Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

18.11.2018.

MILJENKO JERGOVIĆ: NAŠI POTOMCI JEDNOG ĆE DANA PRIZNATI ...!

18.11.2018.

"SVJEDOCI ZLA" U JABLANICI - PRISJEĆANJE NA ŽRTVE VUKOVARA I TZV. HZHB

“Svjedoci zla” u Jablanici | Prisjećanje na žrtve Vukovara i tzv. HZHB


Uoči prve godišnjice pravosnažne presude u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”, kojom je potvrđen “udruženi zločinački poduhvat” i “međunarodni oružani sukob” u BiH, te 27. godišnjice samoproglašenja tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, sinoć je u Kino sali Omladinskog kluba “Pod istim suncem” u Jablanici održana promocija knjige “Svjedoci zla” Akifa Agića i Faruka Vele.

Predstavljanje ovog djela, koje je pobudilo veliki interes bosanskohercegovačke javnosti, održano je u organizaciji Općine Jablanica i općinskog načelnika Salema Dedića, a poslije uspješnih promocija u Mostaru, Gornjem Vakufu i Stocu.

O knjizi su govorili autori knjige, te urednik Muzafer Agić, dok ulogu moderatorice veoma nadahnuto obavila Elma Arfadžan, novinarka RTV Jablanica.

Na promociji je odata počast žrtvama Vukovara i strašnoj patnji tog grada, kao i onima koji su na bilo koji način stradali  u realizaciji “udruženog zločinačkog poduhvata” na čelu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Farnjom Tuđmanom.

Žrtva žrtvu najbolje razumije, naglašeno je.

Akif Agić, ratni reporter i jedan od autora knjige “Svjedoci zla” na emotivan način se prisjetio patnji Vukovara.

“Prisjetimo se 18. novembra 1991. godine i pada Vukovara. To su strašne slike. Jedna moćna JNA u službi velikosrpskih interesa razarala je jedan grad. Jedan grad koji se herojski borio. Vukovar je herojski pao. Trebamo se sjećati njegove žrtve, ali i njihovih zebnji i sumnji da su u odsutnom trenutku bili ostavljeni”, kazao je Agić i dodao:

“Nažalost, istog dana predstavnici općina s hrvatskim predznakom održali su sastanak u Grudama i proglasili tzv. HZHB. Umjesto da traže načina da pomognu Vukovaru, kreatori tzv. HZHB su u dogovoru sa vodstvom Republike Hrvatske usvajaju plan kako zadati smrtonosni udarac Republici BiH. Stvorili su monstruma iz kojeg će kasnije proizaći zlo koje smo opisali u ovoj knjizi, zločinačku Herceg-Bosnu, te značajno pomoći velikosrpskoj politici, onoj istoj koja je klala po Vukovaru”.

Koautor predstavljenog djela, novinar i urednik Faruk Vele istakao je kako je Jablanica, 18. novembra 1991. godine uključena u tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna, te da će kao takva postati žrtva u sklopu UZP-a.

Podsjetio je na ubistva i hapšenja na području Jablanice u aprilu 1993. godine za koje je Jadranko Prlić, čelnik tzv. HRHB, u procesu pred Haškim tribunalom proglašen odgovornim.

“Jablanica je za politiku Farnje Tuđmana, koje de facto imala za cilj odvajanje dijela teritorije naše zemlje i pripajanje susjednoj Republici Hrvatskoj, predstavljala strateški važno mjesto zbog hidroelektrana na rijeci Neretvi, a što su potvrdili i vojnici regularne Hrvatske vojske zarobljeni na području Gornjeg Vakufa 1993. godine, čije tvrdnje su prenesene i u ovoj knjizi”, podvukao je Vele.

Upozorio je da ideologije koje su povele rat protiv protiv Bosne i Hercegovine i dalje žive, što izaziva zebnju da bi se zlo koje je u ime njih činjeno moglo ponoviti.

“Nažalost, vidimo danas diplomatsku agresiju aktuelnog vodstva susjedne Republike Hrvatske, koja o ovoj zemlji raspravlja na svjetskim adresama, bez znanja BiH. Vidimo rasprave u Saboru RH, kao i najave otvaranja pitanja naše zemlje pred Vijećem Europe. Cijelu diplomatsku ofanzivu. Samo naivni mogu misliti da to nema širi plan i ciljeve koje itekako imaju veze s ratnim ciljevima iz devedesetih. Nažalost, Sarajevo to nemušto posmatra. Umjesto da Hrvatsku pita za obeštećenje žrtvama, mi se bavimo demantiranjem propagande i spinova RH plasiranih u međunarodnu javnost”, istkao je Vele.

Na kraju, prisjećajući se žrtva, podsjetio je na davno upozorenje jevrejskog logoraša, pisca i hermičara Prima Levija:

Desilo se, a može da se desi ponovo, svugdje

Muzafer Agić kazao je, uz ostalo, da je knjiga “Svjedoci zla” predstavlja anatomiju fašizma, te krunski dokaz učešća strane sile na tlu Bosne i Hercegovine.

18.11.2018.

PRAVNI EKSPERT, DR SLAVEN KOVAČEVIĆ : VIJEĆE EU TREĆI PUT O BiH U GODINI DANA


PRAVNI EKSPERT, SLAVEN KOVAČEVIĆ: Vijeće EU treći put o BiH u godini dana

U ponedjeljak nam dolazi novi sastanak Vijeća Europske unije kojeg poznajemo po terminu Consillium, odnosno onog dijela za vanjske poslove, koje će između ostalih tema, razmatrati i situaciju u Bosni i Hercegovini, na prijedlog iz susjedne Hrvatske, koji je došao od premijera Andreja Plenkovića, a i od hrvatskih euro-parlamentaraca.



PRAVNI EKSPERT, SLAVEN KOVAČEVIĆ: Vijeće EU treći put o BiH u godini dana









Piše: dr Slaven Kovačević

Dobro je što se u ovome tijelu, koje utvrđuje politike i političke stavove Europske unije, razgovara o Bosni i Hercegovini, njenom reformskim putu, ali svakako nije dobro da teme nameće susjedna Hrvatska, na način da ona u tome plasira političke ciljeve dijela njene političke javnosti. Nije to nikakav dejtonski iskorak, jer to Dejtonski sporazum ne omogučuje, nije to ni garancija Dejtona, jer to Republika Hrvatska nije, tako da to sve zajedno možemo podvesti pod novo uplitanje u unutarnja pitanja  Bosne i Hercegovine, sada kroz diplomatsku aktivnost.

Da bi znali šta je ranije zaključilo Vijeće Europske unije o Bosni i Hercegovini, potrebno je reći da to nije isto tijelo kao što je Vijeće Europe iz Strazbura. Isto tako, treba istaći da se najnovije razmatranje situacija u Bosni i Hercegovini odvija jer je dio Hrvatske političke scene nezadovoljan izbornim ishodom, što je uplitanje i u izbornu volju građana Bosne  Hercegovine. No, krenimo redom.
 
Vijeće Europske unije – sastanak od 16. oktobra 2017. godine
 
Na ovom sastanku, među ostalim temama bilo je razmatranje više pitanja u Bosni i Hercegovini, ali sa stanovišta odvijanja izbornih procedura, tada je Vijeće Europske unije, na svom zasjedanju u Luksemburgu, donijelo 7 (sedam) zaključaka, gdje za ovaj put izdvajam zaključak broj 4 koji kaže sljedeće:
 

https://1.bp.blogspot.com/-__zKTspNYhc/W_AYsbaLhdI/AAAAAAAAAHE/KbUCZ4SkkSADanyn72IeQNRDUTFTYJmggCLcBGAs/s1600/Consilium%2B-%2B1.PNG
 Zaključak broj 4. od 16. oktobra 2017. godine     
 
Ono što jeste važno, vidljivo je da »Vijeće ponovno ističe da načela jednakosti svih građana i nediskriminacije moraju biti u potpunosti zajamčena. Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija« čime se zapravo vidi da ovo važno europsko tijelo traži od Bosne i Hercegovine da garantira jednakost svih građana, da ne smije biti diskriminacije i da se ne čine zakonodavni ili politički koraci koji otežavaju provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. To je politički stav koji ovdje mora provoditi i delegacija Europske unije, koju vodi Lars Gunnar Wigemark. Ono što jeste, također, važno za ovaj zaključak je glasala i susjedna Hrvatska.
 
Vijeće Europske unije – sastanak od 26. juna 2018. godine
 
I na ovom sastanku, gdje razmatrano više pitanja u Europi, bio je dio koji se tiče Bosne i Hercegovine, ovoga puta vidno iniciran, izvjesno opet iz susjedne Hrvatske, u jeku razgovora oko izmjena Izbornog zakona BiH, gdje su tražili prostor za upisivanje nedemokratskih izbornih metoda, kako bi HDZ bio vječita vlast, opet je bio jedan zaključak o tome, pod brojem 58:
 

https://2.bp.blogspot.com/-eBkQL2HRK80/W_AY3-j7bhI/AAAAAAAAAHM/1Uytkpeij1c4mChIpCCANE1RjAL1l6KBgCLcBGAs/s1600/Consilium%2B-%2B2.PNG
Zaključak broj 58. od 26. juna 2018. godine
 
Opet je vidljivo da Vijeće Europske unije zaključuje sljedeće:
 
»...Vijeće prepoznaje i da bi se druga pitanja povezana s izborima, kao što su odredbe za održavanje lokalnih izbora u Mostaru i pitanje predsjedništva Bosne i Hercegovine, trebala rješavati pravodobno nakon izbora, u skladu s europskim standardima; u tom pogledu Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija. Međutim, tim se reformama ne smije dovesti u pitanje program reformi.«
 
Ovo sada postaje još važnije, jer se vrlo precizno kaže da se pitanje izbornog zakonodavstva treba riješiti u skladu sa europskim standardima, nakon izbora, govori si i o potrebi da se u Gradu Mostaru, također, mora riješiti pitanje lokalnih izbora, također u skladu sa europskim standardima, pa na kraju opet se ponavlja da vlasti Bosne i Hercegovine ne trebaju činiti zakonodavne ili političke korake kojim bi se otežalo provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. I ovo postaje obaveznim stavom za EU delegaciju u Bosni i Hercegovini, pored obaveza za bh. vlasti. Ponovimo kako je i Republika Hrvatska glasala i za ovaj set zaključaka.
 
Vijeće Europske unije, treći put – 19. novembar 2018. godine
 
Na poticaj iz Hrvatske, Bosna i Hercegovina, odnosno njeni izbori i izborni zakonodavstvo će biti i treći put na dnevnom redu Vijeća Europske unije. Moja je prva impresija da Hrvatska postaje pomalo dosadana jer vidno postavlja Vijeće Europske unije kao svoj alat da bi HDZ Hrvatske, putem HDZ Bosne i Hercegovine upravljao Bosnom i Hercegovinom. To svakako nije u redu. Šta će biti na ovome sastanku, ne znam, ali moj je osjećaj da Vijeće Europske unije nije neozbiljno tijelo, koje će sada u trećoj prilici zaključiti nešto drugačije nego ono što je zaključilo ranije ili će se naprosto suzdržati od donošenja bilo kakvih zaključaka. Šta će tačno biti, kako vam rekoh, ne znam, ali sam sklon tome da ne može Vijeće Europske unije samo radi Bosne i Hercegovine, odustati od europskih standarda, europskih izbornih principa, koji mogu napraviti poveliku političku štetu u zemljama članicama Europske unije, ako bi se razmišljalo na Plenkovićev način. To bi bio jako veliki i jako opasan presedan, što mi daje osjećaj da će i ovoga puta Vijeće Europske unije zaštititi europske principe i standarde, onako kako su ispisani u europskoj pravnoj stečevini - Acquis communautaire i da od toga neće odstupiti. Znate zašto? Jer je vladavina prava, univerzalni termin, sadržan u EU poglavlju 23, što je drugačije od onoga kako ga vide pojedini ovdašnji politički dužnosnici.
 
Ja u Europsku uniju, onako kako to govore 35. pregovaračkih poglavlja vjerujem,
dok u neke izvitoperene konstrukcije, jednostavno ne mogu vjerovati.

18.11.2018.

PROF. DR. IVO KOMŠIĆ : ZA PRIMJENU POPISA IZ 2013. GODINE ZALAŽU SE ONI KOJI ŽELE IZBRISATI IZ NAŠEG SJEĆANJA ZLOČINE KOJE SU IZVRŠILI !

Prof.dr. Ivo Komšić : Za primjenu popisa iz 2013. godine zalažu se oni koji žele izbrisati iz našeg sjećanja zločine koje su izvršili !

Bosna i Hercegovina je posebna i po tome što ima u funkciji dva popisa stanovništva – onaj iz 1991. godine i novi iz 2013. godine. Mirovni sporazum iz Daytona održava u funkciji popis iz 1991. godine jer je njime propisano da će se taj popis primjenjivati sve do okončanja povratka prognanih i izbjeglih tokom rata (Aneks VII).

Piše : Preof.dr. Ivo Komšić (Analiziraj.ba)

Popis iz 2013. godine je slika novoga društvenog stanja u BiH. Iako se koristi kao službeni, po tumačenju Visokog predstavnika u našoj zemlji, on nije služben, nije dovršen i ozvaničen. Bez obzira na to, činjenice iz jednog i iz drugog popisa su tačne i moguće ih je porediti. Popisi se i vrše periodično da bi se poredili, da bi se pratila kretanja u društvu, od demografskih do ekonomskih.

Političko-propagandni rat poslije općih izbora u BiH se vodi i oko popisa jer BiH je rijetka zemlja u kojoj se popis stanovništva uzima kao jedan od određujućih faktora formiranja zakonodavne vlasti. Postoje države sa dvodomnim parlamentima, kao što je i BiH, ali drugi dom, pored zastupničkog, ne formira se na etničkom kriteriju kao kod nas.
Posebne povijesne okolnosti 

Zašto je taj kriterij uveden Dejtonskim mirovnim sporazumom i zašto je to popis iz 1991. godine? Taj popis je izvršen u posebnim povijesnim okolnostima. Jugoslavija kao država se raspala, Slovenija i Hrvatska se osamostalile i formirale svoju vlast, BiH na putu osamostaljenja, od ostatka bivše države Slobodan Milošević formirao novu, tzv. krnju Jugoslaviju i pokušao uz pomoć JNA zaustaviti na tom putu Sloveniju, okupirao trećinu Hrvatske i gotovo cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Popis iz 1991. godine je snimak stanja u BiH pred početak rata, u trenutku kada se vodi žestoka kampanja da se BiH zadrži u ostatku Jugoslavije, odnosno velike Srbije, kada se već uveliko vodi rat u Hrvatskoj pod izgovorom očuvanja bivše države. Osnovna politička ideja je da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Ali to je i vrijeme kada suFranjo Tuđman i Slobodan Milošević postigli sporazum u Karađorđevu o etničkoj podjeli BiH i „konačnom rješenju srpsko-hrvatskog pitanja“.

Jedan drugome su ponudili BiH kao cijenu njihovog sporazuma, dogovorili „humano preseljenje“ naroda i razmjenu teritorije. Dogovor o podjeli naše države je morao uvažiti rezultate popisa stanovništva koji su bili svježi i svima dostupni. Etnička karta BiH, prikazana u bojama, više je ličila na šareni pejzaž nego na sliku stanovništva. Osim malih etnički homogenih sredina, muslimansko-hrvatsko-srpske boje su bile isprepletene kao jesenje lišće na travnjaku. Neki članovi komisije za podjelu BiH, koji su u Karađorđevu dobili zadaću da na toj karti izvrše etničku razdiobu stanovnišva, govorili su mi, odmah su odustali od toga, povukli se iz komisije s obrazloženjem da je BiH nemoguće etnički podijeliti.

To je bilo jasno iz popisnih činjenica i da se nisu nanosile na kartu. Na primjer, Hrvata je bilo u BiH oko 750.000, plus jedan dio u strukturi Jugoslovena, tako da se taj broj procjenjivao na oko 800.000. Također, brojevi su pokazivali da Hrvati imaju najveću disperziju i da su najmanje teritorijalno homogenizirani. Na području zapadne Hercegovine je živjelo tek oko 220.000, a na ostalim područjima BiH oko 580.000 Hrvata. Dakle, oko dvije trećine hrvatske populacije je živjelo izmiješano sa druga dva naroda. Ovi pokazatelji govore da je za Hrvate BiH bila pogubna ideja teritorijalne homogenizacije jer je bila provodiva samo preseljavanjem naroda i tzv. razmjenom teritorije. I pored tih činjenica, svima dostupnim, Franjo Tuđman, „predsjednik svih Hrvata“, lansira ideju o „humanom preseljenju“, kao da se radi o jesenjem lišću koje treba prenijeti s jednog mjesta na drugo, i kreće u političku i vojnu kampanju njene realizacije.

Da apsurd bude veći, u tom trenutku mu Milošević, glavni partner u tome, drži pod okupacijom trećinu države. Formira se prvo „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna“, zatim „Hrvatska republika Herceg-Bosna“, sa svim institucijama države i svim državnim nadležnostima. Jedini problem s kojim se ta paradržava suočava jeste određenje njene teritorije i granice. Rat u koji je ušla bio je rat za tu granicu. Taj rat vode istovremeno i već formirana Republika Srpska kao „država srpskog naroda“ u BiH, i Armija RBiH, da bi, u najgorem ishodu za državu, osigurala teritorij za opstanak naroda. „Herceg-Bosna“ i „Republika Srpska“ su samo prelazna rješenja do priključenja „maticama“ državama.

Zaustavljeni rat 

U takvim ratnim okolnostima dolazi do Dejtonskih mirovnih pregovora i Dejtonskog sporazuma. On zaustavlja rat, ali ne može sanirati i ublažiti sve tragične ratne posljedice. On ne može vratiti u život mrtve, ali da bi se dala kakva-takva satisfakcija žrtvama, UN je formirao Haški sud. Sporazum nije mogao vratiti raseljene i prognane (oko pola stanovništva države po tadašnjem popisu), ali je mogao propisati uvjete za njihov povratak i obavezu budućim vlastima u BiH da to provedu. Radi toga je popis iz 1991. godine referentan i upozoravajući – sve buduće vlasti u BiH morat će se formirati temeljem tog popisa. I to će trajati sve dok se ne ostvari potpuni povratak. Dalo se do znanja da činjenice popisa iz 1991. godine ostaju u kolektivnoj svijesti građana BiH, ostaju kao svjedočanstvo zločina, ali i kao upozorenje i zapovijest da rezultate zločina nitko ne smije ozakoniti.

Popis iz 2013. godine, bio službeni ili ne, daje sve potrebne pokazatelje za uporedna istraživanja s godinom 1991. Po tom popisu, u BiH ima oko 500.000 Hrvata, od toga na prostoru zapadne Hercegovine, uključujući i Mostar, oko 270.000. U Posavskom kantonu ima oko 30.000 Hrvata. (Koristim pojam „ima“ jer to ne znači da svi popisani stalno žive na tom području). U odnosu na 1991. godinu, broj Hrvata je u zapadnoj Hercegovini neznatno povećan, ali je broj Hrvata u Posavini drastično smanjen, gotovo deset puta. U ostalim dijelovima BiH, posebno u srednjoj Bosni, taj broj je sveden sa 600.000 na oko 230.000. Tragična sudbina naroda je, dakle, zapečaćena već 1991. godine, u Karađorđevu, s idejom „humanog preseljenja“ i „razmjenom teritorije“ dogovorene u Grazu između Mate Bobana Radovana Karadžića, 6. maja 1992. godine (treća tačka njihovog Sporazuma).

Zanimljivo je da se izvršitelji te politike i njihovi ideološki sljedbenici danas čude nad ovim činjenicama, kao da se to njih ništa ne tiče, i zalažući se za primjenu popisa iz 2013. godine faktički nastavljaju tu politiku. Oni govore o nekim apstraktnim krivcima i uglavnom okrivljuju politike drugih naroda, kao da se ne gledaju svaki dan u ogledalu. Nad ovim tragičnim činjenicama vode svoju politiku, produbljuju nepovjerenje među narodima koje su oni proizveli ratom, koji su kreirali i vodili. Njihovo zalaganje za primjenu popisa iz 2013. je pokušaj da se iz kolektivne svijesti građana ove zemlje, bez obzira kojem narodu pripadali, pobrišu ključne činjenice popisa iz 1991. godine, da se pobriše sjećanje na „humano preseljenje“ naroda i razmjenu teritorija, koji se ne mogu drugačije karakterizirati nego kao zločin.
Zavičaj kao dio identiteta

Teritorij na kojem su živjeli naši narodi nije bilo prazno guvno, bezlična livada ili parking-stajalište kraj autoputa. Svaki pedalj naše zemlje bio je nečiji zavičaj, mjesto života, mjesto djedova i pradjedova, mjesto odrastanja, mjesto koje se nosi u srcu i pamćenju. Rijetke su zemlje u kojima je zavičaj dio identiteta njegovih žitelja. U BiH je zavičaj dio nacionalnog identiteta, podjednako kao kultura, religija, jezik, običaji. Zapravo cijela običajnost je vezana za zavičaj, za posebne lokalitete koji su uvijek imali nešto svoje specifično, čak i unutar jednog naroda, što se razlikovalo, uz sve jedinstvo, od sela do sela, od župe do župe. U etničko mješovitim sredinama, a dvije trećine hrvatskog stanovništva je živjelo u takvim sredinama, to zavičajno je bilo vezano za druge narode i formiralo se u simbiozi s drugima. Popis iz 1991. godine to pokazuje, on je slika toga.

Bio sam sudionik Dejtonskih pregovora, to smo znali kada smo formulirali Sporazum i zato smo taj popis odredili kao cilj i vrijednost, ne samo radi toga što je on u tom trenutku jedino postojao. Popis iz 1991. godine je vrijednost koja se treba nositi u kolektivnoj svijesti građana ove zemlje. Ako su činjenice drugačije, utoliko gore za činjenice, rekao bi jedan veliki filozof. Ako je danas drugačije, znači da smo izgubili vrijednosti  vlastitog i narodnog života.

Oni koji se danas zalažu za primjenu popisa iz 2013. godine žele nam izbrisati iz pamćenja vrijednosti po kojima smo živjeli, žele nam promijeniti kolektivnu svijest, žele izbrisati iz našeg sjećanja zločine koje su izvršili. To je smisao rata za popis. Ne radi se o bitci, radi se o ratu, jer bitke su relativne, mogu se činiti izgubljenima, ali se na kraju dobije rat. Ovo nije bitka, ovo je rat za popis, i onaj tko ga dobije bit će stvarni i konačni pobjednik, on će gospodariti našom sviješću ne samo u budućnosti nego i onom iz prošlosti, našim sjećanjem.

18.11.2018.

MIRO LAZOVIĆ : U BRISELU SE NE BRANI SAMO GRAĐANSKA BiH, VEĆ I EVROPA OD HNS-A

Miro Lazović : U Briselu se ne brani samo građanska BiH, već i Evropa od HNS-a


Danas se u Briselu ne brane samo interesi BiH, nego i interesi Evrope. Mislim da se može naći dovoljan broj evropskih parlamentaraca koji su svjesni da izmjene Izbornog zakona koje zagovaraju Andrej Plenković i Dragan Čović direktno urušavaju evropske principe i standarde. To se mora otvoreno reći i odbiti, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba potpredsjednik SDP-a BiH Miro Lazović.

– Ljevica je predvodnik razgovora o formiranju vlasti u najmanje tri kantona. Kako vidite ove aktuvnosti i njihovu perspektivu? Ima li prostora za bojazan da skupštinske većine neće biti stabilne, budući da u njima učestvuje više stranaka?

LAZOVIĆ: Politička scena u BiH nakon izbora dosta je heterogena. Na različitim nivoima različite stranke osvojile su najveći broj glasova. U jednom broju kantona, najveći broj glasova osvojile su u zbiru stranke građanske orijentacije. To je u KS, TK i USK, gdje te stranke pokušavaju formirati vlast. Mislim da je to u redu. S druge strane, ukupna politička situacija u BiH je dosta složena, što stranke građanske orijentacije stavlja u poseban položaj, dosta težak i problematičan, jer će očito na višim nivoima vlast biti formirana od stranaka sa nacionalnim predznakom.

No, ne mora značiti da stranke građanske orijentacije treba da odustanu do puta kojim su krenule, a to je da u KS, TK i USK pokušaju napraviti vlast. To ne bi trebalo da smeta ni SDA-u ni drugima. Neka se pokuša sa različitim ideološkim konstituisanjem vlasti građanima ponuditi jedna druga alternativa.

U svakom slučaju, očekujem da će biti mnogo problema oko konstituisanja vlasti, taj proces neće lako ići, tim prije što se suočavamo sa već najavljenim opstrukcijama oko formiranja federalne vlasti i posebnih zahtjeva koji dolaze od HNS-a.

– Iz SDA kažu da će naredne sedmice ući u pregovore sa SDP-om i DF-om o formiranju vlasti na višim nivoima. Imaju li eventualne koalicije građanskih i stranaka sa nacionalnim predznakom budućnost, imajući u vidu ideološku raziliku koju pominjete?

LAZOVIĆ: Mislim da traba razgovarati sa svim političkim strankama koje su relevantne. SDA je sigurno najjača politička partija sa najvećom podrškom građana BiH. O tome se treba i mora voditi računa. Potrebno je i razgovarati sa SDA, posebno kada je u pitanju formiranje državnog nivoa vlasti. Da li će se uspjeti napraviti dogovor SDA, SDP-a i DF-a, nisam baš siguran da ta vlast može biti konstituisana po vertikali – od države do kantona, tim prije što su građanske stranke krenule u realizaciju vlasti na kantonalnim nivoima.

Kada je u pitanju državna vlast, biću potpuno slobodan i otvoreno reći da bi građanske stranke koje prave čvrsti blok trebalo da prije svega vode računa o interesima države. U procjeni da tandem Dodik – Čović mogu vući procese koji će ići kontra interesima države, onda odgovornost prema državi BiH nalaže da građanski blok, SDP, DF, Naša stranka i SBB, budu odgovorni prema tim procesima na način da preuzmu odgovornost i uđu u vlast na nivou države zajedno sa SDA, ali na jasnim principima koji će biti okrenuti interesima države. Tu ne mislim samo na EU integracije, već i na unutrašnje destabilizirajuće procese koji mogu biti inicirani od strane Čoviča i Dodika, poput izmjene Izbornog zakona BiH ili neke secesionističke politike koje se mogu pojaviti u budućem vremenu od strane RS.

– CIK BiH treba da donese podzakonski akt na osnovu kojeg će biti moguće formirati Dom naroda FBiH. Kako tumačite aktivnosti koje ova institucija preduzima u postizbornom periodu? Najviše polemike vodi se o tome da li će se prilikom implementacije rezultata izbora koriste podaci popisa stanovništva iz 1991. ili 2013. godine, te da će se izbor delegata u Parlamentu FBiH vršiti onako kako je to propisano Ustavom FBiH, odnosno da će u federalnom Domu naroda Parlamenta FBiH biti najmanje po jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu tog kantona, tzv Princip 1-1-1.

LAZOVIĆ: CIK BiH davno je izgubila svoj autoritet i podlegla je političkim pritiscima koje pojedine političke stranke, kroz njihove članove, imaju na ovu instituciju. CIK BiH se ne bi smio stavljati iznad Ustava FBiH i ustavnih odredbi. U tom kontekstu, ona bi morala donijeti odluku da je popis iz 1991. godine relevantan i da se po tom popisu treba da popunjava Dom naroda u federalnom Parlamentu, tim prije što su i Venecijanska komisija, pa i OHR na tom principu.

– Iz HDZ-a BiH jasno poručuju – bez izmjena Izbornog zakona nema formiranja vlasti.

LAZOVIĆ: Čović i HNS žele izmjene Izbornog zakona na način na koji su to oni zacrtali. Bez obzira na to što Čović konstantno ponavlja da su on lično, kao i HNS, okrenuti evropskim principima i standardima, u praksi se ponašaju drugačije. Pritisak koji se konstantno vrši, a ovih dana pojačava u Briselu zahvaljujući zvaničnicima Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović i Andreju Plankoviću, ima za rezultat da se udovolji željama HDZ-a, odnosno Čovića.

Probosanske stranke upravo bi morale biti jedinstvene, a čini mi se da su to do sada više puta pokazale, no to se sada mora reflektovati i kroz institucije vlasti. Potreban je jasan otpor retrogradnoj politici Dragana Čovića kada je u pitanju Izborni zakon, koji u suštini može voditi etničkoj izbornoj jedinici, odnosno trećem entitetu.

U Briselu se danas ne brani samo građanska BiH, odnosno principi i ljudska prava, već se brani i Evropa od HNS-a, odnosno brane se evropski principi sa jasnom naznakom da ne može proći ono što zagovara HNS, jer bi to bilo urušavanje evropskih principa kada su u pitanju ljudska prava, pogotvo prava svakog čovjeka da može biti biran i da može birati, što sada nije slučaj po Ustavu BiH, a pogotovo ne bi bio slučaj ukoliko bi se Izborni zakon izmijenio na način koji zagovara Čović.

Mislim da bi to konačno vodilo stavljanju etničkih traka na ljude u BiH, što je proces koji je poražen ‘40-ih godina. Evropa o tome treba voditi računa.

– Pominjete predsjedniku i premijera Hrvatske. Kako posmatrate činjenicu da aktivno lobiraju za izmjene Izbornog zakona BiH, iako je to unutrađnja stvar jedne države?

LAZOVIĆ: Agresivnost sa kojom je Plenković krenuo u lobiranje u Briselu zaista vodi direktnom miješanju u unutrašne stvari BiH. Nažalost, BiH je u podređenom položaju kada su u pitanju institucije Evropskog parlamenta, jer nemamo svoje predstavnike tamo. To znači da će BiH morati animirati svoje prijatelje u Evropskom parlamentu, te razgovarati sa njima na način da oni brane interese BiH.

Ponavljam, danas se u Briselu ne brane samo interesi BiH, nego i interesi Evrope. Mislim da se može naći dovoljan broj evropskih parlamentaraca koji su svjesni da izmjene Izbornog zakona koje zagovaraju Plenković i Čović direktno urušavaju evropske principe i standarde. To se mora otvoreno reći i odbiti.

–  Čović kaže da će se vrlo brzo iz Brisela čuti da nema BiH bez jednakopravnog hrvatskog naroda.

LAZOVIĆ: Njegova izjava je potpuno normalna. Ne treba se reći iz Brisela. Kazaću i ja kao i svaki iskreni Bosanac i Hercegovac da Hrvati treba da budu potpuno ravnopravan narod sa drugim narodima u BiH. No, ne može se prihvatiti HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona koji faktički razjedinjuje bosanske Hrvate. Tim zakonom bili bi favorizovani Hrvati iz zapadne Hercegovine, koji su u manjini u odnosu na broj Hrvata koji žive u drugim dijelovima BiH.

Čović ne vodi računa o tim Hrvatima, već samo o HDZ-u i svojim ambicijama na način da član Predsjedništva BiH i drugi nivoi vlasti budu uglavnom konstituisani od predstavnika Hrvata iz zapadne Hercegovine. To je retorgradni proces i to ne može proći. Hrvatski narod treba da bude potpuno ravnopravan sa drugim narodima u BiH – Srbima, Bošnjacima, kao i iz reda ostalih.

Prioritet je da se probosanski blok zalaže za izmjene Izbornog zakona na način da se konačno implementira presuda “Sejdić – Finci” . Kada se ona primijeni, onda se ruše sve retrograde politike koje zagovara Čović.

– Ustavni sud BiH će krajem mjeseca odlučiti po apelaciji Borjane Krišto. Šta očekujete?

LAZOVIĆ: Ustavni sud BiH mora voditi računa o tome da njegove odluke treba da vode integraciji bh. društva i države. U tom kontekstu, svaki izabrani poslanik u nekom kantonu koji pripada određenom narodu, ukoliko je izabran, treba da ima mogućnost da bude biran i u Dom naroda FBiH. Očekujem da će Ustavni sud BiH voditi računa o interesima države, a ne o interesima jedne stranke.

Nevena Ćosić (Vijesti)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59599447

Powered by Blogger.ba