Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.01.2019.

AKADEMIK ESAD DURAKOVIĆ UPOZORAVA: "DžAFEROVIĆ I KOMŠIĆ NE BI SMJELI POPUSTITI JER SU ULOZI VISOKI I JER SE RADI O SUDBINI BiH"

AKADEMIK ESAD DURAKOVIĆ UPOZORAVA: "Džaferović i Komšić ne bi smjeli popustiti jer su ulozi visoki i jer se radi o sudbini BiH"!

Govoreći jutros za N1 o aktuelnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, akademik Esad Duraković je podsjetio da je Bosna i Hercegovina opstajala kroz historiju uprkos brojnim izazovima. Pri tome je poručio da je "Bosna jači pojam od države". Kao uzročnike problema u Bosni i Hercegovini je istakao Srbiju i Hrvatsku, te SNSD i HDZ.


AKADEMIK ESAD DURAKOVIĆ UPOZORAVA: 'Džaferović i Komšić ne bi smjeli popustiti jer su ulozi visoki i jer se radi o sudbini BiH'!









Govoreći o formiranju vlasti u BiH nakon izbora 7. oktobra, naveo je "da svjedočimo politici ucjena koja se odražava nastojanjem Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva i predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata da za čelnog čovjeka Vijeća ministara bude izabran čovjek koji će 'raditi po njegovim instrukcijama'".

"Totalni apsurd je da takav čovjek dolazi na poziciju predsjednika konsekventno razmišljajući da destruira Bosnu i Hercegovinu, a to može uraditi i preko premijera i vlade. On je u misiji destrukcije Bosne i Hercegovine. Šefik Džaferović i Željko Komšić ne bi smjeli popustiti jer su ulozi visoki i jer se radi o sudbini Bosne i Hercegovine", rekao je Duraković.

Osvrnuo se i na članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu ocijenivši ga kao sudbinski važnim. Duraković zamjera Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i NATO alijansi što nisu blagovremeno reagirali po pitanju članstva Bosne i Hercegovine u Uniji i ovom vojnom paktu. Smatra da su trebali imati blaži stav prema Bosni i Hercegovini po pitanju članstva u ove dvije zajednice, te da je u ovom trenutku članstvo u NATO-u važnije od onog u Evropskoj uniji.

Govoreći o posjeti Vladimira Putina Srbiji Duraković je rekao da Putin verbalizira bratstvo prema Srbiji, dok Turska mnogo više ekonomski pomaže toj državi. ​

(NAP) 

17.01.2019.

BAKIR IZETBEGOVIĆ O SAVEZU DODIKA I ČOVIĆA

IZETBEGOVIĆ O SAVEZU DODIKA I ČOVIĆA: "Ovo što rade je mirnodopska varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu"!

Obilježavanje neustavnog “dana RS-a”, zvanice koje su se odazvale tom događaju i osobe koje su odlikovane obilježile su početak 2019. godine, ne samo u Bosni i Hercegovini već u cijelom regionu. O tim dešavanjima, motivima odlaska Dragana Čovića u Banju Luku te o ostalim aktuelnim društveno-političkim dešavanjima u našoj zemlji Faktor je razgovarao sa predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem.

.............
IZETBEGOVIĆ O SAVEZU DODIKA I ČOVIĆA: 'Ovo što rade je mirnodopska varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu'!









..........................

Prenosimo nekoliko najzanimljivijih dijelova iz opširnog intervjua Bakira Izetbegovića.

Prisustvom obilježavanju neustavnog “dana RS-a” u Banjoj Luci Dragan Čović je uspio na sebe navući i bijes Zagreba, a istog dana je gotovo u tajnosti otišao u Beograd. Kako tumačite te njegove postupke?

– Tumačim ih kao pokušaj daljeg jačanja hrvatsko-srpskog savezništva u BiH i na Balkanu, odnosno stavljanja Srba u BiH i u Srbiji na stranu politike koju vodi HDZ u BiH.

Dodik nije baš lijepo uzvratio na spremnost Dragana Čovića i ambasadora Del Vechia da mu uveličaju “dan RS-a” svojim prisustvom. Odlikovanje koje je dodijeljeno presuđenom ratnom zločincu Slavku Lisici, odgovornom za stradanje Hrvata, koštalo je hrvatskog ambasadora gubitka ambasadorske pozicije u BiH.

– Dodik gazi kud je namjerio, i nije ga briga koga je pregazio na tom putu. Ne znam da li će Dragan Čović povući neke pouke iz ove neugodnosti, ali nadati se da će konačno shvatiti neke očevidne činjenice i promijeniti kurs. Recimo, umjesto na “dan RS-a” doći po prvi put sa reprezentacijom HDZ-a na bajramski prijem kod reisu-l-uleme Kavazovića, onako kako mi iz SDA redovno odemo na božićni prijem kod kardinala Puljića, podržati potpisivanje ugovora sa Islamskom zajednicom, onako kako smo mi podržali potpisivanje sporazuma sa Katoličkom crkvom u BiH i tako dalje. Čović ode na proslavu neustavnog nacionalističkog praznika koji vrijeđa i Hrvate i Bošnjake, i onda se žali na “sarajevsku politiku” koja ga “satanizira”, i koja ga je “bez razloga omrzla Bošnjacima”. Istovremeno se pretvara da ne primijeti žestoke kritike najvećeg dijela javnosti u Hrvatskoj, pa i dijela hrvatske javnosti u BiH.

Da li se u Čovićevoj posjeti Beogradu mogu pronaći uzroci iznenadne brige Aleksanda Vučića za položaj Hrvata u BiH, odnosno da li je Čović u Beogradu pronašao podršku za realizaciju svojih političkih ciljeva?

– Nije ta briga Vučića za položaj Hrvata u Federaciji BiH iznenadna, samo je ovaj put izrečena javno. Od Vučića, a kasnije i Dodika, čuo sam besmislenu, ali vrlo opasnu tezu da je moj plan da “Bošnjaci prvo savladaju Hrvate u BiH, a zatim i Srbe”. Nakon moje reakcije, Vučić se izvinio, ali izgleda da nije promijenio mišljenje. Tu tezu su očigledno razradili hrvatski lideri u BiH u namjeri da Srbe privuku na svoju stranu, da i kod njih stvore sumnju, osjećaj ugroženosti i solidarnosti. Teza je opasna, jer poziva na udruživanje protiv jednog naroda. Slične teze o “ugroženosti” slušali smo i 90-ih godina prošlog stoljeća, pa su ti “ugroženi” počinili genocid nad Bošnjacima.

Na čemu baziraju takve tvrdnje?

– Ni na čemu realnom. Polovinom BiH vladaju Srbi, sljedećom trećinom koju čine kantoni sa hrvatskom većinom vladaju Hrvati, Bošnjaci koji čine polovinu bh. stanovništva su kroz dejtonska rješenja svedeni na trećinu utjecaja u državnim institucijama. Bošnjaci se, ustvari, bore za ravnopravnost u zemlji po kojoj su dobili ime i u kojoj žive od vajkada. Te tvrdnje, u stvari, služe kao “argument” kojim se pokušavaju opravdati neke akcije protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Zašto mislite da Vučić vjeruje u tezu da Bošnjaci žele da savladaju Hrvate, a nakon toga i Srbe?

– Ako se Bosnom bavite pristrasno ili površno, ako mišljenje o stanju u njoj formirate na bazi propagande koja vam se potajno i uporno servira od samo jedne strane, onda je moguće povjerovati i u takvu tvrdnju.

Tako je, recimo, Vučić prije dva dana na press konferenciji izjavio da su “Hrvati izgubili Vareš”. A nije tako. Sudbina Vareša je paradigma za odnose u BiH, za mentalitet naših ljudi, i upravo na bazi dešavanja u Varešu, i ratnih i poslijeratnih, trebalo bi formirati stav o BiH i odnosima u njoj. U Varešu je HVO napravio zločine nad bošnjačkim civilima, pa je uslijedila akcija Armije RBiH i preuzimanje Vareša. Međutim, Hrvati nisu “izgubili Vareš” kako je to neko “pojasnio” Vučiću, oni su se vratili u svoj grad, i mada u njemu ne čine većinu, načelnik je Hrvat, član HDZ-a, cijenjen i sposoban čovjek, glasali su za njega masovno i Bošnjaci.

Bošnjaci uvijek i nanovo pružaju ruku onima koji žele mir s njima, ali i uzvraćaju na bezrazložno neprijateljstvo kojem su prečesto izloženi.

Mogu li se sva ova dešavanja protumačiti i kao hrvatsko-srpska sprega usmjerena protiv Bošnjaka?

– A kako drugačije? Ovo što rade Čović i Dodik je mirnodopska, mehka varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu, i što se obilo o glavu svima, a naročito bosanskim Hrvatima. SNSD i HDZ odavno sarađuju i koordiniraju po pitanju imenovanja u državnim institucijama i pravosuđu na način da se istisnu Bošnjaci, sljedeće o čemu su se složili jeste istiskivanje stranih sudija iz Ustavnog suda, pa će se vjerovatno složiti i sa potrebom odlaska OHR i tako dalje. Štetna je to saradnja, koja, ako se produbi, može dovesti do nacionalnih disbalansa, nezadovoljstva Bošnjaka, političkih vakuma i kriza u funkcionisanju države. I to ponovo nikome neće donijeti ništa dobroga, a naročito ne najmalobrojnijem narodu u BiH.

17.01.2019.

POLICIJA OTKRILA ODGOVORNOG ZA POKOLJ NAD HRVATIMA U ŠKABRNJI

POLICIJA NAPOKON OTKRILA ODGOVORNOG ZA POKOLJ NAD HRVATIMA U ŠKABRNJI: Smatra se krivim za smrt 43 ljudi, a danas živi slobodan u Australiji

Za ubistva 30 civila i 13 branitelja u Škabrnji 18. i 19. studenoga 1991. zadarska policija osumnjičila je 59-godišnjeg Srbina koji živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo koji Policijska uprava zadarska izvijestila je u četvrtak o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina na području Škabrnje godine.


POLICIJA NAPOKON OTKRILA ODGOVORNOG ZA POKOLJ NAD HRVATIMA U ŠKABRNJI: Smatra se krivim za smrt 43 ljudi, a danas živi slobodan u Australiji









.....................

Prema pisanju medija radi se o Zoranu Tadiću, dobrovoljcu iz Loznice, koji je zapovijedao specijalnim vodom benkovačkih specijalaca.

Voditelj Službe kriminalističke policije Bore Mršićistaknuo je da je u dugotrajnom i zahtjevnom kriminalističkom istraživanju utvrđeno da je tada 32-godišnji Z. T., državljanin Srbije, kao  zapovjednik 2. specijalnog voda TO Benkovac izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, 30 civila i 13 branitelja, u čijim je ubojstvima i sam sudjelovao.

 Danas 59-godišnji Z. T. živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo, a osumnjičen je da je, postupajući protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevske konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.

Policijska uprava zadarska izvijestila je i o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina iz koje, kako je rečeno, nedvojbeno proizlazi da je Ratko Mladić odgovoran za zločine 18. i 19. studenoga 1991. kada je zapovijedao napadima na Nadin i Škabrnju. I u njegovu dnevniku stoji “da se zbriše i kvalitetno očisti rajon Škabrnja-Nadin“. Protiv njega je podneseno posebno izvješće.

(Jutarnji.hr/SB)

17.01.2019.

NAKON HDZ-OVIH DOGOVORA S MILOŠEVIĆEM I KARADžIĆEM, ZLOČINA I PLJAČKE, ZGRAŽANJE IZAZOVE ČOVIĆEV ODLAZAK NA RAKIJU

17.01.2019.

ŠTO TO TRAŽI DRAGAN ČOVIĆ U BEOGRADU?

Što to traži Čović u Beogradu?



Image result for .dragan covic u maski
..............

Ako bi se izreka “ne pada snijeg da zaveje brijeg već da svaka zvjerka ostavi trag” u svom pravom smislu mogla očitovati na poslednja politička događanja u BiH, onda ona doživljava svoj puni smisao u mističnom nestanku Dragana Čovića sa proslave neustavnog dana bh. entiteta RSa i njegovom žurnom odlazku za Beograd 9 i 10 januara. I boravku u Beogradu čiji račun će biti ispostavljen bh. poreskim obveznicima.  Morat će Čović ubuduće računati na  duboke “snježne tragove” koje ostavlja iza sebe. Javnost je sve svjesnija neprincipijelne  kolacije sa Dodikom i  Čovićevog  antidržavnog dijelovanja koje u pitanje dovodi suverenitet i teritorijanli integritet BiH a što povlači njegovu krivičnu odgovornost.

Neprincipijelna koalicija sa Dodikom i Vučićem je krajnje  degutanta. Ona traje još od 2009. godine kada je iznijet plan da ustavne promjene treba dogovarati bez stranaca, Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice što prije treba zatvoriti, strani suci i tužitelji trebaju otići, kao što je podržao i nelegalni referendum u bh. entitetu  RS.  Mnogobrojne kritike koje su došle iz Republike Hrvatske nakon njegovog prisustva u Banjaluci su ignorisane u Čovićevom dobro poznatom stilu. Dok je takva kritika izostala od strane Plenkovića. Njegovo  ćutanje je ogledalo kratkovide hrvatske državne politike u kome se podržava suradnja s Miloradom Dodikom.

Čoviću čini se prija Dodikovi i Vučićevi  lukavi, licemjerni  zagrljaji. Svojstveno za političare koje vučje krzno lako zamijene jagnjećim. Veže ih zajednički interes podjele Bosna i Hercegovine; 49 % njene teritorije u oličenju manjeg bh. entiteta  koji bi se pripojili Velikoj Srbiji a Čoviću bi otvorio put projekta Herceg Bosne i pripajanja zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Ono što Dodik govori, Čović misli a ne kaže. Nakon američkog razočarenja i poniženja u Parlamentarnoj skupštini EU, odjednom je shvatio da su Putin, Vučić, i  Orban “istinske” demokrate koji ga “razumiju”. Ništa novo jer  Čović je kao vjetrokaz koji se lako prilagođava  historijskom trenutku i vjetrovima koji pušu na Balkanu. Spreman da brani svoj opstanak na bh. političkoj sceni po svaku cijenu.

Čovićeva nervoza je vidno primjetna, čak sa elementima očaja, Dvolična politika razbijanja Bosne i Hercegovine doživljava poraze na brojnim frontovima. Možda su Putin i beogradska družina poslednja nada kako bi do daljeg očuvala nestabilnost i nefunkcionalnost BiH. Bosna i Hercegovina je i juče ponovo dobila veoma važnu poruku iz EU; „Odluke  Ustavnog suda BiH su obavezujuće uključujući i presudu o 9 januaru!“ Glasnogovornica Evropske unije Maja Kocijančič je istakla da je sprovedba odluka Ustavnog suda od velikog značaja za efektivnu vladavinu prava i formiranje vlade kako bi se pristupilo političkim i ekonomskim reformama od vitalnog značaja. Znači morat će se se sprovesti sve presude Ustavnog suda  uključujući Sejdić- Finci, Pilav, Zornić i ostali,.

Dakle EU nas vidi kao jedinstvenu, ujedinjenu i suverenu državu. Bosna i Hercegovina će morati biti uređena kao što su to većina evropskih država. Kao građanska država u kojima će svaki čovjek uživati sva ona ljudska prava kao građanin a ne kao pripadnik jedne etničke zajednice. Ali i kao i pravna država u kojoj će konačno pravda biti isporučena u ruke bh. građanina! Na tom se putu mora istrajati!









17.01.2019.

TRAGEDIJA ŠAMAČKIH BOŠNJAKA

17.01.2019.

TSIPRASOVA VLADA PREŽIVJELA GLASANJE O POVJERENJU

Tsiprasova vlada preživjela glasanje o povjerenju

Tsiprasova vlada preživjela glasanje o povjerenju
Grčki parlament izglasao je povjerenju vladi, a premijer Alexis Tsipras dobio je povjerenje 151 od 300 zastupnika.

Syriza ima 145 od 300 mjesta u parlamentu, podršku jednog nezavisnog zastupnika, ali je dobila još pet ruku za povjerenje, prenosi Al Jazeera.

Prethodno je Tsipras zatražio glasanje o povjerenju vladi nakon ostavke koalicijskog partnera, ministra odbrane Panosa Kamenosa, i izlaska iz koalicije njegove stranke Nezavisni Grci u nedjelju zbog dogovora o novom imenu Makedonije.

Tsipras je u utorak tražio od zastupnika grčkog parlamenta da ga podrže.

"Tražim od vas da podržite moju vladu", izjavio je grčki premijer na početku rasprave u parlamentu.

Aktuelni mandat grčkom premijeru ističe u oktobru.

Tispras je u petak čestitao makedonskom kolegi Zoranu Zaevu nakon historijskog glasanja zastupnika u Skoplju o promjeni imena zemlje u Republika Sjeverna Makedonija.


(Vijesti.ba)













17.01.2019.

MAY 'PREŽIVJELA' GLASANJE U BRITANSKOM PARLAMENTU

May 'preživjela' glasanje u britanskom parlamentu

May 'preživjela' glasanje u britanskom parlamentu
Theresa May “preživjela” je glasanje o povjerenju u parlamentu na inicijativu lidera opozicijske Laburističke partije Jeremya Corbina. Za ostanak vlade bila su 325 poslanika, a protiv 306.

Glasanje je uslijedilo dan nakon što je britanski parlament odbacio prijedlog premijerke o Brexitu sa 432 glasa protiv i 202 glasa za.

Prethodno je May u parlamentu pozvala poslanike da podupru vladu u glasanju o povjerenju kako bi mogla završiti posao.

- Živimo u povijesnom trenutku u našoj nacionalnoj povijesti nakon referenduma koji je podijelio naciju na pola. Moramo svojoj zemlji vratiti cjelinu, a glasanje prošle noći pokazuje da trebamo savladati dug put. Međutim ne vjerujem da su opći izbori taj put, niti vjerujem da je taj put vlada pod vodstvom Jeremya Corbyna - istaknula je May, prenosi Radio Slobodna Evropa.


(Vijesti.ba)











16.01.2019.

NAKON CRNE GORE I MAKEDONIJE SAD ŽELE I BiH U NATO-U RUSIJA OPET PROTIV

Nakon Crne Gore i Makedonije - SAD žele i BiH u NATO-u, Rusija opet protiv

Nakon Crne Gore i Makedonije - SAD žele i BiH u NATO-u, Rusija opet protiv
Uoči dolaska u Beograd predsjednik Rusije Vladimir Putin optužio je SAD da su destabilizirajući faktor na Balkanu.

Ruski ministar vanjsikh posova Sergej Lavrov bio je konkretniji po pitanju BiH te rekao da Rusija ne može da se složi sa pristupanjem BiH NATO-u.  Lavrov kaže da SAD već duže vrijeme govore kritički o destruktivnoj ulozi Srba u Bosni i Hercegovini i usporavanju te zemlje na putu ka NATO.

- Nije dobrobit Republike Srpske u pitanju, već stupanje u NATO. To je ono sa čim Rusija ne može da se složi – rekao je Lavrov.

Treba podsjetiti da je Rusija bila i protiv članstva Crne Gore koja je ipak ušla u NATO, baš kao što je i protiv članstva Makedonije koja nezaustavljivo ide ka pristupanju ovom Savezu.

S druge strane, sedmicu ranije, američki državni sekretar Mike Pompeo u pismu članovima Predsjedništva BiH poručuje - Sada je pravo vrijeme za NATO.  On je naglasio kako je BiH od strateškog značaja za stabilnost u regiji, te je pozvao bh. vlasti da usvoje Nacionalni godišnji program, a što je i NATO uslov za Aktivaciju akcionog plana za članstvo BiH u NATO postavljen u decembru prošle godine.

- Uravo zato, Sjedinjene Američke Države žele i cijene veći stepen saradnje. Sada je pravo vrijeme da se NATO savezu dostavi Godišnji nacionalni plan, naveo je Pompeo.

Upravo usvajanje Godišnjeg nacionalnog plana već je drugi put odgođeno na sjednici Vijeća ministara BiH, zbog blokada srpskih političara.

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić kaže da po važećim odlukama i zakonima, ne bi smjela postojati prepreka za usvajanje ANP-a, što bi otvorilo put za imenovanje mandatara za sastav Vijeća ministara.

- Svake godine se donosi novi ANP, dakle, ovo nije članstvo u NATO paktu, ovo je početak aktivacije MAP-a, koja će ići iz godine u godinu narednih pet ili šest godina - rekao je Zvizdić.

A mandatara za sastav Vijeća ministar neće biti dok se ne ispoštuje član 84. Zakona o odbrani u kojem su jasno definisane obaze na putu ka NATO-u, jasna su dva člana Predsjedništva BiH. S druge strane predsjedavajući Milorad Dodik kaže da svaka vrsta uslovljavanja i vezivanja tih pitanja nije dobra.

- Ja hoću da kažem da je uslovljavanje nepotrebno. Naravno, važno je implementirati izbore. To je završni koncept svih tih izbora, na kraju krajeva. Ja samo ne želim da se shvati da je to nama nešto posebno važno. Nemam ništa protiv da stoji kako god neko hoće, ali mislim da će najveću štetu imati BiH. Vezivati EU sa NATO-om ili NATO sa EU opet su dva različita pitanja. Imamo konsenzus oko nekih pitanja gdje smo se mogli i dogovorili ranije. Na prvom sastanku napravili smo zajedničku izjavu EU. Prema tome, hajde da jurimo ta pitanja EU, da završimo pitanja u vezi sa Upitnikom i da vidimo šta možemo da uradimo, kaže Dodik za Vijesti.ba.

No, upravo je američki državni sekretar jasno poručio das u ova dva pitanja itekako povezana.

- Ovim korakom će se, također, poboljšati sigurnost u BiH, te ojačati proces reformi koji je već dio nastojanja da BiH dobije kandidatski status u pregovorima sa Evropskom unijom, naveo je Pompeo.
 

(Vijesti.ba)















16.01.2019.

BH. PARLAMENTARCI O RUSIJI I ČLANSTVU BiH U NATO-U

Bh. parlamentarci o Rusiji i članstvu BiH u NATO-u

Bh. parlamentarci o Rusiji i članstvu BiH u NATO-u
Poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine komentirali su danas posjetu predsjednika Rusije Vladimira Putina Srbiji u smislu napretka regiona ka članstvu u Sjevernoatlantskom savezu (NATO).

Kako su istaknuli odavno je poznat stav Rusije kada je u pitanju put zemalja regiona ka NATO-u, uključujući i BiH, ali su podsjetili da upravo Srbija ima izuzetno dobre odnose s tom vojno-političkom alijansom te su neki od poslanika postavili pitanje zašto BiH ne bi imala dobre odnose s NATO-om.

Vijeće ministara BiH trebalo bi usvojiti Godišnjeg nacionalni program kojeg je pripremila Komisija za NATO integracijski proces BiH, a radi se o dokumentu koji je od BiH zatražen na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja Sjevernoatlantskog saveza (NATO).

Predsjedavajuća Predstavničkog doma Borjana Krišto (Hrvatska demokratska zajednica - HDZBiH) danas je ponovila stavove te stranke kada je u pitanju opredjeljenje bh. euroatlantskih integracija, odbacujući tvrdnje neki političkih predstavnika da je taj stav HDZ-a samo deklarativan.

- Kao HDZ i u okviru Hrvatskog narodnog sabora učinit ćemo sve da svojim stavovima BiH učinimo stabilnom i prosperitetnom te da ona bude dobro mjesto življenja sva tri konstitutivna naroda i svih onih koji u njoj žive - dodala je.

Ona se zapravo, nakon pitanja novinara, referirala na izjavu poslanika Demokratske fronte (DF) u Predstavničkom domu PSBiH Dženana Đonlagića koji je kazao da je HDZ antinato stranka, a Đonlagić je danas tu raniju izjavu pojasnio riječima da se vidi kako je politika koju HDZ vodi potpuno pogrešna.

Napomenuo je da je takva politika potpuno u suprotnosti s onim za šta se deklarativno zalažu u kontekstu da BiH treba postati punopravna članica NATO saveza, a potom u praksi se sve radi da se to ne dogodi.

- Prema posjetama koje dužnosnici HDZ-a obavljaju može se zaključiti da je to politika koja je više okrenuta politici Rusije nago NATO saveza. Tražimo samo da poštuju odluke i zakoni koje su bh. institucija donijele u prethodnom periodu - istaknuo je Đonlagić.

Preciznije, referirao se na poštovanje važećeg Zakona o odbrani iz 2005. godine koji u članu 84 traži od bh. institucija da urade sve na putu BiH ka članstvu u NATO-u te Đonlagić dodaje da se od kandidata koji bi trebao obavljati najvišu funkciju na nivou BiH (predsjedavajući Vijeća ministara BiH) traži da to poštuje.

- U ovom trenutku "pružena ruka" od NATO saveza je generacijsko pitanje kako bi se konačno pitanje mira i stabilnosti stavilo po strani te da bi se ova država mogla baviti drugim reformama. To je pitanje svih pitanja. Aktiviranje MAP-a, pa novi saziv Vijeća ministara - podvukao je.

Poslanik Stranke demokratska akcije (SDA) Adil Osmanović smatra da stav Rusije prema putu BiH ka NATO-u nije neočekivan, odnosno radi se o stavu kojim su potvrdili da ne žele vidjeti BiH kao članicu NATO-a.

Ipak, od budućeg saziva Vijeća ministara BiH kaže da očekuje da se ponaša u skladu s Ustavom BiH, zakonom i postignutim dokumentima donesenim u ranijem periodu.

Poslanik Socijaldemokratske partije (SDP) u Predstavničkom domu PSBiH Saša Magazinović kazao je danas da je svima jasno da je aktivacija Akcijskog plana za članstvo (MAP) samo tehnički korak, ali ne i članstvo NATO-a te ne vidi nikakav problem u smislu ispunjavanja uvjeta o aktivaciji MAP-a.

Predsjedavajući Kluba poslanika "Srpski klub" u Predstavničkom domu PSBiH Nenad Stevandić govoreći o tom pitanju ponovio je da je Narodna skupština Republike Srpske donijela Rezoluciju o vojnoj neutralnosti pojašnjavajući da to nije odluka protiv NATO-a, nego je to vojna neutralnost.

- Ni Austrija, ni Švicarska nisu protiv NATO-a, ali su neutralne. Ukoliko bi Srbija donijela odluku da bude članica NATO-a, mi bismo morali imati novu odluku koja bi determinirala naš stav. Tu odluku donosi Narodna skupština RS, a za one koji se vode načelima legitimiteta ona je obavezujuća za sve - pojasnio je.

Kada je u pitanju dolazak Putina i stav Rusije o NATO-u, Stevandić tvrdi da iz Rusije nikada nije došla niti jedna ružna rečenica o BiH kao i da ta zemlja nikada nije podnijela akt međunarodnog karaktera koji bi štetio BiH nego ima isključivo korektan stav - jednaka je prema svima u BiH.

- Uvođenje nas u priču Rusija i NATO to je da stavimo u drugi plan socijalnu zaštitu i ekonomiju te da se prepiremo oko vanjskopolitičkih prioriteta za koje ne postoje legitimne odluke u entitetima. To je odvlačenje pažnje od onoga što nas čeka, a to su ekonomija, privreda, socijalna politika i zaustavljanje odlaska mladih - zaključio je.

Usvajanje Godišnjeg nacionalnog plana u konačnici bi značilo aktivaciju Akcionog plana za članstvo (MAP) na šta BiH čeka već godinama, a ovaj plan bi trebao ponuditi odgovore na set pitanja iz oblasti politike, odbrane, resursa i pravnih pitanja, no Vijeće ministara ga još uvijek nije usvojilo.


(Vijesti.ba / FENA)















16.01.2019.

NEMA SIGURNOSTI REGIONA BEZ BiH-U U NATO, CRNA GORA JE ČLANSTVOM PRIVUKLA INVESTITORE

Nema sigurnog regiona bez BiH u NATO, Crna Gora je članstvom privukla investitore

Nema sigurnog regiona bez BiH u NATO, Crna Gora je članstvom privukla investitore
Savo Kentera, predsjednik Atlantskog savjeta Crne Gore, tvrdi da je ova država ulaskom u NATO, osim poboljšanja u pogledu političke stabilnosti i sigurnosti, zabilježila i ekonomski prosperitet.

"Iako je relativno kratak period od ulaska Crne Gore u NATO do danas, ova država je zabilježila značajan porast i povećanje direktnih stranih investicija koje su se direktno itekako odrazile na našu  ekonomiju. Svakako, moramo imati u vidu da za ovako kratko vrijeme ne možemo u potpunosti uvidjeti sve koristi od članstva Crne Gore u ovom savezu, ali sigurno je da će u periodu koji slijedi svi naši građani osjetiti sve koristi, a posebno na ekonomskom planu, od članstva države u ovom vojnom savezu", ističe Kentera za Vijesti.ba.

To je, dodaje, vidljivo iz primjera susjednih država koje su članice NATO saveza.

"Recimo, u Hrvatskoj je znatan porast i povećanje broja turista, kao i prihodi od turizma. U Albaniji isto tako, kao i nevjerovatan porast direktnih stranih investicija, te izgradnja autoputa kroz cijelu zemlju i slično. Sve su to stvari koje očekujem da će se tek početi dešavati u Crnoj Gori", kaže naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, ova država je članstvom u NATO-u stvorila preduslove za dolazak stranih investicija i investitora koji imaju zdrav kapital.

"Za razliku od investitora koji dolaze da bi prali novac, investitori sa zdravim kapitalom su potrebni svakoj državi. Riječ je o investitorima koji dolaze i ulažu u državu kako bi tu ostali duži vremenski period. Da bi se to postiglo, investitorima je jako važno da znaju da je Crna Gora bezbjedna zemlja", pojašnjava Kentera.

Naš sagovornik ističe kako je jednako važno da investitori budu sigurni da je cijeli region bezbjedan.

"No, mi ne možemo govoriti o bezbjednom regionu dok sve naše države, uključujući i BiH, ne postanu članice NATO saveza", zaključuje on.


(Vijesti.ba)














16.01.2019.

SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO DRAGANA ČOVIĆA: "ŠIROK OSMJEH, ZLATAN ZUB IZ PRVOG REDA NEUSTAVNE PROSLAVE, SAMO DA BI SE NAPAKOSTIO KOMŠIĆU"!

SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO ČOVIĆA: "Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Komšiću"!

Premijer Andrej Plenković ponovio je u srijedu u Hrvatskom saboru ocjene o prisustvu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH na neustavnom Danu Republike Srpske u Banjoj Luci, te poručio da je to bio odabir HDZ-a BiH i Čovića


SABORSKI ZASTUPNIK DEMOLIRAO ČOVIĆA: 'Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Komšiću'! - 1


















-To nije bio prvi put da je predsjednik HDZ-a BiH bio u Banjoj Luci, stojim iza onoga što sam ranije rekao, da su takve odluke i odabiri, politički odabiri HDZ-a BiH i njenog predsjednika, bez konzultacija, bez uputa sa "centralom u odnosu na poslovnu jednicu u Mostaru", izjavio je premijer Hrvatske u Aktualnom prijepodnevu, komentirajući pitanje SDP-ovog zastupnika Predraga Matića o Čoviću kao "voditelju HDZ-ove poslovne jedinice broj 1" u Mostaru.

HDZ BiH nije nikakva poslovna jedinica HDZ-a, uzvratio mu je premijer.

Matić pak ističe da Čović od gubitka izbora "srlja iz gafa u gaf", posljednji je odlazak u Banja Luku.

"Širok osmjeh, zlatan zub iz prvog reda neustavne proslave, samo da bi se napakostilo Željku Komšiću", ustvrdio je zastupnik kojeg je zanimalo premijerovo mišljenje o Čovićevim postupcima te poruka majkama i djeci poginulih i nestalih u Bosanskoj Posavini u kojoj je, kaže, poginulo preko tri hiljade ljudi.

Matić je poručio i kako je u cijeloj priči, "Pedro" ispao veleposlanik Del Vecchio kome je, dodao je, možda presudilo što je bio SDP-ovac.

16.01.2019.

BiH TRAŽI SVOJE GRANICE

BiH traži svoje granice


Vardište, selo u BiH na granici sa Srbijom

Vardište, selo u BiH na granici sa Srbijom

Pitanje granica u regiji, umjesto da bude tehničko, je političko. To potvrđuje i konstatacija kako Bosna i Hercegovina više od 25 godina, od tri zemlje sa kojima se graniči, sa dvije, Srbijom i Hrvatskom, to pitanje nije uspjela da riješi.

Uspostavljanje međudržavnog vijeća, Komisije za granice, nisu dali skoro nikakve rezultate, a nakon pojedinih političkih izjava o crtanju novih granica, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić je pozvao Hrvatsku da ratifikuje, a Srbiju da potpiše ugovor o granici s Bosnom i Hercegovinom.

"Imajući u vidu ukupnu atmosferu na prostoru Zapadnog Balkana, koja je u posljednje vrijeme obilježena provokacijama, zloslutnim idejama o crtanju novih granica na bazi etničkih principa, tendencioznim i zlonamjernim povezivanjem BiH sa odnosom između Srbije i Kosova, neprihvatljivim carinskim nametima i barijerama i sličnim nedobrosusjedskim aktivnostima i porukama, smatram da je vrijeme, i to upravo sada, da se promijene trenutne paradigme ponašanja koje vode u slijepu ulicu, jer ono što najviše treba Zapadnom Balkanu nisu nove hegemonističke politike i podjele, nego pozitivan politički dijalog, mir, međusobna saradnja i napredak", navodi Zvizdić u inicijativi.

Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske potpisan je prije tačno 20 godina, ali nije ratifikovan, dok sa Srbijom još uvijek traju pregovori o ugovoru.

Član Predsjedništva Šefik Džaferović, također, pozvao je BiH i Hrvatsku da ponovo razmotre ratifikaciju sporazuma "Izetbegović-Tuđman" iz 1999. godine.

Ključne tačke oko kojih se političari u Hrvatskoj ne slažu sa ugovorom koji je potpisao prvi hrvatski predsjednik su Veliki i Mali Školj i vrh Kleka, koje pripadaju BiH.

Prema Džaferovićevim riječima, kad je u pitanju Srbija, rješavanje pitanja granice će ići malo teže.

"Najbolje bi bilo da Republika Hrvatska sa Bosnom i Hercegovinom zaključi ili već ratificira već zaključeni sporazum o granici i da Bosni i Hercegovini u skladu sa međunarodnom Konvencijom o pravu mora prizna i omogući pristup, ničim ometan pristup, prema otvorenom moru. Poznata je granica sa Republikom Srbijom. Od nas se traži da pristanemo na razmjenu teritorija prije nego se zaključi ugovor o poznatoj granici, pa gdje to ima na svijetu", pita se Džaferović.

Član Komisije za granicu Željko Obradović za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi kako je za ratifikaciju sporazuma sa Hrvatskom sve spremno, no, kada je riječ o otvorenim pitanjima sa Srbijom, sporne su četiri tačke i to - hidroelektrane Zvornik i Bajina Bašta, pruga prema Baru i dio zemljišta kod Rudog.

"Dvije države su se usuglasile oko granice i mi smo identificirali granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije, znači, onu granicu koja je bila na dan međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine i to smo, čak, i zapisnički konstatirali, pripremili karte i tekst ugovora o granici. Međutim, kolege iz Srbije nisu htjele potpisati mape, niti su htjeli ići dalje, tražeći da se izvrši korekcija granice na četiri lokaliteta, na dvije hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik, pruga Beograd-Bar i četiri naseljena mjesta u općinama Rudo i Priboj", kaže Obradović.

Upravo ovi pobrojani lokaliteti već deset godina nisu sa mrtve tačke pomjerili razgovore o granici između BiH i Srbije.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić prošle godine, prilikom posjete Sarajevu, je izjavio kako Srbija predlaže devijaciju granice na 14 i 37 hektara, odnosno da se teritorija razmijeni u području pruge Beograd-Bar i oko Rudog.

I dok je, na Vučićev prijedlog, tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao kako neće biti problema, tome se protivi ne samo političko Sarajevo, već i vlast Rudog, gradića na istoku Bosne. Tamošnji načelnik Rato Rajak poručuje da nema adekvatne teritorije uz granicu BiH i Srbije koja se može izvršiti kao zamjena, kako to predlaže Vučić.

"Ja se plašim da se samo jednim običnim birokratskim potezom ne napravi nešto što će, bukvalno, devastirati našu opštinu i tu eventualnu kompenzaciju teritorije na nekoj drugoj liniji razgraničenja između Srbije i Bosne i Hercegovine, a već se nezvanično pojavljuju informacije da je riječ o teritoriji koja se veže uz opštinu Bijeljina ili Zvornik", ističe Rajak.

No, analitičarka Ivana Marić kaže kako, bez obzira na nove uslove koje postavljaju susjedne zemlje, Bosna i Hercegovina nije jedinstvena kada je o njenim granicama riječ. Ona ističe da, ukoliko bi se ovo pitanje prepustilo stručnjacima, granice bi bile vrlo brzo utvrđene, ali u Bosni i Hercegovini postoje tri politička stava o tome.

"Mislim da krivca trebamo tražiti, isključivo, u Bosni i Hercegovini, u našim institucijama, u nespremnosti na dogovor političkih stranaka kojima ovo izuzetno odgovara, tako da ne možemo očekivati ni od Zvizdićeve inicijative da će biti uspješna. Moraćemo čekati bolja vremena, neke buduće koalicije koje će, možda, biti spremne da porade na tom pitanju", poručuje Marić.

16.01.2019.

DENIS HADžOVIĆ: BLOKADA NATO PUTA UGROŽAVA ORUŽANE SNAGE BiH

Hadžović: Blokada NATO puta ugrožava Oružane snage BiH

Pripadnici Oružanih snaga BiH.

Pripadnici Oružanih snaga BiH.


Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije za 'Zašto?' kaže da bi neusvajanje Nacionalnog godišnjeg plana i neaktiviranja Akcionog plana za članstvo BiH u NATO-u zbog protivljenje političara iz Republike Srpske, što je postalo ključno pitanje u formiranu vlasti na nivou BiH, kao jednu on najtežih posljedica moglo imati daljnju stagnaciju, slabljenje i ugrožavanje opstanka Oružanih snaga BiH.

Politička nestabilnost

To su sve povezani problemi: implementacija izbornih rezultata, formirannje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, izmjene Izbornog zakona, formiranje vlasti na višim nivoima, u Federaciji i na državnom nivou.

Imamo sad i taj problem oko NATO-a, imenovanje predsjedevajućeg Vijeća ministara, odnosno uslovljavanje u vezi toga, odgovore na upitnik EU, tako da su sve to nekako problemi koje se rješavaju samo putem medija i putem izjava političkih predstavnika.

Vrlo malo se zaista pokušava iznaći rješenje i to je ono što je najveći problem trenutno u BiH, i izgleda da više idemo putem političke nestabilnosti nego stabilnosti, koja je više nego potrebna

Priključenje i integracija

Nakon Makedonije, vjerovatno je BiH naredni pretendent za članstvo i u tom cilju je i državni sekretar Mike Pompeo nedavno poslao pismo podrške SAD daljnjoj integaciji BiH u NATO, odnosno aktivaciji Akcionog plana za članstvo.

Nedostatak komunikacije, odnosno pokušaja da se napravi politički dogovor ili postigne konsenzus oko ovog pitanja je ono što najviše opterećuje BiH zadnjih devet godina, odnosno od uslova koji je dat BiH na samitu NATO-a u Tallinu.

Jednostavno, ne otvara se taj dijalog o budućnosti BiH vezano za integracije.

Politički predstavnici iz Federacije se deklarativno zalažu za priključenje i daljnju integraciju u NATO, i pozivaju se na određene dokumente koji su usvojeni u proteklih 10 godina.

Udaljavanje stavova

Na drugoj strani, političari iz Republike Srpske su protiv toga i traže da BiH slijedi vojnu neutralnost koju je proglasila i Srbija.

U tu svrhu su donijeli i jednu rezoluciju kao dokument koji obavezuje njihove predstavnike u institucijama BiH.

Nedostatak komunikacije i samo istupi u medijima koji su zaista oprečni po pitanju budućnost ne donose nikakav pomak.

Šta više, samo još više udaljavaju stavove jednih od drugih vezano za integraciju u NATO.

Minimalan budžet

Ali možda pod malo većim pritiskom naših međunarodnih partnera se pokuša iznaći nekakav politički kompromis, odnosno dogovor o aktivaciji MAP-a, s obzirom da su iz RS rezolutni da oni neće da BiH postane punopravan član NATO-a.

Značajnije od aktivacije MAP-a je da se dođe do implementacije Pregleda odbrane, odnosno plana modernizacije i opremanje Oružanih snaga u periodu 2017-2027 kojim su predviđena dodatna sredstva za unapređenje kapaciteta i poboljšanje opreme koja je neophodna za postizanje interoperabilnosti sa ostalim članicama.

Znači, to se ne može desiti bez dodatnih finansijskih sredstava i jednog budžeta koji je, evo, već više od deset godina na minimalnom nivou za Oružane snage, pri čemu one od postojećeg budžeta skoro 85 posto troše za lične troškove i naknade uposlenika, što znači da ne ostavljaju nimalo za razvoj i operativne troškove.

Suštinska važnost

To je nešto što prijeti urušavanju OS bez donošenja novih političkih odluka i zaustavljanja razvoja, prijeti gašenjem oružanih snaga, jer jednostavno sa opremom starom preko 30 godina ugrožavate i živote uposlenika i ne možete odgovoriti onim zadaćama za koje su oružane snage pretpostavljene, i na podršci civilima, i na učešću u mirovnim operacijama i deminiranju.

Sve su to stvari koje u značajnoj mjeri opterećuju funkcionisanje Ministarstva odbrane i ja bih rekao da je aktivacija, odnosno implementacija dogovorenog u okviru Pregleda odbrane vezana za modernizaciju, iznalaženje finansijskih sredstava za opremanje mnogo značajnija, suštinski, za BiH od formalne aktivacije MAP-a

Tako da je to jedna i od poruka iz pisma državnog sekretara Pompea.





16.01.2019.

PREMA VAŽEĆIM ZAKONIMA I ODLUKAMA NEMA PREPREKA ZA MAP

Prema važećim zakonima i odlukama nema prepreka za MAP

Prema važećim zakonima i odlukama nema prepreka za MAP
Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić izjavio je novinarima u Sarajevu da sadašnji saziv Vijeća nestrpljivo očekuje imenovanje mandatara za sastav novog Vijeća ministara kako bi dosadašnji članovi mogli predati dužnost budućim od kojih se očekuje nastavak rada na prioritetima utvrđenim u svim strateškim dokumentima Bosne i Hercegovine.

Odgovarajući na novinarsko pitanje koliko dugo on može biti predsjedavajući Vijeća ministara BiH i član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Zvizdić se pozvao na propise i dodao da nije svojom voljom u takvoj situaciji. On bi, kaže, želio da novi predsjedavajući Vijeća ministara stupi na dužnost što prije.

- Ovdje je pitanje kada će Predsjedništvo BiH dostaviti ime mandatara - dodao je Zvizdić.

Na pitanje kako će se on ponašati ako budžet bude na sjednici Zastupničkog doma, u odgovoru se također pozvao na zakone i propise koji definiraju specifičnu situaciju u kojoj, dodao je, nije samo on trenutno.

Zvizdić je odgovarao i na novinarska pitanja o aktivaciji MAP-a naglasivši da to nije proizvoljna volja bilo kog pojedinca ili političke partije.

- Zahtjev da bude usvojen ANP, prvi godišnji program Bosne i Hercegovine, baziran je na Zakonu o odbrani koji je i dalje važeći, na odlukama, i dalje važećim, Predsjedništva, kao i na Strategiji vanjske politike BiH usvojenoj prije 7- 8 mjeseci, u kojoj je precizirano da su među ključnim stubovima bh. vanjske politike - evropske integracije i dalji put ka NATO integracijama. Zbog toga je na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara i usvajanje ANP-a, a jučer, kao što znate, to smo prolongirali za neku od narednih sjednica. Da li će i kada biti usvojen, u kojoj formi i od koje institucije, vidjećemo - kazao je Zvizdić.

Evropski i NATO put svake države imaju zasebne procedure, ali su oni potpuno isprepleteni, naglašava predsjedavajući Vijeća ministara. Riječ je o zajedničkom djelovanju jer su politike Evropske unije i NATO saveza praktično identične.

Zvizdić podsjeća da sve članice EU nisu istovremeno i članice NATO-a, ali i da predominantan broj njih jeste.

- Govorimo, dakle, o paralelnim procesima i obavezama, ali govorimo o kauzalno povezanim procesima koji sasvim sigurno ne mogu biti potpuno razdvojeni - zaključio je.

Saopćio je i da su u završnoj fazi pripreme odgovora na dodatna pitanja Evropske komisije jer su konačno sve radne grupe dostavile svoje odgovore, a mali dio, 0,03 posto odgovora bit će usaglašen u drugim tijelima Mehanizma koordinacije.

Zvizdić očekuje da će do kraja januara Bosna i Hercegovina biti spremna da odgovore na dodatna pitanja uputi ka Briselu pod uvjetom da ne bude bilo kakvih daljnjih blokada, a on se nada da ih neće biti.

Zvizdić poziva na ozbiljnost i poštivanje važećih odluka i zakona.

- Po važećim odlukama i zakonima, ne bi smjela postojati prepreka za usvajanje ANP-a, što bi otvorilo put za imenovanje mandatara za sastav Vijeća ministara. Svake godine se donosi novi ANP, dakle, ovo nije članstvo u NATO paktu, ovo je početak aktivacije MAP-a, koja će ići iz godine u godinu narednih pet ili šest godina - rekao je Zvizdić.

On naglašava da će se uspjeh u BiH mjeriti unutrašnjim političkim dogovorom, dobrom suradnjom partija koje su sad lideri procesa i prije svega dobrom saradnjom unutar naroda i građana BiH.

Zvizdić je za suradnju BiH sa susjedima, ali ne kao suradnju između naroda, već između država. Podsjetio je na njegovo obnavljanje inicijative da Hrvatska ratificira, a Bosna i Hercegovina te Srbija potpišu ugovor o granici. Time bi prestale sve intencije, razgovori o secesionizmu, novim podjelama, mogućim hegemonističkim projektima itd., mišljenje je predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
















16.01.2019.

ALEKSANDAR VUČIĆ POMOĆU DRAGANA ČOVIĆA I NJEGOVIH SAVEZNIKA POKUŠAVA CRTATI NOVE GRANICE"

ĐONLAGIĆ OPTUŽUJE PREDSJEDNIKA SRBIJE: "Vučić pomoću Čovića i njegovih saveznika pokušava crtati nove granice"

"Očito je da Aleksandar Vučić pokušava pomoću Dragana Čovića iscrtavati neke nove granice na ovim prostorima", kazao je danas državni zastupnik Demokratske fronte Dženan Đonlagić, komentarišući izjavu srbijanskog predsjednika o potrebi stvaranja trećeg entiteta u BiH


ĐONLAGIĆ OPTUŽUJE PREDSJEDNIKA SRBIJE: 'Vučić pomoću Čovića i njegovih saveznika pokušava crtati nove granice'









....................
„Mi u Bosni i Hercegovini želimo saradnju i regionalnu stabilnost, i umjesto da gospodin Vučić želi i radi na istom za dobrobit cijelog regiona, on sada nažalost priziva nove teritorijalne podjele, pa čak i na neki način vrijeđa pojedine narode. Vučićev cinizam dobrih namjera demaskira ovakvo miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine“, ističe Đonlagić.
 
On navodi da je indikativno to što Vučić žali zbog činjenice da separatisti iz HDZ-a BiH ne uspjevaju u svojim planovima destrukcije Bosne i Hercegovine, kao i to da Vučić otvara ovu temu nakon misteriozne posjete Dragana Čovića Beogradu nakon 9. januara.
 
„Dodik nije jedini koji je spreman isporučiti suverenitet Bosne i Herecegovine Beogradu i Moskvi. U ovom trenutku na to je više spremna do temelja propala politika Dragana Čovića, koja u velikosrpskim aspiracijama u BiH hvata posljednju slamku spasa, i to bi na umu trebali imati svi građani Bosne i Hercegovine a naročito Hrvati koje Čović gura u antinato blok Beograd - Moskva“, dodaje Đonlagić.
 
Zbog svega toga, naglašava Đonlagić, potrebno je dodatno ojačati probosansko-hercegovačku NATO koaliciju, koja se definiše u Bosni i Hercegovini, ali i ukazati na to da ključne političke procese u BiH i u interesu naše države ne mogu voditi politike sumnjivih namjera koje su ostale izvan te koalicije.
16.01.2019.

HARIS SILAJDžIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: "KAO DA SU PONOVNO USKRSNULE SILE MRAKA U NAŠEM SUSJEDSTVU"!

HARIS SILAJDŽIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: "Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu"!

Promjena granica na Balkanu direktno bi ugrozila mir u Europi, poručio je u svom prvom intervjuu za Preporod dr. Haris Silajdžić koji je u odsudnim historijskim trenucima za Bosnu i Hercegovinu bio njen prvi ministar vanjskih poslova, potom premijer, a kasnije i član Predsjednitšva BiH.



HARIS SILAJDŽIĆ, NAKON DUGOTRAJNE ŠUTNJE: 'Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu'!










"Znate da Bosna i Hercegovina smeta svakome, da mnogi već imaju opsesiju horizontalnog širenja. Kamo sreće da se hoće uspraviti, raditi na svojim tradicijama, vrijednostima itd. Nije traženje svog historijskog mjesta, odnosno, mjesta u historiji i identiteta u horizontalnom širenju. To je prije svega anahrono, a vidjeli smo koliko to košta, a koliko je koštalo Bosnu i Hercegovinu! I ne samo Bosnu i Hercegovinu! Dakle, radilo se o projektu, i danas se radi, u kome je mnogo ljudi na svim stranama izgubilo živote, naravno, najviše onih koji su bili cilj, to su građani Bosne i Hercegovine, Bošnjaci posebno koji zbog svoje vjerske pripadnosti imaju problem ne petsto godina, nego hiljadu godina", kazao je Silajdžić u intervjuu za Preporod.

 
Na pitanje novinara da danas, nakon 23 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ocijeni situaciju u BiH Silajdžić je kazao kako je "sadašnja situacija rezultat neprovođenja sporazuma".
 
"Aneks 7., po meni, najvažniji Aneks o povratku izbjeglih i raseljenih lica, nije proveden izuzev u veoma malom postotku. I zbog toga danas imamo problem odlučivanja, pošto se ljudi nisu vratili i ne mogu učestvovati u političkom životu zemlje. Danas su ta izbjegla i raseljena lica predmet sporova. Zato što prema Dejtonu, prema odlukama Ustavnog suda, zakonima, ti ljudi bi trebalo da budu rezidentni članovi, rezidentni ovdje u Bosni i Hercegovini i da učestvuju na izborima, na biračkom spisku. Oni to 2013. u popisu nisu bili. Dakle, oni nisu ušli u popis. Rekao sam, protivno ne samo našim zakonima, nego i svim instrumentima za zaštitu ljudskih prava koji se nalaze u Dejtonu", rekao je Silajdžić.
 
Silajdžić smatra da "to sigurno ne ide u prilog našem evropskom putu, euro-atlantskim integracijama i dovodi u pitanje autoritet Evropske unije, Vijeća Evrope i u konačnosti vladavine prava i demokratije. Evo ovih dana imamo situaciju u kojoj se praktično briše milion ljudi time što je izmijenjeno nešto što je već urađeno nakon dvije godine".
 
"Zaključak je bio 2016. da se ti ljudi moraju posmatrati kao rezidentni. Odjedanput iz Eurostata stiže nešto sasvim drugo, gdje kažu nije to tako, nego smo mislili da ne budu rezidenti. Pazite, to je jedan čudan odnos, nerazumljiv i ide na štetu svega. Dakle, briše te ljude, a to je bio cilj agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sada je pitanje zašto se europske institucije odnose prema nama tako? Jer, ovi dopisi dolaze iz Europske unije. Ta promjena nakon dvije godine od punovažnosti, što je protivno zakonu poručuje: "Htjeli smo da kažemo da oni ne traba da budu rezidenti"!? Tu vidimo utjecaj lobija u Briselu. Ima ih i u Washingtonu, paralelno, lobira se protiv Bosne i Hercegovine i zbog toga nas ljudi pitaju "Zašto vas nema?" Dakle, nismo dovoljno prisutni! U Briselu također. Tamo se radi o sustavnom, organiziranom lobiranju protiv Bosne i Hercegovine i po ovim dopisima koji stižu ja vidim tu utjecaj tih lobija", kazao je Silajdžić i dodao:
 
"Kao da su ponovno uskrsnule sile mraka u našem susjedstvu. U Srbiji svjedočimo konstantnoj dvostrukoj politici prema našoj zemlji, formalnoj koja deklarativno priznaje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, te suštinskoj koja u Bosni i Hercegovini vidi plijen za izgubljene hegemonske ratove propalog projekta 'velika Srbija'"
 
Silajdžić smatra da neće doći do prekrajanja granica na Balkanu.
 
"Upravo zbog tog potpitanja gdje bi to moglo odvesti. To je otvaranje Pandorine kutije, veoma opasno, gdje bi se probudile razne slile. Probuđene su na neki način. Za koje smo mislili da su nestale iz Europe. Promjena granica na Balkanu bi bio jedan akt koji bi direktno ugrozio mir u Europi. Posebno kad se uzme u obzir dinamika geopolitike između velikih sila. Tako da sumnjam u to. Danas općenito živimo u teškom vremenu globalno. Informatička revolucija je donijela globalizaciju koju više niko ne može zaustaviti. Postoje sile koje se očigledno plaše te globalizacije, jer ne ide onako kako su zamislile. To znači da je ova planeta postala mala, da se ljudi sve više miješaju. Jer, imigracije su poseban fenomen. Danas je u pokretu 260 miliona ljudi na svijetu. To se uvijek dešavalo, a danas se dešava brže, jer nam je vrijeme brže, historija je brža. I donosi susrete ljudi. Naravno u tome su osnovni faktor ove moderne komunikacije", rekao je Silajdžić.
 
U našem modernom vremenu, podsjetio je Silajdžić, ograđujemo se od naših dostignuća, pravimo barijere među ljudima.
 
"To možemo vidjeti u Europi u ovim desno profiliranim režimima. Zašto se ograđujemo i ko je tu na pogrešnoj strani historije? Po meni je na pogrešnoj strani historije onaj ko želi barijere među ljudima, počevši od viza do pravih zidova. Zbog toga što je to suprotno toku historije. To je nezaustavljivo. Imamo jedan paradoks. U jednoj sekundi se ostvare milijarde konekcija u svijetu preko svih mogućih granica. Danas živimo u takvom vremenu. S druge strane, imamo razvijene zemlje koje postavljaju barijere. Po meni je to pogrešna strana historije. I evo mi, ovakvi kakvi smo, u ovoj Bosni i Hercegovini, gdje sam siguran da ljudi žele, da jednostavno u sebi imaju, a ima ih mnogo i Bošnjaka i drugih, koji ne žele barijere među ljudima, koji u svojim kostima imaju da prihvataju drugog i drugačijeg. To je tako uvijek bilo u Bosni i Hercegovini. Dakle, Bosna je model koji je u problemu, ali je model onoga što Europa hoće biti. Oni koji ne žele barijere oni su na pravoj strani historije! Oni koji stavljaju barijere, oni su na pogrešnoj strani historije", pojasnio je.
 
Ukazao je na problem koji je star, kako je rekao, hiljadu godina.
 
"To je da se muslimani u Bosni i Hercegovini predstavljaju kao potencijalna opasnost, teroristi, itd. Islamofobija, da ne govorimo detalje, je prisutna i svi to znaju. Mislim da je ne koristimo dovoljno, a ima nekih ljudi koji sada pišu o našoj prošlosti, na koju smo mi ponosni. Ne moramo se ničega stidjeti. Trebalo je prije svih ujedinjenih nacija, prije svih rezolucija u 16. stoljeću ovdje primiti ljude, naprimjer bosanske jevreje Sefarde, potpuno tuđ narod sa jezikom, sa vjerom, oni su došli tu. Naši ljudi su ih primili kao jednake sebi, zahvaljujući osmanskoj politici. Da nije bilo toga, to ne bi bilo moguće. Volio neko ili ne Osmansku carevinu, to je činjenica, to je bilo tako. I uglavnom svi historičari to priznaju. Dakle, primili ih i štitili, cijelo vrijeme", rekao je Silajdžić.
 
Govoreći o rastu desničarskog populizma u Europi Silajdžić je kazao da „postoji tendencija u svim istočnim zemljama, uklon prema jednoj vrsti, kod nas bih ja to nazvao "demokratski feudalizam", a vani je to naravno, recimo da ga nazovemo konzervativni populizam. Populizam je ustvari predvorje, ili jedna komponenta totalitarizma. Totalitarizam jeste jednako anti- intelektualizam, ili to je prateća stvar, prateća komponenta totalitarizma, dakle, anti-intelektualizam. Bilo kakva objektivna analiza događaja nije u modi. Ljudi se oslanjaju na poluistine i mitove, gledajući neke svoje interese. Naravno, da u ovakvim vremenima imaju mnogo utjecaja oni koji imaju mnogo novaca. I time svako političko, objektivno, razmišljanje i analiziranje gubi na snazi. Jer, angažovani intelektualci praktično nemaju mjesta, mogu se angažovati samo ako su u projektu. Tako da je to korak nazad u odnosu na demokratiju i demokratizaciju. Pogotovo u ovim zemljama koje sam pomenuo, gdje demokratija nema duboke korijene, kao i kod nas. Mi ovo što imamo i ovo je demokratski feudalizam. To nema sumnje! Međutim, mnogi građani hoće, siguran sam većina, da imamo demokratska građanska prava kao u cijeloj Europi. I evo, Europski sud za ljudska prava je donio presudu, četiri godine od zadnje, devet godina od prve... Mi to želimo, većina građana žele to. Međutim, to se ne dešava. Očigledno nam treba pomoć, prije svega garanta Dejtona, a to nisu susjedne zemlje!“

16.01.2019.

IZ TROČLANOG PREDSJEDNIŠTVA BiH ISPAO JE NACIONALISTIČKI ORIJENTIRAN DRAGAN ČOVIĆ A DOŠAO DEMOKRAT ŽELJKO KOMŠIĆ

BIVŠI VISOKI PREDSTAVNIK POTOPIO ČOVIĆA: „Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Čović a došao demokrat Komšić, Hrvatska se miješa…“

EU ima puno problema. Ali ima ih i jugoistočna Europa. Posebno Bosni i Hercegovini prijeti nova kriza, o kojoj EU i Bruxelles više ne smiju šutjeti, smatra Christian Schwarz-Schilling


BIVŠI VISOKI PREDSTAVNIK POTOPIO ČOVIĆA: 'Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Čović a došao demokrat Komšić, Hrvatska se miješa…'






...............

Gdje stoji Europa na početku 2019. godine?

Očito se nagomilalo mnoštvo problema: Kako će EU izgledati nakon europskih izbora u svibnju? Na koji način će je promijeniti Brexit? Što će biti sa financijskom krizom u Italiji? Hoće li francuski predsjednik Macron izići na kraj sa svojim revolucionarima: „žutim prslucima“? Hoće li se nacionalizam i otpori prema EU-u dalje širiti? Koliko snažno će se Njemačka angažirati za EU?  Niz problema, kako vidimo, postoji unutar EU-a. Ali ni u neposrednom susjedstvu – u jugoistočnoj Evropi – nije drugačije. I tamo nitko ne zna, kako će se stvari dalje razvijati. 

Problemi u cijeloj jugoistočnoj Evropi

U Srbiji smo svjedoci otvorenih prosvjeda protiv predsjednika Vučića. No on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u smjeru EU-a. Na tom putu Vučić samo ima jednu veliku prepreku – priznanje Kosova – koje za srpsku politiku do ovog trenutka ne dolazi u obzir.

Na Kosovu se premijer Haradinaj i predsjednik Thaci ne mogu dogovoriti trebaju li težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju predvidjeti da  bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, cijelu regiju mogao odvesti u krizu. Ali zato postoji složnost po pitanju da Kosovu treba vlastita vojska.

Makedonija se nada okončanju krize s Grčkom oko imena, koje je do sada bilo najveća prepreka na putu ove zemlje u NATO i EU. Atena je do sada međutim odbijala svaki kompromis.

Iz Hrvatske, koja je preko pet godina članica EU-a, iseljava se toliko ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ za zemlju. Ali umjesto da se pozabavi ovim ključnim problemom, hrvatska politika se sve više miješa u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine.  Poznavatelji prilika to smatraju „diplomatskom ofenzivom“, koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku 90-ih.

Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina

I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: Bosne i Hercegovine.  Izbori, održani prošlog listopada, na prvi pogled nisu puno toga promijenili. Ali, onaj tko pažljivije baci pogled na BiH, mogao bi zapaziti i nekoliko svijetlih točaka: iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Hrvat Čović a na njegovo mjesto je došao demokrat Komšić, koji sam sebe vidi kao predsjednika svih građana BiH.  Time je prijeteća suradnja nacionalista Dodika i Čovića unutar tročlanog Predsjedništva BiH za sada onemogućena.  I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage  polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.

No, Nova godina je u BiH počela nevjerojatnim praskom: već godinama srpski entitet u BiH 9. siječnja slavi  Dan Republike Srpske – iako je Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasila neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.

Načelno, nitko nema ništa protiv da se 9. siječnja proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana državnim praznikom bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Jer oni taj dan povezuju s ratom, progonom i genocidom.

Neustavni praznik

Iako je svako državno slavlje na taj dan kršenje Ustava, nitko se ne trudi protiv toga nešto poduzeti – niti u zemlji niti van nje - na međunarodnom planu. Toliko o vladavini prava u BiH!

To što su političari iz Srbije prisustvovali  banjalučkoj proslavi 9. siječnja, Dana RS, nikoga ne čudi. Ali to što premijerka Srbije Ana Brnabić prima isto odlikovanje koje su primili Karadžić, Plavišić i Krajišnik, vrijeđa svakog tko ima imalo osjećaja za pravdu.

A ove godine, povrh svega, odjeknuo je još jedan prasak. Na proslavi Dana RS sudjelovali su visokopozicionirani političari iz reda bosanskih Hrvata: predsjednik HDZ-a BiH i neizabrani član Predsjedništva BiH Dragan Čović, i ministar financija BiH Vjekoslav Bevanda. Na proslavi u Banjaluci je bio i veleposlanik Hrvatske u BiH Del Vechio. S obzirom na skandal koji je u BiH i Hrvatskoj izazvalo njegovo pojavljivanje, ministrica vanjskih poslova Hrvatske Pejčinović-Burić je bila prisiljena dati pojašnjenje po kojem Del Vechio tamo nije bio po službenoj dužnosti.  Veleposlanik je odmah pozvan u Zagreb „na konsultacije".

Kako objasniti činjenicu da su Čović, Bevanda i Del Vechio sudjelovali na proslavi Dana Republike Srpske, ako se zna da je iz Banjaluke i Posavine tokom posljednjeg rata protjerano 150.000 Hrvata? Kako objasniti zašto su svi oni prisustvovali jednoj neustavnoj proslavi?

Egoisti a ne predstavnici naroda

Posve jednostavno: Nije njih briga ni za bosanski, niti za hrvatski narod - oni misle samo na sebe! Došli su u Banjaluku, kako bi Milorada Dodika podržali u jednom cilju: u  odcjepljenju Republike Srpske od BiH. To Hrvatu Čoviću otvara vrata za treći entitet i u konačnici za definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.

I tako smo na početku 2019. stigli tamo gdje smo bili početkom 90-tih. Je li Europa čula taj prasak?

Evropska unija sada mora učiniti sve što je neophodno, kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu!  Europa mora konačno jasno reći da je BiH samostalna i suverena država! I konačno mora reći da su svi pokušaji iznutra i izvana da se BiH podijeli, osuđeni na propast!

(SB / DW)

16.01.2019.

ISTINA O REPUBLICI SRPSKOJ - SPORNE IDENTIFIKACIJE I ASPIRACIJE

Istina o Republici Srpskoj – sporne identifikacije i aspiracije

Istina o Republici Srpskoj – sporne identifikacije i aspiracije
Proslava 9. januara, dana Republike Srpske, u Banja Luci otkrila je stare, ali pokazala i nove političke identifikacije i aspiracije. Na proslavi su, kao gosti, sudjelovali predstavnici najviše vlasti Srbije na čelu s premijerkom Brnabić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej sa svojim svećenicima, ambasador Ruske Federacije Petar Ivancov i ambasador RH Ivan Del Vechio.

Piše: Ivo Komšić

Ambasadori drugih zemalja u BiH su tu proslavu ignorirali. Uz funkcionere i političare iz RS iz BiH su na proslavi bili predsjednik HDZ BiH Dragan Čović sa dijelom partijskog vođstva te hadezeovi funkcioneri u vlasti RS.

Sama proslava je imala dva dijela, jedan svečarski, sa obraćanjima i dodjelom odlikovanja, na kome je uglavnom demonstrirano jedinstvo RS i Srbije, politike i Crkve, te drugi paradni, na kome je demonstrirana sila, vojna i paravojna, prekrivena službenim i neslužbenim uniformama i odorama simboličkog značenja.

Same uniforme su pokazale prvu vidljivu identifikaciju: RS nije od jučer, ona seže daleko u prošlost i legitimira se povijesnim događajima koji nadilaze današnje generacije.

RS se prikazuje kao davnašnja tvorevina koja je Bosnu i Hercegovinu oslobodila okupacije još 1918. godine i kao takva ima povijesni značaj. Ona je država srpskog naroda, a ne entitet unutar BiH, tako da je Sarajevo kao glavni grad države i formalno i stvarno za njih izmišljena prijestolnica, jer je i država ”vještačka tvorevina”.

Druga identifikacija je sa Srbijom. RS se uzima kao teritorij Srbije, spojen ”srpskom rijekom” Drinom sa matičnom državom. To je jedno tkivo. Sva simbolika je srbijanska, i vjerska i nacionalna, od zastava do himne i ostalih pjesama koje su se pjevale. BiH se pominje samo usput, radi međunarodne zajednice, jer i Srbija je potpisala Daytonski sporazum.

Premijerki Brnabić su bila puna usta tog sporazuma, a da ga je samo otvorila, vidjela bi da RS nije država Srba, da su u njoj narodi ravnopravni, da je Srbija obavezna poštivati Ustav BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet. Poštivanje ustava neke države nije verbalno, već mora biti stvarno i da je premijerka dosljedna obavezama koje je njena država preuzela u Daytonu, ne bi ni došla na proslavu.

Treća vidljiva identifikacija je sa Ruskom Federacijom koju je predstavljao na proslavi ambasador Petar Ivancov. To je stara teza – nas i Rusa 140 miliona.

Identifikacija sa Srbijom nije dovoljna jer je lokalna; potrebna je ova svjetska, globalna, sa moćnom zemljom u svakom pogledu. Ta identifikacija nije u službi davanja digniteta samoj proslavi, nego i izvjesno zastrašivanje svijeta jednom vojno moćnom silom. To zvaničnici nisu mogli otvoreno potencirati niti s jedne strane, ali narod to zna.

Narod je svojim uzvicima iz publike dao do znanja o čemu se radi i tako sam proširio kontekst proslave. Nije to samo demonstracija sile prema BiH nego prema cijeloj regiji, posebno Kosovu. Sve u stilu: naša vojna parada nije ovo što vidite, nego ona iz Moskve koju vidi cijeli svijet, pa izvolite, pokušajte…

Koliko je ta identifikacija bitna Ruskoj Federaciji veliko je pitanje. Mali uvijek mistificiraju svoje identifikacije s velikima, veliki ih drže samo onoliko koliko im trebaju u njihovim globalnim projektima. Barem je tako bilo u prošlosti. (Solunski front, na koji se podsjećalo paradnim uniformama, nisu probijali Rusi nego Britanci, Francuzi, Italijani, Grci).

Četvrta identifikacija je bila s Hrvatskom. Ona je izazvala najviše reakcija, i pozitivnih i negativnih, jer je bila dvostruko podebljana. S jedne strane je bio predsjednik HDZ-a Dragan Čović, sa stranačkim vođstvom i funkcionerima u vlasti RS-a, s druge strane hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio.

Dragan Čović je oglašen na proslavi kao predstavnik (legitimni) Hrvata, na što se on slavodobitno smješkao. (Samo je nedostajalo da se i njemu uruči orden kao heroju mirnodopskog razaranja BiH koju su inače ostali dobitnici ordena razarali ratom, zločinima, genocidom. Svi su, uostalom, osuđeni za ratne zločine.)

Njegovo prisustvo je i bilo najznačajnije za slavljenike, jer se potvrdila davnašnja identifikacija politike Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, koju su uspješno provodili u BiH Mate Boban i Radovan Karadžić.

Sa Čovićeve strane to je bila još jedna potvrda da je HDZ identičan s hrvatskim narodom i da narod postoji samo u mjeri u kojoj postoji HDZ. Ovo je također stara identifikacija, ali nije zgorega potvrdi je na zajedničkom sijelu s jednom državom iz regije koja regiju uvijek može destabilizirati i s jednom od najmoćnijih sila svijeta, bez koje se nigdje ništa ne zbiva. Zajedničko prisustvo samo je znak jednodušnosti.

Problem je napravio hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio, jer je svojim prisustvom izvršio jednu identifikaciju koja se dugo vješto skrivala. On je jednu članicu EU povezao sa zločinačkom tvorevinom i identificirao svoju državu s njom. Time je zgrožena cijela EU, koja u ovom slučaju poštuje Ustav BiH, Daytonski sporazum, presude Haškog suda ratnim zločincima i presudu Ustavnog suda BiH, koji je 9. januar, kao Dan RS, proglasio neustavnim.

Ambasadorov potez je izazvao ne manje zaprepaštenje i u Hrvatskoj, jer je sve uradio na svoju ruku, dakle nesmotreno i nepromišljeno. Međutim, ambasador je samo otkrio ono što je politička stvarnost u Hrvatskoj, stvarnost vladavine HDZ-a.

Reakcije hrvatske vlasti se zadržavaju na skandaloznom dodjeljivanju ordena čovjeku koji je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine. Za njih nije bitno da su takva odlikovanja ranije dodjeljivana ratnim zločincima također i tada nije bilo reakcija. Za njih zločin kao zločin nije bitan, nego identifikacija Hrvatske sa jednim od zločinaca preko zvaničnog predstavnika Hrvatske. Da toga nije bilo, ambasador bi dobio vjerovatno neki blagi ukor. Ovako, on je identificirao Hrvatsku, htjeli ne htjeli, sa zločincima.

Hrvatske vlasti i veliki dio javnosti još nemaju snage ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH povezati u cjelinu i tako ih promatrati. Oni nisu u stanju postaviti pitanje što povezuje Vukovar i Sarajevo ili Mostar, što povezuje Kninsku krajinu i druga mjesta zločina u Hrvatskoj sa Srebrenicom, Prijedorom, cijelom Posavinom…

Ne želi se znati da je to jedinstven zločin, izvršen pod jedinstvenom idejom koja je jednako provođena u Hrvatskoj i u BiH. Ista vojska, s istom komandom, počinila je te zločine, čak isti ljudi. Ne radi se dakle o jednom čovjeku, vojnom zapovjedniku po imenu Lisica, radi se o zločinačkoj ideji koja se provodila na različitim mjestima. Nije, dakle, problem identifikacije s jednim zločincem, nego sa zločinom kao takvim, sa zločinačkom idejom i zločinačkim umom.

Problem HDZ-a je u tome što je njena vlast u Hrvatskoj i BiH bila u dosluhu s tom idejom i što su je u BiH provodili zajedno. To je ista, zajdnička ideja o uništenju BiH kao države. Tuđman se davno identificirao s Miloševićem i obojica su završila na haškim optužnicama i u haškim presudama.

Ta identifikacija nije nikada opovrgnuta ili neutralizirana. Jer kakva je razlika između Bobana i Čovića, između Karadžića i Dodika?

Problem je u tome što je ambasador podsjetio na to i to potvrdio; problem je što je tu identifikaciju proširio na Plenkovića koji Hrvatsku predstavlja u EU. Sada najednom dolazi ograda iz Hrvatske da HDZ Hrvatske i Vlada Hrvatske ne vode politiki HDZ-a BiH i Čovića. Zaboravljaju da se ne može preko noći izvršiti prekid s onim što se desetljećima gradilo, da se identifikacije teže brišu nego što se formiraju.

Ambasador je bio samo dosljedan. On je nalog svoje Vlade o ponašanju u BiH davno dobio i čovjek je to ozbiljno shvatio. Nije računao da ovdje HDZ igra dvostruku ulogu.

Identifikacija Čovića i hrvatskog naroda je davno izvršena, hrvatski narod je poistovjećen sa HDZ-om. Teza o ”legitimnom predstavljanju” je odavno zaživila i u BiH i u Hrvatskoj; svi je ponavljaju – od kardinala Puljića do hrvatskih biskupa, od Čovića do Plenkovića, od hrvatskih parlamentaraca u EU parlamentu do većine hrvatskih medija. Ambasador je samo to slijedio.

Za njega je Čović isto što i Plenković. Tu je identifikaciju izvršio Plenković, ne samo Čović, a ambasador slijedi svoga šefa. Ako je Čović i Plenkovića stavio u svoju službu, to nije problem ambasadora. Čovjek je samo dao do znanja tko u Hrvatskoj vodi spoljnu politiku. Ni on se, jadan, ne snalazi u ovome zaokretu, daje kontradiktorne izjave i čudi se što se zbiva s njim. Pa nije on problem, nego su to Čović i Plenković. Nije on proglasio Čovića jedino legitimnim, nije ga on uzdigao na hrvatski pijedestal. Uostalom, to je nedavno uradio Hrvatski sabor.

Ambasador je odgovoran čovjek i ozbiljno igra ulogu svoje države, odnosno ono što od njega njegov šef očekuje: on se ponaša po inerciji politike u čijoj je službi. Nije na njemu da raskida identifikaciju koja je davno postavljena, za njega su dva HDZ-a jedna stranka, Čović i Plenković jedna osoba, jedan šef.

Plenković je do jučer žrtvovao ugled Hrvatske u EU za Čovića, odnosno njegovu Deklaraciju. Nigdje u Deklaraciji i nema Hrvata iz Bosanske Posavine, njih 140 hiljada, koliko ih je protjerano i nikad vraćeno. To je bio dio i hadezeove politike još iz onoga vremena. To hadezeovci u Saboru nisu ni pomenuli kao zločin. Za njih Hrvati u BiH i nisu bitni, nego Čović kao ”legitimni predstavnik” naroda koji je ostao bez funkcije. (Što bi tek radio da je tu funkciju dobio?)

Borba je za Čovića, čak ne za HDZ, jer stranka nije izgubila izbore nego on. Sada se ”legitimni” legitimirao i poistovjetio cijeli narod i susjednu državu, njeno državno i političko vođstvo sa zločincima.

To je začuđujuće, najednom, i za HDZ Hrvatske i za njenu Vladu?

Njima ne smeta što se današnja RS, nastala u Daytonu, poistovjećuje sa Karadžićevom zločinačkom tvorevinom. Da im je to smetalo, davno bi reagirali na savez Dodika i Čovića. Nisu li oni sami davali RS državni značaj, tom istom Dodiku išli na noge nekoliko puta i potpuno ignorirali predsjednika Federacije koji nije bio HDZ (i on je bio nelegitiman, iako je bio predstavnik jedne hrvatske stranke u BiH).

Dodikova politika nije nastala neki dan, na proslavi, ona je poznata odavno. Ali, ona je davala legitimitet HDZ-u i Čoviću, pa je bila prihvatljiva, sve drugo je bilo nevažno.

Zašto nije uspjela daytonska RS njih se nije nikada ticalo, iako je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma i morala se zalagati za njegovo provođenje.

U Daytonu nije legalizirana Karadžićeva zločinačka tvorevina, nije legalizirana ”srpska zemlja” ili ”srpska krajina” kao dio velike Srbije, nije legalizirana ”srpska država”, država srpskog naroda u BiH, kako je pisalo u paljanskom ratnom ustavu RS. Naprotiv, u Daytonu sve te tvorevine su bačene na smetljište povijesti.

Srbima u RS data je prilika da zajedno s druga dva naroda, i ostalim građanima, žive u entitetu koji je dio BiH, sa visokom autonomijom. Unutarnje uređenje RS moralo se potpuno uskladiti sa Daytonskim sporazumom u roku od tri mjeseca i sa svim aneksima tog sporazuma (ima ih 11).

Morali su svoje vojne formacije integrirati u zajedničku državnu vojsku, a policiju i specijalne snage u zajednički sigurnosni sistem, jer je to bio jedini način da se s njih skine hipoteka zločina, morali su osigurati povratak prognanih i raseljenih i namiriti štetu koju su im nanijeli uništavanjem imovine, morali su vratiti u zajedničke institucije ratni plijen i prisvojene javne korporacije, morali su prihvatiti IFOR i Visokog predstavnika kao jedine autoriteta u tumačenju i održavanju Daytonskog sporazuma, morali su prihvatiti BiH kao državu, suverenu, cjelovitu i demokratsku.

Da bi uopće došlo do daytonskih pregovora, prethodno je trebalo podvući crtu ispod ratne tvorevine RS: podignuta je optužnica za ratne zločine protiv predsjednika tadašnje Republike Srpske Radovana Karadžića, koji se morao povući sa svih svojih funkcija i predati Haškom sudu. On se, znamo, nije predao, već se dao u bijeg.

S Karadžićem Daytonski sporazum se nije mogao ni postići, a kamoli provesti. RS kao njegova tvorevina morala je prenijeti pregovaračka prava na Slobodana Miloševića. Funkcioneri RS koji su bili u Daytonu uopće nisu pregovarali, Milošević ih je potpuno izolirao od pregovora. On je potpisao Daytonski sporazum u njihovo ime, nitko iz tadašnje RS. Međunarodna zajednica, okupljena u Daytonu, napravila je i stvarni i formalni prekid s ratnom Republikom Srpskom.

O kakvoj se ratnoj tvorevini radilo najbolje je pokazao Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu: svi funkcioneri i vojni zapovjednici RS su osuđeni kao ratni zločinci. U Daytonu je napravljen radikalni raskid sa zločinačkom tvorevinom RS. Srbi su dobili šansu za novi početak, za skidanje hipoteke ratnih zločina s naroda, za integraciju u Evropu preko BiH.

Danas se tvrdi kako BiH opstaje samo kao projekt međunarodne zajednice. Zaboravlja se da je RS projekt međunarodne zajednice i da je RS faktički poklonjena Srbima u Daytonu. Inače, združene vojne snage, u sklopu vojne akcije ”Oluja”, ušle bi u Banja Luku i to bi bio i formalni i stvarni kraj RS.

Međunarodna zajednica nije htjela BiH bez Srba, ali nije htjela ni srpsku državu u BiH. S Daytonom se htio potaknuti potpuni mentalni i politički preobražaj i naroda i ratne tvorevine za koju se narod bio vezao. On je uključivao prihvaćanje istine koju utvrdi Haški sud, suočenje sa zločinima i promjenu kolektivne svijesti koja je inficirana idejom velike Srbije ili ”srpske države” u BiH. Daytonski sporazum je omogućavao, bez obzira na sva unutarnja ograničenja, demokratski razvoj entiteta RS, ali u okviru BiH.

Nitko u Daytonu nije mogao ni pomisliti da će se RS vratiti na pozicije i ideologiju ratne, zločinačke tvorevine, da neće priznavati BiH kao državu i njen Ustav.

Najveće iznenađenje je što je taj obrat izvršio Milorad Dodik, favorit i nada međunarodne zajednice, od koga se očekivalo da će RS uzdići iznad one ratne i na šinama Daytonskog sporazuma krenuti ka Evropi i NATO-u.

Dodik je ustvari obnovio Karadžićevu RS, ozakonio dan osnivanja zločinačke tvorevine kao Dan RS, rehabilitirao ratne zločince osuđene na međunarodnom sudu, pobrisao sve što je nosilo ime Bosne i krenuo u otvoreni proces rušenja BiH, što se ni ratom nije moglo uraditi.

Narod je ponovno založen za ideju. Može se reći da Srbima u RS nije ni pružena mogućnost prave percepcije daytonske RS; oni su političkom i medijskom kampanjom držani kao taoci jedne poražene ideje. ”Laž je vid našeg patriotizma”, davno je napisao rodonačelnik savremenog srpskog nacionalizma dobri Dobrica Ćosić.

Srbi se moraju suočiti s tim činjenicama i odlučiti se iza koje RS stoje, one Karadžićeve ili daytonske. To suočenje je potrebno prije svega njima jer sistem vlasti zasnovan na lažima, sakrivanju zločina i nagrađivanju zločinaca neće poštedjeti nikoga, samo je pitanje redoslijeda.

S tim se mora suočiti i politika HDZ-a, podjednako ona u Hrvatskoj i ova u BiH, inače će identifikacija sa zločincima ostati na cijelom narodu.

Budućnost se ne može graditi na smetljištu povijesti i to važi za sve narode u BiH.

Svi moraju odbaciti svoje lažne identitete iz kojih su mislili graditi svoje nacionalne države u BiH, bez obzira na žrtve.

U Daytonu je samo još jednom potvrđen suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Samo na toj istini moguća je pravda, samo na toj pravdi moguće je pomirenje, samo na tom pomirenju moguća je budućnost.

Najteže se pomiriti sa sobom, jer to pomirenje zahtijeva ljudsku emancipaciju.

(Vijesti.ba / Autograf.hr)













16.01.2019.

CERIĆ UPUTIO OTVORENO PISMO "PRIJATELJU BOŠNJAKA" ALEKSANDRU VUČIĆU

Cerić uputio otvoreno pismo "prijatelju Bošnjaka" Aleksandru Vučiću

Cerić uputio otvoreno pismo
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni, stoji u otvorenom pismu kojeg je Mustafa Cerić uputio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih

Image result for aleksandar vucic i nikolic u ratu u bih


Pismo prenosimo u nastavku: 
 
"Poštovani "prijatelju" Vučiću,
 
Odavno kanim da vam pišem, ali me uvjek u tome omete neka mala ili velika obaveza. I danas imam obaveza, ali me vaša zadnja izjava Bošnjacima: "Iskoristite to… Imate prijatelje u Beogradu i u Srbiji" tako dirnula da sam odgodio sve obaveze kako bi vam napisao ovo otvoreno pismo. Pismo je otvoreno, jer je i vaš poziv otvoren Bošnjacima da se obrate ili vrate Beogradu i Srbiji, jer tamo imaju prijatelje. Mislio sam da su Bošnjaci uvijek imali prijatelje u Beogradu, ali iz ovog vašim poziva može se zaključiti da nisu. Vi, zapravo, velite da Bošnjaci tek sada imaju "prijatelja" ili "prijatelje", dok ste vi to što jeste: Predsjednik Srbije. Sjećaju se Bošnjaci i kralja Jugoslavije Aleksandra, koj im je slično govorio. Neki Bošnjaci su mu povjerovali, a mnogi nisu stigli, jer im se u međuvremenu dogodio genocid u Plavu i Gusinju. Vi zasada formalno niste srpski kralj Aleksandar, pa, stoga, ni vaš poziv Bošnjacima nije kraljevski, već vučiji, koji zvuči kao milostivi (Miloševićevski). 
 
Kao Bošnjak, priznajem - to je velikodušno od vas da se na takav "prijateljski" način brinete o Bošnjacima. Mi nismo navilkli na takve milostive pozive iz Beograda. Posebno ne kad vam je u Beogradu u gostima ili na srpskim slavam Milorad Dodik, koji trenutno sjedi u Predsjedništvu bosanske države. Od Dodika u vašem ili u prisustvu vaših miljenika na TVRS-u ili na konfernciji za novinare mi slušama iz Beograda samo prijetnje, psovke i uvrede na račun Bosne, Bošnjaka i svih ljudi zdrave pameti. Zato je ovaj vaš poziv za nas Bošnjake iznenađenje, jer smo vidjeli da ste vi, Dodik i patrijarh srpski Irinej ovih dana bili zajedno k'o šipka i bubanj. A oni, Dodik i Patrijarh, nisu to što vi pričate. Posebno ovih dana dok su po Bosni orgijale četničko-fašističke pjesme i policijsko-vojne parade, koje su bile zastrašujuće za Bošnjake, kao i nekad u Srebrenici i u Banjoj Luci. Mi u tim slikama, odnosno srpsk-četničkim memima nismo vidjeli tog prijatelja(e) Bošnjaka o kojem vi pričate. To sve je nama Bošnjacima ličilo baš kao nekad u vrijeme milostivog Miloševića: "Svi Srbi u jednoj državi". 
 
Slučajno sam ovih dana čitao "Eneidu" od Vergilije, gdje piše: "Bojim se Danajaca i kad darove nose" (lat. "Timeo Danaos et dona ferentes"). Tako se Bošnjaci danas osjećaju nakon vašeg paternalskog poziva - "boje se negatora genocida i kad nude prijateljstva". Jer, Bošnjaci su se naslušali lijepih priča i lažnih poruka od nekadašnjeg jugoslovenskog kralja Aleksandra do sadašljek srpskog "kinga" Aleksandra. A jednom su Bošnjaci čak povjerovali da biste vi, sadašnji srpski "king" Aleksandar, mogli biti preteča makedonskom "kingu" Zajevu. Tome su se Bošnjaci žarko nadali, jer su opet naivno vjerovali da su srpska pamet, srpska politika i srpska vjera doživjeli istinsku katarzu nakon poraza srpskih ratnih pohoda od Slovenije, Hrvatske, pa onda srpskog genocida u Bosni i masakra na Kosovo.
 
Ali, to vam se, Vučiću, očito nije dalo. Nije vam se dalo da budete srpski, kao makedonski Zajev, koji od male Makedonije pravi veliku priču na Balkanu i u Europi tako što se ponaša civilizirano demokratski i zato što u svojoj glavi nema ni etničku predrasudu, ni političku glupost, ni moralnu pokvarenost, ni iluzornu Makedoniju, već ima realni kontakt sa sobom i sa svijetom. A vi, Vučiću, još uvijek niste načisto šta želite osim što svako malo odašiljate zbunjujuće poruke svojim susjedima i zato Srbija nema prijatelja na Balkanu. Ako to vi ne vidite, dozvolite mi da vas podsjetim da vas vaše drugo oko u glavi, Crna Gora, gleda ispod oka, da sa Hrvatskom imate zategnute odnose, da Makedonija strahuje od vaše politike, te da Kosovo je već godinama u grču, ali i vi s Kosovom. Niste u nekoj ljubavi ni sa Bugarskom, Mađarskom i Rumunijom. Vašu majku Rusiju vi više volite nego što majka Rusija voli vas, ali to ništa ne mari. Važno je da vi imate crvenu mantu, Rusiju, s kojom možete mahati pred očima svojih komšija, posebno pred Bosnom, koja vam je zasada ostala i postala jedina meta za dokazivanje srpske hajdučije i junaštva, jer ste sve ostale mete na Balkanu promašili. 
 
Gosp. Vučiću, Ima Bošnjaka koji bi vam to donekle halalili, ali vam ne mogu i neće halaliti da ih tretirate kao nedonošćad, kojima treba vaša beogradska paternalska briga, kojima treba vaš drakulski zagrljaj u Beogradu. Stvar je, Vučiću, sasvim obrnuta. Vi treba da se pitate da li imate prijatelja(e) u Sarajevu nakon što ste ovaj grad nišanili sa brda. Bošnjaci nisu nišanili Beograd da se pitaju da li nakon toga imaju u tom gradu prijatelja(e). Jer, Bošnjaci znaju da ih (ne)maju, jer, da ih, imaju Bošnjaci u Sandžaku bi imali osnovna ljudska pravu, koja im pripadaju, a ne bi im se dijelila Islamska zajednica da bi se nad njima vladalo, ne bi im se osporavalo pravo na registraciju univerziteta kako bi im se pokazalo da u Srbiji nisu ravnopravni i ne bi ih se ucjenjivalo za ostvarivanje i najmanjeg prava kako bi ih se prisililo na slijepu pokornost i podobnost. 
 
No, gosp. Vučiću, glavni razlog što vam pišem ovo otvoreno pismo je da vam kažem jasno i glasno iz Sarajeva, grada kojeg ste vi nišanili iz puške sa okolnog sarajevskog brda - da vam kažem da se više nikad Bošnjacima u Bosni ne obraćaš kao otkačenoj etničkoj grupi, već kao državotvornoj naciji, tj., bosanskoj državi. Vi, gosp. Vučiću, kažite Bošnjacima u Sandžaku da imaju "prijatelja(e)" u Beogradu i pozovite ih na razgovor radi rješavanja njihovih problema u Novom Pazaru i cijelom Sandžaku. A što se tiče nas Bošnjaka u Bosni, mi smo predstavljeni kroz bosansku državu i zato kad se nama obraćate, obraćajte se kroz institucije bosanske države, odnosno poštujte suverenitet i teritorijalni integritet bosanske država te odustanite od podrške Miloradu Dodiku, koji krši sve ustavne, političke i moralne bosanske norme. Znam da vam to ne pada napamet, bar zasad, ali sigurno će doći vrijeme kad ćete morati pokazati i dokazati da poštujete bosansku samostalnu i slobodnu državu, a time i da cijela Bosna ima, a ne samo Bošnjaci, prijatelja(e) u Beogradu i Srbiji, jer u bosanskoj državi ne žive samo Bošnjaci. U njoj žive prije svega Bosanci, kao slobodni građani bosanske države, koju čine etničke grupe Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja, Mađara, Čeha, Italijana, Slovenaca i drugih. Kad se ove činjenice u Beogradu i Srbije shvate i prihvate, onda mi slobodni građani u Bosni možemo reći da imamo prijatelje u Beogradu i u Srbiji, ali samo mi to možemo reći bez vašeg sufliranja. Mi u Bosni ćemo reći ko su nam i gdje prijatelji. Ne treba nas niko tome učiti. 
 
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni. Žao nam je, ali nam je sada jasnije zašto se Čović i Dodik tako slatko ljube i grle. Ali, ta vrsta "udruženog zločinačkog poduhvata" protiv bosanske države je već osuđena. Žao nam je i vas, i Dodika, i Čovića što to još uvijek ne možete shvatiti. Ali, gosp. Vučiću, hvala vama na iskrenosti. Tako tako, jer nam otvarate oči i liječite nas od naše bosanske naivnosti. Nadam se da će vas ovo moje otvoreno pismo naći na odmoru od brige za Bosnom, Bošnjacima i Hrvatima, jer imate i previše briga oko Kosova, oko demonstracija u Srbiji, oko posjete Putina i oko položaja Rusije u svijetu. 
 
Lijepi pozdrav iz zimskog Sarajeva, grada heroja koji uživa u slobodi bez srpskih granata sa okolnih brda. 
 
Mustafa Cerić

 

(Vijesti.ba)

















16.01.2019.

EMIL KARAMATIĆ : TRISTESSE

Emil Karamatić : Tristesse


Svira Interanacionala a vi sjedite, smijete se žrtvama i jedete hamburger.

Slike  tisuća ljudi koji više nisu tu, nisu vaše slike.  

Da, to su slike iz nekog drugog vremena kojem ne pripadate.

Piše : Emil Karamatić

 Vi i vaš otac ste  članovi iste partije samo u nekom ružnijem dresu.

A vama lijepo.

U modnom trendu ste. Sve je usuglašeno. I Interancionala…..  i potrebe vašega  dupeta. 

Baš sve. 

I onda pravite prvi korak. Istražujete.

Zaključujete i divite se svojoj pameti. 

Svim oblicima totalitarizama, diktatura ili autokracija, luđačkih potreba ili želje za vladavinom dok ih smrt ne zajebe, populizam je samo jedan od gomile manipulativnih metoda koje se koriste u želji dok masama srcu ne prirastu. 

Pametno zar ne?

Kome uputiti?

Možda mrtvom gradonačelniku Gdanjska.

Ali kasno je.

Njemu ništa neće  doći.

Osim slika pakla koje će se stvarati tiho, polako.

Strašne slike.

 Ili nekom našem političaru koji se vješto pravda i uvjerava sve oko sebe, kako su gomile u zabludi.

 Ali, jedino nisu bile u zabludi kad su ga izabrali.

To je po pravilu, nešto drugo.

Tad su pametno reagirali.

Od sreće su vikali – Viva presidente, viva, viva. Viva. 

Ti si naš.

Danas mi nismo tvoji. 

Ali slika Veljka Čubrilovića je prejaka, prejasna , on je tu, garantiram.

Trešti glas: „Svaka uprava je dobro ako je narodu dobro“.

 „Žao  mi je nisam mislio da će sve tako završiti.

Nisam “, to su bile posljednje riječi koje je izgovorio u želji da se pokuša spasiti.

Ali bilo je prekasno.

 Samo na kratko, nemojte puno trošiti vremena, opasno je i izaziva razne boleštine, pogledajte lik i djelo ovog našeg, koji je obnevidio  i ovog polusvijeta mu novinarskog koji ga prati u stopu, vidjet će te tu vječitu odgovornost u drugima i savršenost u onom kome kliču,  nose štafetu ili mu ispadaju iz dupeta poslije svakog ojačeg prdeža. 

Ja sam, evo osobno spreman da ih shvatim i čak da prihvatim da je za sve kriva ona tamo čaršija, politika onog tamo naroda, da je njihova politika opasna i da imaju opravdani razlog za strah. 

Ali.

Objavio/la haler u 04:37, 0 komentar(a), print, #

16.01.2019.

SUZE VOJVODE VUČIĆA

Faruk Vele : Suze vojvode Vučića

Ugledni beogradski književnik, esejista i dramaturg, jedan od osnivača protumiloševićevskog Beogradskog kruga 1990. godine i veliki borac protiv nacionalizma, Filip David, primijetio je ovih dana, i ne slučajno, da je Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona.

Piše: Faruk Vele  (Radio Sarajevo)

U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, na Kosovu, u odnosima sa Hrvatskom, Srbija Aleksandra Vučićaveć godinama šalje prijeteće poruke, ma koliko se srbijanski lider uvlačio u jagnječe kože, puštajući okolo svoje brnabiće, vuline, stefanoviće, dačiće i slične “zvjerke” da govore umjesto njega. I ne samo opasne poruke. Ko ne vjeruje, neka se prisjeti makar Skoplja i Podgorice.

Medijski tomahavk

Dok mediji još prenose ovaj sasvim ispravan i analitički potpuno utemeljen Davidov stav, predsjednik Srbije lije tobože krokodilske suze nad Bosnom, sve moleći braću Bošnjake da se dozovu sebi – dok još imaju kome. Jer, veli on, “Bošnjaci u BiH neće imati bolju priliku u Srbiji od ove danas za “izgradnju pristojnih odnosa između Sarajeva i Beograda “.

“Iskoristite to… Imate prijatelje u Beogradu i u Srbiji”, prijeteći poručuje Vučić u intervjuu za njegov medijski tomahavk – TV “Pink”. 

A šta je ta, da prostiš, prilika i gdje je to prijateljstvo? To što Vučić već godinama govori o pomirenju sa Bošnjacima, a izbjegava govoriti o miru između dvije države?

To što nikada nije spomenuo riječ “suverenitet” kada govori o BiH, što ne pristaje na rješavanje pitanja granice sa našom državom, jer duboko vjeruje da je tek privremena?

Je li Vučićeva “pružena ruka” Milorad Dodik, čovjek koji je koliko jučer tvrdio da “RS nije i nikada neće biti država”, a danas bi, naravno, podržan iz Beograda, slao i tenkove na komšije Bošnjake i Hrvate, ali i neistomišljenike Srbe, samo da bi očuvao iluziju na Andrićevom vencu da će dobiti polovicu BiH za izgubljeno Kosovo?

Naravno, i svoju vlast.

Da vjerujemo u to prijateljstvo dok poglavar Srpske pravoslavne crkve poručuje kako su RS i Srbija “jedna republika”, prizivajući podjelu ove zemlje?

Je li prijateljstvo koje se nudi Bošnjacima to prijeteće saučestvovanje u ruskom “zakuhavaju” u Bosni, slanje visokih oficira BIA-e u Sarajevo i “slučajnost” da premijerka Ana Brnabić, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović raspravljaju o dijelovima BiH, stavljajući na stol međunarodnih foruma ideje o zamjeni bh. entiteta RS s Kosovom? 

Istovremeno, šef srbijanske diplomatije, notorna baraba, Ivica Osman-aga Dačić, govori da je “RS od većeg interesa za Srbiju od Kosova” i, prisjećajući se Dobrice Ćosića, veli da je to “najveća srpska pobjeda u 20. vijeku”.

Je li ta “pružena ruka” huškanje bosanskohercegovačkih Hrvata da traže svoj entitet u BiH, kako bi Bošnjacima “razvukao pamet” i potaknuo nove atake na ovu zemlju?

Zanimljivo, to su isti oni Hrvati koji su, njih 150.000, etnički očišćeni s područja današnje RS, uz medijsku propagandu SRNE na kojoj je tokom agresije radio sam Vučić!

Moguće da je Aleksandar zbog toga nervozan, ali pametni ljudi i u Zagrebu su shvatili da Čovićeva politika može voditi samo u tabor “vojvode Vučića”. Da je u svojoj suštini velikosrpska, kao i projekt tzv. Herceg-Bosne, te da  nije slučajno da je upravo u njegovom uredu lider HDZ-a BiH završio poslije prošlosedmične proslave 9. januara.

Suze vojvode Vučića - undefined
PrtScr: Suze vojvode Vučića

Zašto u najboljem interesu bh. Hrvata, Vučić, recimo, ne natjera Dodika da da ustupke Hrvatima kako bi se vratili na stoljetna ognjišta u Posavini, da u tom entitetu ne budu građani drugog i trećeg reda, kao i Bošnjaci, te da budu procesuirane ubice od Briševa do Banje Luke?

Je li “pružena ruka” to kada Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo informisanja Srbije finansiraju portal koji na Badnje večer citira Ratka Mladića riječima “evo nas u srpskoj Srebrenici uoči još jednog velikog srpskog praznika”, dok se pjevaju četničke pjesme kraj Memorijalnog centra Potočari?

Kome, ako želi mir, treba montiranje braniocima BiH, Interpolovo potjernice, hapšenje bh. državljana u Srbiji?

Kada optužuje Bošnjake za samoviktimizaciju i očekivanje “da drugi ponavljaju ono što oni misle”, Vučić misli na insistiranje demokratskog svijeta da on i njegovi brnabići, stefanovići, vulini priznaju genocid u Srebrenici.

Stari Adžija

To nije stvar bošnjačkog očekivanja, već civilizacijska vrednota, kao što je poštovanje Holokausta i žrtava ustaškog genocida nad Srbima.

Kada sam ga jednom u Sarajevu pitao šta je problem u činjenici da se prihvati ono što je utvrdio Međunarodni tribunal, Vučić je, pokušavajući izbjeći odgovor , uzvratio protupitanjem – a zašto je bitna jedna riječ!?

Vučićevo priznanje da je bio na Jevrejskom groblju kao dobrovoljac - undefinedObjavio/la haler u 04:29, 0 komentar(a), print, #

16.01.2019.

POSTOJE SAMO DVIJE MOGUĆE KOALICIJE U BiH - NATO ILI ANTI-NATO, ŠTA SLIJEDI

Postoje samo dvije moguće koalicije u BiH - NATO ili anti-NATO, šta slijedi

Postoje samo dvije moguće koalicije u BiH - NATO ili anti-NATO, šta slijedi
Kao i svaka druga podjela, članstvo u NATO političku klasu u Bosni i Hercegovini dijeli na dva multietnička tabora: na jednoj strani se nalaze HDZ i SNSD sa „trabantima“, te poslovično „vojno neutralna“ Naša stranka, na drugoj SDA, SDP, DF i niz drugih, manjih stranaka. I to je dobro: članstvo u NATO nije samo tehničko – kako se često doživaljava, vojno – pitanje, ne samo političko – a jeste i političko pitanje prvog reda – nego vrijednosno pitanje. Članstvo u atlantskoj zajednici – starijoj i očigledno dugovječnijoj od izvikane evropske zajednice – je, naime, pitanje – mira.

Proces integracije Bosne i Hercegovine u NATO ima dugu, komplikovanu i zapetljanu istoriju. Međutim, umjesto hronologije – koja je započela sa članstvom u Partnerstvu za mir – bitnije je za budućnost i za odluke koje će očigledno morati da donesu neki od ključnih aktera, sagledati tačku u kojoj se proces nalazi trenutno.

Nakon četiri godine tavorenja od 2010. godine zbog uslova koji se odnosio na uknjižavanje lokacije perspektivne vojne imovine – ukratko, lokacija koje koriste jedinice Oružanih snaga BiH – prvi ozbiljan pomak ostvaren je 2014. godine. Zahvaljujući isključivo Željku Komšiću, tada samo u svojstvu predsjednika stranke, „knjiženje“ imovine, odnosno ispunjavanje uslova za aktivaciju Plana za članstvo u NATO (Membership Action Plan – MAP) bilo je ključni uslov za formiranje Vijeća ministara nakon Opštih izbora 2014. godine. U jednom trenutku, krajem 2015. godine postojali su ozbiljni izgledi za aktivaciju MAP-a, ali su evropski skeptici u Alijansi, između ostalih Njemačka i Holandija uspješno osujetili uglavnom američko tursko zagovaranje aktivacije MAP-a.

I pored toga, zbog istorije je važno da se zna da su za godinu dana koliko je DF bila dio većine i Vijeća ministara uknjižene 24 lokacije. Za tri godine nakon što je SDA za ljubav Dragana Čovića izbacila DF iz vlasti, samo šest.

Politička i lična cijena koju je platio Komšić, DF, i cijeli niz ljudi koji je bio u uključen u taj proces bio je ogroman: od cijene na izborima do višegodišnje i sinhronizovane hajke medijskih organa HDZ i SDA. Za to vrijeme, SDA je uglavnom „prosperitetno dijelila“ upravne i nadzorne odbore, svodeći bosanskohercegovačku političku računicu na prostor između BH Telecoma i Elektroprivrede BiH i vulgarno čerečenje tih i drugih javnih monopola.

Protivljenje Rusije procesu procesu integracije BiH u NATO bilo je jasno, javno i očigledno od početka. Naime, u julu 2015. ruski ambasador u BiH, Petar Ivancov odstupajući od dotadašnje prakse koja se uglavnom svodila na igornisanje Ministarstva odbrane, zatražio je sastanak sa rukovodstvom ministarstva. Ivancov je na sastanku bez rezerve iznio ruski stav: „I pored toga što vidimo određeni stabilizirajući uticaj od Eu integracija, ne vidimo perspektivu u članstvu BiH u NATO.“ Na diplomatskom jeziku: učinićemo sve što možemo da BiH spriječimo da postane članica NATO.

Pored protivljenja članstvu BiH u NATO, distinkcija između EU i NATO integracija je naročito bitna i ima vrlo jasnu političku pozadinu. Rusija se, naime, ne protivi procesu – članstvo je već druga stvar – zato što je režim Milorada Dodika uspio proces EU integracija pretvoriti u proces postupnog podrivanja suvereniteta BiH. Mehanizam koordinacije, koji je kantonima i entitetima dao veto na pitanja iz vanjske politike, je naime Dodikova, a ne Čovićeva ideja. I samo su potpuni politički analfabeti mogli pristati na takvo što.

Trebale su najmanje dvije godine da SAD i saveznici ozbiljno shvate razmjere i malignost ruskog uticaja kako u regionu, tako i u BiH. Nakon pokušaja „obojene kontrarevolucije“ u Makedoniji, te pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, uz umješanost elemenata bliskih GRU, ruske vojne obavještajne službe – za detaljan uvid u rusku strategiju u Crnoj Gori vrijedan dokument je izvještaj Foreign Policy Research Institute Hanging by a Thread: Russia’s Strategy of Destabilization in Montenegro, koji su napisali Reuf Bajrović, Vesko Garčević i Richard Kraemer – postalo je jasno da Rusija ima vrlo jasan plan za region bivše Jugoslavije, u čijoj je osnovi održavanje permanentne nestabilnosti.

Stoga zeleno svjetlo za Plan za članstvo BiH u NATO u decembru prošle godine predstavlja jednu od najvažnijih odluka ne samo u poslijeratnoj istoriji ove zemlje. Komšićeva odluka, kojoj se SDA za sada nevoljko, ali ipak priklonila, da imenovanje novog Vijeća ministara uslovi usvajanjem prvog Godišnjeg nacionalnog plana (Annual National Plan – ANP) nije refleksija samo mudrosti i važnosti njegovog izbora u Predsjedništvo BiH – a jeste i to – nego i politički prioritet prvog reda za sve stranke koje su se dosad svrstale s ove strane linije podjele u slučaju članstva u NATO.

Jedini problem koji, uslovno govoreći, građanski blok stranaka ima u ovom trenutku je Naša stranka: ne samo zbog toga što je u potpunosti kidnapovala građansku političku agendu, dok je koliko jučer bila u krevetu sa medijskim organima Dragana Čovića kakvi su Dnevnik i Poskok, nego i zato što u izboru između članstva u NATO i žive ograde, NS dosljedno bira živu ogradu. Postoje, naime, samo dvije moguće koalicije u BiH u ovom trenutku: NATO ili anti-NATO koalicija. I nema nimalo „nijansi sivog“ niti prostora za manevrisanje.

Milorad Dodik i SNSD ne moraju nikad ući u Vijeće ministara. Trenutno VM je bolje od bilo kojeg u kojem će sjediti ministri ili ne daj Bože premijer iz SNSD-a. I upravo zbog Komšićevog izbora u Predsjedništvo BiH, Dodik po prvi put otkako je došao na vlast nema dobre opcije.

Za zaključak, jako je bitno ko su članovi Predsjedništva BiH. Bilo je 2014. godine, kao što je i danas. To je prva linija jedine važne borbe koja se vodi u ovoj zemlji. Pitanje članstva u NATO, naime, je pitanje vrijednosti: tu se dijelimo za one koji su za mir i one koji planiraju nove ratove.
 

Piše: Emir Suljagić

(Vijesti.ba)
















16.01.2019.

BRITANSKI PARLAMENT ODBACIO PREDLOG TEREZE MEJ O BREGZITU

16.01.2019.

POLITIČKIM UCJENAMA DO FORMIRANJA VLASTI

16.01.2019.

CRKVENE NOTE PUTINOVE POSJETE

16.01.2019.

NAKON HDZ-OVIH DOGOVORA S MILOŠEVIĆEM I KARADžIĆEM, ZLOČINA I PLJAČKE, ZGRAŽANJE IZAZOVE ČOVIĆEV ODLAZAK NA RAKIJU

Nakon HDZ-ovih dogovora s Miloševićem i Karadžićem, zločina i pljačke, zgražanje izazove Čovićev odlazak na rakiju


Nakon HDZ-ovih dogovora s Miloševićem i Karadžićem, zločina i pljačke, zgražanje izazove Čovićev odlazak na rakiju

Čovićev odlazak u Banju Luku na proslavu dana Republike Srpske uzburkao je javnost. Koja kao da je prespavala posljednjih 30-ak godina odnosa HDZ-a i njegovih čelnika prema Bosni i Hercegovini.

Piše: Hrvoje KlasićNet.hr 

Šok, nevjericu i sveopće zgražanje izazvao je nedavni postupak HDZ-ovih političara u Bosni i Hercegovini. Za one koji ne znaju što se dogodilo evo kratkog povijesnog uvoda.

U proljeće 1991. predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman ospjednut proširivanjem granica Hrvatske na susjednu BiH započeo je seriju (tajnih) razgovora sa Slobodanom Miloševićem opsjednutim proširivanjem granica Srbije, također na BiH.

Svoju motivaciju predsjednik HDZ-a pronalazio je u kartama Banovine Hrvatske iz 1939., ali i tezi koju je sam smislio, da je Bosna ionako “povijesni apsurd.”

‘Važna i trajna suradnja’ s Radovanom Karadžićem

U proljeće 1992. u Grazu se potpredsjednik HDZ-a BiH uz odobravanje predsjednika hrvatskog HDZ-a sastao s liderom Srba u BiH, budućim optuženikom za ratne zločine Radovanom Karadžićem.

Prema svjedočenju ondašnjeg visokog dužnosnika HDZ-a, tada je “uspostavljena važna i trajna suradnja između bosanskih Hrvata i bosanskih Srba”, a sam sastanak bio je “puka formalizacija brojnih zajedničkih operacija pojedinih zapovjednika na terenu – od iznajmljivanja tenkova do razmjene i plaćanja naftom pojedinačnih ustupaka na bojnom polju od strane srpskih zapovjednika.”

U jesen 1992. hrvatske postrojbe povukle su se iz Bosanske Posavine čime je uspostavljen koridor Knin-Banja Luka-Bijeljina-Beograd koji je omogućio spajanje Srbije s paradržavama bosanskih odnosno hrvatskih Srba.

Dogovor Tuđmana i Miloševića

O tome da je Bosanska Posavina izdana od hrvatskog državnog vrha predvođenog HDZ-om, i da je izdaja ustvari rezultat pregovora između srpskih i HDZ-ovih političara, govorili su u zadnjih dvadesetak godina brojni sudionici tih događaja.

Jedan od njih, akademik Dušan Bilandžić, kojeg je predsjednik HDZ-a imenovao da pregovara sa srpskim stručnjacima o podjeli BiH, navodi da dogovor o predaji Bosanske Posavine Srbima nije postignut na spomenutom sastanku u Grazu nego godinu dana ranije na jednom od spomenutih sastanaka predsjednika HDZ-a i srpskog lidera Slobodana Miloševića. Zašto su se unatoč dogovorima u Posavini ipak vodile borbe Bilandžić odgovara: “Tuđman i Milošević su dogovorili sukobe u ovom kraju kako javnost ne bi uvidjela da je Posavina predana bez borbe!”

Nakon što su 1993. i 1994. vođe bosanskih Srba otkazale poslušnost Slobodanu Miloševiću ovaj se odlučio na blokadu granice između Srbije i Republike Srpske na Drini. Znate li kome se u tom trenutku za pomoć obratio Radovan Karadžić? Predsjedniku HDZ-a Franji Tuđmanu. Prema riječima jednog tadašnjeg hrvatskog dužnosnika, Tuđman je naložio da se pomogne Karadžiću odnosno Republici Srpskoj isporukama nafte i novčanim transakcijama.

Protjerivanje hrvatskog stanoviništva

Ovdje ću stati u nabrajanju svih susreta, pregovora i dogovora koje su predstavnici HDZ-avodili s predstavnicima Srba iz Republike Srpske, i Srbije, i samo podsjetiti čitatelje na dvije važne činjenice.

Prvo, sve navedeno se događalo za vrijeme rata u kojem su Hrvati i Srbi bili na suprotinim stranama. I drugo, možda i najbitnije, dok su se hrvatski i bosanskohercegovački Objavio/la haler u 00:45, 0 komentar(a), print, #

16.01.2019.

CERIĆ UPUTIO OTVORENO PISMO "PRIJATELJU BOŠNJAKA" ALEKSANDRU VUČIĆU

Cerić uputio otvoreno pismo "prijatelju Bošnjaka" Aleksandru Vučiću

Cerić uputio otvoreno pismo
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni, stoji u otvorenom pismu kojeg je Mustafa Cerić uputio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Pismo prenosimo u nastavku: 
 
"Poštovani "prijatelju" Vučiću,
 
Odavno kanim da vam pišem, ali me uvjek u tome omete neka mala ili velika obaveza. I danas imam obaveza, ali me vaša zadnja izjava Bošnjacima: "Iskoristite to… Imate prijatelje u Beogradu i u Srbiji" tako dirnula da sam odgodio sve obaveze kako bi vam napisao ovo otvoreno pismo. Pismo je otvoreno, jer je i vaš poziv otvoren Bošnjacima da se obrate ili vrate Beogradu i Srbiji, jer tamo imaju prijatelje. Mislio sam da su Bošnjaci uvijek imali prijatelje u Beogradu, ali iz ovog vašim poziva može se zaključiti da nisu. Vi, zapravo, velite da Bošnjaci tek sada imaju "prijatelja" ili "prijatelje", dok ste vi to što jeste: Predsjednik Srbije. Sjećaju se Bošnjaci i kralja Jugoslavije Aleksandra, koj im je slično govorio. Neki Bošnjaci su mu povjerovali, a mnogi nisu stigli, jer im se u međuvremenu dogodio genocid u Plavu i Gusinju. Vi zasada formalno niste srpski kralj Aleksandar, pa, stoga, ni vaš poziv Bošnjacima nije kraljevski, već vučiji, koji zvuči kao milostivi (Miloševićevski). 
 
Kao Bošnjak, priznajem - to je velikodušno od vas da se na takav "prijateljski" način brinete o Bošnjacima. Mi nismo navilkli na takve milostive pozive iz Beograda. Posebno ne kad vam je u Beogradu u gostima ili na srpskim slavam Milorad Dodik, koji trenutno sjedi u Predsjedništvu bosanske države. Od Dodika u vašem ili u prisustvu vaših miljenika na TVRS-u ili na konfernciji za novinare mi slušama iz Beograda samo prijetnje, psovke i uvrede na račun Bosne, Bošnjaka i svih ljudi zdrave pameti. Zato je ovaj vaš poziv za nas Bošnjake iznenađenje, jer smo vidjeli da ste vi, Dodik i patrijarh srpski Irinej ovih dana bili zajedno k'o šipka i bubanj. A oni, Dodik i Patrijarh, nisu to što vi pričate. Posebno ovih dana dok su po Bosni orgijale četničko-fašističke pjesme i policijsko-vojne parade, koje su bile zastrašujuće za Bošnjake, kao i nekad u Srebrenici i u Banjoj Luci. Mi u tim slikama, odnosno srpsk-četničkim memima nismo vidjeli tog prijatelja(e) Bošnjaka o kojem vi pričate. To sve je nama Bošnjacima ličilo baš kao nekad u vrijeme milostivog Miloševića: "Svi Srbi u jednoj državi". 
 
Slučajno sam ovih dana čitao "Eneidu" od Vergilije, gdje piše: "Bojim se Danajaca i kad darove nose" (lat. "Timeo Danaos et dona ferentes"). Tako se Bošnjaci danas osjećaju nakon vašeg paternalskog poziva - "boje se negatora genocida i kad nude prijateljstva". Jer, Bošnjaci su se naslušali lijepih priča i lažnih poruka od nekadašnjeg jugoslovenskog kralja Aleksandra do sadašljek srpskog "kinga" Aleksandra. A jednom su Bošnjaci čak povjerovali da biste vi, sadašnji srpski "king" Aleksandar, mogli biti preteča makedonskom "kingu" Zajevu. Tome su se Bošnjaci žarko nadali, jer su opet naivno vjerovali da su srpska pamet, srpska politika i srpska vjera doživjeli istinsku katarzu nakon poraza srpskih ratnih pohoda od Slovenije, Hrvatske, pa onda srpskog genocida u Bosni i masakra na Kosovo.
 
Ali, to vam se, Vučiću, očito nije dalo. Nije vam se dalo da budete srpski, kao makedonski Zajev, koji od male Makedonije pravi veliku priču na Balkanu i u Europi tako što se ponaša civilizirano demokratski i zato što u svojoj glavi nema ni etničku predrasudu, ni političku glupost, ni moralnu pokvarenost, ni iluzornu Makedoniju, već ima realni kontakt sa sobom i sa svijetom. A vi, Vučiću, još uvijek niste načisto šta želite osim što svako malo odašiljate zbunjujuće poruke svojim susjedima i zato Srbija nema prijatelja na Balkanu. Ako to vi ne vidite, dozvolite mi da vas podsjetim da vas vaše drugo oko u glavi, Crna Gora, gleda ispod oka, da sa Hrvatskom imate zategnute odnose, da Makedonija strahuje od vaše politike, te da Kosovo je već godinama u grču, ali i vi s Kosovom. Niste u nekoj ljubavi ni sa Bugarskom, Mađarskom i Rumunijom. Vašu majku Rusiju vi više volite nego što majka Rusija voli vas, ali to ništa ne mari. Važno je da vi imate crvenu mantu, Rusiju, s kojom možete mahati pred očima svojih komšija, posebno pred Bosnom, koja vam je zasada ostala i postala jedina meta za dokazivanje srpske hajdučije i junaštva, jer ste sve ostale mete na Balkanu promašili. 
 
Gosp. Vučiću, Ima Bošnjaka koji bi vam to donekle halalili, ali vam ne mogu i neće halaliti da ih tretirate kao nedonošćad, kojima treba vaša beogradska paternalska briga, kojima treba vaš drakulski zagrljaj u Beogradu. Stvar je, Vučiću, sasvim obrnuta. Vi treba da se pitate da li imate prijatelja(e) u Sarajevu nakon što ste ovaj grad nišanili sa brda. Bošnjaci nisu nišanili Beograd da se pitaju da li nakon toga imaju u tom gradu prijatelja(e). Jer, Bošnjaci znaju da ih (ne)maju, jer, da ih, imaju Bošnjaci u Sandžaku bi imali osnovna ljudska pravu, koja im pripadaju, a ne bi im se dijelila Islamska zajednica da bi se nad njima vladalo, ne bi im se osporavalo pravo na registraciju univerziteta kako bi im se pokazalo da u Srbiji nisu ravnopravni i ne bi ih se ucjenjivalo za ostvarivanje i najmanjeg prava kako bi ih se prisililo na slijepu pokornost i podobnost. 
 
No, gosp. Vučiću, glavni razlog što vam pišem ovo otvoreno pismo je da vam kažem jasno i glasno iz Sarajeva, grada kojeg ste vi nišanili iz puške sa okolnog sarajevskog brda - da vam kažem da se više nikad Bošnjacima u Bosni ne obraćaš kao otkačenoj etničkoj grupi, već kao državotvornoj naciji, tj., bosanskoj državi. Vi, gosp. Vučiću, kažite Bošnjacima u Sandžaku da imaju "prijatelja(e)" u Beogradu i pozovite ih na razgovor radi rješavanja njihovih problema u Novom Pazaru i cijelom Sandžaku. A što se tiče nas Bošnjaka u Bosni, mi smo predstavljeni kroz bosansku državu i zato kad se nama obraćate, obraćajte se kroz institucije bosanske države, odnosno poštujte suverenitet i teritorijalni integritet bosanske država te odustanite od podrške Miloradu Dodiku, koji krši sve ustavne, političke i moralne bosanske norme. Znam da vam to ne pada napamet, bar zasad, ali sigurno će doći vrijeme kad ćete morati pokazati i dokazati da poštujete bosansku samostalnu i slobodnu državu, a time i da cijela Bosna ima, a ne samo Bošnjaci, prijatelja(e) u Beogradu i Srbiji, jer u bosanskoj državi ne žive samo Bošnjaci. U njoj žive prije svega Bosanci, kao slobodni građani bosanske države, koju čine etničke grupe Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja, Mađara, Čeha, Italijana, Slovenaca i drugih. Kad se ove činjenice u Beogradu i Srbije shvate i prihvate, onda mi slobodni građani u Bosni možemo reći da imamo prijatelje u Beogradu i u Srbiji, ali samo mi to možemo reći bez vašeg sufliranja. Mi u Bosni ćemo reći ko su nam i gdje prijatelji. Ne treba nas niko tome učiti. 
 
Ali, najgore od svega što smo saznali u vašoj izjavi je vaša briga za Hrvate u Bosni, koja se očituje u vašem žalu što se Hrvati nisu pobrinuli za svoj ekskluzivni etnički entitet u Bosni. Nas u Bosni ništa više ne iznenađuje iz Beograda, ali ova vaša briga za Hrvatima u Bosni na ovaj način je, zaista, za nas iznenađenje. To nam je, zaista, neobjašnjivo. Naprotiv, nama je žao Hrvata u Bosni što su spali na to da se vi iz Beograda brinete o njihovom statusu u Bosni. Žao nam je, ali nam je sada jasnije zašto se Čović i Dodik tako slatko ljube i grle. Ali, ta vrsta "udruženog zločinačkog poduhvata" protiv bosanske države je već osuđena. Žao nam je i vas, i Dodika, i Čovića što to još uvijek ne možete shvatiti. Ali, gosp. Vučiću, hvala vama na iskrenosti. Tako tako, jer nam otvarate oči i liječite nas od naše bosanske naivnosti. Nadam se da će vas ovo moje otvoreno pismo naći na odmoru od brige za Bosnom, Bošnjacima i Hrvatima, jer imate i previše briga oko Kosova, oko demonstracija u Srbiji, oko posjete Putina i oko položaja Rusije u svijetu. 
 
Lijepi pozdrav iz zimskog Sarajeva, grada heroja koji uživa u slobodi bez srpskih granata sa okolnih brda. 
 
Mustafa Cerić

 

(Vijesti.ba)















16.01.2019.

UDRUGE BORACA HVO-A: MATE BOBAN I SMILJKO ŠAGOLJ PREDLOŽENI ZA MEDALJU ORGANIZATORA OTPORA

Mate Boban i Smiljko Šagolj predloženi za Medalju organizatora otpora

Mate Boban i Smiljko Šagolj predloženi za Medalju organizatora otpora
Udruge boraca HVO-a za dobitnika Medalje otpora predložile i predsjednika HDZ-a Dragana Čovića. Na spisku najmanje dvojica optuženika za ratne zločine kojima se sudi na Sudu BiH

Piše: Avdo Avdić
 
Utemeljitelj Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mate Boban nalazi se na spisku osoba kojima bi Vlada Federacije BiH trebala dodijeliti priznanje „Medalja otpora“.  Bobana su predložile udruge bivših pripadnika HVO-a, a konačan spisak dobitnika ove medalje sačinila je Komisija koju je formiralo Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. 
 
„Tačno je da je Komisija dostavila spisak.  Međutim, zbog nekih imena, ja ne mogu ovaj materijal poslati na sjednicu Vlade FBiH. Tražit ćemo dodatne provjere“, potvrdio je za Žurnal federalni ministar za pitanja boraca Salko Bukvarević.
 
Prema Uredbi o utvrđivanju kriterija, načinu i postupcima za dodjelu Medalje otpora za osobe koje su organizirale pripremama za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine, ovo priznanje se dodjeljuje zaslužnim osobama koje su bile nositelji aktivnosti u organiziranju odbrane BiH. Dobitnici Medalje otpora mogli bi ostvariti skoro sva prava koja, recimo, pripadaju dobitnicima „Zlatnog ljiljana“. Konačni spisak dobitnika ovih priznanja trebala je sačiniti Komisija koju je formiralo Ministarstvo za pitanja boraca F BiH. Prethodno su svoje prijedloge Komisiji dostavila boračka udruženje bivših pripadnika Armije RBiH i HVO-a. 


 
Prema pravosnažnoj presudi Haškog tribunala, kandidat za „Medalju otpora“ Mate Boban bio je dio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa Franjom Tuđmanom i šestoricom tadašnjih čelnika Herceg Bosne koji su u Hagu osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. 
 
Osim Bobana, na spisku kandidata za „Medalju otpora“  je i novinar Smiljko Šagolj koji je, faktički, bio megafon Herceg-Bosne. Za ovo priznanje kandidiran je i Đuro Matuzović iz Orašja, kojem se trenutno sudi na Sudu BiH zbog ratnih zločina nad srpskim civilima i zarobljenicima u Posavini. I kolega mu iz optuženičke klupe Tado Oršolić, unatoč optužnici za ratne zločine, kandidat je za „Medalju otpora“. Naravno, na spisku organizatora otpora koji kandidiraju za „Medalju“ nalazi se i predsjednik HDZ-a BiH - Dragan Čović. 
 
(Žurnal.info)











15.01.2019.

GORDANA TADIĆ, ZNA SE: ČETIRI AFERE KOJE ODBIJA PROCESUIRATI DRŽAVNA TUŽITELJICA

15.01.2019.

BEZ NATO-A NEMA PRIČE: KOMŠIĆ OKUPIO PROBOSANSKU NATO KOALICIJU U BiH

BEZ NATO-A NEMA PRIČE: Komšić okupio probosansku NATO koaliciju u BiH

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić još prije dvije sedmice izrekao je svojevrstan uslov za podršku novom mandataru Vijeća ministara Zoranu Tegeltiji. Komšić je na press konferenciji upriličenoj povodom 9.godina od donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci odgovarajući na pitanja novinara istakao da je iluzorno očekivati da Predsjedništvo BiH da mandat osobi koja u startu neće ispunjavati odluke vezane za NATO savez.


BEZ NATO-A NEMA PRIČE: Komšić okupio probosansku NATO koaliciju u BiH









..................
"Od mandatara za sastavljanje Vijeća ministara BiH očekujem da poštuje odluke Predsjedništva BiH, pa tako i postojeću odluku u vezi s NATO savezom. To je razlog zašto bi se mogla uskratiti podrška budućem mandataru", kazao je tada Komšić.

Dvije sedmice poslije, očito je da SNSD-ov Zoran Tegeltija ne može dobiti podršku od strane probosanskog bloka prije nego što SNSD i Milorad Dodik ispoštuju od ranije donesene odluke vezene na proces pristupanja NATO-o savezu.

 Komšić je dodatno svoj stav utvrdio insistiranjem na usvajanju Godišnjeg nacionalnog plana. Kako je otkrio u izjavi za "Glas Srpske", njegov novi uslov da podrži imenovanje Zorana Tegeltije je usvajanje godišnjeg nacionalnog programa za NATO. Ako se to ne dogodi, Komšić tvrdi da nema ništa protiv da odlazeći saziv Savjeta ministara sa Denisom Zvizdićem na čelu ostane u foteljama i naredne četiri godine u tehničkom mandatu.

 Poptuno identičnog stava je i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.

 Veza između imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i našeg NATO puta - aktivacije prvog Godišnjeg nacionalnog plana se može posmatrati jedino na tragu poštivanja zakona, odluka, utvrđenih politika - kazao je Džaferović.

 Kako je rekao, ne radi se ni o kakvom uslovljavanju ni člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, niti njega kao člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, već o zahtjevu da se poštuju zakoni i donesena odluka kad je u pitanju Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP), ali i Strategija vanjske politike koju je Predsjedništvo BiH utvrdilo u martu prošle godine.

 -Uslovljavaju oni koji unilateralno odustaju od rješenja koja su usvojena zakonom, odlukama Predsjedništva BiH i ovom strategijom. Dakle, oni koji danas osporavaju NATO put BiH, izjavljujući da neće da poštuju zakone, Strategiju vanjske politike i raniju odluku Predsjedništva. Oni zapravo uslovljavaju i najobičnija je zamjena teza da bilo ko od nas dvojice, gospodin Komšić ili ja, bilo šta ovdje uslovljavamo - rekao je Džaferović.

 BH blok je u potpunosti dao podršku članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću, koji je imenovanje mandatara za Vijeće ministara BiH uslovio poštivanjem zakona i obaveza prema BiH, „a ne da su na tim pozicijama oni koji negiraju zakone i obaveze koje ima država Bosna i Hercegovina. To je danas danas rekao novinarima u Sarajevu i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikišć, nakon sastanka sa drugim članovima BH Bloka - predsjednicima DF-a i Naše stranke Željkom Komšićem i Predragom Kojoviće

 Predsjednik Naše stranke Predrag Kojović naglasio je također podržava člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji je rekao da neće podržati imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije, dok se ne usvoji Godišnji nacionalni programa za NATO, što je Alijansa zatražila od Bosne i Hercegovine kao novi korak zemlje prema članstvu u NATO.

 „Ovdje se ne radi o pojedinačnom imenu, u smislu ko će biti ta osoba iz SNSD-a koja će biti predsjedavajući Vijeća ministara. Ko god bude, mora da prihvati da je NATO članstvo Bosne i Hercegovine vitalna stvar za BiH, čak vitalnija od europskih integracionih procesa, i mi sigurno nećemo podići ruku za onog čovjeka koji ne prihvata već ranije donesene odluke i opredjeljenje da BiH postane dio vojne organizacije koja će garantirati granice BiH u njenom sadašnjem obliku“, rekao je Kojović.

 Uzimajući u obzir naprijed navedene stavove očito je da se oko člana Predsjedništva BiH Željka Komšića formira jasna NATO koalicija u BiH iz koje stoje sve probosanske stranke, osim Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića.

 Zanimljivo je da ovaj svojevrsni probosanski konsenzus dolazi nakon što je američki državni sekretar Mike Pompeo uputiopismo članovima Predsjedništva BiH u kojem poziva Predsjedništvo BiH na prihvatanje Godišnjeg nacionalni program za BiH, što je NATO savez omogućio nedavnom odlukom.

 - Taj potez neće predodrediti buduće članstvo u NATO-u, ali će imati pozitivan uticaj na transformaciju i modernizaciju Oružanih snaga. Ovim korakom će se, također, poboljšati sigurnost u BiH, te ojačati proces reformi koji je već dio nastojanja da BiH dobije kandidatski status u pregovorima sa Evropskom unijom. Zbog toga vas pozivam da nastavite aktivnosti koje su poduzimale prethodne bh. vlasti i iskoristite prednosti procesa usvajanja Godišnjeg nacionalnog plana”, naveo između ostalog Pompeo.

(S.B.)

15.01.2019.

HRVATSKO NARODNO VIJEĆE U BiH : PREDSTAVNICI HDZ-A NA DANU RS - SRAMOTAN ČIN

Hrvatsko narodno vijeće u BiH: Predstavnici HDZ-a na Danu RS - sramotan čin

Hrvatsko narodno vijeće u BiH: Predstavnici HDZ-a na Danu RS - sramotan čin
Hrvatsko narodno vijeće u Bosni i Hercegovini (HNV BiH) upućuje prosvjed predstavnicima Hrvata BiH, predvođenih predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Draganom Čovićem, povodom sudjelovanja na obilježavanju 9. siječnja, neustavnog "Dana Republike Srpske", čija je vojska godina izvršila genocid i zločine nad Hrvatima, Bošnjacima i ostalim u BiH, saopćeno je iz HNV-a.

- Sudjelovanje predstavnika HDZBiH na obilježavanju i posthumnoj dodjeli ordena ratnom zločincu generalu Lisici koji je osuđen u Hrvatskoj za zločine počinjene u Šibeniku, predstavlja sramotan čin te dodatno ulijeva strah i pogoršava stanje preostalim Hrvatima i 'nesrbima' u RS-u. To je  nastavak projekta razbijanja Bosne i Hercegovine - poručuju u saopćenju iz HNV-a.

Također pohvalili su intelektualce te bivše i sadašnje  zvaničnike iz BiH i RH na njihovim brzim i primjerenim reakcijama povodom tog događaja, saopćeno je iz Upravnog odbora HNV BiH.

(Vijesti.ba / FENA)















15.01.2019.

IGNORISANJE ODLUKE O NATO-U JE PRIJETNJA STABILNOSTI

Ignorisanje odluka o NATO-u je prijetnja stabilnosti

Ignorisanje odluka o NATO-u je prijetnja stabilnosti
Da bi SNSD uopšte bio validan za razgovore o novom sazivu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine trebao bi svoje političko djelovanje uskladiti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te važećim zakonima kao što je to recimo Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine. U članu 84. tog Zakona eksplicitno piše: „Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a“.

Dakle, ovdje se uopšte ne radi o bilo kakvom političkom ucjenjivanju od strane gospodina Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, već se radi o pozivu SNSD-u da poštuje Ustav države Bosne i Hercegovine i važeće zakone, istakao je profesor Begić poslanik Parlamentarne skupštini BiH (DF – GS, Željko Komšić: BiH pobjeđuje!). Političke ucjene praćene kršenjem ustavnih i zakonskih normi, nažalost, postale su konstanta u političkom djelovanju SNSD-a i SNSD-ovih anti-nato partnera – HDZ-a i gospodina Dragana Čovića.

„Kako bi bilo ko, ko je posvećen principu vladavine prava, mogao dati podršku mandataru za Vijeće ministara, koji dolazi iz političke opcije koja je navikla djelovati mimo i protiv Ustava BiH, odnosno ne poštujući ustavne i zakonske norme i ustavne nadležnosti državnih organa? To je važno pitanje na kojem ćemo, kao legalistička stranka, insistirati do kraja. Bilo bi dobro da se gospođa Željka Cvijanović, kao visoki entiteski funkcioner, konačno upozna sa odredbama Ustava i zakona države unutar koje vrši najviše funkcije već duži niz godina, posebno sa odredbama člana III/5 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa nadležnostima državnog nivoa vlasti“, kazao je profesor Begić.

Isto tako, dodaje profesor Begić, kada gospođa Željka Cvijanović govori o rezoluciji bh. entiteta Republika Srpska o vojnoj neutralnosti, onda bi njoj, a i svim njenim sudružnicima trebalo biti jasno da se radi o neustavnom aktu po njegovoj sadržini te koji je, jasno je i pravnim početnicima, svojom formom zapravo pravno neobavezujući, pa se kao takav ne može smatrati aktom kojim bi se derogirale ili zaobilazile navedene odredbe Ustava BiH, te člana 84. Zakona o odbrani BiH. Insistiranje na suprotnom pristupu, pored toga što predstavlja nastavak jeftine turbo-nacionalističke politike, istovremeno je pravno neprihvatljiv – time i politički neodgovoran akt  prema svim građanima BiH, te je prijetnja stabilnosti i miru u BiH i regionu.

„Kada bi se neobavezujući akti mogli osporavati pred Ustavnim sudom BiH, to bismo rado učinili, čime bismo otvorili novo poglavlje rada Ustavnog suda BiH, gdje postoji nasušna potreba da se neustavni akti iz bh. entiteta Republika Srpska i tamošnjeg entitetskog Ustavnog suda, stave što prije van snage. Istovjetno, jako interesantno pitanje odnosiće se i na  razmatranje Godišnjeg nacionalnog programa iz NATO-ovog programa MAP, gdje smo jako zainteresirani da vidimo kako će glasati aktualni ministri na današnjoj sjednici Vijeća ministara – da li u skladu sa državnim Ustavom i važećim Zakonom o odbrani BiH, ili u skladu sa neobavezujućim aktom iz jednog od bh. entiteta. Da podsjetimo gospođu Željku Cvijanović da je neustavan i nezakonit rad ministara u Vijeću ministara kažnjivo djelo za koje se može i treba odgovarati pred nadležnim pravosudnim organima, na čemu ćemo svakako insistirati.“, zaključio je Zlatan Begić, zastupnik DF-a u Parlamentu BiH.

(Vijesti.ba)













15.01.2019.

HDZ SE NE MIJEŠA U ETNIČKO ČIŠĆENJE HRVATA U BiH

HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH

HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH
Za razliku od veleposlanika Hrvatske Ivana del Vechia, Čovića su kritike zaobišle. O njegovu prisustvu na slavlju nastanka Republike Srpske HDZ, stranka majka, naprosto šuti. Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić doista nije zadužena za Čovića, jest za veleposlanika. No, ako već nije zadužena ne mora ni govoriti da je Čovićev odlazak u Banju Luku »autonomna odluka predsjednika najveće hrvatske stranke u BiH i mi iz Hrvatske ni na koji način nemamo na to utjecaj, niti imamo namjeru o tome odlučivati«

HDZ ima veoma čudan odnos sa sestrinskim strankama i strankama kćerima. Nije HDZ specifičan po tome što se tom odnosu prilagođava od prilike od prilike, ali raspon prilagodbi je ono što kod HDZ-a čudi.

HDZ je član Europske pučke stranke i u toj su europskoj političkoj obitelji (kako to u HDZ-u vole reći sugerirajući obiteljsku toplinu među članicama) i neke stranke s kojima HDZ nikako ne bi trebao imati posla, moguće i iz higijenskih razloga.

Članica EPP-a je mađarski Fidesz premijera Orbana koja se uglavnom zalaže za sve ono za što se svjetonazorski ne zalaže Plenkovićev HDZ i čiji predsjednik, mađarski premijer, po svemu sudeći opstruira istragu koja bi mogla i trebala raščistiti odnose Hrvatske i Mađarske o Ini. Dapače, Orban štiti one u MOL-u koji su djelovanjem nanijeli izravnu ekonomsku i stratešku štetu Hrvatskoj.

HDZ je u obitelji europskih pučkaša u istome društvu s Vučićevom Srpskom naprednom strankom. Jest, HDZ nije mogao spriječiti ulazak SNS-a u EPP, ali se tome u jesen 2016. nije ni usprotivio.

Među europskim pučkašima je i HDZ BiH, a to već povijesno gledano nije sestrinska, nego stranka kći HDZ-a. Čelnik te stranke Dragan Čović u tjednu za nama uveličao je obljetnicu nastajanja tvorevine nastale na genocidu, Republike Srpske, iz koje su Hrvati masovno protjerani za vrijeme rata u BiH i kojima, nakon rata, nije omogućen povratak. Za razliku od veleposlanika Hrvatske Ivana del Vechia, Čovića su kritike zaobišle.

O njegovu prisustvu na slavlju nastanka Republike Srpske HDZ, stranka majka, naprosto šuti. Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić doista nije zadužena za Čovića, jest za veleposlanika. No, ako već nije zadužena ne mora ni govoriti da je Čovićev odlazak u Banju Luku »autonomna odluka predsjednika najveće hrvatske stranke u BiH i mi iz Hrvatske ni na koji način nemamo na to utjecaj, niti imamo namjeru o tome odlučivati«.

S premijerom Plenkovićem stvari stoje ipak nešto drugačije jer je on i predsjednik HDZ-a. On je izrijekom htio imati utjecaj u BiH i to je potvrdio svojim odlaskom u BiH i na predizborne skupove HDZ BiH i Dragana Čovića. Čoviću je na predizbornom skupu u Mostaru uputio poruku političke potpore, prijateljstva i suradnje.

Pa, ako je mogao ići u BiH da mu pruži takvu potporu, onda može nešto kazati, možda i poručiti, i kada se predsjednik HDZ-a BiH ukazuje na skupovima kakav je bio u Banjoj Luci, na kojem je bio s dragim političkim saveznikom Miloradom Dodikom.

Međutim, neće se Plenković u to upuštati jer on, kako reče, tu temu ostavlja gospodinu Čoviću i HDZ-u BiH da je komentiraju. Samo, ako takvu temu prepušta gospodinu Čoviću i HDZ-u BiH da je komentiraju, ako prepušta njima da komentiraju temu odlaska čelnika najsnažnije hrvatske stranke u BiH na proslavu obljetnice nastanka tvorevina koja je etnički počistila Hrvate sa svog teritorija, zašto komentira političko djelovanje Željka Komšića?

Jer, ako mu ne smeta prisustvo čelnika stranke kćeri na proslavi dana osnivanja tvorbe koja je etnički počistila Hrvate, zašto mu smeta čovjek koji je izabran glasovima onih koji nisu Hrvati i koji su Hrvatima nanijeli manje zla nego oni koji slave Dodika?

(Vijesti.ba / Novilist.hr)


















15.01.2019.

ISTINA O REPUBLICI SRPSKOJ - SPORNE IDENTIFIKACIJE I ASPIRACIJE

15.01.2019.

SAMO DA NE PUKNE PRIJE ZORE

Samo da ne pukne prije zore



Image result for dino mustafic .Samo da ne pukne prije zore
.............

A sve je počelo i ozvaničeno 9. januara 1992. Dvadeset sedam godina poslije nastavlja se tamo gdje je belaj počeo, ukoliko se ne zaustavi opetće da pukne, a tada zore neće biti!

Milorad Dodik nije jedini političar na Balkanu koji voli da pjeva, najčešći su ti muzički performansi pod šatorom ili na stranačkim konvencijama. Posebno se pamti njegov nastup u Donjoj Podgraci kada je u Spomen domu u čast 20 godina od osnivanja mjesnog odbora SNSD-a zapjevao prisutnima pjesmu “Pukni zoro“. Pjesmi je prethodio inspirativan i državnički govor o asfaltnoj dionici, izgradnji vodovoda i revitalizaciji pogona Drvne industrije. Svaki njegov potez je od životnog značaja, pa su se ti nesvakidašnji rezultati u 21 vijeku proslavili grlovito i horski sa mještanima Donjih, ali i Gornjih Podgraca. Tom prilikom je Dodik kao poznati etnomuzikolog i tvoritelj nacionalnih mitova izjavio kako je ova pjesma nastala još u vrijeme I svjetskog rata na Kajmakčalanu. Još se ne zna pouzdano da li je baš te noći došao i na ideju da se prilikom obilježavanja neustavnog Dana RS-a svojoj “domovini” uvijek pjeva baš ova pjesma. Kao u svakoj besprijekornoj autokratiji note “državničkog” slavlja uvijek odabire Vođa! Međutim, ono što se pouzdano zna jeste da je autor pjesme Robert Pešut, poznatiji kao Manjifiko, izjavio kako mu smeta što se pjesma, politizira i usko vezuje za vojsku.

“Pa, smeta mi što politika ulazi u to, ako su je ljudi zavoljeli ja ne bih nikome zabranjivao to da se izvodi pjesma. To je nekako, kako bih rekao, ko sam pa ja kao autor da zabranjujem da se nešto svira ili ne svira. Naprotiv, zadatak muzike je da se ona širi i da puni srca. Sad, što se iskorištavaju pjesme nekad u političke svrhe, e tu se autor najmanje pita. Više-manje je to tako. Naprimjer, čovjek koji je radio Lili Marlen, pa šta on može ako su je prihvatili Nijemci. Prihvatili su je i svi ostali, ali je na kraju ispalo kao da je to himna nacističke Njemačke, što naravno nije istina. Ne bih, da kažem, uspoređivao Republiku Srpsku ni nacističku Njemačku niti bilo šta tako. Zaista sam toliko daleko od toga i toliko me niko nije ni pitao za to, tako da je jednostavno bez veze svaki moj komentar tu. Ja bih želio da je mir u Bosni i da je mir na Balkanu“.

Slovenački autor nije mogao ni sanjati kako će njegov kafanski hit namjenski pisan za film postati ritual proslave postrojene policijske garde koja pjeva sa nacionalnim ponosom “staru srpsku pjesmu”, onako iz grla i derta, kako samo to mogu i umiju neuki nacionalisti tražeći snagu i slavu u događajima od prije sto godina. Svjesna i hladnokrvna laž o RS-u koju kreira godinama politički establišmentjeste bijeg, svjesno poricanje bliske prošlosti 90′-ih kao tereta i nastoje to zamijeniti nečim drugim. Zamjena u ovom slučaju preko “slavljeničke pjesme” počinje scenarijem o junaštvu iz Prvog svjetskog rata vidljiv kroz kostimirani vojni defile u Banja Luci, sa istorijskim srpskim uniformama dalekog rata koje se nisu oblačile u tim krajevima. Dapače, nosila se tada druga uniforma i to ona “neprijateljska”. Paradni prijelaz samoobmane ima svoju svrhu, ko laže dobronamjerno, laže bolje, bolje igra svoju ulogu statiste ili protagoniste, lakše će mu povjerovati i sudija, i historičar i supruga i djeca. Zapravo, vojno-muzički igrokaz 9 januara jeste nešto mnogo zlokobnije i opasnije od provincijalne latinoameričke diktatorske priredbe. Iz baršunastog totalitarizma ispiranja mozga prešlo se u stvarni koji je završio i preoblikovao svoje javno mnijenje, a mržnju prema BiH kao historijskoj nužnosti isfabrikovao u trajnog neprijatelja srpskog naroda. Otrovne laži i propaganda Javnog servisa RTRS-a imaju Goebbelsov stil, koji treba da pokrije brzinu i intezitet kojim RS ide ka ponovljenom varvarstvu i fašizmu iz 90′-ih. Nisu se zamorili od istrošenih klišeja i recikliranih slogana kojim se diže moral ološu i razbojnicima pred neke nove i važne okršaje, čime se spirala zla i nasilja nastavlja. Tragedija RS-a je što su njeni stanovnici taoci i žrtve plaćenih inostranih stručnjaka za spinove, sposobnih oblikovati virtualnu i televizijsku hiperstvarnost kojima onu pravu ekonomsku, socijalnu i ljudsku bijedu prikrivaju od masa. Tako se opravdava orvelijanska “dvije minute mržnje i čizma koja gazi ljudsko lice” radi postizanja neograničene moći. A ta moć je neophodna jer Srbija podrazumijeva da priča o Bosni nije gotova. Srpski nacionalizam nije digao ruke od Bosne, on RS smatra prelaznom fazom, svojevrsnom kompezacijom za izgubljeno Kosovo. Tako Bosnu čuva ne samo politička i historijska žilavost, nego i neka vrsta kaprica Zapada koji ne dozvoljava srpskim nacionalistima da urade ono što su 90-ih zamislili: da odvale dio Bosne, i da ga pripoje Srbiji. Daytonski temelji Bosne su prihvaćanje zločina kao političkog alata, a njegov rezultat jeste entitet koji je nastao na masovnim zločinima i progonima. Umjesto suočavanja sa istinom i traganjem za

katarzom, bosanskim Srbima se desetljećima servira emotivna zamka kako je taj dio BiH iako na stravičnoj civilizacijskoj stranputici ipak “otadžbina”, pa kakva god bila i šta god činila, zaslužuje neku vrstu odbrane i pomoći. Jedina je pomoć nestanak Zla koje je izrodila takva politika i koja je nastavljena ratom u miru. Zato poređenje između nacističke Njemačke i sadašnjeg režima u RS-u kojeg je kao svojevrsni lapsus mentis(greške u razmišljanju) napravio Magnifico neumoljivo podsjeća na uvjerenja koja je imao i Tomas Man kada se obraćao u radijskim govorima na BBC-u svojim sunarodnjacima 1945. iz egzila. Vjerovao je da će “nacistički ološ i otpad biti neminovno poražen – jer nemože biti drugačije, jer ništa osim toga ne bi bilo održivo, ako hoćemo da ostanemo ljudska stvorenja”. Ima u današnjoj Banja Luci kroz pero Dragana Bursaća ili Srđana Šušnjice manovske čestitosti, konsekventnosti i neumoljive hrabrosti. Nisu oni na sreću jedini, ima tu i plemićke uzvišenosti Srđana Puhala ili racionalne argumentacije prof. Miodraga Živanovića. Sve to ima i u principijelnom pisanju portala Buka pod uredništvom Aleksandra Trifunovića, jer su to ljudi čiji je izričaj jasani koji stalno podsjeća na građansku saodgovornost i za buduću propast i sadašnju sramotu RS-a.

Malo je država u svijetu čiji se raspad sanja i priziva, u različitim historijskimepohama, kao što je to slučaj sa BiH. Zločinačka operetska proslava 9 januara jeste klimaks nasilničkih i rušilačkih politika koje žele dezintegrirati zemlju. Prisustvo delegacije HDZ-a uz završenu diplomatsku epizodu smjene hrvatskog veleposlanika otklanjaju bilo kakve sumnje da se neće nastaviti negativne antibosanskohercegovačke politike, ali one ne mogu proizvesti raspad BiH. Mogu proizvesti rat. To su vrlo neodgovorne politike prema narodima koje navodno zastupaju. Sve dok se ne napuste kvaziimperijalne ambicije  Beograda i Zagreba, neće biti mira na Balkanu. Sigurno je da će pitanje NATOputa i EU integracija lomiti i unutrašnje odnose u BiH. Naravno da velike sileznaju kako je strateški centar regiona: Bosna i Hercegovina. S toga ne čudi podrška i prisustvo ruskog ambasadora u BiH koji drži pod specijalnom pažnjom svog glavnog poštara Kremlja, secesionističkog Predsjednika Dodika. Drugi, još alarmantniji faktor je novi kvalitet odnosa interesa između Moskve iDragana Čovića, na svu sreću samo šefa, ali ne i člana Predsjedništva BiH, segregacijsko kriminogenog HDZ BiH. Njegovo prisustvo nije bilo: Stop mržnji- kako je to licemjerno pokušao spinovati, već podrška i savezništvo političkim procesima kojeg su vodili Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Nikola Koljević, Radoslav Brđanin, Velibor Ostojić i brojni drugi, a svisu završili na optuženičkoj klupi u Hagu te su optuženi za teške ratne zločine. Kao rezultat svih navedenih protuustavnih poteza uslijedio je rat, koji je trajao do gotovo samog kraja 1995. Rezultirao je brojnim žrtvama, etničkim čišćenjem, ali i genocidom u Srebrenici, što je potvrđeno presudamau Hagu. A sve je počelo i ozvaničeno 9. januara 1992. Dvadeset sedam godina poslije nastavlja se tamo gdje je belaj počeo, ukoliko se ne zaustavi opetće da pukne, a tada zore neće biti!

14.01.2019.

DECENIJA REZOLUCIJE EP O SREBRENICI: NE DOZVOLITI DA SE GENOCID IKADA ZABORAVI

Decenija Rezolucije EP o Srebrenici: Ne dozvoliti da se genocid ikada zaboravi

Decenija Rezolucije EP o Srebrenici: Ne dozvoliti da se genocid ikada zaboravi
Rezolucija o Srebrenici koju je 15. januara 2009. usvojio Evropski parlament (EP) danas predstavlja kamen temeljac, odnosno liniju odbrane BiH od psihološkog nasilja koje je gore od fizičkog nasilja, rečeno je tokom tribine ”Deset godina Rezolucije Evropskog parlamenta o genocidu u Srebrenici“, održanoj u Sarajevu, javlja Anadolu Agency (AA).

Učesnici tribine održane u Gazi Husrev-begovoj biblioteci bili su Mustafa Cerić (reisu-l-ulema iz u BiH od 1993. do 2012.), Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa” i Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (BiH).

Cilj tribine, čiji je organizator Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, bio je obilježiti 10 godina otkako je Evropski parlament donio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Ferid Dautović, predsjednik Instituta kazao je kako je prošlo deset godina od donošenja rezolucije o Srebrenici s kojom je Evropski parlament pozvao članice EU i Zapadnog Balkana da 11. juli obilježe kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici ocijenivši rezoluciju projektom pomirenja.

“U Rezoluciji, koju su podržale sve političke skupine u EP je naglašeno da se potrebno sjetiti i odgovarajuće pokloniti svim žrtvama zločina koji su počinjeni za vrijeme nedavnih ratova na Balkanu. Nažalost, svi parlamenti država nasljednica bivše Jugoslavije nisu se odazvali u obimu i kapacitetu kako se očekivalo, a BiH tu rezoluciju nije usvojila jer u sebi baštini ono što je stvoreno 9. januara 1992., entitet RS”, rekao je Dautović.

Dodao je kako Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka do sada organizirao nekoliko projekata kojima je ukazano da se genocid desio u Srebrenici.

Dautović se osvrnuo na preporuke kako očuvati sjećanje na genocid među kojima je zahtijevati da se o genocidu obavezno uči u školama, uspostavi standardni protokol da zvaničnici na početku posjeta BiH, posjete i Memorijalni centar u Potočarima, te zahtijevati od nastavnika da završe tečaj o srebreničkom genocidu i nauče kako predavati nastavu o genocidu na historijski i pedagoški ispravan način.

Zahvalio je učesnicima tribine koji su pristali da govore o Rezoluciji i podsjete ljude na posljedice genocida koje se ne smiju zaboraviti, iako su bolne i teške.

Mašović je izjavio kako je riječ o izuzetno važnoj Rezoluciji iako u svom nazivu nema riječ genocid.

”Prije svega važno je da je prihvaćena inicijativa da se ona stavi na dnevni red Evropskog parlamenta, i danas obilježavamo dan uoči usvajanja te rezolucije, 15. januara 2009. godine. Važno je da je usvojena, još je važnije da je usvojena odlukama svih političkih blokova unutar EP-a”, rekao je Mašović.

Osvrnuo se na sadržaj Rezolucije i naveo kako ne samo da zaključci koji su navedeni nisu u cjelosti implementirani nego da su pojedinci otišli korak dalje u tvrdnjama da se genocid nije desio i da je Rezolucija izlišna.

”Generalno u tim zaključcima se banalizira, usuđujem se reći i minimizira sam genocid u Srebrenici”, rekao je Mašović koji je podsjetio kako se u prvoj tački zaključaka govori osudi svih zločina na području cijele Jugoslavije.

Smatra kako to nije trebalo stajati u Rezoluciji, jer je posvećena Srebrenici te da je solidarisanje sa svim žrtvama trebalo izraziti u odvojenoj rezoluciji.

”Pitanje ubrzavanja procesa privođenja pravdi ratnih zločinaca, ne da se nije desilo nego se dešavaju upravo suprotne stvari”, rekao je Mašović koji je dodao kako osuđeni ratni zločinci danas se puštaju ranije na slobodu i ne izdržavaju ni minimalne izrečene kazne.

Ne smatra kako je Rezolucija poučila rezultate i da je u toku usaglašavanja pretrpjela promjene.

Efendija Cerić se osvrnuo na historijske prilike koje su dovele do donošenja Rezolucije istakavši kako ona predstavlja jedan od najvećih uspjeha da se zaustavi nastavak psihičkog nasilja koje se ogleda u negaciji genocida, odnosno u ubijanju istine i pravde za žrtve genocida.

Smatra kako Rezolucija nakon deset godina nije samo nešto napisano na papiru već predstavlja kamen temeljac, liniju odbrane BiH od psihološkog nasilja koje je gore od fizičkog nasilja.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa” izjavila je kako je Rezolucija vrlo važna za žrtve genocida i da je potvrđeno da se genocid zaista desio.

Izrazila je žaljenje što BiH ne može donijeti rezoluciju, kakvu su donijeli parlamenti u susjednim zemljama.
Pozvala je one koji su počinili zločine da to priznaju jer će im tako biti lakše, i njima i žrtvama. Podsjetila je da je pokrenuta kampanja odnosno projekt kojim neće dopustiti da se negira genocid.

”Dok god postoji i jedna majka u Srebrenici ili Žepi, neće dozvoliti da se zaboravi ono što smo mi preživjele 1995. godine“, rekla je Subašić koja je najavila poziv mnogim ljudima, kako mladim tako i zvaničnicma da posjete Potočare.

Genocid u Srebrenici najveći je masovni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Holokausta u Drugom svjetskom ratu.

U genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine, koji je izvršila tadašnja Vojska Republie Srpske (VRS) potpomognuta vojno-logistički jedinicama sa prostora Srbije ubijeno je najmanje 8.372 ljudi, uglavnom muškaraca i dječaka. Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je u martu 2016. godine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Bivši general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u novembru 2017. prvostepeno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

U Rezoluciji o Srebrenici, izglasanoj 15. januara 2009., Evropski parlament (EP) je pozvao države članice Evropske unije (EU) i države Zapadnog Balkana, da obilježe 11. juli kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici. U Rezoluciji se navodi da je potrebno sjetiti se i odgovarajuće pokloniti svim žrtvama zločina, koji su bili počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu.

(Vijesti.ba / AA)















14.01.2019.

ČOVIĆEVA DVA DANA U BANJALUCI I BEOGRADU: ORDEN LISICI I KRIVIČNA PRIJAVA KRSTIČEVIĆU

Čovićeva dva dana u Banja Luci i Beogradu: Orden Lisici i krivična prijava Krstičeviću

Čovićeva dva dana u Banja Luci i Beogradu: Orden Lisici i krivična prijava Krstičeviću
Čović u dva dana uspio biti na dva mjesta gdje je ponižena Hrvatska - u Banja Luci na dan odlikovanja zločinca Slavka Lisice i u Beogradu u vrijeme podnošenja krivične prijave protiv hrvatskog ministra odbrane Krstičevića.

- Kada je predsjednik HSS-a Mario Karamatić polovinom decembra prošle godine ustvrdio da će Sarajevo zaboljeti glava od Deklaracije usvojene u Saboru RH, a da će posljedice tek osjetiti u vremenu koje dolazi, nije se dalo ni naslutiti da će doći vrijeme (nepunih mjesec dana kasnije) potpunog konsenzusa u Zagrebu u osudama Dragana Čovića. O glavoboljama koje ovih dana zbog toga ima Čović i nuspojavama koje osjeća ili će tek osjetiti, Karamatić nije govorio niti dao dijagnozu.

A počele su 9. januara odlaskom na proslavu neustavnog Dana Republike Srpske u Banja Luku tokom koje je odlikovan ratni zločinac Slavko Lisica, preko čega javnost u Hrvatskoj jednostavno nije mogla preći.

I dok su se ostali članovi HDZ-a Hrvatske distancirali od Čovića, otvorenu kritiku uputio mu je HDZ-ov ministar odbrane Damir Krstičević koji je Čovićev potez nazvao sramnim. Taj javni šamar Čovića je 10. januara zatekao u Beogradu, gdje je otputovao odmah nakon što je uveličao rođendan Republike Srpske. Čović nije javno odgovorio, ali je iz Beograda ministru Krstičeviću stigla krivična prijava Tužilaštvu za ratne zločine Srbije i optužba da je odgovoran za ubistvo 81 srpskog civila kod Jajca septembra 1995. godine.

Tako je Čović u dva dana uspio biti na dva mjesta gdje je ponižena Republika Hrvatska. U Banja Luci na dan kada je dodijeljen orden Slavku Lisici odgovornom za zločine u Šibeniku, te u Beogradu kada je u Srbiji podnesena krivična prijava protiv ministra Krstičevića.  

Zbog svega navedenog i ne čudi da se u javnosti u Hrvatskoj, kako iz intelektualnih i političkih krugova, tako i iz braniteljske populacije Čoviću spočitava da njegovom politikom, s istim ciljem, upravljaju Banja Luka, Beograd i Moskva.  Zagrebački Jutarnji list tako piše “da podržavati Čovićev pakt s Dodikom znači podržavati Veliku Srbiju“, što je slična tvrdnja onoj profesora Ive Banca da je Čović “čuvar zapadnih granica velike Srbije“ te da su njegovi pravi sponzori Dodik, Vučić i 'matjuška' Rusija. Primjetio je to i hrvatski novinar Drago Pilsel kroz mutne poslove sa mostarskim Aluminijem kojeg bi u konačnici, master plana za osvajanje Federacije, trebao “spašavati“ ruski kapital.

(Vijesti.ba)
















14.01.2019.

ČOVIĆEV JE POLTRON I BEOGRAD I MOSKVA, NEKA SE IZJASNI O KRITIKAMA IZ ZAGREBA

Čović je poltron i Beograda i Moskve, neka se izjasni o kritikama iz Zagreba

Čović je poltron i Beograda i Moskve, neka se izjasni o kritikama iz Zagreba
Tvrdnjama da je političko Sarajevo izmanipulisalo javnost njegovim prisustvom obilježavanju neustavnog dana RS-a u Banjoj Luci, lider HDZ-a BiH Dragan Čović pokušava se izvući iz procjepa u koji je upao zbog svojih besmislenih i nelogičnih poteza.

Rekao je ovo u razgovoru za Vijesti.ba politički analitičar Esad Bajtal, komentarišući Čovićeve stavove koje je danas iznio na konferenciji za novinare u Mostaru uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a BiH.

Čović je izjavio da je više puta do sada išao na svečanu akademiju u Banju Luku povodom dana RS-a, ali da mu nije jasno zašto je baš ovoga puta tome posvećena tolika medijska pažnja.

- To treba pitati one koji su pokrenuli čitavu tu aktivnost, ali to dovoljno govori i o aktuelnom političkom trenutku i odnosima između tri naroda u BiH. Mene žalosti šta sam sve čuo u komentarima i analizi tog mog prisustva i moje pitanje bilo bi - da nisam bio nazočan, da li bi mediji uopće i upratili da se desilo nešto u Banjoj Luci ovih dana - naveo je Čović, dodavši da je "ambijent iz političkog Sarajeva ovaj put evidentno vrlo jasno i uspješno medijski izmanipulirao javnost".

Naš sagovornik potcrtava kako se ovdje radi o dojučerašnjem članu Predsjedništva BiH koji u Banju Luku odlazi na noge onome koji sve radi protiv države BiH.

- Čović već godinama priča kako je ovo njegova zemlja za koju je spreman da se bori. A sve te godine njegove sofisterije - jedno priča, a drugo radi - pravi čvrsti savez sa Dodikom koji je otvoren i jasan u svom nepriznavanju BiH, njenoj opstrukciji i napadima na sve njene institucije - dodaje Bajtal.

Naglašava kako ne postoji onaj s kim Dodik nije došao u sukob - vjere, nacije, države, religije...

- Nema s kim Dodik nije u sukobu, ali Čović s njim sve vrijeme drži čvrsti savez. Pri tome jedan ovu zemlju poriče, a drugi tobože tvrdi da je njegova - poručio je Bajtal.

Smatra da je lider HDZ-a BiH u posljednje dvije godine izašao iz svoje sofisterijske faze i otvoreno i javno stao na onu istu stranu s kojom je sve ovo vrijeme očito gradio planove razgradnje BiH.

- Da li je on uopšte pročitao šta mu sve Zagreb spočitava, pa čak i članovi njegovog, tj. tamošnjeg HDZ-a? Šta mu sve spočitavaju intelektualci, univerzitetski profesori, pripadnici različitih stranaka - pita se Bajtal, podsjetivši da je hrvatski historičar i dugogodišnji profesor na prestižnom Univerzitetu Yale Ivo Banac ocijenio da će Čović pasti u nemilost Zagreba zbog nepromišljenog poteza.

Pozvao je Čovića da se izjasni o kritičkim glasovima koji dolaze iz Zagreba.

- Šta ćemo s Plenkovićevom šutnjom o njegovom odlasku u Banju Luku, koja je čak i simptomatičnija od otvorenih, jasnih i glasnih kritika iz Zagreba. I to ne od nevažnih ljudi. Kako će to Čović opravdati? Neće biti da je Zagreb uvijek upravu, pa i onda kad njega kritikuje, a da Sarajevo ništa ne valja, pa i onda kad je upravu. Dakle, i kad me kritikuje, Zagreb je upravu - što je poltronska pozicija, a Sarajevo ne valja i kad me uopšte ne dira - pojašnjava Bajtal.

Na kraju razgovora naš sagovornik ističe kako Čović poltronizira i Beogradu, i Zagrebu i Moskvi.

- Zašto to čini? Je li to u interesu hrvatskog naroda? Za koga? Pa valjda za neki vlastiti interes, ali on najbolje može dati odgovor na to pitanje - zaključuje Bajtal.


D.K.

(Vijesti.ba)

















14.01.2019.

JUTARNJI LIST: PODRŽAVATI ČOVIĆEV PAKT S DODIKOM ZNAČI PODRŽAVATI VELIKU SRBIJU

Jutarnji list: Podržavati Čovićev pakt s Dodikom znači podržavati Veliku Srbiju

Jutarnji list: Podržavati Čovićev pakt s Dodikom znači podržavati Veliku Srbiju
Dodik ne treba Čovića zbog ljubavi prema Hrvatima, nego kako bi BiH uz pomoć HDZ-a učinio trajno nefunkcionalnom.

“Tu temu ostavljam gospodinu Čoviću i HDZ-u BiH da je komentiraju”, kratko će Andrej Plenković u razgovoru s novinarima u Splitu odbiti ocijeniti nedavni odlazak Dragana Čovića, lidera sestrinskog HDZ-a, na banjolučki velikosrpski kirvaj u režiji Milorada Dodika. Valjda je i premijeru neugodno, kada mu već nije bilo neugodno doći prošlog lipnja na zagrebačko sveučilište na dodjelu počasnog doktorata šefu HDZ-a BiH, a idućih mjeseci u svakoj mogućoj prilici pozivati Hrvate da daju glas dr. Čoviću.

Razumije se da je Plenković odbio kritizirati Čovićevu podršku Republici Srpskoj jer hrvatska državna politika snažno podržava suradnju s Miloradom Dodikom.

Problem je u tome što podržavati Čovićev pakt s Dodikom u suštini znači podržavati projekt Velike Srbije. Jer, Dodik ne treba Čovića zbog ljubavi prema Hrvatima (upravo suprotno, on ih prezire), nego kako bi uz pomoć HDZ-a BiH Bosnu i Hercegovinu učinio trajno nefunkcionalnom, a ako se jednom stvari poklope, 49 posto te države pripojio Srbiji. Čovićevu HDZ-u odgovara takav rasplet jer mnogi u Zapadnoj Hercegovini sanjaju isti scenarij s Hrvatskom, i to je, a ne nekakva ugroženost, temelj srpsko-hrvatske neprincipijelne koalicije.

Koja sve donedavno nije imala podršku Zagreba jer su Ivica Račan, Ivo Sanader, Zoran Milanović, Stipe Mesić i Ivo Josipović - iz različitih razloga, ali puno desetljeće i pol - držali distancu prema politici HDZ-a BiH. Sve se promijenilo kada je Kolinda Grabar-Kitarović, odmah nakon stupanja na predsjednički položaj, najavila da će tražiti nadogradnju Daytonskog mirovnog ugovora, kao i da britansko-njemačka inicijativa ima svojih prednosti, ali i jedan veliki nedostatak - da se ne pruža jednakopravnost hrvatskom narodu u BiH. Bila je to ruka spasa prezrenom čelniku HDZ-a u susjedstvu.

Dragan Čović je, uz otvorenu podršku svoga glavnog saveznika Milorada Dodika, sve donedavno iznosio zahtjeve za formiranje trećeg “hrvatskog” entiteta, iako se tome protive SAD i EU. Kada je propao plan za uspostavu hrvatskog entiteta, u Mostaru se pompozno obilježavala 25. godišnjica utemeljenja tzv. Herceg-Bosne (HR HB), i to pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, a na službenom dijelu sudjelovao je i Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Dakle, hrvatski dužnosnik je sudjelovao u proslavi nečega što je Haag u presudi “haaškoj šestorci” inkriminirao odlukom da je Herceg-Bosna rezultat pokretanja udruženog zločinačkog pothvata koji je imao za cilj stvaranje hrvatskog entiteta u BiH te njegovo ujedinjenje sa susjednom Hrvatskom.

Još 2009. Čović je stao uz Dodika kada je iznio plan da ustavne promjene treba dogovarati bez stranaca, Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice što prije treba zatvoriti, strani suci i tužitelji trebaju otići, kao što je podržao i nelegalni referendum u Republici Srpskoj. Ukratko, sve što radi usmjereno je prema razbijanju Bosne i Hercegovine i potpuno normalno da izaziva sukobe s bošnjačkom politikom. Koja je također dvolična, a često i kratkovidna pa pokušava majorizirati Hrvate u Bosni i Hercegovini te tako ide na mlin Čoviću.

Korijen je svih problema u tome što se tamošnje hrvatsko vodstvo ne želi odreći politike nekadašnje Herceg-Bosne, a u tome ih podržavaju Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković. Umjesto da se angažiraju u stvaranju dogovora sa Sarajevom i dugoročnog saveza Hrvatske i BiH, oni igraju na kartu HDZ-a BiH, na čemu im najviše zahvaljuju u Banja Luci i Beogradu.

(Vijesti.ba / Jutarnji.hr)












14.01.2019.

ANDREJ PLENKOVIĆ BI OGRAĐIVANJEM OD DRAGANA ČOVIĆA UČINIO VELIKU USLUGU BH. HRVATIMA

Plenković bi ograđivanjem od Čovića učinio veliku uslugu bh. Hrvatima

Plenković bi ograđivanjem od Čovića učinio veliku uslugu bh. Hrvatima
Njemački stručnjak za politiku EU prema Balkanu Bodo Weber smatra da je prisustvo predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića obilježavanju neustavnog Dana RS, 9. januara, u Banjaluci zapravo dio dugogodišnjeg saveza sa Miloradom Dodikom, liderom SNSD-a i aktuelnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH.

''Činjenica postojanja tog saveza, kao i učešća na slavljenju Dana RS uz potpuno ignorisanje sudbine Hrvata u tom entitetu kako u ratnim, tako i u postratnim vremenima na jednoj, te učešća na jednoj neustavnoj proslavi na drugog strani, još su jedan dokaz da politika koju vodi Čović, te HDZ BiH pod njegovim vođstvom, niti ima veze za interesima bosanskih Hrvata, a kamoli sa nekom borbom za ravnopravnost Hrvata u BiH u nekom smislu koji podrazumijeva vladavinu prava, nego je vođen konceptom vladavine 'konstitutivnih stranaka', te baziran na disfunkcionalnoj državi BiH, koja upravo jedina omogućuje takvu vladavinu'', kaže Weber za Vijesti.ba.

Prema njegovim riječima, mini afera oko prisustva ambasadora Hrvatske Ivana Del Vechia na istom obilježavanju izgleda kao omaška, ali jedina je koja se neophodno ističe iz politike zagrebačkih elita prema BiH.
 
''Ta politika, nažalost, kako bh. Hrvata i BiH, tako i Evropske unije, ostaje zarobljena etnonationalnim pogledom na BiH, pa samim time ne može razlikovati interese bh. Hrvata i politike konstitutivne hrvatske stranke i njenog vođstva“, smatra naš sagovornik. 
 
Ukoliko bi se, dodaje, premijer Hrvatske Andrej Planković i HDZ Hrvatske jasno ogradili od Dragana Čovića zbog ovog čina, učinili bi veliku uslugu bh. Hrvatima.
 
''Ali bojim se da upravo zbog spomenute ideološke zarobljenosti politike Hrvatske prema BiH, takvu jednu, preko potrebnu diferencijaciju politike Hrvatske prema BiH između izvornih interesa bh. Hrvata i odnosa prema pojedinačnim hrvatskim političkim akterima i stranakama u BiH još dugo nećemo vidjeti'', zaključio je Weber. 
 
(Vijesti.ba)
















14.01.2019.

NE MOŽEMO DATI MANDAT NEKOME KO NE ŽELI DA BiH PRISTUPI MAP-U

Ne možemo dati mandat nekome ko ne želi da BiH pristupi MAP-u

Ne možemo dati mandat nekome ko ne želi da BiH pristupi MAP-u
Nakon što je NATO pozvao BiH da podnese prvi Godišnji nacionalni plan, potpuno je normalno i logično da BiH to uradi, rekao je danas član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Šefik Džaferović.

- Veza između imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i našeg NATO puta - aktivacije prvog Godišnjeg nacionalnog plana se može posmatrati jedino na tragu poštivanja zakona, odluka, utvrđenih politika - kazao je Džaferović medijima u Sarajevu.

Kako je rekao, ne radi se ni o kakvom uslovljavanju ni člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, niti njega kao člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, već o zahtjevu da se poštuju zakoni i donesena odluka kad je u pitanju Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP), ali i Strategija vanjske politike koju je Predsjedništvo BiH utvrdilo u martu prošle godine.

- Uslovljavaju oni koji unilateralno odustaju od rješenja koja su usvojena zakonom, odlukama Predsjedništva BiH i ovom strategijom. Dakle, oni koji danas osporavaju NATO put BiH, izjavljujući da neće da poštuju zakone, Strategiju vanjske politike i raniju odluku Predsjedništva. Oni zapravo uslovljavaju i najobičnija je zamjena teza da bilo ko od nas dvojice, gospodin Komšić ili ja, bilo šta ovdje uslovljavamo - rekao je Džaferović.

Prema njegovim riječima, jasna je stvar da predsjedavajući Vijeća ministara BiH u ovom mandatu, po nekom redu i tradiciji bude kandidat iz reda srpskog naroda, i da ga predloži SNSD.

- I to je nesporna stvar. Ali da bi Predsjedništvo moglo da donosi odluku o tome, oko tog imena mora se okupiti parlamentarna većina, mora se okupiti najmanje 22 zastupnika i ta većina mora da ponudi određeni program ili principe djelovanja u kojima će najmanje biti sadržano opredjeljenje da se poštuju postojeći zakoni, donesene odluke i već utvrđene politike - dodao je Džaferović.

Pita se kako dati mandat nekome ko unaprijed izjavljuje da neće da poštuje Zakon o odbrani, Strategiju vanjske politike i Odluku Predsjedništva da BiH pristupi MAP-u.

- Što se mene tiče, onog trenutka kad ovdje u Predsjedništvo dođu najmanje 22 potpisa parlamentarne većine koja može donijeti odluku o predsjedavajućem Vijeća ministara u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, sa ovim principima u kojima će biti između ostalog biti sadržano i poštivanje naših vanjskopolitičkih opredjeljenja, dakle puta ka EU i NATO-u, neće biti nikakvih problema da se digne ruka i da glas za tog mandatara - dodao je Džaferović.


(Vijesti.ba)
















14.01.2019.

DRAGAN ČOVIĆ MANIPULIRA JAVNOST, UPRAVO IZ HRVATSKE SU DOŠLE NAJVEĆE KRITIKE

Čović manipulira javnost, upravo iz Hrvatske su došle najveće kritike

 Čović manipulira javnost, upravo iz Hrvatske su došle najveće kritike
Politički analitičar i ugledni sveučilišni profesor Slavo Kukić ocijenio je običnim spinom današnje izjave lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića kojima je pokušao opravdati svoj boravak na svečanoj akademiji koja je u Banjoj Luci 9. januara održana povodom obilježavanja neustavnog dana RS-a.

Čović je na konferenciji za novinare, održanoj u Mostaru uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a BiH, kazao kako je više puta do sada išao na svečanu akademiju u Banju Luku povodom dana RS-a, ali da mu nije jasno zašto je baš ovoga puta tome posvećena tolika medijska pažnja.
 
- To treba pitati one koji su pokrenuli čitavu tu aktivnost, ali to dovoljno govori i o aktuelnom političkom trenutku i odnosima između tri naroda u BiH. Mene žalosti šta sam sve čuo u komentarima i analizi tog mog prisustva i moje pitanje bilo bi - da nisam bio nazočan, da li bi mediji uopće i upratili da se desilo nešto u Banjoj Luci ovih dana - rekao je Čović, dodavši da je "ambijent iz političkog Sarajeva ovaj put evidentno vrlo jasno i uspješno medijski izmanipulirao javnost".
 
Kukić u razgovoru za Vijesti.ba ocjenjuje kako se radi o spinu kojim Čović pokušava amortizirati štetu koju su pretrpjeli on i njegova politička družina.
 
- Nije problem što je javnost izmanipuliralo političko Sarajevo, već što je to uradila i čitava Hrvatska - i ministri u Vladi, i premijer Plenković, i svi mogući dnevni listovi i portali, i HRT, i gospodin Šprajc s RTL-a... - rekao je u šaljivom tonu Kukić.
 
Uostalom, nastavlja, ako se radi o manipulaciji, "onda prije svega manipulira Čović zbog činjenice da toliko svesrdno insistira i istrajava na poštivanju Ustava - kad mu treba, a kad mu ne treba onda pred odlukama te iste institucije koje se odnose na istu materiju zažmiri kao da se ništa nije ni desilo".
 
- Čović je u posljednjih 4-5 godina evropskim, humanističkim vokabularom pridobijao evropske političke krugove. Ali vrijeme vrlo brzo pokaže da se ono što on u javnosti zbori treba uzimati s velikom rezervom jer se radi o osobi koja jedno misli, drugo govori, a potpuno treće radi - zaključuje Kukić.
 
D.K.
(Vijesti.ba)



















14.01.2019.

HSP TRAŽI OD HNS-A DA SE OČITUJE O SKANDALU KOJI PONIŽAVA I VRIJEĐA HRVATE

HSP traži od HNS-a da se očituje o skandalu koji ponižava i vrijeđa Hrvate

HSP traži od HNS-a da se očituje o skandalu koji ponižava i vrijeđa Hrvate
Odlazak delegacije HDZ-a BiH na čelu sa predsjednikom Draganom Čovićem na proslavu neustavnog Dana RS u Banjaluku predstavlja ruganje svim Hrvatima koji su protjerani sa tog područja, odnosno svim žrtvama, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba predsjednik HSP-a Nikola Raguž.

"HSP ima jasan stav generalno o RS. To je genocidna tvorevina, koja je nastala na etničkom čišćenju i progonu Hrvata i Bošnjaka, te je kao takvu apsolutno ne priznajemo. Od 220.000 Hrvata koji su na tom prostoru živjeli prije rata, sada ih imamo manje 8.000", podsjetio je naš sagovornik.
 
Raguž je mišljenja kako u činu prisustva delegacije HDZ-a BiH i Čovića u Banjaluci nema ni časti ni dostojanstva. 
 
"Ovim činom Čović je ponizio cijeli hrvatski narod, posebno žrtve etničkog čišćenja", dodao je on.
 
Kako je istakao, predsjednik HDZ-a BiH ima dvostruka mjerila kada je u pitanju poštovanje odluka Ustavnog suda BiH.
 
"Dok se u FBiH zalaže za provođenje odluka Ustavnog suda BiH i poziva se na njih, u RS daje blagoslov na neprovođenje istih", poručio je Raguž, te dodao:
 
"Zalagati se se EU i NATO, a ići na neke derneke u Banjaluku koji su izričito protiv toga, katastrofalan je politički potez za Hrvate u BiH".
 
Raguž nam je rekao da je HSP zatražio od HNS-a da se jasno očituje o "ovom skandalu", ali da ne očekuje da će ova organizacija reagovati.
 
"Da je HNS mislio da reaguje, već bi se očitovao o ovome i poslao jasne poruke", naglasio je naš sagovornik.
 
"Što se tiče predsjednice i premijera Hrvatske, smatram da bi oni apsolutno trebalo da reaguju, jer se radi o skandalu koji ponižava i vrijeđa Hrvate u BiH", zaključio je Raguž.
 
 
(Vijesti.ba)

















14.01.2019.

ANTIHRVATSKA HISTERIJA IZ ZAGREBA

Antihrvatska histerija iz Zagreba

Antihrvatska histerija iz Zagreba
Nije neka vijest ali jeste očekivana: Miloradu Dodiku, predsjedatelju Predsjedništva BiH, zastava Bosne i Hercegovine uopće nije smetala na prijemu koji je povodom pravoslavnog Božića organiziran prošlog petka.

Priča o zastavi Dodiku je trebala tek toliko da ima svoj politički show do sljedeće teme, da ne kažem one najvažnije - kosovske. Otuda njegovo prednovogodišnje vezivanje RS-a i Kosova u paket čija se mašna očekivala 9. januara, na proslavi Dana RS-a o kome Ustavni sud BiH još nije rekao svoju posljednju riječ. Istina je da je još prošle godine, u zaleđu halabuke oko prisustva Trećeg puka banjalučkoj svečanosti, sam Dodik upregao sve svoje satelite kako bi izmjenom entitetskog zakona pokušao zadovoljiti presudu (o čemu sa znatnim zakašnjenjem ovih dana priča državni ministar pravosuđa Josip Grubeša), no o procentu njezina ispunjenja opet treba da odluči Ustavni sud BiH: u to je doba Dodik svoje aktivnosti provodio ispod radara, svakodnevno barem po tri puta optužujući Mladena Ivanića da je nedovoljan Srbin jer eto nije u stanju dovesti Treći puk u Banju Luku, a on ove godine ne da nije bio u stanju nego se loše pravdao vlastitom odlukom kako neće da ponižava vojnike OSBiH. One iste kojima je Božić čestitao pod zastavom BiH.
 
Kako god, i zastava i Treći puk, pa čak i demonstracija despota (hoće jezik pravo) na proslavi 9. januara ostali su na margini antihrvatske histerije iz Zagreba. Hvala Vjekoslavu Bevandi na naslovu, da ne bi njegove odbrane Dragana Čovića, a i vlastitog prisustva svečarskim idama u Banjoj Luci, zaista bi teško bilo osmisliti ovako besmislenu optužbu. Ne, neću ovaj put ponavljati sve antihrvatske rečenice koje su povodom boravka delegacije hrvatskog naroda (a zapravo ne baš ni reprezentativnog vrha ovdašnjeg HDZ-a) izrekli hrvatski političari iz susjedne zemlje, neću se čak baviti ni ekspresno smijenjenim Ivanom Del Vechiom koji je u ovoj priči samo kolateralna šteta relacije Dodik-Čović, čini mi se bitnijim pokušati rasvijetliti dubine ambisa u koji je Dodik svečano bacio Čovića. Da se ne zavaravamo: lider SNSD-a je posve u pravu kada ovog vikenda propituje zašto u Banjoj Luci nije bilo sporno veličanje 9. januara u režiji srbijanske delegacije i ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, te kao jednako važnog gosta i sina još uvijek nepravomoćno presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. U moguće odgovore mogao bi se ubrojati, recimo, podatak da Mladićevom sinu ni Dodik ne zna ime, sve što je važno iz njegove karijere jeste da mu je otac još u maju 1992. upozoravao da ne zna kako će Karadžić (Radovan, osuđeni ratni zločinac) i Krajišnik (Momčilo, već odležao kaznu) objasniti svijetu političke ciljeve jer “to je, ljudi, genocid” koji je u Srebrenici Mladić na terenu i proveo. Prisustvo sina komandanta genocida je dekor, da ne kažem zastava kojom Dodik želi poručiti da od Karadžićevih i Krajišnikovih tadašnjih političkih ciljeva nije odustao. Naravno, srbijanska premijerka Ana Brnabić i djelom i riječju treba da potvrdi da današnja Srbija to također želi i hoće, a na ambasadora Ivancova ne treba trošiti riječi: on je najvažnija značka na Dodikovom političkom reveru, koja svojim fizičkim prisustvom svjedoči poruku predsjednika - pazi sad! - ruskog moto-kluba “Noćni vukovi” Aleksandra Zaldastanova, znakovitog nadimka Hirurg, koji je čestitajući 9. januar, kako javlja RTRS, naglasio “da je Dan Republike proslava svih Srba, gdje god da žive u svijetu”. “Želim vam veliku snagu, volju i strpljenje, da se nosite sa svim nepravdama, sa svim izazovima i mahinacijama neprijatelja. Neka dođe vaše dugo očekivano ponovno rođenje”, kazao je Zaldastanov, a prenio RTRS dodajući da je i “poželio da se san Srpske, tačnije dugo očekivani san ostvari. Poželio je da Republika Srpska postane jedan dio majke Srbije, te da se to u skorije vrijeme i ostvari.” Noćni vukovi su - osim na defileu u Banjoj Luci učestvovali kod kuće na “predstavi” koju su nazvali “Ruska mašta”, a koja, kako je Zaldastanov objasnio, ima “za cilj da pokaže herojsku borbu za ostvarenje toga sna. Naprijed, Srbijo! Ispuni svoju maštu!”
 
Dakle, kad se ovo sve zna, pa je još i očekivano, da ne kažem utabana politička staza kojom Dodik korača, onda uopće dileme nema zašto je reagirao baš svako ko u Zagrebu iole drži do članstva Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-savezu. Prisustvo svog ambasadora defileu i akademiji proslave prijetnji, zveketa oružja i obećanja nastavka regionalne krize, Hrvatska je, upravo kao članica EU i NATO, morala kazniti. Zna to jako dobro i Europejac Čović, o čemu svjedoči njegov kiseli osmijeh na svim snimkama velikog događanja. Zna to i njegov koalicioni partner Dodik kome nije bilo dovoljno da bude kažnjen samo Del Vechio, trebalo mu je da očita lekciju lideru HDZ-a. Ona koja boli jeste upravo zagrebačka: Čović i bevande pravu su poparu pojeli jer je majstor Dodik ukalkulirao histeriju koja je morala uslijediti dodjelom Karađorđevog ordena osuđenom ratnom zločincu. Ne Ratku Mladiću ili jednom - a nije da ih nema - od onih koji su naređivali smrt, pogrom, silovanja i uništavanja po Bosni i Hercegovini, već Slavku Lisici, koji se zlodjelima dokazivao po Hrvatskoj. Otud (zagrebačka) antihrvatska histerija, kako je reakcije na (sa)učešće u proslavi RS-a okarakterizirao Vjekoslav Bevanda, pokušavajući da krizu zadrži tamo gdje je njegov partijski šef skupa s koalicijskim partnerom sustavno proizvodi - u Bosni i Hercegovini.
 
No, da je vrag odnio šalu, objelodanjeno je ipak u Zagrebu. Upravo priznajući da mu više nije do šale, saborski zastupnik SDP-a Hrvatske Arsen Bauk čestitao je hadezeovcima Dan RS-a. Jasno je zapravo svima da se ne samo Bosna i Hercegovina već ni cijeli region nema čemu nadati dokle god bilo ko slavi ratne zločin(c)e i još ih kiti ordenjem. Logika Zagreba je također jasna: svoje pravo na rastući fašizam u vlastitoj zemlji vrijedi čuvati i ogradom od Čovićevog veličanja osovine Banja Luka - Beograd - Moskva. Otuda od njega ruke peru i bivši i sadašnji lideri HDZ-a Hrvatske. Još je jasnije da je ovogodišnja proslava 9. januara Dodikovo prostiranje crvenog tepiha za doček Vladimiru Putinu u Beogradu. Samo je nejasno do kada će ova domaća, bosanskohercegovačka agonija prijetnji, zveketa oružjem i proslava svega čega se normalan čovjek stidi, trajati. Do raspodjele fotelja među udrugom B/H/S kreatora današnjice? Uostalom, zar iko ima dilema da je Dodik Čovića i kažnjavao zbog opetovanog zavlačenja u formiranju Vijeća ministara i svako malo obećanja da će to biti do kraja mjeseca?

 

(Oslobođenje)
















14.01.2019.

CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA BiH (CIK) JE KS-U NEZAKONITO SMANJIO BROJ DELEGATA U DOMU NARODA

Forto: CIK je KS-u nezakonito smanjio broj delegata u Domu naroda

Forto: CIK je KS-u nezakonito smanjio broj delegata u Domu naroda
Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto kazao je danas da je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine nezakonito ovom kantonu smanjila broj delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH sa 11 na devet.

Zbog toga je Forto, kao ustavno ovlašteni predstavnik, uime Kantona Sarajevo podnio tužbu Sudu BiH protiv CIK-a pozivajući se na nezakonite izmjene Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH.

U tužbi je naveo da je CIK protuzakonito preuzeo ulogu zakonodavca, te umjesto Parlamentarne skupštine BiH popunio dijelove zakona koji nedostaju nakon odluke Ustavnog suda BiH u predmetu "Ljubić" te odlučio o stvarima za koje nije nadležna BiH nego Federacija BiH.

Također, premijer tvrdi da je CIK postupio protivno normama Izbornog zakona BiH, te suprotno Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

- Kanton Sarajevo je tražio da se pred Sudom BiH održi javna rasprava, jer svaki pravni subjekt ima pravo da svaki akt državne uprave bude ispitan barem od jedne sudske instance pune jurisdikcije, a to može biti samo Sud BiH kao jedini upravni sud u ovom slučaju - istaknuo je Forto.

Pojasnio je da je tužba zasnovana na činjenici da se svaki pravni subjekt, u slučaju povrede nekog prava, ima pravo obratiti za sudsku zaštitu, stoji u saopćenju iz Kabineta premijera Kantona Sarajevo koje prenosi Press služba KS.


(Vijesti.ba / FENA)













14.01.2019.

APEL FEDERALNOG ZASTUPNIKA I PREDSJEDNIKA GRAĐANSKOG SAVEZA NIHADA ČOLPA : PROCESUIRATI AUTORA RASISTIČKOG TEKSTA "NACI-FAŠISTU TOMISLAVA ZELENIKU"

Apel federalnog zastupnika i predsjednika Građanskog saveza Nihada Čolpe : Procesuirati autora rasističkog teksta


Na portalu Dnevnik.ba bliskom Draganu Čoviću i HDZ-u juče je objavljen (pa uklonjen)  tekst izvjesnog Tomislava Zelenika u kojem poziva na savezništvo bh. Hrvata i bh. Srba, iznoseći rasističke teorije da su Bošnjaci historijski neprijatelji Hrvata i da su zbog predaka koji su promijenili vjeru “nasljedno predodređeni da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa”.

 Zastupnik u Federalnom parlamentu Nihad Čolpa i predsjednik Građanskog saveza, u pisanoj izjavi za medije je istakao da podržava nezavisnost medija i slobodu govora, ali je ocijenio da medijska zajednica također sama mora ustati i osuditi ratnohuškačke izjave u bh. medijima, koje dovode do povećanja međuetničkih tenzija u Bosnu i Hercegovini.

Čolpa podsjeća na monstruozan tekst izvjesnog Tomislava Zelenike, koji je za Bošnjake napisao:


Image result for tomislav zelenika hss

NACI-FASISTA TOMISLAV ZELENIKA

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

„Muslimani, Bošnjaci, su vaša najveća i najopasnija prijetnja. Oni su ti koji žive za to da vas ne bude. Ni vas ni Srba niti bilo koga drugoga u ovoj zemlji osim njih samih. Oni su nasljedno predodređeni da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa. Isto su napravili i prije 500 godina, i prije 150 i prije 70 i prije 30…”, te nastavio nazivati Bošnjake pogrdnim imenima.

Čolpa podsjeća da je svakom masovnom zločinu nad Bošnjacima kroz historiju prethodila identična masovna propaganda u kojoj su se pripadnici ovog naroda označavali kao izdajnici vjere predaka i historijski neprijatelji, kako bi se na taj način izvršila njihova dehumanizacija i psihički pripremio teren za sistemske zločine nad njima.

Čolpa ističe da je posebno zabrinjavajuća činjenica što je ovakav rasistički ispad o Bošnjacima kao genetskim izdajnicima i neprijateljima objavio portal vrlo blizak HDZ-u BiH koji otvoreno zastupa politike ove stranke i redovno daje prostor njegovim rukovodećim političarima da se obraćaju javnosti. Zbog toga Čolpa zahtijeva da se ova stranka ogradi od istupa ovog portala, jer u suprotnom tvrdi da postoje i više nego osnovani razlozi sumnjati da su stavovi koje je iznio mladi Zelenika ujedno i stavovi HDZ-a BiH o Bošnjacima.

U stavovima Zelenike, rekao je Čolpa, itekako ima elementa i krivičnog djela po članku 163. Krivičnog zakona FBiH, koji predviđa i do pet godina zatvora za javno izazivanje rasne ili vjerske mržnje, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalim koji žive u Federaciji. Čolpa je istakako da je neophodno da u skladu sa navedenim propisima nadležni organi u što kraćem roku procesuiraju počinioca.

14.01.2019.

DRAGAN BURSAĆ : JESU LI BOŠNJACI LABILNI LJUDI KOJI ŽELE ISTRIJEBITI HRVATE I SRBE?

14.01.2019.

SENAD AVDIĆ : HOĆE LI PLENKOVIĆ TJERANJEM LISICE ISTJERATI RUSKE "MEDVJEDE" U BiH, ČOVIĆA I DEL VICHIA!?

13.01.2019.

JASNA PORUKA POMPEA: AMERIKA ŽELI BiH U NATO-U

Jasna poruka Pompea: Amerika želi BiH u NATO-u

Jasna poruka Pompea: Amerika želi BiH u NATO-u
Američki državni sekretar Michael Pompeo uputio je početkom ove sedmice pismo članovima Predsjedništva BiH u kojem ih je pozvao da prihvate Godišnji nacionalni program za BiH, koji je NATO savez omogućio nedavnom odlukom.

Pompeo je odao priznanje Komisiji za NATO integracije koja je izradila nacrt Godišnjeg nacionalnog programa i pozvao vlasti da ga proslijede Briselu što je moguće prije.

Taj potez neće predodrediti buduće članstvo u NATO-u, naveo je Pompeo, ali će imati pozitivan utjecaj na transformaciju i modernizaciju Oružanih snaga.

"Ovim korakom će se, također, poboljšati sigurnost u BiH, te ojačati proces reformi koji je već dio nastojanja da BiH dobije kandidatski status u pregovorima s EU. Zbog toga vas pozivam da nastavite aktivnosti koje su poduzimale prethodne bh. vlasti i iskoristite prednosti procesa usvajanja Godišnjeg nacionalnog programa", poručio je Pompeo.

Milić: Vrlo važna poruka

Direktorica Centra za evroatlantske studije u Beogradu (CEAS) Jelena Milić smatra kako je Pompeovo pismo veoma važno za BiH.

jelena-milic-18
Jelena Milić / Vijesti.ba

U razgovoru za Vijesti.ba, Milić podsjeća da je ovakva reakcija Pompea uslijedila samo sedmicu-dvije poslije ohrabrujućeg pisma predsjednika SAD-a Donalda Trumpa upućenog srbijanskom i kosovskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i Hashimu Thaciju, očito kao dio onoga što CEAS smatra zakašnjelom, ali vrlo dobrodošlom inicijativom SAD-a.

- Ovako otvoren poziv visokog državnog zvaničnika najveće zemlje članice NATO-a vrlo je važna poruka koja nije upućena samo Miloradu Dodiku, već i predstavnicima hrvatske i bošnjačke zajednice, prije svega hrvatske, koja ni u prošlom sazivu Predsjedništva BiH nije iskoristila odredbe iz koalicionog sporazuma koje je potpisao Mladen Ivanić, a kojima je trebao da se aktivira MAP - kaže Milić.

Prema njenim riječima, u Srbiji i generalno u regionu vrlo malo se zna da Oružane snage BiH, kao jedna od ključnih zajedničkih institucija na nivou BiH, predstavljaju jedinu multietničku organizaciju funkcionalnu na federalnom nivou.

- Jako je dobro što je Dodik digao ruke od toga da ih provocira i traži da njihove pojedine jedinice učestvuju na protuustavnom obilježavanju dana RS-a - smatra Milić.

Navodi kako BiH ima MAP, koji do sada niko nije osporio - već samo kočio, dok Srbija ima Individualni akcioni plan partnerstva s NATO-om, koji je najviši oblik forme saradnje za zemlju koja formalno nema odluku o pristupanju tom vojnom savezu.

- I pored svih izazova vezano za transformaciju Kosovskih bezbjednosnih snaga (KBS), i zbog otvorene kritike NATO-a i generalnog sekretara Stoltenberga zbog tajminga početka transformacije KBS mimo Ustava i bez saglasnosti manjina, stepen povjerenja, a od prije i saradnje Srbije s NATO-om je bolji, širi i dublji nego što se to zna u javnosti i Srbije i RS-a - tvrdi Milić.

Ukoliko bi se ubrzo okončali pregovori između Beograda i Prištine, koji Srbiju ne bi ostavili kao potpunog gubitnika, a za čiju bi realizaciju bezbjednosni okvir dao NATO, naša sagovornica ubijeđena je da bi se percepcija javnosti u Srbiji, makar i samo kad je u pitanju saradnja s NATO-om, vrlo brzo popravila.

Milić podsjeća da je NATO najizvjesniji zajednički okvir za sve Srbe iz regiona i dijaspore koja živi na Zapadu - od Hrvatske, Crne Gore, uskoro i preko Makedonije, Njemačke do Kanade i SAD-a.

Kako navodi, nedavna istraživanja CEAS/CESID-a potvrđuju da u Srbiji, a vjerovatno je slično i u RS-u, postoji visok stepen elementarnog neznanja o tome da je većina zemalja koje su članice NATO-a istovremeno i članice EU.

- Po kojoj onda logici mrzimo NATO, a idemo u EU - pita se Milić, naglašavajući da je tu veliki prostor za javno zagovaranje jače saradnje u BiH i Srbiji.

Napominje kako ni Dodik, koji strogo zagovara vojnu neutralnost RS-a i poziva se na praćenje Srbije u međunarodnim odnosima, nije počeo aktivno da opstruira evropske integracije BiH.

- Ključna stvar je način na koji je Dodik zloupotrebljavao i blokirao primjenu MAP-a, a to je bio upis prosperitetne imovine. S tog aspekta, CEAS je još prije dvije godine u svom izvještaju, na čijoj je izradi radio i zamjenik ministra odbrane BiH Emir Suljagić, predlagao zemljama članicama NATO-a da relaksiraju talinske uslove kako bi izvukle taj Dodikov adut iz rukava, dok se neki drugi politički procesi u regionu ne završe i stavi tačka na naslijeđe 90-ih i pitanja separatizma i svega ostaloga - dodaje Milić.

Hadžović: Najava pojačanog angažmana SAD-a u BiH

Direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović mišljenja je da bi članovi kolektivnog šefa države pismo američkog državnog sekretara trebali shvatiti kao apel da na nekoj od narednih sjednica konačno pokrenu raspravu o NATO-u.

denis-hadzovic
Denis Hadžović / Vijesti.ba

Hadžović u razgovoru za Vijesti.ba ističe kako se nakon ovakvog poteza Pompea može očekivati pojačani američki angažman u BiH.

- Vjerovatno su ovo na neki način i određeni imputi novom američkom ambasadoru koji uskoro treba da preuzme dužnost u Sarajevu - mišljenja je Hadžović.

Navodi kako je Pompeo istovremeno poslao poruku na dvije strane - dvojici članova Presjedništva BiH iz FBiH Šefiku Džaferoviću i Željku Komšiću, te predsjedavajućem Predsjedništva BiH iz RS-a Miloradu Dodiku.

- Gospodinu Dodiku poručio je da se opredijeli, ali i dobro razmisli o svojim izjavama kojima se protivio aktivaciji Godišnjeg nacionalnog programa, kao i vezivanja RS-a za odluku Srbije o vojnoj neutralnosti - ističe Hadžović.

Istovremeno, nastavlja, Pompeo je Džaferoviću i Komšiću poručio da BiH ne može živjeti od pukog pozivanja na dokumente koje su naše institucije usvojile vezano za NATO, već da se moraju mnogo više angažovati kako bi se ono što je dogovoreno i implementiralo.

- Oni moraju malo konkretnije djelovati, odnosno pokušati iznaći politički konsenzus kako bi se realizovalo ono što je dogovoreno oko NATO-a - izdvajanje više sredstava za OSBiH, njihovu modernizaciju i interoperabilnost s ostalim zemljama članicama - pojašnjava Hadžović.

Nažalost, kako kaže, u realnosti budžet države BiH to ne odražava, jer se obećanja nisu ispuinila.

- S ovakvim budžetom BiH ne može dalje napredovati, jer se treba iznaći nekih 500 miliona za modernizaciju OSBiH u periodu 2017-2027., kao što je to i dogovoreno Pregledom odbrane - potcrtava Hadžović.

Podsjeća kako su Džaferović i Komšić na neki način već pokušali iznaći mogućnost aktivacije Godišnjeg nacionalnog plana, prije svega političkim ucjenama.

- Rekli su da neće dati saglasnost za imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara koji ne bude podržavao aktivaciju MAP-a - dodaje Hadžović.

S druge strane, naglašava, imamo konkretna djela predsjednice RS-a Željke Cvijanović, koja nije dozvolila članovima Komisije za NATO integracije iz RS-a da prisustvuju sjednici na kojoj je trebao biti usvojen prvi Godišnji nacionalni program.

- Ja to smatram i skandaloznom i veoma opasnom pojavom, jer su iz RS-a upućene direktne instrukcije zaposlenima u institucijama BiH. Mora se iznaći modus da se tome stane ukraj - zaključuje Hadžović.
 

(Vijesti.ba)

















13.01.2019.

ZLATKO MILETIĆ: DEMOKRATSKA VOLJA VEĆINE GRAĐANA JE ČLANSTVO BiH U NATO-U

Miletić: Demokratska volja većine građana je članstvo BiH u NATO-u

Miletić: Demokratska volja većine građana je članstvo BiH u NATO-u
Generalni sekretar Demokratske fronte, Zlatko Miletić komentarisao je netačne i manipulativne navode portparola SNSD-a, Radovana Kovačevića koji je kazao da je insistiranje na usvajanju Godišnjeg nacionalnog plana, rušenje ustavnog poretka BiH.

"Prosto je nevjerovatno da gospodin Kovačević rušenjem ustavnog poretka naziva poštivanje zakona. Iz SNSD-a rade svjesnu zamjenu teza. Članom 84. Zakona o odbrani BiH za kojeg je glasao upravo SNSD, definirane su obaveze institucija BiH u procesu pristupanja NATO savezu", rekao je Miletić.

"Oni koji ne poštuju zakone ove države rade na rušenju ustavnog poretka, a ne oni koji insistiraju na poštivanju zakona, i tu činjenicu ne može promijeniti nikakvo spinovanje bilo kojeg funkcionera SNSD-a", dodao je.

"Također bih napomenuo da Predsjedništvo BiH kao institucija koja po Ustavu BiH vodi vanjsku politiku ima svoj kontinuitet, i nije nastalo pojavom bilo koje osobe pojedinačno. Nebojša Radmanović je kao predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu, i Predsjedavajući Predsjedništva potpisao još u šestom mjesecu 2009. formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP), a strategijom vanjske politike, donesenom u Predsjedništvu BiH prošle godine jasno je iskazana opredijeljenost Bosne i Hercegovine za NATO", pojasnio je Miletić.

Ipak, ističe Miletić, raduje što se iz SNSD-a pozivaju na demokratsku volju većine građana, kada govore o formiranju vlasti.

"Dobro je što se SNSD poziva na demokratsku volju većine. Volja većine građana BiH je da BiH pristupi NATO-u. Ne može se na volju većine građana pozivati, a da se ne uvaži ta činjenica", zaključio je Miletić.


(Vijesti.ba)
















13.01.2019.

NOVE REAKCIJE IZ HRVATSKE: DRAGAN ČOVIĆ OSRAMOTIO SVE KOJE PREDSTAVLJA

Nove reakcije iz Hrvatske: Čović osramotio sve koje predstavlja

Nove reakcije iz Hrvatske: Čović osramotio sve koje predstavlja
Iako su banjalučku neustavnu proslavu Dana Republike Srpske ignorirali gotovo svi predstavnici diplomatskog zbora u BiH, HDZ-ov Dragan Čović gledao ju je - iz prvog reda.

"Dragan Čović provodi daljnju getoizaciju hrvatskog naroda na prostoru gdje i tako čini većinu. Daljnje zapostavljanje Hrvata koji su ostali mimo tog prostora gdje HDZ nema vlast i radi konstatno na pokušaju da se BiH ustroji na tri federalne jedinice iako to ne želi javno reći, a na tom poslu mu je jedini savez realno može biti Milorad Dodik", rekao je Dragan Markovina, predsjednik Nove ljevice.

Unatoč tvrdnji kako je hrvatsko-srpska suradnja najkraći i jedini logičan put do pravedne i troentitetske Bosne i Hercegovine, politički komentator Marijan Knezović također osuđuje Čovićev potez.

"Smatram kako nijedan Hrvat nema što raditi na proslavi Dana Republike srpske i smatram kako je tu Dragan Čović pogriješio. No svejedno mi ga čak dođe malo žao kada vidim kakve ga sve političke nakaze iz Hrvatske napadaju s apsolutno krivim motivima."

"Iz ovog možemo zaključiti da Hrvatska politika prema BiH ne postoji, ona je svedena samo na to da bude instrument politike gospodina Čovića", kazao je Zlatko Hasanbegović.

Plenković sada tvrdi da se već neko vrijeme nije čuo s prvim čovjekom HDZ BiH, iako je njegovu kampanju donedavno zdušno podržavao i koristio svaku priliku da ga pozove u Zagreb.

"Tu temu ostavljam gospodinu Čoviću i HDZ-u BiH da ih komentira", izjavio je.

Prozivani Čović za sada se oglasio samo preko twittera i to upirući prstom baš u medije.

Znanstvenik i član stranke Pametno - Ivica Puljak smatra da je Čović ovim činom osramotio sve koje predstavlja, a time i Sveučilište u Zagrebu.

"Zagrebačko sveučilište koje je i moje Sveučilište, ja sam na njemu magsitrirao, je nažalost dalo počasni doktorat gospodinu Čoviću. To se nikako nije smjelo dogoditi, a kad se već dogodilo onda zaista apleiram da mu se on i oduzme zbog povreda puno stvari, etičkih i ljudskih principa", izjavio je.

Damir Boras, onaj koji ga je počasno nagradio je rekao: "Kakve to sada ima veze?

U tome ne vidi ništa sporno.

"Hoćemo li onda Josipu Brozu Titu ili Svetozaru Borojeviću oduzeti? To su stvari koje se u Sveučilištima zbog takvih stvari ne rade", poruka je rektora Sveučilišta u Zagrebu.


(Vijesti.ba / N1)
















13.01.2019.

FILIP DAVID: SRBIJA GLAVNI UZROK NESTABILNOSTI REGIONA

David: Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona

David: Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona
Neki u Srbiji još ne mogu da shvate i pomire se sa tim da je Crna Gora nezavisna država, kaže ugledni beogradski književnik Filip David.

Ističe da u Srbiji postoji duboki nesklad između stvarnog života i političke propagande.

Govoreći o tome ko kvari odnose između Crne Gore i Srbije, David za Pobjedu kaže da „kakvi će odnosi biti, mnogo više zavisi od Srbije nego od Crne Gore“, prenosi RTCG.

„Srbija je, mora se to reći, sa nizom svojih neriješenih unutrašnjih i spoljnih pitanja, glavni uzrok nestabilnosti ovog našeg dijela svijeta. Pogledajte samo kakve odnose srpske vlasti imaju sa svojim susjedima. Ni sa jednim od susjeda ti odnosi nisu zadovoljavajući. Srpska vlast mora da se upita zašto je tako. Neće biti da je Srbija baš u svemu u pravu, kako tvrdi zvanična propaganda. Prije bi se reklo je upravo suprotno“, kazao je David.

Sagovornik Pobjede smatra, između ostalog, i da postoji „duboki nesklad između onoga što je stvarnost i slike koja se stvara o toj stvarnosti“.

„Nesklad između stvarnog života i političke propagande. Pod uticajem kontrolisanih medija i političke demagogije dobar dio naroda više vjeruje lažima i poluistinama nego sopstvenim očima. U tom pogledu situacija se nije bitno izmijenila u odnosu na devedesete godine, matrica je ista, obmane su slične. Kako se može govoriti o nekom značajnom poboljšanju standarda kad većina stanovnika Srbije ima mizerne plate, a preko milion penzionera prima mizerne penzije. Ono što posebno zabrinjava nije samo ta materijalna bijeda, nego to što pod ruku sa njom ide ogromna količina korupcije, ostrašćenosti, primitivizma i prostakluka”, rekao je David.


(Vijesti.ba)














13.01.2019.

DRAGAN ČOVIĆ NA VELIKOSRPSKOM DERNEKU KAO LOJALNI DODIKOV SAVEZNIK

Čović na velikosrpskom derneku kao lojalni Dodikov saveznik

Čović na velikosrpskom derneku kao lojalni Dodikov saveznik
Iako se ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić pokušala ograditi od odlaska hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Del Vechija u Banju Luku na Dodikovu neustavnu proslavu dana Republike Srpske, tvrdeći da o tom odlasku nije bila obaviještena, teško je povjerovati da bi se tako iskusan veleposlanik odlučio na takav korak na svoju ruku i bez uputa iz Zagreba, ili da mu se taj odlazak barem nije činio normalnim.

U Banskim dvorima i na Zrinjevcu se, i to tek nakon javnog zgražanja, problematizira isključivo nazočnost veleposlanika Del Vechia na Dodikovom banjalučkom velikosrpskom derneku.

Pritom se namjerno zanemaruje činjenica da je ondje bio i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, produžena ruka politike Banskih dvora i HDZ-a u BiH, i to uz nevjerojatno bizarno opravdanje da ni hrvatska vlada ni HDZ ne utječu na politiku HDZ-a BiH.

I upravo se u tome krije ključan problem koji razotkriva ovaj nevjerojatan skandal.

I taj problem svakako nije samo veleposlanikov odlazak u Banju Luku na morbidnu proslavu velikosrpske tvorevine nastale na etničkom čišćenju Hrvata i Bošnjaka, na ratnom zločinu i genocidu, na kojoj je odlikovan čovjek koji je u Hrvatskoj osuđen za ratni zločin i na kojoj je bio i srpski ministar obrane, koji je u Hrvatskoj persona non grata

Taj veleposlanikov čin, koliko god nadrealan, zapravo je posve logičan potez i nastavak dosadašnje politike vlade Andreja Plenkovića prema BiH.

Riječ je o agresivnoj politici koja miješanje u unutrašnja pitanja susjedne suverene i neovisne države opravdava ustavnom obvezom zaštite navodno ugroženih Hrvata u BiH, po sličnoj matrici po kojoj je i Srbija koncem osamdesetih i devedesetih opravdavala svoju agresivnu politiku, a kasnije i ratove, ”zaštitom” ugroženih Srba u Hrvatskoj i BiH.

Formalan cilj takve politike je izmjena izbornog zakonodavstva u BiH, odnosno stvaranje posebne hrvatske izborne jedinice unutar Federacije BiH, koja je sada jedinstvena izborna jedinica. To bi trebalo osigurati da Hrvati biraju hrvatske političke predstavnike u državnim institucijama BiH, a zapravo bi osiguralo izbornu dominaciju HDZ-a BiH.

Dugoročan cilj takve politike je nastavak razgradnje BiH, ili barem održavanje sadašnjeg neodrživog i štetnog statusa quo, kao i održavanje stalne napetosti na relaciji Mostar-Sarajevo.

U takvom kontekstu procvat odnosa između Mostara i Banje Luke, a time, kako vidimo, i između Zagreba i Banje Luke, posve je logičan.

Bez obzira na to što svake godine manipulira žrtvama ustaškog konclogora u Jasenovcu, slavi Ratka Mladića i negira genocid u Srebrenici, Dodik je u svojoj politici destrukcije BiH i odcjepljenja Republike Srpske u Čoviću pronašao lojalnog saveznika, dok Čović u Dodiku vidi saveznika u zaštiti Hrvata od dominacije Bošnjaka.

Politika zaštite ”ugroženih” Hrvata u BiH postala je glavna, zapravo i jedina Plenkovićeva diplomatska inicijativa u Europskoj uniji.

Iako je Zagreb optimistično najavljivao da će uvjeriti članice EU-a u čemu je problem s izbornim zakonom u BiH, rezultati Plenkovićeve diplomatske ofenzive zapravo su jako skromni.