Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.03.2019.

SUDIJA JOENSEN ĆE SAOPĆITI ODLUKU U PREDMETU "RADOVAN KARADžIĆ"

Sudija Joensen će saopćiti odluku u predmetu "Radovan Karadžić"

Sudija Joensen će saopćiti odluku u predmetu "Radovan Karadžić"
Foto: Vijesti.ba
U Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove (MMKS) u Haagu za sutra zakazano je izricanje pravomoćne presude Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i druge teške zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1992-1995.

Nakon okončanja žalbene faze, konačnu presudu Karadžiću, koji se tereti za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, trebao bi saopćiti predsjedavajući Žalbenog vijeća MMKS-a sudija Vagn Prüsse Joensen.

Uz predsjedavajućeg Žalbenog vijeća, danskog sudiju Joensena, sastav tog vijeća čine sudije - William Hussein Sekule iz Tanzanije, José Ricardo de Prada Solaesa iz Španije, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala.

Sudija Joensen trenutno obavlja funkciju sudije MMKS-a i jedan je od troje dežurnih sudija u ogranku MMKS-a u Arushi, a obavljao je i dužnost predsjednika i predsjedavajućeg sudije Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda UN-a za Ruandu (MKSR). U aprilu 2013. je  reizabran za predsjednika MKSR-a i tu je funkciju obavljao sve do zatvaranja tog suda 31. decembra 2015. Za sudiju MMKS-a, institucije koja je nasljednik MKSR-a i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), izabran je u decembru 2011. Između ostalog, obavljao je i funkciju međunarodnog sudije u Misiji UN-a na Kosovu (UNMIK) od 2001. do 2002. godine.

Član Vijeća, sudija William Hussein Sekule je za sudiju MMKS-a izabran 20. decembra 2011. U martu 2013. postao je sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) kao žalbeni sudija u Hagu, što je dužnost koju je obavljao do 30. aprila 2015. godine. Prije nego što je postao sudija Žalbenog vijeća MMKS-a, sudija Sekule je obavljao dužnost sudije MKSR-a od maja 1995. do marta 2013. u Arushi, Tanzanija, uključujući i funkciju predsedavajućeg Pretresnog veća II tog suda od juna 1995. do juna 1999. i ponovno od juna 2001. do marta 2013. godine.

Član Vijeća, sudija José Ricardo de Prada Solaesa je za sudiju MMKS-a imenovan u decembru 2011., a uz brojne funkcije u sklopu španskog pravosuđa, stekao je  diplomu Instituta za ljudska prava u Strasbourgu. U svojstvu međunarodnog stručnjaka sudjelovao je u brojnim programima saradnje. Bio je sudija izvestilac u predmetu 'Scilingo' (2005) u vezi sa zločinima protiv čovečnosti počinjenim za vreme diktature u Argentini, a od  2005. do 2007. godine bio je izabran za međunarodnog sudiju Žalbenog odsjeka Vijeća za ratne zločine Suda BiH. Uz ostalo, bio je član Žalbenog vijeća u predmetima za ratne zločine protiv Nikole Kovačevića, Radovana Stankovića i Bobana Šimšića.

Članica Vijeća, sutkinja Graciela Gatti Santana u pravosuđu radi od jula 1992. godine, a funkciju sudije obavlja od 1994. godine, raspoređena u različitim sudovima na raznim lokacijama u Urugvaju. Od 2009. je angažirana u Krivičnom sudu u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, specijaliziranom za organizirani kriminal. U junu 2012. unapređena je u Apelacioni sud 4. okruga (nadležan za građanske parnice), a u martu 2016, prešla je u Apelacioni krivični sud 1. okruga (pozicija koju trenutno zauzima). Predavač je privatnog međunarodnog prava, a trenutno vodi i različite oblike obuke za sudije u vezi s krivičnim proceduralnim pravom.

Član Žalbenog vijeća MMKS-a Ivo Nelson de Caires Batista Rosa je na poziciji sudije od 1993. godine, a trenutno je i voditelj i koordinator obuke, te mentor, angažiran u Portugalskom centru za pravosudne studije od 2006 godine. Između ostalog, poseduje značajno iskustvo u krivičnom pravu i krivičnim postupcima i istragama na nacionalnom i međunarodnom nivou. Također, bio je sudija-mentor za sudije iz zemalja u razvoju, s iskustvom u azijskim i afričkim državama, konkretno Istočnom Timoru i Gvineji Bisao. Sudjelovao je u programu UN-a za osnaživanje pravosudnog sistema, te u projektu koji je finansirala EU a u vezi s jačanjem vladavine prava. U Istočnom Timoru obavljao je funkciju privremenog predsjednika Apelacionog suda.

Sudija Rosa je u Žalbeno vijeće MMKS-a imenovan u septembru 2018. godine, umjesto dotadašnjeg predsjedavajućeg Theodora Merona, čije je izuzeće zatražila odbrana, jer je Meron na prethodnim suđenjima donosio određene zaključke koji se tiču Karadžića.

Karadžić je prvostepenom postupku, presudom od 24. marta 2016. godine oglašen krivim i  osuđen na 40 godina zatvora.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oglasilo je Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, uključujući  istrebljenje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela (prisilno premještanje), kao i za teroriziranje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem tokom višegodišnje opsade glavnog grada BiH, te za uzimanje pripadnika tadašnjeg UNPROFOR-a za taoce.

Istovremeno, oslobođen je nepravomoćno krivnje po optužbama za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u drugih sedam općina u BiH.

Inače, osnivanjem MMKS-a osiguran je mehanizam koji bi trebao dokinuti praksu nekažnjivosti, nakon zatvaranja dva prva ad hoc međunarodna suda. MMKS ima mandat da obavlja više ključnih funkcija Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), te da čuva naslijeđa ova dva pionirska  međunarodna krivična suda i nastoji da primjenjuje najbolju praksu na polju međunarodnog krivičnog pravosuđa.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija uspostavio je MMKS 22. decembra 2010., a s radom je počeo 1. jula 2012. u Arushi (Tanzanija), odnosno 1. jula 2013. u Haagu (Nizozemska). Ogranak u Arushi je naslijedio funkcije proistekle iz MKSR-a, a ogranak u Haagu funkcuje proistekle MKSJ-a.

MMKS je početnih godina djelovao paralelno s MKSR-om i MKSJ-om, a nakon zatvaranja MKSR-a (31. decembra 2015.), i MKSJ-a (31. decembra 2017.), MMKS je nastavio da djeluje kao samostalna institucija.

(Vijesti.ba / FENA)









19.03.2019.

JADRANKA KOSOR: 20 MARTA 2019 PRESUDA RADOVANU KARADžIĆU U HAGGU, KOJEG KAO HEROJA SLAVI MILORAD DODIK

Kosor: Sutra presuda Karadžiću kojeg kao heroja slavi Dodik

Kosor: Sutra presuda Karadžiću kojeg kao heroja slavi Dodik
Foto: Vijesti.ba
Bivša hrvatska predsjednica Jadranka Kosor statusom na Twitteru javno je kritikovala predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a Milorad Dodika.
U objavi je napravila poveznicu između Radovana Karadžića te predsjednika SNSD-a i HDZ-a BiH Milorada Dodika i Dragana Čovića.
 
"Sutra presuda Karadžiću u Haagu, kojeg kao heroja slavi Dodik, s kojim je u savezništvu Čović, koji je počasni doktor Zagrebačkog sveučilišta", objavila je Kosor na svom Twitter nalogu.

 
Sutra je u Haagu zakazano izricanje pravomoćne presude Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i druge teške zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1992-1995.
 
Karadžićevo suđenje počelo je 2009. godine, a trajalo je 499 dana, tokom kojih je saslušano 586 svjedok.
 
Prvostepenom presudom osuđen je na 40 godina zatvora.

Prvostepenom presudom suda u Haagu, Karadžić je 2016. proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon i istrebljenje Hrvata i Bošnjaka iz 20 općina širom Bosne i Hercegovine.

Krivim je proglašen i za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo terorisanje civilnog stanovništva u Sarajevu tokom opsade tog grada te za uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda za taoce. 


(Vijesti.ba)

















19.03.2019.

SRAMNE ODLUKE O PUŠTANJU MARKA RADIĆA I OBUSTAVLJANJU ISTRAGE PROTIV ČOVIĆA I LJUBIĆA

SRAMNE ODLUKE O PUŠTANJU MARKA RADIĆA I OBUSTAVLJANJU ISTRAGE PROTIV ČOVIĆA I LJUBIĆA


19.03.2019.

BIVŠI SARADNIK SOA: TRAŽILI SU DA PREBACIM ORUŽJE IZ DOBOJA U MESDžID STRANJANE

BIVŠI SARADNIK SOA: TRAŽILI SU DA PREBACIM ORUŽJE IZ DOBOJA U MESDžID STRANJANE


19.03.2019.

RICHARD GOLDSTONE, "OTAC HAŠKOG SUDA" I NJEGOV PRVI GLAVNI TUŽILAC : KAKO SMO DOŠLI DO RADOVANA KARADžIĆA

19.03.2019.

VILDANA SELIMBEGOVIĆ : BRUTALAN POKUŠAJ DISKREDITACIJE BiH

Vildana Selimbegović : Brutalan pokušaj diskreditacije BiH

Radnja se dešava u splitskoj luci: otet je autobus krcat američkim turistima riješenim da posjete Međugorje. Mlađahni otmičar, koji se odaziva na ime Zijad, tečnim BHS jezikom zahtijeva da mu se omogući najkraći prolaz do Bosne i Hercegovine!

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Dramu efikasnom akcijom okončavaju elitne postrojbe policije Republike Hrvatske: otmičar je savladan, taoci spašeni i nastavljaju svoj pohod Gospi.

Vjerovali ili ne, ovo je scenarij vježbe borbe protiv terorizma koju su prikazale televizijske stanice u Hrvatskoj početkom novembra 2006. godine! Ni tada, dakle, kao ni danas, nije bilo nikakve dvojbe kako naši susjedi zamišljaju terorizam i što je možda još važnije kako definiraju neprijatelje. Ako su policajci vježbali 2006. godine borbu protiv Zijada, čemu danas ovoliko čuđenje što su obavještajci Hrvatske godinama poslije vrbovali državljane BiH za borbu protiv vlastite zemlje? Moram priznati da nemam dvojbi kada je riječ o posljednjem istraživačkom pothvatu ekipe sa Žurnala i kolege Avde Avdića: objavljene dokumente hrvatskih policijskih postaja koje protjeruju radnike iz BiH, koji preko noći postaju nacionalna opasnost, niti jedna institucija susjedne nam zemlje nije demantirala. Niko, dakle, nije kazao zašto su se zavarivači i tesari, koji su zanoćili kao stranci sa stalnom dozvolom boravka u Hrvatskoj, budili kao prijetnje sigurnosti zemlji u kojoj su zarađivali hljeb. Niko još nije demantirao ni navode onih koji su Žurnalu svjedočili kako su odbili raditi za hrvatsku obavještajnu službu – SOA – da su baš zbog toga protjerani. Priča nije nimalo naivna, i tu se slažu mediji i u BiH i u Hrvatskoj, no tim prije bi vrijedilo čuti objašnjenja protjerivača.

Žurnalu pak objašnjenja ne manjka: tvrde da imaju dovoljan broj kako dokumenata tako i svjedočanstava o SOA-inim interesima na osnovu kojih su nedvojbeno zaključili da je cilj cijelog pothvata bio da rečena SOA obavještajno-kolegijalno pogura kolege iz OSABiH informacijom da se selefije/vehabije naoružavaju. Prije toga bi pogurali naoružanje do selefijsko/vehabijskih zajednica, a onda, kada bi ovdašnje sigurnosne agencije pohvatale selefije/vehabije na djelu, s rukama u sanducima oružja, niko više ne bi pitao je li SOA tako naivna, već bismo se svi bavili selefijsko/vehabijskim ambicijama da zarate u BiH. Treba li ikome objašnjavati protiv koga bi selefije/vehabije u BiH ratovale? Uostalom, da li bi iko i slušao objašnjenja?

Upravo zbog toga Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, zvuči veoma siguran u sebe kada kaže da su ovdašnje sigurnosne agencije spriječile “brutalan pokušaj diskreditacije zemlje”, no usuđujem se ustvrditi da se upravo zbog toga čitava afera pokušava skrenuti na marginalne teme, čak do te mjere da pitanje svih pitanja postaje ko se s kim obračunava u HDZ-u Hrvatske. A šta je sa onima koji tvrde da su agenti SOA od njih tražili spiskove boraca Armije BiH koji su učestvovali u ratu? Da li to znači da su oni nepoželjni u Hrvatskoj? Ili da treba da se plaše za svoje živote ukoliko krenu ka Europskoj uniji u posjetu rodbini? Šta je sa iskazima svjedoka od koga je SOA tražila da se infiltrira u selefijsko/vehabijsku zajednicu? Hoće li njegovi roditelji također biti protjerani iz Hrvatske?

Hoće li se, uostalom, Tužiteljstvo BiH pozabaviti ovom temom iole ozbiljnije od recimo – afere iz 2010. godine, kada je Mijo Krešić, i tada kao i danas zamjenik ministra sigurnosti BiH i kadar HDZ-a BiH, poslao u Vijeće sigurnosti UN-a spisak od 45 organizacija iz BiH povezanih s terorizmom? Za spisak se vrlo brzo ispostavilo da je izmišljen, odnosno da je Krešić zloupotrijebio pečat Vijeća ministara, Krešić se pozivao na Tužiteljstvo BiH, a tadašnji glavni tužitelj Milorad Barašin to oštro demantirao.

Krešić je u epicentru i ove afere, pa devet godina kasnije bi valjda bio red da ga njegova prva rođaka, glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić priupita za kontinuitet djelovanja protiv BiH. Umjesto njega, u Tužiteljstvo je prvo pozvan ministar Mektić, a u znak odmazde najavljena je i provjera diploma svih zaposlenih u Ministarstvu sigurnosti. Naivno, zar ne? Ako u Krešićevo domoljublje spram BiH glavna tužiteljica rođački ne sumnja, logično je zaključiti da još manje ima razloga da Tužiteljstvo Hrvatske preispita angažman svog generalnog konzula u našoj zemlji Ivana Bandića. Rečeni Bandić je, naime, svoje domoljublje dokazivao na teritoriji BiH još 1993. godine, kada je zapovijedao ko će biti pušten iz Heliodroma. Za one koji su zaboravili, Heliodrom je bio zloglasni logor namijenjen Bošnjacima u Hercegovini, jedan od onih zbog kojih je čuvena hrvatska šestorka u Haagu pravomoćno osuđena na više od 100 godina zatvora. S obzirom na to da se današnja zvanična Hrvatska, jednako kao i vrh ovdašnjeg HDZ-a šestorkom ratnih zločinaca zvanično ponosi, otkud meni pravo da vjerujem SOA koja danas – paušalno demantirajući cijelu aferu – brani svog konzula Bandića?

Pitanja je bezbroj, no odgovora će biti premalo. Iako je saborski zastupnik Bojan Glavašević upozorio da čitav slučaj zahtijeva promptnu provjeru jer su političke implikacije vrlo duboke (“Ako je tako, to znači da je RH poticala terorizam na području druge države”), Hrvatska će, braneći vlastite interese, čuvati svoje krešiće i bandiće, i smišljati nove akcije s prepoznatljivim neprijateljem. Uostalom, i predsjednici Hrvatske je neko morao dati (netačan) podatak o 10.000 terorista u BiH, pa nije bilo sankcija. Bosna i Hercegovina pak u svojim državnim i pravosudnim redovima ima dovoljno partijskih uzdanica koje će sve učiniti da zataškaju cijelu aferu, no jedno je sigurno: priča zaista nije nimalo naivna i zorno ilustrira stepen zainteresiranosti susjeda da se ova zemlja nastavi valjati u blatu. Ministarstvo sigurnosti BiH, SIPA i OSA, kojima je godinama posao da selefijsku/vehabijsku zajednicu budno motre, očito su uspjeli dobiti jednu bitku, ali pravi rat se kontinuirano vodi. Protiv BiH.

19.03.2019.

PROF.DR. MIRSAD HADžIKADIĆ : DOVOLJNO JE UHAPSITI 20 LJUDI I BIT ĆE NAM BOLJE

Prof.dr. Mirsad Hadžikadić: Dovoljno je uhapsiti 20 ljudi i bit će nam bolje



Prof. dr. Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres, direktor i profesor Instituta kompleksnih sistema na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Charlotteu, nedavno je zanoćio u Tuzli jer je imao predavanje o neuronskim mrežama, računarskoj simulaciji mozga na konferenciji Sedmica mozga. Sutra je opet pred stotinjak mladih i profesora na tuzlanskom Ekonomskom fakultetu govorio o budućnosti BiH i mladima.

Prije toga je bio u Kalesiji, na manifestaciji posvećenoj ženama s rakom dojke. Potom je krenuo u Sarajevo, održao nekoliko sastanaka, a onda otišao na tribinu na Ilidži. Zašto mu je pored svih tih obaveza bilo bitno da baš 8. marta predstavi logo stranke?

Potencijal žena

– Tri su principa koja slijedimo. Osoba mora biti za državu, zajednicu, a ne za sebe, drugi je da ta osoba ima znanje, sposobnost, da nije na poslu zbog podobnosti i treći da ima osobni integritet, poštenje, osjećaj pravde. Kad pogledamo taj treći princip, znamo da žene, ne samo u BiH, nisu u ravnopravnom položaju. Čini mi se da žene prate Platformu više nego muškarci i izuzetno nam je bilo stalo da na Dan žena pokažemo da svako društvo koje ne iskorištava potencijal žena, ne može da uspije.

I žene u parlamentu postaju stranačka vojska?

– Ja ipak imam osjećaj da se žene odgovornije odnose prema društvu i da je ipak manji broj njih dio te “vojske”. Imamo državu i političare kakve zaslužujemo. Ne glasa 40 posto građana, a oni koji glasaju često ovise o onima na vlasti, koji ne žele BiH, ustvari, ne znam ni šta oni žele. Čak nisam siguran da žele dobro svome narodu i svojoj stranci. Samo izvanredno koriste mehanizme da bi njima bilo dobro. Sramota je da naši političari neće ni da osude čin u Višegradu koji je čisto fašistički. Ja krivim nas za biranje takvih ljudi u organe vlasti. Da nas je glasalo 75, 80 posto, oni ne bi mogli ukrasti dovoljno glasova, a mi bismo postavili ljude koji bi uveli elektronsko glasanje, koji bi ukinuli finansiranje stranaka iz budžeta.

Ko su ljudi Platforme?

– Bio sam posljednjih dana u Švedskoj, Švicarskoj, na Ilidži, u Visokom… Gdje god smo otišli, tražila se stolica više. Dobivamo podršku doista od svih slojeva. Već smo u 20 općina u BiH, uključujući RS, u četiri države svijeta i stalno se širimo. Među našim članstvom je 57 posto ljudi ispod 40 godina, više od 30 posto je ispod 30 godina, 17 posto su studenti, 7,5 posto penzioneri, 17 posto dijaspora. Izvanredna kombinacija mladosti i iskustva.

Šta govorite na skupovima?

– Govorim o dvije BiH. Jedna je ova koju svi vidimo, sa svim njenim problemima, od korupcije do mržnje… No, ja vidim državu strahovitog potencijala, odlične geografske lokacije, kreativnosti, života i suživota s razlikama i korištenjem tih razlika za dobrobit. Svi problemi koje imamo dolaze iz činjenice da nemamo razvijenu političku društvenu svijest. Kao zajednica ne razmišljamo dugoročno, sistemski, proceduralno, mi razmišljamo u smislu “da se ja tu nađem”.

Osnova promjene društvene svijesti je promjena lične svijesti. Potrebno je samo 20 posto ljudi koji misle svojom glavom za promjenu u cijeloj državi, a nas u Platformi danas ima 20 posto i već sada smo spremni za promjenu. To ćete vidjeti na lokalnim izborima za dvije godine.

Vi biste BiH podijelili na šest regija?

– Da, svaka od njih prelazi entitetske granice, zovemo ih po rijekama Sava, Drina, Bosna, Neretva, Vrbas, Una. Želimo da se razmišlja o entitetskim projektima koji prelaze granice. Mržnja uspijeva jer su uspjeli pokidati veze između nas, uspostavili su granice svake vrste koje mi želimo skinuti. Pitaju me šta bih uradio da imam apsolutnu moć? Recimo, sve i jednog ministra bih zamolio da sami podnesu ostavku, a ako neće, skinuo bih ih. Našao bih ljude koji su sposobni, bez obzira na stranačku, nacionalnu pripadnost i tražio od svih njih petogodišnji plan razvoja, a na osnovu toga i jednogodišnji. Postavio bih prioritete, otišao bih svakoj grupi i rekao “donijeli smo odluke, vi ste u njima ili niste iz ovih razloga, ali državi će biti bolje”.

Mi ih ne tražimo

Koliko je osoba nebošnjačke nacionalnosti okupljeno oko Platforme?- Mi ih i ne tražimo. Nije dovoljno reći “mi smo multi, dođite”, moramo razgovarati s njima i reći im “ovo je zajednička borba”. Nacionalisti su izbacili sav vazduh normalnog razgovora s naše političke scene. Neovisno pravosuđe bi promijenilo sve u ovoj državi, uzrokovalo bi da se uhapsi dvadesetak ljudi. A ako bi samo njih sklonili, bilo bi bolje svima. Zato je vrlo važno izabrati druge ljude. Idemo ka strahovitom općem kolapsu. Kažu ima nas 3,5 miliona, vani nas je bilo dva, sada nas je 2,5 miliona, uskoro će nas biti više vani nego unutra.

I mrtvi odlaze?

– Da, Dragičević. Uskoro nas neće biti dovoljno za popunjavanje budžeta. Ljudi koji nas vode ne vide to, ne vidi ni internacionalna zajednica koja je više podijeljena nego mi. Skup njihovih vrijednosti se mijenja. Oni su pragmatični, interesujemo ih koliko im je bitno u datom momentu. U jednom momentu su odlučili da im treba Srbija kao najjača država u regionu pa da je drže pod kontrolom, što se nije pokazalo efikasnim rješenjem. Na kraju krajeva, mi smo odgovorni za sudbinu ove države, mi moramo biti uvjereni da nam je zajedno bolje. A, ako se borimo jedni protiv drugih, hajde da to bude oko toga da je, recimo, ekonomija FBiH bolja od ekonomije RS-a.

Je li tačno da ljudi koji dolaze iz drugih stranaka ne mogu biti u organima Platforme?

– Nije. Mi smo pokret, svako može biti član Platforme, čak i članovi druge stranke. Ali, dok su u drugoj stranci, ne mogu biti na našim listama. Ako procijenimo da se neko i kada je bio u drugoj stranci ponašao u skladu s naša tri principa, to je uredu.

Da li su vam nuđene koalicije?

– Zvali su nas iz svih stranaka, ali ne znači da smo razgovarali o ujedinjenju. Koalicije su uredu ako su programski, ideološki, ciljno vođene. Koalicija samo da bi se podijelili resori nije koalicija. Da, vjerujem da je realno moguće da se sada formira vlast nacionalnih stranaka i DF-a, ali domet te vlasti se pokazao odlukom Doma naroda da se ne izjasni o Višegradu. To je nastavak marša ka sve goroj situaciji u BiH. Nacionalnosti koji žele podijeliti BiH u ovom momentu imaju svu vlast i ne pokazuju nikakve znakove odustajanja.

To je deprimirajuće?

– Ali je i izvanredno stanje za početak promjena, da ljudi zaista vide da ne može ovako dalje i da moraju reći dosta. Veoma sam optimističan i zato sam u BiH. Imam dovoljno energije, volje i ubjeđenja da će ovoj državi biti mnogo bolje. Jedino je pitanje za koliko vremena. Zato i pitam građane ove zemlje jeste li spremni za promjene? Neće doći ako vi nećete da budete njihov dio! A ja ovo radim zbog osjećaja obaveze i dužnosti prema domovini. Supruga me je, inače, podsjetila na činjenicu da sam uvijek odlazio kada je situacija bila potpuno sređena u sistemu za koji sam bio odgovoran. To se dešavalo na koledžu i u Savjetodavnom vijeću za BiH i u Akademiji nauka i umjetnosti, bh. i američkoj. Ja sam tu kada treba nešto graditi, kada izazovi treba da se prevaziđu, kada treba vizija da se uspostavi.

Edina Kamenica (Oslobođenje)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
66037787

Powered by Blogger.ba