Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.01.2019.

UMJESTO POSLJEDNJEG POZDRAVA, NAŠEM PROFI, JARANU...

UMJESTO POSLJEDNJEG POZDRAVA, NAŠEM PROFI, JARANU…



UMJESTO POSLJEDNJEG POZDRAVA, NAŠEM PROFI, JARANU…

Naš Zdravko Grebo je bio više od profesora, bio je naš jaran, naša raja, sarajevska, mostarska… Nek Vam je laka zemlja bosanskohercegovačka, dragi profa!

Sarajevo, desetog novembra 1993. godine, srijeda, Pravni fakultet, ispit kod profesora Zdravke Grebe na predmetu Opća istorija države i prava. Pitanja se izvlače na papiru, nema štele kod profe, ober rat, agresija, granate, snajperi, sutradan put na teren na Igman… Ima da se nauči, znaš i fajronat, index u ruke. Potrefio sam pitanje, šalim se, naučio itekako i dobio osmicu, ali ne toliko sretan, jer je dan prije srušen Stari most, simbol grada Mostara, gdje je rođen naš dragi profa i koji je bio jako tužan te ratne jeseni.

Narednih ratnih i postratnih godina susretali smo se na fakultetu, po gradu, nekad i popili kafu… Vazda me je kritikovao, što sam razvukao decenijsko studiranje. Često bi autoritativni i pošteni profesor znao reći, i ti sarajevski šminker, ja bih ga ispravio da sam Željin, a on bi rekao da je on Veležov, budem li idalje mahao indexom i sjedio po Štrosmajerovoj, nikada neću diplomirati. Uh, kako sam se tada zainatio, a upravo njegov predmet me je čekao na četvrtoj godini.

Proljeće 2002. utorak 2. april pismeni iz Teorije prava. Solidno sam naučio, pa i onu čuvenu Abecedu demokracije. Uradim ujutro pismeni, dođem po rezultate popodne, šestica ko kuća. Profa se smije i veli, šta je šminkeru, položio si onog trenutka kada si ponovo kročio na fakultet. Nego se ne zafrkaji, stisni još tih par ispita i naredne godine da te vidim sa diplomom.

Tako je i bilo, u ponedjeljak 10. marta 2003. diplomirao sam sa sedmicom na Privrednom pravu kod profesora Šefkije Čovića. Odmah sam javio profi, bilo mu je iznimno drago, kao i kad sam magistrirao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, u srijedu 23. septembra 2009. godine, sve po starom sistemu.

Inače profesor Grebo je novi sistem, tj. Bolonjski proces okvalificirao kao čistu glupost koja kastrira znanje, a za hiperdiplome bi znao reći da će se na kilogram kupovati, k’o u Nadrealistima. I bio je itekako u pravo, kad vidimo šta se danas dešava…

Posljednji naš susret je bio u njegovom rodnom gradu, nedaleko od obnovljenog Starog mosta, u subotu 19. februara 2017. godine. Na poziv našeg dragog prijatelja Amera Bahtijara, stigli smo iz Sarajeva i bili učesnici Panela “Velež – ideja, pokret, klub”, u organizaciji Udruženje građana “Mostarski Rođeni“. Žalio sam mu se da nikada nije zaživjelo sportsko pravo i džaba sam magistrirao, a on mi reče, šta se žališ radiš godinama posao koji voliš, a i dalje glumiš sarajevskog, Željinog šminkera. Nego se fataj Veleža, sad će ponovo u Premijer ligu i ne zaboravite da je fudbal više od igre, a Velež je više od fudbala.

A naš Zdravko Grebo je bio više od profesora, bio je naš jaran, naša raja, sarajevska, mostarska… Nek Vam je laka zemlja bosanskohercegovačka, dragi profa!

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
62984973

Powered by Blogger.ba