Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

09.11.2018.

EDIN HUSKOVIĆ: MOST NAD NERETVOM

09.11.2018.

POVODOM OBLJETNICE ZAVRŠETKA PRVOG SVJETSKOG RATA

09.11.2018.

ŽELJKO KOMŠIĆ O CILJEVIMA: "POMOĆI ĆU OPĆINAMA U KOJIMA SAM PROGLAŠEN NEPOŽELJNIM"

KOMŠIĆ O CILJEVIMA: "Pomoći ću općinama u kojima sam proglašen nepoželjnim"

„Nisam ja konačna meta, krajnja meta je isposlovati ono što se nije moglo isposlovati u ratu..."



KOMŠIĆ O CILJEVIMA: 'Pomoći ću općinama u kojima sam proglašen nepoželjnim'


















......................

Novoizabrani član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić rekao je da pritisci koji dolaze nakon njegove pobjede su mnogo dublje prirode nego se to čini, te da se radi o napadu na politički koncept koji on zagovara u BiH, a to je BiH oslobođena od nacionalizma i šovinizma.

„Nisam ja konačna meta, krajnja meta je isposlovati ono što se nije moglo isposlovati u ratu, dakle to je podijeliti Bosnu i Hercegovinu na način kako su to propustili oni koji su napali i ratovali protiv BiH, izvana i iznutra“, rekao je Komšić u Dnevniku TV1.  

„Dakle cilj je izvršiti jedan pritisak na BiH ne bi li se konačno realizirali ratni ciljevi velikodržavnih politika koje su očigledno još žive u susjednim zemljama“, rekao je Komšić.

Govoreći o tome da je u nekim općinama u Federaciji proglašen nepoželjnim, Komšić je rekao da će tokom svog mandata u Predsjedništvu biti u prilici da odlučuje i o tim općinama, te da će učiniti sve da im pomogne.

„To nije stav naroda, to je stav političke partije čiji šef misli da mu je suđeno da na mjestu predsjednika bude koliko on hoće“, rekao je Komšić.

Odgovarajući na pitanje o SDA i koaliranju sa tom partijom, Komšić je rekao da u SDA  moraju prvo odgovoriti sebi zbog čega niko neće u vlast sa njima.

(NAP)

09.11.2018.

NEDžAD MAKSUMOVIĆ: KAKO JEDAN GRAD MOŽE PRIPADATI ONOME KO GA RUŠI

Nedžad Maksumić: Kako jedan grad može pripadati onome ko ga ruši


Mostarski književnik i glumac Nedžad Maksumić u razgovoru za N1 televiziju evocirao je uspomene na današnji dan 1993. godine kada je srušen Stari most u Mostaru.

Maksumić se samo dva dana prije rušenja mosta vjenčao.

– Plakali smo kada je srušen. Iz očaja, iz saznanja da postoje neki kojima simboli grada ne znače ništa. Svakog starog Mostarca zaboljela je proslava rušenja mosta u jednom dijelu grada. Zamislite da neko sruši Krivi toranj u Pizi, i kažu ‘ionako je bio kriv’. Ili da u Firenci sruše Ponte Veccio, da sruše Trg svetog Marka u Veneciji i kažu da taj grad pripada njima. Kako grad može pripadati onom ko ruši njegov simbol – kaže Maksumić.

Maksumić je kazao da je budućnost jedino vrijeme koje treba da postoji u Mostaru, ali da je greška prepustiti grad onima koji ne osjećaju ljubav prema njemu.

– Mostar zaslužuje remont. Mostar zaslužuje bolje. Pretenciozno je nazvati Mostar danas gradom, koji ne funkcioniše. To nije političko pitanje. To je pitanje podijeljenosti u umovima. Mostar, ovakav kakav jeste ne može praviti zajedničke manifestacije. Podijeljene su – istakao je Maksumić.

On je podsjetio i na činjenicu da se godišnjica rušenja Starog mosta obilježava u samo jednom dijelu grada.

– I to ne od političara, da se ne bi zamjerili. Mostar ne samo da je grad slučaj, nego je grad koji funkcioniše samo kada mora da se dijeli plijen.

Maksumić je kazao i to da svjetska javnost nije saznala da je most srušen grad ne bi bio spašen.

– Žrtvovanje Starog mosta pomoglo je životu jednog dijela grada. Ideje o Mostaru. Mostar je ideja. Nastao je oko mosta. Mostovi su stvoreni da spajaju ljude – poručio je Nedžad Maksumić.

Podsjećamo, današnji dan 1993. godine jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušile su Stari most u Mostaru. Prije nego što je srušen, most je pretrpio veliki broj direktnih artiljerijskih pogodaka.

(NAP)

09.11.2018.

SVJEDOCI VREMENA: 25 GODINA OD RUŠENJA STAROG MOSTA U MOSTARU

09.11.2018.

PROF.DR. SENADIN LAVIĆ: BOSANSKI DRŽAVNI INTERES JE IZNAD SVEGA I NJEGA SE MORA ZASTUPATI BEZ PARDONA

09.11.2018.

SRĐAN PUHALO: 24 DOBRONAMJERNA SAVJETA NOVOM SRPSKOM ČLANU PREDSJEDNIŠTVA BiH MILORADU DODIKU

Srđan Puhalo: 24 dobronamjerna savjeta novom srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku



Za 15-tak dana, tačnije 20. novembra, Milorad Dodik će se žrtvovati za Republiku Srpsku i u Sarajevu položiti zakletvu kao srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. To će biti mali korak za njega, a niko ne zna kakav je to korak za ovu zemlju. Imajući u vidu da je to potpuno novo iskustvo za Milorada Dodika odlučio sam da mu dam nekoliko savjeta koji mu mogu biti od koristi na novoj funkciji iako znam da će on slušati samo Kusturicu.

Prema ustavu Republike Srpske Sarajevo je njen glavni grad, a to što je on glavni grad Bosne i Hercegovine nije razlog da ga izbjegavate.

Vi jeste srpski član Predsjedništva BiH, ali to ne znači da morate da se ponašate kao pravi Srbin, dovoljno je da budete čovjek.

Bilo bi dobro da na poslu budete od ponedeljka do petka, a možda i svaka druga subota i nedelja da bude radne, jer Bošnjaci sa ambasadorima i njihovim osobljem rade, jedu, piju, planinare, igraju tenis, flertuju, 24 sata i 365 dana u godini.

Sjetite se riječi svoga djeda „Sa Bošnjacima bošnjački, sa Hrvatima hrvatski, sa Srbima srpski, sa ambasadorima pristojno“.

Dragan Čović se nameće kao najbolji srpski savjetnik u Sarajevu.

Pošto ste hrvatski naučili na pijaci u Zagrebu prevodilac vam ne treba, probajte da naučite bosanski jezik, nije uopšte težak.

Pazite se turcizama lako ulaze u uho i veoma brzo razaraju srpski identitet kao što su: baba, badem, hajduk, kesa, džep, šećer, bekrija, bećar, duvan, boja, bubreg, limun, majmun, šal, pamuk, sapun, kama, krevet, kapija.

Najsrpskiji put od Banjaluke do Sarajeva je preko Doboja, Bijeljine, Zvornika, Sokoca i Pala i to je etnički čist put.

To što ste Srbin ne daje vam za pravo da svaku kafu nazivate turskom. Ako kažete u Sarajevu da je Republika Srpska država svi će vam se smijati od kafe kuvarice, do ambasadora, tu priču pričajte isključivo u Republici Srpskoj.

Najhrvatskiji put od Banjaluke do Sarajeva je preko Šipova, Kupresa, Šuice, Prozora, Jablanice, Konjica, da vam se ne sloši od mnogo vremena provedenih u bošnjačkom dijelu Federacije BiH.

Najbrže će te stići od Banjaluke do Sarajeva autoputem 9. januar do Doboja, pa onda kroz Federaciju BiH, ali na putu ima mnogo antisrpskih radara i još antisrpskijih ograničenja brzine.

Najkraći put od Banjaluke do Sarajeva je preko Vlašića, jeste krivudavo ali nećete morati da se ponižavate, a samim tim i Republika Srpska, prolaskom kroz tunel 1. mart.

Prijavite se na fejsbuk grupu Tražim- nudim prevoz da od vašeg odlaska u Sarajevo i običan svijet ima koristi.

Sarajevo na zovite Teheranom jer tako pokazujete svoje elementarno neznanje, u Sarajevu žive sunitski muslimani, dok u Teheranu žive šitski muslimani.

Kada vas stranci budu pitali šta da vide u Sarajevu vi im preložite samo srpske znamenitosti: muzej Gavrila Principa, Despića kuću, Staru pravoslavnu crkvu i muzej na Baščaršiji, Jovana Divjaka, Mirka Pejanovića, Dušku Jurišić, nak vide da smo svoji na svome.

Uzmite Radončića za savjetnika i naljutićete više Bošnjaka, nego da vam savjetnik bude Kusturica. Ako ste polovinu Sarajeva ispizdili uzimajući Radončića za savjetnika, drugu polovinu ćete naljutiti ako kažete da vam je pored Andrića, Abdulah Sidran omiljeni pisac.

Kusturicu ne vodite u Sarajevo, jer ako je postao Srbin kada je otišao iz njega, možda će postati Bošnjak ako se u njega vrati.

Predložite okupljanje i turneju orginalnih postava Zabranjenog pušenja, Elvisa Dž Kurtovića i Bombaj štampe po ex Jugoslaviji i pokažite da ste vi legitimni naslednik Nju primitivsa.

Kupite i obnovite kafić „Estrada“ novcem Republike Srpske i predajte ga na upravljanje Kusturici.

Mato Đaković je zaslužio mjesto PR neka i njega sunce tuđeg neba ogrije. Srbi žive u Sarajevu, ali i u drugim dijelovima Federacije BiH, i nema potrebe da im svojim ponašanjem otežavate život kao što ste do sada.

Nemojte se pretvoriti u Dušanku Majkić.

Srđan Puhalo (Frontal)

09.11.2018.

POTRESNA OBJAVA LEGENDARNOG MOSTARCA: ,,SB" PODSJEĆA NA TEKST MIŠE MARIĆA NA DAN KADA JE SRUŠEN STARI MOST U MOSTARU

POTRESNA OBJAVA LEGENDARNOG MOSTARCA: „SB“ podsjeća na tekst Miše Marića na dan kada je srušen Stari most u Mostaru  

Stari most u Mostaru srušen je na današnji dan 1993. godine, a tada je legendarni Mišo Marić napisao:


POTRESNA OBJAVA LEGENDARNOG MOSTARCA: 'SB' podsjeća na tekst Miše Marića na dan kada je srušen Stari most u Mostaru   













..................

U utorak 9. novembra 1993. zadesio me smrtni slučaj u porodici. Do kasno u noć zvonio je telefon. Sa izrazima saučešća javljali su se prijatelji i znanci iz daleka. Sutradan su, po novinama, osvanule osmrtnice sa fotografijom. Na toj fotografiji, uprkos bremenu godina, djelovaše mladoliko i dobrodržeće. Još mu nije bilo vrijeme umirati. Kad odlaze oni koje volimo, uvijek je prerano, a kad umru naprasno, neprirodno, bol zajeca dublje, žešće i trajnije.

Nad zelenim, kao ždrijebe nestašnim, a kao život vječnim vodama, u dubokoj starosti, mučki i sramotno izmasakriran je najuvaženiji i najvremešniji Mostarac. Na mjestu gdje se rodio i proživio 427 dostojanstvenih i vitkih godina, ljubujući sa rijekom, i drugujući sa ljudima. Prvo ga lani, s ljetom, ranili neplivači s lijeve obale, a dokusurili, isto tako, neplivači, s desne strane. Svirači gusli i pjevači gangi, svijet mračan, zao i nesviknut niti mostovima, niti rijekama, niti gradovima, od kojih je uvijek zazirao, a kad se steknu uslovi pljačkao i potom rušio i palio, ne bi li zatro trag.

Nikad se Pariz po Ajfelovom tornju zaljubljenom u nebo, niti Rim po kupolama Crkve Svetog Petra na koje nebo prilegne da se odmori, niti London po Big Benu koji otkucava koliko nam je vremena ostalo i upozorava na prolaznost, niti se ijedan grad poistovjećivao i prepoznavao po nekoj ljudskoj građevini kao Mostar po mostu kojeg su odnekud zvali Stari. A ponašao se mladalačkije i djelovao svježije od svih ostalih mostova Mostara. Po srodstvu im bijaše brat, a po godinama im je mogao biti čukun – čukun djed.

Svu su mlađu braću smakli prije njega, na kućnom pragu, pred očima onih, koji su ga najviše voljeli. Ispratio ih je sa tugom, velika je pravda, a mala utjeha što počivaju zajedno u vodama Neretve. Tako će zauvijek ostati u zagrljaju jedine koju su kroz život voljeli. Mostovi su najvjerniji ljubavnici pod beskrajnom kapom nebeskom.

Mostovi se, inače, grade kako čovjek ne bi morao naokolo. Da prepriječi, da mu je bliže tamo gdje mu se hoće. S mostovima, obale se rukuju i orođuju. Mostovi su okamenjene duše pomrlih duga, nad vodama. Ni jedna građevina, što je čovjek s pameću i dušom smisli nema toliko duše kao most. I nijedna, čovjeku i zavičaju nije tako privržena kao most. Mostovi od svih građevina nose najviše ljudskog u sebi. Most je najbliži čovjekov rođak. A opet, ne bi mosta sličnom ovom mostarskom, pogubljenom. Mostovi su i počesto nalik jedan drugom. A ovaj bi nalik samo sebi ili mjesečevom luku što se ogleda u vodama Neretve, dok je noć tiha, a mjesečina blaga. Svi mostovi krvavim betonskim ili željeznim korijenima, pričvršćuju se za obale i rastu iz njih. Samo je Stari most u Mostaru niknuo i vjekovao u dvostihu:

Ovaj je Most sagrađen kao luk duge.
Ima li mu slična u svijetu, Bože moj?

Tako je upisano na prvom kamenu položenom u temelje 1557. god. Donio je taj most, u glavi i u srcu, Hajrudin neimar, mostograditelj po struci, a pjesnik po duši. Nosio ga je još iz rodne Persije. Prevalio je sa njim besputna kopna i bezdana mora, nažuljio noge na planinama, okvasio po rijekama. A tek je tu, između stjenovitih obronaka brda Hum i planine Velež, nad plahovitom i tajnovitom vodom kakvu nikada prije nije vidio, odlučio da san sazda. Zato most nije samo klesana krečnjaka, tenelije, raspjevan nad Neretvom. Više pjesma nego most.

Veče prije nego što će se most osloboditi skela i svečano uručiti građanima, te 1566. god. graditelj Hajrudin krišom, i nepovratno odlazi iz grada. Most nikada neće vidjeti. Da li se preplašio susreta sa sopstvenom ljepotom, ili iz straha da se njegov previsoko i previtko okamenjen san ne surva u rijeku, ili je pak bio ljubomoran na djelo koje će ga nadživjeti, ne zna se. Svi oni koji su most kasnije viđali ostajali su začuđeni i zadivljeni pred njegovom čarolijom. Pjesnici ga pjevali, pripovjedači pripovijedali, slikari slikali, a običan narod, ko običan narod, hodao preko njega. Prvi pisani zapis o mostu ostavio je hodoljubac i putopisac, Evlija Čelebija. Veli:

Eto, neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob Božiji, Evlija, vidio i prešao šesnaest carevina, ali tako visokog mosta nisam vidio. On je prebačen sa jedne na drugu stijenu koje se dižu u nebo.

Divit će mu se i putnici namjernici kroz vijekove. U prošlom, putopisci, Božur i Somet, a vijek prije njih, na putu za Istok, zastaće pred mostom Francuz Pule i zapisati:

Njegova je konstrukcija smjelija i šira od mosta Rialto u Veneciji, iako most u Veneciji smatraju pravim čudom.

Piscu ovih redova, iz antologije mostovlja, ta dva leže na duši, a nobelovac Ivo Andrić zamočiće pero u kao mastilo tamne vode noćne Neretve i literarno mu se pokloniti.

Oko Mosta okuplja se narod i narasta grad. Most je mlađi od svog grada. Pod imenom Mostar, grad se prvi put pominje 1. juna 1474. godine na sjednici Vijeća umoljenih Dubrovačke Republike, gdje se raspravlja kako darovati mostarskog subašu, Skendera. Ne zna se kako su Dubrovčani darivali subašu, ali se zna da je grad dobio ime po čuvarima prvog mosta, drvenog, mostarima. Ne zna se tačno ime koje je Hajrudinov most nosio u mladosti, ali se tačno zna da se star nije rodio.

Kroz istoriju, most je bio velika matura mostarskih mladića na kojem se polagao ispit zrelosti. Dječaci, kojima se uvijek žuri da odrastu, otiskivali bi se sa luka mosta prema vodi. Nakon tri-četiri sekunde strmoglava, opasna leta, isplivali bi na obale, kao odrasli. A skakale su sa mosta, bježeci od života i nesretnih ljubavi, Mostarke mlade, naivne i prelijepe. U zimu su, s juga, od Dubrovnika i Makarske, stizali galebovi. Kružili bi okolo i ispod mosta, a sirotinjska djeca dijelila su im hljeb. Nemirni galebovi nad vodom, kao da se obale grudvaju. Odlazili bi kada počne behar. Ako su galebovi pod tim mostom sjevernim, pronalazili jug, onda je Stari most u Mostaru bio najjužniji most Evrope. Biološkim busolama galebova vjerujem više nego nego svim kartopiscima, koji su Mostar po mapama, ucrtavali sjevernije od Dubrovnika i Makarske.

Eto, toga mosta više nema. Ubijen nad vodom, preživio u ljudima. I šta sada činiti? Niti mi se pisalo, niti ove redove treba iščitavati "IN MEMORIAM". Mada su Mostarci znali reći: "Ne daj Bože, da se ovom mostu šta dogodi. Izgradili bi još ljepši i stariji".

Tako lijep i tako star most, nikada više ne možemo napraviti. Ali možemo i moramo, kad se ludilo stiša, luđacima navući odgovarajuće košulje skrojene od nacionalističkih zastava, a stvarnim vlasnicima Mostara, građanima, vratiti zlatne ključeve, Mostu podići spomenik. Spomenik koji će svojom dobrotom, vitkošću i dostojanstvom biti potpuno nalik onom kome se podiže. Ozidati ga od bijela tesana kamena zvanog tenelija, kao sonet nad vodom. Starom mostu kao znak ljubavi, zahvalnosti i vječnog sjećanja, a ljudima i neljudima kao opomenu, valja podići mlad most. Da ga probuđena svijest čovječanstva čuva dok odraste, ojača, ali i kroz čitav život kasniji. Pa i kad ostari. Naročito kad ostari. Tako će vjerujem i biti najpravednije.

adresirano:


SVIM MRTVIM I PREŽIVJELIM MOSTARCIMA UZIDANIM U NJEGOVE TEMELJE, SVIM PRIJATELJIMA MOSTARA I PRIJATELJIMA MOSTOVA KOJI ME ZNAJU ČUTI.

U POSMRTNU PRAZNINU NAD NERETVOM,
GDJE JE BIO JEDAN MOST.

(SB)

09.11.2018.

EVROPO, PAMTIŠ LI HOLOKAUST?

09.11.2018.

GOJKO BERIĆ : AKO DRŽAVA IGNORIŠE VLASTITU POLICIJU, ZAŠTO BI JE RESPEKTOVALI MAFIJAŠI?

09.11.2018.

AUTOMAFIJA JAČA OD DRŽAVE

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58845594

Powered by Blogger.ba