Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

15.12.2018.

MILAN DUNOVIĆ : SKORO POLA HRVATSKE NIJE PODRŽALO DEKLARACIJU O POMOĆI HDZ-U BiH

DUNOVIĆ SKREĆE PAŽNJU: "Skoro pola Hrvatske nije podržalo Deklaraciju o pomoći HDZ-u BiH"

Potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović oglasio se povodom Deklaracije koju je usvojio Hrvatski Sabor.



DUNOVIĆ SKREĆE PAŽNJU: 'Skoro pola Hrvatske nije podržalo Deklaraciju o pomoći HDZ-u BiH'









..................

Jučerašnjim usvajanjem takozvane Deklaracije o položaju Hrvata u Hrvatskom Saboru, još jednom se pokazalo kao potpuno tačnim ono što mi u Demokratskoj fronti već mjesecima govorimo, a govorimo da se radi o direktnom miješanju Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, sa ciljem osiguravanja vječne vladavine jedne stranke u Bosni i Hercegovini, te pokušaju suspendovanja demokratije, kazao je danas Milan Dunović, član Glavnog odbora i Predsjedništva DF-a.
 
„Međutim, ovdje valja primjetiti da skoro polovina Hrvatske nije podržala takozvanu Deklaraciju. Od 151 zastupnika u Saboru, tek je 81 zastupnik glasao za nastavak diplomatske agresije Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom. Ta činjenica govori da je hrvatska javnost po ovom pitanju itekako podijeljenja. Ovdje se, na neki način, i ne radi od Deklaraciji Hrvatskog sabora, nego o Deklaraciji HDZ-a Hrvatske o podršci HDZ-u Bosne i Hercegovine, pa se prije može reći da je Hrvatski Sabor od strane HDZ-ova zloupotrijebljen kako bi se pružila pomoć, ne hrvatskom narodu u BiH, nego HDZ-u BiH“, rekao je Dunović.
 
Isto tako valja naglasiti, dodaje Dunović, da Deklaracija o podršci HDZ-u, može biti izrazito korisna za sagledavanje ukupnog političkog ambijenta i atmosfere histerije koju kreiraju radikalno desničarski i neonacistički krugovi iz susjedne Hrvatske, histerije od koje se svi razumni ljudi u Hrvatskoj pomalo ograđuju.
 
„Sada će svima u Evropskoj uniji, gdje je diplomatska agresija Hrvatske doživjela potpuni debakl, biti još jasnije namjere tih radikalno-desničarskih elemenata iz Hrvatske. Meni je naprosto žao što su neke provobitne kvalifikacije iz takozvane Deklaracije ublažene, i što ih se pokušava umotati u neke uljuđene forme, ali i ovakava Deklaracija može biti jako korisna. Žurimo da je isprintamo u što više primjeraka i da je prilikom sastanaka sa kolegama, evropskim i svjetskim zvaničnicima, pokazujemo kao primjer političkog besčašća i bezobrazluka“, zaključio je Dunović.
15.12.2018.

OZREN KEBO: ČUVAJ SE SABORSKE BRUKE!

Ozren Kebo: Čuvaj se saborske (b)ruke!

Ozren Kebo: Čuvaj se  saborske (b)ruke!
IZ DANA U DAN: Opasnost iz susjedstva, duh Miroslava Lajčaka, Dodikov poraz i medijska likovanja, muke po CIK-u, saborska Deklaracija i Vojska Kosova

Nedjelja, 9. decembar: Lako ćemo za neprijatelje, čuvajmo se prijatelja

Hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da njegova Vlada nikada neće odustati od borbe za Hrvate Bosne i Hercegovine. Tim povodom vrijedi se osvrnuti na rad jednog od najanemičnijih hrvatskih premijera i jedne od najneubjedljivijih hrvatskih Vlada do sada: da li je ikada, bilo kojim povodom Plenković na isti način tretirao neki problem unutar Hrvatske, koja je za njega ako ne isključivi, onda bar primarni sektor djelovanja? Zemlja mu se raspada od siromaštva i – prejaka, ali neizbježna riječ – ustašluka, a on uprkos svim EU zaključcima bistri Izborni zakon u susjednoj državi. Da se s istim žarom, energijom i odlučnošću suoči s temeljnim unutrašnjim problemima, Hrvatska bi bila mnogo ljepše i ugodnije mjesto za život i ne bi Hrvati bježali u Irsku, nego bi Irci doseljavali u Hrvatsku.

Vrijedi se na trenutak osvrnuti i na Plenkovićev ironični spin da BiH nema većeg prijatelja od Hrvatske. Ako govorimo o dvije zemlje i njihovim žiteljima, vrlo moguće da je tako. BiH i RH se prožimaju ekonomski,  kulturno, saobraćajno, istorijski, mentalitetski… Hrvatska je zemlja koja zahvaljujući svojim novinarima, piscima, režiserima, sportistima i brendovima s pravom visoko kotira na ovdašnjem terenu. Nažalost, to isto ne može se reći i za njenu političku postavu. U ovom trenuku BiH nema većeg ni opasnijeg neprijatelja od Plenkovića i njegove Vlade. Dodajmo tu još i kohabitacionu mu neprijateljicu Kolindu Grabar-Kitarović, te karikaturalnu, ali ništa manje opasnu Željanu Zovko, koja je do sada promijenila više državljanstava i domovina nego Ćiro Blažević lažnih Rolexa i – eto liste od koje valja s razlogom strahovati.

Zabavljen unutrašnjim (siromaštvo i nezadovoljstvo) i spoljnim (Kosovo i njegova vojska) problemima, Aleksandar Vučić kraj ove političke vrste djeluje kao kakav dobrohotni čičica od kojeg vas neće zaboljeti glava. Rekosmo – djeluje.

Ponedjeljak, 10. decembar: Duh Miroslava Lajčaka kruži nad Bosnom i Hercegovinom

Iz bogate niske današnjih ispada izdvajamo skandaloznu izjavu Miroslava Lajčaka, aktuelnog ministra vanjskih poslova Slovačke, da je izbor Željka Komšića urađen po slovu, ali ne i u duhu Dejtona.

O Komšićevom izboru postoje dva oštro suprotstavljena stava, često se pretjeruje, ali ovo što je izrekao Lajčak spada u najgluplje komentare nedavno održanih izbora u Bosni i Hercegovini. Kakav sad duh? Duh Dejtona je najveća bh. izmišljotina poslije hercegovačke Gospe i bosanskih piramida. Dejtonski sporazum je pravno-politički i državotvorni dokument; učitavati u te striktne paragrafe nekakav duh znači, kako duhovito primjećuje Ivo Komšić, spiritualizirati pravnu materiju.

Na duh Dejtona pozivaju se samo oni koji ruše njegovo slovo. Već se i s globalnog nivoa upozorava na Balkan kao potencijalno poprište američko-ruskog sukoba za geostratešku nadmoć. Pa zato, kad vas neko stavi pred dilemu duh ili slovo – izaberite slovo dok ne bude kasno.

Pitanje dana: koliko moraš biti očajan na skali od nula do minus beskonačno pa da saveznika tražiš u notornom Viktoru Orbánu?

Utorak, 11. septembar: Častan poraz Milorada Dodika

Kako rade majstori spina i specijalnog rata pokazat će sljedeći primjer: visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i sigurnost Federica Mogherini poručila je preko glasnogovornice Maje Kocijančić da EU ne dovodi u pitanje ni izborni proces ni rezultate izbora u BiH. Hrvatsku Vladu i njenog premijera to ni na šta ne obavezuje. On nastavlja rat koji ništa dobroga neće donijeti ovdašnjim Hrvatima, ali koji već sad nanosi veliku štetu Bosni i Hercegovini kao državi.

U međuvremenu, Milorad Dodik se potrudio da ga ne zaboravimo. Prvo su mu Šefik Džaferović i Željko Komšić džentlmenski omogućili častan poraz, uklonivši jednu od dvije bh. zastave iz sale za sjednice. Da i predsjedavajući zna cijeniti takve poteze i biti diplomatski elegantan, pokazao je uljudno im se zahvalivši na činu dobre volje.

Međutim, ta dobronamjerna intonacija poništena je istog dana segregacijskim odnosom prema novinarima, koje je prvi čovjek Bosne i Hercegovine podijelio po entitetskoj liniji. Očekuju se reakcije međunarodnih novinarskih udruga.

Srijeda, 12. decembar: Likovanje, ludom radovanje

Svaki put kad se napravi problem od državne zastave, od stida se zacrveni jedna značka na reveru predsjedavajućeg Predsjedništva. Mnogi mediji iz Sarajeva i okoline likuju zbog Dodikovog poraza. Mediji ko mediji, igraju na prvu, ne shvatajući stari zakon političke termodinamike: svaki uspjeh uronjen u likovanje gubi na svom značaju onoliko koliki su bili masa i volumen likovanja. Amen.

U Hrvatskom saboru počela rasprava o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH, dokumentu koji osnovnom nakanom, i – pa hajde, kad ste već navalili da probamo i s tim Lajčakovim nesretnim terminom – „duhom“, neodoljivo podsjeća na srbijanski Memorandum. Na iznenađenje predlagača, rasprava je žučna, puna kontrasta i duhovitih ispada, a na vidjelo izlaze, osim briljantnih opaski Vesne Pusić, i nemila zapažanja o karijeri Dragana Čovića.

U međuvremenu, politički vrh Republike Srpske najavljuje osnivanje EU ministarstva. Recept je to koji funkcionira još od 1996. godine. Radiš sve što treba raditi da bi od Bosne i Hercegovine napravio nefunkcionalnu državu i neučinkovit sistem, i onda se žališ da te BiH koči jer je nefunkcionalna.

Četvrtak, 13. decembar: Muke po CIK-u

Neko je na Facebooku primijetio: CIK nema snage donijeti pravu odluku, a ni hrabrosti za krivu. Ali uvijek je, po njihovom mišljenju, vrijeme za promociju dobre knjige, što bi bilo sasvim u redu da govorimo o nekoj izdavačkoj kući a ne o Centralnoj izbornoj komisiji koja se mjesecima nateže oko raspodjele mandata.

Petak, 14. decembar: Vojska Kosova

Zanimljivije je u susjedstvu nego kod nas. Sabor usvojio Deklaraciju. Kad se sve sabere, od 151 mogućeg glasa, sporni dokument ih je prikupio 81, što je nagnalo Marija Karamatića da sabere dva i dva i trijumfalno zaključi da je usvojen s 80 posto glasova.

U Prištini formirana Vojska Kosova. Zvaničnici Srbije   oštro osudili takav čin kosovskih vlasti. Čim Aleksandar Vučić koristi frazeologiju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, znači i da su mu i mogućnosti da nešto uradi otprilike nikakve. Sjetite se samo koliko je iz svijeta dolazilo oštrih osuda dok su četiri godine po Sarajevu padale granate. Osuđivali vi ili ne osuđivali – one padaju. Oštra osuda je najbolji pokazatelj nečije političke nemoći.

Pa da u tom duhu političkog prijateljstva s ovog neuticajnog mjesta oštro osudimo – Deklaraciju, zastavu, snijeg i SDP-ovu sprdačinu s imenovanjima ministara u Kantonu Sarajevo.

Subota, 15. decembar: Prvi zakon političke inercije

Deklaracija o pravima hrvatskog naroda u BiH u Sarajevu izaziva podijeljene reakcije. Zanimljivo je da su Naša stranka i SDP zamijenili uloge. NS, do sada pretežno posvećena komunalnim problemima, s pravom uočava opasnost koju emanira ovaj dokument, pa predsjednik stranke Peđa Kojović na to blagovremeno upozorava. SDP cijeli dan ni glasa. Vjerovatno su zabavljeni ekstremno važnom problematikom saobraćaja u Sarajevu, što im ne dozvoljava da se bave nevažnim temama i pitanjima. U subotu, u 11 sati, kada ovaj tekst mora biti završen, njihove reakcije još nema.

Slično je i sa Savezom za bolju budućnost. Glede kojeg se javlja još jedna dilema: šta znači uvrštavanje Ismira Juska na listu kantonalnih ministara? Da li je to faktičko blokiranje aktuelnog Vijeća ministara? Politička kratkovidnost ili svjesna namjera? Ili samo u Bosni jedan ministar može obitavati u dvije vlade? Pitamo za prijatelja.

Ili možda na SBB možemo primijeniti adaptiranu verziju Zakona inercije koja bi glasila otprilike ovako: Svaki ministar ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog partijskog kretanja sve dok neka viša sila ne kaže drukčije.

Koja je to sila i šta će reći, eto dovoljno dilema za naredne dane i tjedne.

Piše: Ozren Kebo

(Vijesti.ba / Analiziraj.ba)














15.12.2018.

RAZLOŽNA INICIJATIVA PROFESORA LAVIĆA : MOŽE LI BOJKOT PROIZVODA IZ HRVATSKE BITI ODGOVOR NA DEKLARACIJU?

Razložna inicijativa profesora Lavića : Može li bojkot proizvoda iz Hrvatske biti odgovor na Deklaraciju?


Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“ i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Senadin Lavić kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba da deklaracija o Hrvatskog Sabora o Bosni i Hercegovini ima tragikomičnu dimenziju.

Velika nesreća

Prema njemu, ona je pokazatelj „velike nesreće koja se nadvila u odnose između dvije nezavisne države, Bosne i Hrvatske“.

„Njezin osnov je dublji od ovoga trenutka. On je određen nemoralnim hegemonijskim odnosom prema Bosni iz 19. stoljeća, Pavelićevom fašističkom endehazijom, tuđmanizmom iz 1990-ih i današnjim političkim elitama koje kontrolira HDZ. Povijest antibosanske ideologije sa strane hrvatske politike upozorava na nas na kontinuitet beščašća, nemorala i ekspanzionisitčkog nacionalizma. Svi znamo da je narativ o “ugroženosti Hrvata” politička podvala kako bi se politika u Bosni nastavila odvijati u modelima etničko-religijskog ili etnopolitičkog predstavljanja. Taj narativ služi da se Hrvatska uključi u igru protiv Bosne kao “velika sila” i članica EU“, analizira profesor Lavić.

Nije nimalo politički mudro, veli on, da „jedna skromna balkanska politička oligarhija“ izigrava veliku “silu”u međudržavnim relacijama, te da „neprestano truje odnose između prijateljskih naroda povijesno ovisnih i prožimajućih u mnogočemu“.

„Svi znamo da nije posao Hrvatskog sabora da raspravlja o Ustavu, izbornim zakonima i unutarnjojpolitici Bosne i Hercegovine. Stoga se nas ne tiče uopće šta i kakve deklaracije donosi taj Sabor o našoj državi. Deklaracija za nas nema nikakvu pravnu snagu – ona je ustvari bespotrebna i besmislena. Ona sakriva da je Dragan Čović poražen na izborima i da je njegova politika zadnjih desetak godina vodila u pogrešnom, moglo bi se reći, katastrofalnom smjeru po bosanskohercegovački hrvatski narod i druge građane Bosne i Hercegovine“, naglašava on.

Deklaracija, međutim, prema Laviću, nije nimalo naivna i „predstavlja jednu latentnu smetnju u budućim odnosima jer će postati zakonska obaveza buduće hrvatske politike i mora će je poštivati“.

„Time će na duži period ometati normalne odnose između Bosne i Hrvatske i praviti problem u Evropskom parlamentnu. U deklaraciji se osjeti i prepoznaje pritisak i daleka prijetnja, jedna nasilnička crta, militarna predrasuda. Pored rečenog, deklaracija pominje nekakve “hrvatske prostore”, ona time vidi Bosnu kao etnički razbucanu između odijeljenih grupa, konsocijacijski razdijeljenju na “naše i vaše” teritorije – a ne dražvnu teriotriju na kojoj žive građani Bosne i Hercegovine. Na primjer, nešto možemo razumjeti na ovaj način: “Ako ne uradite što vam mi kazujemo mi ćemo zakočiti vaš put u euroatlanske integracije ili ćemo vas ucjenjivati na neki drugi način”. U tome se skriva suština deklaracije, to jeste njezin cilj da nastavi tamo gdje je vojska “u
ratu stala”. U mirnodopskim okolnostima zaokružiti teritoriju samo za “naš narod” (Hrvate, Bošnjake ili Srbe) i njome raspolagati kao s “našim (hrvatskim) prostorom”. To je epoha tuđmanizma protiv Bosne i priče o antemurale christianitatis. Oni koji su to provodili 1990-ih osuđeni su za UZP. Znamo šta znači danas ignoriranje presude šestorki za UZP“, upozorio je Lavić.

Nadalje, prema njemu deklaracija Sabora još nastavlja u smjeru manipuliranja s konceptom “konstitutivni narodi” u Bosni i Hercegovini, a ne konstituentni, sastojni “elementi”, sastojci ili dijelovi bosanskohercegovačkog naroda.

„Bosna nije sastavljena od nekih “međusobno nepoznatih” etničkih grupa. Država  Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. “sastavljanjem” nekih etničkih država – ona je stara evropska politička i kulturna forma. Pominje se “duh Daytona”, a to nam kazuje da ne trebamo poštovati “ono što piše u sporazumu ili nekom njegovom dijelu kakav je AnexIV”, nego se usmjeriti u traganje i prizivanje “duhova”. To znači dogovaranje plemenskih vođa, tribalistički ili predmoderni politički model, nepoštovanje državnih institucija i suvereniteta države od koje se pokušava oteti teritorija i pretvoriti u vlasništvo plemena ili jedne grupe kao “suverena” na tom dijelu državne teritorije. Samo je država suverena – ne pojedina narodna grupa“, naglašava čelni čovjek „Preporoda“.

Razvijati bosanstvo

Na pitanje kako odgovoriti na ovakve izazove u odnosima sa susjeidma, prije svega sa Hrvatskom – koja ima hiljadu kilometara dugu granicu sa BiH, a pri tome je članica EU i NATO-a, što notorno zloupotrebljava – Lavić podvlači.

„Odgovor na ovu neprincipijelnu deklaraciju je pohranjen u našoj civlizacijskoj i povijesnoj paradigmi objedinjavanja i poštivanja razlika, u istrajnoj borba protiv zaboravljanja na poštivanje razlika i ljudskih specifičnosti koje daju prepoznatljivost našem pojedinačnom i kolektivnom identitetu. Dakle, trebamo razvijati bosanstvo i prijateljstvo između Hrvata, Bošnjaka, Srba i drugih naroda u Bosni, a mržnju ostaviti fašistima, rasistima, nacionalistima koji će sigurno ostati sami i odbačeni.

Najzad, to znači, suziti prostor fašističkim ideologijama i onemogućiti ih u našem društvu. Stvar se može zaoštriti i bojkotom proizvoda iz Hrvatske ili, drugim riječima, pokretanjem principa reciprociteta na svim mogućim razinama. Već odavno traje ova hrvatska diplomatska agresija na Bosnu i Hercegovinu. Pritom, čini se, kao da Hrvatska nema više nikakvih bitnih problema! Zato treba pokrenuti na državnoj razini pitanje povrata imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj. Radi se o pravom bogatstvu naše države“.

Faruk Vele

15.12.2018.

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA : HRVATSKA VODI AGRESORSKU I NEPRIJATELJSKU POLITIKU PREMA DRŽAVI BiH

Institut za istraživanje genocida Kanada : Hrvatska vodi agresorsku i neprijateljsku politiku prema državi BiH

 

Hrvatska vodi agresorsku i neprijateljsku politiku prema državi BiH. Saborska Deklaracije o položaju Hrvata u BiH koja poziva na izmjene Ustava BiH i izbornog zakona  je potvrda ove teze, navodi u saopštenju za javnost Institut za istraživanje genocida iz Kanade (IGK) .  

Saopštenje IGK-a prenosimo u cjelosti.

Podsjećamo da je Haški tribunal u novembru prošle godine osudio  Jadranka Prlića i druge na ukupno 111 godina zatvora zbog Udruženog zločinačkog poduhvata koji je smišljen i vođen od strane hrvatskog političkog i vojnog vrha iz Zagreba na čelu s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom, te Jankom Bobetkom. Radi se o pravosnažnoj presudi kako tkz. Herceg-Bosni, tako i Hrvatskoj.

Osnovni cilj Deklaracije, kao kontinuiteta udruženog zločinačkog poduhvata, kao sredstva agresivne, velikodržavne, hrvatske  diplomatije i koja kao takva nije samo antibosanska, već i antievropska, je formiranje trećeg entiteta, koji se zaobilaznim putem provlači kroz treću izbornu jedinicu i dovršavanje velikodržavnih hrvatskih ciljeva koji nisu postignuti u agresiji na BiH.

Radi se o otvorenom, direktnom mješanju Hrvatske i njenom političkom nasilju prema državi BiH, što je direktni udar na teritorijalni integritet, suverenitet, nezavisnost i politički subjektivitet međunarodno priznate države BiH.

Deklaracija predstavlja sastavni dio potrebe Hrvatske da istrajava na velikodržavnoj politici, odnosno agresivnom konceptu iz 90-ih godina.  Lobistički antibosanski posao za HDZ u BiH obavlja HDZ Hrvatske.  Tako Deklaracija donosi HDZ-ovu lažnu interpretaciju historije BiH u ime realizacije ciljeva pravosnažno presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata prema državi BiH.

Deklaraciju koja je i protiv interesa Hrvatske, kao sporni dokument kojim se produžava političko nasilje Hrvatske prema BiH, svi probosanski faktori u i van BiH trebaju odlučno odbaciti uz upozorenje međunarodnoj zajednici da se ne može tolerisati kontinuirano ugrožavanje države BiH od Hrvatske. Mora se sankcionisati političko nasilje Hrvatske nad državom BiH jer predstavlja egzistencijalnu prijetnju po opstanak BiH.

Krajnje je vrijeme za redefiniciju bosanskohercegovačke državne politike prema tkz. Herceg-Bosni i Hrvatskoj, kako bi se taj antibosanski projekat konačno zaustavio i poslao u historiju. Tkz. Herceg-Bosna je stvorila neprijateljsku, antibosansku i antievropsku ideju, politiku i praksu u kojoj i danas građani i narodi u i van BiH žive.

Zato za potpuni mir u BiH treba kulturu pamćenja u borbi protiv rušitelja države. Pozivamo na zajedničku akciju za institucionalizaciju kulture pamćenja u ime mira, istine i pravde. Nećemo ostati nijemi na velikohrvatske pretenzije na BiH koje se dešavaju svakodnevno i pored pravosnažnih presuda međunarodnih sudova.

15.12.2018.

ADIL KULENOVIĆ : DEKLARACIJA HRVATSKOG SABORA JE UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT UZP

Adil Kulenović: Deklaracija hrvatskog Sabora je UZP

Adil Kulenović: Deklaracija hrvatskog Sabora je UZP
Predsjednik Asocijacije "Krug 99" Adil Kulenović upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da je Hrvatska kroz Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH po ko zna koji put pokazala paternalistički i hegemonistički odnos prema nađoj državi.

"To je odnos prema BiH ne kao prema suverenoj državi, nego kao da je BiH gubernija Hrvatske, te da se prema njoj može odnositi kao iz perioda ratnih dana, kada je ulogu igrala sila i nepravda, a ne standardi i principi koji se podrazumijevaju u međudržavnim odnosima. Deklaracija je o udruženi zločinački poduhvat, čije posljedice još nismo uočili", poručio je Kulenović.

Kako je naveo, sporni dokument predstavlja političko nasilje prema BiH, kroz koji Hrvatska pokazuje neprimjeren odnos prema BiH kao suverenoj državi.

"Ubjeđen sam da je pokušaj da se referendumsko pitanje iz 1992. godine, kojim je jasno zatraženo da se građani BiH izjasne o tome da li su za suverenu, nezavisnu i cjelovitu državu ravnopravnih građana i naroda, zamijeni sa tzv livanjskim pitanjem, u kojem se insistiralo na na nečemu sasvim suprotnom, što predstavlja danas tu istu politiku. Naime, nasuprot referendumskog pitanja iz 1992. godine stajalo je tzv livanjsko pitanje koje je insistiralo na tome da se BiH odvoji, ali da pri tom bude uređena na princpu konstitutivnosti, posjedovanja nacionalnih teritorija itd", naveo je Kulenović.

Osvrćuči se na učestale tvrdnje političkih zvaničnika o ugroženosti Hrvata u BiH, predsjednik Asocijacije "Krug 99" podsjetio je na nedavnu izjavu visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, koji je pomenuo činjenicu da kada bi se izvršila temeljita analiza položaja hrvatskog naroda u BiH, odnosno zastupljenost Hrvata u političkim institucijama u BiH, moglo bi se doći do potpuno suprotnih zaključaka od onih koji su postali dio vokabulara HDZ-a BiH o ugroženosti.

Pri tom je zapazio i izjavu bivšeg visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga kako nema unazađenog položaja hrvatskog naroda, te da čak ima i povoljnije okolnosti u odnosu na druge konstitutivne narode  

"Vjerujem da Inzko, jednako kao i Schwarz-Schilling, nisu ocjene davali na osnovu površnog uvida, impresija i utisaka ili političke propagande bilo koje strane u BiH, nego na osnovu realnih činjenica i analiza", smatra Kulenović.

Naš sagovornik je podsjetio da je prije nekoliko godina na zvaničnoj internet stranici Konrad Adenauer fondacije u BiH objavljena precizna analiza o položaju Hrvata u BiH, ne samo u institucijama države, nego i u drugim realnim segmentima života.

"Koliko mi je poznato, u njoj je učestvovalo 20-ak intelektualaca iz BiH. Nažalost, ta analiza nije bila dovoljno prisutna u javnosti, jer je povučena sa web stranice nekoliko dana nakon objavljivanja. Razlog povlačenja mi nije poznat", napomenuo je Kulenović.

U tom kontekstu, mišljenja je da je zaista krajnje vrijeme da u BiH meritorni i objektivni istraživači analiziraju stvarni položaj Hrvata.

"Ta analiza trebalo bi da podrazumijeva da se posmatra realna zastupljenost, ali ne 1-1-1, nego realna zastupljenost u smislu proporcionalne zastupljenosti recimo u oblasti zapošljavanja. To se isto treba uraditi u odnosu na vlasništvo u kapitalu u BiH onih koji su predstavnici hrvatskog i drugih naroda u ovoj državi. Pokazalo bi se da to nije na štetu, naprotiv u korist građana hrvatske nacionalnosti koji su suvlasnici kapitala u BiH.  Treće, ukoliko se posmatra sa ekonomskog dinamizma, onda se golim okom može vidjeti da je taj ekonomski  dinamizam, zasnovan na poziciji dvojnog državljanstva, te na poziciji posebnog statusa u odnosu na Hrvatsku, očit u Hercegovini. On se uglavnom hrani sa područja koja nisu etnički organičena na ono što je zapadna Hercegovina, naprotiv, ako uđete u bilo koju prodavnicu u bilo kojem gradu u BiH, vidjećete da većina uvoznih proizvoda uglavnom dolazi preko vlasnika koji se nalaze u zapadnoj Hercegovini. To je pitanje koje bi morala da sadrži takva analiza", zaključuje Kulenović.


(Vijesti.ba)














15.12.2018.

PROF. DR. HARIS SILAJDžIĆ :ZLOČINCI SU KAŽNJENI, ALI JE NJIHOV PROJEKAT OSTAO NA SLOBODI

Silajdžić: Zločinci su kažnjeni, ali je njihov projekat ostao na slobodi

Silajdžić: Zločinci su kažnjeni, ali je njihov projekat ostao na slobodi
Danas je u prostorijama Kamernog teatra 55 u Sarajevu održana promocija knjige "Kontroverze o izborima i izbornom sistemu u Bosni i Hercegovini" autora Suada Arnautovića. Na promociji knjige je, izemđu ostalih, govorio i prof. dr. Haris Silajdžić.

Na početku izlaganja je rekao kako je Kamerni Teatar, mjesto gdje se održava prmocija, bio tvrđava u odbrani protiv agresije na kulturu  ove zemlje.
 

Nametnuto političko predstavljnje

- Knjiga nosi naslov Kontroverze o izborima i u izbornom sistemu BiH. Gdje je izvor te kontroverze? Ja mislim da je izvor u političkom predstavljanju, ne izbornom sistemu i to je autor sasvim jasno naglasio. Ne radi se o izbornom sistemu, izborni sistem je izvođački dio radova. Radi se o konceptu političkog predstavljanja. Gdje je tu kontroverza? Kontroverza je u činjenici da imam političko predstavljanje koje stoji u potpunoj suportnosi sa historijskim i civilizacijskim bićem BiH. I zbog toga ne može služiti građanim BiH, zato što je nametnuto. Moralo je biti nametnuto i to na žalost najvećim zločinima u Evropi nakon II svjetskog rata u koji će ući i genocid, rekao je Silajdžić.

On je dodao da je Dejtonski sporazum dao etničko predstavljanje.

- Uglavnom pominju se građani, ali je prevalentna ona druga strana. Dejtonski sporazum se bavio mirom i takva je  bila politička konstalacija. Tada se radilo o tome da u BiH dođe mir. Mir je došao Dejton je takav kakav je. Međutim u Dejtonskom sporazumu postoje svi  mehanizmi zaštite ljudskih prava koji su nama poznati, uključujući Evropsku konvencij u o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sa protokolima. Uključujući i svih 15 konvencija iz Aneksa 1. Šta to znači, mi smo dobili Dejton kakav smo dobili ali su nam autori dali priliku da taj sistem uskladimo upravo sa ovim historijskim bićem BiH, jer ovo drugo  ovo što danas imamo nije odraz političke većine u BiH i nikada ne može biti. Ja sam u to siguran. Kada bismo proveli pošten referendum u BiH ja vjerujem da bi taj referendum većinom bio odbačen. Ovo političko predstavljanje treba promijeniti i zbog  činjenice da smo dobili rezultat kakav smo dobili. A dobili smo, ja bih to nazvao, demokratski feudalizam, rekao je Silajdžić.
 

Kažnjavanje protjeranih

Dodaje da se to mora mijenjati i da BiH sa tim ne može u Evropu.

- Dakle, suveren građanin BiH mora biti osnova političkog predstavljanja u BiH i to je ono što jeste u skladu sa historijskim i civilizacijskim bićem ove zemlje i to može uspjeti. U BiH sasvim sigurno. Znali bismo mi napraviti normalnu evropsku državu sazdanu na evropskim vrijednostima, koje su za mene zapravo univerzalne vrijednosti. To ne bi bio problem. Problem je što postoji otpr tome pa sve do danas. Evo, recimo, imamo kontroverzu u vezi sa osnovom za provođenje ovih  izbora. Da li je to popis iz 1991. ili 2013. Ja ću samo reći da je popis 2013. nekim kompromisom izostavio izbjegla i raseljena lica. Kao i svi građani BiH i ti ljudi se kažnjavaju nekoliko puta. Dakle protjerani su silom. U pitanju je bio život. E sada se  kažnjavaju zato što su protjerani. Dakle, ne bi trebalo biti nikakve sumnje u to što je na kraju i po Dejtonu zbog neprovođenja Aneksa VII, da popis iz 1991. bude osnova za implementiranje ovih izbora, rekao je on.


Zločinački projekti na slobodi

Silajdžić je dao i svoj stav o tome šta bi trebalo raditi u budućnosti.

- Pomenuo  sam evropsku Konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sa protokolima. Na osnovu toga su donesene presude. Imamo presude koje se tiču izbora i političkog predstavljanja pa prema tome treba ih prevesti. Cijela stvar je u tome. Jer druga, ne kontroverza, nego kontradiktornost koja je meni potpuno neshvatljiva, posebno kada je u pitanju međunarodna zajednica, je činjenica da su oni koji su činili zločine kažnjeni ali da je njihov projekat ostao na slobodi. To je osnovna kontroverza. Dakle šta je to? Taj projekat ostaje u jednu mjeru čak i zaštićen, pa Bosna ovakva kakva jeste sa ovakvim projektom u Evropsku uniju ne može nikada. Osim da se Evropska unija promijeni zbog  BiH. Naravno da se to neće desiti pa se mi moramo mijenjati zbog EU, na kraju krajeva bez obzira u kakvom je stanju EU osnovne vrijednosti su te za koje sam siguran da ih prihvata većina građana BiH, kaže Silajdžić.
 

Upitao je - Čemu pluralnost, čemu multikulturalnost? Šta to znači?

- Jer mi se  vrlo često pozivamo na autentičnu pluralnost stotinama godina ovdje u BiH. Koja je stalno na jedan način, bila na tapeti, možemo reći proteklih hiljadu godina, jer je BiH bila međuzona, između Istoka i Zapada, politički, konfesionalno itd..  Zašto je to potrebno danas? Zašto je paradigma primjera BiH potrebna? Pa zbog toga što u svijeti koji kakav je takav je danas ukoliko bude sukoba to će vjerovatno biti posljedni sukob na ovoj planeti . Svi to znaju, ali ipak vidimo svaki dan te iskre  koje mogu napraviti taj veliki požar koji ne treba nikome, kaže on.
 

Opsesija susjeda

Dodaje da smo upućeni, kroz nove izvore komunikacija, da živimo zajedno i da živimo pored drugoga.

- Posebno u konfesionalnom planu razlike koje su nastajale treba naravno ispoštovati i dati puna prava u budućoj građanskoj BiH. Jer BiH to zaslužuje. To zatvaranje koje se danas dešava, centralizacija i vlasti čak i u demokratskim zemljama je pokazatelj da se moderni svijet boji svojih dostignuća. U vrijeme interneta dižemo zidove, bez  obzira jesu  li to metaforički zidovi, jesu li stvarni zidovi, od viza.. Ali je činjenica da je to tako. Moramo ponegdje učiti kako se to radi, jedno od tih mjesta gdje se uči pluralnost svakao jeste BiH. S druge strane ukoliko to ne učinimo na čudan način mi se suprotstavljamo toku historije, rekao je Silajdžić i zaključio:

- Ja imam običaj reći da, bez obzira koliko je krhka i ranjiva BiH, zbog ove opsesije horizontalnog širenja susjeda, postoji opsesija horizontalnog širenja i dobro bi bilo da se malo usprave, to je jednostavno postalo ahistorično.  Uvijek je BiH na tapeti. Ja dakle vjerujem da smo mi ovakvi  kakvi smo u ovom trenutku, oni koji žele BiH za sve i za svakoga građanina BiH potpuno podjednako, a to će se i postići samo ukoliko osnažimo građanina u nekom novom Ustavu i njegovu poziciju. Ja mislim da smo mi na pravoj strani historije. A da su oni koji podižu zidove i barijere među ljudima u momentu kada pravimo milijardu konekcija u jednoj sekundi preko interneta da su ti na krivoj strani historije.


(Vijesti.ba)














Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
72890339

Powered by Blogger.ba