Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.11.2018.

DA SE NE ZABORAVI I PROGOVORI O SISTEMU ORGANIZACIJE KONCENTRACIONIH LOGORA: "BLIZU 5.000 LOGORAŠA PROŠLO KROZ LOGOR MANJAČA"

Da se ne zaboravi i progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora : “Blizu 5.000 logoraša prošlo kroz logor Manjača”














Da se ne zaboravi i progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora : “Blizu 5.000 logoraša prošlo kroz logor Manjača”

Članovi Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, bivši logoraši i članovi njihovih porodica danas su, polaganjem cvijeća i pomenom na stradale logoraše, obilježili godišnjicu početka raspuštanja logora “Manjača” na planini Manjača

17.11.2018.

MILORAD DODIK SE I DALJE RUGA PRAVDI I ŽRTVAMA GENOCIDA; PITAMO SE ŠTA RADI EU I INZKO I ŠTA BI BILO DA TAKO RADI NEKI BOŠNJAK

Ruganje pravdi i žrtvama genocida : Dodik odlikovao šefa ruskog komiteta za zaštitu Ratka Mladića


Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik odlikovao je danas u Banjoj Luci deputata ruske Državne dume Pavela Sargejeviča Dorohina ordenom zastave RS-a sa srebrnim vijencem.

Dorohin je šef Ruskog društvenog komiteta za zaštitu haškog osuđenika, ratnog zločinca Ratka Mladića, a ovih dana boravio je i u Beogradu kako bi promovisao knjigu o životu tog bivšeg komadanta Vojske RS-a, koji je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pavel Dorohin je jučer bio u studiju kada se Mladić uključio telefonskim putem u program jedne srbijanske televizije sa nacionalnom frekvencijom, zbog čega je reagovao i Mehanizam za krivične sudove.

“Dodik je u ime RS-a zahvalio Rusiji za podršku i razumijevanje u sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, navodeći da rusko zalaganje na tom polju ne ugrožava nikoga u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz kabineta entitetskog predsjednika.

Kazao je i da se “Rusija pokazala kao veoma važan faktor očuvanja poštivanja međunarodnog prava, za razliku od nekih drugih zemalja, koje su Dejtonski sporazum devastirale i promijenile nasiljem u prethodnim godinama”.

U saopćenju se dodaje da je Dodik zahvalio deputatu Dorohinu na čestitkama za izbor na funkciju srpskog člana Predsjedništva u BiH, prenosi Fena.

17.11.2018.

OD WILSONA DO TRUMPA

Od Wilsona do Trumpa : Distanciranje od kamena temeljca američke spoljne politike?


Početkom januara 1918. američki predsjednik Woodrow Wilson stupio je pred oba doma američkog Kongresa i predstavio svoj plan od 14 tačaka. U tezama, koje su kasnije postale čuvene širom svijeta, navedeni su američki ratni ciljevi u Evropi i na Bliskom istoku. Prije svega, skicirano je novo svjetsko uređenje. Pri tome je glavna smjernica trebala biti pravo na samoopredjeljenje naroda. Ali, Wilson je otišao još dalje: američki predsjednik je zatražio slobodnu trgovinu, kraj tajne diplomatije i stvaranje Lige naroda.

Tako se još 1918. godine mogao prepoznati liberalni svjetski poredak, koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata pod američkim vođstvom. Taj svjetski poredak se uspio nametnuti, jer mu je pristupalo sve više zemalja. Sada se čini da je on u opasnosti koja mu prijeti  od strane aktuelnog američkog predsjednika.

Distanciranje od kamena temeljca američke spoljne politike?

Donald Trump je samostalni igrač. Tokom proteklih sto godina nijedan američki predsjednik nije doveo u pitanje temelje američke spoljne politike kao 45. predsjednik Trump.

USA Präsident Trump zu der Opioidkrise (picture-alliance/abaca/O. Douliery)“America first”: Donald Trump je doveo u pitanje liberalni svjetski poredak

U SAD-u su oduvijek postojale izolacionističke sile. Wilson je na unutrašnjo-političkom planu propao sa svojim konceptom međunarodnog mirovnog poretka. Međutim, odbijanje njegovog plana od 14 tačaka došlo je od strane izolacionistički orjentisanog Kongresa – a ne od Bijele kuće. Zbog toga se Wilson i dalje smatra pionirom američkog internacionalizma. Do kontroverznog ulaska u Prvi svjetski rat, Sjedinjene Države su tradicionalno pokušavale da se ne miješaju u međunarodne sukobe, naročito u Evropi.

Wilson: spoljna politika zasnovana na saradnji

Wilson je iz užasa rata izvukao pouku da bi SAD trebalo da teže multilateralnoj spoljnoj politici zasnovanoj na saradnji. To jasno proizilazi iz njegovih govora iz 1917. godine. Wilson je naglasio da se svijet mora napraviti sigurnim za demokratiju.

Međutim, Wilson je često pogrešno citiran, u smislu da bi SAD trebalo da učine svijet sigurnim za demokratiju. Mala ali značajna razlika. Jer, Wilson nije vjerovao da je SAD u stanju da to sama učini i da bi tako nešto moglo uspjeti samo zajedničkim naporima, ali pod američkim vođstvom. “Liga naroda” trebala je da obezbijedi okvir za ovu politiku međunarodne saradnje. Wilson je želio da stvori organizaciju koja bi djelovala samo uko postioji saglasnost svih, tako da bi praktično svaki narod imao pravo veta. Koliko je ta Wilsonova ideja bila kontroverzna, pokazala je činjenica da je Liga naroda postojala manje od tri decenije – i da joj Sjedinjene Države nikada nisu pristupile.

Trump: jednostrane odluke

Tokom Trumpovog predsjedničkog mandata, SAD su izašle iz brojnih sporazuma i povukle su se iz nekoliko agencija UN-a. Zbog svog nacionalističkog stava, Trump se stoga može s pravom posmatrati kao Wislonov antipod, kaže John Cooper, profesor emeritus na Univerzitetu u Wisconsinu, koji je napisao nekoliko knjiga o Wilsonu. “On želi da djeluje sam na svoju ruku, da se prikaže jakim muškarcem i da donosi jednostrane odluke u skladu sa njegovim raspoloženjem”, kaže Cooper o Trumpu.

Pariser Friedenskonferenz 1919 The Big Four (picture-alliance/AP Photo)Svjetski poredak nakon 1. svjetskog rata: Wilson sa predstavnicima pobjedničkih sila u Parizu

Trump i Wilson nisu samo antipodi kada je u pitanju njihov odnos prema međunarodnoj ulozi SAD. Njihov stav prema imigraciji – tema koja je tada bila vrlo kontroverzna kao i danas – ne može biti različitiji. Wilson je zauzeo jasan stav protiv ksenofobije, koja se pojavila u SAD tokom Prvog svjetskog rata i koja je bila uperena protiv imigranata, posebno ratnih izbjeglica iz Evrope. Kada je Kongres SAD usvojio zakon o ograničavanju imigracije 1917. godine, Wilson je stavio veto na taj zakon. Međutim, Kongres je odbacio veto dvotrećinskom većinom, što ukazuje na otpor prema imigranatima koji je postojao u to vrijeme.

“Wilson je mrzio demagoge”

Paralele sa sadašnjim trenutkom su očigledne, s tom razlikom što je sa Trumpom na vlasti predsjednik, koji ne čini ništa da se suprotstavi rastućoj mržnji protiv migranata, već je podstiče od prvog dana predsjedničke kandidature. Štaviše, Trump to ne radi samo verbalno, već koristi svoju predsjedničku funkciju kako bi zaustavio dolazak imigranata bez pasoša, razdvajajući porodice i prisilno ih vraćajući tamo odakle su došli. On isto tako želi da ograniči legalnu imigraciju u Sjedinjene Države, smanji broj izbjeglica i sveda ga na najniži nivo u američkoj istoriji.

Još je prerano za procjenu kako će se okončati Trumpova konfrontacija sa politikom internacionalizma. Međutim, dvije godine njegovog predsjedavanja dovoljno je Cooperu da prosudi šta bi Woodrow Wilson rekao za svog nasljednika: “On bi Trumpa posmatrao sa strahom i užasom. Wilson je oduvijek mrzio demagoge. I to je značajna razlika između dva predsjednika, koji obilježavaju američku politiku proteklog stoljeća u rasponu od 1918. do 2018. godine.

Michael Knigge (DW)

17.11.2018.

ŽELJKO KOMŠIĆ : MILORAD DODIK NIJE IRACIONALAN, SA DRAGANOM ČOVIĆEM JE PROBLEM ŠTO LAŽE

Željko Komšić: Dodik nije iracionalan, sa Čovićem je problem što laže


Član državnog predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić dao je intervju za magazin “Dani”, a u kojem se dotakao aktuelnih pitanja i tema.

DANI: A kako ćete se Vi postaviti ako ne dobijete poziv od predsjedavajućeg za prvu sjednicu?

KOMŠIĆ: Onda imamo malo veći problem. Ne ja, nego cijela institucija. Nisam siguran da je Dodiku pametno da to uradi, jer način rada u Predsjedništvu je takav da se obično onome ko prvi počne da koristi kočnicu, to razbije o glavu. Jer, sve odluke osim budžeta i imenovanja mandatara donose se konsenzusom. Dakle, i Dodik može doći u situaciju da mu nešto očajnički treba. Hajde, recimo, da hipotetički postavimo neku situaciju. Krediti…

DANI: Pare?

KOMŠIĆ: Ne može nijedan kredit biti odobren bez saglasnosti sva tri člana Predsjedništva. A koliko ja znam, Republici Srpskoj su očajno potrebne pare. Neki krediti sad dolaze na naplatu, mora se ulaziti u nove aranžmane. Pitanje je da li se Dodiku isplati rizikovati sa opstrukcijom rada Predsjedništva a da ono u šta se najviše zaklinje, a to je RS, ne bude na kraju subjekat koji će platiti najveću cijenu. Ja zaista ne znam kako će to ići. Čak su i znakovi koji dolaze, izjave, ponašanje, kontradiktorni. Nekad šalje smirujuće poruke, nekad one, opet, postaju agresivne. Ali, hajde, da sačekamo da vidimo.

DANI: Još malo hipotetike: bh. ambasador u Rusiji Mustafa Mujezinović u jednom nedavnom intervjuu kaže da bi bilo vrlo pametno kad bi BiH iskoristila Dodikove veze s Moskvom. Možete li se Šefik Džaferović i Vi oko toga složiti s Dodikom?

KOMŠIĆ: Čitao sam taj intervju mislim tri puta, vrlo je interesantan, vraćao se na pojedine rečenice. I ako izuzmemo šta je pozicija ambasadora, jer on ipak mora paziti šta govori, ondje je bilo poruke u smislu da bi BiH trebala iskoristiti pogodnosti koje može kada je riječ o Rusiji. Nije problem ekonomska saradnja sa Rusijom, zašto bi se BiH odricala tako velike zemlje, ali kad govorimo o strateškim opredjeljenjima, gdje BiH ide, tu možemo doći u probleme, čak ne toliko s Rusijom, koliko sa domaćim igračima, ne samo u BiH nego i cijeloj regiji i ne mislim samo ni na Dodika, ni na Srbiju. Dakle, nemam ništa protiv toga da BiH iskoristi sve veze koje može sa Rusijom da se poveća robna razmjena, da se ekonomska saradnja razvije do višeg nivoa. Na kraju krajeva, i potrebe Rusije su velike. Koliko nama treba njihovog plina, njima, na primjer, treba hrane. I ja nisam protiv toga da se to radi. Ali, kad se govori o orijentaciji zemlje, onda nema dileme. Ova zemlja, po mom mišljenju, treba da ide prvo u NATO, pa u EU.

DANI: I to ste napisali u svojoj Predsjedničkoj viziji napretka. U spoljnoj politici NATO-a i EU, u ekonomskoj napraviti posebno tijelo za saradnju sa ne EU zemljama – Rusija, Kina i, čini mi se, Turska.

KOMŠIĆ: To je logika i to je pragmatično. Zašto sjeći te veze zarad ovog strateškog političkog opredjeljenja? Ni zemlje EU, ni NATO ih ne sijeku, i one koriste svaku priliku da ih razviju, unaprijede, da, na kraju krajeva, zarade.

DANI: Dodik je u svojim postizbornim nastupima rekao, otprilike, slažem se s Draganom Čovićem u manje-više svemu osim u NATO-u, nećemo u NATO.Vi u Predsjedničkoj viziji imate to da trebamo konačno i jasno reći da nam je strategija NATO i EU, Dodik kaže Rusija… Može li BiH kao mali igrač na svjetskoj sceni postići minimum unutrašnjeg konsenzusa da iskoristi obje prilike koje joj se nude?

KOMŠIĆ: Ako budemo pametni, pragmatični, možemo. Ako budemo iracionalni i skloni mitovima, ko je kome šta uradio, onda nećemo ništa uraditi. Bili smo u emisiji Kopča na TV1 i Dodik kaže on bi pozvao Vladimira Putina u BiH. Naravno da bi Putin bio rado viđen gost u Sarajevu. Pazite, on je predsjednik jedne ogromne zemlje. Zašto bi BiH sebi dopustila da zbog bilo čega presiječe sve veze sa takvom zemljom?

DANI: Mislim da je tu problem druge vrste, da smo mi ovdje pristali da se svađamo oko stvari koje su nam davno riješene. Nebojša Radmanović, esenesdeovac, bio je u Predsjedništvu države kada je potpisana strategija i za EU i za NATO. Neki dan je Vuk Drašković vrlo lijepo rekao da on i za Srbiju misli da bi joj bilo puno pametnije da bude za stolom, nego da bude na meniju. Mislim da se to također odnosi i na BiH. Naš je problem, naravno, što jedan od tri člana Predsjedništva javno kaže da bi on radije da BiH bude na meniju. Očekujete li Vi promjenu Dodikovog ponašanja, s obzirom na to da je na crnoj američkoj listi, da mu je jako stalo da što prije formira vlast jer ne voli Savez za pobjedu i da pokuša da se izbori za sebe?

KOMŠIĆ: Ne bi mu bilo prvi put da mijenja čak i strategiju. Već ju je jednom drastično promijenio. Ako bude vidio neku korist od promjene, on će to uraditi, to je moje mišljenje. Ja nisam siguran da je on toliko iracionalan kako mi volimo da mislimo. I nama nekad odgovara da mislimo o njemu kao o iracionalnom čovjeku koji će fijuknuti negdje ko zna kad i ko zna kako, ali ne bi bilo prvi put da mijenja svoju osnovnu postavku. Moguće da se desi da se vrati na prvobitnu postavku, na default

DANI: Da se resetuje?

KOMŠIĆ: Da, resetuje i da se vrati na način i politiku na kojoj je, u stvari, dojahao na čelo RS-a i do bitnog faktora u političkom životu BiH.

DANI: Koliko Vama lično ovi rezultati za Predsjedništvo komplikuju život? Vaša Predsjednička vizija napretka je divna, ali podrazumijeva ne jedan nego četiri, pet mandata vrlo ozbiljnog posla uz vrlo ozbiljnu saglasnost svih. Ja sa Džaferovićem i Dodikom u Predsjedništvu, a posebno sa ovim parlamentima i potencijalnim vladama, ne vidim da se ona može ostvariti.

KOMŠIĆ: Da, ali me to ne oslobađa obaveze da je imam, ni obaveze da radim. Ne mogu da dignem ruke i kažem evo vidite, situacija je takva, ne može se ništa. Ne, naprotiv, sve ono što je tu napisano, biće opredmećeno, napisano, u obliku nekih zakonskih projekata. Da li će to dobiti saglasnost u Parlamentu koji je ono završno tijelo gdje se to verifikuje i ozvaničava u formi zakona, ne znam. Ali to ne znači da ja to neću uraditi. Jer, kod nas u politici kad krenemo u neki posao, prvo smo skloni da tražimo izgovore zašto nešto ne može, umjesto da probamo da li može. I meni logično zvuči to što ste rekli, kad smo je pravili i ja sam malo klimao glavom i pitao koliko je ovo realno, ali to me ne oslobađa obaveze da probam to da uradim. Ko zna. Dajte da vidimo, dajte da svi sebi damo šansu da možda drugačije mislimo.

DANI: Možda zvuči banalno, ali moram pitati. Dobili ste negdje 220, 225 hiljada glasova. U Predsjedničkoj vizijijedna od zadnjih tačaka je očistimo BiH. Možete li Vi povesti svojih 220.000 birača da se uhvatimo metle i očistimo je?

KOMŠIĆ: Pa mogu pozvati ljude. Ja sam to gledao ne tako daleko od BiH, na primjer u Sloveniji. Može se to uraditi.

DANI: Hajmo pričati o stvarnosti. Kako će se formirati vlast? Dragan Čović najavljuje, a HDZ kompletan stoji iza toga, da neće u vlast dok se ne promijeni Izborni zakon.

KOMŠIĆ: Na kom nivou neće u vlast? Hoće li izaći u susret svom partneru i prijatelju Dodiku, pa popustiti da se formira državna vlast? Mada je pitanje može li se ona formirati bez entitetske. Ali, evo, da se konstituiše Predstavnički dom, da se krene u proces izbora delegata u domove naroda… Ovo je, kako ja gledam stvari i zato su svi dosta oprezni, još “mutna voda” poslije izbora i svi stoje i iz prikrajka čekaju i gledaju. Svi su svjesni izbornih rezultata koji su takvi da se bez svakoga može. Može se, vjerovali ili ne, prvi put bez HDZ-a vlast napraviti na ustavan i zakonit način.

DANI: Može i bez SNSD-a.

KOMŠIĆ: I bez SNSD-a. I bez SDA. Takvi su rezultati izbora. E, sad, mi koji smo u politici, zato malo i govorimo jer svi čekamo da se voda malo razbistri, da vidimo ko će povući prve poteze.

DANI: I ko će ih povući?

KOMŠIĆ: Pa evo, potegla je, hajde zovimo je tako šta god to da znači, ljevica.

DANI: Odlično. Ljevica je potegla prve poteze u Kantonu Sarajevo. Istina je da od deset kantona, ako izuzmemo ona tri gdje je HDZ neprikosnoven, ostaje sedam. Tu su dva sa posebnim režimom. Znači, u pet kantona može se formirati vlast bez SDA i bez HDZ-a.

KOMŠIĆ: Bez HDZ-a tamo gdje ga ima. Na primjer, u Sarajevu ga nema.

DANI: Dobro. Šta se dešava u Sarajevskom kantonu? Zašto optužuju DF da je tu SDA-ov uljez?

KOMŠIĆ: Zato što s nama svi imaju problema i SDA i ljevica. Jer, mi smo se pokazali malo tvrđim no što to ljudi očekuju u politici. Dakle, 2014. smo ušli u vlast da dobijemo otvoreniji put prema NATO-u i da izguramo onoga ko je bio najveća opstrukcija na tom putu. U tome smo uspjeli. Druga je stvar što su naši tadašnji partneri u vlasti mislili da će s nama moći kao s drugim strankama koje su bile slabije po izbornom rezultatu i da će uspjeti da nas pokupuju za javna preduzeća, direktorske pozicije. Pa je ispalo da to baš tako ne ide. Tačno je, mi smo platili veliku cijenu toga, ne samo kadrovski nego i u jednoj vrsti konfuzije kod birača. Ja sam toga bio svjestan, ali situacija je bila takva da smo donijeli odluku zbog cilja koji je bio veći od nas samih.

Sad kad smo došli u ovu situaciju u kojoj jesmo s ovim izbornim rezultatom, kad mi nismo faktor koji može da modelira proces kako će se ljevica postaviti jer drugi imaju više glasova od nas, pogotovo u Kantonu Sarajevo, mi očekujemo malo jasniju ideju u tom lijevom bloku šta ljevica hoće. Na primjeru Tuzlanskog kantona čini se da to dobro ide. Vidjećemo na šta će ispasti, ja ne garantujem da će biti dobro, ali imamo sa dobrim dijelom SDP-a u Tuzlanskom kantonu saglasnost da ne idemo sa SDA, ali ni sa PDA. Zašto ne PDA? Šta je PDA? Derivat SDA.

E, sad, zašto bih u Kantonu Sarajevo drugačije nastupao? Ja imam principijelan cilj da rušim taj koncept etničke politike. U Tuzli isključenjem i SDA i PDA iz vlasti mi dovodimo sasvim drugi politički koncept u poziciju da odlučuje u Kantonu. Imamo li u Sarajevu taj politički potencijal? Ja mislim da ga nemamo. Nemamo dovoljno ruku. Nećemo valjda reći da je Narod i pravda drugačiji?

DANI: Može li se ljevica nakon izbora dogovoriti, a obećavala je da može, da bude principijelna u kompletnom konceptu vlasti?

KOMŠIĆ: Ja mislim da bi za sve nas to bilo najpametnije.

DANI: Ali zašto bi onda bilo samo nema SDA, zašto ne bi bilo nema ni HDZ-a ?

KOMŠIĆ: Upravo smo to mi i predložili u pregovorima koje smo imali u Sarajevskom kantonu: hajde da se dogovorimo i da odmah potpišemo da nema SDA, nema HDZ-a, nema SNSD-a i to na svim nivoima vlasti.

DANI: Ko neće?

KOMŠIĆ: Bilo je stani, sačekaj da vidimo, mi govorimo o Kantonu Sarajevo, tu nema HDZ-a. Dobro, ali hajde da se obavežemo, jesmo li spremni za to? Mi jesmo, ja to odmah potpisujem. Je li to znači da smo onda najvjerovatnije opozicija? Najvjerovatnije znači. Jesmo li spremni na to? Pazite, mi smo sad kao stranka u sasvim drugačijoj poziciji od SDP-a, promijenili smo uloge u odnosu na 2014. SDP ima najnezgodniji rezultat koji može imati.

Niti si dovoljno jak da se možeš sa njima nositi, a niti toliko slab da imaš opravdanje ako stojiš po strani. Moraš donijeti tešku odluku, moraš je poslije objašnjavati i stajati iza nje. Zato ja neću da tovarim probleme na tu ljevicu i da govorim sad ovo, sad ono, sad ovako, sad onako. Ali ćemo jasno našim kolegama iz ljevice staviti do znanja iza čega stojimo.

DANI: Ali, ako DF-ov Milan Dunović nakon pregovora vrlo jasno i precizno kaže da ćete Našoj stranci ponuditi kantonalnog premijera u Sarajevu, da ako u tu vlast uđu Dino Konaković i Narod i pravda, DF neće, ali će tu vladu podržavati kao manjinsku, šta je nejasno i ljevici i desnici i centru?

KOMŠIĆ: Ja sad govorim o konceptima. Postoje mjesta u BiH gdje imamo snagu da instaliramo sasvim drugi koncept razmišljanja i načina političkog djelovanja. Mislim da u Sarajevu nemamo taj kapacitet. Ako se hoće u vlast u Sarajevu, onda moraš uzeti nekoga ko ti je politički potpuno na drugom kraju. Neću da kažem stran, neću da kažem čak ni protivnik. Ali, objasnite mi u čemu je suštinska razlika između SDA i Naroda i pravde u Sarajevu?

DANI: Ni u čemu.

KOMŠIĆ: E, zašto onda uopšte da ulazim u tu kombinaciju? Ali OK, ako naše kolege iz ljevice, SDP i Naša stranka to hoće, mislim da bi bilo ružno da ih sabotiramo, odnosno rušimo na startu. Oni će onda reći vi ste kvarioci cijele priče. Nismo, pomoći ćemo vam, podržaćemo vas, ali ne očekujte od nas da ulazimo u takve političke varijante.

DANI: Imate iskustvo sa formiranjima vlasti. Koliko u svim ovim pregovorima ima raznih ucjena ratnim zločinima, privatizacijama, pljačkama…?

KOMŠIĆ: Moguće je da vi to bolje od mene znate jer ste novinar i živite od toga da ste stalno na izvoru informacija. Meni nije suđeno da budem na izvoru informacija, ali dolaze do mene. Svašta sam čuo, ali dok ne vidim svojim očima, teško mi je u nešto povjerovati. Osim toga, možda malo ima i moje pravničke struke u tome, jer sam naučen da stvari posmatram malo drugačije, da ne prihvatam sve optužbe zdravo za gotovo, nego da pokušam čuti i drugu stranu. Svi šuškaju o tome…

DANI: Pa, dobro, zar iko očekuje u ovoj zemlji da će SDA sjediti skrštenih ruku i čekati da se u deset kantona formira vlast bez njih?

KOMŠIĆ: Koliko ja znam SDA, neće.

DANI: A vjerovatno neće ni HDZ.

KOMŠIĆ: Pa neće ni HDZ. HDZ bije bitku koja nije baš tako lagana, nije njima baš tako komforno. Oni se mogu hvaliti svojim rezultatima, ali ovisno o odluci kakvu će CIK donijeti o implementaciji izbornih rezultata, odnosno raspodjeli mandata, prvi put se lako može desiti da u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda postoji ta magična cifra od šest, čak i sedam delegata koji nisu HDZ-ovi, što znači da se vlast može formirati bez HDZ-a.

DANI: Šta tačno znači u ovom trenutku, u ovakvoj BiH, praviti vlast bez HDZ-a? Odnosno, omogućiti im da u ta svoja tri kantona gdje su neprikosnoveno na vlasti, faktički preslikaju strukturu HNS-a i stvore treći entitet?

KOMŠIĆ: U pravu ste. To je sad stvar političke procjene, a ne matematike. Prosta matematika vam omogućuje da se igrate jer, kažem, rezultati izbora su takvi da se bez svakog može formirati vlast. Stvar je političke procjene šta bi takav potez mogao da znači ubuduće, veću korist ili veću štetu? Međutim, ovo kako se Čović ponaša i što radi, on je najveći neprijatelj samom sebi.

DANI: A možda on to radi svjesno? Možda želi da bude “primoran” da formira vlast u tri kantona da bi napravio treći entitet? Praksa je pokazala da u ta tri kantona ne važe poreski zakoni, inspekcijski zakoni… Šta važi u ta tri kantona osim riječi Dragana Čovića?

KOMŠIĆ: Slažem se ja s vama, međutim, to pitanje treba postaviti onima koji su mu to omogućavali govoreći nemoj talasati, ipak je HDZ naš strateški partner. Siguran sam da znamo na koga mislim.

DANI: SDA.

KOMŠIĆ: Na SDA, tačno. Dakle, kad ste vi njima dopuštali da ne provodite zakon u ime, nazovimo ga, mira u kući, desilo vam se ovo što vam se sad desilo da vam izlaze sa nemogućim političkim zahtjevima. Formirati HDZ-ovu vlast u tri kantona je OK ako imaju većinu za to. Ali, od ta tri kantona praviti nešto što se zove poseban entitet je već protuustavno djelovanje i to je već situacija u kojoj institucije moraju da reaguju onako kako to piše u Ustavu i zakonu.

DANI: Imali smo 2000. istu situaciju sa Hrvatskom samoupravom. Tad su je rasturili SFOR-ovi tenkovi. Pošto nemamo više NATO tenkove, imamo li kao država BiH institucije i snage da zaustavimo novu?

KOMŠIĆ: Ako nemamo snage za to i ako to nećemo da uradimo putem institucija, na ustavan i zakonit način, onda se postavlja pitanje šta je svrha svega ovoga. Treba li onda ovo ovako uopšte da postoji? Dakle, vraćamo se na osnovno pitanje – hoćete državu, nećete državu. Ako hoćete državu, nemojte izmišljati toplu vodu, zna se kako se to radi. Je li mislite da je Španiji bilo lako da donese onakve odluke kakve je donijela u slučaju Katalonije? Ali ih je donijela, provela i pokazala da je država. To se tako radi. Nema igranja, nema kalkulisanja, nema sredićemo mi to ispod stola mimo institucija države zato što onda nikad nećete imati državu.

DANI: Dobro, ali Vi u svojoj Predsjedničkoj viziji kažete da je vrijeme da SIPA i Koordinacija za policijske poslove preuzmu brigu o zaštiti povratnika u RS…

KOMŠIĆ: Da, to bi bilo dobro jer očigledno, ne samo u RS-u, imate to i ovdje, postoji vrsta nepovjerenja povratnika u sigurnosne organe…

DANI: Nešto drugo hoću da Vas pitam: u ovakvoj situaciji sa ovakvim odnosom snaga niko ne može poslati ni SIPA-u ni Koordinaciju na tako…

KOMŠIĆ: Nije istina! Ko kaže da ne može? Je li SIPA krenula da interveniše kada je MUP HNK-a opstruirao provedbu odluke državnih organa? I šta je problem donijeti tu odluku? Pa ove pozicije na kojima se mi nalazimo zahtijevaju teške odluke od kojih će vas glava boljeti. Ne može sve biti sjajno, bajno, fino i u rukavicama. Ali, ja vam sad govorim samo o tome hoćete li državu ili je nećete. Odlučimo se. Ja hoću državu i ne bih nikad bježao od takvih teških odluka, naravno, samo u okviru Ustava i zakona. Jer sve ostalo je prekoračenje ovlaštenja, sve ostalo vodi u jednu vrstu diktature da si ti sam iznad Ustava i zakona, da ih sam tumačiš kao što danas neki nama tumače. Nije bitno šta piše u zakonu i Ustavu, nego je k'o biva bitno šta kažu Čović i HNS ili je bitno šta kaže federalni premijer kad je riječ o provedbi zakona u oblastima gdje se on pita. O tome govorim.

DANI: Što nas vraća na početak. Kao svi hoćemo državu, samo je pitanje kakvu. Ni Vi i Džaferović s kojim sjedite u Predsjedništvu, odnosno SDA i DF, nećete istu državu, a kamoli tek Čović i Dodik. Kako do konsenzusa o državi?

KOMŠIĆ: Ja stvarno ne vidim na nivou ideje šta je problem ako mi neke stvari različito doživljavamo. Vjerovali ili ne, uopšte ja nemam problem da s nekim ulazim u teoretske ili u praktične rasprave kada je riječ o zakonodavstvu ili sutra možda o Ustavu. Po mom mišljenju je to legitimno, ljudi različito stvari vide. Ali, kad dođemo do toga da se ruši sistem koji već imamo, onda ne mogu raspravljati o tome. Što se mene tiče, način na koji neko posmatra BiH i kakva ona treba da bude je legitimna politička priča. Da li je pametno da se ide u tu priču, odlučivaće se na mjestu koje je navedeno u Ustavu BiH.

U Parlamentu, uz sve mane našeg parlamentarnog života. Zna se kako funkcionišu parlamenti – mozgom šefova stranaka, to je, nažalost, tako, ali je Parlament ipak tijelo koje odlučuje o tome. Dajte da tu priču vratimo u Parlament i da tu o njoj pričamo. Hoće Čović treći entitet. On misli da je to dobro. Iz XY razloga ja mislim da je građanska BiH izlaz za sve nas i mogu vam ne samo pravnički nego i logički objasniti zašto je to tako. Neka on meni logično objasni zašto je bolje ako je ova zemlja podijeljena i da vodimo takvu vrstu rasprave. Nije meni problem što on ima takvu ideju, meni je problem što on laže. I na laži ne ulazi on u sukob sa mnom, nego gura narode u sukob. To je problem.

DANI: Na laži gura narode u sukob i dobiva izbore.

KOMŠIĆ: Pa nije ih dobio.

DANI: Ja ne govorim samo o Draganu Čoviću, govorim o BiH koja objektivno ima tri društva. Jedno koje je smješteno na pola države i bira između SDS-a i SNSD-a…

KOMŠIĆ: Ja mislim, izvinite što vas prekidam, da je prekrupna konstatacija da imamo tri društva. Takvu rečenicu izreći, a ne raščlaniti kako to mi dolazimo do ovakvih izbornih rezultata do kakvih dolazimo, po mom mišljenju, pomalo je, hajde da kažemo, prejednostavan način zaključivanja. Nije to baš tako. Hajde, dajte mi nabrojte tri suštinske razlike između Bošnjaka, Srba i Hrvata. Isključite religiju i ovo što su ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci, gdje su te sociološke i kulturološke razlike?

DANI: Mislim da ne postoje ne tri, nego nijedna.

KOMŠIĆ: Onda nemamo tri društva.

DANI: Meni je nešto drugo problem. Ne vidim da tamo građanska i lijeva opcija među biračima razbijaju laži Dragana Čovića. Dobro se sjećam doba Alijanse, ekipe koju je SDP imao tad u RS-u, ekipe koju je imao u Herceg-Bosni, od Krune Vrdoljaka pa dalje. Tih ljudi više nema, a nema njihovih nasljednika.

KOMŠIĆ: Ima tih ljudi, samo je pitanje koliko su glasni, koliko prostora imaju ili očekujemo li mi možda previše od njih. Jer, izvinite, jedno je danas, a drugo je bilo onda uz pomoć i američkih tenkova, pa i, da se ne lažemo, američkih para koje su frcale svuda po BiH, pogotovo u medijima koji su kreirali javno mnijenje. Gdje smo danas? Danas nema više ni tih para, a ni američkih tenkova da, na kraju krajeva ako bude potrebno, štite ljude koji slobodno misle.

DANI: A društvo smo u kojem zaista slobodnomisleće ljude trebaju štititi tenkovi.

KOMŠIĆ: Nažalost, to je naš veliki problem. Pogledajte medijski prostor u RS-u: šta ima da plasira drugu ideju? Ja znam samo jednu TV, pisani medij ne znam, ima na portalima nešto, ali to su projekti pojedinaca. Nije to grupa ljudi koji djeluju.

DANI: Bićete u Predsjedništvu. Ono kreira spoljnu politiku. Pričamo o svijetu i Evropi danas. Sve je manje slobodnomislećih ljudi. Desnica dobija vrlo ozbiljno. Kako se nositi s tim?

KOMŠIĆ: Da, kako se nositi s tim… Pogledajte Evropu, taj, kako ga zovu, moderno desničarski populizam. Ja ću biti malo grublji, nije to desničarski populizam nego su to začeci modernog fašizma.

DANI: Što moderan, pa isti je kao stari?

KOMŠIĆ: Ne, malo je modifikovan, dodat je islam, dok je onaj imao dominantno antisemitsku prijetnju. Ovaj fašizam je u tom smislu dograđen jer je islam sad glavni protivnik, ne više samo religijski nego čak i ideološki. Pa na strahu od drugih ljudi dobijaju izbore. Pozovu se na izbjeglice, a zapravo misle na islam.

DANI: I šta je odgovor?

KOMŠIĆ: Ja ne mogu davati odgovore za Evropu, mislim da toliko daleko ne dobacujem. Znam u sebi odgovor, to je zlo protiv kojeg se treba boriti jer Evropa je sasvim nešto drugo, formirana je na drugim načelima. Danas je iščašena, otišla na potpuno drugu stranu. Da li će imati snage da se vrati, da se izbori s tim, ne znam, vjerujem da hoće. Ima nekih naznaka da bi mogla, evo, na primjer, izbori u Švedskoj, dok nas glava sve više i više boli od pokrajinskih izbora, na primjer, u Njemačkoj, koji se sad održavaju, boli nas glava od grupe zemalja, neko je zove Višegradska četvorka, neki Intermarum, boli nas glava od desničara koji tamo naviru. Vidjećemo da li Evropa ima snage da se nosi s tim. Hajde da se mi pozabavimo sobom.

DANI: Hrvatska je u EU i vrlo je dramatično ustala protiv rezultata izbora u BiH. Otkud joj to pravo?

KOMŠIĆ: Po mom mišljenju ga nema. To je, kako kažu diplomate, najgrublje miješanje u unutrašnje poslove susjedne i “prijateljske” zemlje…

DANI: Naglasak je na navodnicima?

KOMŠIĆ: Da. Onda, to je kršenje svih diplomatskih uobičajenih standarda ponašanja i, treće, ako ćemo svesti na elementarne ljudske odnose, to je blago rečeno nepristojno. Ali, oni to sebi daju za pravo.

DANI: Možemo li očekivati reakciju EU, odnosno evropskog komesara.

KOMŠIĆ: To ćemo tek da vidimo. Evo, zastupnici u Evropskom parlamentu koji dolaze iz Hrvatske i to ne samo iz HDZ-a nego i iz SDP-a, rekli su šta su rekli. Jednim glasom. Ja ću pokušati da odgovorim onim što mislim da je bitno napomenuti kad je riječ o njihovom djelovanju. To pismo ću adresirati na sve ambasade ovdje svih zemalja EU, plus na Evropsku komisiju. Da li će to doći do nekoga gore, ne znam, to ovisi o tome da li će ga ambasadori poslati svojim centralama, pa neko uzeti u ozbiljno razmatranje, ali ja hoću da progovorim o onome što mislim da radi hrvatska vlast i, nažalost, jedan dio opozicije od koje bih to najmanje očekivao, na primjer Tonino Picula koji je esdepeovac, je li. Koliko će to vode tamo piti, ne znam, ali ću se pozvati na ono što je EU zaključivala, a ne ja, ne mi.

DANI: Šta možemo mi uraditi na poboljšanju odnosa sa Srbijom? I možemo li?

KOMŠIĆ: Možemo. Ja mislim da ćemo sa Srbijom ovakvom kakva je danas, koja je u tom političkom smislu homogenija nego što je bila na način na koji mi nismo zadovoljni, morati nešto poraditi. Bar ću se ja potruditi da probam ostvariti neki normalan kontakt i neke normalne razgovore sa vrhom te države, predsjednikom i premijerom i rukovodstvom Skupštine. Hoće li to naići na neki odjek, hoće li to biti primljeno onako kako bih ja volio da bude, ne znam. Ali ću probati, isto kao što bih sutra bez obzira na hajku i harangu koja dolazi iz Hrvatske, opet probao raditi s njima. Jer, raditi nam je.

DANI: Jeste li u svojim ambasadorskim danima sjedili sa Vučićem i Dačićem?

KOMŠIĆ: Ne, Vučića tad nisam znao, niti je Dačić tad bio bitan. Tad je bila DOS-ova ekipa i sjedio sam sa svim ljudima koji su bili u rukovodstvu DOS-a, a Vučića tada nije bilo. Jesam ga čuo jednom samo, pošto je on tad bio kod Šešelja, sjećam se, kad je Paddy Ashdown u ambasadu poslao pismo koje je trebalo uručiti Šešelju, da je nepoželjan u BiH i da ne dolazi.

DANI: Neću Vas pitati je li Kosovo država ili nije, nego o raspletu na Kosovu. Imamo li snage da ga zaustavimo na Drini? To će se raspetljavati u narednih četiri, pet godina, pa da se ne prelije nama?

KOMŠIĆ: Ja sam to rekao i vidio sam da se dešava kao u kaubojskim filmovima:

Nemojte ubijati, ljudi, glasnika, mislim, svi vi znate da je to tako. Mislim, u čemu je problem? Vi to morate da riješite. Je li vam mi iz BiH možemo pomoći? U redu, pomoći ćemo vam, ali nećemo vam dijeliti savjete šta da radite. Mene interesuje normalizacija običnog, svakodnevnog života s Kosovom, nemojte da Beograd ima bolje odnose s Prištinom u tom smislu.

DANI: Beograd ima bolje odnose i sa NATO-om nego mi.

KOMŠIĆ: Da. Nedavno smo imali onaj slučaj sportske ekipe s Kosova. Srbija nema taj problem s Kosovom, a mi ovdje imamo. Što se to mi oštrimo na Kosovo jače nego što to radi zvanični Beograd? Što smo mi u tom smislu veći katolici od pape? Pa i nama treba da radimo s Kosovom. Naravno, Kosovo je reagovalo na to što smo mi radili, pa je presjeklo mogućnost da sad naši ljudi idu na Kosovo kako bi trebalo da idu. I šta smo dobili? Beograd i Priština to nemaju, a mi smo s Kosovom uveli barijere.

Naravno da mi je cilj da te barijere sklonimo, da se vratimo na neki normalan način funkcionisanja. Šta će Beograd i Priština dogovoriti? Ne znam. Ja samo znam što god da dogovore, bila promjena granica ili ne, to ne treba da ima efekte na BiH zato što Kosovo nije isto što i BiH. Kao što ni bivša Jugoslavija nije isto što i BiH. BiH je kao država, ako ćemo iskreno, starija od svega toga i ne mogu se nikako povlačiti te vrste paralela. Mogu silom, ali u argumentovanoj raspravi, istorijskoj, sociološkoj, političkoj, kakvoj god, ne mogu. Dakle, zašto bi se rješenje na Kosovu na bilo koji način odražavalo na BiH?

DANI: Može li nam ulazak u NATO sad pomoći kao neka vrsta kišobrana od mogućih odraza?

KOMŠIĆ: NATO nam može dati taj element sigurnosti, bez obzira na pitanje šta se njima dešava sad sa promjenom administracije u Washingtonu. Došao je predsjednik koji traži da se ispoštuje sve što piše u dokumentima NATO-a o tome koliko GDP-a da godišnje izdvajate za sektor odbrane. Sad su otvorili i priču da li još važi član 5 Atlantske povelje da je napad na jednu zemlju automatski napad na sve zemlje članice NATO-a. I NATO, znači, ima neke dileme s obzirom na promjene administracije u Washingtonu, ali još uvijek čvrsto funkcioniše i zato ja mislim da EU i NATO jesu naši prioriteti, a da je kad govorimo o strahu i elementarnoj sigurnosti, NATO, oprostite, malo prioritetniji.

DANI: Možemo li mi išta naučiti od Makedonije? Imamo jednu svjetliju priču na Balkanu. Niko nije očekivao da će, pogotovo nakon referenduma, Vlada Zorana Zaeva dobiti ovu ogromnu bitku. Ako nam je iko blizak i po historiji i po iskustvu, po razmišljanjima, pa i ukupnoj situaciji i unutarnjem ustrojstvu, onda je to Makedonija. Koja je to lekcija koja nama fali?

KOMŠIĆ: Lekcija je ako hoćete stvari da smirujete i stabilizujete, morate biti hrabri. Morate biti pošteni u svojim namjerama. Ne lagati narod i ne ići s tim ko će koga prevariti, što je kod nas modus operandi u politici. Dakle, ako ćete nastupati suprotno od onoga kako mi nastupamo ovdje u BiH, makedonska lekcija bi mogla biti dobra. Mada ni ona nije tako bezbolna.

DANI: Ali je odlična.

KOMŠIĆ: I dalje tu ima nekih problema. Rezultati referenduma koji nije bio obavezujući su bili vrlo indikativni i potpuno suprotni sa glasanjem u Sobranju, što je vrlo interesantno. To su činjenice koje treba uzeti u obzir. Ali, svejedno. Odlično je da je Makedonija uspjela i to je stvarno pozitivna priča. Zaev je napravio ogromnu stvar. Istina, i klima je bila takva da je većina željela da mu pomogne, imao je manje protivnika no prijatelja. Čak i onaj s kim je bio u sporu, Grčka, želio je da Zaev uspije, što je vrlo, vrlo bitno. Dakle, mogli bi naučiti nešto iz primjera Makedonije.

DANI: Makar onaj dio koji kaže da zemlja zaslužuje odgovorniju vlast i od naroda samog?

KOMŠIĆ: To su veliki lideri koji mogu da “rizikuju” i da donesu velike odluke. Koje u početku mogu da izgledaju katastrofalno po njih, ali oni imaju cilj, gledaju dalje i spremni su da povuku potez, kažu

mislim da je dobro za sve, ne za mene i ako izgubim, u redu je, ako pobijedim, onda nam je svima bolje. To je Zaev uradio. Mogao je kalkulisati, ali nije.

DANI: Mogao je voditi tendersku umjesto državne politike?

KOMŠIĆ: Tako je. E, sad ćemo vidjeti da li Vučić ima tog kapaciteta u sebi. Jer, pred njim je ogromna odluka. Lako je sebi uvijek tražiti izgovor za nepreduzimanje nečega, ali dođu trenuci kad moraš donijeti veliku odluku, na takvom si mjestu. Onda se postavlja pitanje ima li tog kapaciteta u BiH. Pogotovo ovakvoj.

DANI: Ima li?

KOMŠIĆ: Naravno da ga ima. Zato što ja i dalje mislim da mi nismo ništa lošiji od drugih. Samo je pitanje jesmo li hrabri, jesmo li ucijenjeni, o čemu ovise naši potezi, jesmo li slobodni u donošenju odluka, je li nam namjera čista ili odluku donosimo sa skrivenim ciljevima. Dakle, samo je u tome razlika..

Saša Rukavina i Vildana Selimbegović (Dani)

17.11.2018.

LAŽI I OBMANE UOČI ODLUKE : AKO LAŽE VLADO ROGIĆ NE LAŽE APELACIJA BORJANE KRIŠTO

LAŽI I OBMANE UOČI ODLUKE: Ako laže Rogić ne laže apelacija Borjane Krišto

HNS, HDZ, apelant Božo Ljubić kao i dio zvaničnog Zagreba (Grabar Kitarović i Andrej Plenković), koordinirano i združeno, domaćoj i međunarodnoj javnosti svoju interpretaciju odluke Ustavnog suda BiH, po kojoj je Ustavni sud BiH navodno suspendirao ono što je ustavna norma - mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda - pokušavaju predstaviti kao neupitnu činjenicu.


////////////////////
Related image

/////////////////////////
Related image


/////////////////////////
Image result for karikature cik bIh 2018


//////////////////////

Počev od 9.12. 2016. godine, odnosno od trenutka donošenja odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, Hrvatski narodni sabor (HNS) uporno i istrajno obmanjuje ovdašnju javnost sadržajem same odluke Ustavnog suda BiH.  

HNS, HDZ, apelant Božo Ljubić kao i dio zvaničnog Zagreba (Grabar Kitarović i Andrej Plenković), koordinirano i združeno, domaćoj i međunarodnoj javnosti svoju interpretaciju odluke Ustavnog suda BiH, po kojoj je Ustavni sud BiH navodno suspendirao ono što je ustavna norma - mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda - pokušavaju predstaviti kao neupitnu činjenicu.

Razumije se, Ustavni sud BiH takvu odluku niti je donio, niti je mogao donijeti, iz prostog razloga što je mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda, dio ustavnog aranžmana.

Unatoč tome, kompletna HNS-ovska javnost od političke, “akademske“ do zvaničnog Zagreba, tvrdi da je Ustavni sud donio onakvu vrstu odluke kakvu zapravo priželjukuju. Pojednostavljeno rečeno, odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, tumače ne po onome što u toj odluci piše nego po onome što bi željeli da u njoj piše.

Na toj želji i krivoj interpretaciji presude Ustavnog suda BiH izgrađena je čitava politička platforma koja za jedini cilj ima suspendiranje ustavnih normi i uvođenje onih normi, koje ne samo da su u suprotnosti sa Ustavnom, nego su i u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, ali u skladu sa ratnim ciljevima i u skladu sa formiranjem etničkih izbornih jedinica.

Etničke izborne jedinica nisu ništa drugo nego neimenovana i, ne tim imemenom nazvana, "Herceg Bosna" ili treći entitet. Do toga je jedino moguće doći suspendiranjem ustavnih normi.

No HNS u gore pomenutoj vrsti manipulacije uopće nije usamljen.

U tome doborim dijelom uzimaju učešća i pojedini članovi Centralne izborne komisije i Ustavnog suda BiH, koji bez imalo zadrške, doslovce istrajavaju na toj lažnoj interpretaciji odluke Ustavnog suda BiH.

Upravo smo jučer tome mogli svjeodčiti kada je tokom rasprave na sjedinici Centralne izborne komisije član CIK-a Vlado Rogić ponovio tu očitu laž koja je raison d’être samog njegovog prisustva u CIK-u.

Naime, Rogić je rekao da je “Ustavni sud BiH stavio van snage određene odredbe Izbornog zakona BiH, na osnovu apelacije Bože Ljubića, te da se zbog toga ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“. Uz to je poručio je kako nikada neće donijeti odluku suprotnu odluci Ustavnog suda BiH.

Ako je tačno to što Rogić nastavljajući se na zduržene HNS-ovske i zagrabačke napore, kaže, ako je tačno da je kako tvrdi “Ustavni sud BiH stavio van snage određene odredbe Izbornog zakona BiH, na osnovu apelacije Bože Ljubića, te da se zbog toga ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“, ako je to tačno, čemu onda apelacija Borjane Krišto?

Dakle, ili Rogić laže ili gospođa Borjana Krišto od Ustavnog suda BiH traži ono što Rogić (Dragan Čović, Bariša Čolak, Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković) tvrde da su već odlukom Ustavnog suda BiH dobili.

Elementarna logika kaže sljedeće: Ako se pred Sudom dobilo ono što s tražilo, odnosno ako je odukom dobijeno to da se ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu, zašto se to isto opet traži?

Upravo zbog toga da bi se tek dobilo.

Podsjećamo, početkom godine, tačnije 12. januara predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto podnijela je zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocjeni usklađenost članka 8. stav 3 Ustava FBiH “u Domu naroda Parlamenta FBiH bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu, s ciljem da Ustavni sud te odredbe stavi van snage, a to je, kako i sama Krišto tvrdi, navodno Ustavni sud BiH već uradio po Ljubićevoj apelaciji.

Jasno je da Ustavni sud BiH još uvijek nije suspendirao ono što je ustavna norma, iako to iz HNS-a pa i iz CiK na momente tvrde, a ne momente upravo to traže.

Da li će Ustavni sud BiH suspendirati ono što je ustavna norma, i prekršiti Ustav, baš kao i CiK ostaje da se vidi. Sad za sad to nekim čudom još uvijek nije slučaj, iako bi HNS, i mnogi unutar CiK-a i Ustavnog suda BiH voljeli da je jeste.

SB/Vijesti.ba

17.11.2018.

OSUĐENI RATNI ZLOČINAC RATKO MLADIĆ POD NADZOROM ZBOG UKLJUČENJA U TV PROGRAM

17.11.2018.

NINOSLAV SUŠILOVIĆ, PREDSJEDNIK POSAVSKE STRANKE :DRAGAN ČOVIĆ SE PONAŠA KAO UVRIJEĐENA TETKA

Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke : Čović se ponaša kao uvrijeđena tetka


O odnosu HDZ-a spram Hrvata u RS-u, Izbornom zakonu, te nervoznim reakcijama iz Hrvatske, govori predsjednik Posavske stranke Ninoslav Sušilović.

Vaša stranka je ponovo parlamentarna. Ulazite li u pregovore o formiranju vlasti i jeste li spremni koalirati sa HDZ-om?

– Posavska stranka je ne samo ponovo parlamentarna nego je i popravila svoj rezultat i ovaj put smo ostvarili naš plan, a to su dva mandata u Skupštini ŽP-a. Što se tiče pregovora o formiranju vlasti i koaliranju s HDZ-om, nismo morali uopće o tome niti razmišljati. HDZBiH sam ima 11 od 21 mandata i ako tome pridodamo njegove vječne koalicione partnere SDA, pa još i “prijatelje” iz “hrvatskog zajedništva”, tj. HNS-a – HDZ 1990, onda je sve jasno.

Planirani kriminal

Bit će to još jedna čvrsta interesna koalicija, a nama preostaje, kao i do sada, biti konstruktivna oporba čije prijedloge i inicijative vlast neće uvažavati, ali ćemo barem ukazivati na sve propuste i loše odluke te o tome informirati javnost.

Smatrate li da su dopisni glasovi opet, ako ne odlučili, onda znatno doprinijeli pozicioniranju pojedinih stranaka i na ovim izborima?

– Još u prošlom intervjuu koji sam dao za vaš cijenjeni list govorio sam o tome i najavljivao veliki kriminal i izbornu prijevaru koja se sprema s dopisnim glasovima. Nažalost, oni koji su to trebali spriječiti nisu poduzeli ništa, a mnogi dokazi potvrđuju i da su podržavali, odnosno bili sudionici tog pomno planiranog procesa. Naravno da je tolika količina (krivotvorenih) dopisnih glasova utjecala na izborne rezultate. Konkretno, u Županiji posavskoj dopisni glasovi su povećali izborni prag, zbog čega je DF ostao bez mandata u Skupštini iako ga je imao kada su u pitanju glasovi na redovitim biračkim mjestima. Stranke zbog par glasova više ili manje osvajaju ili gube mandate, a o preferencijalnim glasovima da i ne govorimo. Radi se o kriminalu i ako Središnje izborno povjerenstvo, kome su kredibilitet i vjerodostojnost već ozbiljno poljuljani, ne spriječi ovakve i slične radnje barem za ubuduće, onda zaista sve gubi smisao.

Hrvate će u naredne četiri godine predstavljati Hrvat koji nije iz HDZ-a? Kako gledate na tu činjenicu?

– Otprilike kao i na činjenicu da je prošle četiri godine Hrvate predstavljao Hrvat iz HDZ-a. Dakle, ta činjenica, sama po sebi, ne znači ništa. Niti je Hrvatima bilo nešto bolje kada je član Predsjedništva bio iz HDZ-a niti im je bilo nešto specijalno loše kada je bio Komšić. Osim onome jednom Hrvatu koji je umjesto Komšića mogao primati plaću za dužnost koja služi uglavnom “za slikanje”, a stvarne ovlasti su joj skoro pa nikakve.

Šta mislite o izjavama gospodina Čovića da su za Komšića glasali Bošnjaci, pri tome se ne osvrćući na činjenicu da su za njega glasali Srbi u FBiH?

– To je to licemjerstvo koje vlada u ovoj zemlji već više od 20 godina. Svi igraju prljavo. Tko god ima priliku nekoga prevariti, nadglasati ili na bilo koji što nezakonit, što nemoralan način doći do svojih (prljavih) ciljeva, to maksimalno koristi, a onda se, kada ostane kratkih rukava, ponaša kao uvrijeđena tetka.

image
SUŠILOVIĆ: ZABORAVLJAMO DA JE KOMŠIĆ IZABRAN TREĆI PUT

Čović ovih dana izjavljuje kako je kampanju za Željka Komšića među Bošnjacima provodila (i financirala) SDA (!?). Da ima imalo dosljednosti s takvim “prljavim i podlim igračima”, više ne bi bilo nikakvog razgovora ni dogovora, a ne još najave koalicija.

Jesu li opravdane prijetnje Čovića o blokadi implementiranja izbornih rezultata?

– Jesmo li zaboravili da je Komšić treći put izabran?! HDZ je na vlasti 20 godina (uz dva mala prekida) i zašto baš sada blokade? Imali su mogućnost i sve mehanizme na raspolaganju da promijene Izborni zakon, ako treba i blokadama rada vlasti ako ne može drugačije, ali to nisu nikada uradili. Kada je došlo na red oporezivanje kladionica, onda je nastupila totalna blokada. Zašto nije moglo s izmjenom Izbornog zakona? Zato što nekome odgovara upravo ovakav izborni zakon, kojim mogu plašiti svoje biračko tijelo: “Ako svi ne glasamo za našeg, Bošnjaci će nam izabrati svog!”. A kada ga izaberu (treći put), onda hoćemo mijenjati zakon?! Pa, tko se tu pravi lud ili sve nas smatra budalama? O Čoviću, Komšiću i Izbornom zakonu bi se moglo još puno toga reći, ali nam ovaj format to naprosto ne dozvoljava.

Kako komentarišete činjenicu da u RS-u praktično nema Hrvata u Narodnoj skupštini RS-a, te da će Hrvate predstavljati predstavnici SNSD-a i SDS-a?

– Vratimo se na prošlo pitanje: Hoće li HDZ blokirati ili išta poduzeti po pitanju “legalnog i legitimnog” zastupanja Hrvata u RS-u? Neće. Dapače, napravit će još čvršći bratski savez s Miloradom Dodikom, s kojim nemaju nikakvih nesuglasica (osim samo formalno NATO-a). Hrvata u RS-u, kako ste i sami rekli, praktično više i nema, odnosno ima ih toliko da su postali politički apsolutno nebitni. Međutim, nije to nikakva “slučajnost” niti “splet okolnosti”, nego rezultat politike koja se različitim sredstvima provodi u kontinuitetu već skoro 30 godina.

Ko je odgovoran za tako loše pozicioniranje predstavnika Hrvata u tom entitetu?

– Oni koji su proveli etničko čišćenje, kao i oni koji su na sve načine sprečavali svaki pokušaj povratka. Etničko čišćenje znamo tko je proveo, a povratak su priječili svi, kako aktualna vlast, tako i oni koji se sve ove godine predstavljaju kao legalni i legitimni borci za interese Hrvata. Jesmo li zaboravili kako su biskupa Komaricu, koji je među rijetkima koji još pokušavaju govoriti o položaju Hrvata u RS-u, orkestrirano napali i Dragan Čović i Milorad Dodik? Slučajno? Nimalo. To su dvije komplementarne politike koje se savršeno nadopunjuju nimalo ne mareći o pogubnim posljedicama za narode koje bi trebale predstavljati.

Licemjerni Zagreb

Shvatimo li uz sve to i da je “zona interesa” HDZ-a BiH prostor zapadne Hercegovine, a sve ostalo je tu samo dok mora i dok ima neke koristi, onda sve postaje jasno. Ono što je najžalosnije je što veliki broj bosanskih Hrvata toga još nije svjestan i idu s punim povjerenjem za čobanom koji ih kao ovce vodi na klanje.

Kako komentarišete činjenicu da je Hrvatska nakon izbora uložila velike napore da izvrši pritisak na BiH zbog Izbornog zakona i implementiranja izbora, a sama snosi dio odgovornosti za položaj Hrvata u BiH?

– I ponovno imamo na djelu ono već spomenuto licemjerstvo koje vlada na ovim prostorima. Problem vlasti u Republici Hrvatskoj je što puno više brine o HDZ-u BiH nego o Hrvatima u BiH. Kako će gospodin Plenković pomoći Hrvatima u BiH ako ne želi komunicirati (ili ne priznaje) člana Predsjedništva te zemlje iz reda hrvatskog naroda? Hoće li lobirati za hrvatske interese preko Milorada Dodika? Kada se vodi takva dvolična politika u kojoj se jedno misli, drugo govori, treće radi, a čiju svrhu i krajnji cilj je zdravorazumski teško dokučiti, onda nije nikakvo čudo što kao posljedicu imamo ovakve nervozne i neodmjerene reakcije. To je pokazatelj ili krajnje nesposobnosti vođenja jedne promišljene i vizionarske politike, ili se ispod plašta zabrinutosti kriju nečije, za ovaj narod, vrlo opasne namjere.

Miren Aljić (Oslobođenje)

17.11.2018.

DRAGAN BURSAĆ : LJUBI VAS DEDA RATKO

Dragan Bursać : Ljubi vas deda Ratko

Niko nikada od onih 8372 ubijena čovjeka neće reći svojim unučadima ili bilo kome, ljubi vas djed, ali to očigledno vlastima u Srbiji i Ratku Mladiću i nije bitno.

“Ljubi vas deda Ratko. Ovaj Marić neka dođe da me obiđe, neka on intervjuiše Vojislava Šešelja, a i Voja neka dođe”, rekao je jutros ratni zločinac Ratko Mladić. Javio se monstrum u etar, uživo u emisiju “Dobro jutro Srbijo” na Happy televiziji sa nacionalnom frekvencijom.

Glas iz ‘95

Jer i to je, kako reklama veli, Srbija. Isti onaj zločinac koji je kreirao srebrenički genocid, koji je pod svojom komandom imao sve od granatiranja Sarajeva, do paljenja, protjerivanja, etničkog čišćenja, ubijanja, silovanja… kao utvara svojim glasom se javio, malo našalio, proćaskao, dao par savjeta i odjezdio nazad u mir ćelije. Pa ipak, slobodniji je od hiljada ljudi. Od desetina hiljada ljudi. Za početak, živ je i pravično mu se sudi.

To ne može reći niti jedno muško čeljade u Srebrenici ‘95. Koga je pogled Mladićev susreo, koga je glas njegov dokačio, kome je ona čokoladica ponuđena, odavno je mrtav i njegovo mezarje samo može svejdočiti o jednom, o GENOCIDU.

Ali, nije to tako čudno. Nije u državi Srbiji baš nešto pretjerano nebulozno, što u jutarnjem program jedne nacionalne televizije gostuje ratni zločinac Vojislav Šešelj, koji faktički kampuje tamo, niti je čudno što Ratko Mladić u telefonskom pozivu izigrava Djeda Mraza, šaleći se u studiju na račun debljine svog kolege zločinca Šešelja. Kako bolesno!

Genocid nije stav!

A, čudno nije zato što Srbija, njeno rukovodstvo ne priznaje genocid. Jasno, glasno i eksplicitno. Evo, prije neki dan u intervjuu Deutsche Welle-u, Ana Brnabić, premijerka Srbije, na pitanje novinara, da li smatra da je u Srebrenici počinjen genocid, veli, kako je to strašan, strašn zločin, ali nije genocid. I na konstataciju, kako je to prekrajanje isptorije, ali i sudske odluke, ona ostaje pri tome da je to njen stav.

I sva je nevolja, sa tim «stavom». Zato je i donesena sudska odluka, zato postoje instance i definicije, da kosti onih 8372 ubijena ne plivaju u baruštini revizionizma. Nije genocid pitanje stava, mišljenja, želje i slično. Genocid je sudski donesena odluka, na osnovu FAKATA na terenu. Pa nema šta makar i jedna premijerka da se bavi stavovima u ovako eksplicitnom slučaju.

Dobro, ova formalna logika pila bi vodu da nije riječo o imaginarijumu Srbija, gdje je istina relativna, gdje se gubi i nestaje u površnoj efemernosti Vučića i njegovih medijskih i političkih kerbera. Jer, ne zaboravite, Mladić, Šeśelj i ostala bratija, u Srbiji su slavljeni kao heroji. Pa baš zato jedan Milomir Marić na svojoj posimularenoj televiziji može gostiti iste. To mu diže rejting, to ga uzdiže u medijske visine i daje mu za pravo da ide dalje i dalje.

Državne pare za promociju ratnih zločinaca

Ni ovo audio-gostovanje Ratka Mladića neće promijeniti stvar. Ne, niti kazna REM-a, ako je bude neće promijeniti stvar. Jer, nemojte smetnuti, tv Happy je od strane vlade Srbije nagrađena sa 2 miliona dinara iz budžeta. Za šta? Za trud koji će uložiti da više ne prikazuju rijalitije koje prikazuju. Da dobro ste pročitali. Napravili su skaredne rijalitije, pa su aplicirali na konkurs da će se boriti protiv istih i gle čuda-dobili su novce. A novci se troše kako vidimo, a i čujemo na promociju ratnih zločinaca.

Pa onda kada gledamo u tom svjetlu blamažu Ane Brnabić, koju je na više načina uspjela napaviti dajući intervju njemačkom novinaru Timu Sebastijanu, možemo reći, ova žena samo radi svoj posao u zemlji u kojoj se sistematski negira genocid, a ratni zločinci su doslovno heroji. Ništa Brnabićka nije uradila više niti manje od klike koju reprezentuje. Ništa.

„Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete celu populaciju, žene, decu, a to ovde nije bio slučaj“, izlazi iz usta Ane Brnabić. Jer njoj i režimu koji prestavlja sistematsko višednevno strijeljanje ljudi, ili «paketa», kako ih monstruozno naziva egzekutor Ljubiša Beara, nije dovoljno. To je za Anu samo užasan, užasan zločin. To je za nju i sistem koji reprezentuje nešto popu izmišljenog Majka Majersa koji izađe iz umobolnice i ubije desetak ljudi u filmskom američkom gradiću.

To je tek tamo neka nezgodacija. Okliznuli se «paketi» pa se samoubili. I tako 8372 puta????

I eto to je ta «Dobro-jutro-Srbija», kojoj je vrhunski novinar Tim Sebastijan, tek bahat čovjek, jer pita premijerku za slobode novinarske, pita je o prirodi genocida i prizanju istog. Žalosno je onda čuti Vučićeve medijske kerbere, koji su telalili o «zlom novinaru», koji su «branili» premijerku, kao da posao premijerke nije da bude pod baražnom paljbom nezgodnih novinarskih pitanja.

Dobro u Srbiji to i nije posao premijerke. Njeno je zaista ikebanisanje i negiranje genocida uz ispraznu frazeologiju koja nema veze sa realnošću.

I onda, na koncu dođe ovo jutro u kome je baš Ratko Mladić razriješio sve dileme oko toga kako se gleda na genocid, na ratne zločine i na njihovu precepciju u srbijanskoj javnosti.

Javio se nesamijan!

«Ljubi vas deda Ratko…A Voji reci neka dođe da igramo šah. Zadnji put sam ga tuk'o 7:1»

Bilo bi dobro da premijerka Srbije Ana Brnabić ode na mezarje u Potočarima i pojasni onim nišanima zašto nad njima nije izvršen genocid. A kad je tamo, mogla bi im reći da je egekutor njihov TV zvijezda u Srbiji i da igra šaha sa drugim ratnim zločincem. Uživo. Niko nikada od onih 8372 ubijena čovjeka neće reći svojim unučadima ili bilo kome, ljubi vas djed, ali to očigledno vlastima u Srbiji i Ratku Mladiću i nije bitno.

Dragan Bursać (Aljazeera)

17.11.2018.

FARUK VELE : ZAŠTO JE HIMZO OPASNIJI OD DRAGANA I MILE?

faruk Vele : Zašto je Himzo opasniji od Dragana i Mile?



Sjećate se Himze Đonke?

O tom nekadašnjem policijskom profesionalcu, bivšem komesaru MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK), a kasnije predsjedniku FK Velež, vjerovatno se ne bi mnogo ni znalo izvan Mostara i Hercegovine da on nije jedan od posljednjih ljudi koje je, pazite sad, visoki predstavnik Valenzin Inzko smijenio sa dužnosti!

Piše: Faruk Vele (Radio Sarajevo)

Naime, negdje početkom juna 2009. godine, Inzko je, za razliku od kasnijih godina, hrabro posegao za bosanskim ovlastima i uklonio komesara MUP-a HNK. Toj operaciji prethodio je višesedmični medijsko-politički linč ovog, po mnogima u Mostaru, poštenog policajca i dokazanog patriote.

Mada su mnogi u Hercegovini bili šokirani takvim javnim tvrdnjama, zvanična optužba OHR-a bila vrlo jasna – Đonko je „instruirao druge osobe da upućuju fizičke prijetnje osobama pod međunarodnom zaštitom“, uključujući i pripadnike osoblja Ureda visokog predstavnika, s namjerom da „opstruira istragu oko njegove zloupotrebe javnog položaja“.

Prijetio je, tvrdilo se, ni manje, ni više do zamjeniku visokog predstavnika u BiH Raffiju Gregorijanu!

Đonko je imenovan komesarom policije u oktobru 2008. nakon što je dotadašnji v.d. komesara Dragan Brkić, inače član porodice Jadranka Prlića, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i bivšeg čelnika tzv. Herceg-Bosne, suspendiran sa dužnosti zbog procesa u Sudu BiH.

S obzirom na to da se Đonko sukobio s ministrom unutrašnjih poslova Zoranom Krešićem iz HDZ-a, izgurao Prlićevog Dragana Brkića, te da je stranka Dragana Čovića izgubila kontrolu nad policijom u Mostaru, svima je bilo jasno da se tadašnji komesar MUP-a HNK našao na udaru hercegbosanskih kadrova i onih kojima je smetalo njegovo insistiranje na razotkrivanju kriminala i korupcije.

Pri tome, Himzo nije bio igrač nijedne stranke, pa mnogima nije bilo ni žao što takvog nema u vrhu policije. Indikativno, spomenuti Dragan Brkić, dugogodišnji šef uniformirane policije, na dužnost komesara će se ponovo vratiti 2013. godine.

Za razliku od pojedinih članova Vlade HNK, čiji su motivi za smjenu policijskog komesara Himze Đonke jasni, razlozi zbog kojih su ih podržali službenici OHR-a ostali su neistraženi.

Uprkos početnoj podršci, krajem februara 2009. godine, samo četiri mjeseca nakon imenovanja, zvaničnici OHR-a susreli su se sa Đonkom i od njega rezolutno tražili da podnese ostavku! Nakon što je odbio njihov zahtjev, napravljen mu je pakao od života i jednostavno je pometen.

U avgustu 2014. godine Valentin Inzko je ukinuo preostale zabrane za vršenje javne dužnosti za 30 osoba, među kojima Hizmi Đonki. Istražitelji su, očekivano, u međuvremenu obustavili i istragu protiv njega…

Pojeo vuk kenjca, kako bi kazali u Hercegovini.

Za jednu policijsku karijeru bilo prekasno, a HDZ je do danas očuvao kontrolu nad hercegovačkom policijom. Poslije Đonke, nastavilo se proganjanje svih onih policijskih kadrova koji nisu bili pod kapom HDZ-a. Često i uz prešutan blagoslov pojedinaca iz bošnjačke politike. Kako tada, tako i danas.

Snaga HDZ-a u policijskim strukturama bila je vidljiva i u slučaju Ilije Lasića, čovjeka koji je zapovijedao policijom, iako je Kantonalni sud Mostar utvrdio da je nezakonito postavljen! Šta to znači bh. javnost je posvjedočila kada je drčni Lasić zabranio prolazak migranata prema jugu BiH. Vrh OHR-a je to, za razliku od Đonke, samo mirno ispratio.

Elem, kada bi samo dio opisane odlučnosti u obračunu za Himzom Đonkom Inzko pokazao ovih dana pred vrhom HDZ-a, mnogo toga na političkoj sceni BiH bilo bi jasnije.

Inzko, naime,  u intervjuu Dnevnom avazu na pitanje o popunjavanju Doma naroda FBiH ispravno konstatira da „treba poštovati Ustav FBiH“ (Treba!), te da valja imati na umu da Aneks 7 još nije ostvaren, jer nije dovršen povratak.

„Ljudi, izgleda, rado zaboravljaju, a mislim da to do sada niko nije spomenuo kada se govori o popisu 2013., da on još nije završen. Niko još nije publicirao zvanične brojke iz dijaspore. To znači da se kao osnova za podjelu mandata ne može uzeti popis koji nije završen. I to je , međutim, posao za Ustavni sud, da se time pozabavi“, rekao je Inzko.

Umjesto, kada mu je sve jasno, da se, kao onomad u slučaju Đonke, umiješa u svoj posao i da kriza kreirana upravo iz HDZ-a BiH bude vrlo brzo riješena, visoki predstavnik „poklapa ušima“ i prebacuje odgovornost na druge.

Pri tome doživotni šef OHR-a prati direktan prijenos krize u državi nakon što aktuelni Kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije uspio dogovoriti ni termin održavanja konstituirajuće sjednice novog saziva Predstavničkog doma PSBiH.

HDZ-ova Borjana Krišto veli da „imamo vremena“, dok Mladen Bosić ispravno primjećuje da je riječ o opstrukciji. To je samo, očito, dio Čovićevog plana (HZH), čiji nastavak ćemo sigurno gledati.

Istovremeno, Milorad Dodik, koji je  Inzka nerijetko vrijeđao, nazivajući ga „jebivjetrom“, prije  odlaska u Predsjedništvo BiH planira da ukazom osnuje “Savjet za zaštitu ustavnog poretka”, odnosno obavještajnu agenciju Republike Srpske. I opet Inzkove bonske ovlasti miruju, opet muk u OHR-u. Prije toga je bilo desetine krajnje opasnih aktivnosti protiv države, a da se poznati Austrijanac nije ni počešao po džepu.

Štaviše, banjalukučki vožd otvoreno ismijava najave visokog predstavnika da bi mogao uptrijebiti bonske ovlasti protiv njega. I tako u nedogled.

Slučaj Himze Đonke pokazuje kako međunarodna zajednica itekako ima snage kada hoće. Učahuren u svojem licemjerju, Inzko, uz ovdašnje političare, snosi značajan dio odgovornosti za dramu koju gledamo.

Objavio/la haler u 00:44, 0 komentar(a), print, #

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59598512

Powered by Blogger.ba