Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.08.2019.

ANP, MAP, NATO, BH. ENTITET RS-A :TEŠKI DANI ZA MILORADA DODIKA

ANP, MAP, NATO, RS: Teški dani za Milorada Dodika

Čak i dogovor da nema dogovora bolji je od razvijanja novih neprijateljstava



Image result for ANP, MAP, NATO, RS: Teški dani za Milorada Dodika

AUTOR: Ozren Kebo Milorad Dodik ima samo jedan cilj – nametnuti entitetsku volju državi. On nastoji postići nemoguću stvar – da Republika Srpska bude svima važnija od Bosne i Hercegovine. Stariji posmatrači političkih zbivanja vjerovatno će se sjetiti legendarne izjave Edhema Bičakčića, davnog premijera Federacije BiH, koji je rekao da svako jutro kad se probudi, prvo sebi postavi pitanje – „Šta danas mogu uraditi za Bosnu i Hercegovinu?“ Tu pošalicu političke provenijencije Dodik je doveo do savršenstva, s tim što se na njegovim usnama umjesto Bosne i Hercegovine kočoperi Republika Srpska.

Ali avaj, ono što je njemu važno, nije ostalima. Možda još samo Željki Cvijanović. Maksimum do kojeg može dobaciti je ono na šta i zakoni obavezuju sve učesnike u političkom životu zemlje – da se interesi i potrebe Republike Srpske poštuju u omjeru koji je određen relevantnim dokumentima i sporazumima. Ali dosadašnjim ponašanjem toliko je pretjerao da mu je čak i  za taj cilj potrebna radikalna promjena postojeće paradigme jogunjenja, sile, vrijeđanja i aktivne proizvodnje antagonizama.

Činjenica je da Milorad Dodik odavno nije bio u ovako nepovoljnoj situaciji. Manevarski prostor mu je reduciran kao i perspektive Republike Srpske. Na personalnom nivou – i dalje je pod sankcijama i silni novci potrošeni u tom pravcu doslovno su bačeni. Na entitetskom, stvari su još lošije. Republika Srpska tone, sve je praznija, starija i besperspektivnija. Ima mnogo indicija da posljednji razgovor s ruskim ambasadorom nije prošao onako kako je Dodik očekivao. Razilaženja, naravno, nisu ideološke, nego finansijske prirode. Rafinerija u Brodu novi je dokaz tome. Još gore, nekoliko jakih firmi posljednih sedmica zatvara urede i odlazi iz Banje Luke. To je uvijek loš znak i depresivno djeluje na okruženje. A najgore po Dodika, ne odlaze iz Bosne i Hercegovine, samo iz Republike Srpske. Sele se iz Banje Luke u Sarajevo. Da prostite, umjesto banjalučkih Srba, kruh će u njima zarađivati sarajevski Bošnjaci. U Banjoj Luci traju žive rasprave o tome je li njihov grad pod tihim ekonomskim sankcijama, ili se radi o ekonomskom trendu kojem nikakve sankcije nisu potrebne. Jednostavno, poslodavci iz neperspektivnih bježe u možda ne baš perspektivne, ali sigurno u manje neperspektivne sredine. I to nije trend koji bi ikoga trebao radovati. Samo uravnotežen razvoj svih dijelova BiH ima smisla. Ugrožavanje suptilne ravnoteže nije dobro ni za koga, ali krivca za ovaj trend ne treba tražiti u „političkom Sarajevu“, nego upravo u Dodiku i njegovoj maksimalističkoj politici koja ga iz mjeseca u mjesec reducira na minimalističke gabarite.

Ako do petog septembra ne bude postignut dogovor, onda su mu na raspolaganju dvije mogućnosti. Prva je da realizira one svoje prijetnje. A prijetio je općim haosom. U tom slučaju, em će izazvati neviđeni politički, ekonomski i životni belaj, em će isključivi krivac za taj belaj biti on. Druga je da odustane od prijetnji, ali tada ga na volej čeka opozicija kojoj njegova posrtanja konačno daju izvjesnu snagu. Nakon izbora, bila je usitnjena, razbijena, marginalizirana. Svakom Dodikovom greškom, bar na verbalno-pojavnom nivou, njena snaga raste. Uglavnom, ništa dobro za Milorada. Njemu bi više nego bilo kom drugom odgovarao kvalitetan dogovor koji bi konačno otkočio političku pat poziciju. Problem je što je za dogovor on, sa svojim radikalnim ponašanjem, najveća smetnja.

To je okvir u kojem se odvija proces započet petog augusta, kada su tri političara potpisala sporazum o principima formiranja vlasti. Za sada, kao što vidimo, ništa od toga. A ne može se reći da se nije izlazilo u susret Dodiku, da se nije imalo razumijevanja za njegovu poziciju. Toliko je otišao u krajnost da je postigao nemoguću stvar – svjedočili smo skoro pa istovjetnim stavovima HNS-a i DF-a. Odnosno, Dragana Čovića i Željka Komšića. Iako je 20. augusta još jedno dogovaranje o tome da se dogovor otkazuje u javnosti dočekano ismijavanjem, ostaje činjenica da je i takav ishod bolji od razvijanja daljeg neprijateljstva, jer znamo šta sve to može značiti.

Ispostavlja se jedna bitna stvar – u svakoj kriznoj situaciji političku, da ne kažemo diplomatsku prednost stiču one snage koje iskažu više sabura, spremnosti na kompromis, uvažavanja stavova i pozicije druge strane. Sve ovo što nabrajamo nikada nisu bili kvaliteti Milorada Dodika. Strateški je toliko opkoljen da mu ni novi dugometražni intervju kod Milomira Marića na onoj nesretnoj Happy televiziji sad više ne može pomoći. Hoće li naći snage i pameti da ipak nešto izmudrija veliko je pitanje. Dobro bi bilo da nađe. Oni s kojima pregovara izgleda da su svjesni svega i ne otežavaju mu položaj. A i zašto bi mu otežavali kad njegovi problemi evidentno odgovaraju Željku KomšićuŠefiku DžaferovićuBakiru Izetbegoviću, čak i Draganu Čoviću. Ali ne odgovaraju državi i narodu. Vrijeme prolazi, institucije su na čekanju, a građani više nemaju strpljenja. Najtraženiji proizvod u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci je – karta u jednom pravcu.

(IZVOR: Analiziraj.ba)

22.08.2019.

UKAJ: MLADE GENERACIJE TREBAJU ZNATI ŠTA SE DESILO DEVEDESETIH

22.08.2019.

LAUREATI 25. SARAJEVO FILM FESTIVAL

22.08.2019.

KOLIKO JE SPORAZUM SRBIJE I EVROAZIJESKE UNIJE 'ZNAČAJAN'?

22.08.2019.

OBILJEŽENA 27. GODIŠNJICA POGIBIJE RAMIZA SALČINA, HEROJA ODBRANE SARAJEVA I BiH

22.08.2019.

BRUTALNI LOPOVLUK HDZ-A U ALUMINIJU OSTAVIO HILJADU RADNIKA BEZ POSLA

SDP: Brutalni lopovluk HDZ-a u Aluminiju ostavio hiljadu radnika bez posla

SDP: Brutalni lopovluk HDZ-a u Aluminiju ostavio hiljadu radnika bez posla
Arhiv

Socijaldemokratska partija BiH, zbog interesa javnosti, želi reagovati na brutalne laži Gradskog odbora HDZ Mostar, kada je u pitanju slučaj Aluminij, jer se radi o jasnoj potrebi da se odbrani kriminal vlastitih kadrova koji su redom uništavali gigante Hercegovine.

Naravno, nismo ni očekivali da će proraditi savjest kod HDZ, jer je to previše očekivati od nekoga ko se ovako bezobzirno igra s ljudima.

Gospodo iz HDZ, razmjere Vaše pljačke u Aluminiju najbolje se vide u izvještaju Finansijske policije iz 2015. godine i teško da se možete oprati providnim lažima.

Izvještaj Finansijske policije iz 2015.  godine o kriminalu koji se odvijao u Aluminiju Mostar, argumentovano otkriva kako je gramzljivost vaših stranačkih uzdanica i korištenje resursa preduzeća u privatne svrhe za ličnu korist i sticanje vrijedne imovine, ali i kupovanje najluksuznijih stvari, samo dio golemog kriminala koji se odvijao u tom preduzeću.

Nažalost, politički kontrolisano pravosuđe je saučesnik u vašem uništavanju Aluminija, jer je svojom šutnjom i nedjelovanjem, faktički, omogućilo da Vi svoj plan gašenja Aluminija provedete u djelo.

Također, vrlo je važno naglasiti da platforma nije bila u Aluminiju od 2010., već od 2013. godine, kad je potpisan Aneks 8 i time prvi put Vlada u poslijeratnoj historiji ušla u vlasništvo Aluminija. Za vašu informaciju, tada smo preuzeli Aluminij sa 235 miliona KM duga, a isti predali sa 226 miliona KM.

Dug struje je tada bio 120 miliona, a danas 298 miliona KM.

Nažalost, odlukom SDA da Vam vrate Aluminij u stranačke ruke scenario raspada je bio neminovan, jer je firmu jedino mogao spasiti profesionalan i pošten pristup, koji je vama od nastanka stranke bio potpuno stran.

U periodu Vlade SDP-a, vrijednost dionice se vratila na 1.000 KM i sa tom cijenom se trgovalo tri mjeseca na berzi. Prosječna cijena je bila 980 KM u transakcijama, a onda ste došli vi kao spasioci i ugasili svjetlo.

Količina vašeg lopovluka je bila toliko brutalna da ste ugasili giganta i hiljadu radnika ostavili bez perspektive.

Na kraju, jedino gore od onoga što ste uradili pljačkanjem Aluminija je varanje radnika kriznim štabom, koji nije ništa drugo, nego paravan za uništavanje dokumentacije, kako bi se sakrio višedecenijski lopovluk.

(Vijesti.ba)

22.08.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ : OD POLITIČKE KRIZE GORA JE PRAKSA NEPOŠTIVANJE ZAKONA

22.08.2019.

PROF.DR. SENADIN LAVIĆ : GUSKE U MAGLI I PLEME U AGONIJI

Prof.dr. Senadin Lavić : Guske u magli i pleme u agoniji

Kada u društvu usahne racionalan govor, onda svakakve kreature postanu tumači povijesti i ljudskih sudbina. Oni čekaju tu iza povijesnih promjena paradigmi društvenog života i bez imalo odgovornosti kroje sudbinu cijelih narodnih grupa. 

Piše : Senadin Lavić (Kliker.info)

Tako se javlja na povijesnoj sceni model dominacije etničkog diskursa nad cjelinom društvenog života ljudi, a u političkom životu na mjesto demokratije staje etnokratija, na mjesto nacionalne (državne) političke orijentacije stupa partikularni etnopolitički totalitarizam i protiv demokratske politike nezaustavljivo raste etnopolitika, biopolitika i populizam.

Nekada su naši preci govorili da njihova djeca ne smiju ići u austrijske škole jer će se “povlašiti”. Takva glupa predrasuda prema austrijskim školama koštala ih je velike zaostalosti do prve polovine 20. stoljeća. Na sličana način danas zastrašuju i obmanjuju  Bošnjake da je bosanstvo velika opasnost za njihov identitet i opstanak. To je, također,  velika zabluda i glupost. Samo su naivci mogli biti protiv sistema obrazovanja koji je naslijedio duh Marije Terezije iz 18. stoljeća, te su njima vrlo slični oni koji na početku 21. stoljeća napadaju i negiraju vlastiti bosanski identitet i internacionalno priznatu bosansku naciju! Zato je jasno da je obrazovanje osnov ličnog i grupnog narodnog identiteta. Ta, već  je Džemaludin Čaušević, negdašnji reis, dobro znao vrijednost te činjenice.

Pitanje nacionalnog ideala, čini se, još nije postavljeno na pravi način na balkanskim prostorima, izuzev slučajeva kada to pitanje svedemo na etnicizam, to jeste na buncanje etnopolitike o društvenim i političkim zajednicama. Pritom, etnopolitika na Balkanu vrlo podlo koristi religiju, umjetnost, znanost ili ljudske običaje i navike, naprimjer, za svoje opasne interpretacije društvenih odnosa. Tada imamo smjesu ili mješavinu svešteničko-politikantskog držanja spram društveno-povijesne zbilje, a posebno otužno je rastakanje ljudskog koordinatnog sistema racionalnosti ili obesmišljavanje svake logike onoga kartezijanskog cogito, ergo sum kroz rigidnu biopolitiku. Etnopolitika onemogućava naše identificiranje s Bosnom kao povijesnom, kulturnom i političkom činjenicom. Ona to identificiranje istrajno i planski isključuje iz našeg postojanja. Sve je moguće i sve je dopušteno – osim bosanstva!

Nacija je skup svih građana jedne države ili, drugim riječima, slobodna zajednica građana. To je nacionalni ideal koji se slijedi. Danas je gotovo svaka moderna nacija heterogena zajednica građana – ne homogena zajednica – povezana zakonima, državnom administracijom, sistemima poslovanja, obrazovanja, teritorijalnim ili geografskim vezama, ekonomskim interesima i tome slično. Unutar takve nacije postoje različite grupe koje njeguju svoje identitete, specifičnosti, prepoznatljivosti, običaje, navike, sjećanja ili vjerske orijentacije. Negdje se poklapa ime naroda i ime nacije, a negdje se ne poklapa. Ali, nacija je politička zajednica ljudi. Ona prevazilazi predstave o kulturnom ili biološkom razumijevaju naroda, o “rađanju” u narodu kao da neki narod nije povijesna konstrukcija sa svojim kontekstualnim specifičnostima. Nacija, međutim, jeste novi specifični oblik društvenosti u povijesnom razvoju oblika ljudske društvenosti. Nacionalizam stvara naciju, upozorava nas E. Gellner. Zato je neophodno naglašavati razliku između nacije, s jedne strane,  i naroda, plemena ili roda, s druge strane. Nema ništa prirodnije nego identificirati se s Bosnom, odnosno s državom u kojoj građanin živi. Iz te logične i normalne identifikacije s državom Bosnom razvija se lična i kolektivna svijest o svojoj zemlji, državi, političkoj formi. Velikodržavni nacionalistički hegemonizmi srpstva i hrvatstva sve su poduzeli da se narod u Bosni odvoji od svoje zemlje i identificira s nečim drugim, s nekom drugom zemljom, povijesnom konstrukcijom, identitetnom naracijom. To je, između ostalog, bilo moguće jer nije bilo jasne, profilirane bosanske identificirajuće naracije!

Iz 19. stoljeća smo naslijedili i kroz 20. stoljeće razvijali ideju da se napravi homogeno narodno tijelo koje ima jedinstvenu povijest i neupitan kontinuitet od najstarijih vremena, zajednički jezik, slavne događaje i ličnosti, vječnu teritoriju na kojoj živi, svete običaje i td. Tako bi se napravio skup kriterija preko kojih bi neko mogao prosuđivati da li je, naprimjer, neka povijesno-socijalna grupa u svome postojanju uključiva ili svodiva pod definicije tih kriterija koji su utemeljavajući. I onda se dobije pregled, stuktura, raspored i kvantitet takve grupe. Ne treba ići daleko u evropske prostore i povijest da bi se ovakva mehnicistička predstava mogla pratiti i posmatrati. Dovoljno je pogledati nacrte svesrpstva i velikosrpstva od 19. stoljeća do danas i sve će biti razvidno. U tim nacrtima se pojavljuje radikalna, fašizoidna ideja istrebljenja drugačijeg, različitog, posebnog koje se ne uklapa u postavljeni skup kriterija (svetosavlje, jezik, ime, povijest, običaji, teritorija i td.). Etničko-religijski nacrt nacije isključuje iz jedne nacije sve one ljude koji se ne uklapaju u definirane kriterije etničke grupe, religijske forme, jezika i povijesti. Tako etičko-religijski koncept nacije kazuje da je nacija, ustvari, proširena religijska grupa ljudi. Time se, dakle, pokušava sabiti narod u jedno kolektivno ja i njime raspolagati kao sa svojim vlasništvom. Najopasnija ideja da se jedan cijeli narod predstavlja kao organizam-pleme koje je definitvno oblikovano, strukturno uređeno i sadržajno definirano, a takvo određenje dobija od prvosveštenika koji procjenjuje budućnosti na iracionalnim osnovima.

Kolektivni narodni identitet je povijesno-politički konstrukt, dakle, stvara se u jednom povijesnom kontekstu i kao takav podložan je promjenama. U 21. stoljeću Bošnjaci se ne mogu svesti na simulakrum jednoznačne etničke forme u kojoj se može misliti samo na jedan način, živjeti samo u jednoj formi, biti podložan vrhovnom svešteniku ili nekom etnarhu koji zna kako svaki pojedinac treba da živi. To bi bilo ravno isključenju iz postojanja u realnom vremenu. Bošnjaci su kao i svi drugi kolektivni entiteti ili narodne grupe vezani za kontekst i u njemu se mogu razumijevati. Otuda slijedi pluralnost interpretacija bošnjačkog spacijalnog i temporalnog bivstvovanja. Ono što su bili Bošnjani od bana Borića do kralja Tvrtka I (od XII-XIV stoljeća) ne poklapa se identitetno s Bošnjacima iz vremena Huseina Gradaščevića (XIX stoljeće) ili Bošnjacima koji su uplovili u 21. stoljeće. Oni postoje u različitim kontekstima koji ih određuju! Pokušaj da se uspostavi definitivni, nepromjenljivi identitetni tok, kontinuitet, opisano konačno stanje, apodiktička krajnja misao, ideja i tome slično, samo krivotvori postojanje u pluralnosti stanja i iskustava ljudi u vremenu i prostoru. To isto važi za Srbe, Albance, Bugare, Hrvate, Francuze i druge evropske narode i nacije. Nacionalizam voli da izmišlja i konstruira velike priče o “našoj naciji” i time se utemeljava u vremenu i prostoru kao da je star dvije hiljade godina. A, ustvari, mi bismo danas trebali veliku pažnju posvetiti odosu identiteta grupe i konteksta, te tako dezavuirati one brojne lažne mitove o porijeklu. Kontekst je uvijek kompleksan i pluralan i ne funkcionira prema nečijim ograničenim željama i emocijama.

Konstruktivistički pluralizam je trajući okvir bošnjačkog kulturnog i povijesnog postojanja. On je izraz njihove povijesne bosanske političke orijentacije ili usmjerenosti na banovinu-kraljevinu-državu Bosnu kao pluralnu formu,  kojim se nadilazi puko biološko postojanje grupe ili ljudske zajednice. Narodna usmjerenost na oblikovanje države je politička par excellence, a za Bošnjake ona je bosanska, jer oni Bosnu stoljećima vide i razumijevaju kao svoju staru državu. Političko ovdje iskazuje sposobnost grupe da vlastito postojanje definira povrh biološkog, animalnog ili darvinističkog stanja vrste! S Bošnjacima u Bosni danas žive i drugi narodi i stoga je potrebno mnogo razumijevanja, znanja i razgovora da se dođe do svijesti o državnom jedinstvu koje se planski podriva etnopolitikom iz susjednih nacionalističkih koncepcija, te istim simulakrumom unutar bošnjačke politike koja bi navodno trebala da se zadovolji nekom “teritorijom za muslimane”. Potpuo je jasno da je bošnjačka politika u Bosni smislena samo kao bosanska! Danas Bošnjaci kao narod uopće nisu sporna povijesna činjenica – Bosna je predmet destrukcije i osporavanja.
 
Internacionalnim priznanjem Republike Bosne i Hercegovine 22. maja 1992.  godine kao 177. članice OUN, Bosna (skraćenica od Bosna i Hercegovina) je postavljena u svjetski politički sistem i pravni poredak  nacija-država. To je bosanska ili bosanskohercegovačka nacija. U bosanskoj naciji-državi Bošnjaci su slobodni građani, jer je ta nacija skup svih građana države Bosne i Hercegovine. U toj naciji-državi njihova politika je bosanska. Najveća politička spsobnost je da nadiđu puku etničku politiku, plemensko predstavljanje i ne pristanu da se svedu na “neku teritoriju za muslimane” u Bosni. 

Niko nema pravo unaprijed odricati Srbima, Hvatima i Bošnjacima pravo na bosanski identitet. Opasni su oni “vizionari” koji unaprijed znaju da niko neće bosanski identitet – ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Takve persone iz groba pozdravlja Dobrica Ćosić! To je apsolutna podvala, jer niko nikada ljudima Bosne, bosanskim građanima, nije ozbiljno ponudio bosanski identitet u epohi evropskog stvaraja nacija-država – ni Topal Osman-paša, ni B. Kalay – nego ih 150 godina ometaju u povezivanju s bosanskim bićem i odrođavaju od svoje jedine zemlje i njezinog povijesno-političkog bića. Potiskivanje bosanskog identiteta u zadnja dva stoljeća rezultiralo je etnoperverzijom koja apsolutno potkopava postojanje Bosne kao države. Stoga je pravo pitanje za sve nas – ko to ne dopušta bosanski identitet, kome smeta bosanski identitet ili bilo kakav govor o političkom bosanstvu danas? Zašto se regionalni identiteti pokušavaju izjednačiti s bosanskim ili zašto se bosanski identitet želi predstaviti kao nešto geografsko, regionalno, lokalno, slučajno, nepolitičko? Bosanstvo posjeduje povijesni politički kapacitet za razliku od “hercegovinstva” ili nečega sličnog što je samo regionalna oznaka unutar povijesne Bosne i našeg pamćenja bosanskih zemalja. Ne mogu se s bosanstvom porediti regionalni krajiški, hercegovački, posavski, podrinjski, semberijski, humski ili polimski identiteti kao oznake za krajolike bosanske povijesno-političke cjelovitosti. Naglašavanje ili prenaglašavanje tih identiteta u 20. stoljeću ima samo jedan jedini cilj – da umanji i potisne bilo kakav bosanski identitet i svijest o državi Bosni. Te regionalne oznake unutar Bosne pojavljuju se i potenciraju se kao alati za razvaljivanje Bosne i bosanskog identiteta. Naspram toga, bosanska nacija sprječava destruktivni atak izvanbosanskog velikodržavlja i osigurava unutarnju stabilnost, koherentnost, harmoniju. Zato je ona primarno napadana od SANU i drugih sličnih institucija koje propagiraju hegemoniju nad Bosnom i negiraju bosanski identitet od kraja 19. stoljeća. To je, dakle, ključna tačka našeg razumijevanja bosanskog 20. stoljeća! 

Prigovori nekih zastupnika etnopolitike, na stavove o političkom bosanstvu vrlo su površni, nepromišljeni i na granici iracionalnog. Oni još uvijek “vizionarski“ usmjeravaju i “hrabro” podsjećaju da su Bošnjaci preživjeli bez bosanstva i bosanske političke etatističke filozofije. To je pravi ego-trip prvosveštenika. Nevjerovatno! Oni nas uvjeravaju da Bošnjaci mogu preživjeti bez države Bosne! Treba podsjetiti, zapravo, da su Bošnjaci baš “dobro preživjeli”, naročito u periodu od 1918. do 1939. godine, “sjajno su preživjeli” u tom periodu, bez Bosne i bosanstva u Kraljevini. “Sjajno” su živjeli kao Srbi / Hrvati islamske vjere, muslimani / Muslimani, Jugoslaveni, neopredjeljeni ili su pobijeni ili su prognani i raseljeni, a onda svojedobno u Turskoj kao izbjeglice, sasvim skrhani i nemoćni, shvataju da je njihov bosansko-bošnjački identitet potpuno uništen. Tamo se, također, nisu mogli izjašnjavati kao Bošnjaci.

Na kraju! Guske u magli su prepuštene toku rijeke i ne vide kuda idu. Ponekad ljudske zajednice nalikuju guskama u magli i zato su one plemena u agoniji!

22.08.2019.

NA KORIĆANSKIM STIJENAMA OBILJEŽENA 27. GODIŠNJICA ZLOČINA



/////////////////////////

22.08.2019.

DžENAN ĐONLAGIĆ PORUČIO MIRI KOVAČU: VAŠ TREĆI ENTITET U BiH SE NEĆE NIKADA OSTVARITI

22.08.2019.

UĆUTKIVANJE MARTINE MLINAREVIĆ JASNA PORUKA I ZA DRUGE

22.08.2019.

DAN KADA JE UN UŠAO U ISTOČNI DIO MOSTARA: ZATEKLI 55.000 LJUDI NA IVICI GLADI


////////////////////////////


//////////////////////////


////////////////////////


//////////////////////////

22.08.2019.

BELGIJSKI MODEL ILI UPLITANJE U BH. PRILIKE

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74259277

Powered by Blogger.ba