Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

16.03.2019.

TERORISTIČKI RUKOPIS OD BIHAĆA PREKO PETROVA SELA DO NOVOG ZELANDA

Teroristički rukopis od Bihaća preko Petrova Sela do Novog Zelanda

Teroristički rukopis od Bihaća preko Petrova Sela do Novog Zelanda
Foto: Reuters

Ono što nama na Balkanu ledi krv u žilama je da je Brenton Tarrant imao inspiraciju u likovima i simbolima nama vrlo čitkim i zvukovima veoma poznatim.

Iz Krajine krenuli su vuci, krenuli su vuci

Čuvajte se ustaše i Turci, ustaše i Turci.

Karadžiću, vodi Srbe svoje, vodi Srbe svoje

Nek se vidi, nikog se ne boje, nikog se ne boje...


Uz stihove ove pjesme, australski terrorist Brenton Tarrant, "nikog se ne bojeći", krenuo je u krvavi pir pucajući u vjernike u džamiji Al Noor na Novom Zelandu. Prema posljednjim informacijama, Tarrant nije bio sam - desio se napad na još jednu obližnju džamiju u novozelandskom gradu Christchurchu, u kojem su teroristi ubili najmanje 49 osoba. Detalje organizacije ovog najgoreg terorističkog napada u ovoj pacifističkoj državi ćemo saznavati u danima koji predstoje. Saznat ćemo i koliki će konačan broj žrtava biti, jer su mediji prenijeli da je dvadesetak osoba u kritičnom stanju.

Melodije 'srpskog folklora' iz Višegrada

No, ono što smo već saznali i što nama na Balkanu ledi krv u žilama jeste da je terorist Tarrant imao inspiraciju u likovima i simbolima nama vrlo čitkim i zvukovima nama veoma poznatim. Ko bi rekao da će se melodije "srpskog folklora" iz Višegrada, kako su ga, odbacijući upozorenja da se radi o fašističkom divljanju, nazvali srpski političari s obje strane rijeke Drine, tako iznenadno pojaviti u automobilu teroriste Tarranta, kao svojevrsna inpsiracija da se "nikog ne boji" i da krene u svoj krvavi obračun?

Prije samo nekoliko dana, tokom četničkog okupljanja u Višegradu, u čast godišnjice hapšenja četničkog vođe Dragoslava - Draže Mihailovića, svi smo slušali melodije istog žanra: "Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina!" Srpski političari s obje strane Drine su u petak, uz osude ovog gnusnog terorističkog čina, požurili odbaciti bilo kakvu vezu teroriste Tarranta sa Srbima i srpskom historijom, mada je tih veza na pretek: od muzike koju je slušao, do historijskih ličnosti koje je ispisao po svojim puškama, preko heroja i djela koje je spomenuo u svom manifestu kojeg je objavio pred sami krvavi čin.

Dakako, terorist Tarrant iz sebe nosi jednu sasvim novu, opasnu i kompleksnu ideologiju ekstremnog desničarskog bjelačkog rasizma, kojem je odnedavno upravo ova srpska pjesma neformalna himna u kampanji "Remove Kebab", koja se ne zalaže za uklanjanje kebaba, već muslimana. Ova nevješta srpska odbacivanja odgovornosti nalikuju nekim muslimanima koji su u nevjerici odbacivali "globalni džihadizam", i to da Osama bin Laden ili Abu Bakr al Baghdadi imaju ikakve veze s islamom, iako su im oni bez njihovog odobrenja kidnapirali vjeru te svoje žrtve klali bjesomučno zloupotrebljavajući sve njihove svetinje i vrijednosti. No, muslimani su, sada je to već svima poznato, globalno i na svim stranama, osudili zloupotrebu svoje tradicije, ali izgleda ni to nije dovoljno da sa sebe saperu ljagu koju su im teroristi nanijeli.

Porazili smo ISIL, na redu su četnici


Šta će uraditi srpski lideri, koji se svoje ovako opasne tradicije i guslarenja ne odriču, šta više slave je i brane. Vjerovatno će većini Srba biti teško priznati, ali ono što muslimani odbacuju kao neprihvatljivi ekstremizam i zloupotrebu svoje vjere i tradicije, Srbi i Srpska pravoslavna crkva to veličaju, osvešćuju i promoviraju kao mainstream svoje vjere, kulture i tradicije. To je zabrinjavajuće posebno na Balkanu, jer je ta matrica negiranja drugog pokazala genocidni kapacitet.

Štaviše, brine i pojava da svi oni koji srpske političke i vjerske krugove upozoravaju i zbog njih samih, ali i zbog sebe, da je taj put pogrešan, da ne vodi ka miru i pomirenju, da poziva na krv, nasilje, nove ratove i pokolje, dakle svi ti od srpske propagandne mašinerije bivaju označeni kao lašci i urotinci protiv Srba. Šta ćemo sada, kada profil teroriste Tarranta pokaže trajno zavještanje Radovana Karadžića i njegovog genocidnog pohoda u Bosni? Poricanje tog zločina i svojevrsni trijumfalizam genocida, zločina kojeg su presudili međuarodni sudovi te izvrtanje činjenica i sistematsko laganje, sada, nažalost, imaju globalne posljedice.

Posljednih sedmica vidimo koliko je mučan i bijedan poraz nasilne ekstremističke ideologije oružane grupe Islamska država Irak i Levant u Siriji i kakva je bijedna sudbina terorista koji su obećavali osvojiti svijet sabljom i krvlju. Sada, kada smo porazili ISIL kao zlo, teroristički horor na Novom Zelandu treba biti poticaj svjetskim liderima, ali i istraživačima i djelatnicma koji rade na sprečavanju nasilnog ekstremizma da se pozabave s radikalnom ento-nacionalističkom ideologijom četništva, koja je u proteklim ratovima pokazala i dokazala svoje genocidne kapacitete u Bosni, a evo sada pokazuje da ima itekako viška zle inspiracije za izvoz na globalnom planu "od Bihaća do Petrovca Sela", pa sve tamo do Novog Zelanda.

PS

I dok se svijet pita šta je bio motiv teroristima koji su pobili nevine vjernike u džamijama u Christchurchu Novom Zelandu, u petak navečer je u Srebrenici javno promoviran pamflet koji negira, štaviše slavi genocid kao "rat za civilizaciju". U Srebrenici je sinoć predstavljena knjiga Dušana Pavlovića "Bitka za Srebrenicu - rat za civilizaciju". Još jedan doprinos opasnoj ideologiji nasilnog ekstremizma, koja hrani teroriste poput Australaca Brentona Tarranta.

Ista ideologija koja je u petak bila nadahnuće za njegov krvavi teroristički akt na Novom Zelandu u Bosni se otvoreno promovira, uz prisustvo i podršku načelnika Srebrenice i sveštenika Srpske pravoslavne crkve.

I dok se trijumfalizam genocida dešava, svijet šuti. Jedini čovjek koji je u petak navečer ustao protiv ovog zla i debatirao (uz nekoliko Bošnjaka koji su prisustvovali promociji) bio je Nedžad Avdić, povratnik koji je preživio strijeljanje tokom genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine.



Piše: Mirnes Kovač
(AlJazeera)







16.03.2019.

U BiH MIGRANTSKA KRIZA POD KONTROLOM

U BiH migrantska kriza pod kontrolom



U BiH migrantska kriza pod kontrolom
Foto: FENA - Vijesti.ba

Bosna i Hercegovina se nosi s migrantskom krizom, shodno prilikama. Ne računajući pojedine slučajeve, situacija je pod kontrolom, rečeno je za Fenu iz sarajevskog ureda Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

Iz te agencije, u kojoj u ovom slučaju ne rabe termin 'ekonomski migranti', također naglašavaju da je naprosto nemoguće i da ne postoji niko ko bi mogao procijeniti koliko će biti novih pridošlica, primjerice u ovoj godini. Trenutni pojačani dolazak je zbog toplijeg vremena nakon zimskih hladnoća.  

U IOM-u navode da je Ministarstvo sigurnosti BiH od samog početka djelovalo kad se Bosna i Hercegovina suočila s kompleksnim izazovom otkako su migranti krenuli novom rutom, kroz BiH. IOM i druge UN agencije, kao i nevladin sektor, ustvari su podrška Ministarstvu sigurnosti, naglašavaju iz te organizacije.

Od Evropske unije je dosad osigurano 9,2 miliona eura, od toga najviše IOM-u, za djelovanje na terenu.

Od 2018. godine do sada u Bosnu i Hercegovinu je ušlo blizu 30.000 ovih ljudi, rečeno je također iz IOM-a, uz napomenu da su to samo registrirani dolasci.

U želji da se domognu zapadne Evrope, migranti dolaze i odlaze nakon što je postala aktuelna nova ruta njihovog kretanja kroz Bosnu i Hercegovinu, od novembra 2017. godine.

(Vijesti.ba / FENA)

16.03.2019.

HRVATSKA PROTJERALA BH. GRAĐANE KOJI SU ODBILI ŠIJUNIRATI ZA SOA

Hrvatska protjerala bh. građane koji su odbili špijunirati za SOA

Hrvatska protjerala bh. građane koji su odbili špijunirati za SOA
Foto: Žurnal - Vijesti.ba

Više desetina bh državljana u proteklih godinu dana vlasti Republike Hrvatske proglasile su „opasnošću po nacionalnu sigurnost“. 

Studente vrbovali i tjerali da idu u Maoču prikupljati informacije o teroristima u BiH. Tražili spiskove pripadnika Armije BiH. Od selefije iz Zenice tražili da podmeće oružje u BiH
„Zovem se E.O. (identitet poznat redakciji). U Zagreb sam preselio 2014. godine kao maloljetnik. S početkom posljednje godine mog srednjoškolskog obrazovanja primio sam poziv od dotičnog Zvonke, uposlenika Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske (SOA). Našli smo se u ulici Petrinjska 30 u Zagrebu. Od mene je traženo da isključim telefon“.

I tako je ovaj Zavidovićanin postao „suradnik“ hrvatske obavještajne službe SOA. Mjesecima su ga, tvrdi u ispovijesti za Žurnal, ispitivali o selefijama u BiH, o naseljima u Zavidovićima i o osobama u zagrebačkoj džamiji.

„Nalazili smo se na kavi u Leggieru u Lastovskoj ulici, bili smo često u MC Donaldsu. Nudio mi je ponekad novac, a nerijetko je na mene vršio pritisak. Prijetio mi je protjerivanjem iz Hrvatske. Tražio je od mene šifru mog Facebook profila“, kaže E.O. u razgovoru za Žurnal.

ODBIO ODLAZAK U MAOČU

„Koja ti je nova lozinka za FB, trebam nešto provjeriti“, napisao je službenik SOA-e, koji je se predstavio kao Zvonko, našem sagovorniku u januaru 2016. godine.

Uslijedila je, potom, poruka: „đe ba zapelo“, pa onda poziv. E.O. nije odgovarao. No, kasnije se, ipak, našao sa izvjesnim Zvonkom i njegovim kolegom.

„Tražili su od mene da idem u mesdžid Oaza u Zavidovićima gdje se okupljaju selefije. Tražili su od mene da idem u Gornju Maoču i Bočinju, pa da boravim tamo određeni period. Odbio sam“, kaže E.O.

Nedugo nakon toga, pozvali su ga u policiju. Uručili su mu rješenje da u roku šest dana mora napustiti Hrvatsku, jer, prema procijeni SOA-e, predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili, u prevodu, da je „radikalni islamista blizak terorističkim skupinama“.

E.O. danas živi u Sarajevu. Njegovi roditelji su u Zagrebu. I njima je prijećeno protjerivanjem u trenucima kada je njihov sin tjeran da radi za SOA-u. Ovaj mladić u Hrvatsku danas može ući samo kao turista. Bez prava boravka.

OPASNI TESAR

Semir Aganović iz Travnika u Hrvatsku ne može ući naredne tri godine. Prvo je u oktobru 2018. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska postaja Sinj izdala „dozvolu za boravak i rad“ bh državljana Semira Aganovića i to kao tesara u kompaniji Jukić-dam d.o.o..

Dozvola za boravak mu je vrijedila do 22. oktobra 2019. godine. No, petnaest dana nakon što je MUP procijenio da nema smetnji za njegov boravak i rad u Hrvatskoj, pozvali su ga pripadnici Hrvatske obavještajne službe.

„Dva puta po dva sata su me saslušavali. Tražili su od mene informacije o bradonjama, vehabijama. Pitali gdje se kreću. Ja sam rekao da nemam pojma o tome. Pitali su o teroristima u BiH. Kada sam rekao da ne znam ništa, donijeli su rješenje da sam opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Protjeran sam“, ispričao je za Žurnal Semir Aganović.

U zapisniku Policijske postaje Sinj, od 16. 11. 2018. godine , navedeno je da je postupak protjerivanja pokrenut „na temelju zahtjeva SOA“. Dakle, ista policijska stanica je samo 20 dana ranije tvrdila da nema nikakvih smetnji za boravak Semira Aganovića na teritoriji Hrvatske. No, nakon što je Aganović kazao da ništa ne zna o „teroristima i vehabijama u BiH“, postao je opasnost po nacionalnu sigurnost Hrvatske. U prevodu – terorista


H.M. je zavarivač iz Zenice. Četrnaest godina je živio na teritoriji Hrvatske, gdje je 2014. godine stekao status „stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvaskoj“. No, onda su ga pozvali u SOA-u.

„Dvaput su me saslušavali. I na kraju svakog razgovora su od mene tražili da radim za njih. Ja sam odbio. Nakon toga sam protjeran“, kazao je H.M. u razgovoru za Žurnal.

Rješenje o protjerivanju doneseno je 4. maja 2018. godine. Ovaj Zeničanin je proglašen „opasnošću po nacionalnu sigurnost Hrvatske“. Dakle, osoba koja se može dovesti u vezu sa terorizmom.

„Hoćete li jednu rakijicu“, pita ekipu Žurnala Sabahudin Jašarević, još jedan Zeničanin koji je postao opasnost „za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske“.

IMA LI U ZENICI BRADONJA

Trinaest godina Jašarević je živio i radio u Zagrebu. Nikada, do oktobra prošle godine, nije imao problema sa produžavanjem boravka. No onda su ga pozvali iz SOA-e i stavili mu papir na sto.

„Tražili su od mene spisak mojih saboraca iz rata. I tražili su informacije o bradonjama. Pitali su ima li u Zenici bradonja. Ja sam rekao da ih ima i u Zenici i u Zagrebu. Dvaput sam bio na ispitivanju. Tražili su od mene informacije o ratu, o borcima Armije R BiH, oficirima, gdje je ko djelovao... Kada im nisam dao ono što su očekivali – protjeran sam“, ispričao je Jašarević u razgovoru za Žurnal.

Svi naši sagovornici zatražili su pomoć i od sigurnosnih agencija BiH. Svako od njih tvrdi da poznaje najmanje po pet bh državljana koji su na isti način tokom 2018. godine protjerani iz Hrvatske, iako niko nije napravio nikakav prekršaj. Jedini problem je bio što nisu zadovoljili očekivanja hrvatske obavještajne službe SOA.

Državljanin BiH H.Č. nije radio u Hrvatskoj. No, zbog posla na teritoriji EU često je prolazio kroz Hrvatsku. Od januara prošle godine pripadnici SOA-e pokušali su ga vrbovati. Prijetili su mu zadržavanjem na granici, raspitivali se o njegovom djelovanju unutar selefijskog pokreta.

Sigurnosnim agencijama BiH je prijavljeno da su H.Č. na jednom od sastanaka, održanim krajem aprila, nudili da prebaci paket sa naoružanjem iz Doboja do Zenice.

Plan je bio da se, nakon prebacivanja oružja, o svemu obavijeste bh. policijske agencije koje bi presrele paket, te bi, time, bilo potvrđeni navodi o radikalizaciji u BiH. Akcija je trebala biti provedena u koordinaciji sa MUP-om RS-a, te odabranim kadrovima u SIPA-i.

Upravo je u tom periodu, jedan od visokopoziconiranih hrvatskih kadrova u SIPA-u obavještavao svoje kolege u Tuzli da bi pripadnici selefijskog pokreta mogli na području Doboja prenositi određenu količinu naoružanja.

(Vijesti.ba/ Žurnal.info)




16.03.2019.

U LONDONU PREMIJERA FILMA O SUĐENJU RATKU MLADIĆU

U Londonu premijera filma o suđenju Ratku Mladiću

U Londonu premijera filma o suđenju Ratku Mladiću
Foto: Vijesti.ba

Novi BBC-jev dokumentarni film "Suđenje Ratku Mladiću"  koji prati maratonski haški postupak bivšem komandantu Vojske Republike Srpske za genocid i druge zločine u BiH bit će prikazan 17. i 18. marta na Barbican festivalu u Londonu.

Redatelj koji je radio na ovom filmu Rob Miller za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) je kazao da film govori o Mladiću, ali i nastojanjima Haškog tribunala da donese pravdu za neke od najtežih zločina počinjenih nad civilima.

- Gledam svijet danas i vidim da nikog nije briga za ljudska prava - posebno ako gledamo šta se dešava u Siriji, Mianmaru ili Šri Lanci. Vratilo se doba nekažnjivosti - istaknuo je Miller.

On dodaje da može da shvati neke od kritika upućenih Tribunalu u Haagu, ali da ovu instituciju i dalje smatra iznimno važnom.

- Preferiram da živim u svijetu u kojem se, iako se to radi na nesavršen način, bori za ideale i ljudi koji čine zlo se procesuiraju. Rekao bih da je to važno za čovječanstvo. Trenutno smo u jakom mračnom mjestu - podvukao je on.

Film prati haške tužioce, ali i članove Mladićeve Odbrane. Miller pojašnjava da je jedan od ciljeva filma bio da pokaže kako ljudi čine zlodjela i da je zbog toga smatrao kako je značajno dati prostor i Odbrani.

- Shvatam da će to biti teško žrtvama njegovih zločina - smatra Miller.

Millerov film, koji je režirao sa Henrijem Singerom, prati postupak u Haagu tokom 530 ročišta, u sklopu kojih je saslušano 592 svjedoka i prikazano skoro 10.000 dokaza.

Mladić je uhapšen 2011., kada je Miller odlučio započeti rad na filmu, i prati suđenje sve do prvostepene presude izrečene 2017. godine, kada je Mladić proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor.

Prvostepenom presudom Haškog tribunala Mladić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom, Mladić je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine u nekoliko bh. opština.

Mladićevi advokati, kao i Haški tužioci, uložili su žalbe i konačna presuda se očekuje naredne godine.

Dokumentarac "Suđenje Ratku Mladiću" biće prikazan u Londonu u sklopu filmskog festivala Human Rights Watcha, javlja BIRN.

(Vijesti.ba / FENA)











16.03.2019.

TERORISTA BRENTON TARRANT U BiH UŠAO 2. JANUARA 2017., ZADRŽAO SE 48 SATI

Brenton Tarrant u BiH ušao 2. januara 2017., zadržao se 48 sati

Brenton Tarrant u BiH ušao 2. januara 2017., zadržao se 48 sati
Foto: Vijesti.ba
Terorista Brenton Tarrant, koji je u krvavom pohodu u petak ubio 49 osoba u džamijama na Novom Zelandu, nalazio se na teritoriju Bosne i Hercegovine u januaru 2017. godine, potvrđeno je za "Avaz" iz izvora bliskih Graničnoj policiji BiH.

On je u BiH ušao 2. januara iz Crne Gore na graničnom prijelazu Zupci.

Brenton je boravio na teritoriju RS, ali se ne zna tačno gdje, nakon čega je na GP Bosanska Gradiška ušao u Hrvatsku. Riječ je o operativnim podacima do kojih su došle sigurnosne agencije.

Bugarski mediji, pozivajući se na istražne organe, objavili su jučer informaciju da je Tarant boravio u toj zemlji krajem prošle godine, a da je na tom putu po Balkanu prošao i kroz Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.

Tarant je danas izveden pred sudiju u bijeloj zatvorskoj odjeći te s lisicama na rukama, a izrečena mu je jedna tačka optužnice koja se odnosi na ubistvo.

Po ulasku u sudnicu, pišu novozelandski mediji, terorista iz Kristčurča je bio smiren, smijao se i na kraju fotoreporterima pokazao simbol "White power" pokreta.

Očekuje se da će optužnica biti uskoro proširena.


(Vijesti.ba / Avaz)












16.03.2019.

PROF. DR. IVO KOMŠIĆ O FENOMENU MRŽNJE: PET FAZA MRŽNJE KOJE DIKTIRAJU POLITIKA I MEDIJI

IVO KOMŠIĆ O FENOMENU MRŽNJE: Pet faza mržnje koje diktiraju politika i mediji

Metode su uvijek iste: optužiti pa demonizirati drugog



Image result for ivo komsic fotos

Piše: Ivo Komšić

Mržnja je postala strateško sredstvo politike u BiH. Oni koji se sjećaju devedesetih godina znaju da ni tada mržnja nije bila na ovome stupnju uzavrelosti. Tada se ona još prikrivala političkim opcijama opstanka zajedničke države, interesima pojedinih republika i interesima velikih političkih aktera međunarodne zajednice. Kada je nacionalizam postao otvorena politička opcija, i kada se već legitimirao „povijesnim interesima“ naših naroda, kada su već najavljivane radikalne mjere u ostvarivanju tih ciljeva, društvo još nije bilo zahvaćeno mržnjom. Još se vjerovalo da rata neće niti može biti, da ludosti nisu toliko duboke i spremnost na rizike tako velika. Još uvijek su svi, barem u BiH, bili u istoj masi koja je nosila transparente protiv rata, izvikivali ideje zajedništva i bratstva i jedinstva. Svi su bili zaprepašteni otvorenim prijetnjama da će država ući u pakao, a jedan narod možda nestati. Nije se u to vjerovalo jer se u srcima još nije nosila mržnja prema onima koji su to najavljivali. Još se sjedilo u istim parlamentarnim klupama, u istom bifeu pila kava, razgovaralo i mislilo da se to zbiva nekome drugome. Još ni straha nije bilo.

Rat, zločini, genocid

Danas se pitamo zašto. Zato što tada još nije bila raširena mržnja među nama, još nas nije bila obuzela i nismo se gledali preko njenog obzora. Iz takvog bezazlenog stanja uslijedio je rat sa strašnim zločinima i genocidom, kao u skeču tadašnjih “Nadrealista“, gdje dva druga igraju bilijar, pitomo i prijateljski, da bi se na kraju, uz napuckivanje izvana, hvatali za vrat na bilijarskom stolu. U međuvremenu je ubrzano proizvođena mržnja: politikom, medijima, širenjem dezinformacija, zastrašivanjem. U taj proces su se uključili i dijelovi vjerskih zajednica, razni čuvari nacionalnih identiteta i politički stratezi. Tek je to nametnulo mržnju kao društveno stanje i stanje pojedinaca. A onda je sve bilo moguće.

Današnje stanje se razlikuje od toga jer je mržnja već prisutna, ona je startna pozicija i pojedinaca i etničkih grupacija. Mržnja već usmjerava ponašanja, s vremena na vrijeme izbije na površinu u formi retorike, prebijanja onih drugih koji su već omraženi, makar to bilo na stadionu ili pored njega, izbjegavanja “njihovih“ kafića, prodavnica, mesnica, samoposluga, škola, kvartova, gradova, entiteta… Naravno, ni danas ona nije samonikla, ona nije prirodno stanje i osjećanje čovjeka, ona je isforsirana, utisnuta u ljudske duše. Preko dvadeset godina to rade politike etničkih zajednica, njihovi mediji, nevladine organizacije, dijelovi vjerskih zajednica, “intelektualci“, “znanstvene“ institucije, ili fašistički vojno-politički pokreti koji su u prošlosti izvršili strašne zločine. Svi nastoje ostvariti ono što nisu uspjeli u ratu i svi znaju koliko je mržnja pri tome značajna.

U međuvremenu se desilo još jedno značajno preobraženje: nestale su jasne političke ideologije i stranačke razlike. Politika se zaglibila i izgubila u etničkim podjelama, razlikuje se samo po etničkim ili populističkim ciljevima, postala je potpuno razumljiva i  jednako bliska politički pismenima i nepismenima. Kada se to desi u politici, kada se izgube političke ideologije, ostaje samo tlo za mržnju. Mržnji ne treba ideologija, ona je osjećanje koje svatko nalazi u sebi. U toj situaciji politika se svodi na usmjeravanje mržnje. To je ustvari pretpolitičko stanje.

U političkim društvima ideologije su razdjelnice, formiraju se politički blokovi koji se nadmeću idejama, koji su konkurentni. Razlike idu do oštrih podjela koje se ne uništavaju, nego održavaju i koje građani razumiju. Politike ne vode uništenju.

U našem društvu, nakon nestanka jasnih političkih razdjelnica, ostaju nacionalističke politike koje se nadmeću u nacionalizmu. Kod nenacionalističkih stranaka, umjesto nacionalizma često se javlja populizam, navodno manje opasni politički kolektivizam koji često završava uličnim terorizmom i  vandalizmom. Svaka nacionalistička i populistička politika opstaje na neprijateljstvu prema drugoj, svoj neuspjeh pripisuje politici druge. Tako se na političku scenu, umjesto političkih stranaka, izvode socijalne skupine ili narodi koji se suprotstavljaju preko svojih “legitimnih“ politika.

Dozirani procesi

Ti procesi se odvijaju postepeno i dozirano.

Prva faza je optužba. Drugi se optužuje za stanje u kome se jedna socijalna ili nacionalna skupina nalazi, iako je to stanje proizvela njena politika. Drugi narod ili socijalna skupina snose krivicu neuspjele vlastite politike.

Druga faza je proizvođenje straha. Širi se strah od drugih, od njihovog postojanja, od njihovog susjedstva, od njihove kulture, religije, običaja, nataliteta i sl. Zato se od drugoga treba izolirati, odmaknuti, čuvati, podozrijevati.

Treća faza je nepovjerenje. Drugom se ne može ništa vjerovati, drugi imaju politiku uništenja za nas, s drugima se ne smije biti iskren, s drugima se ne može ništa raditi, itd. Radi se samo o prenošenju vlastitog stanja na drugoga, jer on ne može biti drugačiji od mene. To je već bolesna faza.

Četvrta faza je mržnja. Drugi je kriv za sve, on je uzrok moje nesreće, on je uzrok moje loše sadašnjosi i straha od budućnosti. Drugi me tjera u beznađe, on zagađuje okolinu jer je to dio njegove kulture, njegova religija je agresivna i uliva strah, njegova politika je egoistična i nepomirljiva. Mržnja je rak-rana psihičkog stanja. Kao što se rak javlja kao bezazleni nukleus, razvija se lagano i tiho sve dok ne zahvati cijeli organizam i uništi ga. Tako mržnja nagriza pojedince i društvo u cjelini – drugi je kriv za moju nemoć i neuspjeh i radi toga mora nestati. To što mržnja razara i vlastiti organizam nije utjeha, jer dolazi naknadno, kada je psiha već uništena.

U ovom stanju mržnje, kada je vlastita psiha razorena, traži se nova identifikacija, traži se izlaz. Ta identifikacija se uvijek traži izvan jer je unutrašnjost već razorena. To je druga država, drugo društvo, drugi narod kao vlastiti. Ovo stanje ne smanjuje mržnju, nego je povećava jer se nezadovoljstvo sobom pretvara u šizofreniju. To je već teško stanje bolesti kada postajemo nepodnošljivi sebi, kada živimo život koji ne želimo jer smo mentalno već prebačeni u drugi svijet, u drugo društvo, među “svoje“. Drugi i drugačiji čak ne moraju biti u drugoj državi, u drugom društvu, u drugoj zajednici. Naša bh. specijalnost je u tome što to mogu biti i pripadnici istog naroda, čak iste vjere. Bitno je da nisu iz iste političke stranke jer se stranke razlikuju po nivou ispoljavanja mržnje, ne po ideologiji. “Autentičnost“ i “neautentičnost“ pripadnika naroda, ili “legitimnost“ ili “nelegitimnost“, nisu političke razlike, nego obilježja mržnje. Zato spaljivanje pripadnika istog naroda kao fašnika nije tradicionalni duhoviti performans, nego izljev mržnje. To je stvarna želja, a ne simbolički čin.

Slično je sa “stranačkim drugovima“ spram kojih se vrši “politička diferencijacija“. Oni se uklanjaju kao strana tijela, kao čin očišćenja poslije kojeg su stranke uvijek “jače“, tj. “čišće“. Iza “diferencijacija“ ne stoje nikakve političke ideologije, stoji samo mržnja.

Peta faza je neprijateljstvo. Drugi je moj otvoreni neprijatelj, pored njega se ne može opstati, drugoga treba uništiti dok on nije uništio mene. Tako je s pripadnicima drugih naroda, tako je s pripadnicima drugih religija, tako je s pripadnicima drugih socijalnih skupina, tako je s pripadnicima vlastitog naroda, tako je sa članovima drugih stranaka, tako je sa članovima vlastite stranke. Mržnja je ista, samo su različiti instrumenti moći koji se koriste u njenom ispoljavanju.  U uvjetima apsolutne moći, drugi se spaljuju na lomači, u krematorijima, strijeljaju, vješaju, masakriraju i likvidiraju na razne načine.

Stanje u našem društvu je stanje mržnje. Nedostaje još korak do otvorenog neprijateljstva i zahtjeva za uništenje drugog. Političke stranke s izgubljenom ideologijom tapkaju na njenom tlu i nadmeću se u izljevima: što je jače iskazuješ prema drugom, sve si draži svome. Mržnja je osnovna strategija podjele društva, a njen krajnji cilj uništenje države.

BH blok je propustio priliku da se suprotstavi ovom stanju. Oni su bili najavili novu političku ideologiju koja nije zasnovana na mržnji i etničkim podjelama. Oni su svoju strategiju povukli na rezervne položaje; nisu se usudili preuzeti odgovornost. Ostavili su društvo na vjetrometini, na milost i nemilost proizvođačima mržnje.

(IZVOR: Analiziraj.ba)

16.03.2019.

ELEMENTI ČETNIČKE IDEOLOGIJE U TERORISTIČKOM NAPADU NA NOVOM ZELANDU ZABRINULI BOŠNJAKE

Bekrić: Elementi četničke ideologije u terorističkom napadu na Novom Zelandu zabrinuli Bošnjake

Muftija Bekrić, koji je na čelu Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji, prokomentarisao je jučerašnji teroristički napad na džamije u Christchurchu, ali i na to koliko je ovaj napad izazvao zabrinutost i kod samih Bošnjaka u tom dijelu svijeta

Kemal Zorlak   | 16.03.2019

Image result for muftija bekric u australiji fotos

Jasmin Bekric
/////////////////////////////////////

Kemal Zorlak -

Elementi četničke, fašističke ideologije kod teroriste koji je jučer izvršio napad na dvije džamije na Novom Zelandu i ubio najmanje 49 osoba, posebno su zabrinuli nas Bošnjake. Upravo to želimo kazati organima na svim nivoima, da smo mi na jednom puno većem planu iskusili stvari koje su se desile u Christchurcu, da smo mi to iskusili u našoj Srebrenici, u našem Prijedoru, Sarajevu, Gradačcu, Mostaru, poručio je muftija Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji Jasmin ef. Bekrić, javlja Anadolu Agency (AA).

Muftija Bekrić, koji je na čelu Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji, a čije djelovanje pokriva i Bošnjake Novog Zelanda, u razgovoru s novinarom AA prokomentarisao je jučerašnji teroristički napad na džamije u Christchurchu, ali i na to koliko je ovaj napad izazvao zabrinutost i kod samih Bošnjaka u tom dijelu svijeta.

Bekrić je izrazio svoju duboku sućut svim poginulim vjernicima, šehidima, u jučerašnjem terorističkom napadu na Novom Zelandu. Podsjetio je i na riječi novozelandske premijerke Jacinde Ardern, da je ovo najmračniji dan u povijesti ove miroljubive zemlje.

"Svi smo šokirani i u Australiji, jer, na neki način Australija i Novi Zeland, ne samo da su zemlje najbliže jedna drugoj, one imaju jednu jaču vezu, a to je jučer rekao i australijski premijer (op.a. Scott Morisson), ne samo da smo susjedi i komšije, mi smo porodica. Bošnjaci, muslimani, su jako zabrinuti i šokirani terorističkim napadom koji je se jučer desio na tlu Novog Zelanda. Ja kao muftija IZ Bošnjaka u Australiji, a moja pozicija pokriva i Bošnjake u Novom Zelandu, želim da uvjerim da ćemo raditi sa svim organima, na svim nivoima vlasti da se bošnjačkim muslimanima u Australiji, muslimanima na Novom Zelandu, osiguraju normalni uvjeti za život", poručio je Bekrić.

Naglasio je kako se pridružuju osudi tog terorističkog akta, te kako se nada da će organi Novog Zelanda u skladu sa zakonom na najoštriji mogući način kazniti počinioce ovog, kako je rekao, neviđenog i nečuvenog zločina.

Ističe kako ima veliki broj prijatelja na području Novog Zelanda, u kontaktu je s njima i svi su veoma zabrinuti, te dodaje: "Vjerujemo i u organe Australije, i u sigurnosne službe Novog Zelanda, da ćemo kao i svi ostali građani biti zaštićeni. U ovoj sitauciji ja pozivam sve naše Bošnjake da ostanu hladne glave."

Na pitanje da li je Bošnjake dodatno zabrinula činjenica što su kod teroriste tokom napada na džamiju bili istaknuti elementi četničke ideologije, Bekrić je ističe kako je to svakako izazvalo dodatnu zabrinutost. Posebno zbog činjenice da je počinilac masovnog zločina prilikom prilaska džamiji u autu slušao pjesme koje Bošnjake itekako asociraju na ono što im se desilo od 1992. do 1995., na genocid u Bosni i Hercegovini.

"To je potreslo nas Bošnjake jer nas je podsjetilo na godine agresije na naš narod, na našu domovinu BiH. Ta četnička ideologija, ta fašistička idelogija nas je podsjetila na našu sudbinu. To upravo i želimo kazati organima na svim nivoima, da smo mi iskusili na jednom puno većem planu stvari koje su se desile u Christchurcu, da smo mi to iskusili u našoj Srebrenici, u našem Prijedoru, Sarajevu, Gradačcu, Mostaru. Mi smo to iskusili u svim našim gradovima, na svakom pedlju naše domovine BiH i zbog toga smo dodatno zabrinuti", zaključio je Bekrić.

U terorističkom napadu u gradu Christchurchu, na dvije džamije u vrijeme džuma-namaza, ubijeno je najmanje 49 osoba, više od 20 povrijeđeno. Muškarac koji je preuzeo odgovornost za napad rekao je da je 28-godišnji Australijanac.

16.03.2019.

NIHAD ČOLPA: RADOVAN KARADžIĆ INSPIRACIJA ZA TERORIZAM

Nihad Čolpa: Karadžić inspiracija za terorizam

Nihad Čolpa: Karadžić inspiracija za terorizam
Foto: Vijesti.ba

Predsjednik Građanskog saveza (GS), Nihad Čolpa, poziva Narodnu skupštinu RS da ukine sramna odlikovanja Radovanu Karadžiću, ratnom zločincu i osnivaču RS.

Naime, jučerašnji islamofobni teroristički napad na Novom Zelandu bi trebao biti zadnje upozorenje svima u BiH koji žele da žive u miru da Karadžićevo naslijeđe inspiriše terorizam i radikalizam širom svijeta.

Postoji direktna veza između krvavog teororističkog pira na Novom Zelandu i zločina protiv naših građana. U oba slučaja su ubijani ljudi zbog vjere koju praktikuju i mi u GS nikada nećemo prestati da radimo na tome da se fašizam i neofašizam izvrgnu sramoti i izopštenju koji zaslužuju.

Nedavno okupljanje domaćih nasljednika nacističke ideologije u Višegradu nas je podsjetilo da među nama i dalje žive obožavaoci ideja s kojima treba izaći na kraj na isti način kao što se civilizovani svijet obračunao sa tzv. ISIL-om i nacizmom.

Antifašistička borba NOP-a i Armije BiH su jedine vrijednosti koje naša zemlja treba da dijeli sa svijetom i čime se trebaju dičiti nove generacije. Slavimo Rodoljuba Čolakovića, ne Ratka Mladića.

(Vijesti.ba)












16.03.2019.

NAPADAČ NA DžAMIJE U CHRISTCHURCHU BORAVIO U HRVATSKOJ, SRBIJI, CRNOJ GORI, BUGARSKOJ I BiH

Napadač na džamije u Christchurchu boravio u Hrvatskoj 2016. i 2017. godine

Napadač na džamije u Christchurchu boravio u Hrvatskoj 2016. i 2017. godine
Foto: Agencije - Vijesti.ba

Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u subotu je potvrdilo da je napadač na džamije u novozelandskom Christchurchu, Australac Brenton Harrison Tarrant (28), krajem 2016. i početkom 2017. boravio i u Hrvatskoj.

"MUP raspolaže saznanjima o kretanju navedene osobe na području Republike Hrvatske tijekom prosinca 2016. i siječnja 2017. godine", potvrdila je Hini glasnogovornica MUP-a Marina Mandić. Pojasnila je da je taj podatak utvrđen uvidom u službene policijske evidencije.

Novinske agencije ranije su objavile da se istražuju kontakti koje je Tarrant "možda uspostavio" tijekom posjeta jugoistoku Europe, kada je prema podacima bugarskih obavještajaca prošao kroz Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku.

 Tarrant, optužen da je ubio najmanje 49 ljudi i ranio još desetak u dvije džamije u novozelandskom Christchurchu, objavio je i videosnimku napada u kojem se mogu čuti srpske nacionalističke pjesme iz devedesetih godina. Na svojim je puškama imao ispisana imena povijesnih ličnosti i mjesta iz Bugarske, Srbije i Crne Gore, javlja Hina.

 Napad, koji su premijerka Jacinda Ardern, ali i niz svjetskih lidera, opisali kao teroristički čin, najgori je mirnodopski zločin na Novom Zelandu.

Tarrant je u subotu je optužen za ubojstva i ranjavanja, a okružni sud u Christchurchu odredio mu je pritvor bez izjašnjavanja o krivnji. Pred sudom će se ponovno pojaviti 5. travnja i policija očekuje da će tada biti dodatno optužen.


(Vijesti.ba / FENA)











16.03.2019.

HISTORIČAR IZ BEOGRADA MILAN RADANOVIĆ PODSJEĆA NA SVE ČETNIČKE ZLOČINE U VIŠEGRADU

16.03.2019.

NAPAD NA NOVOM ZELANDU IMA VEZU SA SRPSKOM NACIONALISTIČKOM POLITIKOM

Napad na Novom Zelandu ima vezu sa srpskom nacionalističkom politikom

Napad na Novom Zelandu ima vezu sa srpskom nacionalističkom politikom
Foto: Vijesti.ba

Brenton Tarrant, terorista iz Australije, ubio je u terorističkom napadu na Novom Zelandu 49 ljudi, a ranio najmanje 20 u napadu na dvije džamije u gradu Christchurchu.

U svom smrtonosnom pohodu prema džamiji australski terorista je slušao četničku pjesmu sa stihovima "Karadžiću vodi Srbe svoje".

Doktor Hikmet Karčić u razgovoru za Vijesti.ba podsjeća na povezanost desničarskih organizacija i pojedinaca u Evropi i svijetu s ratom i ratnim zločinima u BiH.

"Ovo je drugi napad izvršen od strane desničara na zapadu koji svoju poveznicu ima sa srpskom nacionalističkom politikom. Prvi je bio napad Andresa Breivika u Norveškoj 2011. godine, koji je inspiraciju za napad našao u knjigama Ive Andrića i u ratnoj politici bosanskih Srba, odnosno u politici njihvog vojnog i političkog vrha. Breivik se tada pozivao na Mladića i Karadžića", kaže Karčić.

On dodaje kako je današnji napad na Novom Zelandu vrlo interesantan iz dva razloga.

"Prvo, što na njegovom oružju piše "Nož, Obilić", a drugo, on je u vožnji do džamije slušao četničku ratnu pjesmu "Od Bihaća do Petrovca sela" autora Nikole Jorgića. Glavna rečenica u toj pjesmi je "Karadžiću, vodi Srbe svoje", napominje Karčić.

On objašnjava kako je ova pjesma postala pravi hit među desničarskom omladinom u Evropi zadnjih godina.

"Pjesma je postala popularna prije nekoliko godina na internetu među desničarskom omladinom u Evropi, koji su umjesto termina Turčin ili Balija počeli koristiti jedan novi termin, ne samo za Bošnjake, nego za muslimane općenito, Kebab. Postoji sada jedan cijeli jedan pokret na internetu "Remove kebab" (Ukloniti kebab) i ova pjesma "Od Bihaća do Petrovca sela" je postala neformalna himna tog desničarskog undergroung pokreta u Evropi", pojašnjava on.

Karčić napominje kako je desničara u Evropi uvijek bilo i bit će ih, ali da je rat u BiH doprinio tome da se određene desničarske grupe u Evropi aktiviraju do maksimuma.

"Ne treba zaboraviti da je većina desničarskih pokreta u Evropi dobila svoja krila tokom rata u našoj zemlji. Poznata je činjenica da su pojedini neonacisti iz Evrope učestvovali u jedinicama HVO-a i HV-a, a pogotovo HVO-a u Hercegovini. Tu imamo primjer jednog poznatog neonaciste iz Švedske, koji je bio osuđen za ratne zločine u Dretelju, pa je pušten na slobodu, nakon čega je ubio dvojicu policajaca u Švedskoj. Dakle, on je kao neonacista došao s namjerom da ubija u BiH", ističe naš sagovornik.

Druga grupa na koju upozorava Karčić je Zlatna zora (Golden Dawn iz Grčke, koja je danas postala glavna prijetnja po grčkog premijera Alexisa Tsiprasa.

"To su ljudi koji su bili pripadnici grčkog dobrovoljačkog odreda Vojske RS-a i koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici, i nisu procesuirani za te zločine od strane grčke države. Oni su danas sastavni dio stranke Zlatna zora, koja predstavlja najjaču desničarsku organizaciju u Grčkoj i koja gaji fašističke ideje. Danas Zlatna zora ima i svoje predstavnike u parlamentu i dobro kotira u Grčkoj. Oni su osnovani od strane ljudi koji su učestvovali u zločinima u BiH", kaže Karčić.

On zaključuje kako su današnji napadi samo nastavak onoga što se dešavalo u BiH tokom agresije na našu zemlju.

"Moja teza je da su današnje desničarske organizacije u Evropi dobile svoja krila za vrijeme rata u BiH, jer su nesmetano i bez ikakvih sankcija učestvovali u ratnim zločinima u našj zemlji. Nakon toga su se vratili u svoje matične zemlje gdje su nastavili svoje aktivnosti, tako da je ovo samo nastavak onoga što se dešavalo prije dvadeset i više godina", zaključio je Hikmet Karčić.

(Vijesti.ba)













16.03.2019.

TUZLANSKA GUJA OPASALA SARAJEVO: KONZUL IVAN BANDIĆ DANAS RADI ISTI POSAO KAKAV JE RADIO 93 U HERCEGOVINI I STUPNOM DOLU, KASNIJE KAO AGENT U HAGGU OBAVLJAO ZA :UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT"

16.03.2019.

TUZLANSKI MUP ZVANIČNO POTVRDIO: NOVINAR MATE ĐAKOVIĆ JE MJESECIMA VOZIO AUTOMOBIL S DIPLOMATSKIM TABLICAMA!

TUZLANSKI MUP ZVANIČNO POTVRDIO: Đaković je mjesecima vozio automobil s diplomatskim tablicama!

Osiguravajuća kuća, u ime Mate Đakovića, jučer je podnijela zahtjev za registraciju "BMW-a X3" i postupak registracije završen je popodne istog dana, rekao je za Faktor ministar unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona Husein Topčagić.



Image result for novinar mato djakovic fotos

Riječ je o vozilu koje je novinar RTRS-a, Mato Đaković, kupio od hrvatskog konzula u Tuzli Ivana Bandića.

- Mato Đaković je sklopio ugovor o kupovini auta s Ivanom Bandićem 10. januara 2019. godine. S obzirom na to da za taj auto, koji je uvezen iz Hrvatske kao diplomatsko vozilo, nisu plaćene dadžbine, odnosno carina i porez, Đaković je uputio zahtjev Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH u Sarajevu 28. januara za plaćanje tih poreza - kaže Topčagić.

Nakon toga proveden je postupak utvrđivanja iznosa carine i PDV-a koje Đaković treba platiti nakon kupovine vozila.

- đaković je platio porez, odnosno carinu i PDV u ukupnom iznosu 23.145 KM. Nakon toga, osiguravajuća kuća podnijela je zahtjev za registraciju vozila i ona je završena jučer popodne - rekao je Topčagić.

Đaković je jučer rekao za Faktor sljedeće: 

-Auto sam 10. januara kupio od čovjeka koji se zove Ivan Bandić. Ja nisam kupio od konzulata, niti od Hrvatske vlade. Kupio sam privatno automobil od čovjeka. Imam zapisnik notara, uredno ovjeren i naravno da sam na to auto podnio zahtjev Carinskoj upravi Sarajevo da mi obračunaju porez i carinu. Rješenje Poreske i Carinske uprave iz Sarajeva sam dobio 8. marta i 8. marta sam uplatio carinu i porez. Tada su se stekli uvjeti da auto prevedem na sebe, što sam ja uradio i više nisu te tablice – kazao je Đaković.

Đaković je prema tvrdnjama brojnih očevidaca automobil koristio i prije 10. januara. Navodno već od jeseni 2018. godine. Jedan od snimaka automobila iz vremena kada ga je Đaković koristio nastao je i 3. januara 2019. godine kod Male pijace u Tuzli. Naraavno, automobil je imao diplomatske tablice 13-A-102. 

alt

/////////////////////

Hrvatski obavještajci vrbovali selefije da prenose oružje u ... - Žurnal


Hrvatski obavještajci vrbovali selefije da prenose oružje u mesdžide u ...


///////////////////////

16.03.2019.

RASTE BROJ ŽRTAVA TERORISTIČKOG NAPADA NA DžAMIJE U NOVOM ZELANDU

16.03.2019.

ALMUT MOLLER: STRAH OD DESNIČARA I NADA U ZELENE ZA EVROPSKE IZBORE

16.03.2019.

NITI JE ZAGREB GLAVNI GRAD HERCEGOVINE, NITI LJUBUŠKI HRVATSKE

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
63000162

Powered by Blogger.ba