Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

04.12.2018.

DRAGO BOJIĆ : NAROD JEDNE STRANKE - STRANKA JEDNOG LICA

Narod jedne stranke – stranka jednog lica

..............
Image result for drago bojić
..................

S obzirom na brojčanu inferiornost i u Federaciji i u Republici Srpskoj, i s obzirom na veliko iseljavanje, bosansko-hercegovački Hrvati će, dugoročno gledano, čak i uz promjene izbornog zakona koje bi im išle na ruku, doći u situaciju da neće moći sami sebe predstavljati i da će biti upućeni na druge – na transetničko povjerenje i suradnju.

U kompleksnim društveno-političkim zajednicama, sastavljenim od različitih etničkih, jezičnih, kulturnih i vjerskih skupina, koje snažno inzistiraju na svojim kolektivnim identitetima i koje su još i međusobno ratovale kao što je slučaj u BiH, teško je uspostaviti političku koheziju i ravnotežu. U takvim zajednicama temeljni uvjet društvenog života, ističu suvremeni sociolozi i politolozi, tiče se ponajprije (horizontalnog) političkog povjerenja između građana i (vertikalnog) povjerenja između građana i predstavnika vlasti. Da nema povjerenja među etničkim skupinama u Bosni i Hercegovini, najbolje pokazuju izbori na kojima uglavnom svatko bira svoje, a onaj mali dio građana koji prelazi etničke granice ne može bitno utjecati na društveno-političke procese.

Tko god ozbiljno uzima u obzir etničku podijeljenost i kompleksnost etničkih odnosa u ovoj državi, ne treba ga nimalo čuditi da su nakon ovogodišnjih izbora bosansko-hercegovački Hrvati frustrirani što kandidat kojem su dali najviše svojih glasova (Dragan Čović) nije ušao u Predsjedništvo BiH, odnosno što je ušao drugi (Željko Komšić), po treći put, kojeg oni ne smatraju svojim i koji je pobijedio ponajviše zahvaljujući tome što su njegovi glasači manje glasali za njega, a više protiv Čovića. Tako bi posve sigurno reagirala i većina ljudi iz drugih dviju etničkih skupina, jer se ovdje etnička pripadnost doživljava u njezinom sudbinskom, metafizičkom i esencijalističkom smislu. Kada jedna etnička skupina smatra da je prevarena od druge, to opterećuje odnose među ljudima, ugrožava i uništava njihovo povjerenje sve do toga da jedni druge počinju gledati kroz nišan.

Bosna i Hercegovina funkcionira kao država triju konstitutivnih naroda, i kako god to bilo neprihvatljivo onima koji su u tako uređenoj državi diskriminirani, nikome neće poći za rukom da ih prevede u građanstvo dok god su u strahu za svoj etnički identitet, čak i ako je taj strah isključivo ili ponajviše posljedica političkih manipulacija. Da je kojim slučajem na ovogodišnjim izborima za hrvatskog člana Predsjedništva izabran, prema nastupima u medijima, pomirljivi i Hrvatima naklonjeni Boriša Falatar, ni on ne bi prošao test legitimnosti, a da je to bila i Diana Zelenika iz HDZ 1990 i njezina bi legitimnost bila dovedena u pitanje, jer je hrvatski legitimitet u ovoj zemlji privatno vlasništvo HDZ-a BiH. Ukratko, prihvatljiv je samo onaj kandidat kojeg odobri HDZ i kojeg blagoslovi Crkva, pa bi po toj hadezeovskoj logici izbore za hrvatskog člana Predsjedništva najbolje bilo organizirati po katoličkim župama, da se otkloni svaka sumnja u legitimnost.

Većina bosansko-hercegovačkih Hrvata smatra da je njihov najveći politički problem tzv. majorizacija, što neosporno jest jedan od velikih problema ove političke zajednice koji se ne tiče samo hrvatskog naroda nego i drugih naroda, manjina i građana. Pritom bosansko-hercegovački Hrvati nikako da shvate da je veći problem taj što su postali taoci politike jedne stranke koja tri desetljeća neprekidno vlada nad njima. Sve je od početka krenulo u krivo, od slijepog obožavanja predsjednika Franje Tuđmane, preko Herceg-Bosne, samouprave, trećeentitetske politike do Hrvatskog narodnog sabora koji svoj vlastiti narod tretira kao u sebe zatvoreno, prema drugima nepovjerljivo, sektaško nacionalno-vjersko društvo.

Političke poraze i frustracije iz rata, brojčanu inferiornost u oba entiteta, hadezeovska politika koristi da cijeli narod drži u strahu od drugih i tako onemogući političku pluralizaciju i političko sazrijevanje naroda – raskid s predmodernim pučko-katoličkim mentalitetom, zbog čega ovaj narod ostaje izvan politički samosvjesnih europskih naroda, kojima deklarativno želi pripadati. Politički zrele i samosvjesne zajednice su sposobne za autorefleksiju, za kritičko sagledavanje svoga stanja i planiranje političke budućnosti. Ali to nije slučaj s bosansko-hercegovačkim Hrvatima koji se ne žele suočiti sa zabludama iz svoje nedavne prošlosti, nego odlaze još dalje u prošlost s ciljem jačanja vlastitog identiteta. Ali ta daleka i mitologizirana prošlost neće riješiti njihove sadašnje probleme, sve kad bi se mobilizirali svi „katoličko-hrvatski“ kraljevi, uključujući i onog posljednjeg koji se, posve nezainteresiran za položaj Hrvata, izležava u podrumu jajačkog samostana.

Pripadnike određene etnije ili nacije, da se poslužimo riječima beogradskog antropologa Ivana Čolovića, na okupu drži nešto nezavisno od njihove volje i njihovog pristanka, nešto u čemu se ili sa čime se navodno rađaju, neka vrsta „superlepka“ koji ljudi nose u genima. Taj lepak se, ističe u svojoj studiji Rastanak s identitetom Čolović, ranije zvao „rasa“ ili „krv“, ali kako je ove reči fašizam kompromitovao, njih su u rečniku nacionalizma zamenili „kultura“ i u novije vreme „identitet“. Tako funkcioniraju sve etničke zajednice u BiH i čini se da nema tog sredstva koje ih može odlijepiti od kolektivne slijepljenosti i od siromašnog i suzenog shvaćanja identiteta.

Tko je bar usputno pratio ovogodišnju predizbornu kampanju u Bosni i Hercegovini, lako je mogao uočiti da nacionalne stranke, da se poslužimo religijskom terminologijom, funkcioniraju kao sekte i da se sva njihova retorika vrti oko očuvanja identiteta – nacionalnih, vjerskih i jezičnih interesa. U prvom planu su takozvani karizmatični vođe, okruženi poslušnim sljedbenicima, oboružani stranačkim rekvizitima i simbolima, nošeni nacionalnim zanosom i euforijom, uvjereni da ih samo čvrsto jedinstvo može spasiti od drugih, ili, kako se to katastrofično kaže, od kolektivnog nestajanja i propasti.

Primijenimo li ovu dijagnozu na bosansko-hercegovačke Hrvate, sagledamo li ozbiljno njihovu noviju političku povijest, vidjet ćemo da taj narod u političkom smislu od devedesetih godina funkcionira kao narod jedne stranke, odnosno kao hadezeovski narod. Preciznije kazano, bosansko-hercegovačkim Hrvatima nitko neće biti politički prihvatljiv ukoliko ne dolazi iz stožerne stranke. Da je to tako, pokazuju i rezultati ovogodišnjih izbora na kojima je HDZ BiH dobio gotovo sve glasove od Hrvata koji su izišli na izbore, čime se ovaj narod vraća na poziciju s početka devedesetih godina kad su svi glasali za jednu stranku.

Bilo je unutar hrvatskog naroda pokušaja da se pluralizira politička scena, pojavljivale su se stranke i to isključivo s nacionalnim predznakom jer drugačije pogotovo ne bi imali nikakvih izgleda, ali zahvaljujući moći stožerne stranke koju podržava i većina ljudi iz Crkve, Hrvati su bili i ostali isključivo hadezeovski narod. Pojačano iseljavanje bosansko-hercegovačkih Hrvata posljednjih godina i rapidno smanjivanje njihovog broja vjerojatno će dodatno učvrstiti to etničko jedinstvo pod plaštem jedne stranke. Kad bi bosansko-hercegovački Hrvati ozbiljnije promislili o svojoj političkoj sudbini u Bosni i Hercegovini, onda bi se morali oslobađati hadezeovskog političkog sektašenja jer na taj način neće moći zaštiti interese do kojih im je kao kolektivitetu stalo.

S obzirom na brojčanu inferiornost i u Federaciji i u Republici Srpskoj, i s obzirom na veliko iseljavanje, bosansko-hercegovački Hrvati će, dugoročno gledano, čak i uz promjene izbornog zakona koje bi im išle na ruku, doći u situaciju da neće moći sami sebe predstavljati i da će biti upućeni na druge – na transetničko povjerenje i suradnju. Zbog toga ne treba paničariti, jer teško je zamisliti da bi ih netko mogao gore predstavljati i zastupati od njihovog sadašnjeg vođe i njegovih političkih ministranata.

To, naravno, vrijedi i za druge dvije etničke skupine u onim dijelovima zemlje gdje su u manjini. Svijest o vlastitoj malobrojnosti, a sve etničke skupine u različitim dijelovima zemlje imaju to iskustvo (Srbi u Federaciji, Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, manjine u cijeloj BiH), može biti početak relaksacije međuetničkih odnosa na čemu će se graditi na početku teksta spomenuto transetničko političko povjerenje. Time bi se dugoročno stvarali temelji za izgradnju građanskog društva, koje dio građana priželjkuje, ali koje nije moguće bez minimalnog transetničkog povjerenja.

04.12.2018.

PRAVNI PROCES ILI POLITIČKI OBRAČUN SA DEMOKRATSKIM FRONTOM?

04.12.2018.

ANDREJ NIKOLAIDIS O MARŠALU I AMFILOHIJEVIM ČETNICIMA

ANDREJ NIKOLAIDIS O MARŠALU I AMFILOHIJEVIM ČETNICIMA: "Tito je uzeo od bogatih i dao siromašnima, a Hristov pastir je..."

"Amfilohije, kako bi drugačije moglo biti, mrzi Tita; u podgoričkom hramu dao je da se naslika freska koja prikazuje Tita u Paklu"


ANDREJ NIKOLAIDIS O MARŠALU I AMFILOHIJEVIM ČETNICIMA: 'Tito je uzeo od bogatih i dao siromašnima, a Hristov pastir je...'





.................

Piše: Andrej Nikolaidis

Kakva je to karijera bila, ni Abadon nije imao dosljedniju.

Kakav neprekinuti niz blatnih bisera, kakva bujica tame u koju se nije probio ni tračak svjetla, kakva primordijalna crna rupa, šta rupa, ruptina, u kojoj dobra i milosrđa nema ni koliko bi se u oko novorođenčeta moglo nakapati.

Kad god se moglo mrziti i na mržnju pozvati, učinio je tako. Kad god se ukazala prilika da pljune na slabije, hraknuo je. Kada je trebalo tješiti zločince, bio je uz njih, kad god je vidio živu ranu žrtve, bacio je so na nju, kao Rimljani na Kartagu.

On, Amfilohije Radović.  

Hristov pastir koji napisao da Hristov nauk nije za žive ljude, nego za „metaistoriju“. Da izbjegnemo „istrgnuto iz konteksta“ isprike, citiram čitav pasus, kako je 1996. objavljen u zborniku „Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana - filosofija rata“, u kojem je Srpska pravoslavna crkva ponudila teološko opravdanje genocida u Bosni, čemu je, mada još uvijek u predtihujućoj fazi, prilogom naslovljenim „Da li je ovo bio rat?“ doprinos dao i Radovan Karadžić:

“Kako bogoslovski i filosofski opravdati činjenicu da jedan episkop postaje ratnik? Možda je istorija hrišćanskih naroda manje-više povratak u Stari Zavjet, a Novi Zavjet se u ljudskoj istoriji tek nazire. On kao da se ostvario samo u pojedincima koji su se upodobili Hristovom raspeću i blagosiljanju sa raspeća. Takav otpor zlu kao da ne pripada istorijskom čovjeku, nego metaistoriji, kao najdublja čežnja i istorijska potreba ljudska”.

Najdublja nam je čežnja da vas nazovemo bližnjima svojim i da vas volimo kao što volimo sebe; istorijska nam je potreba da okrenemo drugi obraz, pustimo da mrtvi ukopaju mrtve; ali ta se mogućnost u ljudskoj istoriji tek nazire. Stoga ćemo se više-manje vratiti u Stari zavjet: mrzićemo vas, pa ćemo vam zato izvaditi oči, otkinuti glave i prilično starozavjetno vas istrijebiti. 

Amfilohije, kako bi drugačije moglo biti, mrzi Tita. U podgoričkom hramu dao je da se naslika freska koja prikazuje Tita u Paklu.

Prije neki dan u tom istom hramu održao je govor u kojem je, između ostalog, komentarisao i odluku podgoričkih vlasti da postave spomenik Titu.

Bolje bi bilo da dignu spomenik Musoliniju nego Titu, rekao je.

Naravno da je Amfilohiju Musolini bliži od Tita. Imam, međutim, retoričko pitanje: a je li, po njegovom mišljenju, bolje da, umjesto Titu, spomenik dignu Hitleru? Kažem “retoričko”, jer odgovor na to pitanje znamo i vi i ja i Amfilohije.

Njegovi, Amfilohijevi, su četnici, a oni su, za račun Mosolinija i Hitlera, ratovali sa Titovim partizanima.

No nije po srijedi tek to. Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti. 

Titova politika bratstva i jedinstva bila je sekularna verzija Hristovog “ljubi bližnjeg svog”. Titovu politiku su, kao i Hristovo učenje, prigrlili siromašni a odbacili bogati. Hrist je učio da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš dospjeti u Raj. Zato je Tito, umalo ne rekoh: u svojoj beskonačnoj milosti, bogatima bogatstvo oduzeo i dao im šansu da se Raja dokopaju.

Hrist je bogatima poručio: “Vaše zlato i srebro uhvati rđa, njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas i kao oganj progutati vaša tjelesa”. Oduzevši im zlato i srebro koje ih je vodilo u propast, Tito je nacionalizacijom bogate spasio od vatre Pakla. Tito je uzeo od bogatih i dao siromašnima. Učinio je to slijedeći nauk Svetog Ambrozija, koji je vjerno slijedio Hristov nauk: “Ne daješ dar od svog imanja onome ko je siromašan. Daješ mu ono što je njegovo. Jer, sve nam je dato na zajedničko korištenje, a ti si to uzeo samo za sebe. Svijet je dan svima - ne samo bogatima”.

Šta je Tito uradio, nego od bogatih uzeo ono što su oni prisvojili, pa tu svojinu ponovo učinio zajedničkom? Šta je bila Titova društvena svojina, nego Sveti Ambrozije u praksi? Hrist je rekao: “Blago vama, siromašni: vaše je kraljevstvo Božije”. Nije li Tito slijedio taj nauk? S tim što Tito, za razliku od crkve, pod kraljevstvom Božijim nije podrazumijevao tek onaj, nego i ovaj svijet, pa je siromašnima vlast dao ne sutra, tamo, nego ovdje i sada. 

Time je Tito zaslužio mjesto u Paklu na Amfilohijevoj fresci.

Koja, kao ni njegov spomenik Musoliniju, ne ide ni u hiljadu najgorih stvari koje je Amfilohije počinio.

(Žurnal)

04.12.2018.

NATO JOŠ JEDNOM PRUŽIO RUKU BiH

04.12.2018.

MOGU LI SE UJEDINITI MUSLIMANI U SRBIJI

04.12.2018.

MATTHEW PALMER U BiH: PRENIO STAV SAD-A O IZBORNOM ZAKONU, SARADNJA S DODIKOM, NATO-U I RUSIJI

Palmer u BiH: Prenio stav SAD-a o Izbornom zakonu, saradnji s Dodikom, NATO-u i Rusiji

Palmer u BiH: Prenio stav SAD-a o Izbornom zakonu, saradnji s Dodikom, NATO-u i Rusiji
Potrebno je da Bosna i Hercegovina što prije implementira izborne rezultate, a u konačnici uradi i reformu Izbornog zakona, kazao je u intervjuu za novinske agencije u BiH zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za jugoistočnu Evropu Matthew Palmer.

Ovu reformu, jasno je podvukao Palmer, ne može nametnuti međunarodna zajednica. Ona mora biti predložena i implementirana od vlasti u BiH jer je reformama potreban legitimitet, no za to će biti potreban kompromis.

- Tenzije su normalne u demokratskom društvu. Kroz njih, kroz pregovaranje i postizanje kompromisa legitimne politike se rađaju. SAD će pomoći u tome i podržavati reforme, ali mi nismo tu da diktiramo - dodao je.

Ocijenio je da građani svih zemalja zapadnog Balkana još uvijek žele članstvo u euroatlantskim institucijama te da iako je proces postizanja tog cilja težak i dugotrajan on nema alternativu, a na tom putu imat će i nesumnjivu i dosljednju podršku SAD-a.

Podrška EU i putu u NATO

Konkretno, dodao je, podržavat će članstvo za sve zemlje u Evropskoj uniji, te članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) za sve zemlje koje su iskazale opredijeljenost za to, što isključuje Srbiju.

Kao pozitivan primjer izdvojio je Sporazum postignut između Makedonije i Grčke za rješenje njihovog spora o imenu te Palmer smatra da nema razloga da Makedonija za oko 18 mjeseci ne postane punopravna 30. članica NATO saveza, nakon provedbe tog sporazuma.

Ovaj sporazum otvorit će vrata i za put Makedonije ka Evropskoj uniji te je Palmer izrazio nadu da će što je prije moguće biti otvoreni pregovori, vjerovatno već u junu 2019. godine, a dodao je i da očekuje tada otvaranje pregovora s Albanijom o pristupanju.

Govoreći o odnosima Srbije i Kosova napomenuo je da SAD snažno podržava proces koji EU vodi u rješenju tog pitanja, kazavši da žele vidjeti postizanje sporazuma između Beograda i Prištine o potpunoj normalizaciji odnosa što bi otvorilo vrata za put ka EU i Srbiji i Kosovu.

- To bi doprinijelo sigurnosnoj situaciji na zapadnom Balkanu. Takvim sporazumom promoviralli bi se stabilnost i mir u cijelom regionu - mišljenja je.

No, kada je riječ o kosovskom nametanju stopostotnih carina za proizvode iz Srbije i BiH, Palmer je pozvao na ukidanje takve odluke kosovskih vlasti jer SAD smatra da to predstavlja prepreku u nastavku dijaloga.

Za odluku NATO-a da pozove BiH da podnese Godišnji nacionalnog program bi bila dobrodošla odluka u smislu šireg regionalnog interesa kada je u pitanju sigursnost, zbog čega će SAD podržavati BiH u reformi odbrane te u nastojanjima da ojača odnose sa NATO-om.

Srbija nije protiv NATO-a

Podsjetio je da Srbija nije protiv NATO-a nego da naprotiv ima produktivne odnose s tim vojno-političkim savezom, koji su trenutno i bolji i jači od odnosa BiH i NATO-a s obzirom na činjenicu da je pred BiH još mnogo posla prije nego što nivo saradnje sa NATO-om bude na nivou koji ima Srbija.

Osvrnuo se na usvajanje Rezolucije o Srbiji u Evropskom parlamentu u kojoj se traži od Srbije da prizna genocid u Srebrenici, napomenuvši da su činjenice o genocidu u tom bh. gradu nesporne i priznate od svih relevantnih međunarodnih tijela.

Stoga je nužno, kaže Palmer, da se Srbija suoči s prošlošću kako bi išla dalje, ali i zbog poštovanja prema žrtvama tog stravičnog zločina zbog čega je pozvao i ohrabrio sve u regionu da prihvate tu realnost.

Destabilizirajući uticaj Rusije

Kada je u pitanju ruski uticaj na zemlje zapadnog Balkana, Palmer smatra da Rusija nije ta koja treba određivati bilo kojoj zemlji kako će asocirati sa euroatlantskim institucijama.

Namjeru Rusije da potkopa težnje svake od zemalja nazvao je destabilizirajućom, ocjenjujući da to nanosi štetu regionalnom miru i stabilnosti.

- SAD ne nameće zemljama zapadnog Balkana šta trebaju činiti, ali naša vizija Balkana mnogo je kompaktnija onome što su te zemlje izabrale za sebe. Ambicije zemalja za članstvo u EU i NATO-u je moćan pokretač promjene - pojasnio je Palmer.

Ovakav odnos SAD prema zemljama zapadnog Balkana neće se mijenjati jer je to konstantna politika ove zemlje koju ambasadori provode u određenim zemljama bez obzira na promjenu administracije.

Dodik zna šta treba uraditi

Na pitanje da li će izbor Milorada Dodika za člana Predsjedništva BiH eventualno ugroziti aspiracije BiH na njenom put ka euroatlantskim integracijama, Palmer je kazao da će SAD predano raditi sa svim članovima državnog Predsjedništva uključujući i Dodika.

- On i dalje ostaje pod sankcijama SAD-a jer to što je postao član Predsjedništva BiH nije jedan od kriterija za uklanjanje sankcija. Dodik zna šta se od njega očekuje kako bi sankcije bile uklonjene i željeli bismo vidjeti da on ide tim putem - poručio je Palmer.

Podsjetio je da su sankcije protiv Dodika uvedene zbog antidejtonske aktivnosti te Palmer kaže da on mora pokazati da je posvećen teritorijalnom integritetu BiH odnosno da ne ide putem secesije, dodajući da su sankcije uvedene kao funkcija podrške SAD-a Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Mišljenja je da je to bilo efikasno u smislu promjene dinamike i smjera kako bi se oduprli retorici prijetnji i secesionizma koje su potkopavale stabilnost BiH i promovirale drugačiji put.

S druge strane kada su uvedene sankcije Nikoli Špiriću, visokom dužnosniku Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke na čijem je čelu Dodik, to je značilo suprotstavljanje korupciji za koju je Palmer kazao da ima korozivan uticaj koji potkopava povjerenje javnosti u predstavnike vlasti.

Kako je zaključio u intervjuu za novinske agencije u BiH, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za jugoistočnu Evropu Matthew Palmer, sve navedeno zapravo su dokazi podrške miru i stabilnosti u zemljama zapadnog Balkana uključujući i BiH.

(Vijesti.ba)
















04.12.2018.

MATTHEW PALMER : MILORAD DODIK ZNA ŠTA SE OD NJEGA OČEKUJE

Matthew Palmer: Dodik zna šta se od njega očekuje

Matthew Palmer: Dodik zna šta se od njega očekuje
Zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za jugoistočnu Evropu Matthew Palmer boravi ovih dana u Bosni i Hercegovini.

U razgovoru za novinske agencije je govorio i o sankcijama Miloradu Dodiku.
 
Na pitanje da li će izbor Milorada Dodika za člana Predsjedništva BiH eventualno ugroziti aspiracije BiH na njenom put ka euroatlantskim integracijama, Palmer je kazao da će SAD predano raditi sa svim članovima državnog Predsjedništva uključujući i Dodika.
 
- On i dalje ostaje pod sankcijama SAD-a jer to što je postao član Predsjedništva BiH nije jedan od kriterija za uklanjanje sankcija. Dodik zna šta se od njega očekuje kako bi sankcije bile uklonjene i željeli bismo vidjeti da on ide tim putem - poručio je Palmer.
 
Podsjetio je da su sankcije protiv Dodika uvedene zbog antidejtonske aktivnosti te Palmer kaže da on mora pokazati da je posvećen teritorijalnom integritetu BiH odnosno da ne ide putem secesije, dodajući da su sankcije uvedene kao funkcija podrške SAD-a Dejtonskom mirovnom sporazumu.
 
Mišljenja je da je to bilo efikasno u smislu promjene dinamike i smjera kako bi se oduprli retorici prijetnji i secesionizma koje su potkopavale stabilnost BiH i promovirale drugačiji put.
 
S druge strane kada su uvedene sankcije Nikoli Špiriću, visokom dužnosniku Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke na čijem je čelu Dodik, to je značilo suprotstavljanje korupciji za koju je Palmer kazao da ima korozivan uticaj koji potkopava povjerenje javnosti u predstavnike vlasti.


 
(Vijesti.ba)


















04.12.2018.

ČOVJEK KOJI JE PREDVIDIO RAT I INICIRAO OSNIVANJE TRIBUNALA

04.12.2018.

JEZIVA SLIKA IZ TRAVNIKA: DJECA U ŠKOLSKIM REZERVATIMA

Jeziva slika iz Travnika: Djeca u školskim rezervatima



Fenomen “dvije škole pod jednim krovom” godinama je trn u oku domaće javnosti, ali i brojnih međunarodnih organizacija.U danu kada je OSCE objavio da je ovaj problem “Najvidljiviji primjer diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini”, iz Travnika su stigle jezive slike.
Kako javlja portal Vijesti.ba objavio ih je Sead Mušić na svom Facebook profilu.

Radi se naime o objektu Katoličke crkve u Travniku koji vlasti godinama koriste da bi održale koncept dvije škole pod jednim krovom. U objektu djeluju Katolički školski centar “Petar Barbarić” u kojoj se izvodi nastava na hrvatskom jeziku i Srednja mješovita gimnazija Travnik koju pohađaju većinom bošnjačka djeca.

Osim različitog programa, različitog vremena početka nastave i velikog odmora, dijeli ih i  improvizovana ograda.

Podsjetimo, šef Misije OSCE-a u BiH Bruce Berton je danas uoči predstavljanja izvještaja “Dvije ‘škole pod jednim krovom’ izjavio::

“To je najočitiji primjer diskriminacije u BiH. Danas praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’ postoji u 56 škola u BiH, variraju u smislu obilježja, veličine. Sistematično svima je segregacija mladih u BiH, po etno-nacionalističkim politikama”.

04.12.2018.

RAZLOŽNA PITANJA FRA MILE BABIĆA : ŠTA TI FALI BITI BOSANAC, HRVAT I KATOLIK?

Razložno pitanje fra Mile Babića : Šta ti fali biti Bosanac, Hrvat i katolik?



Svi koji napadaju Željka Komšića su manje legitimni od njega – poručio je fra Mile Babić, teolog, govoreći za N1 o novoizabranom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Kao ulogom religije je istakao da “moraju biti kritički, moralni i humanistički korektiv naših politika”. Zatim je naglasio:

“Ako su religije puki sljedbenici nacionalnih politika, onda izdaju svoje principe. Naši kolektivi se vode egoizmom. Religija treba da spaja. Kada se kaže vjera, to je onda povjerenje u ljude koji su različiti od nas. Religije trebaju spajati one koji drugi ne mogu spojiti”.

Kako je kazao Babić, ljudi trebaju da poštuju tuđu patnju i oni koji to ne čine nisu kulturni i civilizirani. I ulogu politike je okarakterisao kao nešto što treba spajati ljude. Osvrnuo se na staus Hrvata u Bosni i Hercegovini rekavši:

“Ovi koji stalno kukaju da su ugroženi i negiraju Bosnu i Hercegovinu, nisu svjesni da iseljavaju vlastiti narod. Oni su njih mentalno iselili. To je negiranje identiteta. Šta ti fali biti Bosanac, Hrvat i katolik? Ali oni te identitete svode samo na nacionalni identitet. To vodi u sukobe i iseljava ljude iz Bosne i Hercegovine. Kada stalno govore protiv svoje zemlje, to je protiv pameti i morala”.

Smatra da je “nacionalistička paradigma donijela samo siromaštvo, bijedu i to da smo posljednja rupa u svijetu”. Prema njegovim riječima, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini ne trebaju imati podanički odnos prema Srbiji i Hrvatskoj.

Govoreći za N1, komentarisao je izmjene Izbornog zakona i izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

“Brisel je rekao da vi ne možete mijenjati politiku u Bosni i Hercegovini opstrukcijom. Neka ponude novi Izborni zakon. Ali Zakon koji su nudi ukazuje na to mi Hrvati u Sarajevu i Tuzli ne mogu biti birani, oni mogu samo birati. Tako uvode neravnopravnost među Hrvatima”, rekao je i dodao:

“Komšić je izabran po postojećem zakonu i to je legalno. Da li je to legitimno – pravedno i pošteno? Nije. Ali, svi koji napadaju Komšića su manje legitimni od njega”.

Babić se dodatako i djelovanja Hrvatske demokratske zajednice.

“Treba uvesti pluralizam unutar hrvatskog naroda. Naša Hrvatska demokratska zajednica uvodi jednoumlje. Svi misle kako šef misli. Važno je da budemo slobodni kao ljudi. Pod navodnom zaštitom nacionalnih interesa se uvodi jednoumlje”, istakao je.

Ukazao je i za N1 i to da su “ljudi u crkvama i džamijama vjernici, a na ulici političari”. Kao najvažniju stvar u društvu je istakao obrazovanje.

04.12.2018.

ŠTEFICA GALIĆ : SLOBODU SU ZAMIJENILI MRŽNJA I OPĆI JAD

04.12.2018.

PROF. DR. NERZUK ĆURAK : DODIK KAO METODA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 12/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59599048

Powered by Blogger.ba