Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.01.2019.

HRVATSKO DIPLOMATSKO BAULJANJE PO BRDOVITOM BALKANU

20.01.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ : PREDSTAVLJAM SVE GRAĐANE, IMAM SE PRAVO BORITI ZA SVOJE IDEJE

Predstavljam sve građane, imam se pravo boriti za svoju ideju

Predstavljam sve građane, imam se pravo boriti za svoju ideju
Gost emisije Nedjeljom u dva je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

- Institut 'persone non grata' koji su za mene uvele HDZ-ove općine - meni je smješan. Ne trebaju oni meni, njima sam ja potrebniji. Krećem se u Sarajevu, ali i u općinama u srednjoj Bosni i tamo se animozitet među običnim ljudima ne osjeti, to nam servira politika, kazao je Komšić. Dvije trećine Hrvata nije izašlo na izbore, odgovorio je na pitanje ne čini li mu se da je njegov izlazak na izbore homogenizirao HDZ-ovce. 
 
"I neki komunisti su smatrali da BiH treba podijeliti"

 
Komšić smatra kako Ustav BiH svi tumače onako kako im odgovara. Smatra da su kreatori Daytonskog sporazuma bili mudri i vodili su računa o svemu. Nisu BiH sveli na tri konstitutivna naroda negu su u tu priču uveli i one koji se ne deklariraju kao predstavnici konstitutivnih naroda i građane kao individue.
 
- Konstututivnost su kao kategoriju uveli sovjetski komunisti kako bi uredili višenacionalnu, veliku državu. To su  onda preuzeli jugoslavenski komunisti. I tad je bilo stavova da BiH treba podijeliti između Zagreba i Beograda, kazao je Komšić te dodaje kako je veličina Tita i kruga oko njega koji to nisu dopustili. Dodaje kako je koncept konstitutivnosti postao osnov za disoluciju BiH onog trenutka kad je nestalo jedinstvene političke ideje.
 
"Imam se pravo boriti za svoju političku ideju"
 
- Zalažem se za zaštitu građanina kao individue. A svjestan sam da to tako ne može biti - to nije politički nego društveni proces - društvo toga mora doći do točke da to hoće, rekao je Komšić. Ponovio je svoje ranije izjave da "mu ide na živce što mu netko non stop broji krvna zrnca", i da "to ima elemente fašizma".
 
Na opasku da u Ustavu BiH piše da Hrvat treba biti član BiH kazao je: "Pa ja sam Hrvat". Elemente fašizma  vidi u činjenici što ne bi mogao ući u Predsjedništvo -  da nije Hrvat. "Mi u Ustavu nememo fašizam, nego diskriminaciju. U Ustavu piše da jedino Hrvat, Bošnjak i Srbin mogu ući u Predsjedništvo - Europski sud je zaključio da su te odredbe diskriminirajuće i naložio da ih moramo mijenjati", kaže.
 
- Šta je problem. Moje dijete je rođeno u braku dva različita konstitutivna naroda. Moje dijete se, po Ustavu ne može ni kandidirati za ovu funkciju. Neka se ona izjasni kako god hoće. A što će biti ako se ne izjasni", upitao je te naglasio kako bi on takva pravila mijenjao. A po njima je morao igrati. Zalaže se da BiH ima jednog predsjednika i kancelarski sustav po uzoru na Njemačku.

- Imam se pravo boriti za svoju političku ideju, rekao je Komšić.
 
Istaknuo je da predstavlja sve građane, a ne samo Hrvate. Objasnio je da u Ustavu BiH piše da se član predsjedništva iz redova, npr. hrvatskog ili bošnjačkog naroda obraćaju federalnom domu naroda, odnosno klubu delegata ili bošnjaka ili Hrvata, a član iz Republike Srpske se obraća narodnoj skupštini Republike Srpske. Mi nismo predstavnici naroda, nego pripadnici naroda. Složio se da puno toga u ustavu BiH nije u redu, ali da ga mora poštovati. Želi se boriti za sve ljude, jer je to ustavna obaveza. Kada se zaklinjemo, zaklinjemo se BiH a ne narodu, ističe.
 
Objašnjavajući najavu da će podići tužbu zbog Pelješkog mosta, rekao je da je cijeli taj problem  mogao biti izbjegnut da je ratificiran sporazum o granici koji su potpisali  Izetbegović i Tuđman. Hrvatska nije imala dobru volju da se to napravi, ističe. Prefereira dogovor, ne tvrdi da će do tužbe doći.
 
"Opasni velikosrpski, velikoalbanski i velikohrvatski projekti"
 
- Kako bi BiH postala funkcionalna država BiH se mora držati standarda na koje se javno poziva - vladavine prava, borba protiv kriminala i korupcije, ljudska prava, rekao je. Ne misli da bi se Ured visokog predstavnika u BiH trebao miješati u politički život BiH. Zalaže se za "okretanje jednih drugima".
 
Na pitanje mogu li se politike voditi na način da se u nekim budućim situacijama prijeti ratom, rekao je da BiH ima legitimno pravo broriti se svim sredstvioma kada je ugrožena. No, u BiH više nitko nema kapacitet za rat, sva ta priča je iluzorna jer sve ono što se počelo događati 91. i 92. - ni tada ne bi bilo rata bez onoga koji je mogao osigurati dovoljnu podršku da se rat dogodi, smatra.

 

(Vijesti.ba / HRT)










20.01.2019.

HRVATSKA SE ODRIČE DRAGANA ČOVIĆA ZBOG MILORADA DODIKA: PROTIVI SE NATO-U, NEGIRA GENOCID I ŠURUJE S RUSIMA

20.01.2019.

BOŠNJACI U HRVATSKOJ NALAZE SE U KRAJNJE NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Hodžić: Bošnjaci u Hrvatskoj nalaze se u krajnje nepovoljnom položaju

Hodžić: Bošnjaci u Hrvatskoj nalaze se u krajnje nepovoljnom položaju
Na održanoj press konferenciji u Novinarskom domu u Zagrebu na temu Položaj Bošnjaka u Hrvatskoj, koju je organizirala SDA Hrvatske u saradnji s drugim bošnjačkim organizacijama u Hrvatskoj, predsjednik SDA Hrvatske, Armin Hodžić, istaknuo je kako se Bošnjaci u Hrvatskoj nalaze u krajnje nepovoljnom položaju, te da su trenutno nacionalna manjina "treće kategorije", a okupljenima su se obratili i Harun Omerbašić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba te Salih Huremović, branitelj u Domovinskom ratu.

"Bošnjaci su druga po brojnosti nacionalna manjina u Hrvatskoj, a unatoč tome nemaju svog predstavnika u Hrvatskom saboru te svoju izbornu jedinicu dijele s 4 druge nacionalne manjine. Dok npr. Talijani i Mađari, kojih ima upola manje, imaju sami svoju jedinicu te samim time i saborskog zastupnika", kazao je Hodžić te iznio izlaganje o uvredama i prijetnjama kojima je kako navodi, svakodnevno izložen. Pročitao je određene poruke koje su mu upućene a u kojima ga se naziva "balijom, turčinom, izdajnikom" i drugim pogrdnim imenima. Hodžić je naglasio kako on nije iznimka u tom segmentu, te da mu se javljaju ljudi koji se susreću sa sličnim uvredama posvuda. Posebno je jeziva bila poruka upućena Hodžiću u kojoj je navedeno kako će mu se desiti "ono što su Srbi Bošnjacima radili u Srebrenici".
 
Na konferenciji je govorio i Harun Omerbašić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba koji je izrazio nezadovoljstvo predstavljanjem Bošnjaka saborske zastupnice Lekaj Prljaskaj koja je podržala i Deklaraciju o pravima Hrvata u BiH. Omerbašić je istaknuo i dosadašnji rad određenih bošnjačkih organizacija koji je doveo do usvajanja zastave i grba bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, te uvođenja bosanskog jezika u školama.

Kratko se obratio i Salih Huremović, branitelj u Domovinskom ratu, odlikovan za sudjelovanje u akciji Oluja, koji je naglasio zasluge Bošnjaka u Domovinskom ratu. "25 tisuća Bošnjaka branilo je Hrvatsku, a preko 1100 ih je dalo i svoj život u toj borbi. Nažalost, ta žrtva nije danas primjereno priznata i obilježena", naglasio je Huremović.

Kada je riječ o odnosima Hrvatske i BiH, Hodžić je izjavio kako Dragan Čović svojim djelovanjem šteti ugledu Republike Hrvatske te pogoršava njen položaj u međunarodnim odnosima.
 

(Vijesti.ba / Večernji)








20.01.2019.

JASNE PORUKE SRBIJI I HRVATSKOJ: NEMA PROTEKTORATA NAD BiH

20.01.2019.

ODGOVOR NA SABORSKU DEKLARACIJU O POLOŽAJU HRVATA U BiH

20.01.2019.

ANDREJ NIKOLAIDIS: IDEJA VELIKE SRBIJE JE NESREĆA ZA SVE OKOLNE NARODE, ALI I SAME SRBE

Andrej Nikolaidis : Ideja velike Srbije je nesreća za sve okolne narode, ali i same Srbe

People watch a march during the visit of Russian President Vladimir Putin in Belgrade, Serbia, January 17, 2019. REUTERS/Kevin Coombs – RC171001B550

Trideset godina i četiri rata kasnije, opet sve isto.

Prije trideset godina i dva mjeseca, 19. novembra 1988, građani Srbije okupili su se na Ušću i Slobodanu Miloševiću dali mandat da stvori – veliku Srbiju. Vožd se tada činio moćnim, a Srbija silnom. Činilo se da će svi oni koji se suprotstave volji najbrojnijeg jugoslovenskog naroda biti zgaženi, kao bube na putu kojim maršira istorija. Da je čovjek posmatrao iz te silne mase – a u masi je, kao što znamo, toplo ali smrdi – moglo bi mu se učiniti da je velika Srbija istorijska nužnost. 

Velika Srbija je, u međuvremenu, iz kategorije istorijske nužnosti prešla u kategoriju Bigfoota i čudovišta iz Loch Nessa: ima onih koji je zamišljaju, ali ne i onih koji su je vidjeli. Srbija je, u međuvremenu, postavila ono što mora biti svjetski rekord u izgubljenim ratovima: četiri za devet godina. Ta je zemlja osramoćena, osiromašena, od nje su ekonomski uspješnije ne samo Slovenija i Hrvatska, nego i Crna Gora, koja je bila najsiromašnija jugoslovenska republika. Ta je zemlja na Kosovu poražena od Albanaca, koje je srpski nacionalizam tretirao kao niža, Srbima po svemu inferiorna bića, kao „genetski otpad Balkana“, kako je to sažeo Dobrica Ćosić.

Od velike Srbije ostao je veliki resantiman. Ostao je san o osveti za sve poraze. Ostala je nada da je proteklih trideset godina, kako je to formulisao ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, bilo tek prvo poluvrijeme. I da će velika Srbija na svoje doći u drugom poluvremenu.

Putin Srbima prodaje nadu

Onda je u Beograd stigao Vladimir Putin i silan narod je došao da ga dočeka. Dan nakon posjete čitamo kako je demokratijama strano takvo oduševljenje masa liderom, pa još liderom strane države. To nije tačno. Srbija nije demokratija (kao što to, sa izuzetkom, recimo, Slovenije nije niti jedna bivša jugoslovenska republika). Ali Njemačka, je li, to jeste. Godine 2008. Obama je govorio u Berlinu. Cijelih 200.000 Njemaca došlo je da čuje šta ima reći. Ljudi vole nadu, a baš nadu je Obama prodavao. Kao što i Putin Srbima prodaje nadu – da nije sve izgubljeno, da će se stvari okrenuti i da će na kraju oni pobijediti.  Na stranu što bi čak i ostacima zaklanog razuma moralo biti jasno da u ponavljanju izgubljenih ratova nema pobjede, na stranu što je jasno da je ideja velike Srbije nesreća ne samo za sve okolne narode, nego i za same Srbe. Ljudi koji su se na koljena bacili pred Putina ne misle tako.  

Putin je, ne manje važno, u Beogradu dočekan i kao lider antizapadne politike, koju većinska Srbija krivi za sve svoje nedaće i poraze. Masa se okupila i izrazila ne samo ljubav prema Putinu, nego i mržnju prema zapadu.

Okupljanje, ipak, nije bilo spontano, jer mase nikada ne djeluju spontano i autonomno, njima se uvijek diriguje. Masa je uvijek korisni idiot, kako glasi sintagma koja se pripisuje Lenjinu.

Svečani doček ruskog cara bio je državni projekat. Vučić je okupio više ljudi nego što to uspijeva učiniti opozicija čije pristalice nedjeljama protestuju na ulicama Beograda. Ako je htio – a htio je – srpskoj javnosti pokazati kako je on Putinov posilni broj jedan u Srbiji, u tome je uspio.

„DUŽNI“ da poštuju uputstva

Detalji organizovanog dočeka mogu vam biti jezivi, ili u vama izazvati sažaljenje nad sirotinjom koju hrane sendvičima poredanim na podu Doma omladine – to je stvar perspektive. Može osjetiti mučninu ili se možete smijati dok čitate uputstva mitingašima.

„Sem eventualnih hitnih slučajeva i situacija do Beograda nema zaustavljanja“ (ako se nekome mokri, neka se strpi ili bude kreativan).

„Svi autobusi iz našeg ‘konvoja’ zaustaviće se prvi put na silasku sa prevoja ‘Čestobrodica’ (parking) gde ćete dobiti hranu i piće za put“.

 „Ispred palate ‘Albanija’ morate (podvukao, da prostite, ja) preuzeti zastavice Republike Srbije (ili Ruske Federacije) i poneti ih sa sobom duž trase šetnje i ispred hrama ‘Svetog  Save’ a nadamo se da ste svesni koliko je važno da tokom šetnje pokažete radost, energiju i ljubav prema gostu koji dolazi da pomogne našoj zemlji“ (ako nisu bili svjesni, država Srbija ih je osvijestila).

Ovo uputstvo građanima šta da osjećaju i kako to da pokažu tri puta je (kao irski viski) destilovan totalitarizam, čist kao suza za izgubljenim Kosovom. Sva uputstva građanima kuda da hodaju, kojom brzinom da hodaju, obavještenja da su u svakom trenutku, baš tako piše, i to velikim slovima, „DUŽNI“ da poštuju uputstva vođe puta i odgovore na njegov telefonski poziv, svo zavođenje (para)vojne discipline na stranu – uputstvo o pravilnoj, patriotskoj ekspresiji emocija je totalitarni vrhunac letka koji je podijeljen hodočasnicima.

Puk je pozvan da kliče i pozdravlja, a odabrani predstavnici naroda pripušteni su Putinu, da mu poljube ruku i kažu nešto. Dio delegacije srpskih lidera iz Crne Gore preko svojih medija je optužio najmlađeg nacionalnog lidera, Marka Milačića, da je prekšio protokol bezbjednosti, jer se ovaj progurao sve do vođe i opalio selfi sa njim. I oni su se slikali sa Putinom, ali selfi je nekako intimniji od hladnih službenih fotografija, pa nije čudo da su osjetili ljubomoru i na tren zaboravili da Vladimir Putin jednako voli sve njih.

Novinar Kurira Vladimir Đorđević je u ljigavoj, ogavnoj snishodljivosti koja se cijedila sa čitavog skupa otišao najdalje, jer je odlučio da neće prati ruku koja je dodirnula Putina. Tako to ide: nacionalizam koji sebe doživljava kao ponosno suprotstavljenog zapadu klečao je i puzio pred istočnim diktatorom.

Jad i čemer je ovo

Vi kako hoćete, ali po meni ovdje nema mjesta podsmijehu i zluradosti. Jad i čemer je ovo, grki će i krvavi plodovi naše mizerije biti.

Sve je to ista pašta, što rekli Bokelji, razlika je samo u ekspresiji beskraja vlastite bijede: i ono legendarno hrvatsko „Danke Deutschland“, i neprekinuti klimoglav naših lidera pred mediokritetima koje Brisel šalje da ih disciplinuje, i albansko ljubljenje Klintonovih stopa, i Alijina Bosna u amanet Erdoganu, i Srbi koji su ničice pali pred Putinom očekujući od njega velikodržavno čudo.

Neugasla je naša pjesma slobode, dok se nad nama smjenjuju gospodari, jedan za drugim. I kad smo najglasnije tražili slobodu, htjeli smo tek drugog gospodara. I dobili bismo ga.

Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

20.01.2019.

DRAGOCJENOST UPOZORENJA PAPE FRANJE

20.01.2019.

REGIJA NA NOGAMA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73841414

Powered by Blogger.ba