Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

28.10.2018.

ANDREJ NIKOLAIDIS : ZNAM JA NJIH, ALI ZNAM I NAS

Andrej Nikolaidis : Znam ja njih, ali znam i nas


Ona znamenita izreka: znam ja nas, *** ti nas, dakako, i dalje stoji. Ali važi i drugo: znam ja njih, *** ti njih. O tome je ovo slovo.

Srijeda. Gregory Bush, pedesetjednogodišnji bijelac, mentalni bolesnik sa debelim policijskim dosijeom, pokušao je ući u Prvu baptističku crkvu u Jeffersonu, u Kentuckyju. Pastvu te crkve dominantno čine Afroamerikanci. Bush nije uspio provaliti u crkvu. Onda je, bijesan, otišao do obližnje prodavnice i tamo ubio dvije crne žene, koje nije poznavao i koje mu ništa nisu skrivile. One su, prosto, bile “pogrešne” boje kože. Koliko bi ljudi Bush ubio da je uspio ući u crkvu?

Petak. Uhapšen je čovjek koji je na adrese Johna Brennana, biveg šefa CIA-e, Georga Sorosa, Hillary Clinton, Baracka Obame i Roberta De Nira poslao bombe. Šta je zajedničko tim ljudima? Liberali su i neprijatelji su američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je o nekima od njih govorio sa prezirom, o nekima sa mržnjom, a o svima lagao. Bomba je poslata i CNN-u, jednom od medija sa kojim je Trump u ratu. Ime uhapšenog je Cesar Sayoc. Ima pedesetšest godina i vatreni je pristalica Donalda Trumpa. Čovjek je samo htio pomoći svome predsjedniku i iz njegovog života ukloniti one koji predsjedniku život zagorčavaju.

Brijeg mržnje koji pliva američkim kopnom

Subota. Naoružani muškarac upao je u sinagogu u Pittsburghu u Pennsylvaniji i tamo ubio 11 ljudi. Dok je pucao uzvikivao je: “svi Jevreji moraju umrijeti”. Ubica je četrdesetšestogodišnji muškarac po imenu Robert Bowers. I on je pristalica Donalda Trumpa. Bowers je vjerovao da su Jevreji organizovali zavjeru čiji je cilj da ne-bijeli migranti preplave SAD. Bio je uvjeren da jevrejske organizacije finansiraju migrantske karavane iz Južne Amerike. U tim karavanima, tvrdi Donald Trump, kriju se i islamski teroristi koji će sutra ubijati američke građane. Kada su ga nedavno novinari upitali ima li neki dokaz da se među južnoameričkim migrantima kriju teroristi, Trump je odgovorio da nema. Ali da nema ni dokaz da se ne kriju. Prije nego što je uzeo pušku i pobio Jevreje u sinagogi, Bowers je na društvenim mrežama napisao: “Ne mogu više sjedjeti i gledati kako ubijaju moje ljude. *beš vaš pogled na stvar: ja ulećem”.

Tri navedena zločina samo su vrh ledenog brijega, zapravo brijega mržnje koji pliva američkim kopnom. Sve je to za samo godinu dana uspio čovjek kojega je u utrci za predsjednika podržao i Ku Klux Klan. No, protiv tog čovjeka su – sa izuzetkom Fox Newsa – najuticajnije televizijske mreže i novine, protiv njega stoji Demokratska stranka i dio republikanaca, sva sila uticajnih javnih ličnosti, opinionmakera, univerzitetskih profesora i intelektualnih autoriteta.

Da Trump ima kontrolu kao što su imali Milošević i Tuđman

Sad zamislite sljedeću situaciju: da Trump punih, recimo, pet godina ima punu kontrolu nad svim medijima u zemlji, kao što je imao Slobodan Milošević, kao što je imao Franjo Tuđman. Zamislite da protiv njega, umjesto milijarde vrijednih CNN-a, NBC-a i The New York Timesa stoje tek Vreme i Feral Tribune, koji su imali budžet, recimo, Albuquerque Journala. Zamislite, potom, da je Trump ostvario punu kontrolu nad univerzitetima i da se svega par profesora, koji će uskoro ostati bez posla, usuđuju osporiti njegovu politiku. Zamislimo da novinare koji ga nerviraju on mobiliše i šalje na ratište, kao što je Tuđman poslao Viktora Ivančića. Zamislimo da su PolitikaVečernje novosti i Duga najčitanije novine u Americi. Zamislite da je Vojislav Šešelj drugi najuticajniji političar u Washingtonu. Zamislite da neka novina objavljuje spiskove i adrese muslimana, uz uređivačku politiku koja je neformalni poziv da ih patrioti potraže i ustrijele, kao što je novina u Hrvatskoj objavljivala spiskove Srba.

Koliko bi onda zločina iz mržnje bilo u Americi? Da li bi tada etničko čišćenje bilo nezamislivo u američkim flyover državama? Da, znam: u Americi nije tako baš zbog snage tamošnje demokratije. Ali nije li se mislilo kako je u toj demokratiji nezamislivo da neko pokušava ubiti ljude sa spiska predsjednikovih neprijatelja? Kako je nezamislivo da američki predsjednik vodi rat sa medijima? Kako je u takvoj demokratiji nezamislivo da neko ubija ljude slijedeći teoriju zavjere koju plasira predsjednik i njemu bliske političko-medijske grupe? Kako je u takvoj demokratiji, napokon, nezamisliv takav predsjednik?

A onda zamislite da prosječna plata u Americi iznosi ne dvije marke, koliko je bila u Miloševićevoj Jugoslaviji, nego, recimo, cijelih 500 dolara. Da sav taj fini, civilizovani demokratski svijet ne može više kupiti ni peti dio onoga što je naučio kupovati. Tada oni ne bi oružjem krenuli na one koje bi Bijela kuća označila kao uzrok njihovog siromaštva? Zamislite da na 500 eura padne plata građanina u Zapadnoj Evropi i da se Evropljani za posao smećara i perača sudova tuku, umjesto što te poslove, zato što ih niko neće, rade Turci, Poljaci i došljaci iz Afrike i Azije? Šta bi se tada desilo sa ljudima pogrešne boje kože i religije?

To sam vam htio reći. Znam ja njih. Jer znam ja nas.

Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

28.10.2018.

ODLUKA VIJEĆA MINISTARA : PROGLAŠEN DAN ŽALOSTI U CIJELOJ BiH ZBOG UBISTVA POLICAJACA


Odluka Vijeća ministara : Proglašen Dan žalosti u cijeloj BiH zbog ubistva policajaca



U povodu ubistva dvojice policajaca Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na današnjoj telefonskoj sjednici, donijelo je Odluku da se ponedjeljak, 29. 10. 2018.godine, proglasi Danom žalosti u Bosni i Hercegovini.

Ovakvoj odluci Vijeća ministara BiH prethodile su odluke Vlade Kantona Sarajevo kao i Vlade Federacije BiH koje su također ponedjeljak proglasile Danom žalosti u FBiH i KS.

Dvojica službenika MUP-a KS ubijena su u petak ujutro u sarajevskom naselju Alipašino polje prilikom vršenja redovnih policijskih dužnosti. Na njih su pucali kradljivci automobila.

Adis Šehović je preminuo na mjestu događaja, a drugi policajac je teško ranjen. Međutim, nakon višesatne borbe za život na KCUS-u i Davor Vujinović je podlegao teškim povredama.

Vlada Republike Srpske danas je na telefonskoj sjednici donijela odluku da se ponedjeljak, 29. oktobar 2018. godine, proglasi Danom žalosti u Republici Srpskoj, zbog ubistva dva policajca pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

“Vlada Republike Srpske i građani Republike Srpske izražavaju saučešće i saosjećaju sa porodicama stradalih zbog njihovog teškog gubitka”, navodi se iz Vlade RS.

Na svim zgradama javnih institucija u Republici Srpskoj zastave će biti spuštene na pola koplja, kulturne i sportske manifestacije biće prilagođene datim okolnostima, a javni emiteri su dužni programsku šemu prilagoditi danu žalosti.

28.10.2018.

KO JE UBIO POLICAJCE U SARAJEVU: AUTOMAFIJAŠI IZ ENTITETA RS-A DOLAZE PO "TROFEJE" U SARAJEVO

28.10.2018.

VLADA SRBIJE RATNE ZLOČINCE TRETIRA KAO HEROJE: RATNE DNEVNIKE ZLOČINACA ŠTAMPALO MINISTARSTVO ODBRANE


VLADA SRBIJE RATNE ZLOČINCE TRETIRA KAO HEROJE: Ratne dnevnike zločinaca štampalo MINISTARSTVO ODBRANE

Inicijativa mladih za ljudska prava traži od premijerke Ane Brnabić da reaguje na to što Ministarstvo odbrane Srbije, na sajmu knjiga, promoviše ratne zločince Nebojšu Pavkovića i Vladimira Lazarevića.



VLADA SRBIJE RATNE ZLOČINCE TRETIRA KAO HEROJE: Ratne dnevnike zločinaca štampalo MINISTARSTVO ODBRANE













...............

Ministarstvo odbrane, naime, štampalo je i objavilo njihove ratne dnevnike i memoare, tvrdeći da i osuđeni generali imaju pravo da iznesu svoje viđenje istorijskih događaja u kojima su učestvovali. Ti istorijski događaji, međutim, opisani su u presudama Haškog suda, gde se Pavković osuđuje za deportaciju, prisilno premeštanje, ubistvo i progone, te za kršenje zakona i običaja ratovanja, a Lazarević za pomagnje i podržavanje udruženog zločinačkog poduhvata.

 

Ko je na sajmu knjiga želio da se upozna s književnim djelima osuđenih ratnih zločinaca, mogao je to da učini na štandu Ministarstva odbrane. S ponosom je to Ministarstvo, kako samo navodi, predstavilo ediciju "Ratnik" u kojoj se rata sjećaju, između ostalih, generali Nebojša Pavković i Vladimir Lazarević, prvi pred

Haškim sudom osuđen na 22 godine zatvora, drugi na 14 godina.

 

"Teško je reći naglas da postoje ljudi koji su u naše ime činili zločine, sa grbom te naše vojske, to je teško reći, ja to znam, ali to je neophodan uslov da bismo postali normalno društvo, da bismo poslali evropska država i da bismo morali da živimo u miru sa susedima. Ne možemo graditi mir, ako slavimo ljude koji su ubijali civile sa te druge strane, tu nema pomirenja", smatra Ivan Đurić, iz Inicijative mladih za ljudska prava.

 

U Inicijativi mladih za ljudska prava primjećuju da i Vlada i premijerka na sve ćute. Ne i član Vlade zadužen za odbranu.

 

"Pravo čudo da nikom ne smeta ona knjiga u kojoj Haradinaj govori kako je ubio vojnika ili policajca i onda, kako kaže, nastavio da mirno jede pljeskavicu, hamburger... zapamtio sam taj izraz. To nikom nije smetalo. Ali ako Srbi progovore svoju istinu, ako se oni usude da se sakupe pa kažu nešto o tome - to je za svaku osudu i to treba sprečiti", porulio je Aleksandar Vulin, ministar odbrane.

 

Ponosno Ministarstvo odbrane na svoje književnike, u njihovoj odbrani ide i korak dalje, pa tvrde - nema tog Ministarstva odbrane koje bi propustilo priliku da tako važna svjedočenja ne sačuva i ne prikaže. Vrijedna je to građa, kažu, i za istoričare, a već sada knjige su toliko tražene da su, navode, strani vojni atašei tražili da se prevedu na engleski i druge jezike.

 

Prije nego što bilo ko donese sud, predlaže Ministarstvo odbrane, nek prvi pročita knjige objavljene u ediciji "Ratnik". Tvrde, najbolji dokaz važnosti i neophodnosti da se objavi edicija "Ratnik", to što je cjelokupan tiraž namjenjen za Sajam knjiga rasprodat u prva tri dana Sajma, zbog čega je Vojna štamparija morala dodatno da štampa knjige.

 

Podsjeća Ministarstvo odbrane da su generali Pavković i Lazarević osuđeni po komandnoj odgovornosti. No, podsjećanja radi, pred Haškim sudom dokazano je da je Pavković znao za zločine koje su 1998. i 1999. činili pripadnici vojske i policije, kao što je i general Lazarević, navodi sud, bio svjestan kampanje terora, nasilja i prisilnog raseljavanja.

 

"Teško je normalnim ljudima objasniti da ratne zločince tretiramo kao heroje. Pa to je Vučićeva zasluga. On je taj koji to potencira, koji to dozvoljava. To onima koji nas gledaju sa strane govori da smo mi i dalje u istom filmu, kao što smo bili 90-ih godina", kaže Slobodan Stupar, novinar.

 

Ćutanje državnih organa na nastup Ministarstva odbrane na Sajmu knjiga u Inicijativi mladih za ljudska prava vide kao do sada najotvoreniji vid podrške države osuđenim ratnim zločincima, a to je, konstatuju, u suprotnosti sa zvaničnom politikom države koja navodno ide ka EU.

28.10.2018.

MARKO RADIĆ JE MONSTRUM KOJI JE IZ MOSTARA PREBAČEN U HRVATSKU: NJEGOVI ZLOČINI NAD BOŠNJACIMA LEDE KRV U ŽILAMA

28.10.2018.

TODORIĆ IZREKAO NAJTEŽE OPTUŽBE DO SADA: ,,PLENKOVIĆEVA BORG GRUPA MI JE OTELA AGROKOR'!

28.10.2018.

EMIR SULJAGIĆ : IZBOR ŽELJKA KOMŠIĆAJASAN DOKAZ DA POSTOJI KONSTITUENCA, BAZA, ZA ČETVRTU BiH

Emir Suljagić : Izbor Željka Komšića jasan dokaz da postoji konstituenca, baza, za četvrtu BiH


Bio je 21. juli 1992. i u vili “Zagorje” u Zagrebu održavao se sastanak državnih delegacija Republike BiH i Republike Hrvatske. Glavna tema na dnevnom redu sastanka bilo je potpisivanje Sporazuma o prijateljstvu i saradnji dviju država, ali je stvarni predmet pregovora bilo nastojanje Franje Tuđmana da legalizuje, “uknjiži” u buduće ustavno uređenje BiH, de facto paradržavu koju je Hrvatska već uspostavila na dijelu teritorije BiH do ljeta 1992.

Piše : Emir Suljagić (Oslobođenje)

U jednom trenutku tokom dugih i mučnih razgovora koji su trajali cijeli dan, na dnevni red je došlo i pitanje dvojnog državljanstva. U stvarnosti, masovnog dodjeljivanja državljanstva Hrvatske bosanskim Hrvatima. Alija Izetbegović je na Tuđmanov prijedlog primijetio: “Jasno, mi nemamo ništa protiv iako me malo čudi da vi to radite. Znate, imat ćete oticanje Hrvata daljnje iz Bosne i Hercegovine. To je vaš problem. Ja mislim da time se samo ta stvar pospješuje, neće biti obrnuto, znate, a vi kako želite.”

Mjesecima prije toga, u decembru 1991. Tuđman je na sastanku sa delegacijom HDZ-a BiH u kojoj su, između ostalih, bili i Mate Boban i Dario Kordić, održanom u Zagrebu, objasnio odakle dolazi hrvatski interes za BiH: “Hrvatska je zbog uspostave Bosne i Hercegovine u teritorijalnom smislu dovedena u nemoguću situaciju. Mi samostalnu Hrvatsku ne možemo u upravnom smislu ovako urediti kakva jeste, a kamoli u odbrambenom (…) Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak sa granicama Banovine ima, a osobito sa poboljšanim granicama.”

Ove dvije tačke, transsuvereni karakter hrvatskog nacionalizma na jednoj, te opsjednutost geografijom kao što u “Muslimani i hrvatski nacionalizam” kaže Nada Kisić-Kolanović, na drugoj strani su u temeljima političkog okvira u kojem se posljednjih 28 godina kreću bosanski Hrvati. Hrvatska politika prema BiH i hrvatska politika u BiH, nakon što je Tuđman položio njene temelje početkom devedesetih, određena je koordinatnim sistemom u kojem jednu osu čini stav da je “nacionalni centar središte nacionalnog života s obje strane granice”, a drugu skoro vjekovno uvjerenje da je Hrvatska neodrživa u svojim postojećim granicama.

Repertoar instrumenata korištenih u ostvarivanju, odnosno provođenju te politike, mijenjao se i prilagođavao: od uspostave paradržave puzajućim državnim udarom na barem trećini teritorije BiH, te otvorene agresije nakon što je propao pokušaj da se pravno, ponekad i fizičko nasilje legalizuje, do poslijeratnog stigmatiziranja i stereotipisanja bosanskih muslimana kao ostataka osmanske, azijatske invazije. Nakon što je Zagreb, odnosno hrvatske političke elite, kidnapovao sudbinu bosanskohercegovačkih Hrvata i nakon što je kao i 1939. sa srpskim nacionalističkim elitama postignut sporazum o pragmatičnoj podjeli BiH koja je trebala da omogući ostvarenje oba velikodržavna plana, posljednjom i jedinom preprekom na tom putu smatrani su upravo bosanskohercegovački muslimani, odnosno Bošnjaci.

Histerija – ni preciznija, ni blaža riječ nažalost ne postoji – koja je zavladala kako u (polu)zvaničnim državnim medijima, tako i u dijelu političke klase u Hrvatskoj nakon pobjede Željka Komšića na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, proizlazi iz svijesti o tome da trodecenijska politička platforma može biti zauvijek osujećena u narednih nekoliko mjeseci. Ključna riječ – može. Ali, čak i da ne bude tako, “hrvatski projekt” u BiH je u najboljem slučaju osuđen na još četiri godine tavorenja prije konačne i neopozive propasti.

Stoga je vrlo vjerovatno da će kako Zagreb, tako i HDZBiH, odnosno Dragan Čović krenuti u eskalaciju, odnosno pokušati zemlju gurnuti u još jednu, ovaj put krizu koju je moguće izbjeći i zaobići. Dvije je stvari u tom smislu važno potcrtati: prvo, da je Komšić, kao što sam napisao mjesecima prije izbora upravo u Oslobođenju, jedini hrvatski političar koji je u stanju napustiti gravitaciono polje hrvatskog nacionalizma, prvi poslije Branka Mikulića; i drugo, da njegov izbor u Predsjedništvo BiH nije rezultat revolta protiv Čovića, nego kristalno jasan dokaz da postoji konstituenca, baza, za četvrtu BiH. Komšić je na državnom nivou bio jedini prepoznatljivi građanski kandidat, sa jasnom građanskom političkom platformom i vrijednostima za koje su građani BiH glasali 1. marta 1992. Činjenica da ga je zbog toga kripto-ustaški milieu u Sarajevu i na međunarodnoj sceni potkazivao za “nacionalizam” samo rječito govori da su oba tabora, i onaj za građansku državu i onaj za očuvanje milet-sistema – multietnički.

Na izborima koji su iza nas, istorija je nepovratno mogla krenuti u pogrešnom smjeru. Svi elementi potrebni za to bili su tu. Činjenica da nije pokazuje da su građani BiH glasali racionalno, a ne iz afekta. Pragmatično, a ne emotivno. I da samo zahvaljujući toj četvrtoj, građanskoj Bosni i Hercegovini, ni ova zemlja, ni njen narod – bosanski narod – nisu spremni da stupe sa istorijske pozornice.

28.10.2018.

HDZ-OV UDRUŽENI IZBORNI PODUHVAT


HDZov udruženi izborni poduhvat




HDZov udruženi izborni poduhvat
...................

Foto: FB

Republika Hrvatska treba da snosi sankcije zbog svog miješanja u unutrašnje stvari i podrivanja unutrašnje stabilnosti BiH.

Nakon 7. oktobra i održanih općih izbora otvoreno i agresivno miješanje Republike Hrvatske na čelu sa premijerom Andrejom Plenkovićem u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, pod izgovorom izbora Željka Komšića na mjesto člana Predsjedništva BiH, poprimilo je, razmjere diplomatskog skandala i nedopustivog odnosa jedne države prema drugoj suverenoj državi. Ova krajnje loša politika naših susjeda ima svoje korijene u političkom naslijeđu Franje Tuđmana, pokušaju zaživljavanja paratvorevine Herceg-Bosne i očiglednim pokušajem njihove realizacije da se BiH podijeli. Iz Evropskog vijeća više je puta ukazano Hrvatskoj da se ne miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Međunarodni ugled Hrvatske se dovodi u pitanje jer  ko zna koji put se zloupotrebljava gostoprimstvo velike evropske familije. Prisjetimo se samo kako Hrvatska nije dobila podršku Evrope u konfrontaciji sa Srbijom prilikom otvaranja pojedinih poglavlja u pregovorima, što je, zapravo, bilo ponižavanje jedne članice EU.

Najsvježiji primjer delegitimiranja bh suvereniteta je nastup hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Željane Zovko, Mostarke, donedavne ambasadorice BiH u Italiji, koja je obnašala dužnost međunarodne tajnice HDZ-a BiH. Željana Zovko sebi daje za pravo da na plenarnoj sjednici u Strasbourgu „izrazi zabrinutost zbog ishoda izbora u Bosni i Hercegovini i mogućih posljedica na temelju prvih reakcija pojedinih izabranih dužnosnika u Sarajevu“. Zovko  tokom svojih rasprava nikad ne zaboravlja da istakne „da će Hrvatska, kao članica Europske unije te kao jamac Daytonskog mirovnog sporazuma, nastaviti budno pratiti razvoj situacije u BiH i njezin utjecaj na mir i stabilnost. Ponovo se Hrvatska prikazuje kao “jamac” Deytona a ne kao jedan od potpisnika mirovnog sporazuma kao države direktnog učesnika u agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Ofanziva HDZovih zvaničnika je uvertira na  proces blokiranja formiranja nove vlasti kako bi se Parlament BiH prisilio da usvoji izmjene Izbornog zakona kojeg je u parlamentarnu proceduru uputio Čovićev HDZ. Stanje kontroliranog haosa odvlači pažnju od gorućih problema poput ekonomije, Mostarskog Aluminija,  iseljavanja Hrvata na koji Čović nema odgovor.

SAD kao i Europa trebaju nastaviti politiku sankcionisanja pojedinih bh. političara koji su očigledno uključeni u korupciju, ignorišu Dayton, zakone BiH i zakonske odluke. Čoviću po svoj prilici ne smeta,  što će mu jedan od budućih partnera u vlasti na državnom nivou biti Milorad Dodik, čovjek sa američke crne liste.

Rezultat HDZove katastrofalne politike bit će još vidljiviji nakon naredne 4 godine!

28.10.2018.

HDZ HRVATSKE I HDZ BiH NE ODUSTAJE OD HERCEG-BOSNE I VELIKE HRVATSKE: DRAGAN ČOVIĆ JAŠE TROJANSKOG KONJA


Čović jaše Trojanskog konja



Čović jaše Trojanskog konja
.................

Simptomatično je da se hrvatski predstavnici nijednom riječi nisu očitovali na druge zaključke Vijeća EU poput onih da se zaustavi veličanje osuđenih ratnih zločinaca te aktivno promovišu pomirenje, između ostalog kroz obrazovanje. Zato je vrlo važno, u duhu zaključaka Vijeća Evropske unije na narednoj sjednici Vijeća za Vanjske poslove Evropske komisije, postaviti pitanja zašto Hrvatska pokušava zaživjeti koncept Herceg Bosne, zašto se Zagreb miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine trošeći enormni novac kako bi nametnuo diskriminatorski izborni zakon, zašto Hrvatska godinama pljačka Bosnu i Hercegovini ne plaćajući joj nadoknadu za korišćenje vode iz Buškog jezera za potrebe hidroelektrane „Orlovac“.

Zastupnici Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu su se požalili visokim zvaničnicima EU na izborni proces u Bosni i Hercegovini, zahtijevajući da se o toj temi raspravlja na sljedećoj sjednici Vijeća za vanjske poslove Evropske komisije.

Vjerovatno da do ove inicijative nikad ne bi ni došlo, da je na prethodnim izborima pobijedio preferirani kandidat HDZa Dragan Čović za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Dragan Čović je Trojanski konj Tuđmanove promašene politike prema BiH na što su upozoravali neki intelektualci i novinari, koje se onda naravno proglašavalo izdajnicima i neprijateljima Hrvatske. Zločinačka politika prema BiH bila je samo jedan od mnogih simptoma Tuđmanove autoritarnosti i nedemokratičnosti. Fiksacija HDZove državne politike „tuđmanizacije“ u kojoj se truju odnosi sa susjedima, nas navodi na stav da Hrvatska ima neprijateljski stav prema Bosni i Hercegovini.

HDZ inicijativa je u stvari pokušaj „tuđmanizacije“ Evropske unije kojom se žuri da se internacionalizira i aktuelizira izborni proces u BiH.  Premda je to isto Vijeće Evropske unije, na zasjedanju u Luksemburgu od 26. juna 2018., pozvalo vlasti i političke snage u Bosni i Hercegovini da pitanja u vezi s izborima, kao što su odredbe za održavanje lokalnih izbora u Mostaru i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine rješavaju u dogledno vrijeme nakon izbora a u skladu s evropskim standardima. U tom pogledu Vijeće EU je takođe naglasilo da se ne trebaju poduzimati bilo kakvi zakonodavni ili politički koraci koji bi bili dodatni izazov za provedbu presude Sejdić-Finci i drugih povezanih presuda.

Simptomatično je da se hrvatski predstavnici nijednom riječi nisu očitovali na druge zaključke Vijeća EU poput onih da se „zaustavi veličanje osuđenih ratnih zločinaca te aktivno promovišu pomirenje, između ostalog kroz obrazovanje“. Zato je vrlo važno, u duhu zaključaka Vijeća Evropske unije na narednoj sjednici Vijeća za Vanjske poslove Evropske komisije, postaviti pitanja zašto Hrvatska pokušava zaživjeti koncept Herceg Bosne, zašto se Zagreb miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine trošeći enormni novac kako bi nametnuo diskriminatorski izborni zakon, zašto Hrvatska godinama pljačka Bosnu i Hercegovini ne plaćajući joj nadoknadu za korišćenje vode iz Buškog jezera za potrebe hidroelektrane „Orlovac“.

Zbog čega se dan danas glorificiraju osuđeni za ratne zločince? Zašto se ignorira haaška presuda o tome da je Tuđman s čelnicima tzv. Herceg-Bosne bio dio udruženog zločinačkog pothvata? Ovakva ignorisanja nisu slučajna je se njima se želi reći da je poslije Tuđmana opet Tuđman što je nastavak politike podjele Bosne i Hercegovine. Neosporno je da se Hrvatska mora osloboditi Tuđmanovog mita u kojoj zločinačka i fanatična politika prema BiH također otkriva koliko je nedemokratska bila njegova Hrvatska. Zašto se izvještavanje većine hrvatskih medija o suđenju hercegovačkoj šestorki te o samoubojstvu Slobodana Praljka u haškoj sudnici odvijalo u skladu sa službenim nacionalističkim narativom o bezgrešnoj Hrvatskoj i u skladu sa stavovima vladajuće HDZ? Zašto se po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini organiziraju mitinzi podrške „nepravedno osuđenim i optuženim“ na kojima učetvuje i hrvatski pjevač Marko Perković Thompson? Zašto se Srbima i Bošnjacima u Hrvatskoj i Hercegovini ne priznaje konstitutivnost, zašto još uvijek egzistiraju dvije škole pod jednim krovom?

Mnogo je pitanja bez odgovora. Hrvatski zatupnici u Evropskom parlamentu su se postavili kao glasnogovornici nacionalnog mita, a ne profesionalci koji donose kontekstualizirane činjenice, kritički propituju i daju prostor racionalnog rasuđivanja. Zato nas ne treba iznenađivati što Čović i Plenković svaku priliku koriste za huškanje protiv neistomišljenika poturajući Evropskom parlamentu svoje trojanske konje.

Logični zaključak se nameće; „Ponovo ste sami sebi zabili autogol!“ Ako se uzme u obzir da su sve zemlje Evropske unije organizovane na građanskom principu sa kojim pravom sebi dozvoljavate da od Bosne i Hercegovine pravite „zemlju slučaj“?

28.10.2018.

OVDJE VLADAJU MEFISTOVSKI MANIPULATORI LJUDSKIM MRŽNJAMA I NESREĆAMA

28.10.2018.

USTAŠO-ČETNIKIZACIJA EVROPE

28.10.2018.

MOSTARSKI OTPOR U ŽICAMA

28.10.2018.

ŠEŠELJEVA ČETNIČKA ŠKOLA I KĆI PARTIZANA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59599325

Powered by Blogger.ba