Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

18.11.2018.

"SVJEDOCI ZLA" U JABLANICI - PRISJEĆANJE NA ŽRTVE VUKOVARA I TZV. HZHB

“Svjedoci zla” u Jablanici | Prisjećanje na žrtve Vukovara i tzv. HZHB


Uoči prve godišnjice pravosnažne presude u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”, kojom je potvrđen “udruženi zločinački poduhvat” i “međunarodni oružani sukob” u BiH, te 27. godišnjice samoproglašenja tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, sinoć je u Kino sali Omladinskog kluba “Pod istim suncem” u Jablanici održana promocija knjige “Svjedoci zla” Akifa Agića i Faruka Vele.

Predstavljanje ovog djela, koje je pobudilo veliki interes bosanskohercegovačke javnosti, održano je u organizaciji Općine Jablanica i općinskog načelnika Salema Dedića, a poslije uspješnih promocija u Mostaru, Gornjem Vakufu i Stocu.

O knjizi su govorili autori knjige, te urednik Muzafer Agić, dok ulogu moderatorice veoma nadahnuto obavila Elma Arfadžan, novinarka RTV Jablanica.

Na promociji je odata počast žrtvama Vukovara i strašnoj patnji tog grada, kao i onima koji su na bilo koji način stradali  u realizaciji “udruženog zločinačkog poduhvata” na čelu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Farnjom Tuđmanom.

Žrtva žrtvu najbolje razumije, naglašeno je.

Akif Agić, ratni reporter i jedan od autora knjige “Svjedoci zla” na emotivan način se prisjetio patnji Vukovara.

“Prisjetimo se 18. novembra 1991. godine i pada Vukovara. To su strašne slike. Jedna moćna JNA u službi velikosrpskih interesa razarala je jedan grad. Jedan grad koji se herojski borio. Vukovar je herojski pao. Trebamo se sjećati njegove žrtve, ali i njihovih zebnji i sumnji da su u odsutnom trenutku bili ostavljeni”, kazao je Agić i dodao:

“Nažalost, istog dana predstavnici općina s hrvatskim predznakom održali su sastanak u Grudama i proglasili tzv. HZHB. Umjesto da traže načina da pomognu Vukovaru, kreatori tzv. HZHB su u dogovoru sa vodstvom Republike Hrvatske usvajaju plan kako zadati smrtonosni udarac Republici BiH. Stvorili su monstruma iz kojeg će kasnije proizaći zlo koje smo opisali u ovoj knjizi, zločinačku Herceg-Bosnu, te značajno pomoći velikosrpskoj politici, onoj istoj koja je klala po Vukovaru”.

Koautor predstavljenog djela, novinar i urednik Faruk Vele istakao je kako je Jablanica, 18. novembra 1991. godine uključena u tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna, te da će kao takva postati žrtva u sklopu UZP-a.

Podsjetio je na ubistva i hapšenja na području Jablanice u aprilu 1993. godine za koje je Jadranko Prlić, čelnik tzv. HRHB, u procesu pred Haškim tribunalom proglašen odgovornim.

“Jablanica je za politiku Farnje Tuđmana, koje de facto imala za cilj odvajanje dijela teritorije naše zemlje i pripajanje susjednoj Republici Hrvatskoj, predstavljala strateški važno mjesto zbog hidroelektrana na rijeci Neretvi, a što su potvrdili i vojnici regularne Hrvatske vojske zarobljeni na području Gornjeg Vakufa 1993. godine, čije tvrdnje su prenesene i u ovoj knjizi”, podvukao je Vele.

Upozorio je da ideologije koje su povele rat protiv protiv Bosne i Hercegovine i dalje žive, što izaziva zebnju da bi se zlo koje je u ime njih činjeno moglo ponoviti.

“Nažalost, vidimo danas diplomatsku agresiju aktuelnog vodstva susjedne Republike Hrvatske, koja o ovoj zemlji raspravlja na svjetskim adresama, bez znanja BiH. Vidimo rasprave u Saboru RH, kao i najave otvaranja pitanja naše zemlje pred Vijećem Europe. Cijelu diplomatsku ofanzivu. Samo naivni mogu misliti da to nema širi plan i ciljeve koje itekako imaju veze s ratnim ciljevima iz devedesetih. Nažalost, Sarajevo to nemušto posmatra. Umjesto da Hrvatsku pita za obeštećenje žrtvama, mi se bavimo demantiranjem propagande i spinova RH plasiranih u međunarodnu javnost”, istkao je Vele.

Na kraju, prisjećajući se žrtva, podsjetio je na davno upozorenje jevrejskog logoraša, pisca i hermičara Prima Levija:

Desilo se, a može da se desi ponovo, svugdje

Muzafer Agić kazao je, uz ostalo, da je knjiga “Svjedoci zla” predstavlja anatomiju fašizma, te krunski dokaz učešća strane sile na tlu Bosne i Hercegovine.

18.11.2018.

PRAVNI EKSPERT, DR SLAVEN KOVAČEVIĆ : VIJEĆE EU TREĆI PUT O BiH U GODINI DANA


PRAVNI EKSPERT, SLAVEN KOVAČEVIĆ: Vijeće EU treći put o BiH u godini dana

U ponedjeljak nam dolazi novi sastanak Vijeća Europske unije kojeg poznajemo po terminu Consillium, odnosno onog dijela za vanjske poslove, koje će između ostalih tema, razmatrati i situaciju u Bosni i Hercegovini, na prijedlog iz susjedne Hrvatske, koji je došao od premijera Andreja Plenkovića, a i od hrvatskih euro-parlamentaraca.



PRAVNI EKSPERT, SLAVEN KOVAČEVIĆ: Vijeće EU treći put o BiH u godini dana









Piše: dr Slaven Kovačević

Dobro je što se u ovome tijelu, koje utvrđuje politike i političke stavove Europske unije, razgovara o Bosni i Hercegovini, njenom reformskim putu, ali svakako nije dobro da teme nameće susjedna Hrvatska, na način da ona u tome plasira političke ciljeve dijela njene političke javnosti. Nije to nikakav dejtonski iskorak, jer to Dejtonski sporazum ne omogučuje, nije to ni garancija Dejtona, jer to Republika Hrvatska nije, tako da to sve zajedno možemo podvesti pod novo uplitanje u unutarnja pitanja  Bosne i Hercegovine, sada kroz diplomatsku aktivnost.

Da bi znali šta je ranije zaključilo Vijeće Europske unije o Bosni i Hercegovini, potrebno je reći da to nije isto tijelo kao što je Vijeće Europe iz Strazbura. Isto tako, treba istaći da se najnovije razmatranje situacija u Bosni i Hercegovini odvija jer je dio Hrvatske političke scene nezadovoljan izbornim ishodom, što je uplitanje i u izbornu volju građana Bosne  Hercegovine. No, krenimo redom.
 
Vijeće Europske unije – sastanak od 16. oktobra 2017. godine
 
Na ovom sastanku, među ostalim temama bilo je razmatranje više pitanja u Bosni i Hercegovini, ali sa stanovišta odvijanja izbornih procedura, tada je Vijeće Europske unije, na svom zasjedanju u Luksemburgu, donijelo 7 (sedam) zaključaka, gdje za ovaj put izdvajam zaključak broj 4 koji kaže sljedeće:
 

https://1.bp.blogspot.com/-__zKTspNYhc/W_AYsbaLhdI/AAAAAAAAAHE/KbUCZ4SkkSADanyn72IeQNRDUTFTYJmggCLcBGAs/s1600/Consilium%2B-%2B1.PNG
 Zaključak broj 4. od 16. oktobra 2017. godine     
 
Ono što jeste važno, vidljivo je da »Vijeće ponovno ističe da načela jednakosti svih građana i nediskriminacije moraju biti u potpunosti zajamčena. Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija« čime se zapravo vidi da ovo važno europsko tijelo traži od Bosne i Hercegovine da garantira jednakost svih građana, da ne smije biti diskriminacije i da se ne čine zakonodavni ili politički koraci koji otežavaju provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. To je politički stav koji ovdje mora provoditi i delegacija Europske unije, koju vodi Lars Gunnar Wigemark. Ono što jeste, također, važno za ovaj zaključak je glasala i susjedna Hrvatska.
 
Vijeće Europske unije – sastanak od 26. juna 2018. godine
 
I na ovom sastanku, gdje razmatrano više pitanja u Europi, bio je dio koji se tiče Bosne i Hercegovine, ovoga puta vidno iniciran, izvjesno opet iz susjedne Hrvatske, u jeku razgovora oko izmjena Izbornog zakona BiH, gdje su tražili prostor za upisivanje nedemokratskih izbornih metoda, kako bi HDZ bio vječita vlast, opet je bio jedan zaključak o tome, pod brojem 58:
 

https://2.bp.blogspot.com/-eBkQL2HRK80/W_AY3-j7bhI/AAAAAAAAAHM/1Uytkpeij1c4mChIpCCANE1RjAL1l6KBgCLcBGAs/s1600/Consilium%2B-%2B2.PNG
Zaključak broj 58. od 26. juna 2018. godine
 
Opet je vidljivo da Vijeće Europske unije zaključuje sljedeće:
 
»...Vijeće prepoznaje i da bi se druga pitanja povezana s izborima, kao što su odredbe za održavanje lokalnih izbora u Mostaru i pitanje predsjedništva Bosne i Hercegovine, trebala rješavati pravodobno nakon izbora, u skladu s europskim standardima; u tom pogledu Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija. Međutim, tim se reformama ne smije dovesti u pitanje program reformi.«
 
Ovo sada postaje još važnije, jer se vrlo precizno kaže da se pitanje izbornog zakonodavstva treba riješiti u skladu sa europskim standardima, nakon izbora, govori si i o potrebi da se u Gradu Mostaru, također, mora riješiti pitanje lokalnih izbora, također u skladu sa europskim standardima, pa na kraju opet se ponavlja da vlasti Bosne i Hercegovine ne trebaju činiti zakonodavne ili političke korake kojim bi se otežalo provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. I ovo postaje obaveznim stavom za EU delegaciju u Bosni i Hercegovini, pored obaveza za bh. vlasti. Ponovimo kako je i Republika Hrvatska glasala i za ovaj set zaključaka.
 
Vijeće Europske unije, treći put – 19. novembar 2018. godine
 
Na poticaj iz Hrvatske, Bosna i Hercegovina, odnosno njeni izbori i izborni zakonodavstvo će biti i treći put na dnevnom redu Vijeća Europske unije. Moja je prva impresija da Hrvatska postaje pomalo dosadana jer vidno postavlja Vijeće Europske unije kao svoj alat da bi HDZ Hrvatske, putem HDZ Bosne i Hercegovine upravljao Bosnom i Hercegovinom. To svakako nije u redu. Šta će biti na ovome sastanku, ne znam, ali moj je osjećaj da Vijeće Europske unije nije neozbiljno tijelo, koje će sada u trećoj prilici zaključiti nešto drugačije nego ono što je zaključilo ranije ili će se naprosto suzdržati od donošenja bilo kakvih zaključaka. Šta će tačno biti, kako vam rekoh, ne znam, ali sam sklon tome da ne može Vijeće Europske unije samo radi Bosne i Hercegovine, odustati od europskih standarda, europskih izbornih principa, koji mogu napraviti poveliku političku štetu u zemljama članicama Europske unije, ako bi se razmišljalo na Plenkovićev način. To bi bio jako veliki i jako opasan presedan, što mi daje osjećaj da će i ovoga puta Vijeće Europske unije zaštititi europske principe i standarde, onako kako su ispisani u europskoj pravnoj stečevini - Acquis communautaire i da od toga neće odstupiti. Znate zašto? Jer je vladavina prava, univerzalni termin, sadržan u EU poglavlju 23, što je drugačije od onoga kako ga vide pojedini ovdašnji politički dužnosnici.
 
Ja u Europsku uniju, onako kako to govore 35. pregovaračkih poglavlja vjerujem,
dok u neke izvitoperene konstrukcije, jednostavno ne mogu vjerovati.

18.11.2018.

PROF. DR. IVO KOMŠIĆ : ZA PRIMJENU POPISA IZ 2013. GODINE ZALAŽU SE ONI KOJI ŽELE IZBRISATI IZ NAŠEG SJEĆANJA ZLOČINE KOJE SU IZVRŠILI !

Prof.dr. Ivo Komšić : Za primjenu popisa iz 2013. godine zalažu se oni koji žele izbrisati iz našeg sjećanja zločine koje su izvršili !

Bosna i Hercegovina je posebna i po tome što ima u funkciji dva popisa stanovništva – onaj iz 1991. godine i novi iz 2013. godine. Mirovni sporazum iz Daytona održava u funkciji popis iz 1991. godine jer je njime propisano da će se taj popis primjenjivati sve do okončanja povratka prognanih i izbjeglih tokom rata (Aneks VII).

Piše : Preof.dr. Ivo Komšić (Analiziraj.ba)

Popis iz 2013. godine je slika novoga društvenog stanja u BiH. Iako se koristi kao službeni, po tumačenju Visokog predstavnika u našoj zemlji, on nije služben, nije dovršen i ozvaničen. Bez obzira na to, činjenice iz jednog i iz drugog popisa su tačne i moguće ih je porediti. Popisi se i vrše periodično da bi se poredili, da bi se pratila kretanja u društvu, od demografskih do ekonomskih.

Političko-propagandni rat poslije općih izbora u BiH se vodi i oko popisa jer BiH je rijetka zemlja u kojoj se popis stanovništva uzima kao jedan od određujućih faktora formiranja zakonodavne vlasti. Postoje države sa dvodomnim parlamentima, kao što je i BiH, ali drugi dom, pored zastupničkog, ne formira se na etničkom kriteriju kao kod nas.
Posebne povijesne okolnosti 

Zašto je taj kriterij uveden Dejtonskim mirovnim sporazumom i zašto je to popis iz 1991. godine? Taj popis je izvršen u posebnim povijesnim okolnostima. Jugoslavija kao država se raspala, Slovenija i Hrvatska se osamostalile i formirale svoju vlast, BiH na putu osamostaljenja, od ostatka bivše države Slobodan Milošević formirao novu, tzv. krnju Jugoslaviju i pokušao uz pomoć JNA zaustaviti na tom putu Sloveniju, okupirao trećinu Hrvatske i gotovo cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Popis iz 1991. godine je snimak stanja u BiH pred početak rata, u trenutku kada se vodi žestoka kampanja da se BiH zadrži u ostatku Jugoslavije, odnosno velike Srbije, kada se već uveliko vodi rat u Hrvatskoj pod izgovorom očuvanja bivše države. Osnovna politička ideja je da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Ali to je i vrijeme kada suFranjo Tuđman i Slobodan Milošević postigli sporazum u Karađorđevu o etničkoj podjeli BiH i „konačnom rješenju srpsko-hrvatskog pitanja“.

Jedan drugome su ponudili BiH kao cijenu njihovog sporazuma, dogovorili „humano preseljenje“ naroda i razmjenu teritorije. Dogovor o podjeli naše države je morao uvažiti rezultate popisa stanovništva koji su bili svježi i svima dostupni. Etnička karta BiH, prikazana u bojama, više je ličila na šareni pejzaž nego na sliku stanovništva. Osim malih etnički homogenih sredina, muslimansko-hrvatsko-srpske boje su bile isprepletene kao jesenje lišće na travnjaku. Neki članovi komisije za podjelu BiH, koji su u Karađorđevu dobili zadaću da na toj karti izvrše etničku razdiobu stanovnišva, govorili su mi, odmah su odustali od toga, povukli se iz komisije s obrazloženjem da je BiH nemoguće etnički podijeliti.

To je bilo jasno iz popisnih činjenica i da se nisu nanosile na kartu. Na primjer, Hrvata je bilo u BiH oko 750.000, plus jedan dio u strukturi Jugoslovena, tako da se taj broj procjenjivao na oko 800.000. Također, brojevi su pokazivali da Hrvati imaju najveću disperziju i da su najmanje teritorijalno homogenizirani. Na području zapadne Hercegovine je živjelo tek oko 220.000, a na ostalim područjima BiH oko 580.000 Hrvata. Dakle, oko dvije trećine hrvatske populacije je živjelo izmiješano sa druga dva naroda. Ovi pokazatelji govore da je za Hrvate BiH bila pogubna ideja teritorijalne homogenizacije jer je bila provodiva samo preseljavanjem naroda i tzv. razmjenom teritorije. I pored tih činjenica, svima dostupnim, Franjo Tuđman, „predsjednik svih Hrvata“, lansira ideju o „humanom preseljenju“, kao da se radi o jesenjem lišću koje treba prenijeti s jednog mjesta na drugo, i kreće u političku i vojnu kampanju njene realizacije.

Da apsurd bude veći, u tom trenutku mu Milošević, glavni partner u tome, drži pod okupacijom trećinu države. Formira se prvo „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna“, zatim „Hrvatska republika Herceg-Bosna“, sa svim institucijama države i svim državnim nadležnostima. Jedini problem s kojim se ta paradržava suočava jeste određenje njene teritorije i granice. Rat u koji je ušla bio je rat za tu granicu. Taj rat vode istovremeno i već formirana Republika Srpska kao „država srpskog naroda“ u BiH, i Armija RBiH, da bi, u najgorem ishodu za državu, osigurala teritorij za opstanak naroda. „Herceg-Bosna“ i „Republika Srpska“ su samo prelazna rješenja do priključenja „maticama“ državama.

Zaustavljeni rat 

U takvim ratnim okolnostima dolazi do Dejtonskih mirovnih pregovora i Dejtonskog sporazuma. On zaustavlja rat, ali ne može sanirati i ublažiti sve tragične ratne posljedice. On ne može vratiti u život mrtve, ali da bi se dala kakva-takva satisfakcija žrtvama, UN je formirao Haški sud. Sporazum nije mogao vratiti raseljene i prognane (oko pola stanovništva države po tadašnjem popisu), ali je mogao propisati uvjete za njihov povratak i obavezu budućim vlastima u BiH da to provedu. Radi toga je popis iz 1991. godine referentan i upozoravajući – sve buduće vlasti u BiH morat će se formirati temeljem tog popisa. I to će trajati sve dok se ne ostvari potpuni povratak. Dalo se do znanja da činjenice popisa iz 1991. godine ostaju u kolektivnoj svijesti građana BiH, ostaju kao svjedočanstvo zločina, ali i kao upozorenje i zapovijest da rezultate zločina nitko ne smije ozakoniti.

Popis iz 2013. godine, bio službeni ili ne, daje sve potrebne pokazatelje za uporedna istraživanja s godinom 1991. Po tom popisu, u BiH ima oko 500.000 Hrvata, od toga na prostoru zapadne Hercegovine, uključujući i Mostar, oko 270.000. U Posavskom kantonu ima oko 30.000 Hrvata. (Koristim pojam „ima“ jer to ne znači da svi popisani stalno žive na tom području). U odnosu na 1991. godinu, broj Hrvata je u zapadnoj Hercegovini neznatno povećan, ali je broj Hrvata u Posavini drastično smanjen, gotovo deset puta. U ostalim dijelovima BiH, posebno u srednjoj Bosni, taj broj je sveden sa 600.000 na oko 230.000. Tragična sudbina naroda je, dakle, zapečaćena već 1991. godine, u Karađorđevu, s idejom „humanog preseljenja“ i „razmjenom teritorije“ dogovorene u Grazu između Mate Bobana Radovana Karadžića, 6. maja 1992. godine (treća tačka njihovog Sporazuma).

Zanimljivo je da se izvršitelji te politike i njihovi ideološki sljedbenici danas čude nad ovim činjenicama, kao da se to njih ništa ne tiče, i zalažući se za primjenu popisa iz 2013. godine faktički nastavljaju tu politiku. Oni govore o nekim apstraktnim krivcima i uglavnom okrivljuju politike drugih naroda, kao da se ne gledaju svaki dan u ogledalu. Nad ovim tragičnim činjenicama vode svoju politiku, produbljuju nepovjerenje među narodima koje su oni proizveli ratom, koji su kreirali i vodili. Njihovo zalaganje za primjenu popisa iz 2013. je pokušaj da se iz kolektivne svijesti građana ove zemlje, bez obzira kojem narodu pripadali, pobrišu ključne činjenice popisa iz 1991. godine, da se pobriše sjećanje na „humano preseljenje“ naroda i razmjenu teritorija, koji se ne mogu drugačije karakterizirati nego kao zločin.
Zavičaj kao dio identiteta

Teritorij na kojem su živjeli naši narodi nije bilo prazno guvno, bezlična livada ili parking-stajalište kraj autoputa. Svaki pedalj naše zemlje bio je nečiji zavičaj, mjesto života, mjesto djedova i pradjedova, mjesto odrastanja, mjesto koje se nosi u srcu i pamćenju. Rijetke su zemlje u kojima je zavičaj dio identiteta njegovih žitelja. U BiH je zavičaj dio nacionalnog identiteta, podjednako kao kultura, religija, jezik, običaji. Zapravo cijela običajnost je vezana za zavičaj, za posebne lokalitete koji su uvijek imali nešto svoje specifično, čak i unutar jednog naroda, što se razlikovalo, uz sve jedinstvo, od sela do sela, od župe do župe. U etničko mješovitim sredinama, a dvije trećine hrvatskog stanovništva je živjelo u takvim sredinama, to zavičajno je bilo vezano za druge narode i formiralo se u simbiozi s drugima. Popis iz 1991. godine to pokazuje, on je slika toga.

Bio sam sudionik Dejtonskih pregovora, to smo znali kada smo formulirali Sporazum i zato smo taj popis odredili kao cilj i vrijednost, ne samo radi toga što je on u tom trenutku jedino postojao. Popis iz 1991. godine je vrijednost koja se treba nositi u kolektivnoj svijesti građana ove zemlje. Ako su činjenice drugačije, utoliko gore za činjenice, rekao bi jedan veliki filozof. Ako je danas drugačije, znači da smo izgubili vrijednosti  vlastitog i narodnog života.

Oni koji se danas zalažu za primjenu popisa iz 2013. godine žele nam izbrisati iz pamćenja vrijednosti po kojima smo živjeli, žele nam promijeniti kolektivnu svijest, žele izbrisati iz našeg sjećanja zločine koje su izvršili. To je smisao rata za popis. Ne radi se o bitci, radi se o ratu, jer bitke su relativne, mogu se činiti izgubljenima, ali se na kraju dobije rat. Ovo nije bitka, ovo je rat za popis, i onaj tko ga dobije bit će stvarni i konačni pobjednik, on će gospodariti našom sviješću ne samo u budućnosti nego i onom iz prošlosti, našim sjećanjem.

18.11.2018.

MIRO LAZOVIĆ : U BRISELU SE NE BRANI SAMO GRAĐANSKA BiH, VEĆ I EVROPA OD HNS-A

Miro Lazović : U Briselu se ne brani samo građanska BiH, već i Evropa od HNS-a


Danas se u Briselu ne brane samo interesi BiH, nego i interesi Evrope. Mislim da se može naći dovoljan broj evropskih parlamentaraca koji su svjesni da izmjene Izbornog zakona koje zagovaraju Andrej Plenković i Dragan Čović direktno urušavaju evropske principe i standarde. To se mora otvoreno reći i odbiti, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba potpredsjednik SDP-a BiH Miro Lazović.

– Ljevica je predvodnik razgovora o formiranju vlasti u najmanje tri kantona. Kako vidite ove aktuvnosti i njihovu perspektivu? Ima li prostora za bojazan da skupštinske većine neće biti stabilne, budući da u njima učestvuje više stranaka?

LAZOVIĆ: Politička scena u BiH nakon izbora dosta je heterogena. Na različitim nivoima različite stranke osvojile su najveći broj glasova. U jednom broju kantona, najveći broj glasova osvojile su u zbiru stranke građanske orijentacije. To je u KS, TK i USK, gdje te stranke pokušavaju formirati vlast. Mislim da je to u redu. S druge strane, ukupna politička situacija u BiH je dosta složena, što stranke građanske orijentacije stavlja u poseban položaj, dosta težak i problematičan, jer će očito na višim nivoima vlast biti formirana od stranaka sa nacionalnim predznakom.

No, ne mora značiti da stranke građanske orijentacije treba da odustanu do puta kojim su krenule, a to je da u KS, TK i USK pokušaju napraviti vlast. To ne bi trebalo da smeta ni SDA-u ni drugima. Neka se pokuša sa različitim ideološkim konstituisanjem vlasti građanima ponuditi jedna druga alternativa.

U svakom slučaju, očekujem da će biti mnogo problema oko konstituisanja vlasti, taj proces neće lako ići, tim prije što se suočavamo sa već najavljenim opstrukcijama oko formiranja federalne vlasti i posebnih zahtjeva koji dolaze od HNS-a.

– Iz SDA kažu da će naredne sedmice ući u pregovore sa SDP-om i DF-om o formiranju vlasti na višim nivoima. Imaju li eventualne koalicije građanskih i stranaka sa nacionalnim predznakom budućnost, imajući u vidu ideološku raziliku koju pominjete?

LAZOVIĆ: Mislim da traba razgovarati sa svim političkim strankama koje su relevantne. SDA je sigurno najjača politička partija sa najvećom podrškom građana BiH. O tome se treba i mora voditi računa. Potrebno je i razgovarati sa SDA, posebno kada je u pitanju formiranje državnog nivoa vlasti. Da li će se uspjeti napraviti dogovor SDA, SDP-a i DF-a, nisam baš siguran da ta vlast može biti konstituisana po vertikali – od države do kantona, tim prije što su građanske stranke krenule u realizaciju vlasti na kantonalnim nivoima.

Kada je u pitanju državna vlast, biću potpuno slobodan i otvoreno reći da bi građanske stranke koje prave čvrsti blok trebalo da prije svega vode računa o interesima države. U procjeni da tandem Dodik – Čović mogu vući procese koji će ići kontra interesima države, onda odgovornost prema državi BiH nalaže da građanski blok, SDP, DF, Naša stranka i SBB, budu odgovorni prema tim procesima na način da preuzmu odgovornost i uđu u vlast na nivou države zajedno sa SDA, ali na jasnim principima koji će biti okrenuti interesima države. Tu ne mislim samo na EU integracije, već i na unutrašnje destabilizirajuće procese koji mogu biti inicirani od strane Čoviča i Dodika, poput izmjene Izbornog zakona BiH ili neke secesionističke politike koje se mogu pojaviti u budućem vremenu od strane RS.

– CIK BiH treba da donese podzakonski akt na osnovu kojeg će biti moguće formirati Dom naroda FBiH. Kako tumačite aktivnosti koje ova institucija preduzima u postizbornom periodu? Najviše polemike vodi se o tome da li će se prilikom implementacije rezultata izbora koriste podaci popisa stanovništva iz 1991. ili 2013. godine, te da će se izbor delegata u Parlamentu FBiH vršiti onako kako je to propisano Ustavom FBiH, odnosno da će u federalnom Domu naroda Parlamenta FBiH biti najmanje po jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu tog kantona, tzv Princip 1-1-1.

LAZOVIĆ: CIK BiH davno je izgubila svoj autoritet i podlegla je političkim pritiscima koje pojedine političke stranke, kroz njihove članove, imaju na ovu instituciju. CIK BiH se ne bi smio stavljati iznad Ustava FBiH i ustavnih odredbi. U tom kontekstu, ona bi morala donijeti odluku da je popis iz 1991. godine relevantan i da se po tom popisu treba da popunjava Dom naroda u federalnom Parlamentu, tim prije što su i Venecijanska komisija, pa i OHR na tom principu.

– Iz HDZ-a BiH jasno poručuju – bez izmjena Izbornog zakona nema formiranja vlasti.

LAZOVIĆ: Čović i HNS žele izmjene Izbornog zakona na način na koji su to oni zacrtali. Bez obzira na to što Čović konstantno ponavlja da su on lično, kao i HNS, okrenuti evropskim principima i standardima, u praksi se ponašaju drugačije. Pritisak koji se konstantno vrši, a ovih dana pojačava u Briselu zahvaljujući zvaničnicima Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović i Andreju Plankoviću, ima za rezultat da se udovolji željama HDZ-a, odnosno Čovića.

Probosanske stranke upravo bi morale biti jedinstvene, a čini mi se da su to do sada više puta pokazale, no to se sada mora reflektovati i kroz institucije vlasti. Potreban je jasan otpor retrogradnoj politici Dragana Čovića kada je u pitanju Izborni zakon, koji u suštini može voditi etničkoj izbornoj jedinici, odnosno trećem entitetu.

U Briselu se danas ne brani samo građanska BiH, odnosno principi i ljudska prava, već se brani i Evropa od HNS-a, odnosno brane se evropski principi sa jasnom naznakom da ne može proći ono što zagovara HNS, jer bi to bilo urušavanje evropskih principa kada su u pitanju ljudska prava, pogotvo prava svakog čovjeka da može biti biran i da može birati, što sada nije slučaj po Ustavu BiH, a pogotovo ne bi bio slučaj ukoliko bi se Izborni zakon izmijenio na način koji zagovara Čović.

Mislim da bi to konačno vodilo stavljanju etničkih traka na ljude u BiH, što je proces koji je poražen ‘40-ih godina. Evropa o tome treba voditi računa.

– Pominjete predsjedniku i premijera Hrvatske. Kako posmatrate činjenicu da aktivno lobiraju za izmjene Izbornog zakona BiH, iako je to unutrađnja stvar jedne države?

LAZOVIĆ: Agresivnost sa kojom je Plenković krenuo u lobiranje u Briselu zaista vodi direktnom miješanju u unutrašne stvari BiH. Nažalost, BiH je u podređenom položaju kada su u pitanju institucije Evropskog parlamenta, jer nemamo svoje predstavnike tamo. To znači da će BiH morati animirati svoje prijatelje u Evropskom parlamentu, te razgovarati sa njima na način da oni brane interese BiH.

Ponavljam, danas se u Briselu ne brane samo interesi BiH, nego i interesi Evrope. Mislim da se može naći dovoljan broj evropskih parlamentaraca koji su svjesni da izmjene Izbornog zakona koje zagovaraju Plenković i Čović direktno urušavaju evropske principe i standarde. To se mora otvoreno reći i odbiti.

–  Čović kaže da će se vrlo brzo iz Brisela čuti da nema BiH bez jednakopravnog hrvatskog naroda.

LAZOVIĆ: Njegova izjava je potpuno normalna. Ne treba se reći iz Brisela. Kazaću i ja kao i svaki iskreni Bosanac i Hercegovac da Hrvati treba da budu potpuno ravnopravan narod sa drugim narodima u BiH. No, ne može se prihvatiti HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona koji faktički razjedinjuje bosanske Hrvate. Tim zakonom bili bi favorizovani Hrvati iz zapadne Hercegovine, koji su u manjini u odnosu na broj Hrvata koji žive u drugim dijelovima BiH.

Čović ne vodi računa o tim Hrvatima, već samo o HDZ-u i svojim ambicijama na način da član Predsjedništva BiH i drugi nivoi vlasti budu uglavnom konstituisani od predstavnika Hrvata iz zapadne Hercegovine. To je retorgradni proces i to ne može proći. Hrvatski narod treba da bude potpuno ravnopravan sa drugim narodima u BiH – Srbima, Bošnjacima, kao i iz reda ostalih.

Prioritet je da se probosanski blok zalaže za izmjene Izbornog zakona na način da se konačno implementira presuda “Sejdić – Finci” . Kada se ona primijeni, onda se ruše sve retrograde politike koje zagovara Čović.

– Ustavni sud BiH će krajem mjeseca odlučiti po apelaciji Borjane Krišto. Šta očekujete?

LAZOVIĆ: Ustavni sud BiH mora voditi računa o tome da njegove odluke treba da vode integraciji bh. društva i države. U tom kontekstu, svaki izabrani poslanik u nekom kantonu koji pripada određenom narodu, ukoliko je izabran, treba da ima mogućnost da bude biran i u Dom naroda FBiH. Očekujem da će Ustavni sud BiH voditi računa o interesima države, a ne o interesima jedne stranke.

Nevena Ćosić (Vijesti)

17.11.2018.

DA SE NE ZABORAVI I PROGOVORI O SISTEMU ORGANIZACIJE KONCENTRACIONIH LOGORA: "BLIZU 5.000 LOGORAŠA PROŠLO KROZ LOGOR MANJAČA"

Da se ne zaboravi i progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora : “Blizu 5.000 logoraša prošlo kroz logor Manjača”














Da se ne zaboravi i progovori o sistemu organizacije koncentracionih logora : “Blizu 5.000 logoraša prošlo kroz logor Manjača”

Članovi Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, bivši logoraši i članovi njihovih porodica danas su, polaganjem cvijeća i pomenom na stradale logoraše, obilježili godišnjicu početka raspuštanja logora “Manjača” na planini Manjača

17.11.2018.

MILORAD DODIK SE I DALJE RUGA PRAVDI I ŽRTVAMA GENOCIDA; PITAMO SE ŠTA RADI EU I INZKO I ŠTA BI BILO DA TAKO RADI NEKI BOŠNJAK

Ruganje pravdi i žrtvama genocida : Dodik odlikovao šefa ruskog komiteta za zaštitu Ratka Mladića


Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik odlikovao je danas u Banjoj Luci deputata ruske Državne dume Pavela Sargejeviča Dorohina ordenom zastave RS-a sa srebrnim vijencem.

Dorohin je šef Ruskog društvenog komiteta za zaštitu haškog osuđenika, ratnog zločinca Ratka Mladića, a ovih dana boravio je i u Beogradu kako bi promovisao knjigu o životu tog bivšeg komadanta Vojske RS-a, koji je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pavel Dorohin je jučer bio u studiju kada se Mladić uključio telefonskim putem u program jedne srbijanske televizije sa nacionalnom frekvencijom, zbog čega je reagovao i Mehanizam za krivične sudove.

“Dodik je u ime RS-a zahvalio Rusiji za podršku i razumijevanje u sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, navodeći da rusko zalaganje na tom polju ne ugrožava nikoga u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz kabineta entitetskog predsjednika.

Kazao je i da se “Rusija pokazala kao veoma važan faktor očuvanja poštivanja međunarodnog prava, za razliku od nekih drugih zemalja, koje su Dejtonski sporazum devastirale i promijenile nasiljem u prethodnim godinama”.

U saopćenju se dodaje da je Dodik zahvalio deputatu Dorohinu na čestitkama za izbor na funkciju srpskog člana Predsjedništva u BiH, prenosi Fena.

17.11.2018.

OD WILSONA DO TRUMPA

Od Wilsona do Trumpa : Distanciranje od kamena temeljca američke spoljne politike?


Početkom januara 1918. američki predsjednik Woodrow Wilson stupio je pred oba doma američkog Kongresa i predstavio svoj plan od 14 tačaka. U tezama, koje su kasnije postale čuvene širom svijeta, navedeni su američki ratni ciljevi u Evropi i na Bliskom istoku. Prije svega, skicirano je novo svjetsko uređenje. Pri tome je glavna smjernica trebala biti pravo na samoopredjeljenje naroda. Ali, Wilson je otišao još dalje: američki predsjednik je zatražio slobodnu trgovinu, kraj tajne diplomatije i stvaranje Lige naroda.

Tako se još 1918. godine mogao prepoznati liberalni svjetski poredak, koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata pod američkim vođstvom. Taj svjetski poredak se uspio nametnuti, jer mu je pristupalo sve više zemalja. Sada se čini da je on u opasnosti koja mu prijeti  od strane aktuelnog američkog predsjednika.

Distanciranje od kamena temeljca američke spoljne politike?

Donald Trump je samostalni igrač. Tokom proteklih sto godina nijedan američki predsjednik nije doveo u pitanje temelje američke spoljne politike kao 45. predsjednik Trump.

USA Präsident Trump zu der Opioidkrise (picture-alliance/abaca/O. Douliery)“America first”: Donald Trump je doveo u pitanje liberalni svjetski poredak

U SAD-u su oduvijek postojale izolacionističke sile. Wilson je na unutrašnjo-političkom planu propao sa svojim konceptom međunarodnog mirovnog poretka. Međutim, odbijanje njegovog plana od 14 tačaka došlo je od strane izolacionistički orjentisanog Kongresa – a ne od Bijele kuće. Zbog toga se Wilson i dalje smatra pionirom američkog internacionalizma. Do kontroverznog ulaska u Prvi svjetski rat, Sjedinjene Države su tradicionalno pokušavale da se ne miješaju u međunarodne sukobe, naročito u Evropi.

Wilson: spoljna politika zasnovana na saradnji

Wilson je iz užasa rata izvukao pouku da bi SAD trebalo da teže multilateralnoj spoljnoj politici zasnovanoj na saradnji. To jasno proizilazi iz njegovih govora iz 1917. godine. Wilson je naglasio da se svijet mora napraviti sigurnim za demokratiju.

Međutim, Wilson je često pogrešno citiran, u smislu da bi SAD trebalo da učine svijet sigurnim za demokratiju. Mala ali značajna razlika. Jer, Wilson nije vjerovao da je SAD u stanju da to sama učini i da bi tako nešto moglo uspjeti samo zajedničkim naporima, ali pod američkim vođstvom. “Liga naroda” trebala je da obezbijedi okvir za ovu politiku međunarodne saradnje. Wilson je želio da stvori organizaciju koja bi djelovala samo uko postioji saglasnost svih, tako da bi praktično svaki narod imao pravo veta. Koliko je ta Wilsonova ideja bila kontroverzna, pokazala je činjenica da je Liga naroda postojala manje od tri decenije – i da joj Sjedinjene Države nikada nisu pristupile.

Trump: jednostrane odluke

Tokom Trumpovog predsjedničkog mandata, SAD su izašle iz brojnih sporazuma i povukle su se iz nekoliko agencija UN-a. Zbog svog nacionalističkog stava, Trump se stoga može s pravom posmatrati kao Wislonov antipod, kaže John Cooper, profesor emeritus na Univerzitetu u Wisconsinu, koji je napisao nekoliko knjiga o Wilsonu. “On želi da djeluje sam na svoju ruku, da se prikaže jakim muškarcem i da donosi jednostrane odluke u skladu sa njegovim raspoloženjem”, kaže Cooper o Trumpu.

Pariser Friedenskonferenz 1919 The Big Four (picture-alliance/AP Photo)Svjetski poredak nakon 1. svjetskog rata: Wilson sa predstavnicima pobjedničkih sila u Parizu

Trump i Wilson nisu samo antipodi kada je u pitanju njihov odnos prema međunarodnoj ulozi SAD. Njihov stav prema imigraciji – tema koja je tada bila vrlo kontroverzna kao i danas – ne može biti različitiji. Wilson je zauzeo jasan stav protiv ksenofobije, koja se pojavila u SAD tokom Prvog svjetskog rata i koja je bila uperena protiv imigranata, posebno ratnih izbjeglica iz Evrope. Kada je Kongres SAD usvojio zakon o ograničavanju imigracije 1917. godine, Wilson je stavio veto na taj zakon. Međutim, Kongres je odbacio veto dvotrećinskom većinom, što ukazuje na otpor prema imigranatima koji je postojao u to vrijeme.

“Wilson je mrzio demagoge”

Paralele sa sadašnjim trenutkom su očigledne, s tom razlikom što je sa Trumpom na vlasti predsjednik, koji ne čini ništa da se suprotstavi rastućoj mržnji protiv migranata, već je podstiče od prvog dana predsjedničke kandidature. Štaviše, Trump to ne radi samo verbalno, već koristi svoju predsjedničku funkciju kako bi zaustavio dolazak imigranata bez pasoša, razdvajajući porodice i prisilno ih vraćajući tamo odakle su došli. On isto tako želi da ograniči legalnu imigraciju u Sjedinjene Države, smanji broj izbjeglica i sveda ga na najniži nivo u američkoj istoriji.

Još je prerano za procjenu kako će se okončati Trumpova konfrontacija sa politikom internacionalizma. Međutim, dvije godine njegovog predsjedavanja dovoljno je Cooperu da prosudi šta bi Woodrow Wilson rekao za svog nasljednika: “On bi Trumpa posmatrao sa strahom i užasom. Wilson je oduvijek mrzio demagoge. I to je značajna razlika između dva predsjednika, koji obilježavaju američku politiku proteklog stoljeća u rasponu od 1918. do 2018. godine.

Michael Knigge (DW)

17.11.2018.

ŽELJKO KOMŠIĆ : MILORAD DODIK NIJE IRACIONALAN, SA DRAGANOM ČOVIĆEM JE PROBLEM ŠTO LAŽE

Željko Komšić: Dodik nije iracionalan, sa Čovićem je problem što laže


Član državnog predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić dao je intervju za magazin “Dani”, a u kojem se dotakao aktuelnih pitanja i tema.

DANI: A kako ćete se Vi postaviti ako ne dobijete poziv od predsjedavajućeg za prvu sjednicu?

KOMŠIĆ: Onda imamo malo veći problem. Ne ja, nego cijela institucija. Nisam siguran da je Dodiku pametno da to uradi, jer način rada u Predsjedništvu je takav da se obično onome ko prvi počne da koristi kočnicu, to razbije o glavu. Jer, sve odluke osim budžeta i imenovanja mandatara donose se konsenzusom. Dakle, i Dodik može doći u situaciju da mu nešto očajnički treba. Hajde, recimo, da hipotetički postavimo neku situaciju. Krediti…

DANI: Pare?

KOMŠIĆ: Ne može nijedan kredit biti odobren bez saglasnosti sva tri člana Predsjedništva. A koliko ja znam, Republici Srpskoj su očajno potrebne pare. Neki krediti sad dolaze na naplatu, mora se ulaziti u nove aranžmane. Pitanje je da li se Dodiku isplati rizikovati sa opstrukcijom rada Predsjedništva a da ono u šta se najviše zaklinje, a to je RS, ne bude na kraju subjekat koji će platiti najveću cijenu. Ja zaista ne znam kako će to ići. Čak su i znakovi koji dolaze, izjave, ponašanje, kontradiktorni. Nekad šalje smirujuće poruke, nekad one, opet, postaju agresivne. Ali, hajde, da sačekamo da vidimo.

DANI: Još malo hipotetike: bh. ambasador u Rusiji Mustafa Mujezinović u jednom nedavnom intervjuu kaže da bi bilo vrlo pametno kad bi BiH iskoristila Dodikove veze s Moskvom. Možete li se Šefik Džaferović i Vi oko toga složiti s Dodikom?

KOMŠIĆ: Čitao sam taj intervju mislim tri puta, vrlo je interesantan, vraćao se na pojedine rečenice. I ako izuzmemo šta je pozicija ambasadora, jer on ipak mora paziti šta govori, ondje je bilo poruke u smislu da bi BiH trebala iskoristiti pogodnosti koje može kada je riječ o Rusiji. Nije problem ekonomska saradnja sa Rusijom, zašto bi se BiH odricala tako velike zemlje, ali kad govorimo o strateškim opredjeljenjima, gdje BiH ide, tu možemo doći u probleme, čak ne toliko s Rusijom, koliko sa domaćim igračima, ne samo u BiH nego i cijeloj regiji i ne mislim samo ni na Dodika, ni na Srbiju. Dakle, nemam ništa protiv toga da BiH iskoristi sve veze koje može sa Rusijom da se poveća robna razmjena, da se ekonomska saradnja razvije do višeg nivoa. Na kraju krajeva, i potrebe Rusije su velike. Koliko nama treba njihovog plina, njima, na primjer, treba hrane. I ja nisam protiv toga da se to radi. Ali, kad se govori o orijentaciji zemlje, onda nema dileme. Ova zemlja, po mom mišljenju, treba da ide prvo u NATO, pa u EU.

DANI: I to ste napisali u svojoj Predsjedničkoj viziji napretka. U spoljnoj politici NATO-a i EU, u ekonomskoj napraviti posebno tijelo za saradnju sa ne EU zemljama – Rusija, Kina i, čini mi se, Turska.

KOMŠIĆ: To je logika i to je pragmatično. Zašto sjeći te veze zarad ovog strateškog političkog opredjeljenja? Ni zemlje EU, ni NATO ih ne sijeku, i one koriste svaku priliku da ih razviju, unaprijede, da, na kraju krajeva, zarade.

DANI: Dodik je u svojim postizbornim nastupima rekao, otprilike, slažem se s Draganom Čovićem u manje-više svemu osim u NATO-u, nećemo u NATO.Vi u Predsjedničkoj viziji imate to da trebamo konačno i jasno reći da nam je strategija NATO i EU, Dodik kaže Rusija… Može li BiH kao mali igrač na svjetskoj sceni postići minimum unutrašnjeg konsenzusa da iskoristi obje prilike koje joj se nude?

KOMŠIĆ: Ako budemo pametni, pragmatični, možemo. Ako budemo iracionalni i skloni mitovima, ko je kome šta uradio, onda nećemo ništa uraditi. Bili smo u emisiji Kopča na TV1 i Dodik kaže on bi pozvao Vladimira Putina u BiH. Naravno da bi Putin bio rado viđen gost u Sarajevu. Pazite, on je predsjednik jedne ogromne zemlje. Zašto bi BiH sebi dopustila da zbog bilo čega presiječe sve veze sa takvom zemljom?

DANI: Mislim da je tu problem druge vrste, da smo mi ovdje pristali da se svađamo oko stvari koje su nam davno riješene. Nebojša Radmanović, esenesdeovac, bio je u Predsjedništvu države kada je potpisana strategija i za EU i za NATO. Neki dan je Vuk Drašković vrlo lijepo rekao da on i za Srbiju misli da bi joj bilo puno pametnije da bude za stolom, nego da bude na meniju. Mislim da se to također odnosi i na BiH. Naš je problem, naravno, što jedan od tri člana Predsjedništva javno kaže da bi on radije da BiH bude na meniju. Očekujete li Vi promjenu Dodikovog ponašanja, s obzirom na to da je na crnoj američkoj listi, da mu je jako stalo da što prije formira vlast jer ne voli Savez za pobjedu i da pokuša da se izbori za sebe?

KOMŠIĆ: Ne bi mu bilo prvi put da mijenja čak i strategiju. Već ju je jednom drastično promijenio. Ako bude vidio neku korist od promjene, on će to uraditi, to je moje mišljenje. Ja nisam siguran da je on toliko iracionalan kako mi volimo da mislimo. I nama nekad odgovara da mislimo o njemu kao o iracionalnom čovjeku koji će fijuknuti negdje ko zna kad i ko zna kako, ali ne bi bilo prvi put da mijenja svoju osnovnu postavku. Moguće da se desi da se vrati na prvobitnu postavku, na default

DANI: Da se resetuje?

KOMŠIĆ: Da, resetuje i da se vrati na način i politiku na kojoj je, u stvari, dojahao na čelo RS-a i do bitnog faktora u političkom životu BiH.

DANI: Koliko Vama lično ovi rezultati za Predsjedništvo komplikuju život? Vaša Predsjednička vizija napretka je divna, ali podrazumijeva ne jedan nego četiri, pet mandata vrlo ozbiljnog posla uz vrlo ozbiljnu saglasnost svih. Ja sa Džaferovićem i Dodikom u Predsjedništvu, a posebno sa ovim parlamentima i potencijalnim vladama, ne vidim da se ona može ostvariti.

KOMŠIĆ: Da, ali me to ne oslobađa obaveze da je imam, ni obaveze da radim. Ne mogu da dignem ruke i kažem evo vidite, situacija je takva, ne može se ništa. Ne, naprotiv, sve ono što je tu napisano, biće opredmećeno, napisano, u obliku nekih zakonskih projekata. Da li će to dobiti saglasnost u Parlamentu koji je ono završno tijelo gdje se to verifikuje i ozvaničava u formi zakona, ne znam. Ali to ne znači da ja to neću uraditi. Jer, kod nas u politici kad krenemo u neki posao, prvo smo skloni da tražimo izgovore zašto nešto ne može, umjesto da probamo da li može. I meni logično zvuči to što ste rekli, kad smo je pravili i ja sam malo klimao glavom i pitao koliko je ovo realno, ali to me ne oslobađa obaveze da probam to da uradim. Ko zna. Dajte da vidimo, dajte da svi sebi damo šansu da možda drugačije mislimo.

DANI: Možda zvuči banalno, ali moram pitati. Dobili ste negdje 220, 225 hiljada glasova. U Predsjedničkoj vizijijedna od zadnjih tačaka je očistimo BiH. Možete li Vi povesti svojih 220.000 birača da se uhvatimo metle i očistimo je?

KOMŠIĆ: Pa mogu pozvati ljude. Ja sam to gledao ne tako daleko od BiH, na primjer u Sloveniji. Može se to uraditi.

DANI: Hajmo pričati o stvarnosti. Kako će se formirati vlast? Dragan Čović najavljuje, a HDZ kompletan stoji iza toga, da neće u vlast dok se ne promijeni Izborni zakon.

KOMŠIĆ: Na kom nivou neće u vlast? Hoće li izaći u susret svom partneru i prijatelju Dodiku, pa popustiti da se formira državna vlast? Mada je pitanje može li se ona formirati bez entitetske. Ali, evo, da se konstituiše Predstavnički dom, da se krene u proces izbora delegata u domove naroda… Ovo je, kako ja gledam stvari i zato su svi dosta oprezni, još “mutna voda” poslije izbora i svi stoje i iz prikrajka čekaju i gledaju. Svi su svjesni izbornih rezultata koji su takvi da se bez svakoga može. Može se, vjerovali ili ne, prvi put bez HDZ-a vlast napraviti na ustavan i zakonit način.

DANI: Može i bez SNSD-a.

KOMŠIĆ: I bez SNSD-a. I bez SDA. Takvi su rezultati izbora. E, sad, mi koji smo u politici, zato malo i govorimo jer svi čekamo da se voda malo razbistri, da vidimo ko će povući prve poteze.

DANI: I ko će ih povući?

KOMŠIĆ: Pa evo, potegla je, hajde zovimo je tako šta god to da znači, ljevica.

DANI: Odlično. Ljevica je potegla prve poteze u Kantonu Sarajevo. Istina je da od deset kantona, ako izuzmemo ona tri gdje je HDZ neprikosnoven, ostaje sedam. Tu su dva sa posebnim režimom. Znači, u pet kantona može se formirati vlast bez SDA i bez HDZ-a.

KOMŠIĆ: Bez HDZ-a tamo gdje ga ima. Na primjer, u Sarajevu ga nema.

DANI: Dobro. Šta se dešava u Sarajevskom kantonu? Zašto optužuju DF da je tu SDA-ov uljez?

KOMŠIĆ: Zato što s nama svi imaju problema i SDA i ljevica. Jer, mi smo se pokazali malo tvrđim no što to ljudi očekuju u politici. Dakle, 2014. smo ušli u vlast da dobijemo otvoreniji put prema NATO-u i da izguramo onoga ko je bio najveća opstrukcija na tom putu. U tome smo uspjeli. Druga je stvar što su naši tadašnji partneri u vlasti mislili da će s nama moći kao s drugim strankama koje su bile slabije po izbornom rezultatu i da će uspjeti da nas pokupuju za javna preduzeća, direktorske pozicije. Pa je ispalo da to baš tako ne ide. Tačno je, mi smo platili veliku cijenu toga, ne samo kadrovski nego i u jednoj vrsti konfuzije kod birača. Ja sam toga bio svjestan, ali situacija je bila takva da smo donijeli odluku zbog cilja koji je bio veći od nas samih.

Sad kad smo došli u ovu situaciju u kojoj jesmo s ovim izbornim rezultatom, kad mi nismo faktor koji može da modelira proces kako će se ljevica postaviti jer drugi imaju više glasova od nas, pogotovo u Kantonu Sarajevo, mi očekujemo malo jasniju ideju u tom lijevom bloku šta ljevica hoće. Na primjeru Tuzlanskog kantona čini se da to dobro ide. Vidjećemo na šta će ispasti, ja ne garantujem da će biti dobro, ali imamo sa dobrim dijelom SDP-a u Tuzlanskom kantonu saglasnost da ne idemo sa SDA, ali ni sa PDA. Zašto ne PDA? Šta je PDA? Derivat SDA.

E, sad, zašto bih u Kantonu Sarajevo drugačije nastupao? Ja imam principijelan cilj da rušim taj koncept etničke politike. U Tuzli isključenjem i SDA i PDA iz vlasti mi dovodimo sasvim drugi politički koncept u poziciju da odlučuje u Kantonu. Imamo li u Sarajevu taj politički potencijal? Ja mislim da ga nemamo. Nemamo dovoljno ruku. Nećemo valjda reći da je Narod i pravda drugačiji?

DANI: Može li se ljevica nakon izbora dogovoriti, a obećavala je da može, da bude principijelna u kompletnom konceptu vlasti?

KOMŠIĆ: Ja mislim da bi za sve nas to bilo najpametnije.

DANI: Ali zašto bi onda bilo samo nema SDA, zašto ne bi bilo nema ni HDZ-a ?

KOMŠIĆ: Upravo smo to mi i predložili u pregovorima koje smo imali u Sarajevskom kantonu: hajde da se dogovorimo i da odmah potpišemo da nema SDA, nema HDZ-a, nema SNSD-a i to na svim nivoima vlasti.

DANI: Ko neće?

KOMŠIĆ: Bilo je stani, sačekaj da vidimo, mi govorimo o Kantonu Sarajevo, tu nema HDZ-a. Dobro, ali hajde da se obavežemo, jesmo li spremni za to? Mi jesmo, ja to odmah potpisujem. Je li to znači da smo onda najvjerovatnije opozicija? Najvjerovatnije znači. Jesmo li spremni na to? Pazite, mi smo sad kao stranka u sasvim drugačijoj poziciji od SDP-a, promijenili smo uloge u odnosu na 2014. SDP ima najnezgodniji rezultat koji može imati.

Niti si dovoljno jak da se možeš sa njima nositi, a niti toliko slab da imaš opravdanje ako stojiš po strani. Moraš donijeti tešku odluku, moraš je poslije objašnjavati i stajati iza nje. Zato ja neću da tovarim probleme na tu ljevicu i da govorim sad ovo, sad ono, sad ovako, sad onako. Ali ćemo jasno našim kolegama iz ljevice staviti do znanja iza čega stojimo.

DANI: Ali, ako DF-ov Milan Dunović nakon pregovora vrlo jasno i precizno kaže da ćete Našoj stranci ponuditi kantonalnog premijera u Sarajevu, da ako u tu vlast uđu Dino Konaković i Narod i pravda, DF neće, ali će tu vladu podržavati kao manjinsku, šta je nejasno i ljevici i desnici i centru?

KOMŠIĆ: Ja sad govorim o konceptima. Postoje mjesta u BiH gdje imamo snagu da instaliramo sasvim drugi koncept razmišljanja i načina političkog djelovanja. Mislim da u Sarajevu nemamo taj kapacitet. Ako se hoće u vlast u Sarajevu, onda moraš uzeti nekoga ko ti je politički potpuno na drugom kraju. Neću da kažem stran, neću da kažem čak ni protivnik. Ali, objasnite mi u čemu je suštinska razlika između SDA i Naroda i pravde u Sarajevu?

DANI: Ni u čemu.

KOMŠIĆ: E, zašto onda uopšte da ulazim u tu kombinaciju? Ali OK, ako naše kolege iz ljevice, SDP i Naša stranka to hoće, mislim da bi bilo ružno da ih sabotiramo, odnosno rušimo na startu. Oni će onda reći vi ste kvarioci cijele priče. Nismo, pomoći ćemo vam, podržaćemo vas, ali ne očekujte od nas da ulazimo u takve političke varijante.

DANI: Imate iskustvo sa formiranjima vlasti. Koliko u svim ovim pregovorima ima raznih ucjena ratnim zločinima, privatizacijama, pljačkama…?

KOMŠIĆ: Moguće je da vi to bolje od mene znate jer ste novinar i živite od toga da ste stalno na izvoru informacija. Meni nije suđeno da budem na izvoru informacija, ali dolaze do mene. Svašta sam čuo, ali dok ne vidim svojim očima, teško mi je u nešto povjerovati. Osim toga, možda malo ima i moje pravničke struke u tome, jer sam naučen da stvari posmatram malo drugačije, da ne prihvatam sve optužbe zdravo za gotovo, nego da pokušam čuti i drugu stranu. Svi šuškaju o tome…

DANI: Pa, dobro, zar iko očekuje u ovoj zemlji da će SDA sjediti skrštenih ruku i čekati da se u deset kantona formira vlast bez njih?

KOMŠIĆ: Koliko ja znam SDA, neće.

DANI: A vjerovatno neće ni HDZ.

KOMŠIĆ: Pa neće ni HDZ. HDZ bije bitku koja nije baš tako lagana, nije njima baš tako komforno. Oni se mogu hvaliti svojim rezultatima, ali ovisno o odluci kakvu će CIK donijeti o implementaciji izbornih rezultata, odnosno raspodjeli mandata, prvi put se lako može desiti da u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda postoji ta magična cifra od šest, čak i sedam delegata koji nisu HDZ-ovi, što znači da se vlast može formirati bez HDZ-a.

DANI: Šta tačno znači u ovom trenutku, u ovakvoj BiH, praviti vlast bez HDZ-a? Odnosno, omogućiti im da u ta svoja tri kantona gdje su neprikosnoveno na vlasti, faktički preslikaju strukturu HNS-a i stvore treći entitet?

KOMŠIĆ: U pravu ste. To je sad stvar političke procjene, a ne matematike. Prosta matematika vam omogućuje da se igrate jer, kažem, rezultati izbora su takvi da se bez svakog može formirati vlast. Stvar je političke procjene šta bi takav potez mogao da znači ubuduće, veću korist ili veću štetu? Međutim, ovo kako se Čović ponaša i što radi, on je najveći neprijatelj samom sebi.

DANI: A možda on to radi svjesno? Možda želi da bude “primoran” da formira vlast u tri kantona da bi napravio treći entitet? Praksa je pokazala da u ta tri kantona ne važe poreski zakoni, inspekcijski zakoni… Šta važi u ta tri kantona osim riječi Dragana Čovića?

KOMŠIĆ: Slažem se ja s vama, međutim, to pitanje treba postaviti onima koji su mu to omogućavali govoreći nemoj talasati, ipak je HDZ naš strateški partner. Siguran sam da znamo na koga mislim.

DANI: SDA.

KOMŠIĆ: Na SDA, tačno. Dakle, kad ste vi njima dopuštali da ne provodite zakon u ime, nazovimo ga, mira u kući, desilo vam se ovo što vam se sad desilo da vam izlaze sa nemogućim političkim zahtjevima. Formirati HDZ-ovu vlast u tri kantona je OK ako imaju većinu za to. Ali, od ta tri kantona praviti nešto što se zove poseban entitet je već protuustavno djelovanje i to je već situacija u kojoj institucije moraju da reaguju onako kako to piše u Ustavu i zakonu.

DANI: Imali smo 2000. istu situaciju sa Hrvatskom samoupravom. Tad su je rasturili SFOR-ovi tenkovi. Pošto nemamo više NATO tenkove, imamo li kao država BiH institucije i snage da zaustavimo novu?

KOMŠIĆ: Ako nemamo snage za to i ako to nećemo da uradimo putem institucija, na ustavan i zakonit način, onda se postavlja pitanje šta je svrha svega ovoga. Treba li onda ovo ovako uopšte da postoji? Dakle, vraćamo se na osnovno pitanje – hoćete državu, nećete državu. Ako hoćete državu, nemojte izmišljati toplu vodu, zna se kako se to radi. Je li mislite da je Španiji bilo lako da donese onakve odluke kakve je donijela u slučaju Katalonije? Ali ih je donijela, provela i pokazala da je država. To se tako radi. Nema igranja, nema kalkulisanja, nema sredićemo mi to ispod stola mimo institucija države zato što onda nikad nećete imati državu.

DANI: Dobro, ali Vi u svojoj Predsjedničkoj viziji kažete da je vrijeme da SIPA i Koordinacija za policijske poslove preuzmu brigu o zaštiti povratnika u RS…

KOMŠIĆ: Da, to bi bilo dobro jer očigledno, ne samo u RS-u, imate to i ovdje, postoji vrsta nepovjerenja povratnika u sigurnosne organe…

DANI: Nešto drugo hoću da Vas pitam: u ovakvoj situaciji sa ovakvim odnosom snaga niko ne može poslati ni SIPA-u ni Koordinaciju na tako…

KOMŠIĆ: Nije istina! Ko kaže da ne može? Je li SIPA krenula da interveniše kada je MUP HNK-a opstruirao provedbu odluke državnih organa? I šta je problem donijeti tu odluku? Pa ove pozicije na kojima se mi nalazimo zahtijevaju teške odluke od kojih će vas glava boljeti. Ne može sve biti sjajno, bajno, fino i u rukavicama. Ali, ja vam sad govorim samo o tome hoćete li državu ili je nećete. Odlučimo se. Ja hoću državu i ne bih nikad bježao od takvih teških odluka, naravno, samo u okviru Ustava i zakona. Jer sve ostalo je prekoračenje ovlaštenja, sve ostalo vodi u jednu vrstu diktature da si ti sam iznad Ustava i zakona, da ih sam tumačiš kao što danas neki nama tumače. Nije bitno šta piše u zakonu i Ustavu, nego je k'o biva bitno šta kažu Čović i HNS ili je bitno šta kaže federalni premijer kad je riječ o provedbi zakona u oblastima gdje se on pita. O tome govorim.

DANI: Što nas vraća na početak. Kao svi hoćemo državu, samo je pitanje kakvu. Ni Vi i Džaferović s kojim sjedite u Predsjedništvu, odnosno SDA i DF, nećete istu državu, a kamoli tek Čović i Dodik. Kako do konsenzusa o državi?

KOMŠIĆ: Ja stvarno ne vidim na nivou ideje šta je problem ako mi neke stvari različito doživljavamo. Vjerovali ili ne, uopšte ja nemam problem da s nekim ulazim u teoretske ili u praktične rasprave kada je riječ o zakonodavstvu ili sutra možda o Ustavu. Po mom mišljenju je to legitimno, ljudi različito stvari vide. Ali, kad dođemo do toga da se ruši sistem koji već imamo, onda ne mogu raspravljati o tome. Što se mene tiče, način na koji neko posmatra BiH i kakva ona treba da bude je legitimna politička priča. Da li je pametno da se ide u tu priču, odlučivaće se na mjestu koje je navedeno u Ustavu BiH.

U Parlamentu, uz sve mane našeg parlamentarnog života. Zna se kako funkcionišu parlamenti – mozgom šefova stranaka, to je, nažalost, tako, ali je Parlament ipak tijelo koje odlučuje o tome. Dajte da tu priču vratimo u Parlament i da tu o njoj pričamo. Hoće Čović treći entitet. On misli da je to dobro. Iz XY razloga ja mislim da je građanska BiH izlaz za sve nas i mogu vam ne samo pravnički nego i logički objasniti zašto je to tako. Neka on meni logično objasni zašto je bolje ako je ova zemlja podijeljena i da vodimo takvu vrstu rasprave. Nije meni problem što on ima takvu ideju, meni je problem što on laže. I na laži ne ulazi on u sukob sa mnom, nego gura narode u sukob. To je problem.

DANI: Na laži gura narode u sukob i dobiva izbore.

KOMŠIĆ: Pa nije ih dobio.

DANI: Ja ne govorim samo o Draganu Čoviću, govorim o BiH koja objektivno ima tri društva. Jedno koje je smješteno na pola države i bira između SDS-a i SNSD-a…

KOMŠIĆ: Ja mislim, izvinite što vas prekidam, da je prekrupna konstatacija da imamo tri društva. Takvu rečenicu izreći, a ne raščlaniti kako to mi dolazimo do ovakvih izbornih rezultata do kakvih dolazimo, po mom mišljenju, pomalo je, hajde da kažemo, prejednostavan način zaključivanja. Nije to baš tako. Hajde, dajte mi nabrojte tri suštinske razlike između Bošnjaka, Srba i Hrvata. Isključite religiju i ovo što su ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci, gdje su te sociološke i kulturološke razlike?

DANI: Mislim da ne postoje ne tri, nego nijedna.

KOMŠIĆ: Onda nemamo tri društva.

DANI: Meni je nešto drugo problem. Ne vidim da tamo građanska i lijeva opcija među biračima razbijaju laži Dragana Čovića. Dobro se sjećam doba Alijanse, ekipe koju je SDP imao tad u RS-u, ekipe koju je imao u Herceg-Bosni, od Krune Vrdoljaka pa dalje. Tih ljudi više nema, a nema njihovih nasljednika.

KOMŠIĆ: Ima tih ljudi, samo je pitanje koliko su glasni, koliko prostora imaju ili očekujemo li mi možda previše od njih. Jer, izvinite, jedno je danas, a drugo je bilo onda uz pomoć i američkih tenkova, pa i, da se ne lažemo, američkih para koje su frcale svuda po BiH, pogotovo u medijima koji su kreirali javno mnijenje. Gdje smo danas? Danas nema više ni tih para, a ni američkih tenkova da, na kraju krajeva ako bude potrebno, štite ljude koji slobodno misle.

DANI: A društvo smo u kojem zaista slobodnomisleće ljude trebaju štititi tenkovi.

KOMŠIĆ: Nažalost, to je naš veliki problem. Pogledajte medijski prostor u RS-u: šta ima da plasira drugu ideju? Ja znam samo jednu TV, pisani medij ne znam, ima na portalima nešto, ali to su projekti pojedinaca. Nije to grupa ljudi koji djeluju.

DANI: Bićete u Predsjedništvu. Ono kreira spoljnu politiku. Pričamo o svijetu i Evropi danas. Sve je manje slobodnomislećih ljudi. Desnica dobija vrlo ozbiljno. Kako se nositi s tim?

KOMŠIĆ: Da, kako se nositi s tim… Pogledajte Evropu, taj, kako ga zovu, moderno desničarski populizam. Ja ću biti malo grublji, nije to desničarski populizam nego su to začeci modernog fašizma.

DANI: Što moderan, pa isti je kao stari?

KOMŠIĆ: Ne, malo je modifikovan, dodat je islam, dok je onaj imao dominantno antisemitsku prijetnju. Ovaj fašizam je u tom smislu dograđen jer je islam sad glavni protivnik, ne više samo religijski nego čak i ideološki. Pa na strahu od drugih ljudi dobijaju izbore. Pozovu se na izbjeglice, a zapravo misle na islam.

DANI: I šta je odgovor?

KOMŠIĆ: Ja ne mogu davati odgovore za Evropu, mislim da toliko daleko ne dobacujem. Znam u sebi odgovor, to je zlo protiv kojeg se treba boriti jer Evropa je sasvim nešto drugo, formirana je na drugim načelima. Danas je iščašena, otišla na potpuno drugu stranu. Da li će imati snage da se vrati, da se izbori s tim, ne znam, vjerujem da hoće. Ima nekih naznaka da bi mogla, evo, na primjer, izbori u Švedskoj, dok nas glava sve više i više boli od pokrajinskih izbora, na primjer, u Njemačkoj, koji se sad održavaju, boli nas glava od grupe zemalja, neko je zove Višegradska četvorka, neki Intermarum, boli nas glava od desničara koji tamo naviru. Vidjećemo da li Evropa ima snage da se nosi s tim. Hajde da se mi pozabavimo sobom.

DANI: Hrvatska je u EU i vrlo je dramatično ustala protiv rezultata izbora u BiH. Otkud joj to pravo?

KOMŠIĆ: Po mom mišljenju ga nema. To je, kako kažu diplomate, najgrublje miješanje u unutrašnje poslove susjedne i “prijateljske” zemlje…

DANI: Naglasak je na navodnicima?

KOMŠIĆ: Da. Onda, to je kršenje svih diplomatskih uobičajenih standarda ponašanja i, treće, ako ćemo svesti na elementarne ljudske odnose, to je blago rečeno nepristojno. Ali, oni to sebi daju za pravo.

DANI: Možemo li očekivati reakciju EU, odnosno evropskog komesara.

KOMŠIĆ: To ćemo tek da vidimo. Evo, zastupnici u Evropskom parlamentu koji dolaze iz Hrvatske i to ne samo iz HDZ-a nego i iz SDP-a, rekli su šta su rekli. Jednim glasom. Ja ću pokušati da odgovorim onim što mislim da je bitno napomenuti kad je riječ o njihovom djelovanju. To pismo ću adresirati na sve ambasade ovdje svih zemalja EU, plus na Evropsku komisiju. Da li će to doći do nekoga gore, ne znam, to ovisi o tome da li će ga ambasadori poslati svojim centralama, pa neko uzeti u ozbiljno razmatranje, ali ja hoću da progovorim o onome što mislim da radi hrvatska vlast i, nažalost, jedan dio opozicije od koje bih to najmanje očekivao, na primjer Tonino Picula koji je esdepeovac, je li. Koliko će to vode tamo piti, ne znam, ali ću se pozvati na ono što je EU zaključivala, a ne ja, ne mi.

DANI: Šta možemo mi uraditi na poboljšanju odnosa sa Srbijom? I možemo li?

KOMŠIĆ: Možemo. Ja mislim da ćemo sa Srbijom ovakvom kakva je danas, koja je u tom političkom smislu homogenija nego što je bila na način na koji mi nismo zadovoljni, morati nešto poraditi. Bar ću se ja potruditi da probam ostvariti neki normalan kontakt i neke normalne razgovore sa vrhom te države, predsjednikom i premijerom i rukovodstvom Skupštine. Hoće li to naići na neki odjek, hoće li to biti primljeno onako kako bih ja volio da bude, ne znam. Ali ću probati, isto kao što bih sutra bez obzira na hajku i harangu koja dolazi iz Hrvatske, opet probao raditi s njima. Jer, raditi nam je.

DANI: Jeste li u svojim ambasadorskim danima sjedili sa Vučićem i Dačićem?

KOMŠIĆ: Ne, Vučića tad nisam znao, niti je Dačić tad bio bitan. Tad je bila DOS-ova ekipa i sjedio sam sa svim ljudima koji su bili u rukovodstvu DOS-a, a Vučića tada nije bilo. Jesam ga čuo jednom samo, pošto je on tad bio kod Šešelja, sjećam se, kad je Paddy Ashdown u ambasadu poslao pismo koje je trebalo uručiti Šešelju, da je nepoželjan u BiH i da ne dolazi.

DANI: Neću Vas pitati je li Kosovo država ili nije, nego o raspletu na Kosovu. Imamo li snage da ga zaustavimo na Drini? To će se raspetljavati u narednih četiri, pet godina, pa da se ne prelije nama?

KOMŠIĆ: Ja sam to rekao i vidio sam da se dešava kao u kaubojskim filmovima:

Nemojte ubijati, ljudi, glasnika, mislim, svi vi znate da je to tako. Mislim, u čemu je problem? Vi to morate da riješite. Je li vam mi iz BiH možemo pomoći? U redu, pomoći ćemo vam, ali nećemo vam dijeliti savjete šta da radite. Mene interesuje normalizacija običnog, svakodnevnog života s Kosovom, nemojte da Beograd ima bolje odnose s Prištinom u tom smislu.

DANI: Beograd ima bolje odnose i sa NATO-om nego mi.

KOMŠIĆ: Da. Nedavno smo imali onaj slučaj sportske ekipe s Kosova. Srbija nema taj problem s Kosovom, a mi ovdje imamo. Što se to mi oštrimo na Kosovo jače nego što to radi zvanični Beograd? Što smo mi u tom smislu veći katolici od pape? Pa i nama treba da radimo s Kosovom. Naravno, Kosovo je reagovalo na to što smo mi radili, pa je presjeklo mogućnost da sad naši ljudi idu na Kosovo kako bi trebalo da idu. I šta smo dobili? Beograd i Priština to nemaju, a mi smo s Kosovom uveli barijere.

Naravno da mi je cilj da te barijere sklonimo, da se vratimo na neki normalan način funkcionisanja. Šta će Beograd i Priština dogovoriti? Ne znam. Ja samo znam što god da dogovore, bila promjena granica ili ne, to ne treba da ima efekte na BiH zato što Kosovo nije isto što i BiH. Kao što ni bivša Jugoslavija nije isto što i BiH. BiH je kao država, ako ćemo iskreno, starija od svega toga i ne mogu se nikako povlačiti te vrste paralela. Mogu silom, ali u argumentovanoj raspravi, istorijskoj, sociološkoj, političkoj, kakvoj god, ne mogu. Dakle, zašto bi se rješenje na Kosovu na bilo koji način odražavalo na BiH?

DANI: Može li nam ulazak u NATO sad pomoći kao neka vrsta kišobrana od mogućih odraza?

KOMŠIĆ: NATO nam može dati taj element sigurnosti, bez obzira na pitanje šta se njima dešava sad sa promjenom administracije u Washingtonu. Došao je predsjednik koji traži da se ispoštuje sve što piše u dokumentima NATO-a o tome koliko GDP-a da godišnje izdvajate za sektor odbrane. Sad su otvorili i priču da li još važi član 5 Atlantske povelje da je napad na jednu zemlju automatski napad na sve zemlje članice NATO-a. I NATO, znači, ima neke dileme s obzirom na promjene administracije u Washingtonu, ali još uvijek čvrsto funkcioniše i zato ja mislim da EU i NATO jesu naši prioriteti, a da je kad govorimo o strahu i elementarnoj sigurnosti, NATO, oprostite, malo prioritetniji.

DANI: Možemo li mi išta naučiti od Makedonije? Imamo jednu svjetliju priču na Balkanu. Niko nije očekivao da će, pogotovo nakon referenduma, Vlada Zorana Zaeva dobiti ovu ogromnu bitku. Ako nam je iko blizak i po historiji i po iskustvu, po razmišljanjima, pa i ukupnoj situaciji i unutarnjem ustrojstvu, onda je to Makedonija. Koja je to lekcija koja nama fali?

KOMŠIĆ: Lekcija je ako hoćete stvari da smirujete i stabilizujete, morate biti hrabri. Morate biti pošteni u svojim namjerama. Ne lagati narod i ne ići s tim ko će koga prevariti, što je kod nas modus operandi u politici. Dakle, ako ćete nastupati suprotno od onoga kako mi nastupamo ovdje u BiH, makedonska lekcija bi mogla biti dobra. Mada ni ona nije tako bezbolna.

DANI: Ali je odlična.

KOMŠIĆ: I dalje tu ima nekih problema. Rezultati referenduma koji nije bio obavezujući su bili vrlo indikativni i potpuno suprotni sa glasanjem u Sobranju, što je vrlo interesantno. To su činjenice koje treba uzeti u obzir. Ali, svejedno. Odlično je da je Makedonija uspjela i to je stvarno pozitivna priča. Zaev je napravio ogromnu stvar. Istina, i klima je bila takva da je većina željela da mu pomogne, imao je manje protivnika no prijatelja. Čak i onaj s kim je bio u sporu, Grčka, želio je da Zaev uspije, što je vrlo, vrlo bitno. Dakle, mogli bi naučiti nešto iz primjera Makedonije.

DANI: Makar onaj dio koji kaže da zemlja zaslužuje odgovorniju vlast i od naroda samog?

KOMŠIĆ: To su veliki lideri koji mogu da “rizikuju” i da donesu velike odluke. Koje u početku mogu da izgledaju katastrofalno po njih, ali oni imaju cilj, gledaju dalje i spremni su da povuku potez, kažu

mislim da je dobro za sve, ne za mene i ako izgubim, u redu je, ako pobijedim, onda nam je svima bolje. To je Zaev uradio. Mogao je kalkulisati, ali nije.

DANI: Mogao je voditi tendersku umjesto državne politike?

KOMŠIĆ: Tako je. E, sad ćemo vidjeti da li Vučić ima tog kapaciteta u sebi. Jer, pred njim je ogromna odluka. Lako je sebi uvijek tražiti izgovor za nepreduzimanje nečega, ali dođu trenuci kad moraš donijeti veliku odluku, na takvom si mjestu. Onda se postavlja pitanje ima li tog kapaciteta u BiH. Pogotovo ovakvoj.

DANI: Ima li?

KOMŠIĆ: Naravno da ga ima. Zato što ja i dalje mislim da mi nismo ništa lošiji od drugih. Samo je pitanje jesmo li hrabri, jesmo li ucijenjeni, o čemu ovise naši potezi, jesmo li slobodni u donošenju odluka, je li nam namjera čista ili odluku donosimo sa skrivenim ciljevima. Dakle, samo je u tome razlika..

Saša Rukavina i Vildana Selimbegović (Dani)

17.11.2018.

LAŽI I OBMANE UOČI ODLUKE : AKO LAŽE VLADO ROGIĆ NE LAŽE APELACIJA BORJANE KRIŠTO

LAŽI I OBMANE UOČI ODLUKE: Ako laže Rogić ne laže apelacija Borjane Krišto

HNS, HDZ, apelant Božo Ljubić kao i dio zvaničnog Zagreba (Grabar Kitarović i Andrej Plenković), koordinirano i združeno, domaćoj i međunarodnoj javnosti svoju interpretaciju odluke Ustavnog suda BiH, po kojoj je Ustavni sud BiH navodno suspendirao ono što je ustavna norma - mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda - pokušavaju predstaviti kao neupitnu činjenicu.


////////////////////
Related image

/////////////////////////
Related image


/////////////////////////
Image result for karikature cik bIh 2018


//////////////////////

Počev od 9.12. 2016. godine, odnosno od trenutka donošenja odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, Hrvatski narodni sabor (HNS) uporno i istrajno obmanjuje ovdašnju javnost sadržajem same odluke Ustavnog suda BiH.  

HNS, HDZ, apelant Božo Ljubić kao i dio zvaničnog Zagreba (Grabar Kitarović i Andrej Plenković), koordinirano i združeno, domaćoj i međunarodnoj javnosti svoju interpretaciju odluke Ustavnog suda BiH, po kojoj je Ustavni sud BiH navodno suspendirao ono što je ustavna norma - mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda - pokušavaju predstaviti kao neupitnu činjenicu.

Razumije se, Ustavni sud BiH takvu odluku niti je donio, niti je mogao donijeti, iz prostog razloga što je mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH iz svih kantona i konstitutivnih naroda, dio ustavnog aranžmana.

Unatoč tome, kompletna HNS-ovska javnost od političke, “akademske“ do zvaničnog Zagreba, tvrdi da je Ustavni sud donio onakvu vrstu odluke kakvu zapravo priželjukuju. Pojednostavljeno rečeno, odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, tumače ne po onome što u toj odluci piše nego po onome što bi željeli da u njoj piše.

Na toj želji i krivoj interpretaciji presude Ustavnog suda BiH izgrađena je čitava politička platforma koja za jedini cilj ima suspendiranje ustavnih normi i uvođenje onih normi, koje ne samo da su u suprotnosti sa Ustavnom, nego su i u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, ali u skladu sa ratnim ciljevima i u skladu sa formiranjem etničkih izbornih jedinica.

Etničke izborne jedinica nisu ništa drugo nego neimenovana i, ne tim imemenom nazvana, "Herceg Bosna" ili treći entitet. Do toga je jedino moguće doći suspendiranjem ustavnih normi.

No HNS u gore pomenutoj vrsti manipulacije uopće nije usamljen.

U tome doborim dijelom uzimaju učešća i pojedini članovi Centralne izborne komisije i Ustavnog suda BiH, koji bez imalo zadrške, doslovce istrajavaju na toj lažnoj interpretaciji odluke Ustavnog suda BiH.

Upravo smo jučer tome mogli svjeodčiti kada je tokom rasprave na sjedinici Centralne izborne komisije član CIK-a Vlado Rogić ponovio tu očitu laž koja je raison d’être samog njegovog prisustva u CIK-u.

Naime, Rogić je rekao da je “Ustavni sud BiH stavio van snage određene odredbe Izbornog zakona BiH, na osnovu apelacije Bože Ljubića, te da se zbog toga ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“. Uz to je poručio je kako nikada neće donijeti odluku suprotnu odluci Ustavnog suda BiH.

Ako je tačno to što Rogić nastavljajući se na zduržene HNS-ovske i zagrabačke napore, kaže, ako je tačno da je kako tvrdi “Ustavni sud BiH stavio van snage određene odredbe Izbornog zakona BiH, na osnovu apelacije Bože Ljubića, te da se zbog toga ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“, ako je to tačno, čemu onda apelacija Borjane Krišto?

Dakle, ili Rogić laže ili gospođa Borjana Krišto od Ustavnog suda BiH traži ono što Rogić (Dragan Čović, Bariša Čolak, Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković) tvrde da su već odlukom Ustavnog suda BiH dobili.

Elementarna logika kaže sljedeće: Ako se pred Sudom dobilo ono što s tražilo, odnosno ako je odukom dobijeno to da se ne smije primjenjivati pravilo koje predviđa da u federalnom Domu naroda bude izabran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu, zašto se to isto opet traži?

Upravo zbog toga da bi se tek dobilo.

Podsjećamo, početkom godine, tačnije 12. januara predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto podnijela je zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocjeni usklađenost članka 8. stav 3 Ustava FBiH “u Domu naroda Parlamenta FBiH bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu, s ciljem da Ustavni sud te odredbe stavi van snage, a to je, kako i sama Krišto tvrdi, navodno Ustavni sud BiH već uradio po Ljubićevoj apelaciji.

Jasno je da Ustavni sud BiH još uvijek nije suspendirao ono što je ustavna norma, iako to iz HNS-a pa i iz CiK na momente tvrde, a ne momente upravo to traže.

Da li će Ustavni sud BiH suspendirati ono što je ustavna norma, i prekršiti Ustav, baš kao i CiK ostaje da se vidi. Sad za sad to nekim čudom još uvijek nije slučaj, iako bi HNS, i mnogi unutar CiK-a i Ustavnog suda BiH voljeli da je jeste.

SB/Vijesti.ba

17.11.2018.

OSUĐENI RATNI ZLOČINAC RATKO MLADIĆ POD NADZOROM ZBOG UKLJUČENJA U TV PROGRAM

17.11.2018.

NINOSLAV SUŠILOVIĆ, PREDSJEDNIK POSAVSKE STRANKE :DRAGAN ČOVIĆ SE PONAŠA KAO UVRIJEĐENA TETKA

Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke : Čović se ponaša kao uvrijeđena tetka


O odnosu HDZ-a spram Hrvata u RS-u, Izbornom zakonu, te nervoznim reakcijama iz Hrvatske, govori predsjednik Posavske stranke Ninoslav Sušilović.

Vaša stranka je ponovo parlamentarna. Ulazite li u pregovore o formiranju vlasti i jeste li spremni koalirati sa HDZ-om?

– Posavska stranka je ne samo ponovo parlamentarna nego je i popravila svoj rezultat i ovaj put smo ostvarili naš plan, a to su dva mandata u Skupštini ŽP-a. Što se tiče pregovora o formiranju vlasti i koaliranju s HDZ-om, nismo morali uopće o tome niti razmišljati. HDZBiH sam ima 11 od 21 mandata i ako tome pridodamo njegove vječne koalicione partnere SDA, pa još i “prijatelje” iz “hrvatskog zajedništva”, tj. HNS-a – HDZ 1990, onda je sve jasno.

Planirani kriminal

Bit će to još jedna čvrsta interesna koalicija, a nama preostaje, kao i do sada, biti konstruktivna oporba čije prijedloge i inicijative vlast neće uvažavati, ali ćemo barem ukazivati na sve propuste i loše odluke te o tome informirati javnost.

Smatrate li da su dopisni glasovi opet, ako ne odlučili, onda znatno doprinijeli pozicioniranju pojedinih stranaka i na ovim izborima?

– Još u prošlom intervjuu koji sam dao za vaš cijenjeni list govorio sam o tome i najavljivao veliki kriminal i izbornu prijevaru koja se sprema s dopisnim glasovima. Nažalost, oni koji su to trebali spriječiti nisu poduzeli ništa, a mnogi dokazi potvrđuju i da su podržavali, odnosno bili sudionici tog pomno planiranog procesa. Naravno da je tolika količina (krivotvorenih) dopisnih glasova utjecala na izborne rezultate. Konkretno, u Županiji posavskoj dopisni glasovi su povećali izborni prag, zbog čega je DF ostao bez mandata u Skupštini iako ga je imao kada su u pitanju glasovi na redovitim biračkim mjestima. Stranke zbog par glasova više ili manje osvajaju ili gube mandate, a o preferencijalnim glasovima da i ne govorimo. Radi se o kriminalu i ako Središnje izborno povjerenstvo, kome su kredibilitet i vjerodostojnost već ozbiljno poljuljani, ne spriječi ovakve i slične radnje barem za ubuduće, onda zaista sve gubi smisao.

Hrvate će u naredne četiri godine predstavljati Hrvat koji nije iz HDZ-a? Kako gledate na tu činjenicu?

– Otprilike kao i na činjenicu da je prošle četiri godine Hrvate predstavljao Hrvat iz HDZ-a. Dakle, ta činjenica, sama po sebi, ne znači ništa. Niti je Hrvatima bilo nešto bolje kada je član Predsjedništva bio iz HDZ-a niti im je bilo nešto specijalno loše kada je bio Komšić. Osim onome jednom Hrvatu koji je umjesto Komšića mogao primati plaću za dužnost koja služi uglavnom “za slikanje”, a stvarne ovlasti su joj skoro pa nikakve.

Šta mislite o izjavama gospodina Čovića da su za Komšića glasali Bošnjaci, pri tome se ne osvrćući na činjenicu da su za njega glasali Srbi u FBiH?

– To je to licemjerstvo koje vlada u ovoj zemlji već više od 20 godina. Svi igraju prljavo. Tko god ima priliku nekoga prevariti, nadglasati ili na bilo koji što nezakonit, što nemoralan način doći do svojih (prljavih) ciljeva, to maksimalno koristi, a onda se, kada ostane kratkih rukava, ponaša kao uvrijeđena tetka.

image
SUŠILOVIĆ: ZABORAVLJAMO DA JE KOMŠIĆ IZABRAN TREĆI PUT

Čović ovih dana izjavljuje kako je kampanju za Željka Komšića među Bošnjacima provodila (i financirala) SDA (!?). Da ima imalo dosljednosti s takvim “prljavim i podlim igračima”, više ne bi bilo nikakvog razgovora ni dogovora, a ne još najave koalicija.

Jesu li opravdane prijetnje Čovića o blokadi implementiranja izbornih rezultata?

– Jesmo li zaboravili da je Komšić treći put izabran?! HDZ je na vlasti 20 godina (uz dva mala prekida) i zašto baš sada blokade? Imali su mogućnost i sve mehanizme na raspolaganju da promijene Izborni zakon, ako treba i blokadama rada vlasti ako ne može drugačije, ali to nisu nikada uradili. Kada je došlo na red oporezivanje kladionica, onda je nastupila totalna blokada. Zašto nije moglo s izmjenom Izbornog zakona? Zato što nekome odgovara upravo ovakav izborni zakon, kojim mogu plašiti svoje biračko tijelo: “Ako svi ne glasamo za našeg, Bošnjaci će nam izabrati svog!”. A kada ga izaberu (treći put), onda hoćemo mijenjati zakon?! Pa, tko se tu pravi lud ili sve nas smatra budalama? O Čoviću, Komšiću i Izbornom zakonu bi se moglo još puno toga reći, ali nam ovaj format to naprosto ne dozvoljava.

Kako komentarišete činjenicu da u RS-u praktično nema Hrvata u Narodnoj skupštini RS-a, te da će Hrvate predstavljati predstavnici SNSD-a i SDS-a?

– Vratimo se na prošlo pitanje: Hoće li HDZ blokirati ili išta poduzeti po pitanju “legalnog i legitimnog” zastupanja Hrvata u RS-u? Neće. Dapače, napravit će još čvršći bratski savez s Miloradom Dodikom, s kojim nemaju nikakvih nesuglasica (osim samo formalno NATO-a). Hrvata u RS-u, kako ste i sami rekli, praktično više i nema, odnosno ima ih toliko da su postali politički apsolutno nebitni. Međutim, nije to nikakva “slučajnost” niti “splet okolnosti”, nego rezultat politike koja se različitim sredstvima provodi u kontinuitetu već skoro 30 godina.

Ko je odgovoran za tako loše pozicioniranje predstavnika Hrvata u tom entitetu?

– Oni koji su proveli etničko čišćenje, kao i oni koji su na sve načine sprečavali svaki pokušaj povratka. Etničko čišćenje znamo tko je proveo, a povratak su priječili svi, kako aktualna vlast, tako i oni koji se sve ove godine predstavljaju kao legalni i legitimni borci za interese Hrvata. Jesmo li zaboravili kako su biskupa Komaricu, koji je među rijetkima koji još pokušavaju govoriti o položaju Hrvata u RS-u, orkestrirano napali i Dragan Čović i Milorad Dodik? Slučajno? Nimalo. To su dvije komplementarne politike koje se savršeno nadopunjuju nimalo ne mareći o pogubnim posljedicama za narode koje bi trebale predstavljati.

Licemjerni Zagreb

Shvatimo li uz sve to i da je “zona interesa” HDZ-a BiH prostor zapadne Hercegovine, a sve ostalo je tu samo dok mora i dok ima neke koristi, onda sve postaje jasno. Ono što je najžalosnije je što veliki broj bosanskih Hrvata toga još nije svjestan i idu s punim povjerenjem za čobanom koji ih kao ovce vodi na klanje.

Kako komentarišete činjenicu da je Hrvatska nakon izbora uložila velike napore da izvrši pritisak na BiH zbog Izbornog zakona i implementiranja izbora, a sama snosi dio odgovornosti za položaj Hrvata u BiH?

– I ponovno imamo na djelu ono već spomenuto licemjerstvo koje vlada na ovim prostorima. Problem vlasti u Republici Hrvatskoj je što puno više brine o HDZ-u BiH nego o Hrvatima u BiH. Kako će gospodin Plenković pomoći Hrvatima u BiH ako ne želi komunicirati (ili ne priznaje) člana Predsjedništva te zemlje iz reda hrvatskog naroda? Hoće li lobirati za hrvatske interese preko Milorada Dodika? Kada se vodi takva dvolična politika u kojoj se jedno misli, drugo govori, treće radi, a čiju svrhu i krajnji cilj je zdravorazumski teško dokučiti, onda nije nikakvo čudo što kao posljedicu imamo ovakve nervozne i neodmjerene reakcije. To je pokazatelj ili krajnje nesposobnosti vođenja jedne promišljene i vizionarske politike, ili se ispod plašta zabrinutosti kriju nečije, za ovaj narod, vrlo opasne namjere.

Miren Aljić (Oslobođenje)

17.11.2018.

DRAGAN BURSAĆ : LJUBI VAS DEDA RATKO

Dragan Bursać : Ljubi vas deda Ratko

Niko nikada od onih 8372 ubijena čovjeka neće reći svojim unučadima ili bilo kome, ljubi vas djed, ali to očigledno vlastima u Srbiji i Ratku Mladiću i nije bitno.

“Ljubi vas deda Ratko. Ovaj Marić neka dođe da me obiđe, neka on intervjuiše Vojislava Šešelja, a i Voja neka dođe”, rekao je jutros ratni zločinac Ratko Mladić. Javio se monstrum u etar, uživo u emisiju “Dobro jutro Srbijo” na Happy televiziji sa nacionalnom frekvencijom.

Glas iz ‘95

Jer i to je, kako reklama veli, Srbija. Isti onaj zločinac koji je kreirao srebrenički genocid, koji je pod svojom komandom imao sve od granatiranja Sarajeva, do paljenja, protjerivanja, etničkog čišćenja, ubijanja, silovanja… kao utvara svojim glasom se javio, malo našalio, proćaskao, dao par savjeta i odjezdio nazad u mir ćelije. Pa ipak, slobodniji je od hiljada ljudi. Od desetina hiljada ljudi. Za početak, živ je i pravično mu se sudi.

To ne može reći niti jedno muško čeljade u Srebrenici ‘95. Koga je pogled Mladićev susreo, koga je glas njegov dokačio, kome je ona čokoladica ponuđena, odavno je mrtav i njegovo mezarje samo može svejdočiti o jednom, o GENOCIDU.

Ali, nije to tako čudno. Nije u državi Srbiji baš nešto pretjerano nebulozno, što u jutarnjem program jedne nacionalne televizije gostuje ratni zločinac Vojislav Šešelj, koji faktički kampuje tamo, niti je čudno što Ratko Mladić u telefonskom pozivu izigrava Djeda Mraza, šaleći se u studiju na račun debljine svog kolege zločinca Šešelja. Kako bolesno!

Genocid nije stav!

A, čudno nije zato što Srbija, njeno rukovodstvo ne priznaje genocid. Jasno, glasno i eksplicitno. Evo, prije neki dan u intervjuu Deutsche Welle-u, Ana Brnabić, premijerka Srbije, na pitanje novinara, da li smatra da je u Srebrenici počinjen genocid, veli, kako je to strašan, strašn zločin, ali nije genocid. I na konstataciju, kako je to prekrajanje isptorije, ali i sudske odluke, ona ostaje pri tome da je to njen stav.

I sva je nevolja, sa tim «stavom». Zato je i donesena sudska odluka, zato postoje instance i definicije, da kosti onih 8372 ubijena ne plivaju u baruštini revizionizma. Nije genocid pitanje stava, mišljenja, želje i slično. Genocid je sudski donesena odluka, na osnovu FAKATA na terenu. Pa nema šta makar i jedna premijerka da se bavi stavovima u ovako eksplicitnom slučaju.

Dobro, ova formalna logika pila bi vodu da nije riječo o imaginarijumu Srbija, gdje je istina relativna, gdje se gubi i nestaje u površnoj efemernosti Vučića i njegovih medijskih i političkih kerbera. Jer, ne zaboravite, Mladić, Šeśelj i ostala bratija, u Srbiji su slavljeni kao heroji. Pa baš zato jedan Milomir Marić na svojoj posimularenoj televiziji može gostiti iste. To mu diže rejting, to ga uzdiže u medijske visine i daje mu za pravo da ide dalje i dalje.

Državne pare za promociju ratnih zločinaca

Ni ovo audio-gostovanje Ratka Mladića neće promijeniti stvar. Ne, niti kazna REM-a, ako je bude neće promijeniti stvar. Jer, nemojte smetnuti, tv Happy je od strane vlade Srbije nagrađena sa 2 miliona dinara iz budžeta. Za šta? Za trud koji će uložiti da više ne prikazuju rijalitije koje prikazuju. Da dobro ste pročitali. Napravili su skaredne rijalitije, pa su aplicirali na konkurs da će se boriti protiv istih i gle čuda-dobili su novce. A novci se troše kako vidimo, a i čujemo na promociju ratnih zločinaca.

Pa onda kada gledamo u tom svjetlu blamažu Ane Brnabić, koju je na više načina uspjela napaviti dajući intervju njemačkom novinaru Timu Sebastijanu, možemo reći, ova žena samo radi svoj posao u zemlji u kojoj se sistematski negira genocid, a ratni zločinci su doslovno heroji. Ništa Brnabićka nije uradila više niti manje od klike koju reprezentuje. Ništa.

„Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete celu populaciju, žene, decu, a to ovde nije bio slučaj“, izlazi iz usta Ane Brnabić. Jer njoj i režimu koji prestavlja sistematsko višednevno strijeljanje ljudi, ili «paketa», kako ih monstruozno naziva egzekutor Ljubiša Beara, nije dovoljno. To je za Anu samo užasan, užasan zločin. To je za nju i sistem koji reprezentuje nešto popu izmišljenog Majka Majersa koji izađe iz umobolnice i ubije desetak ljudi u filmskom američkom gradiću.

To je tek tamo neka nezgodacija. Okliznuli se «paketi» pa se samoubili. I tako 8372 puta????

I eto to je ta «Dobro-jutro-Srbija», kojoj je vrhunski novinar Tim Sebastijan, tek bahat čovjek, jer pita premijerku za slobode novinarske, pita je o prirodi genocida i prizanju istog. Žalosno je onda čuti Vučićeve medijske kerbere, koji su telalili o «zlom novinaru», koji su «branili» premijerku, kao da posao premijerke nije da bude pod baražnom paljbom nezgodnih novinarskih pitanja.

Dobro u Srbiji to i nije posao premijerke. Njeno je zaista ikebanisanje i negiranje genocida uz ispraznu frazeologiju koja nema veze sa realnošću.

I onda, na koncu dođe ovo jutro u kome je baš Ratko Mladić razriješio sve dileme oko toga kako se gleda na genocid, na ratne zločine i na njihovu precepciju u srbijanskoj javnosti.

Javio se nesamijan!

«Ljubi vas deda Ratko…A Voji reci neka dođe da igramo šah. Zadnji put sam ga tuk'o 7:1»

Bilo bi dobro da premijerka Srbije Ana Brnabić ode na mezarje u Potočarima i pojasni onim nišanima zašto nad njima nije izvršen genocid. A kad je tamo, mogla bi im reći da je egekutor njihov TV zvijezda u Srbiji i da igra šaha sa drugim ratnim zločincem. Uživo. Niko nikada od onih 8372 ubijena čovjeka neće reći svojim unučadima ili bilo kome, ljubi vas djed, ali to očigledno vlastima u Srbiji i Ratku Mladiću i nije bitno.

Dragan Bursać (Aljazeera)

17.11.2018.

FARUK VELE : ZAŠTO JE HIMZO OPASNIJI OD DRAGANA I MILE?

faruk Vele : Zašto je Himzo opasniji od Dragana i Mile?



Sjećate se Himze Đonke?

O tom nekadašnjem policijskom profesionalcu, bivšem komesaru MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK), a kasnije predsjedniku FK Velež, vjerovatno se ne bi mnogo ni znalo izvan Mostara i Hercegovine da on nije jedan od posljednjih ljudi koje je, pazite sad, visoki predstavnik Valenzin Inzko smijenio sa dužnosti!

Piše: Faruk Vele (Radio Sarajevo)

Naime, negdje početkom juna 2009. godine, Inzko je, za razliku od kasnijih godina, hrabro posegao za bosanskim ovlastima i uklonio komesara MUP-a HNK. Toj operaciji prethodio je višesedmični medijsko-politički linč ovog, po mnogima u Mostaru, poštenog policajca i dokazanog patriote.

Mada su mnogi u Hercegovini bili šokirani takvim javnim tvrdnjama, zvanična optužba OHR-a bila vrlo jasna – Đonko je „instruirao druge osobe da upućuju fizičke prijetnje osobama pod međunarodnom zaštitom“, uključujući i pripadnike osoblja Ureda visokog predstavnika, s namjerom da „opstruira istragu oko njegove zloupotrebe javnog položaja“.

Prijetio je, tvrdilo se, ni manje, ni više do zamjeniku visokog predstavnika u BiH Raffiju Gregorijanu!

Đonko je imenovan komesarom policije u oktobru 2008. nakon što je dotadašnji v.d. komesara Dragan Brkić, inače član porodice Jadranka Prlića, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i bivšeg čelnika tzv. Herceg-Bosne, suspendiran sa dužnosti zbog procesa u Sudu BiH.

S obzirom na to da se Đonko sukobio s ministrom unutrašnjih poslova Zoranom Krešićem iz HDZ-a, izgurao Prlićevog Dragana Brkića, te da je stranka Dragana Čovića izgubila kontrolu nad policijom u Mostaru, svima je bilo jasno da se tadašnji komesar MUP-a HNK našao na udaru hercegbosanskih kadrova i onih kojima je smetalo njegovo insistiranje na razotkrivanju kriminala i korupcije.

Pri tome, Himzo nije bio igrač nijedne stranke, pa mnogima nije bilo ni žao što takvog nema u vrhu policije. Indikativno, spomenuti Dragan Brkić, dugogodišnji šef uniformirane policije, na dužnost komesara će se ponovo vratiti 2013. godine.

Za razliku od pojedinih članova Vlade HNK, čiji su motivi za smjenu policijskog komesara Himze Đonke jasni, razlozi zbog kojih su ih podržali službenici OHR-a ostali su neistraženi.

Uprkos početnoj podršci, krajem februara 2009. godine, samo četiri mjeseca nakon imenovanja, zvaničnici OHR-a susreli su se sa Đonkom i od njega rezolutno tražili da podnese ostavku! Nakon što je odbio njihov zahtjev, napravljen mu je pakao od života i jednostavno je pometen.

U avgustu 2014. godine Valentin Inzko je ukinuo preostale zabrane za vršenje javne dužnosti za 30 osoba, među kojima Hizmi Đonki. Istražitelji su, očekivano, u međuvremenu obustavili i istragu protiv njega…

Pojeo vuk kenjca, kako bi kazali u Hercegovini.

Za jednu policijsku karijeru bilo prekasno, a HDZ je do danas očuvao kontrolu nad hercegovačkom policijom. Poslije Đonke, nastavilo se proganjanje svih onih policijskih kadrova koji nisu bili pod kapom HDZ-a. Često i uz prešutan blagoslov pojedinaca iz bošnjačke politike. Kako tada, tako i danas.

Snaga HDZ-a u policijskim strukturama bila je vidljiva i u slučaju Ilije Lasića, čovjeka koji je zapovijedao policijom, iako je Kantonalni sud Mostar utvrdio da je nezakonito postavljen! Šta to znači bh. javnost je posvjedočila kada je drčni Lasić zabranio prolazak migranata prema jugu BiH. Vrh OHR-a je to, za razliku od Đonke, samo mirno ispratio.

Elem, kada bi samo dio opisane odlučnosti u obračunu za Himzom Đonkom Inzko pokazao ovih dana pred vrhom HDZ-a, mnogo toga na političkoj sceni BiH bilo bi jasnije.

Inzko, naime,  u intervjuu Dnevnom avazu na pitanje o popunjavanju Doma naroda FBiH ispravno konstatira da „treba poštovati Ustav FBiH“ (Treba!), te da valja imati na umu da Aneks 7 još nije ostvaren, jer nije dovršen povratak.

„Ljudi, izgleda, rado zaboravljaju, a mislim da to do sada niko nije spomenuo kada se govori o popisu 2013., da on još nije završen. Niko još nije publicirao zvanične brojke iz dijaspore. To znači da se kao osnova za podjelu mandata ne može uzeti popis koji nije završen. I to je , međutim, posao za Ustavni sud, da se time pozabavi“, rekao je Inzko.

Umjesto, kada mu je sve jasno, da se, kao onomad u slučaju Đonke, umiješa u svoj posao i da kriza kreirana upravo iz HDZ-a BiH bude vrlo brzo riješena, visoki predstavnik „poklapa ušima“ i prebacuje odgovornost na druge.

Pri tome doživotni šef OHR-a prati direktan prijenos krize u državi nakon što aktuelni Kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije uspio dogovoriti ni termin održavanja konstituirajuće sjednice novog saziva Predstavničkog doma PSBiH.

HDZ-ova Borjana Krišto veli da „imamo vremena“, dok Mladen Bosić ispravno primjećuje da je riječ o opstrukciji. To je samo, očito, dio Čovićevog plana (HZH), čiji nastavak ćemo sigurno gledati.

Istovremeno, Milorad Dodik, koji je  Inzka nerijetko vrijeđao, nazivajući ga „jebivjetrom“, prije  odlaska u Predsjedništvo BiH planira da ukazom osnuje “Savjet za zaštitu ustavnog poretka”, odnosno obavještajnu agenciju Republike Srpske. I opet Inzkove bonske ovlasti miruju, opet muk u OHR-u. Prije toga je bilo desetine krajnje opasnih aktivnosti protiv države, a da se poznati Austrijanac nije ni počešao po džepu.

Štaviše, banjalukučki vožd otvoreno ismijava najave visokog predstavnika da bi mogao uptrijebiti bonske ovlasti protiv njega. I tako u nedogled.

Slučaj Himze Đonke pokazuje kako međunarodna zajednica itekako ima snage kada hoće. Učahuren u svojem licemjerju, Inzko, uz ovdašnje političare, snosi značajan dio odgovornosti za dramu koju gledamo.

Objavio/la haler u 00:44, 0 komentar(a), print, #

16.11.2018.

ŠTA JE JNA RADILA U RATU U HRVATSKOJ

16.11.2018.

NINOSLAV SUŠILOVIĆ, PREDSJEDNIK POSAVSKE STRANKE :DRAGAN ČOVIĆ SE PONAŠA KAO UVRIJEĐENA TETKA

Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke : Čović se ponaša kao uvrijeđena tetka


O odnosu HDZ-a spram Hrvata u RS-u, Izbornom zakonu, te nervoznim reakcijama iz Hrvatske, govori predsjednik Posavske stranke Ninoslav Sušilović.

Vaša stranka je ponovo parlamentarna. Ulazite li u pregovore o formiranju vlasti i jeste li spremni koalirati sa HDZ-om?

– Posavska stranka je ne samo ponovo parlamentarna nego je i popravila svoj rezultat i ovaj put smo ostvarili naš plan, a to su dva mandata u Skupštini ŽP-a. Što se tiče pregovora o formiranju vlasti i koaliranju s HDZ-om, nismo morali uopće o tome niti razmišljati. HDZBiH sam ima 11 od 21 mandata i ako tome pridodamo njegove vječne koalicione partnere SDA, pa još i “prijatelje” iz “hrvatskog zajedništva”, tj. HNS-a – HDZ 1990, onda je sve jasno.

Planirani kriminal

Bit će to još jedna čvrsta interesna koalicija, a nama preostaje, kao i do sada, biti konstruktivna oporba čije prijedloge i inicijative vlast neće uvažavati, ali ćemo barem ukazivati na sve propuste i loše odluke te o tome informirati javnost.

Smatrate li da su dopisni glasovi opet, ako ne odlučili, onda znatno doprinijeli pozicioniranju pojedinih stranaka i na ovim izborima?

– Još u prošlom intervjuu koji sam dao za vaš cijenjeni list govorio sam o tome i najavljivao veliki kriminal i izbornu prijevaru koja se sprema s dopisnim glasovima. Nažalost, oni koji su to trebali spriječiti nisu poduzeli ništa, a mnogi dokazi potvrđuju i da su podržavali, odnosno bili sudionici tog pomno planiranog procesa. Naravno da je tolika količina (krivotvorenih) dopisnih glasova utjecala na izborne rezultate. Konkretno, u Županiji posavskoj dopisni glasovi su povećali izborni prag, zbog čega je DF ostao bez mandata u Skupštini iako ga je imao kada su u pitanju glasovi na redovitim biračkim mjestima. Stranke zbog par glasova više ili manje osvajaju ili gube mandate, a o preferencijalnim glasovima da i ne govorimo. Radi se o kriminalu i ako Središnje izborno povjerenstvo, kome su kredibilitet i vjerodostojnost već ozbiljno poljuljani, ne spriječi ovakve i slične radnje barem za ubuduće, onda zaista sve gubi smisao.

Hrvate će u naredne četiri godine predstavljati Hrvat koji nije iz HDZ-a? Kako gledate na tu činjenicu?

– Otprilike kao i na činjenicu da je prošle četiri godine Hrvate predstavljao Hrvat iz HDZ-a. Dakle, ta činjenica, sama po sebi, ne znači ništa. Niti je Hrvatima bilo nešto bolje kada je član Predsjedništva bio iz HDZ-a niti im je bilo nešto specijalno loše kada je bio Komšić. Osim onome jednom Hrvatu koji je umjesto Komšića mogao primati plaću za dužnost koja služi uglavnom “za slikanje”, a stvarne ovlasti su joj skoro pa nikakve.

Šta mislite o izjavama gospodina Čovića da su za Komšića glasali Bošnjaci, pri tome se ne osvrćući na činjenicu da su za njega glasali Srbi u FBiH?

– To je to licemjerstvo koje vlada u ovoj zemlji već više od 20 godina. Svi igraju prljavo. Tko god ima priliku nekoga prevariti, nadglasati ili na bilo koji što nezakonit, što nemoralan način doći do svojih (prljavih) ciljeva, to maksimalno koristi, a onda se, kada ostane kratkih rukava, ponaša kao uvrijeđena tetka.

image
SUŠILOVIĆ: ZABORAVLJAMO DA JE KOMŠIĆ IZABRAN TREĆI PUT

Čović ovih dana izjavljuje kako je kampanju za Željka Komšića među Bošnjacima provodila (i financirala) SDA (!?). Da ima imalo dosljednosti s takvim “prljavim i podlim igračima”, više ne bi bilo nikakvog razgovora ni dogovora, a ne još najave koalicija.

Jesu li opravdane prijetnje Čovića o blokadi implementiranja izbornih rezultata?

– Jesmo li zaboravili da je Komšić treći put izabran?! HDZ je na vlasti 20 godina (uz dva mala prekida) i zašto baš sada blokade? Imali su mogućnost i sve mehanizme na raspolaganju da promijene Izborni zakon, ako treba i blokadama rada vlasti ako ne može drugačije, ali to nisu nikada uradili. Kada je došlo na red oporezivanje kladionica, onda je nastupila totalna blokada. Zašto nije moglo s izmjenom Izbornog zakona? Zato što nekome odgovara upravo ovakav izborni zakon, kojim mogu plašiti svoje biračko tijelo: “Ako svi ne glasamo za našeg, Bošnjaci će nam izabrati svog!”. A kada ga izaberu (treći put), onda hoćemo mijenjati zakon?! Pa, tko se tu pravi lud ili sve nas smatra budalama? O Čoviću, Komšiću i Izbornom zakonu bi se moglo još puno toga reći, ali nam ovaj format to naprosto ne dozvoljava.

Kako komentarišete činjenicu da u RS-u praktično nema Hrvata u Narodnoj skupštini RS-a, te da će Hrvate predstavljati predstavnici SNSD-a i SDS-a?

– Vratimo se na prošlo pitanje: Hoće li HDZ blokirati ili išta poduzeti po pitanju “legalnog i legitimnog” zastupanja Hrvata u RS-u? Neće. Dapače, napravit će još čvršći bratski savez s Miloradom Dodikom, s kojim nemaju nikakvih nesuglasica (osim samo formalno NATO-a). Hrvata u RS-u, kako ste i sami rekli, praktično više i nema, odnosno ima ih toliko da su postali politički apsolutno nebitni. Međutim, nije to nikakva “slučajnost” niti “splet okolnosti”, nego rezultat politike koja se različitim sredstvima provodi u kontinuitetu već skoro 30 godina.

Ko je odgovoran za tako loše pozicioniranje predstavnika Hrvata u tom entitetu?

– Oni koji su proveli etničko čišćenje, kao i oni koji su na sve načine sprečavali svaki pokušaj povratka. Etničko čišćenje znamo tko je proveo, a povratak su priječili svi, kako aktualna vlast, tako i oni koji se sve ove godine predstavljaju kao legalni i legitimni borci za interese Hrvata. Jesmo li zaboravili kako su biskupa Komaricu, koji je među rijetkima koji još pokušavaju govoriti o položaju Hrvata u RS-u, orkestrirano napali i Dragan Čović i Milorad Dodik? Slučajno? Nimalo. To su dvije komplementarne politike koje se savršeno nadopunjuju nimalo ne mareći o pogubnim posljedicama za narode koje bi trebale predstavljati.

Licemjerni Zagreb

Shvatimo li uz sve to i da je “zona interesa” HDZ-a BiH prostor zapadne Hercegovine, a sve ostalo je tu samo dok mora i dok ima neke koristi, onda sve postaje jasno. Ono što je najžalosnije je što veliki broj bosanskih Hrvata toga još nije svjestan i idu s punim povjerenjem za čobanom koji ih kao ovce vodi na klanje.

Kako komentarišete činjenicu da je Hrvatska nakon izbora uložila velike napore da izvrši pritisak na BiH zbog Izbornog zakona i implementiranja izbora, a sama snosi dio odgovornosti za položaj Hrvata u BiH?

– I ponovno imamo na djelu ono već spomenuto licemjerstvo koje vlada na ovim prostorima. Problem vlasti u Republici Hrvatskoj je što puno više brine o HDZ-u BiH nego o Hrvatima u BiH. Kako će gospodin Plenković pomoći Hrvatima u BiH ako ne želi komunicirati (ili ne priznaje) člana Predsjedništva te zemlje iz reda hrvatskog naroda? Hoće li lobirati za hrvatske interese preko Milorada Dodika? Kada se vodi takva dvolična politika u kojoj se jedno misli, drugo govori, treće radi, a čiju svrhu i krajnji cilj je zdravorazumski teško dokučiti, onda nije nikakvo čudo što kao posljedicu imamo ovakve nervozne i neodmjerene reakcije. To je pokazatelj ili krajnje nesposobnosti vođenja jedne promišljene i vizionarske politike, ili se ispod plašta zabrinutosti kriju nečije, za ovaj narod, vrlo opasne namjere.

Miren Aljić (Oslobođenje)

16.11.2018.

AMBASADA SAD O IZJAVI ANE BRNABIĆ : "RAZOČARANI SMO, GENOCID U SREBRENICI SE NIKADA NE SMIJE ZABORAVITI I NIKADA SE NE SMIJE MINIMIZIRATI"

Ambasada SAD o izjavi Ane Brnabić : ”Razočarani smo, genocid u Srebrenici se nikada ne smije zaboraviti i nikad se ne smije minimizirati”


Sjedinjenih Američkih Država bila je veoma jasna – činjenica da je genocid počinjen u Srebenici u julu 1995. je utvrđena i nepobitna, navode za TV  N1 iz Ambasade SAD u BiH.

Kako piše u pojašnjenju Ambasade, nalazi kompetentnih, višestrukih, nezavisnih, međunarodnih organizacija i sudova, završno sa presudom Međunarodnog suda za pravdu (MSP) utvrdili su da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid, i to je neupitna činjenica.

‘Nikakvi pokušaji da se negira genocid ne mogu promijeniti ovu istinu. Mi smo i dalje razočarani retorikom koja dovodi u pitanje ove osnovne činjenice. Pozivamo sve da poštuju ove sudske odluke, hrabro se suoče s prošlošću i prihvate istinu, bez obzira koliko je ona bolna. Kao najveći masakar počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i zločin protiv cjelokupnog čovječanstva, genocid u Srebrenici se nikada ne smije zaboraviti i nikad se ne smije minimizirati”, kazali su za  TV N1 iz Ambasade SAD.

Izjava je, podsjećamo, izazvala mnogo kritika u Bosni i Hercegovini, regionu i Evropi

...................................

OGLASIO SE I KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE: "Ani Brnabić ZABRANITI ulazak u Bosnu i Hercegovinu zbog NEGIRANJA GENOCIDA"!

Negiranje genocidu u Srebrenici i iskrivljavanje sudskih činjenica o najvećem zločinu poslije holokausta u Evropi predstavlja namjerni, organizirani i ciljani napad na istinu i pravdu, državu BiH i žrtve, upozorili su danas iz Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA)

OGLASIO SE I KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE: 'Ani Brnabić ZABRANITI ulazak u Bosnu i Hercegovinu zbog NEGIRANJA GENOCIDA'!




.....................

Govoreći o izjavi premijerke Republike Srbije Ane Brnabić da u Srebrenici nije bio genocid, iz KBSA podsjećaju da negiranje tog zločina predstavlja zadnju nemoć još slobodnih zločinaca da dehumaniziraju žrtvu i održe agresivno genocidnu politiku i ideologiju.

Zbog toga su ocijenili da je negiranjem genocida u Bosni i Hercegovini premijerka Brnabić pokazala antievropsku politiku te zemlje, šaljući poruku u svijet da Srbija nije spremna na katarzu, pokajanje i traženje oprosta od žrtve.

Pozvali su sve subjekte istine i pravde da dignu svoj glas protiv negatora genocida, jer smatraju da je upravo to potrebno kako se genocid više nikada i nikome ne bi ponovio.

- Pozivamo bosanskohercegovački politički establišment i međunarodnu zajednicu u BiH da zabrani dolazak Brnabić sve dok ne povuče skandaloznu izjavu i izvine se žrtvama i građanima BiH - zaključeno je u saopćenju Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Premijerka Srbije Brnabić, na insistiranje novinara Deutschea Wellea da "prizna da se u Srebrenici desio genocid", poručila da za Srbiju ono što se desilo u Srebrenici nije genocid, napominjući da je odgovorna osoba za taj užasni ratni zločin izručena Hagu te da je Srbija uradila sve što je bilo do nje.

(SB / Fena)

16.11.2018.

JADRANKA KOSOR OČITALA BUKVICU PREMIJERKI SRBIJE ANI BRNABIĆ, ALI I MILORADU DODIKU

BIVŠA PREMIJERKA HRVATSKE OČITALA BUKVICU PREMIJERKI SRBIJE, ALI I MILORADU DODIKU: „Predsjednica Vlade RS Brnabić negira genocid u Srebrenici i odluku…“

Oštre reakcije iz susjedne Hrvatske na negiranje genocida od strane premijerke Srbije



BIVŠA PREMIJERKA HRVATSKE OČITALA BUKVICU PREMIJERKI SRBIJE, ALI I MILORADU DODIKU: 'Predsjednica Vlade RS Brnabić negira genocid u Srebrenici i odluku…'






........................
Nakon brojnih osuda iz regije i reakcije predsjedatelja Vijeća ministara Denisa Zvizdića na skandaloznu izjavu premijerke Srbije Ane Brnabić, koja je negirala genocid u Srebrenici, oglasila se i bivša premijerka Hrvatske.

Jadranka Kosor je na Twitteru kratko napisala: „Predsjednica Vlade RS Brnabić negira genocid u Srebrenici i odluku Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. Jer su njena stajališta identična šefovim. I stajalištima novoizabranog člana predsjedništva BiH koji Mladića slavi kao heroja. To je taj europski put“, napisala je Kosor na toj društvenoj mreži.

(SB)


////////////////////////////////

NATAŠA KANDIĆ PORUČUJE ANI BRNABIĆ: "Srbija je isporučila optužene za genocid, a ne za teški zločin"

Država Srbija potpuno se povinovala zahtjevima Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju kada su u pitanju optuženi za najteže krivično djelo genocid. Iz tog ugla, potpuno je nebitno šta kaže neki političar, premijerka ili bilo ko drugi


NATAŠA KANDIĆ PORUČUJE ANI BRNABIĆ: 'Srbija je isporučila optužene za genocid, a ne za teški zločin'






...............................

Stav je ovo osnivačice Fonda za humanitarno pravo i regionalna koordinatorica Koalicije za REKOM Nataše Kandić, koja je za Vijesti.ba komentarisala istup premijerke Srbije Ane Brnabić, koja je u intervjuu za DW negirala da se Srebrenici dogodio genocid.

"Sve što je uradila država Srbija u vezi sa optužnicama koje su podignute za izvršenje krivičnog djela genocida pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju je na nivou ispunjenja zahtjeva. Srbija je isporučila otuženike i na, uslovno rečeno, najvišoj vojnoj i civilnoj ljestvici, poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su optuženi za genocid, a Karadžiću je izrečena i prvostepena presuda", navodi Kandić za Vijesti.ba.

Ona podsjeća da je Srbija godinama skrivala najtraženije optuženike, ali da se onda potpuno povinovala zahtjevima međunarodne institucije, osnovane od strane UN-a, koja je tražila isporuku optuženih za genocid.

"Šta znači kada jedna država izruči međunarodnoj instituciji pojedinca optuženog za genocid? Kada državi stigne zahtjev za isporučivanje optuženog za genocid, onda država ne kaže: 'Pošaljite optužnicu za neko drugo krivično djelo'. Upravo isporučuje one koji su optuženi za genocid da bi im se sudilo ne za težak zločin, nego za izvršenje genocida", pojašnjava osnivačice Fonda za humanitarno pravo i regionalna koordinatorica Koalicije za REKOM.

Stoga konstatuje da je na sceni politička igra u kojoj ne učestvuje samo aktuelna premijerka Srbije, nego i svi dosadašnji predsjednici i premijeri.

"Politički nastupi iz Srbije uvijek su isti - genocid se nije dogodio, dogodio se strašni zločin", dodaje Kandić.

(Vijesti.ba)

16.11.2018.

ZAVNOBIH JE NAŠA SVETINJA!

ZAVNOBIH je naša svetinja!


ZAVNOBIH je naša svetinja!
............
Foto N1

Igor Crnadak je proizvod jednog vremena poremećenih vrijednosti i društva ranjenog etnonacionalnim podjelima, dakle sušte suprotnosti društva građenog na vrijednostima ZAVNOBIHa.  Takvo vrijeme  i društvo su mu omogućili da obavlja odgovornu dužnost minstra vanjskih poslova.  U vremenu  njegovog mandata, kada je suverenitet BiH toliko puta napadan od strane susjednih zemalja, njegovo ćutanje je jasna poruka o kakvom se političaru radi. U tome je i suština odgovora zašto Igoru smeta ZAVNOBIH!

Dejtonskim ustavom na snazi su ostali svi zakoni iz Socijalističke Republike BiH, dok se ne suspendiraju ili promijene. U skladu sa time Aneks II, član 2. Ustava BiH kaže:

“Kontinuitet pravnih propisa i zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine.”

Zakonom o proglašenju 25 novembar Danom državnosti BiH, u Službenom listu Republike BiH broj 9/1995. godine određeno je da je 25 novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Zašto onda ministar vanjskih poslova Igor Crnadak svjesno krši Dejton negirajući 25 novembar kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine? Zašto se ministar plaši odluka sadržanih u Rezoluciji Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIHa) kada je Rezolucija ZAVNOBIHa  jedan od najznačajnijih datuma i događaja iz bliže historije Bosne i Hercegovine, koji ljude dobre volje čini ponosnim i istovremeno ih obavezuje?

Smeta Igoru ZAVNOBIH iz više razloga! Smeta mu što su se njeni narodi ujedinili u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Smeta mu što je ZAVNOBIHom potvrđen kontinuitet bosanske državnosti, te udareni temelji modernoj bosanskohercegovačkoj državnosti baziranoj na jednakopravnosti njenih građana. Smeta mu što su  njeni narodi odlučili da žive zajedno bez podjela. Smeta mu što se u toj istoj Rezoluciji ZAVNOBIHA velikosrpska politika u Bosni i Hercegovini osuđuje na 15 mjesta, velikohrvatska politika na tri mjesta, a na jednom mjestu kritikuje se politika visokih muslimanskih zvaničnika za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Smeta mu što se kroz cijeli zapisnik spominju zločini učinjeni pod rukovodstvom četničkih i ustaških snaga, a pogotovo ubistva muslimana u istočnoj Bosni.

Igor Crnadak ne mari za ono što je u Mrkonjiću izrečeno a trebao bi!  Riječi Mitra Subotića, jednog od posljednjih odbornika AVNOJA-a i ZAVNOBiH-a izgovorene neposredno pred smrt u februaru 2013. trebaju da budu poruka svima onim sa nedosanjanim velikosrpskim i velikohrvatskim snovima.

U duhu ZAVNOBIH-a pokojni Subotić nam je tada poručio: “Mi moramo nastaviti živjeti zajedno. Ovo je naša domovina i moramo je cijeniti, voljeti i zajedno graditi. Ne treba se niko zavaravati da će Bosne nestati. BiH niko neće i ne može ukinuti”.

Odluke Rezolucije ZAVNOBIHa su naša svetinja od kojih država Bosna i Hercegovina nikad ne smije odstupiti. ZAVNOBIHa nas obavezuje da čuvamo uspomenu na ovaj događaj i da njegujemo vrijednosti koje je iznjedrio. Povratak vrijednosti ZAVNOBiH-a znači povratak socijalne pravde i univerzalnih ljudskih vrijenosti, put modernizacije i obnove sadašnje BiH, a istovremeno i put ka Evropskoj uniji i njenim standardima.

Igor Crnadak je proizvod jednog vremena poremećenih vrijednosti i društva ranjenog etnonacionalnim podjelima, dakle sušte suprotnosti društva građenog na vrijednostima ZAVNOBIHa. Takvo vrijeme i društvo su mu omogućili da obavlja odgovornu dužnost minstra vanjskih poslova. U vremenu njegovog mandata, kada je suverenitet BiH toliko puta napadan od strane susjednih zemalja, njegovo ćutanje je jasna poruka o kakvom se političaru radi. U tome je i suština odgovora zašto Igoru smeta ZAVNOBIH

16.11.2018.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : SILNA ENERGIJA ZA STATUS qUO

16.11.2018.

DENIS ZVIZDIĆ ODGOVORIO ANI BRNABIĆ: NIJE MOGUĆE GRADITI MODERNU I PROSPERITETNU SRBIJU BEZ SUOČAVANJA SA PROŠLOŠĆU !

Zvizdić odgovorio Ani Brnabić : Nije moguće graditi modernu i prosperitetnu Srbiju, bez suočavanja sa prošlošću !


Povodom tvrdnji predsjednice Vlade Srbije Ane Brnabić da se „u Srebrenici nije desio genocid“, reagirao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.

Saopćenje prenosimo u cjelosti:

“Jedna stara mudrost kaže da “istinu uvijek treba tražiti u stvarnim činjenicama”. Zbog toga osjećam potrebu da, prije svega kao čovjek, a onda i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, podsjetim predsjednicu Vlade Srbije na nekoliko stvarnih i kompletnoj domaćoj i međunarodnoj javnosti poznatih i dostupnih činjenica koje su utvrđene u presudama međunarodnih sudova i Suda BiH, a koje nepobitno dokazuju da je u Srebrenici počinjen zločin genocida.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je, što bi predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić morala znati, u više sudskih predmeta koji su pravosnažno okončani, utvrdio da je u julu 1995. godine počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici.

Sve relevantne informacije o sudskim predmetima su dostupne javnosti, pa predsjednici Vlade Brnabić preporučujem neka, prije nego što naredni put da sebi za pravo da pogrešno tumači i neargumentovano komentariše presude, pročita, biće dovoljno i manji dio dokumentacije na osnovu kojih su međunarodne sudije presudile da je nad bošnjačkim stanovnicima u Srebrenici počinjen genocid i najgori zločin u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Zaprepašćuje činjenica da neciviliziranim negiranjem zločina genocida pokušavate relativizirati planski sprovedeno ubijanje preko osam hiljada nedužnih civila, negirati medjunarodno pravo i osporiti presude medjunarodnih sudova i postati promotor negiranja genocida kao zadnje faze njegovog potpunog izvršenja.

Predsjedsjednice Brnabić, građani Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaci, znaju da već dugo, skoro stoljeće i po, traju hegemonistički projekti koji  pokušavaju negirati Bosnu i Hercegovinu kao historijsku, političku i kulturnu činjenicu. Sasvim je jasno, i to traje od Garašanina pa preko dogovora Cvetković-Maček, četničke ideogije Moljevića i đenerala Draže, do Miloševićevih velikosrpskih ciljeva i zločinačkog i genocidnog djelovanja Karadzića i Mladića i izvršioca njihovih projekata, da je postojao projekat istrebljenja Bošnjaka i uništenja Bosne i Hercegovine kao države.

Ali, nisu svi bosanski Srbi bili na strani zločinačke Miloševićeve i Karadžićeve politike, a Bosna i Hercegovina je uvijek bila puna Bosanaca i Hercegovaca koji je vole i zbog toga projekat njenog uništenja nikada i nikome nije i neće uspjeti i to je činjenica koju trebate zapamtiti.

Zbog toga se historijske činjenice više nikada neće interpretirati prema nalogu ili željama Beograda, niti će uspjeti projekat negiranja genocida, revizije historijskih činjenica ili izjednačavanja žrtava i zločinaca, jer je Bosna i Hercegovina samostalna i suverena država u kojoj, zajedno sa svojim komšijama bosanskim Srbima i Hrvatima, žive državotvorno osviješteni Bošnjaci koji znaju svoju historiju, koji imaju puni i nezaobilazni politički suverenitet. I koji su ponosni na moralni kapital koji su ponijeli iz perioda agresije.

Zato, predsjednice Brnabić, počinjeni genocid bi trebao biti razlog za razmisljanje o greškama koje su učinjene u prošlosti, za iskreno pokajanje, i u konačnici za priznanje kao preduvjet neophodne katarze bez koje nisu mogući procesi pomirenja.

Nije moguće graditi modernu i prosperitetnu Srbiju, bez suočavanja sa prošlošću. Zbog toga se nadam da će u Srbiji brzo doći lider koji će napraviti prekretnicu i koji će zbog zajedničke budućnosti priznati genocid. Vi to očito ne mozete ili ne želite.

I na kraju, historijske činjenice se nikada ne mogu izbrisati, a stotinu puta ponovljena laž uvijek ostaje samo laž, dok je istina samo jedna.

A ona glasi da je u Srebrenici pocinjen genocid”, navodi se u saopćenju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića

16.11.2018.

NOGOMETNA REPREZENTACIJA BOSNE I HERCEGOVINE OSIGURALA PLASMAN U LIGU A

Osiguran plasman u Ligu A : Robijevi zmajevi remijem u Beču ovjerili prvo mjesto u grupi


Fudbalska reprezentacija BiH remizirala je bez golova protiv Austrije na stadionu Ernst Happel“ u Beču u okviru posljednje utakmice Lige B grupe 3 Lige nacija, te je kao prvoplasirana izborila plasman u A diviziju naredne sezone.

Već na samom startu Bosna i Hercegovina je imala priliku preko Edina Džeke da stigne do vodstva, ali je udarac kapitena izblokiran. U četvrtoj minuti susreta Alaba je prijetio našem golu, a Šehić je bio siguran. Pritisak naše reprezentacije mogao se isplatiti u šestoj minuti susreta kada je Šunjić šutirao glavom, ali njegov udarac nije pronašao put do mreže.

Austrija je u 25. minuti susreta prijetila golu naše reprezentacije preko Alabe čiji udarac je otišao preko Šehićevog gola. Odmah na drugoj strani Višća je odlično šutirao, a domaći golman je bio na visini zadatka. BiH je bila dominantnija ekipa u prvom dijelu, a do kraja prvih 45 minuta Džeko i Višća su imali priliku da postignu pogodak, međutim nisu bili dovoljno precizni da dovedu našu reprezentaciju u vodstvo.

Drugi dio susreta Austrija je krenula ofanzivnije prema golu naše reprezentacije, a u 51. minuti susreta golu Šehića prijetili su Hinteregger i Arnautović, ali njihovi udarci nisu ugrozili naš gol. Nakon prilika Austrije, BiH je preuzela inicijativu i zaredala nekoliko prilika. Prvo je Džeko u 56. minuti šutirao, njegov udarac brani golman Austrije.

Samo dvije minute ponovo je Dijamant bio u prilici, ali je udarac završio iznad prečke. U 64. minuti susreta Duljević je testirao domaćeg golmana koji je uz dosta muke sačuvao svoj gol i loptu izbacio u korner. Nakon kornera, Zukanović je sjajno šutira, a lopta otišla pored gola.

Austrija je u 73. minuti susreta imala odličnu priliku nakon kornera, ali udarac nije ugrozio Šehićev gol. Do kraja susreta nije bilo promjene rezultata, pa je meč okončan rezultatom 0:0. Naša reprezentacija je osvojila bod u Austriji koji joj je donio plasman u Ligu A.

15.11.2018.

NOVE SUMNJE O NASILJU HRVATSKE POLICIJE NAD MIGRANTIMA

15.11.2018.

ŠTA SPAJA GRUEVSKOG I ORBANA?

15.11.2018.

BH. IZBORNA MATEMATIKA BEZ LOGIKE

15.11.2018.

PROF. DR. IVO KOMŠIĆ U PRESSINGU : "MILORAD DODIK JE PREUZEO POLITIKU KARADžIĆEVE REPUBLIKE SRPSKE"

15.11.2018.

MARIJAN VOGRINEC: SUPERHIK REFORMA: VRAG UVIJEK KAKA NA VELIKU HRPU

15.11.2018.

SVE DALJE OD VRIJEDNOSTI ZAVNOBiH-A

Sve dalje od vrijednosti ZAVNOBiH-a


Baščaršija, Sarajevo

Baščaršija, Sarajevo

...................

Ono što je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) još prije 75 godina Deklaracijom utvrdio kao prava građana, koja se potpuno podudaraju s UN-ovom Konvencijom sačinjenom četiri godine kasnije, u BiH je danas na kušnji.

Historičari i naučnici slažu se da je zarad iracionalnih kolektivnih interesa, sve manje šanse da se zemlja vrati na put vrijednosti koje baštini svaki civilizirani čovjek.

Ravnopravnost na svakom dijelu zemlje, sloboda govora, štampe, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, ravnopravnost žena i muškaraca, neotuđivo izborno pravo, sloboda vjeroispovijesti... Ovo su prava građana BiH utvrđena prije 75 godina na zasjedanju ZAVNOBIH-a.

Zemlja je Deklaraciju o građanskim pravima (1944.) imala četiri godine prije nego što su UN usvojile Konvenciju o ljudskim pravima (1948.) koja obavezuje sve njene članice.

Više od sedam decenija kasnije BiH je zemlja u kojoj je praksa da se osnovna ljudska prava krše, da svi građani nisu jednaki, pravno na izbor se spočitava nacionalnim predznakom.

Greška je u abecedi, jer se BiH povinovala interesima kolektiviteta, kaže akademik Slavo Kukić.

"Kad smo prihvatili višestranačje, nismo utvrdili standarde koji isključuju sve one koji ne poštuju temeljne, univerzalne vrijednosti, pa i ljudska i građanska prava. Onog časa kad smo takvim političkim filozofijama dozvolili da se legitimiraju u političkom prostoru priča je krenula putem kojim, nažalost i danas ide. To drugim riječima znači da mi nemamo nikakve ni šanse da se vratimo univerzalnim vrijednostima koje baštine zapadne demokracije sve dok ne dođe do promjene političke paradigme", navodi Kukić.

Raif Dizdarević, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, kaže kako ga ne iznenađuje ovakav poredak stvari. Činjenica da političke strukture na vlasti ne govore o ZAVNOBiH-u niti su ga tokom svojih kampanja pomenule, pokazuje da žele da se potisne ono bez čega ne bi bilo ni ovakve, osakaćene BiH.

Svi su griješili, kaže Dizdarević, te dodaje zbog čega danas BiH ne može da se izbori za povratak vrijednosti koje cijeni civilizirani svijet.

Dizdarević: Svi su griješili
Dizdarević: Svi su griješili

"Postoji svojevrsna strahovlada nacionalnih stranaka. Naravno, to samo po sebi kod ljudi izaziva strah, ne samo od toga da javno kažu šta misle nego od toga, treba li ovdje ostajati. Vidite da dolazi do iseljavanja ljudi, ne samo zbog nepostojanja radnih mjesta nego zbog straha od toga šta će se ovdje događati", ocjenjuje Dizdarević.

Prva Deklaracija ZAVNOBiH-a utvrdila je principe da BiH pripada i jednom, drugom i trećem narodu, a nikome ponaosob, dok je druga otišla korak naprijed dajući građanima prava na koja će se ostatak svijeta obavezati tek godinama kasnije. Na principima koje su ponudile, mogao se graditi izvrstan sistem, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić.

Je li BiH u mogućnosti da se vrati na put s kojeg je skrenula?

"Ja se bojim da mi nemamo izbora. Očito da, uz krizu kapitalizma, mi zasigurno idemo ka jednom autoritarnom društvu, čak i sa elementima fašizma. To danas nije tabu tema - pogledajmo šta se dešava u Mađarskoj, šta se dešava u Poljskoj, pogledajmo uspon desnice svuda u Evropi, ona može ići samo krajnje desno", riječi su Mujkića.

BiH je, smatra Mujkić, dosegla krajnje desnu orijentaciju.

Mujkić: Idemo ka autoritarnom društvu
Mujkić: Idemo ka autoritarnom društvu

"Ja ne vidim kuda mi još dalje možemo da idemo osim u dalji autoritarizam. Na nama je izbor. Mislim da moramo naći načina da politički artikuliramo ovo što zaista baštinimo kao nešto vrijedno, upravo civilizacijsku vrijednost, a to je politička formula za jedan pluralizam ravnopravnih grupa, ili ćemo ponovo potonuti, zajedno sa Evropom, u mrak fašizma", dodaje Asim Mujkić.

Strateška je greška napravljena kada je počelo formiranje stranaka na mononacionalnoj osnovi, jer su tada izdane vrijednosti ZAVNOBiH-a, kaže profesor Nerzuk Ćurak.

"Ne možete sile regresije koje su danas u planetarnom usponu, a koje se uvelikoj mjeri generiraju iz fašističkih derivata Drugog svjetskog rata, ne možete na bilo koji način, autsajderski ili insajderski favorizirati te ideologije, a pozivati se na nasljeđe ZAVNOBiH-a", kaže Ćurak.

Sve dok u BiH važe principi segregacije od obrazovanja, do ustavnih ograničenja, zemlja nema nikakve šanse da napusti nacionalističke modalitete, vjeruju stručnjaci. A s njima principi demokratskih vrijednosti na kojima je moderna država i nastala, ne mogu pod ruku.

15.11.2018.

PROF. DR. IVO KOMŠIĆ: "NIJE SE ODUSTALO OD PODJELE BiH IZMEĐU SRBA I HRVATA, A DA SE BOŠNJACI ODLUČE ŠTA ĆE BITI - SRBI ILI HRVATI"

ZAŠTO ČOVIĆ TRAŽI OBNOVU HERCEG-BOSNE: "Nije se odustalo od PODJELE BiH između Srba i Hrvata, a da se Bošnjaci odluče šta će biti - Srbi ili Hrvati"

-Uvijek se mora drugi optuživati. Jer je i Herceg-Bosna pravljena da se Hrvati sačuvaju od napada drugih. Hrvatski entitet je katastrofa za hrvatski narod. I za državu i druga dva naroda. Svaki separatizam vodi u uništenje., kaže Ivo Komšić, učesnik Dejtonskih pregovora, član ratnog Predsjedništva BiH.


ZAŠTO ČOVIĆ TRAŽI OBNOVU HERCEG-BOSNE: 'Nije se odustalo od PODJELE BiH između Srba i Hrvata, a da se Bošnjaci odluče šta će biti - Srbi ili Hrvati' - 1


















.........................

Učesnik mirovnih pregovora u Dejtonu, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, profesor Ivo Komšić na N1 je kazao da bi hrvatski entitet bio katastrofa za taj narod, kao i za druga dva konstitutivna naroda u BiH.

"Zašto se insistira na obnovi Herceg-Bosne? Imaju najmanje dva objašnjenja. Čović je zazivao Herceg-Bosnu u kampanji. Zašto im to sad treba? Da opravdaju to što su imali 90-ih godina. Opravdati svoju poziciju u povijesti, koja je negativna i dobila je epilog na Haškom sudu. Osudio je taj projekat kao udruženi zločinački poduhvat, sa predsjednikom Tuđmanom, Bobetkom i Šuškom. To je dokazano u pravnoj proceduri. Kako će se oprati od toga?", kazao je Komšić .

Onima koji tvrde da BiH ne može opstati - Komšić poručuje da prestanu proizvoditi nepodnošljiva stanja.

Drugo opravdanje, prema njegovom mišljenju, može biti "geto za muslimane".

"Nije se odustalo od osnovne ideje iz 90-ih da se BiH treba podijeliti između Srba i Hrvata, a da se Bošnjaci odluče šta će biti - Srbi ili Hrvati. Kad sam rekao 'dobro, šta ako ljudi neće to', rečeno mi je 'oni koji neće - te ćemo pobiti'. To mi je rečeno, to mi je Mate Boban rekao. To sam odbio. Rekao sam mu da će se napraviti zločini i da će odgovarati za to. To je nemoguće napraviti", ispričao je Komšić.

Što se tiče "getoizacije jednog naroda" u BiH, Komšić smatra da ako se nije odustalo od te ideje - ali zaobilaznim putem, ne nasilno.

"Ne znam da igdje na svijetu postoje etničke jedinice za izbore. Te se politike podržavaju, u većoj ili manjoj mjeri - opravdano svijet se toga boji", kazao je.

Komšić je rekao da ni danas nije zagovornik Dejtona, jer se ne može pomiriti sa entitetskom podjelom države.

"Ali imaju rješenja neka tu koja imaju zakonsku i ustavnu snagu da nas mogu spasiti. Imamo pritiske iz vana, Republike Hrvatske, nakon izbora da se mijenja naš sistem ali onako kako to njima odgovara. Cilj svega toga je da se preko zaštite nacionalnih interesa nekako isposluje hrvatska izborna jedinica. A hrvatska izborna jedinica vodi direktno u treći entitet. A treći entitet je obnova Herceg-Bosne", ispričao je Komšić.


"Etničko glasanje znači propast Evrope"

On je kazao i to da nigdje u svijetu nema da jedna država ne priznaje izborne rezultate druge države.

"U Dejtonu ima vrlo precizan stav o kontinuitetu države. BiH je država i ima svoj kontinuitet. Dva entiteta nisu formirala BiH, nego je BiH sastavljena od dva entiteta. Zaštićena su demokratska i ljudska prava građana. To sve piše", kazao je.

Komšić je rekao da BiH ima dovoljno argumenata da se BiH može braniti od napada - te da je svako etničko glasanje - nedemokratsko.

On je ocijenio da SAD neće dopustiti da propadne niti Dejtonski niti Vašingtonski sporazum - jer su to jedini uspjeli diplomatski pregovori koji su u jednoj zemlji zaustavili rat.

Govorio je i o uredu visokog predstavnika u BiH, kazavši da je to čuvar Dejtona i koji ima moć da kažnjava sve one koj djeluju antidejtonski i da čuva njegove vrijednosti.

"Ovaj visoki predstavnik ima samo dobre izvještaje, ali ne koristi ovlasti koje ima. Ne želim suditi čovjeku - ako ima prepreka, očito da neko stoji iza nedjelotvornosti. Ja da sam na njegovom mjestu - dao bih ostavku. Ja bi da radim, oni mi ne daju, otišao bih u penziju", kazao je Komšić.

Zbog problema u EU, SAD-u - niko iz vana se neće interesovati za BiH, poručio je Komšić te da BiH mora uraditi ono što je do nje.

"Moramo uzeti stvari u svoje ruke. Tu treba uzeti Dejton u tačkama koje nama odgovaraju da se suprotstavimo lažima, da nam ne valja Ustav, da nam ne valjaju zakoni... To nije tačno. To je laž. To ništa nije tačno. Krive su to interpretacije", poručio je Komšić.

On je kazao da samo visoki predstavnik može mijenjati bh. zakone i može mijenjati Ustav.

14.11.2018.

VESNA PUSIĆ OTVARA OČI NACIJI: "DVIJE TREĆINE HRVATA S PRAVOM GLASA U BiH NIJE HTJELO GLASATI ZA DRAGANA ČOVIĆA, TO ŠTO HRVATSKA RADI BiH JE NEDOPUSTIVO"

VESNA PUSIĆ OTVARA OČI NACIJI: "Dvije trećine Hrvata s pravom glasa u BiH nije htjelo glasati za Dragana Čovića, TO ŠTO HRVATSKA RADI BiH JE NEDOPUSTIVO"

Osvrnula se na činjenicu da bi Sabor uskoro trebao raspravljati o deklaraciji o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
"Zamislite da Srbija, Slovenija ili Mađarska u parlamentu donose deklaraciju u kojoj traže promjene hrvatskog Ustava i izbornog zakona, svi ovdje ko jedan bi se postavili na zadnje noge i smatrali to nedopustivim", rekla je bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske.


VESNA PUSIĆ OTVARA OČI NACIJI: 'Dvije trećine Hrvata s pravom glasa u BiH nije htjelo glasati za Dragana Čovića, TO ŠTO HRVATSKA RADI BiH JE NEDOPUSTIVO'













.................

Zastupnica i bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske, Vesna Pusić iz stranke Glas, rekla je danas tokom saborske rasprave o premijerovom izvještaju da je iz rezultata izbora u Bosni i Hercegovini očito kako dvije trećine Hrvata s pravom glasa nije htjelo glasati za Dragana Čovića i da je vrlo vjerojatno zbog toga izabran Željko Komšić.

"Ako je nešto očito iz rezultata izbora u Bosni i Hercegovini, onda je to da dvije trećine Hrvata s pravom glasa nije htjelo glasovati za Dragana Čovića i da je vrlo vjerojatno, zbog zbog toga izabran Željko Komšić", izjavila je Pusić raspravljajući o izvještaju Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske, o sastancima Evropskog vijeća i sastanku država članica europodručja održanih u lipnju i studenome.

"U trenutku u kojem je Komšić izabran za člana Predsjedništva, onda je valjda u interesu Hrvatske i svih Hrvata u Bosni i Hercegovini da taj posao obavi što kvalitetnije i promovirajući interese Hrvata u Bosni i Hercegovini", rekla je Pusić, koja drži da je temeljni interes Hrvata u Bosni i Hercegovini da ta država uspije na putu prema članstvu u Evropsku uniju.

Osvrnula se na činjenicu da bi Sabor uskoro trebao raspravljati o deklaraciji o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.

"Zamislite da Srbija, Slovenija ili Mađarska u parlamentu donose deklaraciju u kojoj traže promjene hrvatskog Ustava i izbornog zakona, svi ovdje ko jedan bi se postavili na zadnje noge i smatrali to nedopustivim", rekla je bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske.

Iako je Plenković u svom izvještaju istaknuo niz tema spomenutih sastanaka, zastupnici su se mahom 'doticali' Bosne i Hercegovine i pitanja migracija.

Sabornici Hrvatske demokratske zajednice su hvalili činjenicu da je Plenković uspio nametnuti temu izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini, no Joško Klisović iz Socijaldemokratske partije smatra da premijerova intervencija na Evropskom vijeću bila potrebna, ali da je bila nedostatna i zakašnjela.

"Ne mislite da smo tek nakon izbora otvorili temu izbornoga zakona sa našim partnerima", uzvratio mu je Plenković, navodeći da nije bilo prilike, a da se ta tema nije "koordinirano i usklađeno otvarala".

"Ono što je problem, da oni koji bi to trebali čuti na toj razini ne vide, dok problem ne dođe do kraja", rekao je.

14.11.2018.

VALENTIN INZKO: TREBA SVI DA ZNAJU; 'KADA BUDU PUTOVALI G. KOMŠIĆ, G. DODIK I G. DžAFEROVIĆ U INOSTRANSTVO, ONI ĆE PREDSTAVLJATI CIJELU DRŽAVU A NE SAMO SVOJ NAROD'

INZKO OTVORENO: "Dodik je ojačao, modernizovao policiju RS, sada želi bezbjednosnu službu, TO KOŠTA..."

Znači, ubuduće, kada budu putovali g. Komšić , g Dodik i g. Džaferović u inostranstvo, oni će predstavljati cijelu državu a ne samo svoj narod – rekao je Inzko.


INZKO OTVORENO: 'Dodik je ojačao, modernizovao policiju RS, sada želi bezbjednosnu službu, TO KOŠTA...' - 1









........................

Vlasti u BiH moraju što prije da se dogovore i da se na svim nivoima formiraju vlade što brže u interesu građana,kako bi se riješili  nagomilani problemi, rekao je večeras gostujući u Dnevniku 2 BHT1 Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. 

Govoreći o formiranju vlasti u BiH nakon Opštih izbora Valentin Incko je rekao da je i do sada formiranje vlasti trajalo po godinu dana:

– Ja sam tu treći put nakon izbora. Treba osigurati da se svi rokovi poštuju-prvi rok je za državno Predsjedništvo, onda imamo rok za Dom naroda, prvo za državni nivo, potom federalni. Potom imamo rokove za kantone, gdje će možda biti najlakše i najbrže. Predsjedništvo BiH će položiti zakletvu 20. novembra. A u međunarodnoj zajednici očekuju, pa ja mislim da i građani očekuju ,da će se sve vlade formirati na svim nivoima što brže u interesu građana i da se riješe nagomilani problem –  kaže visoki predstavnik za BHTV1.

O mogućoj postizbornoj krizi, Incko je rekao da je do sada formiranje vlasti trajalo godinu i po dana, nekada je bilo i brže, ali da smo obično u februaru-martu imali vlade na svim nivoima.

Govoreći o izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Inzko je rekao kako je svjestan nezadovoljstva kod „nekih Hrvata“

Znam da ima dosta negodovanja kod nekih Hrvata poslije izbora i mi se nezadovoljstvom Hrvata moramo baviti. Ono postoji, ono je realno i nije dobro kada se jedan član porodice ne osjeća dobro u toj porodici. S druge strane, činjenica je takođe da je gospodin Komšić izabran zakonski i po važećem Ustavu, isto kao što je i gospodin Čović izabran prije četiri godine po istim zakonima i Ustavu. Nije mi poznato da se žalio na te rezultate Centralnoj izbornoj komisiji. Znači, gospodin Komšić je izabran po postojećim pravilima i to je sve korektno. Naravno, sada se mora razmišljati dalje kako će gospodin Šefik Džeferović raditi, pošto je po Ustavu tako da si izabran u jednom entitetu ali da predstavljaš cijelu državu. Znači, ubuduće, kada budu putovali g. Komšić , g Dodik i g. Džaferović u inostranstvo, oni će predstavljati cijelu državu a ne samo svoj narod – rekao je Inzko.

O tome kako vidi raskol opozicije u Republici Srpskoj, te o Dodikovim najavama promjene Ustava te formiranjem nove bezbjednosne službe u RS, Incko kaže kako je Dodik i do sada ojačao policiju Republike Srpske.

– Dodik je ojačao, odnosno kako on kaže, modernizivao policiju. Sada želi da osnuje bezbjednosnu službu. Koliko ja znam , ove sve bezbjednosne službe su postojale za vrijeme rata. Na kraju krajeva, onda su se formirale dvije državne bezbjednosne službe i imamo OSA-u i SIPA, na čelu jedne je Bošnjak, druge Srbin. U svakom slučaju, mi ćemo to pratiti, i to je još jedan finansijski teret za RS – rekao je Inzko.

O izjavama iz Beograda da ukoliko Kosovo postane samostalno, da će isto pravo imati i RS, Inzko kaže kako je nadležan samo za BiH:

– Nema paralela između Kosova i BiH. BiH je 22. maja 1992. godine priznata kao jedinstvena država. Priznata je već 26 godina. Sada imamo poslije Dejtona drugo unutrašnje uređenje -dva entiteta i tri konstitutivna naroda i nema paralela između BiH i Kosova. Po Dejtonskom Ustavu, entiteti nemaju prava na otcjepljenje – rekao je Valentin Inzko.

14.11.2018.

DAMIR MARJANOVIĆ: CIK NE SMIJE PRIZNATI RATNE CILJEVE

Damir Marjanović: CIK ne smije priznati ratne ciljeve. Nemam ambiciju da budem premijer Kantona Sarajevo


formiranju vlasti, izboru delegata u federalni Dom, te instrukciji ministra obrazovanja KS-a govori član Predsjedništva Naše stranke, profesor Damir Marjanović.

Da li ste zadovoljni rezultatom Naše stranke ostvarenim na opštim izborima?

– Naša stranka je zabilježila značajan rast i nakon ovih izbora bit će osjetnije prisutna na svim nivoima vlasti. U usporedbi sa tri kantonalna zastupnika u Sarajevu i jednim federalnim, rezultat od pet kantonalnih zastupnika u Sarajevu, dva u Tuzli, po jednim u Bihaću, Zenici i Goraždu, šest u federalnom i dva u državnom Parlamentu jasno govori o značajnom i jasno vidljivom napretku.

Zamke političkih elita

Čini se da su glasači Naše stranke jasno prepoznali i nagradili njen dosadašnji rad, ali i činjenicu da je u proteklom periodu Naša stranka značajno ojačala svoje redove sa osobama koje imaju povjerenje javnosti. Upravo ta kombinacija se izgleda pokazala kao dobitna.

Pitanje koje je zadnjih dana možda i najviše zastupljeno u javnosti jeste način raspodjele delegata u federalni Dom naroda. Ako već predstavnici HDZ-a BiH nisu mogli nametnuti svoja rješenja kroz izmjene Izbornog zakona BiH, hoće li im ekskluzivno pravo dati CIKBiH?

– Stvari su ovdje jasne, donese li CIK takvu odluku, jednostavno će preuzeti ulogu koja ne pripada ovoj instituciji i ignorirat će potrebu postojanja bilo kakve zakonodavne vlasti, pa i institucije izbora kojom se ta vlast bira, a zbog koje CIK postoji. Naime, ovaj problem se mora i može riješiti jedino u zakonodavnim institucijama i dugogodišnja većina koja vlada svojim (ne)radom to nije učinila. No, to ne daje za pravo jednom upravnom organu da preuzima ingerencije zakonodavca. S druge strane, napuštanje popisa iz 1991. godine ima svoju političku težinu kojom se priznaju rezultati nacionalističkih težnji i ostvarivanja ratnih ciljeva nacionalističke politike. Stoga se nadam da će profesionalci koji rade u ovoj instituciji smoći hrabrosti oduprijeti se pritiscima i raditi svoj posao po savjesti i zakonu.

Kako odgovarate na prozivke da je Našoj stranci jedino važno to šta se dešava u centru Sarajeva, dok ne marite za ostatak države?

– Svaka ideja, posebno ona koja je dobra, plaši one koji joj politički oponiraju. Stoga i ne treba da čudi da upravo ti oponenti smišljaju načine i stereotipe kojima je žele omalovažiti. Srećom, Naša stranka je svojim radom i izbornim rezultatima dokazala da ta floskula nije tačna i proteklih par sedmica izuzetno aktivno sudjeluje u političkim procesima u svim onim kantonima u kojima je dobila povjerenje glasača i priliku da politički djeluje kroz kantonalne skupštine. Znatno smo ojačani i na federalnom i na državnom nivou, i bh. javnost će imati priliku da se još jednom uvjeri da, za razliku od onih kojima je općina Centar bitnija od 10 drugih općina, Naša stranka itekako mari za cijeli teritorij naše domovine.

Moj osobni stav je da ne postoji i ne treba da postoji neki bitniji ili neki manje bitan dio Bosne i Hercegovine. To je zamka političkih elita koje su se u proteklih četvrt stoljeća trudile da takvim pristupom dignu političke tenzije i skrenu pažnju sa njihovog nerada. No, istina je da je Sarajevo, kao glavni grad, medijski više u fokusu i stoga ne treba da čudi što se stiče dojam da postizborni pregovori u Kantonu Sarajevo dobijaju na dodatnom značaju. Tome u prilog ide i činjenica da su razgovori o formiranju vlasti bez učešća dugogodišnje vladajuće stranke prvo i počeli u Sarajevu, te da je budžet Sarajeva najveći od svih kantonalnih budžeta. Stoga ne treba da čudi ta “medijska bitnost”. No, nikako se ne smiju zanemariti slični procesi u Tuzli i Zenici koji možda idu i bržim tempom. I na kraju, nadležnosti kanona su značajnije povezane sa svakodnevnim potrebama prosječnog glasača u odnosu na federalni i državni nivo, koji se nerijetko laiku čini kao nivo “više politike”, pa stoga je vjerovatno povećan i interes šire javnosti za formiranje vlasti na onome nivou na kojem mu je to najbitnije.

Koliko ste sigurni u istrajnost na političkoj ideji eventualnih koalicijskih partnera Naše stranke?

– Siguran sam u dokument koji je gotovo spreman i siguran sam da će model po kojem će svi zastupnici svojim potpisima preuzeti obavezu da se sve ono što je napisano u tom dokumentu i realizira, dovesti do toga da će svi preuzeti i političku odgovornost za funkcioniranje te buduće vlasti. To je ta prava programska suradnja, pa čak i postizborna koalicija koja svoje djelovanje neće usmjeriti ka ostvarivanju osobnih ciljeva, nego ka ostvarivanju preuzetih obaveza prema građanima Kantona Sarajevo. Na taj način svačiji učinak će biti jasno mjerljiv i provjerljiv, te će se moći pohvaliti svi oni koji su dobro radili, ali i kazniti svi oni koji ne rade dobro. Taj model vlasti nismo imali do sada i u taj model vlasti mi iz Naše stranke vjerujemo i želimo promovirati. Ili da budem precizniji, to konačno neće biti “vlast”, nego služba u korist javnog interesa.

Vaše ime već se veže za premijersku fotelju u Kantonu Sarajevo. Imajući u vidu rezultat Naše stranke, nije li prirodno da upravo Vaša opcija da mandatara i vidite li sebe na toj funkciji?

– Ne vidim se na toj funkciji i nemam ambiciju da budem premijer Kantona Sarajevo.

S obzirom na to da ste bili ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS-a, moram Vas pitati kako gledate na instrukciju odlazećeg ministra iz SDA vezanu za izjašnjavanje o tome koji jezik djeca žele učiti u školama. Šta Vam govori to da malo ko daje odgovor na pitanje kako instrukciju provesti u praksi?

– Mislim da ta odluka ima za cilj isključivo nastavak politiziranja obrazovnog sistema u KS-u. Naime, ovakve odluke trebaju biti zasnovane na mišljenju struke, a ne na intenciji političara da provode svoje uskopolitičke agende gdje im mjesto nije.

Kruške i jabuke

Stoga dozvolite mi da odgovor glede jezika na ovim prostorima prepustim lingvistima i pedagozima i da ga poštujem kao takav tek kada struka da svoj sud. S druge strane, pročitao sam dokument i konsultovao sam se sa pravnim ekspertima koji su jasno rekli da ne vide uporište u zakonu za njegovo donošenje (da ne bude zabune, ovdje isključivo govorim o pravnoj valjanosti dokumenta koji je potpisan od ministra). Izgleda da je ministar, još jednom, pomiješao kruške i jabuke pozivajući se na nastavne jezike koji se mogu koristiti u realizaciji nastave, te ad hoc uvođenjem predmeta za koji nemate pripremljen i odobren nastavni plan i program. Dakle, ova odluka u ovome momentu je jednostavno tehnički neprovodiva, jer ne postoje tri NPP-a za tri različita predmeta. Nadalje, njeno uvođenje u jeku školske godine, bez konkretne pripreme čini se isključivo kao ispunjavanje forme i to neke političke, a ne obrazovne agende.

Jelena Milanović (Oslobođenje)

14.11.2018.

GUARDIAN TVRDI: OVE AZILANTE MONSTRUOZNO JE PRETUKLA HRVATSKA POLICIJA

GUARDIAN TVRDI: Ove azilante monstruozno je pretukla hrvatska policija

Britanski Guardian objavio je snimku za koju tvrdi da prikazuje azilante koje je pretukla hrvatska policija.


GUARDIAN TVRDI: Ove azilante monstruozno je pretukla hrvatska policija













.............................

"Tražitelji azila iz Alžira, Sirije i Pakistana pokušali su prijeći granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, no zadržala ih je hrvatska policija. Azilanti kažu da su brutalno pretučeni, a potom poslani nazad", piše Guardian.

I ostali mediji pisali su o brutalnosti hrvatske policije na granici

 Na snimci se prvo čuje glas azilanta koji govori da im hrvatski policajci lome kosti, a potom se prikazuje muškarac čije lice je obliveno krvlju.

I njemački list Die Welt je krajem rujna pisao o brutalnom postupanju hrvatske policije prema azilantima.

Njemački časopis Superillu također je pisao kako se migrante na hrvatskoj granici "pretuče, opljačka i onemogući im se na protupravan način da podnesu zahtjev za azilom", te da takvu politiku provodi hrvatska policija. Današnja politika Hrvatske prema migrantima se opisuje sličnom onoj Mađarske Viktora Orbana.

S druge strane, ministar Davor Božinović i dalje hvali rad policije, tvrdeći kako imamo jednu od najsposobnijih graničnih policija u Europi.

14.11.2018.

BOŽO SKOPLJAKOVIĆ KONTRA HDZ-A: OHR BI TREBAO REAGIRATI I DONIJETI ODLUKU O PRIMJENI POPISA IZ 1991. GODINE.

SKOPLJAKOVIĆ KONTRA HDZ-a: OHR bi trebao reagirati i donijeti odluku o primjeni popisa iz 1991.

Ukoliko CIK BiH donese odluku da se za popunjavanje Doma naroda FBiH koristi popis stanovništva iz 2013. godine, bilo bi poželjno da OHR reagira i donese odluku da se primjenjuje popis iz 1991. godine, stav je predsjednika Hrvatske stranke BiH Bože Skopljakovića.


SKOPLJAKOVIĆ KONTRA HDZ-a: OHR bi trebao reagirati i donijeti odluku o primjeni popisa iz 1991.













........................................

On u razgovoru za Vijesti.ba kaže, ukoliko bi izostala reakcija OHR-a, znatno bi se produžilo vrijeme popunjavanja federalnog Doma naroda, što građanima ove zemlje nije u interesu.

Image result for karikature CIK-a BiH
.............................

"Pozdravljamo ovakve odluke OHR-a i pozivamo ih da se aktivnije uključe u donošenje ključnih odluka potrebnih kako bi BiH postala članicom NATO saveza i EU u što je moguće kraćem roku", poručio je Skopljaković.

Prema njegovim riječima, tek kada BiH bude članica euroatlantskih integracija ili bude toliko blizu da nema povratka na staro, može se razmisljati o njihovom gašenju.
14.11.2018.

"DA LI JE REFORMSKA AGENDA JOŠ ŽIVA": RASPRAVA O BiH U KONGRESU SAD-A


"DA LI JE REFORMSKA AGENDA JOŠ ŽIVA": Rasprava o BiH u Kongresu SAD-a

Situacija u Bosni i Hercegovini bila je jedna od tema konferencije "Izbori od značaja na zapadnom Balkanu i Bliskom istoku", koju je Transatlantska mreža lidera organizovala ove sedmice u američkom Kongresu. O Bosni i Hercegovini se raspravljalo o okviru panela "Da li je Reformska agenda još živa".



'DA LI JE REFORMSKA AGENDA JOŠ ŽIVA': Rasprava o BiH u Kongresu SAD-a













,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Naime, u Washingtonu je nedavno pokrenut novi istraživački centar "Transatlantska mreža lidera" čiji je jedan od lidera, kao potpredsjednik, rođeni Sarajlija Saša Toperić. Predsjednik ovog centra je Daniel Hamilton, predsjednik Odbora Michael Haltzel, a general Michael Barbera potpredsjednik u projektu kojeg vodi Toperić.
 
U timu su još kao stručni saradnici Edward Joseph, Jason Mason, Aylin Unver Noi, Samy Boukaila, koji su bili stručni saradnici na sada već ugašenom SAIS centru za transatlantske odnose SAIS.
 
Prof. Daniel Serwer je također član novog istraživačkog centra i bio je moderator na konferenciji "Izbori od značaja na zapadnom Balkanu i Bliskom istoku".
 
Očigledno, navode organizatori, Washington želi staviti do znanja da želi brz nastavak sa reformama u BiH, što znači brzo formiranje vlasti.
 
Na panelu su govorili Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH, te Dalibor Miloš, predsjedavajući Nadzornog odbora Aluminijuma, uz Erica Carlsona, višeg savjetnika za reforme u BiH pri State Departmentu te Gretchen Birkle, zamjenica pomoćnika administratora USAID-a za regiju Evrope i Euorazije.
 
Borba protiv korupcije, vladavina prava, ubrzanje sa reformama (u oblasti obrazovanja, zdravstva te administracije), kao i podrška privatnom sektoru i privatizaciji, uz nužnost rješavanja svih pravnih diskriminirajućih presuda (Ljubić, Sejdić-Finci, Zornić) dominirale su diskusijom u Kongresu SAD-a.
 
"Postali smo preveliki u našim aktivnostima za kapacitete koje ovaj prestižni univerzitet ima za ovakve programe. Konačno, univerzitet je prvenstveno obrazovna ustanova gdje, ma kako bili važni programi koje je Centar imao u svom opsegu djelovanja, studenti imaju prednost. Mi smo već imali dvije konferencije u junu – jednu zatvorenu za javnost sa ekspertima za Libiju, a drugu o Iraku i iračkom Kurdistanu. Ipak, ovu konferenciju smo proglasili inauguralnom. Isto tako, Transatlantska mreža lidera ima i potpisan ugovor sa Brookings Press institutom sa kojim će zajedno publicirati knjige prema ugovoru koji je ranije imao SAIS Centar na Johns Hopkinsu", rekao je Toperić.
 
Najavio je da će u 2019. godini novi istraživački centar organizovati energetski samit zemalja jugoistočne Evrope, Bliskog istoka te Sjedinjenih Američkih Država, koji će biti održan u junu na otoku Poros u Grčkoj. U organizaciji će učestvovati i Univerzitet Piraeus iz Atine te osnivač Delhi ekonomoskog foruma, Tsomokos grupa.
14.11.2018.

HISTORIJSKA ODGOVORNOST CIK-A: 15.11. 2018 ODLUKA O RASPODJELI MANDATA U DOMU NARODA FBiH