MOST: DA LI JE GORE BITI SRBIN U HRVATSKOJ ILI HRVAT U SRBIJI?

Dobrodošli na moj blog
HDZ-ova reakcija ne zavređuje ozbiljniju pažnju, pa je zbog toga vjerovatno i sasvim opravdano izostala Džaferovićeva reakcija. Na koncu, Čovićev HDZ uglavnom papagajski ponavlja teze koje već danima, a i godinama unazad, lansira Dodikov SNSD i njegova medijsko-analitičarska mreža.
U najkraćem, SNSD tvrdi, a HDZ ponavlja kako je Džaferović „kao potpisnik dokumenata za dobijanje državljanstva BiH, pomagao svjetski poznate teroriste, radikaliste i mudžahedine, koji su sudjelovali u jednom od najvećih svjetskih terorističkih napada u kojima su stradali nedužni ljudi”.
Istina koju o časnoj borbi Armije RBiH, ali i agresorima govori Džaferović očigledno je bolna i neprijatna.
Povod za HDZ-ov napad bio je Džaferovićev govor na svečanosti u Bugojnu, u kojem je HVO nazvao agresorskom i zločinačkom vojskom u službi UZP-a. Džaferović nije rekao ništa što već kroz presude nije rekao i Haški sud koji je vojni i politički vrh nekadašnje Herceg-Bosne, osudio za Udruženi zločinački poduhvat.
HDZ se na ovaj način pridružio SNSD-u, čiji kadrovi poput Nikole Špirića godinama uporno i bezuspješno lažima izmijeniti karakter rata. Štovatalji UZP i oni kojima su Karadžić i Mladić heroji, na taj način žele reći kako su se HVO i Vojska RS-a u posljednjem ratu u BiH tobože borili protiv islamskih fundamentalista, džihadista, terorista, mudžahedina, a sve s ciljem i nastojanjem da opravdaju zločine, UZP-ove i na koncu genocid nad bosanskim muslimanima.
Dakako, radi se o odbrani neodbranjivog. Niko ozbiljan, a ni neozbiljan u međunarodnoj ovakvim tezama koje u duetu zastupaju HDZ i SNSD ne pridaje nikakvu pažnju.
Ni jednog mudžahedina nije bilo u Banja Luci 1992. godine ili Ljubuškom i zapadnom dijelu Mostara 1993. godine ali su svi tamošnji muslimani protjerani i uklonjeni su tragovi njihovog vjekovnog postojanja. Mudžahedina nije bilo ni u Podrinju, nego su zvjerski pobijeni i protjerani upravo bosanski muslimani.
Pri tome ne treba zaboraviti ni činjenicu da su neki od mudžahedina prije nego što su došli u BiH ratovali na hrvatskim ratištima sve dok nije došlo do agresije Hrvatske na BiH.
Ko je šta bio i radio u ratu u BiH najbolju ocjenu je dao zapadni civilizovani svijet. Zato neke činjenice treba uporno ponavljati, ponajprije jer su istinite. Datum 9.maj 1995. godine jedan je od najvažnijih datuma u historiji BiH. Dan kada je civilizovani svijet stavio pečat na časnu odbranu Armije RBiH od unutrašnjih i agresora iz Srbije i Hrvatske.
Tada se u Parizu održala vojna parada povodom Dana pobjede i proslave pedesete godišnjice od pobjede nad fašizmom. Tog 9.maja 1995.godine Bosna i Hercegovina je prvi put dobila poziv da učestvuje u vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom. Armija Republike Bosne i Hercegovine učestvovala je na tome veličanstvenom skupu i na taj način dobila priznanje za borbu koju je vodila, te za razliku od drugih vojnih formacija u zaraćenoj Bosni i Hercegovini postala dio evropske antifašističke porodice.
Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine tada je pripala proslavljenom komandatu 41. Mostarske slave i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu. Isti nije nosio zastavu vojske koja je kopala masovne grobnice, otvarala koncentracione logore kao gore navedene, niti je nosio zastavu pod kojom su živi ljudi u srednjevjekovnom maniru spaljivani na lomačama.
Kada se pogleda snimak sa te vojne parade jasno se vidi, da u procesiji, iza zastave Republike Bosne i Hercegovine, odmah ide zastava Ruske Federacije. Zbog čega, to bi danas trebalo pitati Radovana Karadžića i sljedbenike, ispred Ruske zastave nije išla zastave Republike Srpske? Odgovora je mnogo, ali postoji samo jedan. Nije baš najzgodnije se naći u društvu onih koji na Dan pobjede nad fašizmom ispunjavaju sve kriterije fašizma! I Hašku šestorku bi možda danas trebalo pitati zbog čega zastava Herceg- Bosne se nije našla u toj procesiji? Postoji opet samo jedan odgovor. Nije baš najzgodnije se naći u društvu onih koji na Dan pobjede nad fašizmom ispunjavaju sve kriterije fašizma!
Zbog svega toga danas je važno znati gdje je ko bio tog 9.maja 1995.godine, kakav je karakter imala čija borba. To što će ideološki i politički sljedbenici onih koji u Parizu, nimalo slučajno nisu bili prisutni i nakon svega poručiti, da to nije bitno, potpuno je shvatljivo, jer im ni tada nije bilo bitno jesu li dio fašističkog ili antifašističkog svijeta.
I naravno, na kraju sve opet moramo vratiti na početak i reći; Jeste, tačno je. I pripadnici Armije Bosne i Hercegovine su počinili zločine. Za te zločine su odgovarali, i da, premda svi još nisu, treba da odgovaraju. I Saveznici su Drugom svjetskom ratu počinili zločine, ali njihova borba nije bila zločinačka i fašistička.
Protiv istine se ne može. Onima koji je ne žele čuti, ostaje jedino da se služe najbrutalnijim lažima.
(Vijesti.ba)
Senadin Lavić s Fakulteta političkih nauka Sarajevo bio je jedan od uvodničara na današnjoj sesiji Kruga 99 o temi ”Bosanska nacija!?!“. Na upit novinara o govorio je i o jučerašnjem sastanku u Beogradu gdje su se susreli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i lideri stranaka i institucija iz entiteta Republika Srpska, a čiji je povod bio usvojena deklaracija SDA.
U Deklaraciji SDA usvojenoj na Kongresu te stranke, a koja je u javnost procurila nekoliko dana ranije i izazvala oštre reakcije političke javnosti u RS, pored ostalog, navodi da je primarni i dugoročni cilj SDA, usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definisana kao “demokratska, regionalizovana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina s tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i lokalnim, sa glavim gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine”.
Također, u Deklaraciji se navodi da bi izvršnu vlast činili predsjednik države i Vlada Republike Bosne i Hercegovine, a sudsku redovni sudovi s Vrhovnim sudom Republike BiH. Regionalni nivo vlasti činilo bi pet ili više multietničkih regija dok bi lokal činili gradovi i opštine.
“Očigledno je da jednu stvar stalno zanemarujemo, a to je činjenica da je Republika Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine stupila u internacionalni poredak Ujedinjenih nacija. Ta činjenica sprečava i zaustavlja sve njihove aspiracije koje imaju od 19. stoljeća. Nemojte reći da ne postoji bosanska nacija, ona je priznata u svijetu”, kazao je Lavić.
Poručio je da su etnopolitike na Balkanu su došle do zida.
“Šta nam novo nude? Vojne jedinice da ratujemo, da bosanski Srbi idu u Beograd po svoje mišljenje. Zar nije sramota za nas sve da Srbi iz Bosne moraju ići u Beograd tražiti mišljenje od Vučića ili nekoga drugog? bosanski Srbi su bosanski ljudi, naši Srbi, Srbi iz BiH. Ovdje je sve njihovo”, naveo je Lavić.
Lavić je kazao kako pojam bosanska nacija u ovoj društvenopolitičkoj zbilji izaziva brojne kontroverze i smatra da su one oko pojma bosanska nacija fabricirane i zlonamjerne.
(N1)
Pri raspadu Jugoslavije, Parlament Republike BiH je donosio odluku o raspisivanju referenduma o osamostaljenju BiH, slijedeći Sloveniju i Hrvatsku, te zahtjeve međunarodne zajednice. Tada je Radovan Karadžić, ondašnji lider SDS-a, vodeće srpske partije u BiH, a ovdašnji ratni zločinac, zaprijetio s govornice Parlamenta da će legitimno pravo građana odlučivati o sudbini svoje države odvesti BiH u pakao, a jedan narod „možda“ u nestanak. Referendum je izglasan i proveden, i znamo što je slijedilo.
SDA, jedna od političkih stranaka u vlasti, zajedno s SNSD-om i HDZ-om BiH, donijela je na svome Kongresu Programsku deklaraciju. Reakcije na ovu Deklaraciju, s vodeće političke srpske i hrvatske strane, kako iznutra tako i izvana, veoma podsjećaju na ondašnje reakcije prema Referendumu. I sada se tvrdi da će istrajavanje na Deklaraciji odvesti BiH u pakao. Nedostaje prijetnja o eventualnom nestanku naroda. Razumljivo, jer sadašnje i ondašnje prilike nisu iste, ni političke, ni vojne, ni međunarodne. Tada je prijetnja bila utemeljena oružjem koje je JNA, po skrojenom ratnom planu, već bila rasporedila na strateškim tačkama blokade države i gradova. Napad na tekst Deklaracije SDA, retorika koja se koristi, javno mnijenje koje je proizvedeno preko državnih i stranačkih medija, proizveli su društveno stanje koje je slično onome iz devedesetih godina.
Izokrenute perspektive
Sličnost situacije i društvenog stanja je i u tome što se i danas izokreću perspektive i zamjenjuju teze kao i onda. Nije se Jugoslavija raspala zbog referenduma u BiH nego je referendum bio odgovor na raspad Jugoslavije, nije se BiH izdvajala iz Jugoslavije što je bila protiv te države, nego zbog toga što nije htjela biti u velikoj Srbiji kao zamjeni za Jugoslaviju. Nije BiH željela rat i počela rat, nego je ratni plan bio skrojen ranije i BiH je bila napadnuta…
Rezolucija SDA se prikazuje kao uzrok daljnje krize u BiH, kao bomba koja daje za pravo Dodiku i Čoviću da krenu u postupak totalne blokade države i u njenu disoluciju. Kao da se nalazimo na početku, kao da blokada ne traje već godinama, kao da se SNSD i HDZ tek spremaju za donošenje svojih rezolucija. Oni su to davno uradili i samo traže način da to provedu. Galama oko Deklaracije SDA treba da prikrije njihovu stalnu blokadu institucija države i njenog puta ka euroatlantskim integracijama. Napadom na Rezoluciju želi se legitimirati ono što već godinama provode SNSD i HDZ, sa svojim saveznicima.
Pri svemu tome, Rezolucija se ne osporava argumentima, ona se etiketira kao antidržavna, antinarodna jer ugrožava druga dva naroda. Deklaracija je „potpuno neprihvatljiva za opstojnost i stabilnost države BiH.“ Posebno je „neprihvatljiva za Hrvate jer se napušta princip jednakopravnosti svih naroda i građana“. „BiH je jedino moguća kao državna zajednica tri potpuno ravnopravna konstitutivna naroda. Deklaracija je organizirano političko, ideološko i medijsko nasilje“, tvrde iz Čovićevog HNS-a.
A što u Deklaraciji piše, za što se zalaže, o tome ni riječi. Postavlja se pitanje u čemu je problem, da li u programskim principima ili u tome što iza nje stoji stranka SDA. Mnoge opozicijske stranke zadnjih dvadesetak godina zalažu se za iste principe, odbacuju etno-nacionalni koncept uređenja države, žele republiku, građansku i demokratsku državu. SDP BiH je davne 2007. godine pokrenula izradu novog ustava, Ustava Republike BiH. Prijedlog Ustava je izradila ekspertna grupa pravnika koju su činili Sabrija Pojskić (nekadašnji ministar u saveznoj jugoslovenskoj vladi), Davor Vuletić (sadašnji poslanik u Parlamentu Federacije BiH), Faris Fehabović (sadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) i Zvonko Mijan (sadašnji generalni sekretar Ustavnog suda BiH). U članu 1. tog Ustava, Obilježja države, piše:
„Po obliku vladavine država Bosna i Hercegovina je republika. Republika Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu Republika) jest demokratska, socijalna i sekularna država, koja funkcionira na načelu vladavine prava i koja kao najviše vrijednosti svoga ustavnog uređenja proglašava slobodu, pravdu, jednakost i politički pluralizam.
Politički poredak Republike je parlamentarni demokratski sistem.
Svi građani Republike i konstitutivni narodi jednakopravni su i imaju ista prava na cijeloj teritoriji Republike.“
Principi republike
Zašto bi nekome smetali principi republike, građanskog društva, demokratske pravne i sekularne države koja štiti ljudska i nacionalna prava? Sve demokratske države su republike jer je to državna forma koja omogućuje građanima sudjelovati u vlasti i kontrolirati vlast. Takva država omogućuje jednakost među ljudima, svim svojim građanima bez obzira kojem narodu pripadaju, koje su boje, vjeroispovijesti i kulture. U takvom uređenju ne postoji sukob temeljnih ljudskih prava i nacionalnih prava. Taj oblik države uključuje zaštitu kolektivnih prava sve do granice ugroženosti države. Vladavina prava je temelj države tako da su sankcije prema prekršiteljima jednake i pravedne. Nema diskriminacije, nema „naših ljudi“ koji su izvan zakona.
Kome smeta sekularna država, za koju se zalaže Deklaracija? Sve demokratske države, zasnovane na vladavini javnih zakona, sekularne su. Demokratska država mora funkcionirati po tim zakonima, a ne vjerskim. Božji zakoni su za vjernike i država im treba osigurati pravo na vjeru i njeno prakticiranje, ali izvan državnih institucija. Država se ne može prilagođavati vjerskim zakonima jer u njoj onda nema odgovornosti pred javnim zakonima. U Evropi ne postoji niti jedna vjerska država. Zašto sekularizam smeta u BiH ukoliko BiH treba biti dio Evrope?
Naš primarni i dugoročni cilj je usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definirana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina sa tri nivoa vlasti: državni, regionalni i lokalni sa gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine.
Reforma postojećeg Ustava BiH
Podržat ćemo reforme koje su u interesu svih građana Bosne i Hercegovine i koje vode jačanju funkcionalne državne strukture. Sva buduća rješenja moraju zadovoljiti princip pune ravnopravnosti naroda i građana na svakom dijelu države Bosne i Hercegovine.
U prvoj fazi ustavnih reformi podržat ćemo amandmanske promjene postojećeg Ustava Bosne i Hercegovine koje osiguravaju usklađivanje Ustava sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uspostavljanje Vrhovnog suda kao institucije koja će garantirati jednake standarde za sve građane, osiguranje nadležnosti države u onim segmentima koji su uvjet za priključenje Bosne i Hercegovine NATO savezu i Evropskoj uniji, efikasno funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine i eliminiranje blokada u njihovom odlučivanju. Zalagat ćemo se za dosljednu implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nećemo prihvatiti bilo kakve nove podjele, etničke, teritorijalne ili institucionalne. Razmatranje administrativno-teritorijalne reorganizacije Federacije BiH može biti razmatrano isključivo u okviru reorganizacije na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.
Reforma javne uprave
Naš cilj je država u funkciji općeg dobra, a odgovorna i efikasna administracija u službi građana. Kako bi javna uprava mogla još brže i kvalitetnije pružati usluge građanima i privrednim 6 subjektima, neophodan je nastavak reformi kako je to predviđeno strateškim usvojenim dokumentima.
Po njegovim riječima, to je deklaracija koja te bazične stavove, koji su ovaj put izazvali reakciju, ponavlja već četvrti put i do sada nije bilo reakcije.
- Nema ničega u tome što bi trebalo da izazove ovakvu reakciju, osim ako je cilj da se pravi kriza i da se prave reakcije. Jer multietničke regije bazirane na logičnim kriterijima poput saobraćaja, konfiguracije, geografije, mi to ponavljamo odavno i vidimo da je u tome izlaz, da nije dobro etnički dijeliti BiH - kazao je Izetbegović.
Dodao je da su u samoj preamboli Deklaracije kazali da se jedino kroz kompromis i dogovor mogu postići neka nova rješenja.
- Dejtonski mirovni sporazum je sam kazao da će se raditi dopune i niz njih je već urađeno, tako da nije bilo potrebe za ovakvom reakcijom. Dodik je na slične stvari i principe pristao u Prudu prije nekih 15 godina. Republika BiH, mi jesmo republika samo to nemamo u nazivu. Karakteristika uređenja koje jeste republika jeste da birate suverene, da birate čitavu vlast, da to nije monarhija. BiH to po svojoj supstanci jeste, zašto to ne bi imala i u nazivu - naveo je Izetbegović.
Napomenuo je kako ne vidi razlog za reakciju, „osim toga da Milorad Dodik treba svađu sa SDA, da treba da ima problem, da ima razloge da donosi on deklaracije koje zaista jesu opasne za BiH o samostalnosti, vraćanju nadležnosti“.
- Dakle treba mu prepirka, a onda ostali neće da zaostaju - kazao je Izetbegović.
Komentirajući smjenu potpredsjednika Narodne skupštine RS iz bošnjačkog naroda Senada Bratića (SDA), Izetbegović je ocijenio da je to „jedan šamar Bošnjacima i da im se pokazuje ustvari gdje im je mjesto i da se pokušava uvesti autocenzura kod Bošnjaka“.
- Dakle plaća vas RS, ne smijete glasati za nešto što se nama neće svidjeti. Ti ne smiješ imati pravo na mišljenje, ti ne smiješ imati pravo na viziju za koju si kazao u preamboli te deklaracije da ćeš je kompromisom pokušati postići. A mi imamo pravo da isti taj dan donesemo deklaraciju o otcjepljenju, o negiranju Dejtonskog mirovnog sporazuma, mi imamo pravo da vrijeđamo povratnike, da ih nazivamo okupatorima Podrinja, mi imamo pravo da se tako ponašamo i prema vama i prema predstavnicima međunarodne zajednice. Dakle, jedno bahato siledžijsko ponašanje koje će morati prestati - kazao je Izetbegović.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i predsjednik Srpske demokratske stranke Mirko Šarović kazao je da današnji susret u Beogradu nije bio “sastanak istomišljenika”. Komentarišući sastanak u Beogradu sa