Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

21.01.2019.

ODGOVOR GRAĐANSKE BiH: PORUKE SABORA NISU DOBRE ZA BUDUĆNOST

21.01.2019.

KAD ZBOG KOMŠIĆA HRT PRETVORIŠ U POSKOK

KAD ZBOG KOMŠIĆA HRT PRETVORIŠ U POSKOK: Aco, braco, bokseru moj površni!

Ako Stanković zbog svog pomno njegovanog imidža provokativnog i uvijek spremnog boksera, barem za borbu iako najčešće ne i za temu, i nije bio u stanju pokazati elementarno poštovanje prema funkciji osobe koju je ugostio, ispod svakog ljudskog i profesionalnog nivoa bilo je „provokativnost“ u intervju svesti na neinventivno prepisivanje vulgarnih fraza, montaža i kleveta s opskurnih ekstremističkih portala Dragana Čovića.


KAD ZBOG KOMŠIĆA HRT PRETVORIŠ U POSKOK: Aco, braco, bokseru moj površni!









.......................

Piše: DANIJAL HADŽOVIĆ

Vlasnici i urednici petparačkih Čovićevih portala mogu biti zadovoljni – njihov novinarski žanr dobija svoju regionalnu franšizu. Novinarstvo je to, ako se o novinarstvu uopšte može govoriti, sastavljeno od gomile opštih nacionalističkih fraza koje se na dnevnoj osnovi plasiraju kao apsolutne istine i  nikad podrobno ne obrađuju, najgoreg oblika govora mržnje i pežorativnog prikazivanja jednog čitavog naroda, kleveta, montiranih privatnih prepiski, lažnih vijesti, poziva na linč i izazivanje haosa u društvu... “Novinarstvo“ je to, koje uostalom, ni po čemu nije pretjerano orginalno i tek slijedi „svijetlu“ tradiciju fabrike laži i širenja mržnje iz najboljih dana ratnohuškačkog balkanskog žurnalizma, ali koje je ipak rijetko gdje kao u Čovićevim stranačkim medijima dobilo svoje uobličenje kao jedini način izričaja. U uređenim i civiliziranim državama takvi portali zbog govora mržnje u gorem slučaju bivaju zakonom zabranjivani, a u boljem njihovi vlasnici i urednici danonćno sjede po sudovima gdje im se izriču drakonsko kazne. No, u našem regionu oni, čini se, iz dana u dana sve više postaju zvanični društveni narativ.

Upravo neinventivno đoneći mantre i stil ovih medija, Aleksandar Stanković spiskao je nešto manje od sat vremena na intervju s članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Stanković, evidentno je, lijena osoba je. Ni činjenica da mu radno vrijeme sedmično iznosi svega jedan sat nije mu dovoljna motivacija da se barem za taj jedan sat pošteno pripremi. Generalna neupućenost u temu, bez obzira o kojoj temi na dunjaluku treba da razgovara sa svojim sagovornikom, već mu je postalo prepoznatljivo obilježje. Za gotovo dvije decenije koliko vodi svoj talk show ne pamti se nijedna njegova intigrantna misao, duhovita dosjetka ili ubitačna metafora. Tek nekoliko verbalnih uništavanja gostiju,  ali i mnogobrojni gafovi koji su zorno svjedočili o  generalnoj neupućenosti, poput legendardnog blamiranja pred pokojnim Marijanom Hanžekovićem kada je samouvjereno pokazivao da ne zna razliku između prihoda i profita (što je jedna od stvari koje do osmog osnovne većina savlada samom činjenicom da žive u civilizaciji) ili kada je u emisiju izvjesnog Darka Mihajlovića doveo da raspreda o pošastima neoliberalizma, predstavivši ga kao ekonomistu i vlasnika četiri doktorata.  Ispostavit će se, međutim, da je dotični bio obični šarlatan, anonimus sa završenom srednjom školom, što je obrazovanije gledateljstvo već nakon prvih nekoliko tendencioznih i neuki fraza prepoznalo, no ne i Stanković, za kojeg smo kasnije saznali da je šarlatana u emisiju pozvao nakon što ga je ovaj dubinski impresionirao svojim argumentima lažno mu se predstavljajući. Stankoviću, naravno, nije palo na pamet da provjeri  pozadinu svog gosta. Stanković, osim što je lijen, mnoge stvari evidentno ne čita, pa znanje od šarlatanstva ne može da razluči. Ali zato nepopularnim gostima pristupa bokserski. Napada, na momente se odmiče, čeka sagovornika na krivoj nozi i onda opet krvoločno napada, nastojeći, najčešće kroz pokušaje hvatanja u laži i nelogičnostima, nokautirati  sagovornika. Ovakav pristup goste uglavnom tjera da se od početka drže defanzivno, oprezno i zatvoreno, zbog  čega njegovi intervjui najčešće ne idu u dubinu stvari i iz njih u konačnici ne saznamo puno. No Stankoviću to i nije bitno, jer osnovni cilj je kroz mačoistički gard, mrštenje, odmjeravanja i napade satrati sagovornika i jednom sedmično pokajmačiti  sat vremena  slave. Drugim riječima, Nedjeljom u dva emisija je koja nije namijenjna ni gostima ni publici, nego Stankoviću, a sagovornici su u boljem slučaju samo dekor, u gorem žrtva koja je došla na megdan.

Upravo te najgore, a tipične Stankovićeve osobine su u jučerašnjem intervjuu kao jedan neukusni sataraš servirane Komšiću. Evidentno dubinski neupućen i pride nezainteresovan za situaciju i politički sistem u Bosni i Hercegovini, a suočen s glasnim negodovanjem i bijesom hercegovačkih ekstremista što ga uopšte zove u emisiju, Stanković je, prepadnut za svoju reputaciju, odlučio da se opere i dokaže pokušajem nokautiranja Komšića. Inspirciju za to tražio je u Čovićevim glasilima i glasnicima. Tako je umjesto vođenja smislenog i zrelog razgovora o političkoj sitauciji i izazovima pred kojim stoji njegova zemlja, Komšić više od polovine intervjua bio primoran odgovarati na nesuvisle huškačke ludorije neinventivno prepisane s portala Poskok.info. U nešto od manje od sat vremena našlo se mjesta za pitanje o nekakvom neprimjerenom transparentu koji je neko držao na nekom od desetina predizbornih skupova DF-a, kao  i za pitanje o dijelu ukradene privatne prepiske (utuživo djelo)  Komšićevog savjetnika. Našao je Stanković mjesta i za Juricu Gudelja, urednika portala koji Bošnjake naziva „sjemenom ISIL-a“ i „nasljednom predodređenim da izdaju i prevare“, da u prilogu Maje Sever sruči bujicu mržnje i uvreda na račun Komšića. U maniru opskurnih portala koji su mu služili kao inspiracija pokušao je Stanković prikazati Komšića i kao uzurptatora hrvatske pozicije u Predsjedništvu, citirajući jednu jedinu rečenicu iz Ustava BiH u kojoj se spominje  „hrvatski član“, ali ignorišući sve ostale koje govore o članu Predsjedništva „iz reda hrvatskog naroda“. U istom maniru Stanković je pokušao i diskreditovati i omalovažiti Komšićevo zalaganje za građansku državu insistirajući na tvrdnji da je licemjerno boriti se za taj cilj kroz djelovanje u političkom sistemu koji je zasnovan na etničkom predstavljanju, što je logiciranje na nivou tvrdnje da su pripadnici Republikanske stranke Abrahama Lincolna u SAD-u sredinom 19. stoljeću bili licemjeri jer su robovlasništvo u toj zemlji ukinuli ulaskom u institucije države koja je priznavala robovlasništvo! 

alt

(Jedan sasvim tipičan Poskokov naslov, potegnut u Stankovićevoj emisiji)

Ono za šta, međutim, Stanković u nešto manje od sat vremena svog intervjua nije našao vremena je da pita o regionalnom skandalu slavljenja Dana Republike Srpske od strane predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, krizi vlasti u BiH, putu Bosne i Hercegovine u NATO i Evropsku uniju, sve većem uplivu Rusije u BiH i region, Miloradu Dodiku, položaju Bosne i Hercegovine u aktuelnim geopolitičkim odnosima, planovima  Predsjedništva BiH i Komšićevog kabineta za naredne četiri godine, stanju na bh. ljevici, regionalnim odnosima... Zapravo, većini stvari o kojima bi u ozbiljnom intervjuu bilo dolično razgovarati s nosiocem najviše funkcije jedne strane i pritom susjedne države.

Sam Komšić, iako je u intervju na početku ušao samouvjereno i argumentivano, očito i sam iznenađen pitanjima koje je dobijao, vremenom je počeo gubiti konce i, kako je emisija odmicala, davati sve neuvjerljivije i bezvoljnije odgovore. Ako, što je bio izvjesno, nije očekivao onakvu vrstu pitanja i nije se ugodno osjećao tokom kojim je razgovor otišao, trebao je pokušati u jednom trenutku presjeći intervju i Stankoviću skrenuti pažnju da bi trebali razgovarati o ozbiljnim temama, ili pak iskoristiti pouzdanu, oprobanu taktiku mnogih političara da u intervjuima nađu načina da kažu ono što žele bez obzira šta ih se tačno pita.

Ipak, ako Stanković uslijed svog pomno njegovanog imidža provokativnog i  uvijek spremnog boksera, barem za borbu iako najčešće ne i za temu, i nije bio u stanju pokazati elementarno poštovanje prema funkciji osobe koju je ugostio, ispod svakog ljudskog i profesionalnog nivoa bilo je „provokativnost“ u intervju svesti na neinventivno prepisivanje vulgarnih fraza, montaža i kleveta s opskurnih ekstremističkih portala Dragana Čovića. Čitav intervjuu tako je prošao u atmosferi tvrdoglavog i besmislenog pokušaja diskreditacije Željka Komšića, a hrvatska javnost nakon svega nije dobila priliku postati ni za zehru informisanja o situaciji u Bosni i Hercegovini te liku, djelu i politikama samog Željka Komšića. Ako je i od Stankovića, previše je!

21.01.2019.

NOVOM PODRŠKOM MILORADU DODIKU, DRAGAN ČOVIĆ ODUSTAJE OD NATO PUTA

Đonlagić: Novom podrškom Dodiku Čović odustaje od NATO puta

Đonlagić: Novom podrškom Dodiku Čović odustaje od NATO puta
Image result for dzenan djonlagic
Evidentno je da Dragan Čović odustaje od NATO puta Bosne i Hercegovine kako bi igrao za Beograd i Moskvu, izjavio je za Vijesti.ba potpredsjednik DF-a Dženan Đonlagić.

Đonlagić se pita zašto Čoviću smeta to što dva člana Predsjedništva BiH traže od budućeg kandidata za Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH samo poštivanje već donesenih zakona i usvojenih odluka državnih institucija da se ide u aktiviranje MAP-a.

On dodaje da bi HDZ-ova ministrica odbrane BiH Marina Pendeš, ukoliko je zaista za ulazak BiH u Nato, trebala dostaviti Godišnji nacionalni plan prvom čovjeku NATO-a Jensu Stoltenbergu.

„Hoće li to Dragan Čović sada za realizaciju vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine opet po upute u Beograd kod Aleksandra Vučića? Ako jeste za aktiviranje MAP-a, neka onda recimo HDZ-ova državna ministrica odbrane Marina Pendeš spakira "Godišnji nacionalni program" za 2019. i preporučenom pošiljkom ga dostavi na adresu generalnog sekretara NATO-a“, kaže Đonlagić.

Kada je u pitanju Čovićevo uslovljavanje formiranja vlasti izmjenama Izbornog zakona BiH, naš sagovornik poručuje lideru HDZ-a da je nemoguće usvojiti izmjene Izbornog zakona prema njegovim principima.

„Što se tiče uslovljavanja za konstituisanje nekog nivoa vlasti izmjenama Izbornog zakona BiH na način da građani-birači nose trake s različitim bojama oko ruke, NIKADA gospodine Čoviću“, poručuje potpredsjednik Demokratske fronte.

Đonlagić je dodao kako Čović svojim izjavama samo dodatno ponižava Bošnjake.

„Na kraju, to što dva člana Predsjedništva BiH nazivate bošnjačkim članovima, poslije direktorskih naloga koje ste potpisivali 1993. godine i aplauza od Beograda i Moskve kojeg ste dobili 9. januara 2019. godine u Banja Luci, nastavljate sa uvredama i ponižavanjem Bošnjaka“, zaključio je Đonlagić za Vijesti.ba.
 

H.LJ

(Vijesti.ba)
















21.01.2019.

DA LI VAS JE NAROD OVLASTIO DA NAPRAVITE NERED SA 100 MILIONA KM U MOSTARU

Da li vas je narod ovlastio da napravite nered sa 100 miliona KM u Mostaru

Da li vas je narod ovlastio da napravite nered sa 100 miliona KM u Mostaru
Profesor Ahmed Džubur, dekan Agromediteranskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” i novi federalni poslanik iz Demokratske fronte smatra da već skoro jedanaest godina traje bezvlašće u gradu Mostaru budući da je voljom ključnih političkih stranaka koje suvereno (diktatorski) njime raspolažu zabranjeno održavanje demokratskih izbora.

Džubur navodi da je na sceni je bezobrazan oblik upravljanja gradom koji je globalno prepoznat kao „mostarski slučaj“ a čije su posljedice fatalne po njegove stanovnike u brojnim segmentima urbanog življenja.

- Najnovije sistematično istraživanje respektabilnih ličnosti iz nevladinog sektora Mostara svjedoče o zabrinjavajućim razmjerama problematičnog upravljanja gradskim finansijskim resursima. Njihova analiza govori o stotinjak miliona KM utrošenih na krajnje diskutabilan način o čemu bi u što skorije vrijeme trebali da se „očituju“ nadležni organi. Radi se o samo jednom segmentu djelovanja „gradske uprave“, komunalnoj operativi, gdje su konstatovane ozbiljne anomalije, kaže Džubur.

Dodaje da je pored dokumentovanja brojnih nepravilnosti u  smislu raspolaganja finansijskim sredstvima mimo ustaljenih zakonskih procedura ponovno konstatovana zabrinjavajuća bahatost glavnih protagonista ovakvog ponašanja koja nepodnošljivo iritira.

- Na sjednici Federalnog Parlamenta 09.01.2019. godine je voljom poslanika iz aktuelne parlamentarne većine data saglasnost mostarskim „faraonima“ da nastave svoj nedemokratski mandat krčmljenja narodnih para bez ikakvih pardona i obzira. Nisu se osvrtali na negativne revizorske izvještaje i apele brojnih nevladinih udruženja i istaknutih javnih ličnosti da se zaustavi agonija Mostara. Posljedica njihovog „aminovanja“ je nastavak  stare prakse ponižavanja građana Mostara, kaže Džubur.

On se nada da će „građanski bunt“ iz prethodnih dana dobiti na dinamici i konkretnosti.

- Ono što je evidentno je da Mostar predstavlja vjerovatno posljednji grad u HNK koji nema usvojen prostorni plan. On je jedan od rijetkih gradova koji ne daje poticaje za razvoj poljoprivrede. Gradski „faraoni“ su u prošloj (izbornoj) godini  uskratili podršku nevladinom sektoru. Javne rasprave (ukoliko ih i formalno ima) o prijedlozima budžeta grada Mostara završavaju na način da se flagrantno gazi i ignoriše volja građana u smislu prijedloga infrastrukturnih projekata i različitih oblika podrški o kojima u normalnim općinama odlučuje općinsko vijeće. O trošenju desetina miliona KM narodnih novaca odlučuju već skoro desetljeće pojedinci iz dvije vladajuće stranke bez javnih rasprava gdje se favorizuju stranački projekti i podobni pojedinci i firme. O tome su pisali revizori u svome izvještaju 2016. godine. „Faraoni“ su ostali neokrznuti i osokoljeni nastavljaju svoj pohod. Vrijeme će pokazati do kada, zaključuje Džubur.


(Vijesti.ba)

















21.01.2019.

HRVATSKI NOVINARI SE IZVINILI ŽELJKI KOMŠIĆU NAKON INTERVJUA NA HRT-U

Hrvatski novinari se ispričali Komšiću nakon intervjua na HRT-u


Hrvatski novinari se ispričali Komšiću nakon intervjua na HRT-u
Image result for hrvatski novinari se izvinili komsicu
Emisiju „Nedjeljom u 2“ na HRT voditelja i urednika Aleksandra Stankovića, u kojoj je u nedjelju gostovao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić neki od najpoznatijih hrvatskih novinara ocijenili su kao zloupotrebu javnog televizijskog servisa a ponašanje voditelja Stankovića nazvali su huligansko.

„Kao građanin Republike Hrvatske, ali i kao novinar, osjećam se pozvan i dužan ispričati, vjerujem i u ime mnogih naših čitateljica i čitatelja koji su pratili jučerašnje izdanje HTV-ove emisije ”Nedjeljom u dva”, članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodinu Željku Komšiću zbog nekorektnosti i neuljudnosti moga kolege Aleksandra Stankovića, urednika i voditelja 'Nu2'“, objavio je hrvatski novinar Drago Pilsel u komentaru na Autograf.hr.

„Prvih pola sata nije mu dao disati. Pokušavao je 'dokazati' nesuvislost Komšićeve politike i njegova položaja u Predsjedništvu BiH. Uslijedio je prestrašan, neprofesionalan prilog (neprepoznatljive) kolegice Maje Sever koja je bez provjere dovela pred kameru HDZ-ova novinara da kleveće Komšića tereteći ga da širi govor mržnje i da je njegova pojava najveća šteta za Hrvate BiH... Priznat ću da strahovito volim Bosnu i Hercegovinu i da sam možda u toj ljubavi neobjektivan, ali znam što je dobro novinarstvo, a ovo što smo jučer vidjeli to nije. To je huliganizam“, napisao je Pilsel.

Kolumnista Indexa Gordan Duhaček smatra da je Komšić odradio prilično dobar nastup na HRT, te da je pokazao da nije fašista, premda ga dio medija pokušava predstaviti i na takav način.

„UZP-ovski mediji ga mjesecima predstavljaju kao hrvatoždera i fašista, no ispao je mnogo normalniji od Čovića. Još jedan poraz promašene zapadnohercegovačke politike, nakon Čovićevog odlaska na genocid party u Banja Luku“, napisao je na Twitteru Duhaček.

Medijski stručnjak i bivši generalni direktor BHRT-a Mehmed Agović u gostovanju Komšića na HRT pak vidi i pozitivne procese.

„Stanković je naišao na razumijevanje odgovornih u HRT-u da u emisiji „Nedjeljom u 2“  ugosti Željka Komšića uprkos odiumu prema tom političaru dijela hrvatske javnosti“, napisao je Agović na Twitteru .

„To bi mogao biti nagovještaj drugačijeg odnosa vlasti Republike Hrvatske prema Komšiću i zagovornicima njegovog bojkota u Mostaru i Zagrebu“, dodao je Agović.
 

(Vijesti.ba / NAP)

















21.01.2019.

JADRANKA KOSOR: DRAGAN ČOVIĆ SLAVI IDEJE KOJE SU PROTIV BiH I VELIČAJU ZLOČINCE

Čović slavi ideje koje su protiv BiH i veličaju zločince, to nisu EU vrijednosti niti interes Hrvata

Čović slavi ideje koje su protiv BiH i veličaju zločince, to nisu EU vrijednosti niti interes Hrvata
Čovićev pakt s Dodikom neće zaštititi Hrvate u Bosni i Hercegovini i neće toj zemlji, našoj prvoj susjedi, osigurati europski put, stabilnost i prosperitet, kaže u intervjuu za Vijesti.ba bivša hrvatska premijerka i bivša predsjednica HDZ-a Hrvatske Jadranka Kosor.

Razgovarao: Delvin Kovač


Na početku razgovora, možete li se još jednom osvrnuti na proslavu neustavnog dana RS, kojoj su u Banjoj Luci 9. januara prisustvovali i čelnici HDZ-a BiH, predvođeni Draganom Čovićem, ali i smijenjeni ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio? Kako ste vi vidjeli cijeli taj događaj?

KOSOR: Nadrealno mi je to djelovalo. I kao bivšoj predsjednici Vlade RH, i kao pravnici, i kao bivšoj ministrici hrvatskih branitelja, i kao građanki Republike Hrvatske, Hrvatici. Sudjelovanje čelnika bilo koje stranke koja se načelno zauzima za europske vrijednosti i zaštitu Hrvata i hrvatskih interesa u BiH, teško je spojivo sa slavljenjem neustavnog dana i veličanjem zločinaca koji su u Hrvatskoj osuđeni zbog neprijateljskih djelovanja protiv hrvatskog naroda. To je ujedno bilo i slavljenje ideja Milorada Dodika koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, iako je izabran u Predsjedništvo BiH i koji je odgovoran i za vrijeđanje biskupa Komarice, ali i čovjek koji je i dalje na crnoj listi SAD-a.

Hrvatska je članica NATO saveza, a Dodik mu se protivi, Hrvatskoj su SAD partner, a Dodik je tamo na crnoj listi. Unatoč svemu tome, za Dragana Čovića Dodik je jamstvo europskog puta BiH, iako je jedna od temeljnih vrijednosti EU vladavina prava koju Dodik, slaveći kao junaka npr. Mladića, naravno ne priznaje.

Mi iz Hrvatske imamo pravo na te činjenice upozoravati upravo zato što smo članica Europske unije, pa je logično bilo da se toj proslavi nitko od veleposlanika iz EU nije odazvao. Osim hrvatskog veleposlanika koji je, valjda, gledao što radi dojučerašnji član Predsjedništva BiH. Hrvatski dužnosnici osudili su veleposlanikov odlazak u Banju Luku, a u nazočnost Čovićevu se nisu htjeli miješati.

 

Njihov takav potez naišao je na brojne osude, kako iz BiH i Hrvatske, tako i iz međunarodne zajednice. Međutim, jedan od rijetkih koji je dao podršku Čoviću i zahvalio mu na prisustvu bio je lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Kako gledate na odnos Čović - Dodik i koliko je politika koju oni zastupaju opasna po BiH?

KOSOR: Čovićev odlazak na Dodikovu proslavu, na kojoj se odlikuju osuđenici za ratne zločine, osudili su mnogi, među ostalim i europarlamentarka Doris Pack, članica EPP-a i zastupnik u njemačkom parlamentu Juratović. Ali, nije poanta u osudama. Poanta je u činjenici da u politici mora postojati minimum vjerodostojnosti, vlastitog digniteta i poštovanja vladavine prava.

 

U društvu Čovića na prijemu u Banjoj Luci bio je i ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin, koji je u Republici Hrvatskoj proglašen personom non grata. Da li je možda po tom pitanju puno ozbiljnije trebao reagirati i zvanični Zagreb?

KOSOR: Vulinova nazočnost samo je još jedna potvrda sudbinski čvrstih veza Republike Srpske i Vučićeve Srbije u koju Dodik odlazi na konzultacije. Krajnji cilj je ostvarenje projekta Velike Srbije u kojem je jedan od koraka učiniti Bosnu i Hercegovinu "trajno nefunkcionalnom", kako je to dobro primijetio neki dan kolumnist Jutarnjeg lista Robert Bajruši.

 

S obzirom na to da lider HDZ-a BiH za sebe često zna reći kako je "promicatelj europskih vrijednosti", da li je realno europskom vrijednošću nazvati prisustvo akademiji na kojoj je Ordenom Karađorđeve zvijezde RS-a posthumno odlikovan ratni zločinac Slavko Lisica, koji je u Hrvatskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina na području Šibenika počinjenih 1991. godine?

KOSOR: Dodjela odlikovanja ljudima koji su osuđeni za ratne zločine znači potpuno negiranje europskih vrijednosti, ali i ruganje Hrvatima koji su stradali na razne načine zbog zločinačkog djelovanja odlikovanog Slavka Lisice.

 

Ivan Del Vechio razriješen je dužnosti ambasadora Hrvatske u BiH. No, da li je Hrvatska, kao članica EU, osramoćena ovakvim potezom svog diplomate?

KOSOR: Hrvatska, kao članica EU, ne može i ne smije imati dvostruka politička i diplomatska mjerila. Mi moramo dijeliti politiku EU u temeljnim stvarima pa se jednako, kao i druge članice EU, ponašati i u odlukama o dolasku ili nedolasku na proslavu neustavnog dana RS. Postupak veleposlanika saniran je njegovim razrješenjem, ali ostaje šutnja oko postupaka Dragana Čovića. Nisam, međutim, u Hrvatskoj usamljena u stajalištu da Čovićev pakt s Dodikom neće zaštititi Hrvate u Bosni i Hercegovini i neće toj zemlji, našoj prvoj susjedi, osigurati europski put, stabilnost i prosperitet.

 

(Vijesti.ba)












21.01.2019.

ŠTA JE ANDREJA PLENKOVIĆA IZNENADILO U BANJALUCI?

21.01.2019.

SRPSKI DOČEK PUTINA

Srpski doček Putina izgledao je kao mješavina provincijalnog kompleksa i najgorih Miloševićevih skupova





Image result for Srpski doček Putina izgledao je kao mješavina provincijalnog kompleksa i najgorih Miloševićevih skupova

Putinov posjet Beogradu izgledao je kao kombinacija dolaska Heilea Gebreselassiea, Gadafija i mitinga podrške Miloševiću 

Piše: Dragan Markovina – Telegram

U Putinovom dolasku vidjeli smo ispraznu spektakularnost i pozu veličine i masu naroda koji je u državnoj organizaciji dovučen u glavni grad, ne samo da Putinu ponudi iluziju veličine, nego i da pošalje poruku desetinama tisuća prosvjednika koji svaku subotu marširaju kontra Vučićeve vlasti po Beogradu. Iza svega pak ovoga smo u konačnici vidjeli jedan provincijalni kompleks i anuliranje samopoštovanja jedne države koja je prostrla crveni tepih jednom u suštini imperijalnom vladaru
Ukazanje ruskog predsjednika Vladimira Putina u Beogradu, a teško bismo mogli naći riječ koja bi preciznije dočarala to kako je njegov posjet izgledao, izgledalo je kao kombinacija svojevremenih posjeta etiopskog cara Heilea Gebreselassiea Jugoslaviji, Gadafijevog dolaska na konferenciju Nesvrstanih i mitinga podrške Slobodanu Miloševiću. Sve smo to vidjeli u jednom Putinovom dolasku. I ispraznu spektakularnost i pozu veličine i masu naroda koji je u državnoj organizaciji dovučen u glavni grad, ne samo da Putinu ponudi iluziju veličine, nego i da pošalje poruku desetinama tisuća prosvjednika koji svaku subotu marširaju kontra Vučićeve vlasti po Beogradu.

Iza svega pak ovoga smo u konačnici vidjeli jedan provincijalni kompleks i anuliranje samopoštovanja jedne države koja je prostrla crveni tepih jednom u suštini imperijalnom vladaru. Mi sada možemo pričati o tome što su Putin i Vučić željeli dobiti od ove posjete, ali to ničim neće utjecati na ove zaključke. Putin je došao po potvrdu imperijalne uloge na Balkanu ili barem na tom dijelu Balkana, ali i zbog gospodarskog interesa, što je sve naravno dobio. Vučić je s druge strane, da bi anulirao snažan animozitet proruskih snaga prema njegovoj deklarativno proeuropskoj politici, tražio i dobio potvrdu prijateljstva s Putinom i s Rusijom, vjerovatno je dobio nekakvo obećanje u vezi Kosova, očekivano uglancao spomenik vlastitoj veličini i putem građana koji su se okupili ispred hrama Sv. Save na Vračaru, poslao poruku opoziciji i građanskom pokretu o tome kako još uvijek uživa neupitnu podršku većine građana.

VUČIĆU PERSPEKTIVE NISU BAŠ SVIJETLE

To vjerovatno jest još uvijek točno, no sjetimo li se iste Miloševićeve prakse koji je pobunjenim Beograđanima pokušavao na isti način parirati jednako masovnim prosvjedima podrške od strane ljudi koje je u državnoj i partijskoj organizaciji dovukao u Beograd, o čemu je svojevremeno sjajno pisao Petar Luković u Feralu, Vučiću perspektive nisu baš svijetle. Isto vrijedi i za igranje na dvije strane, europske i ruske istovremeno, koje naprosto ne može trajati dovijeka, niti se rješavanje kosovskoga pitanja može otezati do besvijesti. A vrlo su mali izgledi da se iz tog pitanja Srbija barem izvuče s nekakvim časnim porazom. Jednu od stvari zbog kojih je to skoro nemoguće, iskazao je i sam Vučić u onome što je rekao Putinu.

Naime, u zahvali za primitak ordena Aleksandra Nevskog kojeg mu je Putin uručio, Vučić je, između ostalog, rekao da njegov narod nikada neće zaboraviti što je Vladimir Vladimirovič uradio 2015. kada je Rusija stavila veto na rezoluciju Britanaca po kojoj bi Srbi bili proglašeni za genocidni narod. Drugim riječima, Vučić je honorirao Putinu to što je spriječio rezoluciju o genocidu u Srebrenici, što je primarno moralno problematično, ali nam istovremeno ukazuje na nešto drugo, a to je potpuno, tvrdoglavo i besmisleno odbijanje Srbije da se suoči s posljedicama vlastitih političkih izbora iz devedesetih godina i s posljedicama koje je odabir militantnog nacionalizma donio.

ILUZIJA IZVANREDNOG STANJA PRODUŽUJE AGONIJU

Ovo pitanje, odnosno njegova potpuna ignorancija, nije važno samo zbog ostalih zemalja i naroda na postjugoslavenskom prostoru, nego je itekako važno za današnji vanjskopolitički položaj same Srbije, budući da problem Kosova dolazi iz istog izvora. Odbijanje priznavanja bilo kakve odgovornosti za to što Kosovo naprosto više nije dio Srbije, uz istovremeno očekivanje da se po tom pitanju može nešto u smjeru korisnom za Srbiju pomaknuti, prilično je naivno. Posebno u kontekstu činjenice da se i dalje razmišlja istom logikom simboličkog i stvarnog posjedovanja teritorija, a ne vodi se nikakvog računa o konkretnim ljudima koji tamo žive i o sadržaju njihovog društvenog i državnog ambijenta.

Samo zahvaljujući toj, potpuno naopakoj logici, Srbija bi bila zadovoljna s podjelom Kosova i s tim da joj ostane barem dio tog teritorija. O svemu tome možda najbolje svjedoči još uvijek neriješeno ubojstvo nekadašnjeg lidera kosovskih Srba, Olivera Ivanovića, koji nikako nije bio po volji Beogradu, budući da je rješenje tražio primarno na Kosovu. Dok se god pak ne napusti ta teritorijalna logika kao nešto što dominira među tamošnjim političkim elitama, svi slični spektakli i konstantno stvaranje iluzije o izvanrednom stanju, koju Vučić majstorski održava, samo će produživati agoniju jednog društva, do beskraja.

21.01.2019.

CRNOGORSKI VLADIKA MIHAILO : "REPUBLIKA SRPSKA ĆE NESTATI, A BiH ĆE BITI CJELOVITA"

VUČIĆ POLUDIO ZBOG CRNOGORSKOG VLADIKE KOJI MU JE PORUČIO: “Republika Srpska će nestati, a BiH će biti cjelovita, a od Srbije će ostati samo BEOGRADSKI PAŠALUK”

"Bolje je Srbiji da misli o Vojvodini, da vide kako će riješiti to pitanje"


Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo (Miraš Dedeić) ocenio je da je Republika Srpska vještačka tvorevina i da bi Bosna i Hercegovina trebalo da bude cjelovita, “kao što je nekada bila”.

“Nema države u državi. Jer s takvom republikom i takvom politikom u BiH narodi će uvijek biti na gubitku. Niko ni s kim, pa će zarasti i staze kojima prolaze. Uvijek će biti ta mržnja. Nadam se da će doći do ujedinjenja”, istakao je Dedeić.

Srbima u Srbiji poručujem, dodaje, da se ne bave Bosnom, nego onim što je dobro za narod i Evropu.

Bolje je Srbiji da misli o Vojvodini, da vide kako će rešiti to pitanje. Jer, kako ja to vidim i kako se ljudi ponašaju u Novom Sadu, to je neka zasebna republika u sklopu Srbije, a da li će to tako ostati, neka povedu i o tome računa”, rekao je Dedeić.

Kako je zaključio, ako se to desi, Srbija će se svesti na prostor Beogradskog pašaluka!

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75394897

Powered by Blogger.ba