Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.02.2019.

DRAGO BOJIĆ : HRVATSTVO PO MJERI HRVATSKOG NARODNOG SABORA

17.02.2019.

KLJUČ ZA RIJEŠENJE PROBLEMA JE U RUKAMA GRAĐANA

Ključ za riješenje problema je u rukama građana



Image result for Ključ za riješenje problema je u rukama građana

Foto: dawn.com

Agonije kroz koje prolazimo nisu slučajne niti im se nazire bliži kraj. Nalazeći plodno tlo u postkonfliktnim društvima  kao što je bosanskohercegovačko, one su mehanizmi uništavanja mobilizacije ljudske volje i stvaranja osjećaja bezperspektivnosti i samozadovoljstva da smo, eto, sretni što smo živi. Anomalije nisu samo tipične za Bosnu i Hercegovinu koliko i za druge postjugoslovenske državice u kojima vlada sistem poremećenih vrijednosti. Prema izvještaju Svijetske zdravstvene organizacije (WHO) u Srbiji se godišnje desi oko 1.300 samoubistava, kao i da pet odsto populacije pati od depresije, drugog uzroka smrtnosti među mladima od 15 do 25 godina. Da li se može pomoći tamo na brdovitom Balkanu gdje se ratni zločinci slave i pozivaju da budu gosti bh. medija, gdje se historijske činjenice revidiraju bez ikakvih pravnih posljedica, gdje se fašizam slavi a antifašizam zatire, tamo gdje se negira da je u Srebrenici i Jasenovcu počinjen genocid, gdje se TV gledaocima prikazuju rialiti programi koji truju našu svakodnevnicu i gdje gotovo ne prođe dan da se ne počini jedan suicid?  

Slučaj Gačić, kao i svi drugi tragični događaji čiji je epilog plaćen ljudskim životima stvara osjećaj gorčine i frustracije duboke društvene apatije u kome vlada nedostatak volje da se stvari mjenjaju na bolje! U otpusnom pismu Kazneno-popravnog zatvora Bihać iz 2017. godine stojalo je da Gačić boluje od poremećaja ličnosti šizoidno paranoidnog tipa te da je tijekom boravka na navedenom odjelu došlo do evidentnog ispoljavanja abnormalnosti ličnosti sa svim elementima šizoidno paranoidne slike. Direktor KPZ-a Bihać Edhem Veladžić je zbog Gačićeva izlaska iz zatvora 2017. godine upozorio sve nadležne institucije, ističući u svojemu dopisu kako je “izvjesno da će osuđeni ponovno počiniti krivično djelo”, što se pokazalo apsolutno ispravnom procjenom. Veladžić je ovih dana za medije izjavio da ne zna jesu li institucije koje je upozoravao na Gačića odgovarajuće reagirale na njegov izlazak iz zatvora te jesu li provođene preporučene mjere opreza. Znači sva ubistva nedužnih ljudi mogla su se spriječiti a Gačiću omogućiti preventivna njega da se liječi!

Agonije kroz koje prolazimo nisu slučajne niti im se nazire bliži kraj. Nalazeći plodno tlo u postkonfliktnim društvima  kao što je bosanskohercegovačko, one su mehanizmi uništavanja mobilizacije ljudske volje i stvaranja osjećaja bezperspektivnosti i samozadovoljstva da smo, eto, sretni što smo živi. Anomalije nisu samo tipične za Bosnu i Hercegovinu koliko i za druge postjugoslovenske državice u kojima vlada sistem poremećenih vrijednosti. Prema izvještaju Svijetske zdravstvene organizacije (WHO) u Srbiji se godišnje desi oko 1.300 samoubistava, kao i da pet odsto populacije pati od depresije, drugog uzroka smrtnosti među mladima od 15 do 25 godina. Da li se može pomoći tamo na brdovitom Balkanu gdje se ratni zločinci slave i pozivaju da budu gosti bh. medija, gdje se historijske činjenice revidiraju bez ikakvih pravnih posljedica, gdje se fašizam slavi a antifašizam zatire, tamo gdje se negira da je u Srebrenici i Jasenovcu počinjen genocid, gdje se TV gledaocima prikazuju rialiti programi koji truju našu svakodnevnicu i gdje gotovo ne prođe dan da se ne počini jedan suicid?

Kako nam se greške stalno ponavljaju onda možemo reći da nam je društvena zajednica duboko načeta posttramatskim sindromom. Apatičnost i ravnodušnost na sve ono što se oko nas događa uz negiranje vlastite i društvene odgovornosti. Domaćim političarima nedemokratskim izbornim zakonom se legitimira pravo kreiranja osjećaja bezperspektivnosti i apatije. Kako to vole reći sve po zakonu! Začarani krug iz koga nema izlaza i u kome se redovno samo konstatiraju posljedice popraćene rijetkom glasom razuma akademske zajednice. Porazno je što nam se račun ispostavlja u ljudskim životima naših najmlađih Mahira, Denisa Mravanjca, Memića, Dragičevića i svih drugih ubijenih, mladih ljudi. Djeca nastradalih policajaca i nedužnog poduzetnika iz Konjica lišena su bezbrižnog odrastanja uz  roditeljsku ljubav oba roditelja. Za smrt njihovih roditelja nije kriv samo Edin Gačić!

Kriva je takođe vlast, krivo je pravosuđe te rascjepkani sistem u kome je važnije sačuvati kantonalne, entitetske i birokratske ovlasti od ljudskih života i sigurnosti građana. Politika se uvukla u policijske, pravosudne i sigurnosne strukture što je naš najveći problem. U decembru 2018. godine Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) bh. entiteta RSa i MUP Brčko Distrikta odbili su da potpišu sistem komunikacije radio veza između svih agencija na nivou države. Opravdanje je bilo da nema određenih uporišta za prebacivanje nadležnosti na viši nivo???

Ključ riješenja u svojim rukama drže bh. građani ali i internacionalna zajednica koja nam je nametnula diskriminatorski izborni zakon u službi onih koji ”vječno” vladaju  po ”zakonu”.   Gledajući u spiskove novoizabranih parlamentaraca (među kojima ima i onih sa  kriminalogenim bakgrundom) za sve nivoe bh. vlasti, čini mi se da ćemo još čekati na ”rastjerivače” magle. A  dotle će nam se, kao na filmskoj vrpci, nizati hamletovske tragedije, na koje ćemo, po običaju, nakon 2-3 dana oguglati.

17.02.2019.

ANTIFAŠISTI IZ CIJELW REGIJE U MOSTARU: DODIJELJENE TRADICIONALNE FEBRUARSKE NAGRADE I PLAKATE

Antifašisti iz cijele regije u Mostaru : Dodijeljene tradicionalne Februarske nagrade i plakete

Svečanom akademijom u Narodnom pozorištu te polaganjem cvijeća i vijenaca na Partizanskom spomen-groblju u subotu su završeni Dani antifašizma u Mostaru, organizirani u povodu 14. februara – Dana oslobođenja Grada na Neretvi.

Centralnoj svečanosti, na kojoj su dodijeljene i tradicionalne Februarske nagrade i plakete, prisustvovao je veliki broj antifašista iz svih zemlja bivše Jugoslavije.

kako navodi portal Starmo nagrade su dobili Jasna Merdan Kolar, Interventna spasilačka služba Mostar i Gradimir Gojer, a plakete Nedžad Maksumić, Antonio Campanini, Stefan M. Dietrich, Jasna Rebac, Milan Kapor – Minja i Ahmet Kukrica.

Predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar Sead Đulić kazao je u izjavi za medije kako se značajan broj građana BiH želi istinski boriti protiv fašizma, no da imamo vlast “koja sve čini da razvije, oživi i probudi najrazličitije oblike neofašizma”.

“Imamo živi fašizam oko nas, a na neke pojavne oblike smo se toliko navikli da su to postale norme ponašanja pa ih ni ne primjećujemo”, istaknuo je Đulić.

Međutim, dodao je, imamo i značajan broj građana koji se tome opiru.


foto: Fena

Po njegovom mišljenju, sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije, pa i sam Mostar imaju jednu od najznačajnijih antifašističkih tradicija u Europi.

“Ovdje smo danas da se bar na trenutak vratimo u Titovo doba kad smo svi bili isti, kad nam je bilo lijepo i kad nije bilo gladi, štrajkova i ostalih problema”, kazala je Đurđica Imamović iz Breze, prenosi federalna.ba, pozivajući se na agenciju Fena.

U sklopu šestodnevne manifestacije, koja se održavala u povodu obilježavanja 74. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, održane su brojne izložbe, kazališne predstave, filmske projekcije, tribine…

17.02.2019.

SPOMENICI DžELATIMA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73287764

Powered by Blogger.ba