Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.08.2018.

DOGOVOR KARADžIĆ-BOBAN IZ GRACA 06. MAJA 1992.

Dogovor Karadžić-Boban iz Graca 1992

Nepoznati dokument o podjeli BiH iz Graca: Posavinu Srbima a Hrvati su tražili Mostar i Stolac

Radovan Karadžić
Radovan Karadžić

Objavljeno: 05. nov 2016

Susret Radovana Karadžića i Mate Bobana u Gracu (Austrija) 06. maja 1992. je ozloglašeni izdajnički čin i pokušaj podjele BiH iznutra. Sastale su se političke ekspoziture Beograda i Zagreba. Nakon desetina susreta Tuđmana i Miloševića, počevši od Karađorđeva i Tikveša, napravljene su konstrukcije dvije velikodržavne politike, pa je stvar prenesena na teren u Bosnu i Hercegovinu, među domaće poslušnike i izdajnike bosanske države.

Nigdje osim na koridoru kod Brčkog i Usore HVO se nije borio protiv srpskih jedinica. Razlog tome je Tuđmanovo zadržavanje djelimične mogućnosti ometanja koridora prema srpskim krajinama u Hrvatskoj.

Saopćenje koje je potpisano u austrijskom Gracu između bosanskih kvislinga Bobana i Karadžića, pokazuje svu suštinu zajedničkog i dogovorenog srpskog i hrvatskog velikodržavnog projekta.

Kasnija Tuđmanova prodaja i predaja Posavine je ovjekovječena upravo u ovom dogovoru u Gracu. Svakom je jasno da su Zagreb i Grude izdali svoje sunarodnjake u Posavini. U desetinama navrata to su pisali i potvrđivali posavski funkcioneri HDZ i neki hrvatski generali.

Ugledni hrvatski političar Anto Kovačević je te 1993. uočio značajnu činjenicu:

Hrvati Bosanske posavine su u trgovini dodijeljeni četnicima i srpskoj republici. Bosanska posavinu nije pala vojno, ona je pala preko motorole. Bitke su se vodile u Derventi, kad je naređeno da žene, djeca, civili a kasnije i vojska napuste Odžak, Modriču i druge posavske gradove.

General Martin Špegelj je na jednoj konferenciji u Mađarskoj otvoreno priznao:

Najmanje 10 brigada HV i HVO se izvlače iz Bosanske posavine ujesen 1992. I to bez znanja generala Špegelja i Tusa.

Najjasniji je bio Iko Stanić, prvi čovjek posavskog HDZ koji je rekao za Nacional 01. decembra 1995. godine da je u Posavini poginulo preko 2.200 branitelja i hiljadu civila, a bilo je oko sedam-osam hiljada invalida, uglavnom teških:

Neko bi htio da to sve zaboravimo, ali to nije moguće. Zaokružili smo prostor i branili njegov najveći dio, a onda su protiv nas nahuškali naše vlastite ljude. Onemogućen nam je svaki kontakt sa Bosnom i Hercegovinom. Sve se zbivalo po određenom scenariju.

Stanić je vlasti HDZ u Zagrebu optužio da nisu niti poticale povratak u Bosansku posavinu, pa u gotovo svim hrvatskim domovima tamo danas vlada pustoš.

Mate Boban
Mate Boban

 

Posavina Srbima a Mostar i Stolac Hrvatima

Današnji gradonačelnik Sarajeva dr. Ivo Komšić je potvrdio da su Grahovo, Glamoč i Drvar, osvojeni u dugo hvaljenoj ofanzivi HVO, pred akciju "Oluja" - ustvari samo predati u zamjenu za Posavinu.

Tragedija Posavine i Posavljaka je uvijek bila početak za pokušaje podjele BiH.

Hapšenje generala Matuzovića i njegove grupe izgleda kao obična namještaljka pred nove pokušaje podjele BiH. Ne treba puno pameti pa uočiti da izjave poslanika u Hrvatskom saboru Raguža i Ljubića, porijeklom iz Hercegovine - potvrđuju ovu konstrukciju novog Karađorđeva.

Prvi ozbiljniji razgovori srpske i hrvatske strane u BiH su se odigrali u Mostaru 21. juna 1991. godine, odmah nakon prvih susreta Tuđmana i Miloševića. Govori se o podjeli na srpsku i hrvatsku obalu Neretve. Jedan od prisutnih hrvatskih pregovarača pita:

- A gdje ćemo sa bosanskim muslimanima?

- Kako gdje? - javlja se Jadranko Prlić i dobacuje:

- Pa u Neretvu!

Razgovorima u Gracu, sa hrvatske strane prisustvovali su uz Matu Bobana i Vlado Šantić, nekada konobar u Bihaću, a početkom rata general HVO. Tu je bio i Franjo Boras, koji je tada bio član Predsjedništva BiH. Sa srpske strane su Karadžić, Momčilo Krajišnik i Branko Simić.

U svojoj knjizi "Bosanskohercegovački kaos", objavljenoj u Mostaru 2006. godine, Boras iznosi tragične istine o velikodržavnim podjelama Bosne i Hercegovine.

U Gracu je tog maja 1992. dogovorena detaljna podjela BiH. Razgovori su vođeni u zračnoj luci. Boras piše:

Tri ključne tačke pregovora su Kupres, Bosanska posavina i lijeva strana Neretve od Jablanice do Metkovića.

Koridor kroz Bosansku posavinu bi prema ovim dogovorima iznosio 20 kilometara. Hrvati žele isključivo cijeli Mostar za svoje sjedište, te Stolac kao strateško hrvatsko pitanje. Zatražili su granice na lijevoj obali Neretve i to prema granicama iz Hrvatske banovine. Radi se o potvrdi teritorijalnog razgraničenja koje su pod političkim patronatom Hitlerove Njemačke dogovorno uradile srpske i hrvatske nacionalističke politike.

Dodik - Čović
Dodik - Čović

Boras piše da su se u Gracu sa Srbima dogovorili da ne izlaze u javnost oko ovih pregovora. Srbi su međutim izašli u javnost sa nekim dijelovima zaključaka - potencirajući da imaju Hrvate kao saučesnike u podjeli BiH.

Dakle, imamo ponavljanje historije u režiji sve očiglednijih političkih nasljednika Miloševića i Tuđmana i Bobana i Karadžića. I ovaj put je na sceni drugo Karađorđevo.

Sarajevo se plaši da su novi Tuđman i Milošević - Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, a da su novi Boban i Karadžić - Dragan Čović i Milorad Dodik.

Gledamo ih u nekoj novoj mirnodopskoj verziji, ulickane i zabrinute. Čak se u pomoć poziva i NATO i šokantno traži djelovanje prema Tribunalu. Sve to i može, jer se ne poštuje niti Tribunal u Hagu, a vjeruje se da se običnim pritiskom mogu prebrisati strašni zločini i tako spriječiti djelovanje međunarodne pravde.

01.08.2018.

SPORAZUM BOBAN-KARADžIĆ, GRAC, 6.5. 1992.

SPORAZUM BOBAN-KARADŽIĆ, GRAC, 6.5.1992.


Sporazum Boban-Karadžić: Dvadeset godina kasnije. Jedno divno prijateljstvo i krvavi rat protiv Republike Bosne i Hercegovine.
(Ilustracija E. B., www.ljutibosanci.com)

Karadžić na aerodromu u Gracu, 6.5.1992.

Kleine Zeitung, 7.5.1992., prijevod naslova: "Tajni sastanak u Gracu: Bosna se dijeli!"

Proglas Blaža Kraljevića vojnicima HOS-a i stanovništvu Republike Bosne i Hercegovine

Autor: Nidžara Ahmetašević, 4.5.2012., 'Slobodna Bosna'

Sporazum Boban-Karadžić: Dvadeset godina kasnije. Jedno divno prijateljstvo i krvavi rat protiv Republike Bosne i Hercegovine.

U nedjelju, 6. maja, navršava se 20 godina otkako su se Radovan Karadžić i Mate Boban sastali u austrijskom gradu Gracu. Sastanak je bio tajni, mada je internacionalna zajednica znala sve o onom što se dešavalo tog dana na aerodromu u Austriji, šta je dogovoreno i šta slijedi, ali nisu pronašli dovoljno razloga da reaguju. Ni dvije decenije poslije niko nije uspio izbrisati ono što su njih dvojica dogovorila tog dana - podjelu Bosne.

Mate Boban, jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, i Radovan Karadžić, predsjednik ratne Republike srpske, danas haški optuženik, daleko od očiju javnosti 6. maja 1992. sastali su se na aerodromu u Gracu i dogovorili prekid sukoba između dvije vojske kojima su komandovali, te uspostavili linije fronte koje su manje-više ostale iste do kraja rata 1995. godine.

Robert Donia, američki historičar koji je u više navrata svjedočio kao ekspert u korist Tužilaštva u Haagu, pored ostalog i o ovom sporazumu, tvrdi danas da je njegova svrha bila da “zacrta obrise teritorijalnih ambicija koje su išle mnogo izvan područja u kojima su živjeli Srbi i Hrvati… a sa ciljem da obuhvate veliki geostrateški kompaktan teritorij”.

Florian Bieber, direktor Centra za izučavanje Jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu, naglašava kako su granice nacrtane prije 20 godina u ovom gradu, uz neke izmjene, opstale do danas. “Zbog toga je sporazum iz Graca podsjetnik, 20 godina kasnije, neuspjeha internacionalne zajednice i okrutnosti nacionalističkih ‘lidera’ da podijele zemlju, bez da su uzeli u obzir ljude koji tu žive. Mate Boban je umro 1997., Radovanu Karadžiću se sudu u Haagu, ali njihove ideje, mape i planovi, i dalje žive”, zaključuje Bieber.

HAŠKI DOKAZI

Danas Haško tužilaštvo tvrdi da je taj sastanak bio presudan za ono što se tokom rata dešavalo u Bosni i Hercegovini. Sastanak je, po Tužilaštvu, bio nastavak onog iz Karađorđeva, u martu 1991. godine, kada su se sreli Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Kasnije, 12. maja, dio onog što je dogovoreno potvrđeno je na zasjedanju Narodne skupštine Republike srpske usvajanjem Šest strateških ciljeva (podjela Sarajeva; razdvajanje “srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice”; uspostavljanje koridora između Semberije i Krajine, koridora u dolini rijeke Drine “odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država”; uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi i osiguranje izlaza Republike srpske na more).

Sastanak i dogovor koji su Karadžić i Boban postigli u Gracu često je spominjan tokom suđenja šestorici bivših lidera Herceg-Bosne, koji čekaju na izricanje presude u Haagu, te tokom procesa protiv Karadžića, a spominje se i u presudi izrečenoj Tihomiru Blaškiću, nekadašnjem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u srednjoj Bosni, osuđenom na devet godina zatvora. U ovoj presudu, Sudsko vijeće je prihvatilo tvrdnju Tužilaštva da je sastanak nastavak onog o čemu su lideri Srbije i Hrvatske govorili u Karađorđevu, odnosno o tome kako Bosna neće preživjeti.

Na suđenju grupi “Prlić i ostali”, u julu 2006. godine, detaljno je o sporazumu govorio Josip Manolić, koji je 1992. godine bio šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka, tijela koje je koordiniralo rad obavještajnih službi. Manolić je rekao da je sastanak Boban-Karadžić bio ključni trenutak kada su dogovoreni budući potezi obje strane, te da je označio i kraj sukoba između snaga bosanskih Srba i Hrvata.

Odbrane u slučaju “Prlić i ostali” su tvrdile da nije bilo potpisanog, odnosno punovažnog, sporazuma koji je rezultat sastanka. U ovim tvrdnjama su se pozivali na riječi Stjepana Kljuića koji je u to vrijeme još uvijek bio aktivan u rukovodstvu HDZ-a BiH. Manolić je pak rekao da nije siguran da postoji potpisan dokument, ali da smatra da je postignut dogovor.

“To je bila svrha tog sporazuma, da se okončaju sukobi između Srba i Hrvata u tom području. I to se desilo kasnije. Možda je u junu još bilo sukoba, ali nakon toga ne”, rekao je Manolić u Haagu.

Da je internacionalna zajednica bila više nego svjesna sastanka i rezultata, potvrdio je pred Tribunalom u aprilu 2007. godine bivši američki ambasador i mirovni posrednik tokom ratova devedesetih Herbert Okun. Okun je pojasnio i da je internacionalna zajednica bila svjesna kako se niti jednom riječju u zapisu sa sastanka ne spominju Bošnjaci, niti bilo koji drugi narod osim Srba i Hrvata.

Na pitanje kakva je bila reakcija internacionalne zajednice, ambasador Okun je rekao da nisu obratili previše pažnje. “Oni koji su poznavali situaciju, nisu bili iznenađeni, ali primarna aktivnost za nas u tom trenutku, aktivnost za Evropsku zajednicu koja je predvodila pregovore u tom periodu, bila je da pokušamo spriječiti srpske napade.”

I sam Radovan Karadžić je spominjao dogovor tokom suđenja rekavši kako su Srbi i Hrvati u Bosni bili “u dobrim odnosima”. “Uvijek smo se slagali sa Hrvatima. Naša vojska ne bi preživjela bez njih jer nam je 1994. godine Jugoslavija nametnula sankcije. Nakon toga, mi smo njima davali struju, oni nama naftu”, rekao je Karadžić dodajući kako su on i Boban mirno dogovorili granice podjele u maju u Gracu.

NASTAVAK KARAĐORĐEVA

U razgovoru za 'Slobodnu Bosnu', Robert Donia, koji je za potrebe Tužilaštva uradio detaljnu analizu i ovog sastanka i postignutog dogovora, kaže da su Boban i Karadžić taj dan faktički dogovorili savez o podjeli Bosne “dajući specifične teritorijalne odrednice generalnim principima o kojima su Milošević i Tuđman razgovarali u Karađorđevu”.

“Ovaj sporazum je pokazao da su i srpski i hrvatski nacionalisti u Bosni namjeravali da unište BiH, podijele njene građane oružanom silom u tri etničke skupine. Iako su obje strane ovaj dogovor predstavile kao mirovni sporazum, to je u suštini bio recept za rat sa namjenom uništenja Bošnjaka sa većeg dijela teritorije BiH i njihovog grupisanje u nekoliko enklava”, smatra Donia.

Florian Bieber primjećuje kako su “granice” koje postoje u Hercegovini između teritorija pod srpskom i hrvatskom kontrolom i danas one iste dogovorene 6. maja u Gracu, kao i one u regiji Posavine. “Mnogo važnije od mapa je ideja da bi Bosna trebala biti etnički podijeljena. Uprkos (ili zbog) Dejtonskog sporazuma i jake internacionalne podrške povratku izbjeglica, dobar dio Bosne ostaje podijeljen u većinom etnički homogene regione”, tvrdi Bieber.

ŠEST TAČAKA SPORAZUMA IZ GRACA

Prestaju razlozi za oružane sukobe između Hrvata i Srba u BiH, o spornim teritorijama će se pregovarati.

Iako je sastanak bio tajan, ubrzo po završetku javnosti su se obratila oba sudionika dajući kratke naznake šta se dešavalo iza zatvorenih vrata. Internacionalni mediji već dan kasnije pisali su u detalje o onom što se desilo, navodeći da ovaj sporazum nagovještava šta će se dalje dešavati na teritoriji BiH, te izražavajući bojazan o tome šta se može desiti sa Bošnjacima i drugim narodima.

Nakon sastanka u Gracu sačinjeno je saopćenje za javnost koje daje osnovne naznake postignutog dogovora. U saopćenju stoji:

“Odlučni da sva sporna pitanja, uključujući razgraničenje dviju konstitutivnih jedinica - hrvatske i srpske u Bosni i Hercegovini, riješe miroljubivim sredstvima i dogovorom, predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice utvrdili su da u odnosu na radnu mapu

01.08.2018.

MLADEN IVANIĆ NEĆE GLASATI ZA TUZBU PROTIV HRVATSKE JER DRAGAN ČOVIĆ NIJE GLASAO ZA REVIZIJU PRESUDE PROTIV SRBIJE

RUKA RUKU MIJE, IVANIĆ OBADVIJE: Ivanić neće glasati za tužbu protiv Hrvatske jer Čović nije glasao za reviziju presude protiv Srbije

”Ona se ne može desiti, ja nisam čovjek koji će ići na preglasavanje, držim se principa i mislim da se na principima može djelovati. Ako bi bilo saglasnosti između njih dvojica, onda da, ali da ja budem taj koji opredjeljuje, zaista ne.

..............................



...............................
RUKA RUKU MIJE, IVANIĆ OBADVIJE:  Ivanić neće glasati za tužbu protiv Hrvatske jer Čović nije glasao za reviziju presude protiv Srbije








..................................

Mladen Ivanić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kazao je danas za N1 da neće doći do tužbe protiv Hrvatske zbog početka izgradnje Pelješkog mosta.

 

On je poručio da neće ići na preglasavanje i da će se, kako je kazao, držati principa.

 

”Ona se ne može desiti, ja nisam čovjek koji će ići na preglasavanje, držim se principa i mislim da se na principima može djelovati. Ako bi bilo saglasnosti između njih dvojica, onda da, ali da ja budem taj koji opredjeljuje, zaista ne. To sam od kolega očekivao kad je bilo pokušaj revizije (misli na reviziju presude protiv Srbije za genocid u BiH, op.pri.). S Hrvatskom ima puno tema o kojima se može razgovarati”,poručio je on”.

Princip o kojem govori Mladen Ivanić je sadržan u srpsko – hrvatskom savezu protiv Bošnjaka u Predsjedništvu BiH. Mladen Ivanić sada vraća uslugu Draganu Čoviću koji je odbio podržati reviziju presude protiv Srbije za genocid u BiH. Srpski i hrvatski članovi Predsjedništva na ovaj način sprečavaju Bosnu i Hercegovinu da se suprostavi ugrožavanju interesa od strane Srbije i Hrvatske.

01.08.2018.

BAKIR IZETBEGOVIĆ BEZ DLAKE NA JEZIKU: "DRAGAN ČOVIĆ SE DIREKTNO STAVLJA NA STRANU HRVATSKE'

IZETBEGOVIĆ BEZ DLAKE NA JEZIKU: "Čović se direktno stavlja na stranu Hrvatske"

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović rekao je danas da je Draganu Čoviću, članu Predsjedništva, ponuđeno da promjeni stav ove institucije u vezi gradnje pelješkog mosta, ali je on to odbio.

...........................
IZETBEGOVIĆ BEZ DLAKE NA JEZIKU: 'Čović se direktno stavlja na stranu Hrvatske'

























...........................

Izetbegović je ocijenio da se Čović tako direktno stavio na stranu Hrvatske.

 

''Imamo jednu opstrukciju, imamo igrače unutar sistema bosanskohercegovačkog koji blokiraju te naše pokušaje. Na svako pismo oni odgovore drugim pismom, na svaki naš pokušaj, imate uvijek one koji će pokušati da blokiraju. Gospodin Čović je bio ponuđen da ponudi promjenu stava Predsjedništva pa da vidimo ima li te promjene, nije pristao na to. Gospodin Ivanić je kazao da bi u najmanju ruku trebali biti upoznati šta konkretno UNCLOS garantuje BiH i da imamo tu tačku dnevnog reda, gospodin Čović je i to odbio. Dakle, stavlja se na stranu Hrvatske direktno'', poručio je Izetbegović za N1.

 

On je dodao da će ovo pitanje biti ''na vrućem režimu'' u narednim mjesecima izrazivši nadu da će se odnos prema Bosni i Hercegovini promijeniti nakon oktobarskih izbora.

 

''Šta sada? Na vrućem režimu će pitanje biti održano do izbora, nadam se promjeni odnosa prema ovoj zemlji nakon 7. oktobra. Do tada, ćemo mi poduzeti korake koje smo obećali. Šta, kako i ko, danas vam neću reći'', poručio je on.

01.08.2018.

POGLEDAJ SVIJET KROZ KLIKER

01.08.2018.

ŽELJKO KOMŠIĆ UPOZORIO AMBASADORICU KINE: "BiH ĆE SVOJA PRAVA TRAŽITI PRED MEĐUNARODNIM SUDOVIMA"!

KOMŠIĆ UPOZORIO AMBASADORICU KINE: "BiH će svoja prava tražiti pred međunarodnim sudovima"!

Predsjednik DF-a Željko Komšić je uputio otvoreno pismo kineskoj ambasadorici u BiH a povodom početka gradnje Pelješkog mosta. Izgradnja je povjerena državnoj kompaniji Kine, a lider DF-a upozorava ambasadoricu Kine Chen Bo da će BiH pred međunarpdnim sudovima osporiti izgradnju mosta koji je štetan za prometne interese BiH.

Pismo Komšića prenosimo u cijelosti.

.....................
KOMŠIĆ UPOZORIO AMBASADORICU KINE: 'BiH će svoja prava tražiti pred međunarodnim sudovima'!





.........................

Vaša ekselencijo,

 

Obraćam Vam se povodom činjenice da je Hrvatska na svoju ruku, bez dogovora sa BiH počela graditi Pelješki most. Izvođač poslova je Vaša, kineska građevinska korporacija i zbog toga Vas obavještavam da ćemo morati tražiti svoja prava pred međunarodnim sudovima. Vaša je zemlja u brojnim situacijama do sada plemenito pomogla Bosni i Hercegovini. Mi Vas smatramo za iskrenog prijatelja i nadam se da ćete razumijeti naše akcije.

 

Izdvajamo samo važnije dijelove naših pravnih i političkih aktivnosti da spriječimo ove apsurdne situacije. Predsjedništvo BiH je na 11. sjednici Međudržavnog vijeća za saradnju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, održanoj 3. marta 2007. godine, iznijelo zvaničan stav da je protiv izgradnje mosta. O tome su uredno obaviješteni predsjednik RH i premijer. Ja sam tada bio član Predsjedništva BiH i dobro znam da je naše reagiranje tada bilo prihvaćeno sa razumijevanjem u Hrvatskoj. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine 2014. godine donijelo je Odluku o imenovanju Zajedničkog tima za pregovore sa Republikom Hrvatskom o primjeni Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i razgraničenja na moru. Razgovori nikada nisu ni počeli, jer to nije željela Republika Hrvatska. Hrvatska nije nikada željela ni razgovarati o razgraničenju i identifikaciji morske granične linije između naše dvije države.

 

Dana 13. septembra 2017. godine na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojena je Deklaracija o Pelješkom mostu, koju je podržala velika većina parlamentarnih stranaka, ne želeći njegovu gradnju.

 

Dana 29. septembra 2017. godine Generalni direktor Glavne Direkcije za regionalnu i urbanu politiku Evropske komisije, Marc Lemaitre je pozvao Republiku Hrvatsku da riješi otvorene probleme sa Bosnom i Hercegovinom oko izgradnje mosta prema Pelješcu i da se suzdrži od preduzimanja bilo kakvih aktivnosti koje bi za posljedicu imale uvlačenje Evropske unije u pravne i finansijske obaveze zbog pokrenutih parnica treće strane. Nažalost Hrvatska se nije osvrnula ni na jednu našu molbu i nije razmatrala niti jedan naš zahtjev.

 

Prisiljeni smo tražiti svoju pravdu u međunarodnim pravosudnim institucijama.

 

Bez obzira na sve, želim da iskoristim pirliku da Vam čestitam 91. godišnjicu od osnivanja Narodnooslobodilačke vojske Kine, u nadi da će Kina i dalje ostati predana očuvanju svjetskog mira.

 

Uz najljepše želje,

Željko Komšić

01.08.2018.

OTVORENO PISMO NERMINA NIKŠIĆA: POZIVAM HDZ DA ODUSTANE OD RATNOG CILJA PODJELE BiH NA TRI ETNIČKE DRŽAVICE

otvoreno pismo Nermina Nikšića : Pozivam HDZ BiH da odustane od ratnog cilja podjele BiH na tri etničke državice


Predsjednik SDP-a BiH  Nermin Nikšić uputio je otvoreno pismo HDZ-u BiH i javnosti koje  prenosimo u cjelosti :

“Upućujem ovo reagovanje na saopštenje Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, kojim se odbrana prava Bosne i Hercegovine na slobodan pristup otvorenom moru osporava korištenjem rigidnih nacionalističkih obrazaca misli, uz promociju najgorih oblika etničkih predrasuda i netrpeljivosti.

Ova izjava predstavlja moj lični, ali i politički čin suprotstavljanja pojavi protiv koje svoj glas mora dići svaki pojedinac, svaka stranka, ali i svako društvo koje sebe smatra slobodnom, demokratskom i antifašističkom zajednicom.

Branjenje pozicija političkog Zagreba, uz ispoljavanje najgorih oblika kvislinškog odnosa i svijesti, u punom, doslovnom i historijskom smislu te riječi, nedopustivo je u savremenim evropskim demokratskim društvima. Tumačenje da zaštita prava Bosne i Hercegovine predstavlja “bošnjački ratni cilj” i uspostavu “zelenih transferzala” predstavlja govor mržnje i ponovno prizivanje ratnih bubnjeva.

HDZ Bosne i Hercegovine i njihova retrogradna politika ideološki je potpuno nekompatibilna sa tekovinama 21. stoljeća koje određuju globalni procesi integracija i društvenog pluralizma. Njihovo saopštenje najbolji je argument za tvrdnju da ova stranka mora biti isključena iz svih procesa odlučivanja u Bosni Hercegovini.

U savremenim državama strankama koje javno propagiraju stavove koje zagovara HDZ BiH bio bi zabranjen politički rad. Istina je da se na čelu evropskih desničarskih stranaka nalaze brojni radikali. Ipak, nigdje drugo ne možete naći primjere da o strahu od ratnih ciljeva govori stranka koja slavi i organizuje dočeke ratnih zločinaca pravosnažno osuđenih za ubijanje žena i djece. Doduše, nijedan od tih evropskih radikala se ne može ni “pohvaliti” biografskim podatkom da je zatočenike konc-logora koristio kao besplatnu radnu snagu, sve za potrebe ostvarenja ratnog cilja. Takvi su u Evropi postojali prije nekih 75 godina.

Dehumanizacija svojih sunarodnjaka Bošnjaka za potrebe osiguranja političke podrške, kako susjedne države, tako i unutrašnje podrške glasača, zapravo neodoljivo podsjeća na ratni princip djelovanja. Poručujem HDZ-u Bosne i Hercegovine da je za nas u SDP-u Bosne i Hercegovine svaki naš sugrađanin jednako vrijedan. Za nas je svaki naš sugrađanin nositelj evropskih, ljudskih vrijednosti, svaki je nositelj ličnog dostojanstva i neotuđivih prava, bio on Bošnjak, Hrvat, Srbin, Rom, Jevrej ili bilo ko drugi.

Poručujem HDZ-u Bosne i Hercegovine da Neum jeste bosanski, kao što je i hercegovački, kao i Stolac, Jablanica i Konjic koje spominjete. Svi oni, kao i Sarajevo, jednako pripadaju svim građanima Bosne i Hercegovine i dio su jedinstvene, ako već hoćete, plave-žute bosansko-hercegovačke transferzale. „Političko Sarajevo“ o kojem govorite jeste Vaš politički centar, a ne Zagreb i Pantovčak, bez obzira na određene ratne ciljeve. To Sarajevo je glavni grad svih građana naše države u kojem svi trebamo tražiti i ostvarivati svoja prava.

Jednako tako, svi naši građani imaju prava koja proističu iz činjenice da je Bosna i Hercegovina pomorska zemlja. Svaka odgovorna politika dužna je štititi pravo naših građana. Gradnja Pelješkog mosta i sa njom povezano narušavanje suvereniteta Bosne i Hercegovine imat će posljedice na nas, našu djecu i njihovu djecu.

Konačno, pozivam HDZ Bosne i Hercegovine da odustane od ratnog cilja podjele Bosne i Hercegovine na tri etničke državice, na šta upućuje gotovo svaka njihova aktivnost u posljednjih tridesetak godina. Taj cilj neće biti ostvaren. To nije uspjelo u ratu, a neće ni u miru. Previše je ljudi žrtvovano za ostvarenje tog suludog cilja u ratu.

Prestanite sa žrtvovanjem naših novih generacija, generacija koje svoj stav pokazuju okrećući leđa toj politici, gledajući ka Njemačkoj i drugim demokratskim, građanskim državama. Prestanite, jer Vam to nikada neće proći, jer to ljudi ove države neće dozvoliti. Okrenimo se svi zajedno rješavanju životnih problema građana, kako bi Bosna i Hercegovina bila zemlja za sve nas u kojoj će se mladi ljudi vraćati i ostajati, a ne bježati iz nje glavom bez obzira”.

(Kliker.info)

01.08.2018.

POTPREDSJEDNIK FBiH MILAN DUNOVIĆ ZATRAŽIO OD VISOKOG PREDSTAVNIKA TUMAČENJE AMANDMANA NA USTAV FBiH

ZAHTJEV POTPREDSJEDNIKA FBIH: Dunović zatražio od visokog predstavnika tumačenje amandmana na Ustav FBiH

Potpredsjednik FBiH Milan Dunović uputio je zahtjev visokom predstavniku u BiH, u kojem od njega traži tumačenje amandmana na Ustav Federacije BiH koji su sastavni dio Poslovnika Doma naroda Parlemanta FBiH. Pismo prenosimo u cjelosti:

.............................
ZAHTJEV POTPREDSJEDNIKA FBiH: Dunović zatražio od visokog predstavnika tumačenje amandmana na Ustav FBiH












.......................
"Vaša ekselencijo,

smatram da ste upoznati sa situacijom do koje je došlo nakon održavanja sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Prvenstveno mislim na sjednice na kojima je bilo govora o pokretanju vitalnog nacionalnog interesa i onoga, što je po mom dubokom ubjeđenju, kršenje Poslovnika Doma naroda Parlamenta FBiH, a samim tim i Ustava FBiH.

Naime, na 20. vanrednoj sjednici Doma naroda koja je održana 19.07.2018. godine predsjedavajuća Doma naroda Lidija Bradara i potpredsjedavajući Drago Puzigaća donijeli su Odluku kojom smatraju da Zakon o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federeacije Bosne i Hercegovine spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Zakonodavno - pravna komisije Doma naroda Parlamenta FBiH utvrdila je da je povrijeđen Poslovnik Doma naroda, jer Odluka nije donesena u propisanom roku od 7 dana.

Na 23. redovnoj sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH održanoj 26.07.2018. godine gore spomenuti Bradara i Puzigaća ponovo pokreću pitanje vitalnog nacionalnog interesa, ali ovaj put na prijedlog predsjednika Kluba Srba Slaviše Šućura da se na dnevni red stavi prijedlog Odluke o razrješenju potpredsjedavajućeg Doma naroda, Puzigaće. Predsjedavajuća Bradara prekršila je Poslovnik i time što nije dozvolila moje obraćanje delegatima Doma naroda. Predsjedavajuća Bradara i potpredsjedavajući Puzigaća su usmeno, u toku sjednice, iznijeli stav da Odluka o smjeni potpredsjedavajućeg Puzigaće spada u povredu vitalnog nacionalnog interesa.

Zakonodavno - pravna komisija Doma naroda Parlamenta FBiH je utvrdila da ovakva odluka predsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nije u skladu sa članom 117. Poslovnika Doma naroda, jer se navedenim članom jasno precizira da je pokretanje procedure za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa od strane više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda moguća jedino u slučaju zakona, a ne, kao u ovom slučaju, odluke.

Obavještavam Vas da dijelim stavove koje je iznijela Zakonodavno - pravna komisija, te očekujem od Vas da poduzmete hitne mjere koje uključuju tumačenje amandmana na Ustav Federacije BiH, od XXXVII do XL, koji su sastavni dio Poslovnika Doma naroda Parlemanta FBiH, kao i aktivno sprječavanje nastanka ustavne krize u Federaciji BiH. Svjesni ste da posljedice zloupotrebe položaja i pokretanja vitalnog nacionalnog interesa protivno propisanim procedurama mogu biti pogubne i dalekosežne za sve građane, kako entiteta Federacije BiH, tako i za sve građane Bosne i Hercegovine.

Napominjem da je navedene amandmane na Ustav FBiH donio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, 2002. godine".
01.08.2018.

OPROSTI MI MAJO!

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58311492

Powered by Blogger.ba