Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.08.2018.

SPORAZUM BOBAN-KARADžIĆ, GRAC, 6.5. 1992.

SPORAZUM BOBAN-KARADŽIĆ, GRAC, 6.5.1992.


Sporazum Boban-Karadžić: Dvadeset godina kasnije. Jedno divno prijateljstvo i krvavi rat protiv Republike Bosne i Hercegovine.
(Ilustracija E. B., www.ljutibosanci.com)

Karadžić na aerodromu u Gracu, 6.5.1992.

Kleine Zeitung, 7.5.1992., prijevod naslova: "Tajni sastanak u Gracu: Bosna se dijeli!"

Proglas Blaža Kraljevića vojnicima HOS-a i stanovništvu Republike Bosne i Hercegovine

Autor: Nidžara Ahmetašević, 4.5.2012., 'Slobodna Bosna'

Sporazum Boban-Karadžić: Dvadeset godina kasnije. Jedno divno prijateljstvo i krvavi rat protiv Republike Bosne i Hercegovine.

U nedjelju, 6. maja, navršava se 20 godina otkako su se Radovan Karadžić i Mate Boban sastali u austrijskom gradu Gracu. Sastanak je bio tajni, mada je internacionalna zajednica znala sve o onom što se dešavalo tog dana na aerodromu u Austriji, šta je dogovoreno i šta slijedi, ali nisu pronašli dovoljno razloga da reaguju. Ni dvije decenije poslije niko nije uspio izbrisati ono što su njih dvojica dogovorila tog dana - podjelu Bosne.

Mate Boban, jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, i Radovan Karadžić, predsjednik ratne Republike srpske, danas haški optuženik, daleko od očiju javnosti 6. maja 1992. sastali su se na aerodromu u Gracu i dogovorili prekid sukoba između dvije vojske kojima su komandovali, te uspostavili linije fronte koje su manje-više ostale iste do kraja rata 1995. godine.

Robert Donia, američki historičar koji je u više navrata svjedočio kao ekspert u korist Tužilaštva u Haagu, pored ostalog i o ovom sporazumu, tvrdi danas da je njegova svrha bila da “zacrta obrise teritorijalnih ambicija koje su išle mnogo izvan područja u kojima su živjeli Srbi i Hrvati… a sa ciljem da obuhvate veliki geostrateški kompaktan teritorij”.

Florian Bieber, direktor Centra za izučavanje Jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu, naglašava kako su granice nacrtane prije 20 godina u ovom gradu, uz neke izmjene, opstale do danas. “Zbog toga je sporazum iz Graca podsjetnik, 20 godina kasnije, neuspjeha internacionalne zajednice i okrutnosti nacionalističkih ‘lidera’ da podijele zemlju, bez da su uzeli u obzir ljude koji tu žive. Mate Boban je umro 1997., Radovanu Karadžiću se sudu u Haagu, ali njihove ideje, mape i planovi, i dalje žive”, zaključuje Bieber.

HAŠKI DOKAZI

Danas Haško tužilaštvo tvrdi da je taj sastanak bio presudan za ono što se tokom rata dešavalo u Bosni i Hercegovini. Sastanak je, po Tužilaštvu, bio nastavak onog iz Karađorđeva, u martu 1991. godine, kada su se sreli Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Kasnije, 12. maja, dio onog što je dogovoreno potvrđeno je na zasjedanju Narodne skupštine Republike srpske usvajanjem Šest strateških ciljeva (podjela Sarajeva; razdvajanje “srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice”; uspostavljanje koridora između Semberije i Krajine, koridora u dolini rijeke Drine “odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država”; uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi i osiguranje izlaza Republike srpske na more).

Sastanak i dogovor koji su Karadžić i Boban postigli u Gracu često je spominjan tokom suđenja šestorici bivših lidera Herceg-Bosne, koji čekaju na izricanje presude u Haagu, te tokom procesa protiv Karadžića, a spominje se i u presudi izrečenoj Tihomiru Blaškiću, nekadašnjem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u srednjoj Bosni, osuđenom na devet godina zatvora. U ovoj presudu, Sudsko vijeće je prihvatilo tvrdnju Tužilaštva da je sastanak nastavak onog o čemu su lideri Srbije i Hrvatske govorili u Karađorđevu, odnosno o tome kako Bosna neće preživjeti.

Na suđenju grupi “Prlić i ostali”, u julu 2006. godine, detaljno je o sporazumu govorio Josip Manolić, koji je 1992. godine bio šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka, tijela koje je koordiniralo rad obavještajnih službi. Manolić je rekao da je sastanak Boban-Karadžić bio ključni trenutak kada su dogovoreni budući potezi obje strane, te da je označio i kraj sukoba između snaga bosanskih Srba i Hrvata.

Odbrane u slučaju “Prlić i ostali” su tvrdile da nije bilo potpisanog, odnosno punovažnog, sporazuma koji je rezultat sastanka. U ovim tvrdnjama su se pozivali na riječi Stjepana Kljuića koji je u to vrijeme još uvijek bio aktivan u rukovodstvu HDZ-a BiH. Manolić je pak rekao da nije siguran da postoji potpisan dokument, ali da smatra da je postignut dogovor.

“To je bila svrha tog sporazuma, da se okončaju sukobi između Srba i Hrvata u tom području. I to se desilo kasnije. Možda je u junu još bilo sukoba, ali nakon toga ne”, rekao je Manolić u Haagu.

Da je internacionalna zajednica bila više nego svjesna sastanka i rezultata, potvrdio je pred Tribunalom u aprilu 2007. godine bivši američki ambasador i mirovni posrednik tokom ratova devedesetih Herbert Okun. Okun je pojasnio i da je internacionalna zajednica bila svjesna kako se niti jednom riječju u zapisu sa sastanka ne spominju Bošnjaci, niti bilo koji drugi narod osim Srba i Hrvata.

Na pitanje kakva je bila reakcija internacionalne zajednice, ambasador Okun je rekao da nisu obratili previše pažnje. “Oni koji su poznavali situaciju, nisu bili iznenađeni, ali primarna aktivnost za nas u tom trenutku, aktivnost za Evropsku zajednicu koja je predvodila pregovore u tom periodu, bila je da pokušamo spriječiti srpske napade.”

I sam Radovan Karadžić je spominjao dogovor tokom suđenja rekavši kako su Srbi i Hrvati u Bosni bili “u dobrim odnosima”. “Uvijek smo se slagali sa Hrvatima. Naša vojska ne bi preživjela bez njih jer nam je 1994. godine Jugoslavija nametnula sankcije. Nakon toga, mi smo njima davali struju, oni nama naftu”, rekao je Karadžić dodajući kako su on i Boban mirno dogovorili granice podjele u maju u Gracu.

NASTAVAK KARAĐORĐEVA

U razgovoru za 'Slobodnu Bosnu', Robert Donia, koji je za potrebe Tužilaštva uradio detaljnu analizu i ovog sastanka i postignutog dogovora, kaže da su Boban i Karadžić taj dan faktički dogovorili savez o podjeli Bosne “dajući specifične teritorijalne odrednice generalnim principima o kojima su Milošević i Tuđman razgovarali u Karađorđevu”.

“Ovaj sporazum je pokazao da su i srpski i hrvatski nacionalisti u Bosni namjeravali da unište BiH, podijele njene građane oružanom silom u tri etničke skupine. Iako su obje strane ovaj dogovor predstavile kao mirovni sporazum, to je u suštini bio recept za rat sa namjenom uništenja Bošnjaka sa većeg dijela teritorije BiH i njihovog grupisanje u nekoliko enklava”, smatra Donia.

Florian Bieber primjećuje kako su “granice” koje postoje u Hercegovini između teritorija pod srpskom i hrvatskom kontrolom i danas one iste dogovorene 6. maja u Gracu, kao i one u regiji Posavine. “Mnogo važnije od mapa je ideja da bi Bosna trebala biti etnički podijeljena. Uprkos (ili zbog) Dejtonskog sporazuma i jake internacionalne podrške povratku izbjeglica, dobar dio Bosne ostaje podijeljen u većinom etnički homogene regione”, tvrdi Bieber.

ŠEST TAČAKA SPORAZUMA IZ GRACA

Prestaju razlozi za oružane sukobe između Hrvata i Srba u BiH, o spornim teritorijama će se pregovarati.

Iako je sastanak bio tajan, ubrzo po završetku javnosti su se obratila oba sudionika dajući kratke naznake šta se dešavalo iza zatvorenih vrata. Internacionalni mediji već dan kasnije pisali su u detalje o onom što se desilo, navodeći da ovaj sporazum nagovještava šta će se dalje dešavati na teritoriji BiH, te izražavajući bojazan o tome šta se može desiti sa Bošnjacima i drugim narodima.

Nakon sastanka u Gracu sačinjeno je saopćenje za javnost koje daje osnovne naznake postignutog dogovora. U saopćenju stoji:

“Odlučni da sva sporna pitanja, uključujući razgraničenje dviju konstitutivnih jedinica - hrvatske i srpske u Bosni i Hercegovini, riješe miroljubivim sredstvima i dogovorom, predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice utvrdili su da u odnosu na radnu mapu

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59652359

Powered by Blogger.ba