Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.08.2019.

OTKAZANA SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA O MANDATARU VIJEĆA MINISTARA BiH

27.08.2019.

DODIKOVU REZOLUCIJU NSRS O VOJNOJ NEUTRALNOSTI STAVITI VAN SNAGE

Terzić: Rezoluciju NSRS o vojnoj neutralnosti staviti van snage

Terzić: Rezoluciju NSRS o vojnoj neutralnosti staviti van snage
Foto: Vijesti.ba

Politički analitičar Almir Terzić smatra kako su male šanse da će današnja sjednica kolektivnog šefa države rezultirati okončanjem političke krize u BiH čiji su građani taoci razmirica političara deset mjeseci nakon Općih izbora.

Ukoliko uslov za imenovanje mandatara na današnjoj sjednici Predsjedništva BiH ostane usvajanje Prvog godišnjeg nacionalnog programa (ANP) BiH za NATO, Terzić je mišljenja kako će se vjerovatno tome usprotiviti član Predsjedništva BiH iz RS Milorad Dodik.

- Naime, Dodiku je posve jasno da, sve dok postoji Rezolucija Narodne skupštine RS (NSRS) o vojnoj neutralnosti tog entiteta, usvajanje ANP-a se može protumačiti kao njegovo djelovanje suprotno stavovima NSRS, odnosno interesa RS. Mislim da bi takav njegov stav - podršku ANP-u - opozicija u RS - prvenstveno SDS i PDP, iskoristila u tom smjeru - kaže Terzić za Vijesti.ba.

Istovremeno, nastavlja naš sagovornik, ponašanje SDS-a i PDP-a krajnje je licemjerno jer su i njihovi poslanici u NSRS podržali Rezoluciju, a ministri osam mjeseci u Vijeću ministara BiH blokiraju usvajanje ANP-a.

- Dakle, ono što ne žele SDS i PDP, pokušavaju da prebace na Dodika i SNSD. Stoga je postojanje Rezolucije NSRS veliki balast za BiH i treba je što prije staviti van snage kako bi se procesi otkočili - navodi Terzić.




S obzirom na postojeće stanje, ovaj analitičar ističe kako se boji da će se politička kriza u BiH prenijeti i na četvrti kvartal ove godine, s tim što bi njen intenzitet u tom periodu mogao biti sve jači.

- Treba jasno reći da su na djelu flagrantna kršenja Ustava BiH i zakona. Naime, Ustavom BiH jasno je propisano da se Parlamentarna skupština BiH treba konstituisati u roku od 30 dana, a mi ni deset mjeseci nakon toga nemamo imenovana parlamentarna radna tijela i delegacije pri međunarodnim organizacijama - rekao je Terzić.

Istovremeno, dodaje, krši se Zakon o Vijeću ministara BiH jer je u njemu jasno navedeno da će Predsjedništvo BiH imenovati mandatara za sastav Vijeća ministara najkasnije 15 dana nakon održavanja konstituirajuće sjednice Predstavničkog doma PSBiH.

- Postavlja se pitanje zašto se tek prije neki dan zatražila informacija o provjeri kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Šta da je to učinio Dodik u proteklih osam mjeseci? Kako bi se to dočekalo - kao njegova samovolja ili pokušaj protuustavnog i protuzakonitog djelovanja - pita se Terzić.

Naglašava da je mnogo otvorenih pitanja, ali i kako je očito da su tumačenja dvostruka.

- Jasno je, stoga, da već mjesecima živimo u potpunoj pravnoj anarhiji, gdje se institucije BiH ne pridržavaju ustavnih i zakonskih odredbi, niti ih provode. To može, a već ima ozbiljne posljedice za BiH. Krajnji rok za prevazilaženje krize je 31. decembar ove godine, jer ako Parlamentarna skupština BiH do tada ne usvoji odluku o izvršenju budžeta kroz odluke o privremenom finansiranju, od 1. januara 2020. mogli bismo se naći u potpunoj finansijskoj blokadi - zaključuje Terzić u razgovoru za Vijesti.ba.

D.K.

(Vijesti.ba)


//////////////////////////////

27.08.2019.

KARL BILDT I NJEGOV MAJSTORLUK PROTIV BiH U DEJTONU

Bildtov majstorluk u Daytonu


26.8.2019.


Bildtov majstorluk u Daytonu

foto screenshot Bildt – Milošević

Na žalost Bosna i Hercegovina je platila isuviše visoku cijenu svoje zablude, slijepo vjerujući međunarodnoj zajednici da je vode najiskusniji i visokomoralni svijetski političari. Svojom politikom Karl Bildt se postavio na stranu dželata da bi nakon svog internacinalnog angažmana bio više puta i nagrađivan od iste, licemjerne međunarodne zajednice. Na prestižnom Cambridge Univerzitetu je marta 2005. studentima je održao 7 lekcija na temu „kako se gradi država poslije oružanog konflikta“.  Aferim na majstorluku Karl!

15. jula ove godine Karl (Carl) Bildt, švedski političar, bivši premijer i član jedne od navećih švedskih stranaka ”Mederati” je proslavio svoj 70-ti rođendan. 15. jula 1995. kao Visoki predstavnik Ujedinjenih Nacija (UN) Bildt je svoj 43 rođendan obilježavao na “radnom” ručku sa ratnim zločincima Slobodanom Miloševićem i Ratkom Mladićem, dok je u Srebrenici u srcu Evrope trajao najveći genocid nakon završetka II. svjetskog rata. Često se za Karla Bildta zna reći kao političara koji umišlja da ima više uticaja nego što ga u stvari ima, ”medium size dog with big dog attitude”.

Karl Bildt poznato je ime na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini (BiH). Svoj politički ugled i renome je u najvećoj mjeri gradio na internacionalnoj sceni, posebno u toku svoje karijere kao Visoki  predstavnik u Bosni i Hercegovini,  za vrijeme rata 1992-1995. U samoj švedskoj javnosti postoji jedan mit po kojem je Bildt trasirao put ka miru na Balkanu. Mi koji dolazimo sa Balkana vrlo dobro znamo da je to laž. Bildtova politika je doživjela snažnu kritiku međunarodne zajednice a u posljednje vrijeme je sve veća kritika i švedske javnosti. Markus Balazs Göransson, doktor internacionalne politike i vojnonaučni lektora prestižne Visoke odbrambene škole (Försvarshögskolan), je jedan  od zagovornika ponovog preispitativanja Bildtove uloge u međunarodnom angažmanu u BiH.

Poznato je da je Bildt podržao oružani embargo na uvoz naoružanja u BiH, iako je jedna legalna i međunarodno priznata vlada u BiH vodila odbrambeni rat i  prema važećim konvencijama Ujedinjenih nacija imala pravo na samoodbranu. Bildtova podrška embargu na oružje je bila omča oko vrata koja je prijetila da BiH zauvjek nestane. Embargo je impicitno vodio očuvanju vojne premoći agresora i tadašnje vojske RSa koje su vodile osvajački rat sa ciljem stvaranja velike Srbije.

Kao što se zna Bildt i njegova Vlada podržali su mirovni plan u Daytonu, Ohajo koji se temeljio na etničkoj podjeli BiH i priznavanju teritorijalnih osvajanja uz pomoć vojne sile, masovnih zločina i silovanja, etničkog čišćenja, genocida i dugih sistematskih zločina. Taj plan je 2016., u jednom novinskom članku (Uppsalla nya tidning) Bildt nazvao „jako teškim, komplikovanim i za mnoge bolnim političkim kompromisom“ bez da je i jednu riječ posvetio pitanjima pravde ili što on znači za mogućnost povratka protjeranih u njihove domove te izgledima za pomirenje u Bosni i Hercegovini.

Britanski historičar Marko Atilla Hoare opisao je Bildta „glavnim protagonistom koji se aktivno suprostavljao svakom pokušaju oružane intervencije na snage bosanskih Srba“. Posebno se ističe Bildtova licimjernost o već gore pomenutom „radnom“ sastanaku sa ratnim zločincom Ratkom Mladićem, samo nekoliko dana nakon pada Srebrenice. Bildt je prihvatio Mladićevo obećanje da će se  Crvenom Krstu odobriti pristup zarobljenim muškarcima i dječacima u Srebrenici iako se znalo da ratni zločinac nikad nije održao svoje obećanje te da genocid traje u svom punom intenzitetu.

Nakon svog angažmana u Bosni i Hercegovini Bildt je nastavio da zloupotrebljava ratne činjenice često ih mistificirajući sa ciljem kako bi se umanjio broj žrtava, te okrivili drugi za počinjene zločine. U svojim memoarima „Misija mira“ (Uppdrag fred),  Bildt tvrdi kako je „oko 3000  ljudi pogubljeno dok je 4000 izgubilo živote u borbenim dejstvima“. Bildt takođe optužuje Armiju BiH zbog toga što nije „pružila snažniju odbranu kad je grad pao“. U novinskom članku datom prestižnom švedskom listu Večernja novina (Aftonbladet), od 9. jula 2015. on piše: “Moja percepcija je da bi jedna robusnija odbrana na zemlji, sa velikom vjerovatnoćom, dovela do uspješnije odbrane grada. To važi kako za slabo nauružane snage UN holandskog bataljona tako i bosanskih oružanih snaga koji su se nalazili u enklavi.“ Ono što je Bildt prešutio je prije svega da su slabosti odbrane enklave Srebrenica upravo proizilazile iz slabe naoružanosti i opremljenosti Armije BiH kao posljedice embarga na oružje za koje se Bildt tako zdušno zalagao kao državni ministar Švedske.

Karl Bildt je bez sumnje presona non grata u BiH. Prisustvujući komemorativnoj ceremoniji  obilježavanja godišnjice stradanja bh. žrtava rata 2012. godine u Sarajevu, Florence Hartman se sa pravom otvoreno pobunila njegovom prisustvu. „Bildt ne zaslužuje da bude među nama“, uzviknula je.

Takođe nekadašnji generalni sekretar UN Kofi Annan je osudio politiku koju je Bildt vodio. U jednom raportu o masakru u Srebrenici iz 1999. Annan piše „embargo na oružje je samo zamrznuo i produžio oružani sukob u bivšoj Jugoslaviji. On je zadržao srpsku vojnu premoć te oduzeo pravo Republici Bosni i Hercegovini na samoodbranu u skladu sa UN konvencijama“.

Sve više kritičkih glasova danas dolazi i iz Bildtove vlastite partije „Moderata“, koja se pod Bildtovim vodstvom stavila na pogrešnu stranu historije tokom rata u BiH.

Na žalost Bosna i Hercegovina je platila isuviše visoku cijenu svoje zablude, slijepo vjerujući međunarodnoj zajednici da je vode najiskusniji i visokomoralni svijetski političari. Svojom politikom Karl Bildt se postavio na stranu dželata da bi nakon svog internacinalnog angažmana bio više puta i nagrađivan od iste, licemjerne međunarodne zajednice. Na prestižnom Cambridge Univerzitetu je marta 2005. studentima je održao 7 lekcija na temu „kako se gradi država poslije oružanog konflikta“. Aferim na majstorluku Karl!

27.08.2019.

DINO MUSTAFIĆ: ČETVRTO PISMO IZ SARAJEVA

Dino Mustafić : Četvrto pismo iz Sarajeva

Jedan od gradskih mitova koji se generacijski preuzima kod Sarajlija jeste kako raja ne voli napuhane vrijednosti i ne respektuje zvijezde. Nažalost, mnogi uistinu vrijedni i značajni ljudi Sarajeva više nisu na ovome svijetu, a iza njih je ostalo gorko pitanje kako im se taj grad odužio za sve što su nam darovali.

Piše : Dino Mustafić (Tačno)

S druge strane, oni živi, dobro je da ih i dalje ima respektabilan broj, imaju dovoljno pameti, mjere, ukusa i gradskog odgoja, da sami sebe ne smatraju veličinama niti zvijezdama.

Hroničar Sarajeva Valerijan Žujo tvrdi kako je paradoksalno, da niti u jednom razdoblju, Sarajlije nisu bile dorasle svom gradu. Objašnjava to time što je svaka generacija stanovnika ovog neuporedivog grada “zarobljena u vlastitu vremensku kapsulu i na svijet gleda kroz prozorčić ili kakav uzak procijep. A, Sarajevo je ukupnost svih zbivanja, mirisa i okusa ono je zbir i onoga što jest i onoga što je bilo”, poentira pjesnik Žujo – kako Sarajevo nema mana, ali Sarajlije imaju nedostataka.

Kako god, svi problemi nestanu prilikom velikih događaja poput SFF-a, kada sve izgleda čarobno i lepršavo, dizajnirano i metropolski. Sarajevo je i poznato po svom gostoljubljivom i otvorenom karakteru koji impresionira svakog gosta, pa se zaljubi u grad na prvi pogled prepoznavši na izvjestan način Evropu u malom, u minijaturi, gdje su koncentrisane evropske vrijednosti kosmopolitizma. Sarajevska bajka traje sedam dana, što je prava šteta, jer da je pameti tako bi bilo svaki dan i mimo festivalskog kalendara. Ove godine se organizirao i kulturni bonus pa je uz podršku Grada, Opštine i Kantona upriličen i spektakularni koncert Gorana Bregovića “Tri pisma iz Sarajeva” koji se radi vremenskih prilika preselio sa impozantne Bijele Tabije u Skenderiju. I tu bih se želio vratiti na početak teksta o vrijednim sugrađanima koje za života ne cijenimo dovoljno, jer među njima je sigurno i umjetnik, pravi pjesnik “okamenjene muzike” u arhitekturi Zlatko Ugljen, koji je izradio veličanstvenu maketu rekonstrukcije Bijele Tabije, ovog iznimno dragocjenog kulturnog objekta sa kojeg se vidi “cijelo Sarajevo”, kako je to lucidno primjetio i Bregović u izjavi povodom koncerta. Godinama taj arhitektonski projekat kupi prašinu u ladicama političkih birokrata baš kao i izvrstan nacrt rekonstrukcije Bosanskog kulturnog centra kojeg je izradio nedavno preminuli akademik, arhitekta Ivan Štraus. A šta bi pogled sa Tabije na “cijelo Sarajevo” mogao još otkriti?

Kako se godinama devastira grad, trajno se mijenjanju duhovno i fizički naše ulice i trgovi monstruoznim i sklepanim zgradama, shopping centrima, bez urbanističkog reda i smisla, bez vizije i koncepta. Političke moćnike nije briga što misli struka, važan je novi projekat poput novog betona u Hastahana parku iniciranog od načelnika opštine Centar. To je još jedna priča o bahatosti vlasti koja se po ko zna koji put treba ugraditi i namiriti svoje potomstvo. Godinama se nije ugradila niti jedna cigla za novo pozorište ili galeriju, a kulturni objekti su pretvoreni u pivnice.

Možda gradonačelnik Skaka i nema svijesti koliko njegova ponuda sa milionima maraka o naručenom projektu za budući film o opsadi Sarajeva zvuči osobnom neukošću, ali takve bizarne i trivijalne izjave ilustruju kako se kultura i umjetnost doživljava isključivo konzumeristički kao narudžba ćevapa “deset u pola”. Godinama traje proces dekultiviranja grada pa se i uđiđana, dotjerana Vijećnica, iznajmljuje najviše za vjenčanja i pretvara u sterilni, komercijalni objekt za poslovne evente. Sve je to na fonu kulture kao kreativne industrije, neoliberalni termin kojim se šicaju političari jer tako zvuče cool i pametno. Za takav model koji se zasniva na monetizaciji kulturne produkcije i čini dostupnim kulturne sadržaje samo bogatim slojevima društva koji imaju nešto skupo za obući kada prošetaju bosanskim ćilimom jako su se založili i čelnici Kantona Sarajevo na upriličenoj press konferenciji. Nije na takav medijski odjek naišla vrlo depresivna i tačna izjava rediteljice Ines Tanović čijim je filmom i otvoren 25 SFF u kojem kaže: “Zemlja smo s najboljim filmovima, a najmanjim budžetima za njih”.

Buđenje iz festivalskog zanosa o širini i toleranciji grada za sve došlo je od novoformirane partije Narod i pravda koje poziva organizatore prve Povorke ponosa pod sloganom “Ima izaći” da odustanu od protestne šetnje za prava LGBT populacije. Umjesto emancipatorske i bezuslovne podrške što je jedini ispravni moralni i politički stav stranke kantonalne vlasti koja se retorički zalaže za reforme, stranačko saopštenje je sramotna diskriminacija LGBT građana, nastavak politike nasilja prema manjinskim i ustavom zagarantovanim ljudskim pravima.

Predstavljanje stranačkih interesa kroz populističku retoriku kao da je riječ o nacionalnom interesu, tako što ćete se zalagati za zabrane koje se odnose na privatni život pojedinaca, nametanje „ispravnog“ morala, negiranje multikulturalizma i povratak tradicionalnim vrijednostima jeste neokonzervativni duh koji je zagospodario Sarajevom i kojeg nijedan festivalski make up ne može sakriti. Riječ je o neokonzervativizmu koji prema potrebi, odnosno u cilju ostvarivanja nečijih političkih interesa, iz raznih ideologija uzima i mijenja kako mu je nešto u nekom trenutku potrebno. U jednom trenutku im odgovara religija, u drugom lokalni patriotizam, u trećem socijalna osjetljivost i tako u krug, sve konfuzno i stoga pogodno za manipulaciju masama. Konzervativizam uvijek pokušava negirati jedan dio historije i to onaj savremeniji, koristi savremenu tehnologiju i nove medije, mimikrično se maskira u novo odijelo, a istovremeno društvo želi vratiti koji vijek unatrag.

S toga i ne čudi što se i Bregović u ekumensko-muzičkom konceptu inspirisao “mitskom” pričom koju je čuo od reporterke CNN-a kako u Jerusalemu svaki dan dolazi stari Jevrej ispred Zida plača da se moli. Kada  ga je upitala šta govori Bogu, odgovorio je da govori kako ratovi između jevreja, kršćana i muslimana trebaju prestati i da naša djeca trebaju živjeti u miru. Ona ga je pitala “I?”, a on je odgovorio da ima osjećaj kao da govori zidu”.

Bregović na sreću nije bio pred egzistencijalnim zidom poput mnogih njegovih sugrađana ’90-ih kada su između ostalog padale granate po njihovim glavama i zato što je bilo potpuno prirodno u Sarajevu prijateljstvo između islamskog mistika i profesora kristologije na Katoličkoj teologiji. Svima je to normalno i danas kao što je bilo i nekada, jer duhom srođeni sa Sarajevom afirmiraju posebnosti i vrijednosti i svih drugih, i uzimaju ih za “svoje”. A to je uvijek u Bosni, kao i u Sarajevu bilo više od tri, jer kada se dijeli i množi sa tri nikada nikom nije dobro. U četvrtom pismu iz Sarajeva bila bi potpisana raja, i ne samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, već i Jevreji, Slovenci, Albanci, Madžari, Česi, Poljaci, Romi i mnogi drugi koji u gradu žive, jer je Sarajevo kuća u kojoj nikom ne smije biti tijesno. Tu stane jednom riječju sav “sarajevski svijet” kako ga Aleksandar  Hemon genijalno opisuje: “pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni – sve u svemu, skoro četiristo hiljada gradskih atoma.”

Neki od tih atoma nisu preživjeli jer su se odlučili za pravu stranu historije kada su branili grad, pravo na slobodu različitosti i zbog toga se Sarajevo samo voli ili mrzi. O tome se ne priča pred Zidom, već pred ljudima koje valja pogledati u oči!

27.08.2019.

DENIS ČARGADžIĆ : SPORAZUM "MRTAV", OSTALE SU DVIJE MOGUĆNOSTI

Čarkadžić: Sporazum od sutra "mrtav", ostale su dvije mogućnosti

Čarkadžić: Sporazum od sutra "mrtav", ostale su dvije mogućnosti
Foto: Vijesti.ba

Predsjedništvo BiH sutra bi na vanrednoj sjednici trebalo razmatrati imenovanje kandidata SNSD-a Zorana Tegeltije za mandatara za sastav novog saziva Vijeća ministara BiH.

Međutim, teško je očekivati da će on biti imenovan, jer su dvojica članova Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović kazali kako neće podržati Tegeltiju, dok se ne usvoji ANP.

Politički analitičar Denis Čarkadžić kazao je uoči sutrašnje sjednice za Vijesti.ba kako je vrlo moguće da sjednica ne bude ni održana.

„Ukoliko sjednica ponovo ne bude otkazana, što ne treba isključiti kao mogućnost, obzirom da su stavovi nepromijenjeni treba očekivati da Predsjedništvo BiH odbije prijedlog da gospodin Tegeltija bude mandatar za sastav novog Vijeća ministara BiH“, kaže Čarkadžić.

On dodaje kako bi odbijanjem Tegeltije za mandatara i Sporazum o formiranju vlasti bio praktično „mrtav“.

„Ono što je sigurno je da se više Predsjedništvo BiH ne bi moglo očitovati o Tegletiji kao mandataru, te bi u tom slučaju sporazum vjerovatno bio mrtav i prije 5. septembra nakon čega bi ostale dvije mogućnosti da Vijeće ministara BiH ostane raditi u trenutnom sazivu čak i do samih izbora 2022. godine, ili da budemo svjedoci novih pregovora u kojem bi aktivno učestvovali i SDS i PDP.

Kada je u pitanju skoro politička budućnost BiH, Čarkadžić kaže kako je status quo moguće promijeniti samo novim razgovorima i sporazumima.

„Bez obzira što vidimo da je i danas predsjednik SDS-a, Mirko Šarović još jedom najavio da će, ukoliko trenutni sporazum i zvanično propadne, SDS krenuti u pregovore o formiranju Vijeća minisara, sasvim sam siguran da će trenutni status quo, na koji ćemo se najvjerovatnije vratiti nakon sutrašnje sjednice, moći biti promijenjen novim razgovorima ali samo pod uslovom da svi njegovi akteri u prvom redu budu opredjeljeni za dosljedno poštivanje Ustava BiH, te svih važećih zakona i obavezujućih strategija“, kaže on.

U protivnom, zaključuje Denis Čarkadžić, mislim da će i bilo kakvi novi pregovori i razgovori također biti osuđeni na propast.

 

(Vijesti.ba)

27.08.2019.

MOGUĆ NOVI BOJKOT NASTAVE ZBOG BOSANSKOG JEZIKA U BH. ENTITETU RS-A


///////////////////////////////

MOST: ZAŠTO HRVATSKA PREDSJEDNICA TRAŽI ISLAMSKE TERORISTE PO BiH?


///////////////////////////

Zgrada državnih institucija BiH i Zemaljski muzej u Sarajevu, ilustrativna fotografija
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74162936

Powered by Blogger.ba