Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

08.09.2019.

ARKAN RAŽNATOVIĆ USLIKAN KAKO PLJAČKA BANKU

ARKAN RAŽNATOVIĆ USLIKAN KAKO PLJAČKA BANKU: Šokantne fotografije iz arhiva policije izašle na vidjelo!

Prema podacima Interpola, Arkanova banda je u to vrijeme izvršila dvije uzastopne pljačke u Švedskoj (Šokholm i Geteborg), a potom pobjegla u Holandiju, gdje su i uhapšeni u oktobru iste godine. Od tog momenta o Arkanu se manje-više sve zna, na kraju je optužen za ratne zločine, ali nije izveden pred Tribunal u Hagu jer je 2000. godine ubijen.


alt

Iz arhiva švedske policije objavljene su fotografije s videonadzora opljačkane banke u Švedskoj u septembru 1979. godine. Banku je opljačkala tročlana banda u sastavu: Željko Ražnatović, Karlo Fabijani i Slobodan Kole Kostovski.

Prema podacima Interpola, Arkanova banda je u to vrijeme izvršila dvije uzastopne pljačke u Švedskoj (Štokholm i Geteborg), a potom pobjegla u Holandiju, gdje su i uhapšeni u oktobru iste godine. Od tog momenta o Arkanu se manje-više sve zna, na kraju je optužen za ratne zločine, ali nije izveden pred Tribunal u Hagu jer je 2000. godine ubijen.

Za Karla Fabijanija mnogi tvrde da je ustvari Đovani di Stefano, koji se ranih 90-ih pojavio u Arkanovom društvu u Beogradu kao biznismen sumnjive reputacije, navodni vlasnik studija „Metro Goldwyn Mayer” i tada popularnog Radija Pingvin.

Sada 66-godišnji Kostovski, rođen u Novom Pazaru (Srbija), nastavio je s burnom karijerom bandita. Holandski mediji izvještavaju prošle godine da je pobjegao s odsustva zbog liječenja tokom izdržavanja robije u Brazilu. Tamo su ga osudili na 19 godina zbog krijumčarenja kokaina. Za njim je Interpol raspisao „crveni” nalog za hapšenje.

altaltaltaltalt
08.09.2019.

PROSINEČKI PODNIO OSTAVKU, ŠTA ČEKAJU ČELNICI SAVEZA!?

08.09.2019.

SARAJEVO POLOŽILO DEMOKRATSKI ISPIT: BEZ IJEDNOG INCIDENTA ZAVRŠENA BH. POVORKA PONOSA

SARAJEVO POLOŽILO DEMOKRATSKI ISPIT: Bez ijednog incidenta završena Bh. povorka ponosa

Pjesmom i aplauzima završena je prva Bh. povorka ponosa. U šetnji od Vječne vatre do Trga Bosne i Hercegovine učestvovalo je nekoliko hiljada osoba.



Image result for SARAJEVO POLOŽILO DEMOKRATSKI ISPIT: Bez ijednog incidenta završena Bh. povorka ponosa

Nakon višemjesečnih priprema u Sarajevu je danas održana prva Bh. povorka ponosa. Uz velike mjere sigurnosti povorka je protekla bez ijednog incidenta. Na kraju šetnje bh. umjetnik Damir Imamović otpjevao je sevdalinku Himze Polovine "Snijeg pade na behar na voće".

Na kraju šetnje učesnici su poručili da ova povorka treba da služi kao primjer zaštite prava LGBTI osoba i izrazili nadu da će bh. institucije učiniti sve na zaštiti i pružanju svih prava ovoj populaciji.

"Mi, lezbejke, gejevi, trans osobe se svakog dana borimo za svoje postojanje. Napadaju nas, ne prihvataju, omalovažavaju i tuku", kazao je jedan od članova organizacionog odbora Branko Ćulibrk.

Naveli su da ne postoji institucionalna podrška pravima LGBTI osoba napominjući da je pravo na slobodu izražavanja jedno od ljudskih prava koje je LGBTIQ osobama uskraćeno.

"Sigurnost svakog pojedinca i pojedinke, naš fizički i emocionalni integritet pretpostavka su slobodnog društva. Osvajajući javni prostor osjećamo odgovornost da govorimo o svim potlačenima u bh. društvu", poručio je Ćulibrk.

Lejla Huremović, članica organzacionog odbora prve Bh. povorke ponosa, kazala je da su svjesni da ova povorka neće promijeniti svijet i da postoji puno osoba koji ni danas neće smjeti reće svojima bližnjima ko su, ali i njima ovo povorka daje snagu da se može desiti promjena.

"Danas, više nego ikada do sad mi, lezbejke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne osobe prestajemo biti nevidljive", kazala je Huremović.

Još je kazala da ova povorka neće promijeniti svijet, ali...

"Svjesni smo da ova povorka neće promijeniti svijet i da postoji puno osoba koji ni danas neće smjeti reće svojima bližnjima ko su, ali i njima ovo povorka daje snagu da se može desiti promjena".

Šetnja učesnika prve u Bosni i Hercegovini povorke ponosa LGBTIQ zajednice održala se pod sloganom "Ima izać'“.

Na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine od jutros su raspoređene jake policijske snage zadužene za sigurnosni aspekt događaja, među njima pripadnici antisnajperske jedinice.

Prvu bosanskohercegovačku paradu ponosa proteklih dana deklarativno su podržali iz delegacije Evropske unije u BiH, a na zgradi Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu uoči parade je izvješena zastava duginih boja koja simbolizira prava LGBT zajednice.

08.09.2019.

U SARAJEVU ODRŽANA PRVA BH. POVORKA PONOSA

08.09.2019.

DO KADA ĆE SE TRPITI DODIKOVO OSPORAVANJE BOSNE I HERCEGOVINE

Do kada će se trpiti Dodikovo osporavanje BiH

Do kada će se trpiti Dodikovo osporavanje BiH
Foto: Vijesti.ba

Član Predsjedništva BiH i prvi čovjek SNSD-a Milorad Dodik rekao je preksinoć, otvarajući manifestaciju Dani Srpske u Srbiji, u Beogradu da je RS danas slobodna zajednica srpskog naroda i drugih koji žele u njoj da žive, ponovivši da je RS jedina u BiH samoodrživa.

On je, po ko zna koji put kada gostuje u glavnom gradu Srbije, prisutnima rekao da entitet RS ima sve elemente državnosti i kriterije da bude međunarodno priznata kao država.

Ovakve izjave Dodika su razlog više zašto se mora ići u Strazbur pred Evropski sud za ljudska prava za osporavanje naziva entiteta Republika Srpska jer njen čelni čovjek zanemaruje da su i Bošnjaci i Hrvati ravnopravni sa Srbima na svakom pedlju entiteta Republike Srpske.

Drugo što Dodik zanemaruje u riječima kojima entitet Republiku Srpsku označava kao državu jeste da bi jedna tvorevina bila država potrebno je da pored stanovništva, teritorije i efektivne kontrole nad teritorijom ima i međunarodno priznanje. Jer da nije toga i ISIL bi bio međunarodno priznata država.

Pri tome također Dodik zaboravlja da je entitet Republika Srpska samo entitet u državi Bosni i Hercegovini i da ispravan naziv prema Ustavu Bosne i Hercegovine nije Republika Srpska kako se stalno hoće proturiti već entitet Republika Srpska.

Sumrak civilizacije i početak borbe za opstanak nastao bi kada bi civilizirani svijet dozvolio da tvorevina, koja je presudom najvećeg suda na našoj planeti Internacionalnog Suda Pravde kojeg su 1945. godine stvorile Ujedinjene Nacije u presudi od 26. februara 2007. godine da su vojska i policija dakle institucije Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici, postane nezavisna država. Ta hipoteka učinjenog genocida nikada se neće moći skinuti i prosto je nevjerovatno da su Ujedinjene nacije dvanaest godina nakon presude suda u Hagu koja i njih obavezuje i koje su ga stvorile dozvolile da još uvijek postoji tvorevina odgovorna za genocid. 

Jer nije normalno da postoji odnosno da se ne ukine tvorevina čije su institucije označene kao ogovorne za genocid i čiji je gotovo komletan politički i vojni vrh presuđen od strane Međunarodnog krivičnog tribuna za bivšu Jugoslaviju uključujući i doživotne presude kojima je obuhvaćeni zločin genocida tvorcu i političkom lideru te tvorevine Radovanu Karadžiću i vojnom zapovjedniku Ratku Mladiću.

Pravda ne može biti zadovoljena presudama odgovornih za genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini jer su su svi ti zločini učinjeni u ime stvaranja i postojanja Republike Srpske sve dok sama ta tvorevina kao uzrok i posljedica genocida ne bude deinstalirana, jer su presude Internacionalnog suda u Hagu iznad međunarodnih ugovora i njima se i nište međunarodni ugovori. A učinjenim genocidom u Srebrenici povrijeđena je najjača imperativna norma međunarodnog prava IUS COGENS norma koja na prvom mjestu uključuje zabranu genocida. A u Bečkoj kovenciji o pravu ugovora od 1969. godine prema kojoj sudi i pored ostalog poništava međunarodne ugovore Internacionalni sud pravde u Hagu stoji u članu 53. da je ništav svaki međunaroodni ugovor učinjen uz povredu ove norme.

I umjesto da svaki dan slušamo atake da se uspostavi pravda i ukine tvorevina presuđena kao odgovorna za genocid, prinuđeni smo da slušamo Dodikovo veličanje entiteta Republike Srpske kojeg samoproklamuje u državu uz istovremeno osporavanje i omalovažavanje Bosne i Hercegovine.Tu se postavlja neizbježno pitanje. 
Gdje je crvena linija da bi Visoki predstavnik Valentin Inzcko politički suspendovao i poslao u historiju najveću štetočinu i rušitelja Bosne i Hercegovine oličenog u liku idjelu Milorada Dodika.

Piše: akademik prof.dr.Suad Kurtćehajić

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Portala.


(Vijesti.ba)

08.09.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ : "NEKA SE MILORAD DODIK VIŠE ODLUČI - ILI JE PREDSJEDNIK ILI GROBAR, SUDARIO SE SAM SA SOBOM..."

DODIKU SE DIŽE KOSA NA GLAVI, KOMŠIĆ GA JE UNIŠTIO JEDNOM REČENICOM: "Neka se Dodik više odluči - ili je predsjednik ili GROBAR, sudario se sam sa sobom..."

"Prvo, ovo može ovako napisati samo neko ko se 'sudario sam sa sobom', ko ne živi u ovoj zemlji, ko, po ko zna po koji put, udara na ekonomsku i institucionalnu stabilnost zemlje u kojoj je član tročlanog Predsjedništva. Reći da je zemlja u fazi raspadanja a da to ne ugrožava mir, valjda treba biti poziv na 'mirnu' disoluciju, čerečenje, bez ikakvog otpora, ne pitajući nikoga.


Image result for zeljko komsic foto

Milorad Dodik, baš kao da dolazi iz nekog paralelnog, virtuelnog svijeta ili je to rezultat panike – iz dana u dan sahranjuje Bosnu i Hercegovinu, a obavlja funkciju predsjednika iste te države i za to prima platu i koristi sve benefite koje ta funkcija nosi, saoćili su iz Demokratske fronte i dodali: "Neka se više odluči -  ili je predsjednik ili grobar?".

-Bit će da je prije ovo drugo, u šta se lako uvjeriti čitajući njegov intervju koji je dao Srni. Dodik je izjavio: "BiH jeste u krizi, možda i u fazi raspadanja, ali ona sigurno nije u takvoj situaciji da se može i posumnjati da je ovdje ugrožen mir ili sigurnost i niko nema nijedan relevantan ili ozbiljan pokazatelj da me demantuje" - podsjetili su iz DF-a i dodali:

"Prvo, ovo može ovako napisati samo neko ko se 'sudario sam sa sobom', ko ne živi u ovoj zemlji, ko, po ko zna po koji put, udara na ekonomsku i institucionalnu stabilnost zemlje u kojoj je član tročlanog Predsjedništva. Reći da je zemlja u fazi raspadanja a da to ne ugrožava mir, valjda treba biti poziv na 'mirnu' disoluciju, čerečenje, bez ikakvog otpora, ne pitajući nikoga. Valjda 'telal' ovog projekta, već spomenuti član kolektivnog šefa države, misli da će proći njegova nemoguća misija koju možemo i na ovo svesti: Danas Krim kao dio Rusije, sutra RS kao dio Srbije!".

Iz DF-a ističu da u ovoj zemlji, kakva god da je, ovakav scenario nikada neće proći.

-Ako ni zbog čega, onda zbog međunarodno potvrđene i verifikovane istine koja znači da bez Bosne i Hercegovine nema ni Republike Srpske! "Crvena crta" koju u Dodikovom slučaju mnogi spominju, davno je prekoračena! Hoće li međunarodna zajednica intervenisati, hoće li građani ove zemlje kojima je prekipjelo ovo svakodnevno političko i medijsko "ispipavanje dokle narod može trpjeti" - svoj bunt protiv raspada zemlje početi javno i glasno iskazivati – saznat ćemo ubrzo. Vrijeme istječe, nadamo se i Dodiku i dodicima i sa istočne i zapadne strane ove zemlje! - zaključuju iz DF-a.

08.09.2019.

DRAGAN BURSAĆ : "DALIBOR MAKSIMOVIĆ, KOJI JE 1992. UBIJAO, KLAO I SILOVAO U ZVORNIKU I BRATUNCU, DANAS MIRNO ŽIVI U BEOGRADU"

DRAGAN BURSAĆ: "Dalibor Maksimović, koji je 1992. ubijao, klao i silovao u Zvorniku i Bratuncu, danas mirno živi u Beogradu"

"Ti, ti i ti...", bira nišanom "kalašnjikova" trojicu ljudi. I zna šta mu je činiti odmah nakon toga - uperi pušku u preostalu masu straha i mesa, da se neko pobunio ne bi


Image result for DRAGAN BURSAĆ: "Dalibor Maksimović, koji je 1992. ubijao, klao i silovao u Zvorniku i Bratuncu, danas mirno živi u Beogradu"

Dalibor je rođen na Dan Republike, na dan zemlje koje više nema, 29. novembra 1972. godine. Dalibor je pun života na dan 9. maj 1992. godine. Ima nepunih 20 godina, ima snagu, silu, ima oružje i ima onu klicu mržnje tako prijeko potrebnu da se napravi zlo. Ali, zlo ne dolazi samo i zlo se mora isplanirati i organizovati, piše Dragan Bursać za Al Jazeera Balkans.

Sve to zna Dalibor Maksimović Dačo tog poslijepodneva ‘92. dok u bratunačkom mjestu Repovac gleda grupu civila Bošnjaka kako se tisakju u smrtnom strahu na nekakvoj utrini. Gleda ih, a iz očiju mu isijava ona mržnja, ono ništenje. Ovako su bezopasni, misli se za sebe Dačo, a opet, to su Turci, nije im vjerovati. I na kraju, krajeva nije mu prvi put. Radio je to u aprilu u Zvorniku…

Prilazi onim jadnim ljudima, što se, kao ovce, zbijaju jedni uz druge, gleda ih i osjeća nalet adrenalina, koji samo podjaruje ono zlo u njemu. Taj čas, taj tren, pod nebom Bratunca, negdje na kraju svijeta, ironično, na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja, odvija se restaruracija fašizma. Baš od čovjeka koji je rođen na Dan umiruće zemlje.

Kad možeš, uništi cijelu lozu

 

“Ti, ti i ti…”, bira nišanom “kalašnjikova” trojicu ljudi. I zna šta mu je činiti odmah nakon toga – uperi pušku u preostalu masu straha i mesa, da se neko pobunio ne bi. Tako mu je lakše odvojiti žrtve. Tako je radio i u Zvorniku. Ne može biti drugačije ovdje, u Bratuncu. To su balije, a balije treba ionako sve pobiti, misli se u sebi. Dačo bira ovu trojicu. Baš za sebe i baš po sebi.

Gura ispred sebe rođake Husu, Nezira i Omera Salkića. Nekako mu se čini da je zlu najkrosniji kad ubija porodice, kad uništava čitavu lozu. A opet, ne može baš sve sam. Zove svoja dva kamarada četnika, pripadnika Vojske Republike Srpske, da mu pomognu. Samo puškama da pripaze dok izvodi ovu trojicu Salkića. Boji se, neki će mu balija pobjeći, pa će se ratne kolege po zlu i ubistvima smijati. To sebi ne smije dozvoliti.

Gura tako Dačo drhtave figure Salkića iza prikloce šlepera, koja je parkirana baš tu, na uzvisini repovačkoj. Postroji ih iza prikolice i gleda u njih. Tresu se, ruke im iznad glave, žicom vezane, pa se od grozinice i tremora ona žica još više usijeca u ruke ljudske, dok krv pišti i slijava se sa ruku na potiljak i niže curi po vratu. Sve to vidi Dačo i osjeća se moćno.

Eto, dao im je još koji tren, konstatuje u sebi Dalibor i povuče obarač. Reski zvuk, onaj miris baruta, kratki jauk, pa opet miris baruta. Salkići leže mrtvi pod prikolicom. Eto, to je to, koliko može biti jednostavno, a opet korisno i lako pobiti Turke, mantra monstrum. No, zvuk jauka, za čudo, ne prekida se. To onaj Huso, još živ, pokazuje da puška nije svetinja. Diše i miče se. Kao da mu ništa nije.

Kad zataji puška, tu je nož

Dačo-monstrum repetira pušku još jednom. A onda brzo zastade. Došlo je vrijeme da se i ja pokažem, struji mu kroz pulisrajući mozak. Prstima pređe preko korica noža koji mu je sve vrijeme bio za pojasom. Od Zvornika je beskoristan ovaj nož, a sad će da radi. Sad će se pokazati ko je pravi četnik, Dačo, govori ono zlo iz njega. Puškom može svako, ali ovo, ovo, urla mu utroba.

I sve je kao u filmu: i nož, i Huso, koji se otima, i koljač Dačko, koji prilazi ranjenom čovjeku sa leđa, drži mu glavu zabačenu unazad, vrat isturen, Adamova jabučica nabubrila od bola, stresa i straha. I onaj trzaj zgloba, i ona usjekotina u vratu, i vrela krv i život Husin, koji se izmiče tu pod njegovim rukama i curi preko noža sa krvlju dole na zemlju bratunačku.

A bio je Dan pobjede, 9. maj, i ubijeni su Salkići, ubio ih je Dačo od 20 godina. Sad je posve svoj, pribran, sa nešto krvi na rukama, sad je viđeniji u očima svojih kolega četnika, sad je ubio još tri nedužna čovjeka… A podne je tek prošlo!

Negdje oko dva sata, svega sat vremena nakon egzekucije, Dalibor Maksimović Dačo sjedi u automobilu sa još nekoliko četnika i prati autobus preduzeća “Vihor” iz Bratunca. Mjesto Glogova. Gleda kako na nekoj okuci autobus staje i kako u njega utrčava majka sa troje djece. Za njima čovjek, otac djece, pokušava da uđe u isti autobus.

Dačo dodaje gas i tu je, pred autobusom. Gleda, brzo poput kurjaka, i računa: majka možda i uđe, ali ovaj balija, ovaj Mujo Šaćirović, neće. Iskače Dalibor iz auta i opet rafal. Ovaj put u gornji dio tijela, odmah. Mujo pada i umire. Sve je lako nakon klanja, ovo i nije neko ubisto, misli se koljač Dačo.

Suze i urlici silovanih svjedokinja

Samo, dan je kratak, a treba činiti još zla. I još. Sjeda Dalibor u automobil, onako krvav, i odlazi u mjesto Repovac. Tu, zajedno sa svojim kamaradom, četnikom, pripadnikom VRS-a, gura u kola svjedokinje VS-1 i VS-2. Žene vrište, otimaju se, Dačo ih udara kundakom, smije se i to ga dodatno uzbuđuje. Pravac šuma iznad Milića. Tamo je prvi put silovao. Silovao je svjedokinju VS-1, dok su joj se suze i urlici stapali u jedno. Onda je dvije žene odveo svojoj kući u Miliće, zaključao ih u jednu sobu i tokom noći opet i opet silovao…

U jednom danu. Toliko zla. U jednom jedinom danu! Tako je Dačo koljač, rođen na Dan Republike, proveo Dan pobjede, 9. maj 1992. godine, u okolini Bratunca.

A danas, danas u 2019. godini, Dalibor Maksimović je stanovnik Beograda, državljanin Srbije, koji se poigrava sa nespretnim i nesretnim sudskim sistemom. Proces protiv njega vodi se od 2015. godine. Jalov proces u sistemu koji ga ne želi osuditi. U tom kafkijanskom pravnom svijetu, u kome zločinac gotovo nikad ne bude kažnjen, treba izdvojiti sljedeće – Sud je dokumentaciju Tužilaštva smatrao nepotpunom, zato što nema potvrde da je, primjerce, porodica Salkić nestala, iako postoje izvađeni umrli listovi (sic!)

Amor Mašović za RSE o svemu ovome kaže: “Naravno, presuda, odnosno njeno obrazloženje, bit će uvjerljivije ukoliko, uz iskaze svjedoka, imate još i potvrdu da je osoba i 25 godina nakon izvršenog zločina i dalje nestala osoba. Ali, to ne može utjecati na presuđujuće na činjenicu da li je zločin izvršen ili nije.”

Ne može uticati, ali presude (još uvijek) nema. Ne može uticati, ali je Dalibor Maksimović bio slobodan čovjek sve ovo vrijeme, dok se za kosti mnogih od njegovih žrtava ni danas ne zna. Ne može uticati, ali se presuda godinama odlaže. I opet novi rok – 23. septembar, nakon junskog, julskog i ostalih propalih rokova. Porodice odavno nemaju čak ni duhovnu satisfakciju, a mnogi od svjedoka su odavno pod zemljom.

A danas je samo zločinac živ…

Nego, pitate se, zašto se koljač Dačo prisjećao aprila ‘92 i Zvornika? Jednostavno, tad je počeo ubijati. Tada je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane Milići, u Karakaju počinio ubistva u objektu “Standard”, u kojem je na spratu bila stacionirana “srpska stanica javne bezbjednosti Zvornik”, a u prizemlju vojna jedinica iz Milića, takozvana Milićka četa.

Dalibor Maksimović je tada počeo svoj pir. Obučen u svježe novu maskirnu uniformu i naoružan automatskom puškom, istom onom koja je mjesec dana kasnije sijala smrt po Bratuncu, a sve u prisustvu drugih pripadnika svoje jedinice, ubio više civila bošnjačke nacionalnosti. Tijela tih ubijenih civila pronađena su 2003. godine u masovnoj grobnici Kazanbašča kod Zvornika.

To vam je Dalibor Maksimović Dačo, pripadnik VRS-a, koljač, silovatelj i ubica, rođen na Dan Republike, ubijao na Dan pobjede, kažnjen nikada. Jeste li pročitali tekst do kraja? E, sad dobro promislite – jedina živa, nepovrijeđena ili nekažnjena osoba u cijelom tekstu je Dalibor Maksimović Dačo. Mislite o tome!

08.09.2019.

ČEDOMIR PETROVIĆ: PREDSJEDNIČE, NE ŠIRITE RADIKALSKU FRUSTRIRANOST

08.09.2019.

DO KADA ĆE SE TRPITI DODIKOVO OSPORAVANJE BOSNE I HERCEGOVINE



Do kada će se trpiti Dodikovo osporavanje BiH


///////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////

/////////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73806576

Powered by Blogger.ba