Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.01.2019.

SIGURNOSNI KIŠOBRAN NATO-A DONIO BI BiH BROJNE EKONOMSKE BENEFITE

Sigurnosni kišobran NATO-a donio bi BiH brojne ekonomske benefite

Sigurnosni kišobran NATO-a donio bi BiH brojne ekonomske benefite
Osim poboljšanja sigurnosnih i političkih prilika, punopravno članstvo u NATO-u našoj zemljidonijelo bi i velike ekonomske benefite, uz znatno veće inostrane investicije, smatraju analitičari.

Kozar: Zaposlilo bi se desetine hiljada ljudi
 
Vojni analitičar Đuro Kozar ističe kako kapital ide tamo gdje je zemlja stabilna i gdje nema puno rizika i konfrontacija.
 
U razgovoru za Vijesti.ba, on ističe da u NATO ulaze sređene, "pospremljene" države. Dakle, NATO neće da primi državu koja je puna problema.
 
- Situacija bi se ulaskom u NATO stabilizirala u svakom pogledu. Što se tiče investicija, one bi sigurno bile daleko više plasirane nego što je to sad slučaj u našoj zemlji - ističe Kozar.
 
Napominje da se tim pitanjem bavi Agencija za promociju stranih investicija u BiH, ali konstatuje da su "rezultati mršavi" jer kapital ne ide na nesigurno tlo.
 
- Niko neće da investira kao socijalnu pomoć, nego tamo gdje mu se kapital može oploditi. Strani biznismeni žele da investiraju tamo gdje je situacija u svakom pogledu stabilna - naglašava naš sagovornik.

djur-kozar-b61-1

Prema njegovim riječima, prosperirale su sve zemlje koje su ranije ušle u NATO, počev od Mađarske, Poljske do Češke.
 
- BiH će imati puno benefita ulaskom u NATO. To ne vide oni koji sada opstruiraju njen put, ali ti benefiti se ne mogu pokazati nakon godinu-dvije od ulaska, već se pokazuju kasnije kad se investicije plasiraju i kad se profit počne dobijati, kada se zaposle ljudi. Puno bi značilo da se ulaskom BiH u NATO u oba njena entiteta zaposli nekoliko desetina hiljada ljudi, a toliko se može zaposliti ukoliko bude puno stranog kapitala koji će se ovdje plasirati - potcrtava Kozar.
 
Ocjenjuje da se BiH ulaskom u NATO približava i ulasku u EU.
 
- Kad zemlja uđe u NATO, onda su jako dobri uslovi da se plasira kapital fondova EU. Dakle, u svakom pogledu to bi donijelo puno toga, što mi sad nemamo a mogli bismo imati. I to neki koji sada opstruiraju taj put, ne vide, i neće da vide, pozivaju se na neke stvari koje po mom mišljenju nisu dovoljno utemeljene. Put u NATO je put koji je u procesu i on će sigurno biti i ostvaren - uvjeren je naš sagovornik.
 
Republika Hrvatska, podsjeća, devet godina, od 2000-2009. bila je u "čekaonici" NATO-a dok nije ispunila sve uslove.
 
- Naravno, u Hrvatskoj nisu riješeni svi problemi ulaskom u NATO, ali je situacija pogodnija - zaključuje Kozar.

Kentera: Nema sigurnog regiona bez BiH u NATO-u
 
Predsjednik Atlantskog savjeta Crne Gore Savo Kentera tvrdi da je ova država ulaskom u NATO, osim poboljšanja u pogledu političke stabilnosti i sigurnosti, zabilježila i ekonomski prosperitet.
 
- Iako je relativno kratak period od ulaska Crne Gore u NATO do danas, ova država je zabilježila značajan porast i povećanje direktnih stranih investicija koje su se direktno itekako odrazile na našu ekonomiju. Svakako, moramo imati u vidu da za ovako kratko vrijeme ne možemo u potpunosti uvidjeti sve koristi od članstva Crne Gore u ovom savezu, ali sigurno je da će u periodu koji slijedi svi naši građani osjetiti sve koristi, a posebno na ekonomskom planu, od članstva države u ovom vojnom savezu - ističe Kentera za Vijesti.ba.
 
To je, dodaje, vidljivo iz primjera susjednih država koje su članice NATO saveza.
 
- Recimo, u Hrvatskoj je znatan porast i povećanje broja turista, kao i prihodi od turizma. U Albaniji isto tako, kao i nevjerovatan porast direktnih stranih investicija, te izgradnja autoputa kroz cijelu zemlju i slično. Sve su to stvari koje očekujem da će se tek početi dešavati u Crnoj Gori - kaže naš sagovornik.

savo-kentera
 
Ova država je članstvom u NATO-u, nastavlja, stvorila preduslove za dolazak stranih investicija i investitora koji imaju zdrav kapital.
 
- Za razliku od investitora koji dolaze da bi prali novac, investitori sa zdravim kapitalom su potrebni svakoj državi. Riječ je o investitorima koji dolaze i ulažu u državu kako bi tu ostali duži vremenski period. Da bi se to postiglo, investitorima je jako važno da znaju da je Crna Gora bezbjedna zemlja - pojašnjava Kentera.
 
Naš sagovornik ističe kako je jednako važno da investitori budu sigurni da je cijeli region bezbjedan.
 
- No, mi ne možemo govoriti o bezbjednom regionu dok sve naše države, uključujući i BiH, ne postanu članice NATO saveza - zaključuje on.
 
Hadžović: NATO garantuje sigurnost stranim investitorima

 
Punopravno članstvo u NATO savezu Bosni i Hercegovini bi, osim izuzetno bitnog „sigurnosnog kišobrana“, donijelo i brojne političke i ekonomske benefite, smatra direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović.
 
U razgovoru za Vijesti.ba, ističe kako bi našoj zemlji, između ostalog, članstvo u Alijansi povećalo kreditni rejting, te bi stoga imala pristup znatno jeftinijim kreditima na svjetskom tržištu.
 
- U svim zemljama članicama NATO-a povećan je broj stranih investicija jer su pod okriljem grupacije koja im garantuje da će sigurnosni rizik prilikom investiranja u te zemlje biti sveden na minimum. Stoga se strani investitori lakše odlučuju da ulažu u te zemlje, jer im je najbitnije da je zemlja sigurna, stabilna, ali i ko je garant te stabilnosti - rekao je Hadžović.

denis-hadzovic
 
S obzirom na to da NATO vojnu industriju razvija za vlastite potrebe, nastavlja naš sagovornik, Bosni i Hercegovini otvaraju se mogućnosti i da se uključi u taj veliki biznis vezan za namjensku i vojnu industriju.
 
- Kada ste u NATO-u, svakako da možete računati i na podršku ostalih partnera u oblasti tehnologije. Kada ste na tržištu NATO-a, postajete dio ekonomskog prostora koji vam daje mnogo veće mogućnosti za plasman svojih proizvoda iz namjenske, vojne, ali i drugih industrija - poručuje Hadžović.
 
Napominje kako ne treba zaboraviti i da sve ima svoju cijenu, ali je dosadašnja praksa ipak pokazala da su izdvajanja manjih zemalja za članstvo bila znatno manja, nego koristi koje su ostvarivale.
 
- Učešće pripadnika Oružanih snaga BiH u mirovnim misijama pod okriljem NATO-a sada uglavnom sponzorišu naši partneri, ali će se to vjerovatno morati promijeniti u nekom budućem periodu, pa ćemo te troškove morati preuzeti na sebe - potcrtava Hadžović.
 
Troškovi će svakako porasti, dodaje, ali su benefiti i dalje na strani posebno manjih zemalja, koje, naročito u smislu političkog imidža, dobijaju puno.
 
- Svakako, kada ste u jednom tako privilegovanom krugu zemalja koje su dio najvećeg vojno-političkog saveza, to se reflektuje i na vašu ekonomiju. Praksa je dosad pokazala da su sve zemlje, posebno one koje su se NATO-u priključile 1999. i 2004., povećale svoje ekonomske kapacitete - naglašava Hadžović.
 
Priliv investicija u tim zemljama, navodi, uvećan je za dva ili čak tri puta nego u prethodnom periodu.
 
- Nažalost, Hrvatska i Albanija to nisu osjetile u tolikoj mjeri, jer su se NATO-u priključile u vrijeme ekonomske krize. Ali, evo, ipak vidimo da su i Hrvatska i Albanija veoma atraktivne za ulaganja i strane investicije - dodaje Hadžović.
 
Prema njegovim riječima, dosadašnja iskustva pokazuju da su sve zemlje i ekonomski prosperirale, te da nisu morale izdvajati ogromna sredstva kako bi razvile svoje vojne i sigurnosne kapacitete, već su se u značajnoj mjeri mogle osloniti i na podršku partnera.
 
- Recimo, možete poput Crne Gore očekivati da vaše nebo čuva Italija ili neka druga zemlja članica. S druge strane, i vi njima izlazite ususret s kapacitetima kojima raspolažete, a BiH bi tu najviše mogla ponuditi jedinstvene kapacitete u uništavanju minskih eksplozivnih sredstava, koje je izgradila dugogodišnjim deminiranjem svoje teritorije - zaključuje Hadžović.
 
(Vijesti.ba)










19.01.2019.

MILORAD DODIK KORISTI DRAGANA ČOVIĆA ZA ODRŽAVANJE STATUS qUO

Dodik koristi Dragana Čovića za održanje status quo

Dodik koristi Dragana Čovića za održanje status quo
Aplauz dužnosnika HDZ-a BiH, na čelu s Draganom Čovićem, posthumno odlikovanom, presuđenom ratnom zločincu Slavku Lisici je izjednačavanje žrtve i zločinca i predstavlja pljusku svim Hrvatima, ma gdje oni bili, smatra predsjednik Hrvatske stranke BiH Božo Skopljaković.

Selektivno prihvaćanje odluka Ustavnoga suda
 
U razgovoru za Vijesti.ba, Skopljaković se osvrnuo na prisustvovanje Čovića i delegacije HDZ-a BiH, ali ambasadora Republike Hrvatske u BiH Ivana Del Vechija proslavi neustavnog dana RS-a u Banjoj Luci.
 
Naš sagovornik ističe kako je stranka na čijem je čelu u više navrata upozoravala na selektivno prihvaćanje odluka Ustavnoga suda, što je zapravo nepoštivanje kako suda, tako i države BiH.
 
- Koliko god Ustavni sud BiH bio (ne)savršen, sve odluke koje donese morale bi jednako biti prihvaćene i realizirane. Potez gospodina Čovića, ne po prvi put, govori nam da čelnik HDZ-a na odluke Ustavnoga suda gleda kao na "švedski stol" sa kojega će uzeti samo ono što mu se sviđa. Ako ne poštujete odluke Ustavnoga suda, onda ste slobodni reći da ne poštujete niti odluke drugih sudova, kao što će se i pokazati - kaže Skopljaković.
 
Naglašava kako se dugogodišnja obećanja da ćemo do kraja godine dobiti kandidatski status u EU ili otvoriti MAP, kako bismo se približili ulasku BiH u NATO savez, nažalost nisu ostvarila.
 
- Ako bi se to desilo, to znači da će pored drugih poglavlja i poglavlja 23. i 24. napokon početi oživljavati na ovim prostorima, a svi znamo šta to znači. Čelni ljudi koalicije HDZ-SNSD jednako tako znaju šta to znači i čine sve da do toga ne dođe - govori lider Hrvatske stranke BiH.
 
Navodi da, kao što je dan RS-a proglašen neustavnim, jednoga dana i sam naziv ovog entiteta bit će proglašen neustavnim, jer preferira samo jedan narod i isključuje druga dva.
 
- Znamo da je kao rezultat etničkog čišćenja stanje na terenu upravo tako kako se i zove ovaj entitet, ali to se mora promijeniti jer niti Bošnjaci niti Hrvati neće nikada odustati od svojih pradjedovskih ognjišta. Gospodin Dodik je duboko svjestan ovih činjenica, a kako bi zaustavio širenje EU na prostore BiH, te osigurao status quo, u tome treba vjernog saveznika kojeg je našao u Draganu Čoviću. Ako nam sa istoka pušu vjetrovi, znamo da će zapad ići sve dalje od nas - dodaje Skopljaković.
 
Mudra lisica nadmudrila vrane

 
Potcrtava kako ga Ivan Del Vechio, kao ambasador Republike Hrvatske u BiH, nikada nije primio na razgovor, iako je predsjednik stranke koja zastupa interese Hrvata na ovim prostorima.
 
- To puno govori o radu gospodina Del Vechija i njegovom pristranom odnosu sa HDZ-om i strankama okupljenim oko HNS-a. Ne morate prihvatiti prijedloge ili razmišljanja HSBiH, ali bi minimum trebao biti da nas se sasluša. Mogu samo reći da je šteta da Hrvatska nije smijenila ambasadora u BiH kada mu je istekao mandat, jer bi se izbjegao ovaj diplomatski skandal koji odgovorne u Hrvatskoj ne može i ne smije ostaviti ravnodušnim - poručuje Skopljaković.
 
S druge strane, navodi, odgovornost leži i na vlastima u BiH, ponajprije na Predsjedništvu BiH i ministru vanjskih poslova zbog nepoduzimanja radnji vezano za ovaj i slične događaje "gdje vidimo da ima i drugih ambasadora koji zaslužuju da im se dodijeli već svima poznata titula 'persona non grata'".
 
- Neki visokorangirani političari u BiH i prije smjene gospodina Del Vechija su mu otkazali suradnju. Zašto to ne učine i sa drugima koji su bili na istom mjestu u isto vrijeme, a činili su i veće pogreške i nanosili veću štetu za BiH nego li ambasador Hrvatske - pita se Skopljaković.
 
Nažalost, i ovdje je mudra lisica nadmudrila vrane - riječi su kojima je naš sagovornik prokomentarisao činjenicu da su delegacija iz HDZ-a BiH i ambasador Del Vechio prisustvovali svečanoj akademiji na kojoj je posthumno dodijeljeno priznanje Orden RS-a Slavku Lisici, koji je zbog ratnih zločina na području Šibenika počinjenih 1991. godine osuđen na 15 godina zatvora.
 
- Ovo je očit primjer i dokaz kako mudrost dužnosnika HDZ-a doseže samo do fotelja iz kojih će zaštititi osobne i stranačke interese. Postavlja se pitanje šta je sa narodom koji je izabrao ovakve vođe koje će ih ne samo opljačkati i protjerati, nego i osramotiti do te mjere da se i Hrvati počnu pitati "tko nas, bre, zavadi", kada se ovako dobro slažemo - naglašavaSkopljaković.
 
Ističe da, dok god ratnim zločincima, pored prefiksa ratni zločinac, koji ih određuje i izdvaja od drugih, dodajemo druge prefikse - poput Srbin, Hrvat ili Bošnjak-musliman - svrstavamo ih uz narod koji će ih slaviti kao narodne heroje i svjesno zatvaramo oči pod izlikom - pa i drugi slave svoje.
 
- Aplauz, dužnosnika HDZ-a na čelu s Draganom Čovićem, posthumno odlikovanom, presuđenom ratnom zločincu je izjednačavanje žrtve i zločinca tako da je to pljuska svim Hrvatima, ma gdje oni bili - zaključuje Skopljaković u razgovoru za Vijesti.ba.

 
D.K.
 
(Vijesti.ba)















19.01.2019.

JOZO IVANČEVIĆ: KOALIRANJE SA DRAGANOM ČOVIĆEM ZA HDZ 90 JE POTPUNO PROMAŠEN I LOŠ ČIN

Ivančević: Koaliranje sa Čovićem za HDZ 90 je potpuno promašen i loš čin

Ivančević: Koaliranje sa Čovićem za HDZ 90 je potpuno promašen i loš čin
Načelnik Prozora, jedini kojeg ima HDZ 1990, Jozo Ivančević kritikovao je jučerašnji sporazum o saradnji HDZ-a BiH i HDZ 1990. Reagovanje prenosimo u cijelosti.

"Kao predsjednik Općinskog odbora HDZ 1990 Prozor – Rama i član Predsjedništva HDZ 1990, u današnje vrijeme teških obmana i prijevara, pozdravljam i na ovaj način sve naše članove i simpatizere u Rami i širom BiH te  još jednom naglašavam naš zajednički, koji je i moj osobni,  stav:
 
Koaliranje sa Čovićevim HDZ-om za HDZ 1990 je potpuno promašen i loš čin, za koji naše članstvo ni na koji način nije dalo svoju suglasnost. Stvara se koalicija koja nikako ne može biti u korist hrvatskog naroda u BiH, koalicija koja će rješavati interese samo uskog kruga ljudi, koja je neiskrena, nemoralna,  stoga i antihrvatska.
 
Poručujem članovima i simpatizerima politike koja je od čelnika HDZ 1990 tražila iskreno i vjerodostojno predstavljanje hrvatskih interesa, da ne posustaju u nadi za bolje sutra Hrvatima i svim drugim narodima u BiH, da budu uvjereni kako ima jako puno nas koji ne prihvaćamo  nametnutu koaliciju i koji se nikada nećemo pokloniti lažnim idolima", stoji u reakciji koju potpisuje Dr. Jozo Ivančević , predsjednik OO HDZ 1990 Prozor – Rama i član Predsjedništva HDZ 1990.

 

(Vijesti.ba)

19.01.2019.

GORAN MARKOVIĆ : SRBIJA JE OPASNO PODJELJENA ZEMLJA

19.01.2019.

OSUMNJIČENIK ZA RATNE ZLOČINE U ŠKABRNJI - U AUSTRALIJI

19.01.2019.

BOSNU BRINU PORUKE PUTINOVE POSJETE BEOGRADU

19.01.2019.

NEPOVJERENJE MEĐU SUSJEDIMA UTIČE DA SE RAZGRANIČENJA ZAVRŠE

19.01.2019.

ŽELJKO KOMŠIĆ OČITAO BUKVICU ALEKSANDRU VUČIĆU I MILORADU DODIKU

KOMŠIĆ OČITAO BUKVICU VUČIĆU I DODIKU: "Nije srpski da se ne održi data riječ"

"Neka se gospodin Vučić izvini žrtvama genocida ali i srpskom narodu kojeg na svoju ruku etiketira genocidnim, jer to u Bosni i Hercegovini niko ozbiljan ne čini”


KOMŠIĆ OČITAO BUKVICU VUČIĆU I DODIKU: 'Nije srpski da se ne održi data riječ'






....................

"Odnose unutar BiH treba regulisati dijalogom, a ne služiti se žalopojkama pred stranim državnicima", kazao je u intervjuu Oslobođenje član Predsjedništva BiH Željko Komšić. 

On je rekao da se od Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH očekuje da poštuje zakone BiH.

“Promjena političkog stava jeste legitimna, ali mi nikada nećemo pristati na to da se te odluke devalviraju samo zato što je neko promijenio politički stav.

Ono što je ranije potpisano mora biti ispoštovano. Uostalom, kada govorimo o tim političkim stavovima iz RS-a o NATO-u, u kontekstu ranije donesenih odluka, koje su mahom potpisivali funkcioneri SNSD-a, rekao bih da naprosto nije srpski da se ne održi data riječ”, precizirao je Komšić.

On je prokomentarisao i to što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dolazak Putina u Srbiju iskoristio kako bi mu zahvalio za ruski veto na rezoluciju o Srebrenici.

"Ne znam da li ima prečih stvari, ali smatram da jedna onakva izjava gospodina Vučića poništava stotinu drugih izjava kojima on poziva na pomirenje i saradnju u regionu, jer time pokušava amnestirati krivce za zločin genocida u Srebrenici, krivce koje je precizno naveo Haški tribunal, osnovan od strane UN-a.

Neka se gospodin Vučić izvini žrtvama genocida ali i srpskom narodu kojeg na svoju ruku etiketira genocidnim, jer to u Bosni i Hercegovini niko ozbiljan ne čini”, zaključio je Komšić.

(SB/NAP)

19.01.2019.

SUDIJA CARMEL AGIUS PREUZEO FUNKCIJU PREDSJEDNIKA MEHANIZMA

Sudija Carmel Agius preuzeo funkciju predsjednika Mehanizma

Sudija Carmel Agius preuzeo funkciju predsjednika Mehanizma
Sudija Carmel Agius sa Malte danas je preuzeo funkciju predsjednika Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizam), nakon što ga je 30. juna 2018. na tu funkciju imenovao generalni sekretar Ujedinjenih nacija na mandat koji ističe 30. juna 2020.

Sudija Agius je sudija Mehanizma od njegovog osnivanja 2012. godine. Takođe je obavljao funkciju sudije pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) od 2001. godine, te funkciju sudije Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) i MKSJ od 2009. godine sve do zatvaranja ta dva međunarodna suda u decembru 2015, odnosno decembru 2017. godine.

Sudija Agius je obavljao funkciju potpredsjednika MKSJ od novembra 2011. do novembra 2015. godine, kao i funkciju posljednjeg predsjednika MKSJ od novembra 2015. do njegovog zatvaranja u decembru 2017.
 
Funkciju predsjednika Mehanizma, sudija Agius preuzima od sudije Theodora Merona, koji je obavljao funkciju predsjednika Mehanizma od 2012. godine.

Nakon preuzimanja funkcije, sudija Agius izrazio je svoju duboku zahvalnost sudiji Meronu na njegovom izuzetnom rukovođenju Mehanizmom od prvog dana postojanja te institucije, napomenuvši da je zahvaljujući radu, rukovođenju i posvećenosti sudije Merona, vizija Mehanizma kao novog i efikasnog modela međunarodnog krivičnog suda postala realnost. Takođe je pohvalio sudiju Merona i njegovo osoblje na svim uloženim naporima kako bi tranzicija između dva predsjednika prošla potpuno neometano.

Sudija Agius je naglasio da će njegovi glavni prioriteti kao predsjednika Mehanizma biti da osigura da se rezidualne pravosudne aktivnosti efikasno završe uz održavanje najviših standarda redovnog zakonskog postupka, unapređenje jedinstvenog mandata Mehanizma kroz objedinjenu radnu kulturu, koordinaciju između ogranaka i harmonizaciju prakse i procedura u ograncima u Arushi i u Hagu te izgradnju pozitivne radne atmosfere u cilju poboljšanja morala zaposlenih i njihovih rezultata, saopćeno je iz Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.


(Vijesti.ba / FENA)













19.01.2019.

BOSNA I HERCEGOVINA NA RUSKOM RADARU: NOVA LINIJA FRONTA SA NATO-OM

Bosna i Hercegovina na ruskom radaru: Nova linija fronta sa NATO-om

Bosna i Hercegovina na ruskom radaru: Nova linija fronta sa NATO-om
Posjeta Vladimira Putina, predsjednika Ruske Federacije Beogradu, te potpisivanje dvadesetak novih sporazuma između dvije zemlje, uključujući i sporazume o saradnji iz oblasti vojne industrije predstavlja kulminaciju revizionističke ruske vanjske politike na Balkanu.

Prodaja i doniranje naoružanja Srbiji, od aviona MiG-29 do tenkova T72, demonstriraju naime da je Srbija sastavni dio ruske bezbjednosne i odbrambene posthladnoratovske arhitekture na Balkanu.

Od Putinovog dolaska na vlast 2000. godine, Rusija se u međunarodnim odnosima definisala kao „anti-Amerika“: govorom na Minhenskoj konferenciji 2007. godine Putin se deklarisao kao vodeći protivnik unipolarnog međunarodnog poretka, definišući ga kao svijet u kojem postoji „samo jedan gospodar, jedan suveren“, odnosno jedan „centar donošenja odluka“. Godinu dana kasnije, ruske oružane snage izvršile su invaziju na Gruziju, zauvijek osujećujući njena nastojanja da postane članicom NATO-a, čime započinje proces koji neki autori danas vide kao „delegitimaciju“ američkog globalnog vodstva. Poslije toga na red je došla Ukrajina, potom intervencija u Siriji.

Ključni trenutak za (geo)politički povratak Rusije na područje bivše Jugoslavije zbio se 1999. godine. Odluka NATO-a, tačnije Sjedinjenih Američkih Država, da progone albanskog stanovništva na Kosovu zaustavi vojnom intervencijom ponukala je tadašnjeg ruskog premijera Jevgenija Primakova, koji je letio za Washington, da naredi okretanje aviona i vrati se u Moskvu. Dio ruskog kontingenta raspoređenog u BiH u okviru snaga SFOR-a, upućen je na prištinski aerodrom, izazivajući realan strah od sukoba ruskih i trupa pod zastavom NATO-a, nakon što su se jedinice VJ i policije Srbije počele povlačiti iz bivše srbijanske pokrajine u junu 1999. godine.

Ulazak LUKOIL-a u Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju u periodu između 2005. i 2007. godine bio je prva salva u novom i agresivnijem ruskom pristupu zemljama bivše Jugoslavije. Od 2007. do 2008. godine ruske državne energetske firme prvo su stupile na bosanskohercegovačko tržište (Zarubežnjeft), a potom i srbijansko (Gazprom), a za njima su došle banke (Sberbank), također u državnom vlasništvu. Politički vakuum koji je u Bosni i Hercegovini nastao 2006. godine propašću tzv. aprilskog paketa ustavnih promjena, Rusija je popunila u tišini i po neuporedivo manjoj cijeni, barem u usporedbi sa novcem potrošenim za „state-building“ projekt u našoj zemlji.

Stoga, Putinovu posjetu Srbiji treba posmatrati u kontekstu dugoročne ruske vizije regije bivše Jugoslavije, koja je u najdirektnoj vezi s načinom na koji Rusija doživljava sebe i svoje mjesto u svijetu. Kombinacijom političkih, ekonomskih i obavještajnih mjera, Rusija je za samo desetak godina uspjela skoro u potpunosti podriti regionalni poredak i izgraditi vlastitu sferu uticaja u kojoj su sada čvrsto Srbija, bosanskohercegovački entitet Republika Srpska, te prosrpski elementi u Crnoj Gori. U tom smislu, posjeta Srbiji, te susreti koje je ruski predsjednik održao u Beogradu, predstavlja, riječima Jasmina Mujanovića „regionalni anti-NATO“ samit. Naime, sastanci sa Miloradom Dodikom – vodećim anti-NATO glasom – u BiH, te liderima prosrpske opozicije u Crnoj Gori, duboko implicirane u pokušaj državnog udara, u koji su skoro bez sumnje bili uključeni elementi GRU, ruske vojne obavještajne službe, ne ostavljaju mnogo prostora za tumačenje o krajnjim namjerama, odnosno ciljevima ruske politike u regionu.

Naime, nova ruska doktrina vanjske politike, objavljena 2016. godine, definiše sprječavanje širenja NATO-a kao vanjskopolitički imperativ Rusije. Naime, u dijelu teksta koji se odnosi na proširenje NATO-a, dokument koji je svojim ukazom u novembru 2016. godine odobrio Putin, navodi se da „Ruska Federacija ima negativan stav prema širenju NATO-a“ i njegovo približavanje ruskim granicama kao korake koji „narušavaju princip jednake i nedjeljive sigurnosti“ i vodi „produbljivanju starih i pojavi novih podjela u Evropi“. Na drugom mjestu istog dokumenta, navodi se kako je „geopolitička ekspanzija“ NATO-a i EU dovela do „ozbiljne krize u odnosima između Rusije i zapadnih zemalja“.

Nakon poraza u Crnoj Gori 2016. godine, te potpuno izvjesnog rješenja makedonsko-grčkog spora vezanog za ime bivše jugoslovenske republike Makedonije – što u najmanju ruku ima za rezultat i izvjesno pristupanje Makedonije Sjevernoatlantskoj alijansi – sljedeća linija fronta u ruskom ratu protiv NATO-a prolazi, mnogo više nego samo u simboličkom smislu, kroz Bosnu i Hercegovinu. Odluka Sjevernoatlantskog vijeća da odobri aktiviranje Plana za članstvo za BiH u NATO, naime, iz temelja je promijenila međunarodni položaj naše zemlje, ali i odnos snaga na unutrašnjem političkom planu.

Potpuno u sjeni Putinove posjete Beogradu prošao je izvještaj koji je objavio Ruski savjet za međunarodne odnose, think-tank ustanovljen 2010. godine i čiji je jedan od osnivača, između ostalih državnih institucija, Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije. Ovo je prvi ruski (polu)zvanični dokument u kojem se Bosna i Hercegovina spominje i to kao jedno od „ključnih spornih pitanja“ na Balkanu. Štaviše, „problem centralizacije i problem Republike Srpske“, navodi se u izvještaju, ima regionalnu dimenziju.

U tom svjetlu treba posmatrati ne samo izjavu Sergeja Lavrova, ruskog ministra vanjskih poslova da se Rusija protivi ulasku BiH u NATO, nego i Putinovu odluku da u intervjuu Politici i Večernjim novostima koji je potom objavljen i na zvaničnoj web-stranici Kremlja, eksplicitno spomene bh. entitet Republiku Srpsku i rusku saradnju s tim dijelom BiH. Ruska saradnja sa entitetom RS se dosad menifestovala sporazumima o zajedničkoj obuci policije, ruskim „savjetnicima“ za obuku policije u novoj bazi MUPRS u Zalužanima, te širokoj mreži desničarskih i ekstremističkih organizacija koje povezuju pokušaj državnog udara u Crnoj Gori i vlasti u Banjoj Luci. Usto, ruski uticaj u Bosni i Hercegovini ima mnogo širi opseg nego što se vjeruje: političke veze sa režimom Milorada Dodika komplementarne su ekonomskim vezama sa Draganom Čovićem i firmama koje su dio njegove klijentelističke mreže.

Za zaključak, Rusija je kako u Crnoj Gori, tako i u Makedoniji demonstrirala spremnost da pribjegne organizovanom nasilju u svrhe ispunjavanja vanjskopolitičkih ciljeva. Sprječavanje daljnjeg proširenja NATO-a u regiji je prvi na listi tih ciljeva. Istovremeno, Rusija u Bosni i Hercegovini ima političku – u vidu proxy režima u jednom dijelu zemlje – ekonomsku, te medijsku infrastrukturu; devetog januara prošle godine u Banjoj Luci je demonstrirala i „mišić“ u obliku paravojnih formacija (Srbska čast), potrebnu ne samo za dugoročno održavanje nestabilnosti, nego i za radikalne korake. Bosna i Hercegovina se u tom smislu nalazi na prekretnici: ili će postati dio atlantske zajednice ili još jedna u nizu močvara u čvrstom zagrljaju Rusije i osuđena na vječno tavorenje na pogrešnoj strani istorije.


Piše: Emir Suljagić


(Oslobođenje)















19.01.2019.

ISTINA O REPUBLICI SRPSKOJ - SPORNE IDENTIFIKACIJE I ASPIRACIJE

19.01.2019.

CERIĆ UPUTIO OTVORENO PISMO "PRIJATELJU BOŠNJAKA" ALEKSANDRU VUČIĆU

19.01.2019.

RUSIJA NA BALKANU DOŽIVJELA DVA UDARA ULASKOM CRNE GORE I USKORO MAKEDONIJE U NATO

Rusija na Balkanu doživjela dva udara ulaskom Crne Gore i uskoro Makedonije u NATO

Rusija na Balkanu doživjela dva udara ulaskom Crne Gore i uskoro Makedonije u NATO
Vladimir Putin je jučerašnjom posjetom Beogradu svijetu pokazao da Rusija ipak ima uticaj na Balkanu, dok je Aleksandar Vučić poslao poruku Evropi da Srbija ima neku vrstu alternativne spoljne politike i mogućnost da manevriše u prostoru EU-SAD-Rusija.

Poručio je ovo u razgovoru za Vijesti.ba poslanik LDP-a u Skupštini Srbije Žarko Korać, sumirajući jučerašnju posjetu ruskog predsjednika ovoj državi.

Prema Koraćevom mišljenju, od posjete ruskog predsjednika najveću korist je imao predsjednik Srbije.

"Vučić šalje poruku EU i Zapadu da ima rusku podršku, te eventualno i mogućnost za neku alternativnu spoljnu politiku Srbije, iako mislim da to nije nimalo realno. S druge strane, Putin je pokazao svijetu da Rusija ipak ima uticaja na Balkanu, s obzirom na to da je ruski uticaj na Balkanu doživio dva udara ulaskom Crne Gore, a najvjerovatnije i Makedonije u NATO", istakao je Korać.

Naš sagovornik je podsjetio da su delegacije Srbije i Rusije potpisale određene ekonomske ugovore i načelne sporazume, ali je ocijenio da ovi dokumenti u sebi ne nose ništa spektakularno.

Korać smatra da je predsjednik Srbije jučerašnju posjetu htio da iskoristi kako bi pokazao da ima podršku Rusije za rješavanje kosovskog pitanja, iako je Putin rekao vrlo stereotipnu izjavu, poručivši da Rusija podržava svaki dogovor Beograda i Prištine, pominjući Rezoluciju 1244 UN.

"Međutim, pregovori Srbije i Kosova više se ne vode u UN, nego ih vodi EU. Stoga Putinova podrška suštinski ne znači ništa, jer Rusija ne učestvuje u rješavanju kosovskog pitanja. Kosovsko pitanje gotovo ekskluzivno rješava EU. U nekoj bližoj budućnosti moguć je izvjesni politički uticaj SAD-a u tom pogledu", pojasnio je ovaj LDP-ov poslanik.

Prema njegovoj ocjeni, juče su se iz Beograda mogle čuti određene neodmjerene izjave.

"Recimo, predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik žalio se na sastanku sa Putinom na Bošnjake. Smatram da je to neprimjerno i uvredljivo, jer je on ogovarao jedan od naroda u državu u kojoj živi pred ruskim predsjednikom, koji pri tome nije došao u BiH, nego u Srbiju. Drugi primjer je Vučićeva izjava o tome da je Putin pomogao vetom da se ne usvoji rezolucija o Srebrenici u Savjetu bezbjednosti UN-a. Sasvim sam siguran da je, ako ništa drugo, barem zbog ovoga, posjeta dosta negativno odjeknula u BiH", mišljenja je Korać.

Kako je naglasio, ovi primjeri su dokaz da balkanski političari i kada dočekuju državnike drugih država, ne mogu da izađu iz okvira onoga što se doslovno može nazvati "sitnobalkanskom politikom".

U razgovoru za Vijesti.ba, Korać je zapazio i da je sama posjeta ruskog predsjednika protekla je uz gotovo nevjerovatnu organizaciju države Srbije da se pokaže velikim prijateljem Rusije.

" Ogroman je napor države da organizuje taj tzv srdačni doček. U Beograd su organizovano autobusima došli službenici javnih preduzeća iz čitave Srbije. Policija govori da je u Beogradu juče bilo parkirano 1.200 autobusa iz svih krajeva Srbije. Zanimljivo je da se država nije mogla osloniti na to da ljudi spontano dođu. Vjerovatno je bilo i takvih slučajeva, ali sigurno je više od 70 posto onih koji su dočekali Putina zaista organizovano došli autobusima u glavni grad Srbije", kazao je naš sagovornik.


(Vijesti.ba)

















19.01.2019.

MOSTAR SE PRISJETIO SVOGA DžEME: UŽIVAO JE BESKRAJNO TITOVO POVJERENJE

Mostar se prisjetio svoga Džeme : Uživao je beskrajno Titovo povjerenje


Džemal Bijedić, vjerovatno najveći političar kojeg je Hercegovina dala, tragično je stradao na današnji dan prije 42 godine. U njegovom rodnom Mostaru ovaj datum obilježen je izložbom Muzeja Hercegovine “Džemal Bijedić – diplomatske aktivnosti”.

Kako javlja Klix.ba najbolji poznavatelj života i djela Džemala Bijedića profesor Husnija Kamberović kazao je kako niko od jugoslavenskih premijera ni prije ni poslije Bijedića nije imao takav utjecaj i bio ne samo puki izvršilac Titove volje, nego kreator politike. 

“Jedno od tumačenja zašto je to tako, koju neki znaju iznijeti, da je to bila Titova odluka da ima jači utjecaj na islamski svijet, jer je Džemal Bijedić bio musliman, nije dovoljno snažna jer je on imao veliku ulogu i kada je riječ o diplomatskim odnosima sa zapadnim zemljama”, izjavio je profesor Kamberović. 

Drugo tumačenje o tome kako je Bijedić bio šarmantan čovjek je samo dijelomično tačno, smatra profesor, kao i tumačenja kako je njegova velika uloga proizilazila iz velikog povjerenja koje je Tito imao. 

“Ključna stvar je Džemalova sposobnost kao političara i njegova dobra strana kao čovjeka. On je kao sposoban političar uživao beskrajno Titovo povjerenje i iz toga proizilazi njegova pozicija u diplomatskoj historiji, kontakti s brojnim državnicima tog vremena, predsjednicima najvećih sila”, kazao je Kamberović. 

Navedeno je kako je iz Bijedićevih posjeta u 42 zemlje svijeta Jugoslavija ostvarila ogromnu diplomatsku, ali i ekonomsku korist. 

“Bijedićeva veličina posebno je izražena kada se uporedi s našim današnjim političarima koji se mogu susretati obično samo s trećerazrednim svjetskim političarima, što pokazuje koliko je značajan bio Džemal Bijedić”, zaključio je Kamberović. 

Asim Krhan, direktor Muzeja Hercegovine, kazao je kako ova institucija koja je dijelom smještena u Spomen-kući Džemala Bijedića, tradicionalno obilježava godišnjicu njegove smrti, a da je za ovu godinu izložba obuhvatila njegove diplomatske aktivnosti. 

“Bijedić je bio premijer bivše Jugoslavije, a osnovna karakteristika njegovog mandata su bile uspješne diplomatske aktivnosti posebno prema zemljama trećeg svijeta”, kazao je Krhan, naglasivši i ulogu Bijedića u rješavanju nekih nacionalnih pitanja u Bosni i Hercegovini. 

Elma Marić iz Muzeja Hercegovine, autorica izložbe, pojasnila je kako su eksponatima prikazani posebno Bijedićevi susreti dok je bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, brojne fotografije i tekstovi iz štampe tog doba. 

Izložba je otvorena u Centru za kulturu, a može se pogledati i narednih dana.

19.01.2019.

SRPSKI DOČEK PUTINA

Srpski doček Putina izgledao je kao mješavina provincijalnog kompleksa i najgorih Miloševićevih skupova



Srpski doček Putina izgledao je kao mješavina provincijalnog kompleksa i najgorih Miloševićevih skupova

Putinov posjet Beogradu izgledao je kao kombinacija dolaska Heilea Gebreselassiea, Gadafija i mitinga podrške Miloševiću 

Piše: Dragan Markovina – Telegram

U Putinovom dolasku vidjeli smo ispraznu spektakularnost i pozu veličine i masu naroda koji je u državnoj organizaciji dovučen u glavni grad, ne samo da Putinu ponudi iluziju veličine, nego i da pošalje poruku desetinama tisuća prosvjednika koji svaku subotu marširaju kontra Vučićeve vlasti po Beogradu. Iza svega pak ovoga smo u konačnici vidjeli jedan provincijalni kompleks i anuliranje samopoštovanja jedne države koja je prostrla crveni tepih jednom u suštini imperijalnom vladaru
Ukazanje ruskog predsjednika Vladimira Putina u Beogradu, a teško bismo mogli naći riječ koja bi preciznije dočarala to kako je njegov posjet izgledao, izgledalo je kao kombinacija svojevremenih posjeta etiopskog cara Heilea Gebreselassiea Jugoslaviji, Gadafijevog dolaska na konferenciju Nesvrstanih i mitinga podrške Slobodanu Miloševiću. Sve smo to vidjeli u jednom Putinovom dolasku. I ispraznu spektakularnost i pozu veličine i masu naroda koji je u državnoj organizaciji dovučen u glavni grad, ne samo da Putinu ponudi iluziju veličine, nego i da pošalje poruku desetinama tisuća prosvjednika koji svaku subotu marširaju kontra Vučićeve vlasti po Beogradu.

Iza svega pak ovoga smo u konačnici vidjeli jedan provincijalni kompleks i anuliranje samopoštovanja jedne države koja je prostrla crveni tepih jednom u suštini imperijalnom vladaru. Mi sada možemo pričati o tome što su Putin i Vučić željeli dobiti od ove posjete, ali to ničim neće utjecati na ove zaključke. Putin je došao po potvrdu imperijalne uloge na Balkanu ili barem na tom dijelu Balkana, ali i zbog gospodarskog interesa, što je sve naravno dobio. Vučić je s druge strane, da bi anulirao snažan animozitet proruskih snaga prema njegovoj deklarativno proeuropskoj politici, tražio i dobio potvrdu prijateljstva s Putinom i s Rusijom, vjerovatno je dobio nekakvo obećanje u vezi Kosova, očekivano uglancao spomenik vlastitoj veličini i putem građana koji su se okupili ispred hrama Sv. Save na Vračaru, poslao poruku opoziciji i građanskom pokretu o tome kako još uvijek uživa neupitnu podršku većine građana.

VUČIĆU PERSPEKTIVE NISU BAŠ SVIJETLE

To vjerovatno jest još uvijek točno, no sjetimo li se iste Miloševićeve prakse koji je pobunjenim Beograđanima pokušavao na isti način parirati jednako masovnim prosvjedima podrške od strane ljudi koje je u državnoj i partijskoj organizaciji dovukao u Beograd, o čemu je svojevremeno sjajno pisao Petar Luković u Feralu, Vučiću perspektive nisu baš svijetle. Isto vrijedi i za igranje na dvije strane, europske i ruske istovremeno, koje naprosto ne može trajati dovijeka, niti se rješavanje kosovskoga pitanja može otezati do besvijesti. A vrlo su mali izgledi da se iz tog pitanja Srbija barem izvuče s nekakvim časnim porazom. Jednu od stvari zbog kojih je to skoro nemoguće, iskazao je i sam Vučić u onome što je rekao Putinu.

Naime, u zahvali za primitak ordena Aleksandra Nevskog kojeg mu je Putin uručio, Vučić je, između ostalog, rekao da njegov narod nikada neće zaboraviti što je Vladimir Vladimirovič uradio 2015. kada je Rusija stavila veto na rezoluciju Britanaca po kojoj bi Srbi bili proglašeni za genocidni narod. Drugim riječima, Vučić je honorirao Putinu to što je spriječio rezoluciju o genocidu u Srebrenici, što je primarno moralno problematično, ali nam istovremeno ukazuje na nešto drugo, a to je potpuno, tvrdoglavo i besmisleno odbijanje Srbije da se suoči s posljedicama vlastitih političkih izbora iz devedesetih godina i s posljedicama koje je odabir militantnog nacionalizma donio.

ILUZIJA IZVANREDNOG STANJA PRODUŽUJE AGONIJU

Ovo pitanje, odnosno njegova potpuna ignorancija, nije važno samo zbog ostalih zemalja i naroda na postjugoslavenskom prostoru, nego je itekako važno za današnji vanjskopolitički položaj same Srbije, budući da problem Kosova dolazi iz istog izvora. Odbijanje priznavanja bilo kakve odgovornosti za to što Kosovo naprosto više nije dio Srbije, uz istovremeno očekivanje da se po tom pitanju može nešto u smjeru korisnom za Srbiju pomaknuti, prilično je naivno. Posebno u kontekstu činjenice da se i dalje razmišlja istom logikom simboličkog i stvarnog posjedovanja teritorija, a ne vodi se nikakvog računa o konkretnim ljudima koji tamo žive i o sadržaju njihovog društvenog i državnog ambijenta.

Samo zahvaljujući toj, potpuno naopakoj logici, Srbija bi bila zadovoljna s podjelom Kosova i s tim da joj ostane barem dio tog teritorija. O svemu tome možda najbolje svjedoči još uvijek neriješeno ubojstvo nekadašnjeg lidera kosovskih Srba, Olivera Ivanovića, koji nikako nije bio po volji Beogradu, budući da je rješenje tražio primarno na Kosovu. Dok se god pak ne napusti ta teritorijalna logika kao nešto što dominira među tamošnjim političkim elitama, svi slični spektakli i konstantno stvaranje iluzije o izvanrednom stanju, koju Vučić majstorski održava, samo će produživati agoniju jednog društva, do beskraja.

19.01.2019.

POLITIČKI KIŠOBRAN ZA EKSTREMNU SRPSKU DESNICU

19.01.2019.

SRBIJA I RUSIJA: I POLITIČKO ZAJEDNIŠTVO I FOLKLOR

19.01.2019.

KARIKATURE PREDRAGA KORAKSIĆA CORAXA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73841664

Powered by Blogger.ba