handkeu dodjelili Nobelovu nagradu za književnost,” piše Aleksandar Hemon u tekstu za američki New York Times o odluci da Austrijanac Peter Handke dobije Nobelovu nagradu za književnost za 2019. godinu​.

    Hemon, američko-bosanski pisac, scenarista i kolumnista, predavač na prestižnom Princeton univerzitetu u Sjedinjenim Državama, u tekstu piše o Peteru Handkeu iz svog prošlog života u Bosni i Hercegovini, austrijskom piscu koji je kasnih osamdesetih “širio granice književnosti” a devedesetih postao pristalica Slobodana Miloševića.

    “Ne sjećam se kako ili kada sam čuo da je Handke, čija je majka iz Slovenije, odlučio da su Srbi stvarne žrtve ratova u Jugoslaviji i da zapadne vlade i novinari iz mržnje, lažu o njima.

    Moglo bi biti da je moja prva reakcija bila puka nevjerica – jer kako bi pisac koji je zamišljao anđele na nebu iznad Berlina koji brinu o svim svojim građanima u filmu gospodina Wendersa, mogao početi vjerovati da su ‘muslimani’ u multietničkom Sarajevu masakrirali sami sebe kako bi optužili Srbe, da su obje strane počinile zločine u Srebrenici. Gospodin Handle je insistirao da je broj ubijenih Bosanaca preuveličan i da Srbi pate poput Jevreja pod nacistima,” piše Hemon u tekstu New York Timesa.

    Kontroverze koje prate Handkeovo ime, o čemu su rasprave bile česte i u međunarodnim okvirima, vezane su za njegovo javno zalaganje u ime odbrane Slobodana Miloševića, koji je tokom suđenja za najteže ratne zločine 2006. godine umro u pritvoru Haškog tribunala. Handke je govorio i na skupu Miloševićevih pristalica okupljenih na sprovodu u Požarevcu.

    Hemon podsjeća da je Handke ubrzo nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini napisao knjigu pod naslovom “Putovanje kroz rijeke: Pravda za Srbiju”, te da ga je Slobodan Milošević odlikovao Ordenom srpskog viteza zbog njegove ‘posvećenosti srpskom slučaju’. Iako je odbio da u Hagu svjedoči za Miloševića, Handke je više puta prisustvovao suđenju kao i sprovodu Slobodana Miloševića.

    “U Beogradu se Handke smatra ‘prijateljem kojeg Srbi nisu morali da kupuju’. Izvan čiste srpske zemlje i glave gospodina Handkea, odgovornost Miloševića i njegovih podređenih utvrđena je van razumne sumnje: Karadžić i Mladić su osuđeni na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti , ratnih zločina i genocida.

    Moglo bi se pomisliti da su ti zločini postali dio neosporne historije, ali Bosanci su na težak način naučili da ‘Nikad više’ obično znači ‘Nikad više do sljedećeg puta’. Često nailazimo na ljude koji ne znaju, koji ne žele da znaju, koji misle da je prekomplikovano ili potpuno negiraju šta se desilo u Bosni i ko je odgovoran”, piše Hemon.

    Dalje, Hemon piše da bilo koja osoba koja je preživjela genocid će reći da je nevjerica ili odbacivanje njihovog iskustva nastavak genocida.

    “Onaj koji negira genocid daje opravdanje za naredni genocid. Čak i ukoliko bi se moglo pronaći objašnjenje za moralnu negaciju Handkea u njegovom intelektualnom skepticizmu ili sa nekritičnom sentimentacijom Balkana ukorjenjenom u njegovoj porodičnoj historiji, teško je shvatiti šta ga je moglo navesti da obožava čudovište poput Miloševića.”

    Hemon jedan od najcjenjenijih savremenih pisaca s područja bivše Jugoslavije i jedan od najznačajnijih modernih autora koji pišu na engleskom jeziku, u tekstu podsjeća da “očito, nepoznavanje istine o Miloševiću i genocidu nije problem za Nobelov komitet, kojeg je Alfred Nobel odredio da nagradi ‘osobu koja će u polju književnosti stvoriti najistaknutije djelo u smjeru ideala.’

    Iako ga kritika često označava kao jednog od najboljih savremenih pisaca u Evropi, Handkeov književni opus pao je u drugi plan nakon što je 1996. objavio putopisni esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju”, a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

    Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan, pa čak i ozloglašen u međunarodnoj javnosti, kao skoro nijedan pisac do tada.

    (RSE)

    ////////////////////////////


Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74162811

Powered by Blogger.ba