Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

09.10.2019.

BRISELSKI BLOG: ZAPADNI BALKAN U BORELOVOM FOKUSU

09.10.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ U BEČU SA PREDSJEDNIKOM AUSTRIJE

09.10.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ U BEOGRADU: KO KAŽE DA ENTITET RS-A PRIPADA MILORADU DODIKU, NE DIRAJTE U TERITORIJU BiH

Komšić u Beogradu: Ko kaže da RS priprada Dodiku, ne dirajte u teritoriju BiH

Komšić u Beogradu: Ko kaže da RS priprada Dodiku, ne dirajte u teritoriju BiH
Foto: Vijesti.ba

Intervju za Tanjug


////////////////////////////


/////////////////////////////

09.10.2019.

ALEKSANDAR VUČIĆ ZASLUŽIO ORDEN CRKVE ZBOG VELIČANJA I NEGIRANJA GENOCIDA - ORDEN CRKVE JE DOBIO I MILORAD DODIK

Vučić je zaslužio orden crkve zbog veličanja i negiranja genocida

Vučić je zaslužio orden crkve zbog veličanja i negiranja genocida

Nevladina organizacija “Žene u crnom” smatra da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić zasluženo dobio orden Svetog Save od strane Srpske pravoslavne crkve jer godinama zajedno slave i veličaju zločine.

“Učinio je velika dela za čitavu Srbiju i njenu budućnost. Bila je ozloglašena među zemljama Evrope i šire, njeni "prijatelji" su je predstavili kao zemlju genocida i svoja nedela pripisali srpskom narodu, što je nažalost prihvaćeno", istakli su iz SPC-a obrazlažući odluku da Vučiću dodjele orden.

“Žene u crnom” ističu da pored toga što slavi zločine, SPC ih i negira, SPC želi Srbiju koja počiva na lažima, zločinima i mitovima, vođenu čvrstom rukom diktatora, u kojoj i njeni službenici imaju svoj "procenat" u dobiti.

“U tim kontekstu orden Aleksandru Vučiću je više nego zaslužen sa njegove strane, 30 godina širenja mržnje, podsticanja na zločine, zavođenje diktature, privatizacija i kriminalizacija države, sve su to vrline u vrijednosnom sistemu SPC”, zaključuju “Žene u crnom”.


Podsjećamo, Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej uručio je sinoć najviše odlikovanje SPC, „Orden Svetog Save Prvog stepena“ predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.


Patrijarh srpski Irinej uručio je Orden Svetog Simeona Mirotočivo članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku.

- Nije Dodik samo večeras sa nama, on je uvijek tu. On diše sa srpskim narodom i za srpstvo. Samo da mu Bog da snage da nastavi, dok je Dodika u Banjaluci biće i Republike Srpske - rekao je patrijarh Irinej.
Istakao je da će poslije Dodika, doći će neki drugi Dodik, koji će služiti interesima srpskog naroda.




(Vijesti.ba)

09.10.2019.

NEGIRANJE ZLOČINA : SUSJEDNI FAŠIZAM U SLUŽBI RAZBIJANJA BOSNE I HERCEGOVINE

Negiranje zločina : Susjedni fašizam u službi razbijanja Bosne i Hercegovine

Evropski sud za ljudska prava iz Strasbourga donio je presudu: „Negiranje holokausta ne spada u slobodu govora.“ Mnoge evropske države poricanje holokausta u svojim zakonodavstvima tumače i sude kao govor mržnje i govorni delikt. Za takav govor ide se u zatvor.

Piše : Ivo Komšić (Analiziraj.ba)

Kod nas, u cijeloj regiji, takav govor se ne sankcionira. Ratne zločine, zločin genocida, zločine protiv čovječnosti, negiraju neki najviši politički i državni funkcioneri. Pored toga, fašisti imaju svoje ulice i trgove, svoje spomenike, svoje historičare, svoje otvorene zagovornike i pristalice. Neofašisti paradiraju ulicama i trgovima u fašističkim uniformama, sa svojim zastavama i simbolima, organiziraju javne smotre i bivake, fašistički pozdravi se proglašavaju dijelom nacionalne tradicije… Povijest se neprestano redefinira i falsificira u državnim medijima i onima koji su pod kontrolom vladajućih nacionalističkih stranaka u susjednim državama, fašizam i zločini koje je počinio pretvaraju se u dio legitimne historiografije. Sloboda govora i demokracija se ne prihvaćaju kao odgovornost, nego kao ideološki prostor za pripremu novih zločina –   sve što se može reći, može se i uraditi. Negiranje zločina je, po neumoljivom dijalektičkom zakonu negacije negacije, afirmacija zločina.

Čak i svaki oblik relativizacije zločina je njegova afirmacija. Nije moguće pozitivno vrednovati fašističke oblike kulture, propagande, društvene ili državne organizacije koji su bili u funkciji fašističke ideologije. U tom slučaju, forma upotrebe tih „unapređenja“ odlučuje o njihovoj suštini. A svjedoci smo kako se reafirmiraju navodni veliki napretci u književnosti, filmskoj industriji, medijima, kako se slave „heroji“ vojnici, razna efikasna oruđa i sl. koji su bili u funkciji fašističke ideologije i etabliranja fašizma kao poretka, kao da je moguće odvojiti njihovu posebitost od funkcija koje su imali.

Legitimno poricanje zločina

Sve se to radi s ciljem da se skine odgovornost za prošlost, i što je jednako važno, da se legitimira poricanje zločina i genocida u našem nedavnom ratu. Jer ako se može govoriti o logorima smrti kao legalnim sabiralištima za neki narod i radnim logorima u Drugom svjetskom ratu, što onda reći o logorima, zločinima i genocidu u našem lokalnom ratu.

Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na zadnjem zasjedanju Generalne skupštine UN-a, i u bilateralnim razgovorima s funkcionerima UN-a, biranim riječima bez vrednovanja, upozorio je na te činjenice. On je doslovce rekao kako „radi partikularnih politika naših susjeda, povremeno smo svjedoci njihovim aktivnostima za ostvarivanje njihovih političkih interesa unutar Bosne i Hercegovine, čime se unosi nemir i proizvodi određena destabilizacija u BiH“. Također, izjavio je da se „kroz javno i političko djelovanje pojedinaca negira zločin genocida nad Srbima, Romima i Jevrejima u Drugom svjetskom ratu u sklopu kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske“, kao što se negira i zločin genocida nad Bošnjacima izvršen u našem nedavnom ratu.

Zločine Drugog svjetskog rata koje je izvršila tadašnja hrvatska država ne bi vrijedilo pominjati kada se na negiranju tih zločina ne bi formiralo današnje javno mnijenje i politika mnogih političkih i nepolitičkih krugova u BiH i u Hrvatskoj, članici Evropske unije, susjednoj državi koja je aktivno bila uključena u rat u BiH. Ta uključenost je suđena u Hagu na Međunarodnom sudu i presuđeno je da su njen predsjednik, glavni vojni zapovjednik i ministar obrane bili na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata protiv BiH i njenih naroda. Rastući neofašizam bode oči ne samo domaćoj javnosti nego i međunarodnoj koja je na to više puta upozoravala. Treba samo otići na neke javne manifestacije u Hrvatskoj, komemorativne ili sportske, skupove vladajuće stranke i nevladinih organizacija koje je podržavaju, ili saslušati propovjedi nekih biskupa i svećenika. Sve se to u valovima prelijeva u BiH, i ne samo da unosi nemir nego ima i razarajuća djelovanja koja se ponekad završavaju ubojstvima. To znaju hrvatski HDZ-ovi zvaničnici, to zna cijela hrvatska javnost jer se to ne zbiva njima iza leđa, a ipak su izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH dočekane kao iznenadni i neočekivani neprijateljski napad na susjednu državu. Reagirala je predsjednica, reagirao je njen ministar inozemnih poslova, blateći najvišeg funkcionera druge države, omalovažavajući ga i odričući mu pravo na govor, prikazujući ga kao privatnu i nelegitimnu osobu. Naravno, pri tome nisu naveli niti jedan argument kojim bi demantirali izrečene tvrdnje. Ostali dio političke javnosti šuti ili ima također neprimjerene i površne reakcije kojima se očito ne želi remetiti već formirano i strukturirano javno mnijenje. Ove reakcije najbolje govore koliko je predsjedavajući Predsjedništva BiH u pravu, koliko su činjenice koje je naveo nesporne i očite.

Reafirmiranje fašizma

Ako bi se njegovim riječima moglo što prigovoriti, nije njihova istinitost, nego nedorečenost i odsustvo vrednovanja ukupnog stanja u susjednim državama u kojima dominantne vladajuće garniture reafirmiraju fašizam i negiraju zločine koji su u ime njihovih država izvršeni u prošlosti i u nedavnom ratu u BiH. On se ponio državnički, ostao je samo na onim činjenicama koje se tiču njegove države, koje direktno zadiru u njeno unutarnje stanje. Zapravo, ne radi se o „javnom i političkom djelovanju pojedinaca“, kako je rekao, nego o sistematskom djelovanju vladajućih struktura susjednih država. Radi se o dugotrajnoj kampanji reafirmacije fašizma i potiskivanja antifašizma kao vrijednosti iz kolektivne svijesti njihovih naroda. Ta kampanja se vodi sa državnog nivoa ideološkim intervencijama u obrazovni sistem, kulturu, nauku, medije, nevladin sektor… Kada bi se radilo o pojedincima, to bi bili incidenti koje bi vlast zakonski sankcionirala. Fašističke ispade na sportskim utakmicama, na trgovima i na raznim drugim javnim manifestacijama ne prave pojedinci.

Također, ne radi se o povremenim upadima u politički prostor BiH i o povremenoj destabilizaciji naše države. Radi se o konstantnoj i upornoj destabilizaciji BiH i miješanju u unutarnje odnose u društvu i državi. Najviši državni funkcioneri iz susjednih država dolaze u BiH kao u svoju državu, bez najava i državnog protokola jer „nema granice“, kako reče nedavno jedan srbijanski ministar. Na razini državnih organa gotovo da nema suradnje, najviši funkcioneri susjednih država izbjegavaju posjete Sarajevu. Ali zato se dolazi u Banjaluku i Mostar kao u svoje dvorište, kao u koloniju. Dojam je da se zapravo ne zna tko je čija ekspozitura: Mostar i Banjaluka Zagrebu i Beogradu ili obrnuto. Treba se samo prisjetiti koliko se premijer Hrvatske stavio u funkciju HDZ-a BiH (Vučić je lukaviji, on, ako ništa, odglumi suzdržanost). Svoje zastupnike u Evropskom parlamentu potpuno je instrumentalizirao i upotrijebio na oblikovanju Deklaracije o BiH kojom se htjelo dobiti evropski legitimitet za razbijačku politiku HDZ-a u BiH. HDZ je u Hrvatskom saboru isforsirao donošenje Deklaracije o položaju Hrvata u BiH, koja je zasnovana na neistinama o BiH, čak i onim povijesnim, sve s ciljem da se opravdaju politika HDZ-a u BiH i njihov savez s najvećim osporavateljem bh. države, Miloradom Dodikom. Ovakvim aktivnostima ne unose se samo „nemir“ i „ određena destabilizacija“ BiH, kako ublaženo govori predsjedavajući Predsjedništva BiH, nego se generira sistematska destabilizacija. Ne radi se o nemiru kao psihičkom stanju, nego o ugrožavanju mira u regionu. Zbog navodne ugroženosti naroda i „neustavnog“ izbornog zakona, HDZ blokira formiranje vlasti na federalnom nivou još od izbora, a Dodik rad državnog parlamenta. Takvi postupci se podržavaju i potiču iz Hrvatske i Srbije da bi se BiH prokazala kao nemoguća i neodrživa država. Ne poštuju se temeljne odluke Dejtonskog sporazuma, koji su potpisali, a koje Bosnu i Hercegovinu definiraju kao suverenu i međunarodno priznatu državu, s demokratskim uređenjem i utvrđenim granicama. Bosni i Hercegovini se neprestano nameće etnonacionalistički koncept vlasti, a demokratske izbore se želi prekrojiti u etničke. O granici s BiH se uopće ne želi razgovarati, nego je susjedi povlače samovoljno. Hrvatska i Srbija se naoružavaju jednostrano i neprestano zveckaju oružjem iako su po Dejtonskom sporazumu obavezne naoružavanje svojih vojski uskladiti i balansirati s BiH, i međusobno. U međuvremenu se BiH predstavlja u svijetu kao prijetnja miru, kao glavni faktor destabilizacije u regionu. Oni svaku pruženu priliku koriste za omalovažavanje i nepriznavanje države BiH.

Negiranje zločina i genocida počinjenih u Drugom svjetskom ratu u NDH ne bi predstavljalo problem kada bi ostalo u granicama Hrvatske. To bi onda bio samo njen problem. Međutim, to se prebacuje preko plota u BiH, to zahvaća i truje naše javno mnijenje kako bi se kod sunarodnika ubio svaki oblik patriotizma prema BiH. Pored toga, to se koristi kao osnova za pravdanje zločina i genocida koji su počinjeni u BiH u zadnjem ratu. Jer ako se može opravdati postojanje fašističke državne tvorevine u Drugom svjetskom ratu, kako se onda ne bi mogle opravdati zločinačke kvazidržavne tvorevine koje su nastale u nedavnom ratu. Jasenovac je hrvatski sindrom zla kao što je Srebrenica srpski. Bez obzira na vremenske distance od događaja koji su dokaz tog zla, oni se u društvenoj podsvijesti održavaju i povremeno izbacuju na površinu. Zlo se uvijek jedno s drugim povezuje i jedno drugo pokušava legitimirati – to je ista struktura svijesti. Zato se dva sindroma zla, iskazana u različitom vremenu, mogu povezati. To što je urađeno Srbima u Jasenovcu ne smeta nacionalističkoj srpskoj politici da se poveže s današnjom nacionalističkom hrvatskom politikom. Zločini koje su počinili u BiH nadilaze njihove međusobne razlike – na jednak način i s istom energičnošću ih negiraju. Nakon presude Haškog suda za Udruženi zločinački poduhvat, Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, izjavio je da je presuda zločinačka, neprihvatljiva i pravno neutemeljena. Identičnu ocjenu presuda Haškog suda ima i Dodik. Kako se dugo može održavati taj sindrom zla, najbolje pokazuju reakcije na konstatacije Milorada Pupovca o stanju u Hrvatskoj. Jasenovac je stanje svijesti, ne samo mjesto genocida, kao i Srebrenica. Pupovac je u vrtlogu te svijesti koja ga guta bez fizičke likvidacije, iako bi ga mnogi odveli na Savu. Demokratska Hrvatska je u defanzivi, nema adekvatan, odlučan i učinkovit odgovor.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, nije problem zbog svoje sadašnje „nelegitimne“ funkcije, nego zbog toga što je svoju politiku legitimirao davno kao borac protiv zločinaca u nedavnom ratu. Znaju oni da je samo njegovo prisustvo u javnosti, posebno međunarodnoj, živo svjedočenje o zločinačkoj politici koja je iz susjedstva vođena prema BiH. On je mogao svoj govor na Generalnoj skupštini UN-a odmumljati i opet bi bio kriv. Njemu se ne želi oduzeti samo legitimitet funkcije nego i legitimitet govora i svjedočenja. On ne bi smio postojati jer je to uznemiravajuće za njih. To je glavni problem za predsjednicu susjedne države i njenog ozarenog ministra inozemnih poslova. Samo postojanje Željka Komšića, i svih drugih Željka, podsjećanje je da su Hrvatska i Srbija u BiH bile do grla u zločinu koji je potvrdio i Haški sud. Na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata bio je Franjo Tuđman, „predsjednik svih Hrvata“, a sa srpske strane Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao egzekutori velikosrpske politike u BiH. To se ne može poreći slaveći ih kao heroje, niti sprati sintagmom „legitimno predstavljanje“. Tuđman je bio legitimni predstavnik svoga naroda, ali je kao takav bio na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata. Karadžić i Mladić su imali gotovo jednodušnu podršku Srba, čast izuzecima, za ono što su činili u BiH. Treba li sada cijele narode poistovjetiti s tim zločnima da bi se njih opravdalo?

Gospodo, hvala, tu vam ulaznicu vraćamo!

09.10.2019.

STAŠA ZAJOVIĆ, ŽENE U CRNOM : : "OTROVOM NACIONALIZMA SE SPRJEČAVA POBUNA"

Staša Zajović, žena u crnom : : “Otrovom nacionalizma se sprječava pobuna”

Jedna od osnivačica Žena u crnom Staša Zajović za DW govori o mirovnom aktivizmu, o aktualnim i bivšim vlastima u Srbiji, o utjecaju Srpske pravoslavne crkve i o stalnom poticanju mržne u regiji.

Deutsche Welle: Povodom Svjetskog dana mira, 21. septembra vlada španjolske pokrajine Navarre uručila Vam je nagradu za mir. Koliko je ta nagrada značajna za Vas i Žene u crnom?

Staša Zajović: Ta nagrada ne samo da je značajno priznanje, nego je i vid zaštite aktivista ove organizacije u zemlji u kojoj smo izloženi svim vrstama demonizacije, pritisaka i progona. U ovoj zemlji su potpuno amnestirani oni koji su nas napadali  i sada nas napadaju. Da nije bilo međunarodnih organizacija kao što je Amnesty International, bilo bi nemoguće sve to izdržati.

Vi ste kao jedna od osnivačica Žena u crnom bili među prvima u Srbiji koji su se otvoreno suprotstavili ratu. Šta je za Vas u ovom trenutku najznačajniji rezultat tog rada ?

Mislim da naš posao nije bio sizifovski, da je sve što smo radili imalo smisla . Postoje istraživanja koja pokazuju da, kada se u Srbiji danas spomene organizacija Žene u crnom , ljudi odmah imaju asocijaciju na Srebrenicu.  Naše akcije učinile su da se o određenim temama ipag govori.

Nepogrešivo se zna čime se bavimo, zna se da se ne mijenjamo i da se ne uklapamo u projektne aranžmane i teme. Imali smo 2.330 akcija na ulici, od kojih je dvije trećine bilo posvećeno suočavanju s ratnim zločinima. Od početka smo imali podršku grupe Škart, Dah teatra i Art klinike. Proizvele smo nove prakse, kao što je feministički pristup pravdi.

Rekli ste da su aktivistice vaše organizacije i danas često izložene napadima. Da li su neki napadi imali sudski epilog?

Od početka smo bili meta napada raznih i državnih i nedržavnih aktera.. Pritisci su bili najrazličitiji – od adminstrativnih zabrana, do fizičkih napada. Ni s padom režima Slobodona Miloševića se nije puno toga u tom smislu promijenilo. Dok je Košutnica bio na vlasti, to je dobilo neki oblik palanačkog moralizma, to su bili oblici javnog sramoćenja koji su kulminirali zabranom našeg mimohoda 8. mart 2008. godine. Te godine se takva zabrana nije desila čak ni u Kabulu.

Gedenken an Völkermord von Srebrenica vor 15 Jahren (picture-alliance/landov)

Žene u crnom stalno podsjećaju na genocid u​​ Srebrenici

Progon se pojačao ponovnim dolaskom na vlast onih koji su vladali i devedesetih godina. Najozbiljniji napad na nas u poslednjih par godina bio je 2014. godine kada je glasnogovornik protuterorističke jedinice MUP-a Radomir Počuča javno pozvao na naš linč, a potom je pred Višim sudom dobio oslobađajuću presudu. Iste godine napadnute smo u Valjevu jer smo obilježavale godišnjicu genocida u Srebrenici. I oni koji su nas tada napali dobili su oslobođajujću presudu.

Vaša organizacija oštro je osudila izjavu crnogoskog mitropolita Amfilohija Radovića iz 2017. kada je on direktno osudio žene koje se odluče na pobačaj. Jedna od Vaših glavnih tema je upravo borba za prava žena. U kom pogledu su žene u Srbiji i regiji danas najugroženije?

Bez obzira na to što je u srpskom parlamentu visok postotak žena, one predstavljaju samo svog vođu, izvode se na ulicu kada se treba obračunati s neposlušnim ženama ili kada treba napasti opoziciju. Ova vlast u ime borbe za ženska prava demonizira opoziciju, a u isto vrijeme ne sankcionira seksualne nasilnike iz svojih redova.

Mnogi intelektualci, javne osobe i novinari kritizirali su Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) jer je devedesetih godina podržavala ratove. Da li i u ovom trenutku netko od predstavnika SPC zloupotrebljava religiju u političke svrhe i kako?

Ovdje se ne zna ko skim upravlja, je li ovo teokratska država. Nije jasno dogovara li se Vučić s patrijarhom o ključnim državnim pitanjima. U sekularnoj državi nijedna vjerska zajednica ne može uticati na politička, obrazovna i zdravstvena pitanja.

Osim toga, predstavnici crkve podržavaju osuđene ratne zločince, kao što je bio slučaj s generalom Vladimirom Lazarevićem (koji je po komandnoj odgovornosti bio osuđen zbog zločina tokom rata na Kosovu, op.red.). I unutar SPC ima čitav niz seksualnih zločina, ali nijedan nije dobio sudski epilog, jer su svi zastarjeli. Sve to ne znači da nema vrlo časnih ljudi unutar Srpske pravoslavne crkve. Mi smo zbog toga i izdale knjigu „Mirovni aktivizam u religijama” i to je za mene važno, jer je mirovnom pokretu značajan doprinos dao dio vjerskih zajednica u Srbiji i regiji.

Vaša organizacija je jedna od onih koje se u Srbiji bore za to da se 11. septembar proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Osim toga vi obilježavate datume zločina bez obzira ko ih je počinio devedesetih godina. Šta mislite o stavovima aktualnih vlasti u Srbiji u odnosu na zločine iz prošlosti? Koliko je vaš aktivizam uticao na prosječnog građanina Srbije?

Demonizacija ne samo organizacije Žena u crnom nego i drugih koje se u Srbiji bore za suočavanje s ratnim zločinima učinila je da se prosječan građanin zainteresuje za ono o čemu govorimo. Imam puno iskustva na terenu i vrlo mi je važno da razgovaram sa što više ljudi. U takvim se razgovorima ljudi vrlo brzo oslobode predrasuda.

Druga je stvar što se mnogi boje osvete i pritisaka. Važno bi bilo o tim temama govoriti u okviru obrazovnog sistema. No to ne možemi mi obaviti, iako imamo puno obrazovnih programa. O tim temama mora se pisati u udžbenicima, iza toga mora stati Akademija za nauku i obrazovanje i svi oni koji su proizveli obrasce kojima opravdavaju ratove i slave ratne zločince. Obični ljudi su jednostavno žrtve manipulacije režima, intelektualaca i medija.

Iako su ratovi u regiji završeni prije više od 20 godina, nacionalistički naboj u Srbiji, BiH i Hrvatskoj i dalje je prisutan. Poražava li Vas takva situacija ili Vam daje još više razloga za nastavljanje angažmana?

09.10.2019.

NERZUK ĆURAK: OPTUŽUJEM

Nerzuk Ćurak: Optužujem



Nerzuk Ćurak: Optužujem

O kraljevima, kraljevićima i prosjacima

Piše: Nerzuk Ćurak

Na međunarodnom tržištu političkih ideja, deklaracije vodećih bosanskohercegovačkih stranaka ne vrijede ni pišljiva boba. Na tržištu Bosne i Hercegovine, čak ni uz najagresivniju kampanju „kupujmo domaće“, političke deklaracije SDA, HDZ-a, SNSD-a, ne mogu se prodati, iako je uključen najveći mogući popust – sniženje svih kriterija. Šta je danas, u institucionalnom smislu, najdalje od stvarnosti u zemlji opasnih deklaracija? Pa najdalje su Republika (SDA), Bosna koje nema (SNSD), treći entitet (HDZ).

No, etnopoduzetnicima iz sva tri nacionalistička registra i nije do prodaje svojih poraženih nacionalromantičarskih proizvoda, već do skretanja pažnje, kako bi politički i ekonomski karteli moći, zaštićeni nacionalizmom kao vrhunskom distrakcijom, nastavili da pljačkom – tim prepoznatljivim ekonomskim instrumentom našeg primitivnog kapitalizma – pretvaraju društvenu svojinu u privatnu, bez bilo kakve potrebe da objasne kako je to imovina koja nije bila ni srpska, ni hrvatska, ni bošnjačka, već i srpska i hrvatska i bošnjačka, postala imovina grupe Srba, Hrvata i Bošnjaka, koji su očuvanje te imovine i stečenih privilegija proglasili vitalnim nacionalnim interesom!

Sjetite se samo raznih PIF-ova, lopovskih investicionih fondova iz vremena poraća, od kojih niko, osim grupe privilegiranih, nije vidio nikakvog hajra, ali zato jesmo vidjeli i svakodnevno vidimo proizvodnju spirale dogovorenog konflikta, kako jadne i korumpirane institucije opljačkanog naroda, uopće (a kako će kao takve) ne bi došle u priliku da nezakonitim proglase sticanje imovine od npr. nekoliko stotina hiljada maraka vrijednosti, za hiljadu, dvije konvertibilnog sitniša.

Prisjetite se onih zgodnih cinika koji su, sa blaženim trijumfalizmom, svoje nove nepokretnosti, dobijene de facto džabe, branili pozivanjem na fiškalizam, koji je u našem tranzicijskom slučaju, apsolutna volja vladajuće kaste pretvorena u zakon. Očuvanje takvog zakona sveti je cilj braće po parama, kako se naši „žuti prsluci“ ne bi ukazali na Poljinama, kako ne bi došli da tok rijeke Radobolje vrate u prirodno stanje ili otmu Laktaše najvećem Srbinu među vihorovima.

Duboko sam svjestan da se složeni svijet međunacionalnih odnosa ne može svesti samo na jednu dimenziju i to onu koja je povezana sa očuvanjem privilegija. Ipak, od iznimne je važnosti prepoznavati taj obrazac kao najvažniji u produkciji nacionalističkog krezublja.

Vladavina najgorih zahtijeva najgoru retoriku u javnom prostoru, kako bi građani različitih nacionalnosti a koji se međusobno ne poznaju, međusobno se mrzili, dok oni koji proizvode takvu retoriku i međusobno se poznaju, piju drugarske kafe i ne pada im na um da se međusobno mrze. Dok za potrebe javnosti odapinju međusobne mrzilačke strijele, oni, budući da nemaju nikakvih principa, samo žele ne izgubiti privilegirani status u visokostratificiranom klasnom društvu u Bosni i Hercegovini. To znači, da, ako nacionalizam, koliko sutra, neće biti dobitna agenda, majstori mraka mogu, s neviđenom nonšalancijom, islamofobiju zamijeniti islamofilijom, bosnofobiju bosnofilijom, kroatofobiju kroatofilijom, srbofobiju srbofilijom, itd, itd…, od sumraka do zore, samo da se ostane na balkonu i više nikada ne siđe u parter.

Indikativan primjer za ovu antropološku fluidnost je tekst, nedavno objavljen na portalu klix.ba a nakon što je SDP u državnom parlamentu inicirao debatu o ustavnim promjenama s ciljem davanja nove političke vrijednosti zgaženom aprilskom paketu ustavnih promjena iz 2006. godine, nakon čijeg se suludog neusvajanja, u Bosni politički više ništa ne dešava, osim svakodnevnog ponavljanja prošlosti. I mada bi ovaj naftalinski pokušaj SDP-a imalo smisla podržati, zato što je aprilskim paketom BiH bila najbliža bitnom konsenzusu nakon rata, ovu epizodu unosim u tekst, ne radi mamuzanja mrtvog konja, već da bih osnažio argumentaciju o nacionalizmu kao profitnoj a ne samo simboličkoj kategoriji, kao trivijalnosti koja se može pustiti niz rijeku, ako to znači očuvanje političke i ekonomske moći.

Tako nas je sarajevski portal u tekstu Kako su Špirić i Majkić govorili o Aprilskom paketu: Ko bi sanjao da ćemo jednog dana imati ovo (objavljeno 23.09.2019.) podsjetio na javno saopćene stavove tih veterana SNSD-ovog institucionalnog nacionalizma, glede aprilskog paketa ustavnih promjena. Dok trinaest godina poslije čitate ta svjedočenja, teško je povjerovati da se radi o istim osobama, motreći njihov današnji politički angažman i retoričke ukrase i u donjim i u gornjim lagama. E pa evo vam Špirića, anno domini 2006-a: “Ja želim da kažem da su ovo radikalni pomaci u reformi Ustava, prema mom viđenju. Radikalni iz razloga jer su imali za cilj da stvore efikasne državne strukture koje će ubrzati put Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama. Ja mislim da je radikalna promjena na reformi Predsjednštva napravljena. Radikalna u izbornom i u suštinskom smislu. Dakle, imamo jasno razgraničene nadležnosti predsjednika i njegovih zamjenika i to je ta adresa koju Brisel želi da vidi u Bosni i Hercegovini. Zašto bi nekome smetalo u ovoj zemlji što će se rotirati s jasnim ovlaštenjima svakih 18 mjeseci? Jel to treba nekoga da uzbuđuje. Meni ne smeta.“

A povratku iz penzije sklona Dušanka Majkić je tih aprilskih dana favorizirala povjerenje među političarima i građanima, uvjerenje da je funkcionalniji ustav jednako funkcionalnija Bosna i Hercegovina i sa profetskom sigurnošću zapitala se: “Imamo li pravo zaustaviti ovu zemlju na putu evropskih integracija? Imamo li pravo da međunarodnoj zajednici, koja je toliko učinila za ovu zemlju, kažemo mi ćemo odlučiti ovako kako mi hoćemo? Mislim da nemamo pravo, suviše truda, novca i svega drugog je završilo u ovoj zemlji da bismo mogli da se ponašamo neodgovorno.”

Danas je umijeće nepostizanje dogovora o političkoj vlasti cool, pa je nacionalizam kurentna roba u zaustavljanju izgradnje države, ali i način očuvanja stečenih pozicija moći nacionalističkih aktera iz sve tri etnonacionalne strukture.

Pričao mi je nedavno jedan visokopozicionirani političar iz državnog parlamenta a koji ima određeni politički kredibilitet i sklonost ka ljudskom a ne etničkom razumijevanju svijeta života, uvjerljivo i bez kalkulacija, koliko političare kao ljude izmijene privilegije i koliko je krucijalni smisao njihovih života povezan sa stalnim ostankom na vlasti: mnogi bivaju nesposobni da žive u parteru, ako izgube vlast, više nisu spremni na dnevnu rutinu tipa baciti smeće ili voziti kola niže klase i slične trice i kučine. Opravdavaju takve primitivne geste stidom: „Ja da bacam smeće, ja da vozim jeftino auto, pa šta će reći ljudi!“ Ljudi jedino mogu takve političare poslati u p.m. i ostati zatečeni cinizmom i moralnim relativizmom izabranih narodnih predstavnika. Ako mislite da pretjerujem u koloritnoj interpretaciji jednog autentičnog nemorala ljudi otuđenih od svakodnevnog života većine građana, onda nam treba biti jasno zašto je mnogima Republika Srpska ili BiH bez entiteta važnije pitanje od postojane i dugotrajne izgradnje sebe kao autentičnog ljudskog bića. Zaboga, čitajte, informišite se, mislite – biti djelotvoran znači imati informaciju.

Nemojte da vas pali ANP kao da je pitanje života i smrti; nemojte da vas do granica infarkta frustrira Dodikovo ubijanje sopstvene države; nemojte da vam Čović svoju življenu laž prodaje kao istinu – čovjek već dvije decenije, gotovo svakodnevno, postojano kano (radoboljska) klisurina, mantra: ne vidim nijedan razlog da koliko sutra ne riješimo naše probleme i tako iz dana u dan, iz godine u godinu i to prolazi kao da smo zombiji, kao da ne primjećujemo da se problemi namjerno ne rješavaju, e da bi prvobitna akumulacija kapitala trajala do Sudnjeg dana; nemojte da vam ideju Republike prodaje stranka čiji predsjednik u intervjuu za TV N1 nedavno kaže: „Ja sam čovjek vjernik. Ja smatram da je Bog sveznajući. Apsolutan. Smatram da se ne može reći ‘Bog sve zna, ali je ovdje malo pogriješio pa ćemo mi popraviti’. Za mene kao vjernika Bog je u pravu, ono što piše u svetoj knjizi za mene je iznad zakona.“

I kao što nema ništa sporno u ovoj izjavi kao individualnom stavu pojedinca, kao vrijednosnom stavu za koji imam puno poštovanje, u sferi politike takve izjave su problematične, jer zakon bi se trebao ticati svih ljudi a za vjernike bi trebao biti božanski instrument, zakon bi trebao jednako „voljeti“ sve ljude, on bi morao biti iznad naših uvjerenja i interpretacija, koji su uvijek naša uvjerenja i naše interpretacije i ne treba ih pripisivati Gospodaru svemira;

Nemojmo da budemo podanici, hajde da budemo građani: da razgovaramo, diskutiramo, proizvodimo nova mišljenja koja našu zajednicu dižu na viši nivo povijesnog razvoja i pokušajmo to raditi bez napada na čovjeka već napadajući njegove argumente, staloženo, jasno, s punim poštovanjem integriteta svake osobnosti.

Na tom putu, na toj nedostupnoj stazi susrećemo i susrešćemo nitkove, doušnike, bijedne ljudske duše, neosobe, koji takođe, imaju priliku i pravo da govore. To nas ne smije pokolebati. I sada bih, mirne duše, mogao da se pozovem na Ajnštajna: “Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.”

Objavio/la haler u 04:30, 0 komentar(a), print, #

09.10.2019.

SPC GLAVNI NEGATOR GENOCIDA I GLAVNI VOĐA NACIONALISTIČKE, ŠOVINISTIČKE I FAŠISTIČKE POLITIKE U SRBIJI

Orden kao zavjet: SPC odlikovala Vučića i Dodika

Orden kao zavjet: SPC odlikovala Vučića i Dodika
Foto:
Irinej ih pohvalio


Image result for karadzic, mladic i spc fotosImage result for karadzic, mladic i spc fotos

Image result for karadzic, mladic i spc fotosImage result for karadzic, mladic i spc fotos

Image result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotosImage result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotosImage result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotosImage result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotos

Image result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotosImage result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotos

Image result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotosImage result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotos

Image result for draza, milosevic, karadzic, mladic, vucic, dodik i irinije fotos
09.10.2019.

KURTI DONOSI POZITIVNI "CUNAMI" , ŽELI DA LJEVICA NA BALKANU PREUZME KLJUČNU ULOGU

Kurti donosi pozitivni "cunami", želi da ljevica na Balkanu preuzme ključnu ulogu

Kurti donosi pozitivni  "cunami", želi da ljevica na Balkanu preuzme ključnu ulogu

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane doc. dr. sci. Zijad Bećirović kazao je u intervjuu za Vijesti.ba kako će pobjedom nove generacije političara na parlamentarnim izborima na Kosovu doći i do promjene političke situacije u ovoj zemlji.

Bećirović je za naš portal komentirao rezultate nedjeljnih izbora i očekivanja od izbornih pobjednika, od kojih se očekuje mnogo u narednom periodu na stvaranju boljih odnosa u regionu, prije svega između Prištine i Beograda.

 

Razgovarao: Haris Ljevo

Kako komentirate rezultate nedjeljnih parlamentarnih izbora na Kosovu?

BEĆIROVIĆ: Kosovom su posljednjih 20 godina vladale političko-kriminalne strukture odnosno nekoliko pojedinaca, koje na Kosovu zovu „zločinci rata“ i „zločinci mira“. Predsjednik Kosova Hashim Thaci zajedno sa albanskim premijerom Edijom Ramom redovno su generirali krize u regionu i tako podsticali druge u regionu da također produciraju krize. Zbog toga je važno da su na proteklim prijevremenim parlamentarnim izborima na Kosovu te politike poražene. Čelnik Demokratske partije Kosova Kadri Veseli najavio je odlazak u opoziciju. Ustvari oni moraju ići pred Specijalni sud za ratne zločine i biti procesuirani, a ne u opoziciju. To mora znati i međunarodna zajednica, a ne koketirati i/ili podržavati kriminalce, zločince i nosioce kriminala i korupcije.

Pobjedu je odnijela jedna nova generacija političara. Kako gledate na to i koliko će to doprinijeti promjeni političke situacije u ovoj zemlji?

BEĆIROVIĆ: To će sasvim sigurno promijeniti situaciju i mnogo toga neće biti kao što je bilo. Važno je da dođe do demontiranja režima Hashima Thacija. To će biti zahtjevan, težak, mukotrpan i neizvjestan proces. Pokret Samoopredjeljenje nije klasična politička stranka nego pokret i morat će doživjeti transformaciju u modernu političku stranku, ako želi da vlada i gradi bolju budućnost Kosova.

Šta ova promjena znači za dijalog između Prištine i Beograda, i šta sada možemo očekivati po tom pitanju?

BEĆIROVIĆ: Bilo bi nepravedno kriviti samo zvaničnu Prištinu ili zvanični Beograd za propast dijaloga. Tu je odgovornost na EU, koja je upropastila dijalog, ali i pojedinih ključnih međunarodnih aktera na Kosovu. Dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine će se nastaviti sa novim posrednikom i jasno definiranim ciljem, a to je pravno obavezujućim sporazumom o normalizaciji odnosa i sa rokom kada on mora biti postignut. Novi visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Španac Josep Borell, je Katalonac, koji se protivi nezavisnosti Katalonije, a uz to Španija ne priznaje nezavisnost Kosova. Da li je on najbolja osoba za posrednika u dijalogu je poprilično otvoreno pitanje.

Šta mislite o lideru Samoopredjeljenja i kandidatu te stranke za premijera Kosova Albinu Kurtiju? O kakvom političaru se radi i kakvu politiku možemo očekivati od njega?

BEĆIROVIĆ: Albin Kurti nema hipoteka kao što imaju dosadašnji čelnici Kosova. Moderan političar i veoma obrazovan. Iskusan. Zna šta treba raditi u interesu građana. On će donijeti jedan pozitivni „cunami“ na političkoj i društvenoj sceni Kosova. On je na čelu Pokreta Samoopredjeljenje, koji je socijaldemokratski pokret. On smatra da ljevica na Balkanu treba da preuzme ulogu da traži odnosno ponudi rješenja o ključnim nacionalnim pitanjima, a to se na ovim prostorima do sada uglavnom prepuštalo desničarima, nerijetko i ekstremistima, (pro)fašistima.

Iz svijeta, posebno SAD-a, već su stigle pohvale građanima Kosova zbog odlučnosti za promjene. Može li Kosovo zaista doživjeti neke velike promjene u skorijem periodu?

BEĆIROVIĆ: Može. Međutim, to će kao što sam već rekao biti jedan mukotrpan i težak posao. On će ponuditi brojne novine, koje će doprinijeti unapređenju situacije na Kosovu, ali i normalizaciji odnosa u regionu. On sasvim sigurno neće biti faktor nestabilnosti kao što je to do sada bilo kosovsko rukovodstvo. Promjene na političkoj sceni Kosova ubrzat će pad albanskog premijera Edija Rame i njegove vlade, i tada će se konačno zaustaviti generiranje kriza, koju su uglavnom producirali Edi Rama i Hashim Thaci, koji više ne bi trebao ostati na poziciji predsjednika Kosova.





(Vijesti.ba)

09.10.2019.

ULOGA TURSKE U ODNOSIMA SRBIJE I BiH

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73813450

Powered by Blogger.ba