Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.10.2018.

STJEPAN MESIĆ U MOSTARU: VRIJEME ZA DAYTON II

17.10.2018.

NACIONALIZAM UGUŠIO GRAĐANSKE IDEJE U REGIONU

Bandović: Nacionalizam ugušio građanske ideje u regionu

Protest protiv vlasti u Srbiji u beogradu 12. maja 2017.
...................

Igor Bandović, viši programski menadžer u Evropskom fondu za Balkan, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega građanska opozicija na Zapadnom Balkanu nikako ne uspijeva da se konsoliduje.

  • Populizam i strah

Populistički talas koji je poslednjih godina prisutan u Evropskoj uniji itekako ima uticaja na Balkan, i u tom smislu Balkan ne zaostaje za razvijenim delom Evrope.

Evropska Unija i njene članice koje su mogle biti uzor za uređenje zemalja Balkana se suočavaju sa ozbiljnim problemima i globalnim izazovima koji ranije nisu viđeni.

Migrantska kriza, teroristički napadi i kriza demokratije globalno utiču na jačanje desnog populizma koji se hrani i jača zahvaljujući strahu.

  • Dominantna pozicija

On na Balkanu ima neke svoje specificnosti koji su prvenstveno vezane za nasleđe ratova, raspad zajedničke zemlje i nerešene bilateralne sporove i odnose među zemljama.

U svakom od njih (a skoro sve zemlje imaju makar jedan ovakav “okidač”) postoji nukleus potencijalne nacionalne mobilizacije i on stalno može biti aktiviran.

Na žalost, politika simbola (nacionalnog identiteta, granica itd) nije prevaziđena.

  • Manipulacija brojevima

Ona je u određenim momentima stišavana u poslednjih 20 godina, ali nikada nije potpuno izgubila dominantu poziciju na političkoj agendi vladajućih stranaka.

Ovakve nacionalističke politike mogu biti eksploatisane do iznemoglosti.

Iza njih ne postoji politička odgovornost već samo manipulicija biračkog tela sa ciljem što dužeg opstanka na vlasti, a nacionalističke elite nemaju nameru da ih reše jer će u tom slučaju izgubiti svrhu postojanja.

  • Alternativno mišjenje

Na primer, sve vlasti na Balkanu nemaju nameru da izbroje broj mrtvih u ratovima kako bi stalno moglo da se manipuliše tim brojevima.

Ono što je novo, međutim, je jedan novi tip autoritarnog vođstva i političke stranke na Balkanu, koja pokušava da ponudi sve političke opcije i da bude i desno i levo, i da, na taj način, ne dozvoli prostor opoziciji da ima bilo kakvu agendu.

U situaciji u kojoj postoji potpuna ili delimična kontrola medija, ne dozvoljava se bilo kakvo alternativno mišljenje koje bi građani mogli da uoče i eventualno podrže.

  • Bajka ili pakao

Dodatno, stvari komplikuje i manjak kritičkog civilnog društva i nezavisnog instraživačkog novinarstva koji ne uspevaju kao što su to bili ranije da budu neka vrsta savesti društva ili kreatori javnog mišljenja (opinion makers) čiji bi stavovi bili vrednovani.

U situaciji senzacionalnih i tabloidnih vesti, neproverenih informacija i reality programa, ono što je ponuđeno prosečnom građaninu Balkana nije realnost.

To je ili bajka ili pakao.

  • Lica

I možda poslednji razlog je što je većina nosioca i aktivista građanskih ideja kod nas je ili kompromitovana, ili je već otišla iz ovih zemalja.

Podrška za ove ideje nije veća od 10 posto do maksimalno 15 posto, a to ima veze sa sistemom vrednosti našeg društva, stanjem obrazovanja itd.

Nema ko da promoviše nove ideje jer se smena generacija u politici nije desila i mi zaista nemamo nova evropska lica političke scene kod nas.

17.10.2018.

IDEJA O "HUMANOM PRESELJENJU NARODA" JE TUĐMANOVA

Ideja o "humanom preseljenju naroda" je Tuđmanova


Ideja o
Polemike oko izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH ne prestaju. Ugledni sarajevski profesor u briljantnoj analizi odgovara na tvrdnje Mirjane Kasapović, objavljene u zagrebačkom Globusu.

Prof.dr.sc. Mirjana Kasapović iskoristila je analizu općih izbora u Bosni i Hercegovini da ponovno izlije svoju žuć i bijes na našu državu i društvo. Izbor Željka Komšića, političara ”skromnog političkog znanja i obrazovanja, čaršijske političke retorike i stila” samo je povod za to. Profesorica je tako ponudila svoju zadivljujuću akademsku retoriku, da bi što više ponizila onu čaršijsku i budućeg člana Predsjedništva, njoj susjedne države, opisala pojmovima i sintagmama kao što su: otrovan, bezobrazan, politička štetočina, skandalozan, politički idiot, grobar, unitarist, agresivan, ateist i sl.

Demonstracija ovog njenog stila, pored neskrivene mržnje koja iza njega stoji, i koja, očito, usmjerava njene ”znanstvene” i profesorske uvide i analize bosansko-hercegovačkog društva i države, ne bi zavrijedila nikakvu pažnju da i mene, ničim izazvana, nije uvukla u to. Ovo nije prvi put da profesorica kasapi naše društvo i državu, naše političare i državnike, i mene osobno.

Prof.dr.sc. Kasapović pokazuje potpuno nepoznavanje temeljnih članaka Ustava BiH pa je za nju izbor jednog od članova Predsjedništva države BiH, na općim izborima i u izbornoj jedinici u kojoj svi građani imaju jednako prava glasa, ”skandalozna politička priča“.

Podsjećam na činjenicu da je Ustav BiH nastao u Daytonu kao dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i da ga je, između ostalih, potpisao i tadašnji predsjednik RH, Franjo Tuđman. Tim potpisom susjedna država nije dobila nikakva posebna prava nad Bosnom i Hercegovinom, kao što se često ističe u Hrvatskoj, nego se obavezala na poštivanje tog Ustava.

Po tom Ustavu članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju narode nego se biraju iz naroda radi njihove ravnopravnosti, a predstavljaju državu i sve njene narode i građane.

U Članku I., alineja 2. Ustava piše: ”Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.” (Vidjeti: ”Ustav Bosne i Hercegovine, Prevod na bosanski jezik”, Izdavač OHR – Ured Visokog predstavnika).

U Članu II., Ljudska prava i osnovne slobode, alineja g), piše: (pravo na) ”slobodu misli, savjesti i vjere”, a u alineji h) ”slobodu izražavanja“, u alineji i) ”slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugim”. (Vidjeti isto).

U Članu V., Predsjedništvo, piše: ”Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.” (Vidjeti isto).

Na ovako utemeljenim slobodama i pravima građana i ravnopravnosti naroda u izborima, potvrđenim referendumom 1992. godine, Bosna i Hercegovina je stekla međunarodno priznanje.

Što se tiče nadležnosti Predsjedništva BiH, koje su definirane alinejom 3. Člana V., jasno je da Predsjedništvo i njegovi članovi nemaju izvršnu vlast, izuzev što postavljaju ambasadore. Predsjedništvo predstavlja državu i vodi vanjsku politiku, a u dosadašnjoj praksi to je uvijek bilo uz suradnju s Ministarstvom vanjskih poslova.

Dakle, članovi Predsjedništva BiH ne upravljaju privredom, ne vode unutarnju politiku, ne mogu uticati na demografska kretanja u društvu, ne vode socijalnu poitiku, politiku školstva, zdravstva, sigurnosti i svih onih djelatnosti koje su u nadležnosti izvršnih vlasti na svim nivoima (u BiH ih ima pet). U izvršnim vlastima na svim nivoima HDZ je bila od 1990. godine, sa veoma malim prekidima (2010-2012), dakle punih 25 godina.

Teško je povjerovati da prof.dr.sc. Kasapović ne zna razlikovati predsjednički sistem od drugih sistema vlasti (to kod nas znaju studenti na prvim godinama studija). Očito se radi o nečem drugom. Njoj smeta koncepcija na kojoj je funkcioniralo bosansko-hercegovačko društvo i na kojoj je izgrađen naš državni sistem, usprkos razarajućih ratnih politika i agresije.

Ona je davno naše društvo proglasila podijeljenim, a državu nefunkcionalnom i neodrživom. Sada je pronašla i personalnog krivca za to, okrivljujući ga za ”antagoniziranje ionako napetih odnosa među Bošnjacima i Hrvatima i zaoštravanje političke krize u zemlji poslije svakih izbora u kojima je pobijedio”.

Iz ovoga profesorskog stila (nečaršijskog) teško je razabrati da li prof.dr.sc. misli na unutarnje odnose Bošnjaka za sebe i Hrvata za sebe, ili misli na međusobne odnose dva naroda. Što se tiče ovoga drugog, a iz konteksta se čini da misli na to, stabilni i dobri odnosi dva naroda su bili samo u vrijeme Komšićevog članstva u Predsjedništvu (mislim na Željka), i u vrijeme pok. Joze Križanovića, također SDP-ovog kandidata. Čak su i odnosi dvije države u ta vremena bili veoma dobri, prijateljski i s punim uvažavanjem. (Ali u to vrijeme su i u Hrvatskoj predsjednici bili jedne druge političke opcije).

Što se tiče onoga prvog, a to je izgleda slučajno ubodeno, odnose unutar naroda, našega hrvatskog posebno, antagonizira HDZ od kada je formiran u našoj državi kao ekspozitura HDZ Hrvatske. Samo oni su hrvatski interes u BiH sveli na Zapadnu Hercegovinu, imali plan iseljavanja Hrvata iz srednje Bosne, a iz Posavine su ih prodali Miloševiću i sve iselili. (Žalosno je gledati i slušati članove ”Prstena” koja okuplja poslovne ljude iz Posavine, kako sami sebe obmanjuju i nemaju snage da priznaju zašto izvan svoga zavičaja prave svoju poslovnu organizaciju).

Neophodno je napomenuti da u povijesti be-ha društva nikada nije postojao taj antagonizam. On nastaje s idejom Franje Tuđmana o podjeli BiH i uništenjem Bošnjaka kao naroda, koje je dogovarao s Miloševićem u Karađorđevu, 26. marta 1991. god., a Mate Boban i Karadžić u Grazu, 5.maja 1992. godine.

Uostalom, za zločine počinjene pri realizaciji tih ideja samo je u Haškom tribunalu osuđeno 90 zločinaca sa pravosnažnim presudama, a Franjo Tuđman je stavljen na čelo jednog takvog zločinačkog poduhvata.

Ideja o ”humanom preseljenju naroda” je Tuđmanova ideja a ne Željka Komšića i ona je vodila direktno u nestanak Hrvata u BiH. Danas se ta ideja želi realizirati pod plaštom ustavnih promjena i stvaranjem treće izborne jedinice za Hrvate.

Zanimljivo je, prof.dr.sc. Kasapović u svom tekstu pokazuje da zna koji je odgovor Tuđman dao na prijedlog Alije Izetbegovića o konfederacije Hrvatske i BiH, ali u međunarodno priznatim granicama; on je odgovorio: ”što će meni dva miliona muslimana u državi”. Ali ta ideja o konfederaciji je petpostavljala zaustavljanje aktivnosti na etničkoj podjeli BiH i odbacivanje sporazuma iz Karađorđeva, i to je pravi razlog njenog odbijanja.

Što se tiče današnjeg odnosa BiH i Hrvatske, taj odnos je anagonizirala Hrvatska koja neprestano vodi kampanju protiv BiH, koja BiH prikazuje u svijetu kao leglo međunarodnog islamskog terorizma i svu krivicu, za bilo što u BiH, svaljuje na bošnjačko državno i političko vođstvo, čak i za hapšenje generala HVO-a po srpskoj potjernici.

Ne Željko Komšić nego hrvatski državni vrh i predstavnici Hrvatske u EU parlamentu neprestano kleveću BiH i šire neistine o stanju u našem društvu i državi.

Po tekstu prof.dr.sc. Kasapović, BiH je kriva i za hrvatsku fašističku katastrofu jer su i hrvatski fašisti htjeli ”tuđi teritorij s neprijateljski raspoloženim stanovništvom koje bi činila eksplozivna mješavina Srba i Bošnjaka”. Nije ova ”eksplozivna mješavina” uništila ni onu fašističku Hrvatsku, niti bi uništila ovu, da se uspostavila konfederacija u određenom povijesnom trenutku kada smo se branili od Miloševićeve agresije.

Hrvatska fašistička katastrofa se desila zbog toga što je tadašnja Hrvatska bila fašistička, što je taj režim po svojoj prirodi silom uklanjao i ubijao Srbe, Jevreje, Rome, Hrvate, Muslimane i ostale koji su bili antifašisti. A katastrofa ove Hrvatske je upravo oživljavanje temeljnih ideja one države.

Kod prof.dr.sc. Kasapović nije jasno da li je njeno mišljenje formiralo njen karakter ili je njen karakter formirao njeno mišljenje. Da je barem malo bila suzdržanija, ne bi se upustila u davanje recepta za izbor Predsjedništva i za unutarnje uređenje države u kojoj ne živi i za što ne može snositi nikakvu odgovornost. Rekao bih da je to ipak stvar karaktera jer koncept uređenje jedne države nije recept za proizvodnju ajvara (jesen je pa se to pravi).

S druge strane, ona pokazuje elementarno neznanje o našem ustavnom poretku i funkcioniranju države. Izbor Predsjedništva u Parlamentu BiH, što ona predlaže, može biti lako blokiran entitetskim glasanjem, koje je inače institucija neravnopravnosti naroda, posebno Hrvata, a ona se na to ne osvrće jer dovođenje u pitanje tog mehanizma ruši temeljni dogovor o suradnji Čovića i Dodika.

U slučaju takve blokade ne bismo mogli formirati Ministarsko vijeće (državnu vladu) jer mandatara imenuje Predsjedništvo. To bi bio začarani krug i uvod u raspad državnih institucija, odnosno raspad države, što je glavni Dodikov cilj, koji će sada u Predsjedništvu BiH, po izjavama hadezeovaca, biti njihov reprezent. Možemo zamisliti samo kako bi izgledalo da su obojica, i Dodik i Čović, prošli na izborima. (U tom kontekstu treba promatrati ovo sataniziranje Željka Komšića, a što se tiče onih koji su ga birali, oni imaju i povijesno, i moralno, i političko pravo braniti svoju državu i otkloniti sve pretpostavke za neke buduće zločine i genocid).

Drugo, ako Predsjedništvo ne bi imalo izborni legitimitet i mandat od svih građana, ma koje vjere i nacije bili, njegovi članovi bi zavisili samo od stranaka koje su ih izabrale i samo bi njima odgovarali. To i jeste glavni razlog zašto ovolika kampanja žući i mržnje prema Željko Komšiću. On ruši tu koncepciju, on želi da Predsjdništvo BiH i njegovi članovi budu predstavnici svih naroda i građana a ne izvršni organi svojih etničkih skupina. (Nevjerovatno je da takvu etničku koncepciju zagovaraju intelektualci, i to zemlje koja je prihvatila evropske demokratske standarde i koja je članica Evropske Unije).

Posebno je uočljivo neznanje prof.dr.sc. Kasapović kada analizira SDP BiH, njegovo članstvo i stranački program. Nije vjerovatno da jedan prof. univerziteta, pa makar on bio i privatni univerzitet iz neke bosanske kasabe, ne zna prave činjenice. Ovdje je ipak u pitanju karakter koji spriječava da se vide ili provjere činjenice koje se navode.

Lako je provjerljivo i u tom odvratnom SDP i Savezu komunista BiH da u vrijeme moga političkog angažmana u toj partiji, Željko Komšić nije politički djelovao. Pogotovo, lako je provjeriti da nikakve porodične veze među nama ne postoje i da politička karijera Željka Komšića počinje kada sam ja napustio tu partiju.

Usput, samo u mome Kiseljaku postoji pet obitelji Komšića i nitko nikome nije rod. Kao prof.dr.sc. sociologije, koji se inače bavi statistikom izbora, prof. Kasapović bi trebala nešto znati i o porodičnim stablima i etimologiji prezimena u BiH, odakle inače potiče. Nije jasno zašto joj je bilo potrebno ovo povezivanje.

Što se tiče odrođavanja Hrvata od njihove domovine BiH, taj proces je počeo davno, kada Željko Komšić uopće nije bio politički angažiran niti je imao bilo kakvu funkciju u državi i partiji.

To je vrijeme kada HDZ BiH već sa svojim formiranjem počinje napade na bosanske franjevce kao čuvare bosanske države i društva, kao čuvare narodnog identiteta tadašnjih katolika, kasnije i Hrvata, i kada lider te stranke u Zagrebu izlazi s tezom o ”povijesnim ineresima hrvatske države” u koju treba integrirati sve Hrvate iz BiH.

Ako već žive s drugim narodima u zajedničkoj državi, onda ih, radi ”povijesnih” interesa, treba istrgnuti iz te zajednice, naseliti na jedinstveno područje, što je samo prva faza ostvarenja ”hrvatskih državnih interesa”. To je ujedno i projekat ”konačnog rješenja srpsko-hrvatskog pitanja” na Balkanu. (Znamo kako su prošla slična ”konačna rješenja”; ni ovo nije prošlo bolje).

Tada, zapravo, počinje odrođavanje Hrvata od BiH i traje do danas. Ideja zasebne izborne jedinice, koja je uvod u tzv. treći entitet, samo je nastavak politike ”konačnog rješenja” preko paradržavne tvorevine koja se zvala ”HR Herceg-Bosna”.

Uostalom, iz područja sa hrvatskom većinom, u kojima HDZ ima vlast od 1990. godine, najviše se iselilo naroda. To je vjerovatno onaj broj koji je nedostajao Čoviću u ovim izborima za pobjedu (u Posavini nije dobio ni 1%, a tamo je 1991. godine živjelo preko 180.000 Hrvata). Ovo iseljavanje sigurno nije provodio Željko Komšić, a ni SDP BiH. Koliko je HDZ-u BiH stalo do hrvatske lojalnosti državi i domovini BiH, te do integrirajućih kulturnih veza unutar naroda, najbolje pokazuje činjenica da je njihova vlast iz budžeta Federacije BiH dodjeljivala godišnje 1000 KM (500 eura) Hrvatskom kulturnom društvu Napredak za djelatnost u BiH, Hrvatskoj i mnogim zemljama svijeta. Radi paralele, ”kulturna manifestacija” Kupreška kosidba je dobivala 45.000 KM! Što se tiče Posavine, u kojoj su Hrvati bili relativna većina na popisu 1991. godine, njihova sudbina je zapečaćena nedugo iza tog popisa.

Na kraju, prof.dr.sc. Kasapović pravi salto mortale, što je opet stvar karaktera koji upravlja mišljenjem, pa izvodi potpuno nekonzistentan zaključak: BiH je, uz druge, ”zatočenica HDZ-a koji je uspostavio svoj monopol nad njom”. Pa upravo se Željko Komšić suprotstavio tom monopolu, zbog čega je tako žestoko popljuvan.

Nikada nisam ni pomislio da ću morati javno braniti Željka Komšića, jer on to može i sam, ali u ovom slučaju mora se braniti koncepcija na kojoj jedino može postojati i opstati Bosna i Hercegovina.

Lažna je i apsurdna teza da Bosna i Hercegovina ima budućnost samo ukoliko se njeno društvo potpuno etnički rasloji a institucije države nacionaliziraju. Donju granicu tih podjela je postavio Daytonski Ustav BiH i ispod te granice se ne smije ići.


(Vijesti.ba)

17.10.2018.

MOŽE LI USTAVNI SUD BiH PONOVO IGNORISATI VENECIJANSKU KOMISIJU I OHR

Može li Ustavni sud BiH ponovo ignorisati Venecijansku komisiju i OHR

Može li Ustavni sud BiH ponovo ignorisati Venecijansku komisiju i OHR
Protekla godina bila je obilježena stalnim sukobom vezanim za implementaciju odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Sukobom koji se prije svega ogledao u različitim interpretacijama odluke. Nije tajna da je HNS od samog donošenja presude u decembru 2016.godine u javnosti pokušao nametnuti iskrivljenu interpretaciju presude Ustavnog suda, po kojoj se de facto suspendira ono što je ustavna norma, odnosno onemogućava izbor delegata u Dom naroda iz svih kantona i svih konstitutivnih naroda.

Kada to, unatoč silnim naporima, medijskom i političkom pritisku i pritisku od strane zvaničnog Zagreba, kada to naime nije uspjelo, jer se odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić , koja je sama po sebi pravno diskutabilna, ne može implementirati po željama HNS-a, iz ove organizacije ka Ustavnom sudu BiH uputili su novu apelaciju skoro identičnog sadržaja a koju je podnijela gospođa Borjana Krišto.

Ustavni sud BiH je 22.3.2018 održao plenarnu raspravu o zahtjevu Borjane Krišto, predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, odnosno raspravu o apelaciji u kojoj gospođa Borjana Krišto traži da Ustavni sud izbriše odbredbe koje utvrđuju da se iz svakog kantona bira po jedan delegat u Dom naroda.  Apelacija je podnešena jer je metod odabira predstavnika u Dom naroda nakon presude Ustavnog suda u slučaju Ljubić ostao potpuno isti kao i do tada.

Motiv gospođe Krišto za podnošenje nove apelacije o kojoj je Ustavni sud raspravljao  upravo je ležao u tome što je prethodna apelacija u slučaju Ljubić samo djelomično usvojena, pri čemu Ustavni sud nije presudio da se izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije iz svih konstitutivnih  zabranjuje, kako su to iz HNS-a nastojali predstaviti.  Zbog toga se pred Ustavnim sudom u martu ove godine, ponovo našla skoro identična apelacija kao oblik političkog pritiska kojom se tražilo ono što je jedino u lažnim interpetacijama Bože Ljubića Ustavni sud već presudio, dok u stvarnosti i Ljubić i Krišto, znaju da nije. Otuda je došla apelacija na apelaciju i novi zahtjev za onim što politički i još bitnije od toga, pravno nije moguće.  

Apelacijma se pokušavala osporiti ustavna odredba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a Ustavni sud je nadležan da ocjenjuje ustavnost u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine, ustave entiteta i ustave kantona. Ono što Ustavni sud nije mogao uraditi, a to je da proglasi član 4. i 5. Ustava Bosne i Hercegovine da nije u skladu sa Evropskom konvencijom, iz prostog razloga što Ustavni sud ne može da mijenja ustavne odredbe ustava čiji je on Ustavni sud.

Apelacija Borjane Krišto bila je klasičan oblik pritiska na rad Ustavnog suda BiH, sa ciljem da se, ne samo zagospodari tom institucijom, nego da se preko te institucije mijenja suština ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine za račun politika koje za to nikada nisu imale parlamentarnog kapaciteta.  

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27.3. 2018 na 109. plenarnoj sjednici obavio  prelimiranu raspravu o zahtjevu Borjane Krišto koji je sastojao u brisanju ustavnih odredbi kojima se omogućava izbor delegata iz svih kantona u Dom naroda, što je ustavna norma i princip na kojem počiva ustavno ustrojstvo Federacije BiH, a posljedično tome i ustavno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

Međutim, na 109.plenarnoj sjednici Ustavni sud se izenadno odlučio za prolongiranje odluke te najavio da će konačnu odluku donijeti na jednoj od narednih plenarnih sjednica.

Uoči same sjednice kao i mjesecima ranije kadrovi HDZ-a i tzv. HNS-a vršili su pritisak na rad Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, s ciljem da se Ustavni sud stavi u ulogu zakonodavca te protivno svojim ovlaštenjima suspendira ustavne odredbe, čime bi na najdirektniji način bio potkopan ustavni poredak Bosne i Hercegovine što bi u daljenjem slijedu događaja otvorilo ne samo ustavnu nego i duboku političku krizu, i uvod u ono što se ne smije ni zamisliti, kako su to obično govorili iz HDZ-a, kada su slikovito željeli ukazati na moguće posljedice neusvajanja njihovih nemogućih zahtjeva.

Prolongiranje odluke Ustavnog suda po zahtjevu Borjane Krišto pokazalo je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine unatoč ogromnim pristiscima još uvijek koliko toliko u stanju,  da se ophrve tendencijama podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Koliko su u HDZ-u zapravo bili uvjereni u pozitivan ishod nemogućih zahtjeva koje je prema Ustavnom sudu uputila Borjana Krišto, sa ciljem suspendiranja pravnog porekta, svjedočila je i sama "šokiranost" Krišto koja je izjavila da je odluka za nju bila neočekivana.

Ono što Franjo Tuđman izgubio u Vašingtonu, pokušalo se dobiti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Priroda saborskih zahtjeva Ljubić i Krišto bila je ni manje ni više nego takva - radikalno mijenjanje ustavnog ustrojsva FBIH i BiH, i revitalizacija tzv. Herceg Bosne. Onemogućiti izbor delegata iz svih kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije, značilo je jedino omogućiti ono što u martu 1994. nije bilo moguće.

Prolongiranje odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Borjane Krišto ipak je bilo praćeno time da se oko ovoga pitanja uključi OHR kao prijatelj suda, te da se od OHR-a kao vrhovnog tumača Ustava BIH zatraži mišljenje.

"Prvi razlog zbog kojeg smo ne odlučili na to jeste činjenica da je OHR u period kada je mijenjan Ustav FBiH, direktno učlestvovao u tome. Osim toga, kada smo odlučivali o prethodnom zahtjevu Borjane Krišto, takođe smo imali mišljenje OHR-a kao prijatelja suda. Dakle, ne radi se o nekom novom postupanju, nego o relativno čestoj praksi koju koristimo ne samo kada je u pitanju OHR, nego i druge institucije", rekao je tada potpredsjednik ove pravosudne institucije Zlatko Knežević.

Kako je istakao, visoki predstavnik je u pojedinim slučajevima bio zakonodavac, čak i ustavotvorac, te mu se daje prilika da iznese svoje očitovanje o propisu koji je donio, a koji je osporen na Ustavnom sudu BiH.

Knežević je pojasnio da kad visoki predstavnik interveniše u ustavno-pravni poredak, on je zapravo ustavotvorac, on je donosilac osporenog akta u mjeri u kojoj je osporen, u konkretnom slučaju - jednog člana.

"Stoga je jasno da tražimo njegov komentar, po istoj logici, analogiji. Visoki predstavnik je bio zakonodavac i njemu se daje prilika da daje mišljenje. To je bilo u svojstvu prijatelja suda. Može imati tu konotaciju, odnosno taj kontekst. Mislim da je to upotpunilo ovaj dio", naveo je potpredsjednik Ustavnog suda BiH.

OHR je u svome ponovljenom mišljenju, ponovljenom obzirom na činjenicu da je isto dao i po apelaciji Bože Ljubića – mišljenju koje Ustavni sud nije uvažio, kao ni releventno mišljenje Venecijanske komisije – znakovito istakao da osporavana odbredba nije u suprotnosti sa interesom nekog od konstitutivnih naroda, čak nasuprot tome

– Ova odredba omogućava konstitutivnim narodima koji su manjina u određenom kantonu da imaju “vitalni nacionalni interes” zaštićen u tom kantonu, čak i ako je samo jedan od njihovih zastupnika izabran u skupštini. Odluka da takav delegat nema pravo da zastupa konstitutivni narod kojem pripada u Domu naroda Federacije utjecala bi na njegovu sposobnost da zaštiti nacionalni interes onih konstitutivnih naroda na kantonalnom nivou“, kazali su iz OHR.

Ostalo je ipak nejasno zbog čega taj isti Ustavni sud BiH, koji je i u apelaciji »Božo Ljubić« tražio mišljenje OHR-a, ali ga nije uključio u svoju odluku, ponovo traži mišljenje po istom pitanju? Naime, mišljenje OHR-a nije bilo na liniji odluke Ustavnog suda BiH!

Osim toga, Ustavni sud BiH koji je u svojoj odluci »Božo Ljubić« tražio i dobio mišljenje Venecijanske komisije, a ista ta Venecijanska komisija u svome mišljenju sa 11. stranice odluke »Božo Ljubić« nedvojbeno rekla »da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima« ali na kraju je Ustavni sud BiH odlučio drugačije.

Nakon ovog OHR-ovog mišljenja koje je uostalom u identičnom sadržaju dato i po apelaciji Bože Ljubića na koju su se trijumfalno pozivali iz HNS-a, iz redova ove organizacije nastala je ogromna galama na Ured visokog predstavnika, praćena standardnim optužbama na račun OHR-a koji se navodno stavlja na stranu Bošnjaka. Međutim, nije nastala samo galama iz redova HNS-a nego i šutnja od strane Ustavnog suda koji je donošenje odluke po apelaciji Borjane Krišto odgodio za kraj ove godine.

Apelacija Borjane Krišto jednostavno ne može prihvaćena od strane Ustavnog suda, i ona u ovom trenutku predstavlja vruć krompir u rukama sudija Ustavnog suda koje se kad tad po njoj moraju očitovati. Apelacija ne može biti prihvaćena jer Dom naroda je zakonodavni dom u punom kapacitetu, jednako kao i Predstavnički dom, s tim što je njegova specifičnost da osim te svoje zakonodavne aktitvnosti štiti i vitalne interese konstitutivnih naroda uz odgovarajuću aktivnost Ustavnog suda. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nije isključivo etnički dom jer je njegova obaveza osim zaštite vitalnog nacionalnog interesa i donošenje zakona. Zbog toga se tome domu mora omogućiti pristup svakom građaninu. Ukoliko bi se isključila ova odredba Ustava onda bi to podrazumjevalo i promjenu karaktera Doma naroda. Takvu ustavnu normu nije moguće osporavati apelacijom pred Ustavnim sudom BiH jer se radi se o ustavnom aranžmanu koji je propisan Ustavnom Federacije a koji je u skladu sa Ustavom BiH..

Pa ipak krajnja odluka je na samom Ustavnom sudu BiH koji se mora odlučiti između ustavnosti i političkih želja. Ukoliko pak Ustavni sud BiH ne ispuni političke želje a stanu u odbranu ustava biće to jasna poruka onim politikama koje u svjesno iskrivljenim tumačenjima sudskih presuda Ustavnog suda BiH hvataju posljednju slamku spasa. Mogućnost ostvarivanja političkih želja kroz odluke Ustavnog suda BiH sada je unekoliko manja, jer Ustavni sud BiH ovaj put neće - ukoliko nove smutnje i lobiranja nisu učinile svoje -  moći zaobići relevantna mišljenja OHR-a i Venecijanske komisije koja nikako ne idu u prilog tendencijama suspendiranja ustavnih normi. Mogućnost za to tim je manja što međunarodna zajednica budno prati čitav proces što nije bilo slučaj u momentu kada se donosila odluka po apelaciji Bože Ljubića.


(Vijesti.ba)

17.10.2018.

ISTINA O 'DIVU' IZ MOSTARA : RAZBACIVANJE MILIONIMA SIROTINJE I SIPANJE SOLI U MORE ĆE SE NASTAVITI !?

Istina o ‘divu’ iz Mostara : Razbacivanje milionima sirotinje i sipanje soli u more će se nastaviti !?


Šta je istina o kombinatu Aluminij Mostar? Porezna Uprava FBiH je istjerivana godinama iz tvornice. Finansijska policija je odvraćena sa prijetnjama iz ove etnički čiste tvornice. U prošlom sazivu iz vlasti je izbačena Demokratska fronta, smijenjen njen ministar Reuf Bajrović, jer je prema zakonu htio uvesti red u Aluminij … Sve je već davno viđeno uoči i u toku rata, a onda ni jednom Bošnjaku i Srbinu u Aluminij nije dozvoljen povratak na posao poslije rata.

Godinama su rukovodioci, prije svih Mijo Brajković, tvrdili da je to njihova firma. Kad je penzionisan dato mu je blizu milion maraka otpremnine. Danas živi u Zagrebu. Mnogi se sjećaju natezanja da Vlada FBiH dobije bar 44 posto vlasništva… Većinu Aluminija inače drže nikad imenovani “mali dioničari” sa 44 posto, te Vlada Hrvatske 12 posto … Uprava, kao i radnici uvijek su bili uz HDZ.

Aluminij je danas dužan 180 miliona KM za struju. Prema ugovoru koji je potpisan 2013. godine Vlada Federacije je obećala subvencionirati cijenu struje za ovu tvornicu. Međutim 2015. i 2016. zatraženo je i od međunarodnih organizacija da struja proizvedena na Balkanu pa i u BiH mora imati tržišnu cijenu.

Pa ipak, Vlada Federacije 2017. izlazi ususret Aluminiju i preko Elektriprivrede BiH u Sarajevu daje po superpovoljnoj cijeni struju Aluminiju punih pola godine. Umjesto da se oporavi i vrati dugove, Aluminij pravi nove gubitke. I pored svega kombinat i dalje ne plaća struju, dok rukovodioci dijele gromne plaće i do 20 hiljada KM. Izračunalo se da je Elektroprivreda BiH u Sarajevu, zbog ovog netržišnog i neekonomskog čina ostala u gubitku od čak 63 miliona KM, upravo zbog  ove razlike u cijeni.

Nikada nikome Elektroprivreda BiH nije oprostila gubitke. Penzionerima se gasi struja i ostaju u mraku i hladnoći za dug od stotinjak maraka, a oprašta se ovaj stravičan dug od 63 miliona KM.

Sipanje soli u more će se izgleda nastaviti. Pogledajmo na čemu počiva i kakav je stvarno tzv. hercegovački div, kako ga ovih dana nazivaju po javnim servisima i sličnim televizijama. Aluminij Mostar proizvodi 130.000 tona aluminija i  ima oko 900 radnika.

Zapad odavno izbjegava da se bavi proizvodnjom aluminija. Najprije zato što sa svakom finansijskom krizom počinje propast najprije proizvodnje čistog aluminija, a onda dolaze u pitanje polufabrikati i na kraju kriza udara i na najveće tehnološke kompanije. Jedino što moćne države brine i zbog čega brinu o proizvodnji ovog metala je očuvanje avionske industrije kao najvažnijeg strateškog interesa. Aluminij u Mostaru je pokrenut zbog avioindustrije “Soko”.

Danas proizvodi samo goli metal i ništa više. Ne može se ni zamisliti njegova konkurentnost na tržištu. Pogledajmo zato neke svjetske kompanije. Chinalco je jedna od najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju aluminija sa sjedištem u Pekingu, u Kini. Chinalco se uglavnom bavi elektrolizom neobrađenog aluminija i preradom i proizvodnjom aluminija. Godišnje proizvede 71,1 milion tona aluminija, pa neka neko razmisli o sklopki “div iz Mostara”.

Zbog niskog kineskog juana nemoguće je konkurirati cijeni aluminija koju nudi ova korporacija. Čitav svijet se utrkuje da kupi jeftini i kvalitetni kineski aluminij. Upravo zato održavanje u životu mostarskog Aluminijskog kombinata je gubljenje para i vremena.

Drugi primjer može biti Alcoa, svjetski poznati brend proizvođača aluminija. Njegova elektroliza u Islandu je šesti proizvođač u svijetu i obrađuje 940 tona aluminija dnevno, kapaciteta 346 hiljada tona godišnje. Time je ova  tvornica na Islandu tek druga najveća topionica Alcoe. Za napajanje, ovo postrojenje elektrolize se oslanja na svoju hidroelektranu.

Treba reći da gotovo sve elektrolize u svijetu imaju svoje elektrane za opskrbu strujom, pošto su prvo napravljene one, pa tek onda elektrolize. Tokom 2006. godine, Alcoa i Vlada Islanda potpisali su sporazum o podizanju temeljne studije izvodljivosti za novu topionicu od 250.000 tona godišnje (gotovo duplo više od Aluminija Mostar) u Bakki na sjevernom Icelandu. U oktobru 2011. predloženi projekat je pao, jer “raspoloživost električne energije i predložene cijene ne bi mogle podržavati topionicu aluminija.”

U Velsu je Alcoa u međuvremenu zatvorila blizu 300 radnih mjesta. U zapadnoj Australiji Alcoa upravlja sa još dva rudnika boksita u zapadnom dijelu zemlje i sa tri elektrolize glinice. Dvije aluminijske topionice su radile u državi Victoria. Henry topionica je zatvorena u avgustu 2014. Point Henry Rolling mlin u Viktoriji i valjak Yennora imaju kombinovani kapacitet od 200 hiljada tona aluminija. Alcoa je godišnje koristila 15 posto ukupne potrošnje struje u oblasti Victoria i to je prevršilo mjeru. Proizvodnja struje nije mogla opskrbiti elektrolize i one su zatvorene. Alcoa je imala pogon za topljenje u Badinu u Sjevernoj Karolini. Od 1917. taj je pogon bio naslonjen na hidroelektranu sve do 2017. godine. Tada je hidroelektrana prodata i, naravno, tvornica aluminija zatvorila pogone. Historija elektroliza su stalna zatvaranja tvornica, isključivo zbog cijene struje.

Jedan od direktora Elektroprivrede BiH je nedavno upozorio: “Nije boksit glavni materijal elektrolize, nego struja”.

Sipanje soli u more će se nastaviti.

I bit će je sve manje u glavama onih koji bi morali vidjeti o čemu se ovdje radi.

S. Omeragić (NAP)

17.10.2018.

LIJEPE LI SU SARAJEVSKE PIVE: SARAJEVSKE KAFANE I RESTORANI NUDE 'SAMO' 150 RAZLIČITIH VRSTA PIVA A NOVINAR SLAVOJ ŽIŽEK TVRDI DA SU U SARAJEVU ZABRANJENE PIVE

17.10.2018.

PRIZNANJE UKRAJINSKE CRKVE OBNAVLJA AUTOKEFALNOST CPC?

17.10.2018.

ISTINITA PRIČA BORISA PAVELIĆA: ŽELJKO KOMŠIĆ DOKAZUJE DA FAMOZNO 'HRVATSTVO' MOŽE BITI I PRAZNO OD NACIONALIZMA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59599639

Powered by Blogger.ba